SLIKA 6

DA LI ROMI IMAJU PROBLEM

 

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je u 2011. godini popisano 16.975 pripadnika romske nacionalne manjine. Romi su  najveća i  najugroženija skupina, marginalizirana, diskriminirana i kulturna skupina koja nema svoju država. Stambeni uvjeti su im loši, nedovršena infrastruktura, niska  stopa obrazovanja, nezaposleni i dr. Prevladava  vi soka stopa nezaposlenosti. Romi predstavljaju jednu skupinu koja je velikim i mnogobrojnim seobama zadržala svoj identitet i kulturu.

Ako govorimo o broju Roma, nikada nećemo točno znati. Ne postoji službeni ili pouzdan broj romske populacije u svijetu. Mnogi Romi odbijaju se izjasniti u službenim popisima stanovništva iz straha od diskriminacije. Možemo također reći i o mješanim brakovima gdje se djeca nikada neće izjasniti da su Romi. Iako se možda netko izjasni već u sljedećoj generaciji romski identitet se gubi.

Pitanja smo koliko ima zadovljnih Roma koji mogu preživjeti od 01.- 30 u mjesecu. Mnogo puta obišla sam Rome koji žive u naseljima i razgovarala sam snjima. Oni su podeljeni. Neki su zadovoljni a neki nisu kao i cijela populacija u Republici Hrvatskoj. Snalaze se ali ima i onih koji misle što će sutra skuhati. Žale se na previsoke račune za el struju, vodu i režijskih troškove dok za hranu snalaze se.

Ako pogledamo nekoliko godina unazad Romi su uistini imali puno problema.  Vlasti su u 15. Stoljeću zabranjivale kontakt s Romima i poticale neprijateljstvo prema njima.

Romsko neprihvaćeno ponašanje kažnjavalo se  tjeranjem u udaljene zemlje ili smrću. Ograničavalo im se kretanje, mogli su naseliti samo određena mjesta i baviti se određenim zanimanjima.

U 20. stoljeću javlja se rasna čistoća. Nurnberški zakon iz 1935.godine Židove i Rome smatra u Njemačkoj opasnima što se tiče rasne čistoće. Smatralo

ih se rasom nečiste krvi, primitivnim. Mentalno retardiranim, nesocijaliziranim osobama, osobama kriminalnih sposobnosti.

U koncetracijskim logorima pogubljeno je više od 500 tisuća Roma.

Za vrijeme II. svjetskog rata nacisti su ubili između 500 i1,5 milijuna Roma -Holokaust.

Nakon II.svjetskog rata veći dio Roma ostao je pod komunističkom vlašću gdje su im priznata manjinska prava. Usmjerena su na socijalnu integraciju, obveznom obrazovanju djece, osiguravanje stanovanja i zapošljavanje.

Romi su bili kovači, popravljali su oružje, potlivali konje radili municiju, glazbenici bavili se trgovanjem konja i drugih prozvoda koji su sami proizvodili što su bili jako korisni –posebno vojsci. Njihov je život bio vezan uz tradicionalnu djelatnost.

Iako romske  skupine imaju različite pravila, neka su pravila zajednička za sve. Ta se pravila smatraju Romskim zakonom, a pravila koja se razlikuju nazivaju se “običaji”. Postoje toliko običaja koliko ima i skupina. Pravila romskog zakona opisuju odnose unutar romske zajednice i postavljaju ograničenja za običaje, ponašanje i druge aspekte života. Romski zakon nije napisan, Romi ga održavaju živim u usmenoj predaji. Najpoznatije je  „Romano Kris“ (romski zakon) koji  je tradicionalna institucija za podržavanje i provođenje romskog zakona. Romski zakon koriste onda kada ne žele imati posao sa Zkonom zemlje u kojoj žive. Najviše se koristi prilikom pomirbe dvije ili više obitelji u slučaju zavade, rastave pa čak i obistva.

Raspadom ex Jugoslavije nastaju i problemi u romskoj zajednici. Propadaju im tradicijska zanimanja, ali nalaze druga zanimanja kao na primjer  prodaja   staroga željeza, tekstila, rabljenih auta, sagova, prodaja automobilskih djelova, i dr. Djeca od najranije dobi stječu razne vještine, iako ne dobivaju potrebno institucionalno obrazovanje.

Danas se sa tim zanimanjima nitko ne bavi.  Još uvijek neki se bave sa sakupljanjem sekundarnim sirovinama kao što je željezo, papir, boce, eu palete, i dr., ali se time mladi sve manje bavi.

Stopa nezaposlenosti je visoka. Razlog tome je slabo obrazovanje, njihov slobodan izbor profesije, diskriminacija, tehnološki napredak.

Niska zaposlenost Roma je rezultat diskriminacije prilikom traženja posla. Romi znatno češće od ostalih skupina primaju socijalnu pomoć ne svojom krivicom. Mnogi žele raditi, ali ne mogu dobiti posao. Iako ima neki mladi ljudi koji su završili srednje strukovno obrazovanje u želji da radi ali nažalost ostaje mu diploma u ruci ili bačena u nekoj ladici.

Dio Roma živi u stanju siromaštva u kojem su im ugrožene temeljne egzistencijalne potrebe. Obitelji sa velikim brojem djece traže pomoć od od Hrvatskog Karitasa, Crvenog križa u dr., u svakom slučaju snalaze se. Poslovi sakupljanja sekundarnih sirovina opala je. Govore da više nema posla kao prije a i povećao se broj ljudi koji se time bavi.

Mnogi žive u izdvojenim naseljima daleko od neromskog stanovništva i bitnih institucija za njih kao što su predškola, škola, zdravstveni dom, bolnica, autobusna postaja i dr. Postoji mogućnost da nemaju komunalije, el. energiju, pitku vodu. Kuće su dosta loše napravljene i u ruševnom su stanju .

Romi su u Hrvatskoj zadržali svoj način života, svoju prošlost, kulturu i običaje, ali su s druge strane prihvatili tradiciju, običaje i jezik većinskogastanovništva. Djelomično se jesu kulturno

adaptirali, ali naš cilj je i da zadržimo i očuvamo vrednote romskoga naroda. Nije nam cilj asimilirati se.

Problem Roma je zapravo problem neroma i njihova shvaćanja i prihvaćanja Roma kakvi oni jesu, a ne kakvi bi drugi željeli da budu.

Možemo zaključiti da i dalje postoje problemi u romskoj zajednici. Njihov je položaj težak.

Najčešće su to problemi vezani za društvenu nebrigu, tradicionalan načina života, loše stambene uvjete.

Romi uglavnom žive izolirani na periferiji naselja. Smanjen je socijalni kontakt između romske populacije s većinskom populacijom.

Romi imaju najvišu stopu nezaposlenosti i od drugih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Nedovoljan broj romske djece koja su uključena u školski odgoj i obrazovanje izvor su brojnih teškoća na koje nailaze. Romi su slabo obrazovani i postoje različiti oblici diskriminacije u obrazovanju.

Postoje negativni stavovi i nepovjerenje odnosno niža očekivanja učitelja od romske dkece   – diskriminacija.

Romi su vrlo slabo ili nikako uključeni u lokalnu vlast, a isto tako slabo su zastupljeni u državnoj vlasti, državnim i javnim institucijama. Potrebno je poboljšati njihova prava na lokalnoj i državnoj razini .

U procesu integracije u školi bitna je podrška učitelja/ce,  nastavnika/ce, pedagoga/ginje i ravnatelja/ljice škole.

 

Ramiza Memedi

stipendije

Stipendija Grada Zagreba za učenike koji se obrazuju za deficitarna zanimanja za potrebe obrtništva

04.10.2019.

Stipendija je ustanovljena 2003./2004. školske godine s ciljem poticanja upisa učenika u trogodišnje strukovne programe obrazovanja.

Odlukom o Stipendiji Grada Zagreba za učenike koji se obrazuju za deficitarna zanimanja za potrebe obrtništva (Službeni glasnik Grada Zagreba 11/18) utvrđeni su opći

uvjeti, postupak i kriteriji za dodjelu Stipendije Grada Zagreba za učenike koji se obrazuju za deficitarna zanimanja za potrebe obrtništva te njihova prava i obveze kao korisnika stipendije.

Godišnje se dodjeljuje do 150 stipendija učenicima 1. razreda.

Stipendija se dodjeljuje na temelju natječaja. Gradonačelnik odlučuje o raspisivanju i objavi natječaja svake godine do kraja rujna. Obavijest o objavi natječaja objavljuje se u dnevnom tisku, a natječaj na web-stranici Grada Zagreba (www.zagreb.hr).

Natječaj provodi Povjerenstvo za dodjelu Stipendije Grada Zagreba za učenike koji se obrazuju za deficitarna zanimanja koje imenuje gradonačelnik Grada Zagreba iz redova obrtnika, stručnih i drugih javnih djelatnika, a pročelnik Ureda za demografiju član je Povjerenstva po položaju.

Mjesečna stipendija iznosi:

– 1.000,00 kn za učenike 1. razreda,

– 1.300,00 kn za učenike 2. razreda i

– 1.600,00 kn za učenike 3. razreda.

Za Stipendiju Grada Zagreba za učenike koji se obrazuju za deficitarna zanimanja za potrebe obrtništva Grad Zagreb u svom proračunu godišnje izdvaja 2.000.000,00 kuna.

Do školske godine 2017./2018. stipendirana su 1573 učenika, za što je ukupno izdvojeno 52.000.000,00 kuna.

NATJEČAJ

OBRAZAC MOLBE

Stipendija Grada Zagreba za učenike i studente pripadnike romske nacionalne manjine

 04.10.2019.


Stipendija se dodjeljuje od 2012./2013. školske, odnosno akademske godine učenicima i studentima, a studentima poslijediplomskih studija od akademske godine 2018./2019., s ciljem poticanja pripadnika romske nacionalne manjine na završavanje srednje škole, kao i na nastavak školovanja u sustavu visokog obrazovanja.
 
Uvjeti, postupak i kriteriji za dodjelu Stipendije propisani su Odlukom o Stipendiji Grada Zagreba za učenike i studente pripadnike romske nacionalne manjine (Službeni glasnik Grada Zagreba 11/18).
 
Stipendija se dodjeljuje na temelju natječaja. Gradonačelnik Grada Zagreba odlučuje o raspisivanju i objavi natječaja do kraja rujna za učenike, a do kraja listopada za studente. Obavijest o objavi natječaja objavljuje se u dnevnom tisku, a natječaj na web-stranici Grada Zagreba (www.zagreb.hr).
 
O dodjeli Stipendije odlučuje Povjerenstvo za dodjelu Stipendije Grada Zagreba, koje imenuje Gradska skupština Grada Zagreba.
 
Neto iznos Stipendije utvrđen je u visini 35% za učenike, 50% za studente i 60% za studente poslijediplomskih studija prosječne neto plaće u Gradu Zagrebu za razdoblje siječanj – kolovoz godine u kojoj se natječaj za Stipendiju raspisuje.
 
Iznos Stipendije utvrđen je u visini 35% za učenike i 50% za studente prosječne neto plaće u Gradu Zagrebu za razdoblje siječanj – kolovoz godine u kojoj se natječaj za Stipendiju raspisuje..
 
Za Stipendiju Grada Zagreba, Grad Zagreb u svom proračunu godišnje izdvaja 2.000.000,00 kuna.
 
Do školske godine 2017./2018. dodijeljena je 231 stipendija pripadnicima romske nacionalne manjine: 213 učenicima i 18 studentima za što je izdvojeno 5.900.000,00 kuna

NATJEČAJ 

OBRAZAC MOLBE
NATJEČAJ CIVILNE ZAKLADE

Stipendija Grada Zagreba za učenike koji se obrazuju za medicinske sestre / tehničare opće njege

Stipendija Grada Zagreba za učenike koji se obrazuju za medicinske sestre / tehničare opće njege

03.10.2019.
Stipendija Grada Zagreba za učenike koji se obrazuju za medicinske sestre / tehničare opće njege
 
Od školske godine 2019./2020. Grad Zagreb dodjeljuje Stipendiju Grada Zagreba za učenike koji se obrazuju za medicinske sestre / tehničare opće njege, koji imaju obvezu nakon završenog školovanja zaposliti se u ustanovama socijalne skrbi kojima je osnivač Grad Zagreb.
 
Uvjeti, postupak i kriteriji za dodjelu Stipendije propisani su Odlukom o Stipendiji Grada Zagreba za učenike koji se obrazuju za medicinske sestre / tehničare opće njege(Službeni glasnik Grada Zagreba 18/19).
 
Stipendija se dodjeljuje na temelju natječaja. Gradonačelnik Grada Zagreba odlučuje o raspisivanju i objavi natječaja svake godine do kraja rujna. Obavijest o objavi natječaja objavljuje se u dnevnom tisku, a natječaj na web-stranici Grada Zagreba (www.zagreb.hr).
Stipendija se dodjeljuje redovnim učenicima četvrtih i petih razreda srednjih škola za medicinske sestre / tehničare opće njege u Gradu Zagrebu. Broj Stipendija za četvrti odnosno peti razred utvrđuje gradonačelnik Grada Zagreba prema sredstvima osiguranima u proračunu Grada Zagreba i potrebama ustanova socijalne skrbi kojima je osnivač Grad Zagreb.
 
Neto iznos mjesečne Stipendije utvrđuje se u visini od 35% prosječne neto plaće u Gradu Zagrebu za razdoblje siječanj – kolovoz godine u kojoj se natječaj za Stipendiju raspisuje.
 
O dodjeli Stipendije odlučuje Povjerenstvo za dodjelu Stipendije Grada Zagreba, koje imenuje gradonačelnik Grada Zagreba.

Nikada ne budite na koljenima, gradite sebe da bi gradili bolju budućnost za svoj narod

Johnson Welch: Nikada ne budite na koljenima, gradite sebe da bi gradili bolju budućnost za svoj narod

Septembar 29, 201968

Johnson Welch (Fotografija ustupljena redakciji Udar)

Johnson Welch je mladi Rom iz Velike Britanije koji želi da u Evropi donese promjenu. Njegovi stavovi  prema diskriminaciji, omalovažavanju romske kulture i historije su prikaz odnosa prema Romima ne samo u Velikoj Britaniji, nego u cijeloj Evropi. Jason trenutno studira pravo na Univerzitetu Darlington  i aktivano se bori da Romi budu tretirani jednako kao i ostali ljudi. Protekle dvije godine je član medijskog  tima DIKH HE NA BISTER  događaja, koji okuplja na stotine mladih Roma kako bi odali počast  žrtvama Holokausta u Drugom svjetskom ratu. U razgovoru za Udar, Johnson je govorio o svom aktivizmu, borbi protiv diskriminacije, medijima, predrasudama…

Svakodnevno se susrećemo sa segregacijom Roma, šta po vašem mišljenju ima najveći uticaj na segregaciju kada govorimo o Romima u Velikj Britaniji?

– Jedan od glavnih problema u Velikoj Britaniji je taj što mediji i većinsko stanovništvo ne ulažu nimalo  truda  da  bi napravili razliku kada se govori o kulturama manjina. U Britaniji postoji i to nomadsko  stanovništvo, travellers, čiju kulturu poistovjećuju sa romskom. Za njih je mnogo lakše da urade to, da nas sve  stave u jednu kutiju, kako bi lakše  kontrolisali naše kretanje i naša prava, jer ako nas posmatraju kao jedan narod, onda se ne moraju zamarati sa više naroda i kultura.

Društvo i mediji zaboravljaju da se manjinski narodi razlikuju i baš zbog toga ne pridaju značaj različitosti kultura, već sve spajaju u jednu kulturu. To je na neki način ponižavajuće, jer nam naša kultura mnogo znači, i ponosni smo na činjenicu da smo Romi. Moja porodica živi ovdje preko 200 godina i moj otac je jedan od lidera romske zajednice u Velikoj Britaniji.

Ako vlasti ne spoznaju našu kulturu, onda neće ni znati koliko nam je zapravo važna.

Johnson Welch (Fotografija ustupljena redakciji Udar)

Diskriminacija nad Romima je jedan od najvećih problema u Evropi. Jeste li ikada osjetili diskriminaciju na vlastitoj koži?

-Diskriminacija je uvijek prisutna, ali činjenica je da se veliki broj Roma u V.Britaniji  može uklopiti sa većinskom populacijom jer nisu tamnoputi. To je slučaj i kod mene. Mogao bih bez problema da se uklopim sa ostatkom koji nisu Romi. Ali zašto bih ja donio svesnu odluku da se uklopim sa ostatkom i da na taj način zapostavljam kulturu svog naroda, da krijem činjenicu da sam Rom?! Za mene je to suludo uraditi, samo da bih dobio jednaka prava.

Ja imam pravo da se izražavam kako želim i da ne budem diskriminiran zbog toga. I verujte mi da postoje načini po kojima određuju da li ste Rom ili ne. Odjeća, govor, pokreti tijela, mjesto stanovanja, sve ukazuje na to jeste li Rom ili ne.

Par puta sam na vlastitoj koži osjetio diskriminaciju, od svojih prijatelja koji nisu Romi, jer su mi govorili : okej,  možeš posuditi našu odjeću da bi ušao u klub, i kada dođemo tamo, govorili bi da ne pričam, jer ako shvate da imam romski naglasak neće me pustiti u klub. Ovo sam prije radio, jer sam htio da imam prijatelje, ali sada ne želim. Hoću da budem ponosan na ono što jesam, da ja budem ja. Mnogo klubova ne dozvoljava Romima da uđu u klub, jer postoji to mišljenje da prouzrokuju probleme,  što naravno nije istina. To je ponovo suđenje grupi na osnovu pojedinca, što je za mene uvreda.

Ne dopada mi se dio mene kada sam sakrivao svoje porijeklo, ali sada sam veoma otvoren, ponosan i glasan, kako bi svima ukazao na to da su Romi jednaki kao i svi ostali. Hoću da iskoristim svaku priliku da se borim za prava Roma u Evropi.

Često se surećemo sa tematikama koje se odnose na gubljenje identiteta romskog naroda. Kako sistem utiče na gubljenje identiteta romskog naroda kroz asimilaciju sa drugim narodima?

-Ne gledaju nas kao narod koji cijeni kulturu, sve dok mi ne uradimo nešto što za njih znači da napuštamo svoju kulturu i ostavljamo je iza sebe. Tek tada burno reaguju i naprave medijski haos.

Svaki narod treba drukčije potrebe od društva i vlade koja je zadužena za mjesto gdje žive. Ne postoji jedno univerzalno riješenje za sve manjinske narode i marginalizovane grupe. Sistem uporno pokušava da nas ubjedi da je riješenje koje pomaže nomadskom narodu takođe i rješenje za status Roma.

Koliki uticaj imaju stereotipi i predrasude koje su široko zastupljene?

-Problem je u vladi i u medijima, jer mediji su ti koji čine najveću štetu. Njihovo mišljenje o Romima je sasvim iskrivljeno zbog nedovoljne edukacije o Romima, što u svakom pogledu šteti našoj kulturi. Kada sam na univerzitetu, susrećem se sa mnogo stereotipa i predrasuda koji su usmjereni prema Romima. Stereotipe koji postoje poistovjećuju sa našom kulturom, kažu da su to vidjeli na televiziji ili internet medijima i uvjereni su da su ti stereotipi dio naše kulture. Problem u svemu tome je što stereotipi i predrasude nastaju od jednog manjeg dijela –

Johnson Welch (Fotografija ustupljena redakciji Udar)

par osoba koje su uradile određenu stvar. Nakon toga se cijelom jednom narodu prepiše taj stereotip, što je zasigurno jedna od stvari koja uveliko utiče na današnji položaj Roma.

Govoreći o kulturi i historiji naroda, koliko je historija Roma zastupljena u obrazovnom sistemu u Velikoj Britaniji?

-U mjestu gdje ja stanujem je mnogo romske djece koja redovno pohađaju školu, ali u školama ih ne uče  skoro pa ništa o historiji, kulturi i tradiciji Roma. Tek su prije par godina počeli da ih uče sasvim  mali dio o Romima, u mjesecu junu, kada je mjesec historije Roma u Darlingtonu. Veliki je broj romskih učenika i studenata i oni bi trebali da uče o svojoj kulturi, jeziku i tradiciji. Dok sam ja išao u školu, učio sam o Holokaustu i o tome šta se desilo sa Židova. Kao Rom, nisam saznao ništa o Romskom dijelu historije. Te stvari sam  naučio od  svoje porodice, a zatim sam počeo sam da se interesujem i obrazujem o tome,. Mislim da je važno da  obrazovni sistem počne da edukuje mlade o Romima, jer to nije samo romska kultura, već pripada kulturi svijeta.

Kako i da li mladi mogu uticati na donošenje promjena? Imate li neku poruku koju bi ste poslali mladim Romima i Romkinjama?

-Moja poruka mladim Romima svijeta je: ako živite negdje gdje morate da krijete ono što jeste da bi uspjeli u životu, nemojte to raditi. Morate biti hrabri i boriti se da vas svi vide kao ponosnog Roma koji može da ostvari i više nego što drugi očekuju. Nikada ne budite na koljenima, gradite sebe da bi gradili bolju budućnost za svoj narod.

Izvor: (portal-udar.net)

Preuzeo: Evropske romske novine

Dječiji brakovi jedan je od najvećih problema u romskoj zajednici

Sklapanje maloljetničkih brakova mnogi smatraju tradicijom u romskoj sredini i tako se prema ovoj pojavi i odnose


Dragana Sotirovski (Foto: Udar)

Srbija će zabraniti maloljetničke brakove, a to će biti omogućeno izmjenama i dopunama Porodičkog zakona. Početkom godine formirana je i Nacionalna koalicija za suzbijanje dječjih brakova koja ima glavni zadatak da stane na put ovoj praksi.

Procenat sklopljenih brakova između maloljetnih osoba u Nišavskom okrugu visok, posebno u romskoj populaciji. Zato su se članovi Koalicije sada po prvi put okupili u Nišu, na poziv Nišavskog okruga i načelnice Dragane Sotirovski, koja je i član ove Koalicije. Sastanku su prisustvovali predstavnici svih institucija koje mogu da doprinesu da ova praksa bude promjenjena, ali i da oni koji prekrše  zakon snose odgovarajuće sankcije.
Na ovom sastanku posebno mjesto pripalo je nevladinim organizacijama, jer je praksa pokazala da pripadnici romske nacionalnosti više povjerenja imaju u njih nego u državne institucije.

Načelnica Nišavskog okruga kaže da su pored tradicije koja još postoji u romskim zajednicima, uzroci maloljetničkih brakova još i siromaštvo, socijalna isključenost i neravnopravnost u polovima, odnosno u položaju tih djevojčica u samoj zajednici. Podaci kojima raspolaže UNICEF iz 2014.godine su više nego zabrinjavajući.

Gotovo 40 odsto romskih djevojčica rodi dijete između 15. i 18. godine, a četiri odsto postaju majke i pre navršene 15. godine, podaci su UNICEFA.

Za sastanak Nacionalne koalicije izabran Nišavski okrug, jer je on pored  Jablaničkog, jedan od okruga  gdje se  dječiji i ugovoreni  brakovi najviše javljaju.

“Statistika pokazuje da svaka peta devojčica koja pre 18 godine stupa u brak  mlađa od 15 godine. Ovde se nameće pitanje na koji način možemo dodatno da ih obrazujemo, da ih ekonomski osnažimo i da im pokažemo na koji način mogu da izađu iz tog začaranog kruga”, dodala je Sotirovski.

Sklapanje maloljetničkih brakova mnogi smatraju tradicijom u romskoj sredini i tako se prema ovoj pojavi i odnose. Jedini način da se izbori sa tradicijom je obrazovanje, ekonomsko osnaživanje, ali i postupanje po zakonu na isti način kako se to radi kada je u pitanju većinsko stanovništvo, konstatovano je na sastanku.

Ana Saćipović iz nevladine organizacije Romska ženska mreža Srbije ističe da je suzbijanje maloljetničkih brakova proces u kome svi zajedno moramo da učestvujemo.


Ana Saćipović (Foto: Udar)

“Štetnost maloletničkih brakova koji su jedan od najvećih problema u romskoj zajednici je prepoznata i krenuli smo da radimo sa porodicama kako bi to bilo zaustavljeno. Organizovano je puno radionica, edukacija, poseta porodicama. Ukazivano je na to da su ovim problemom igroženi i dečaci, a ne samo devojčice. Kada vi dete od 15 godina oženite i  dovedete ga do pozicije da mora da brine o svojoj porodici on dolazi u situaciju da ne vidi  put kako obezbediti osnovnu egzistenciju članovima svoje porodice kada nema završenu školu, kada nema zanimanje i kada nije kurentan na tržištu rada. To je veliki problem”, objašnjava Ana Saćipović.

Primjer dobre prakse ponudio je Centar za socijalni rad u Aleksincu.

“Problem maloletničkih brakova mora sistemski da se posmatra sa svih aspekata, zdravstveni sistem, škola, sistem socijalne zaštite, tužilaštvo”, istakla je Jasna Nikolić, direktorka Centra za socijalni rad u Aleksincu. “Svi smo na istom zadatku, a naš Centar ima dovoljno iskustva sa ovim problemom i članovi smo mobilnog tima koji radi na ovom prolemu. Od 2015. godine do danas mi imamo samo dva zaključena maloletnička braka  što znači da smo preventivno delovali uglavnom preko tribina na kojima smo uglavnom govorili o štetnosti ovih brakova”, zaključila je Nikolić.

(portal-udar.net)

Četvrtina nemačkih građana migrantskog porekla

Prema novim podacima Saveznog ureda za statistiku u Njemačkoj živi 20,8 miliona ljudi migrantskog porijekla, od kojih više od polovine posjeduje njemačko državljanstvo. Porijeklom iz zemalja regiona Jugoistočne Evrope u Nemačkoj je preko milion i po stanovnika.

Kao osoba sa migrantskim porijeklom smatra se svatko ko sam ili najmanje jedan njegov roditelj nije rođen kao njemački državljanin. U odnosu na 2017. godinu broj stanovništva sa migrantskim porijeklom je porastao za 2,5 procenata.

Od ukupnog broja od 20,8 miliona osoba migrantskog porijekla više od polovine (13,5 miliona) nisu rođeni u Njemačkoj nego su se doselili tokom života.

Najvažniji razlozi migracije su bili porodične prirode (48 posto). 19 posto su došli zbog traženja zaposlenja u Nemačkoj. Za 15 posto imigranata glavni motivi su bili bijeg i azil, dok se pet posto izjasnilo da su došli u Njemačku na studije, usavršavanje ili dalje obrazovanje.

Najvažnije zemlje porekla migranata

Statistika iz 2018. godinu pokazuje da je kao zemlja porekla doseljenika na prvom mestu Turska (2.769.000), slijedi Poljska (2.253.000), Rusija (1.366.000), Kazahstan (1.252.000) Rumunija (965.000). Sirija je na šestom mestu kao zemlja porijekla sa 813.000 migranata. Od zemalja regija Jugoistočne Evrope najviše je migranata sa Kosova (433.000), zatim iz Hrvatske (398.000), Bosne i Hercegovine (373.000) i Srbije sa 324.000 doseljenika. To je ukupno 1.528.000 osoba porijeklom iz zemalja regiona.

52 procenta osoba migrantskog porijekla posjeduju njemačko državljanstvo, od kojih 5,5 miliona po rođenju. Većina osoba koje su došle iz porodičnih razloga (72 posto) je iz evropskih zemalja, a još više u potrazi za poslom (85 posto). Skoro polovina izbjeglica i tražitelja azila su porijeklom iz zemalja Bliskog istoka (47 posto).

 

Nacionalne manjine nisu krive za vaše greške i propuste

“Nacionalne manjine nisu krive za vaše greške i propuste”

Foto: ytb-prtsc
Foto: ytb-prtsc
Inicijativa mladih za ljudska prava poziva predsjednicu i premijera, saborske zastupnike iz vladajućeg i opozicijskog političkog spektra da se ujedine u zaštiti i promociji ljudskih prava, a ne u prozivkama onih koji ukazuju na mržnju i nasilje. “Pozivamo ih da prestanu trošiti javni novac na sponzoriranje komemoracija i koncerata koji promoviraju mržnju, zločine i zločinačke režime, da uklone ustaška znakovlja i simbole ustaške i fašističke ideologije, da se konačno udruže u zaustavljanju netrpeljivosti i mržnje koja vlada u našem društvu”, poručuju iz YIHR-a.

“Trenutno svjedočimo verbalnim napadima i osudama zastupnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, od strane premijera, članova Vlade te saborskih zastupnika iz vladajućeg i opozicijskog političkog spektra koji za klimu mržnje i nasilja koja vlada u društvu kao odgovorne zlonamjerno prozivaju upravo pripadnike manjina. U isto vrijeme izostaju osude brojnih izjava, činjenja i nečinjenja koja kao rezultat imaju veličanje mržnje, kršenje ljudskih prava te slavljenje nasilja, zločina i zločinačkih režima iz prošlosti”, stoji u priopćenju YIHR-a.Zbog svega navedenog predsjednicu, premijera, članove Vlade, zastupnike i zastupnice Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta, gradonačelnike iz YIHR-a upućuju da krivca za nasilje i mržnju ne traže u pripadnicima nacionalnih manjina već u njima samima

Upozoravaju kako jasna, uporna i kontinuirana osuda svih recentnih slučajeva ne postoji.

“Za zaključiti je da upravo pripadnici nacionalnih manjina ne smiju govoriti o društvenom posrnuću iako je odgovornost svih građana i građanki upravo ukazivati i reagirati na sve ono što je u državi problematično. Žalosno je što predsjednicu, premijera, Vladu i većinu zastupnika ne zanima što se u društvu srozavanju minimalni standardi ljudskih prava, a to je ovih dana i mjeseci konkretizirano u obliku premlaćivanja, kamenovanja i psovanja ljudi jer su „pogrešnog“ nacionalnog podrijetla. Njih muči što o tome govori – Srbin”, ističu iz YIHR-a.

Dodaju kako je sramotno da gotovo svi politički akteri kršenja ljudskih prava koja su počinjena u posljednje vrijeme vide kao priliku za manipulacije i vlastiti politički profit, a ne kao potrebu da stanu u obranu temeljnih vrijednosti naše države i vrate povjerenje građanima svih pripadnosti u vladavinu prava.

Pučka pravobraniteljica te međunarodne organizacije i tijela koja imaju mandat štiti i zagovarati prava nacionalnih manjina redovno oštro upozoravaju da porast govora mržnje te kaznenih i prekršajnih djela motiviranih mržnjom ugrožava stabilnost i napredak društva, ali nažalost bezuspješno.Dodaju kako je sramotno da gotovo svi politički akteri kršenja ljudskih prava koja su počinjena u posljednje vrijeme vide kao priliku za manipulacije i vlastiti politički profit

Zbog svega navedenog predsjednicu, premijera, članove Vlade, zastupnike i zastupnice Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta, gradonačelnike iz YIHR-a upućuju da krivca za nasilje i mržnju ne traže u pripadnicima nacionalnih manjina već u njima samima.

Od njih traže da predlože i usvoje zakone koji jasno i oštro definiraju temelje kažnjavanja počinitelja prekršajnih i kaznenih djela, a vezanih za korištenje i upotrebu simbola mržnje u koje spadaju fašistički i ustaški simboli, traže da se suzdrže od izjava i djelovanja koje promovira nasilje, mržnju i zločine te nedvojbeno i redovno javno i najoštrije osude svakog tko takve izjave uputi.

“Pozivamo ih da prestanu trošiti javni novac na sponzoriranje komemoracija i koncerata koji promoviraju mržnju, zločine i zločinačke režime, da uklone ustaška znakovlja i simbole ustaške i fašističke ideologije s pročelja objekata na vašim institucijama i gradovima. Pozivamo ih da se konačno udruže u zaustavljanju netrpeljivosti i mržnje koja vlada u našem društvu”, zaključuju iz inicijative.

lois Brooks

Mi Romi ne smijemo da izgubimo svoju kulturu

Lois Brookes-Jones je mlada Romkinja iz Velike Britanije koja se bori za prava Roma i LGBT populacije širom Evrope.

Lois trenutno studira političke nauke u Chesteru, gdje je dobila i mnogobrojne nagrade za najangažovanijeg studenta u projektima koji su doprinijeli poboljšanju lokalne zajednice.  Svoj aktivizam koji pomaže Romima širom Evrope Louis smatra obavezom svake mlade osobe koja želi da donese promjenu. Pored redovnih studija, Louis se bori da tradicija i historija Roma ne padne u zaborav. Kroz edukovanje mladih o romskom genocidu koji se desio u logoru Auschwitz-Bikernau koji takođe nosi naziv „Ciganski logor“ i zalaganje za prava ranjivih grupacija žena, ona kao član Evropskog komiteta mladih daje sve od sebe da se njen glas čuje i da mladi Romi ustanu na noge i bore se za svoja prava sljedeći njen primjer. Portal Udar je razgovarao sa ovom aktivisticom.

„Od malena nosim tradicionalne romske nošnje i ne želim da to promjenim, jer ako se prilagodim ostalima, onda napuštam svoju tradiciju i stavljam je u zaborav. Nije dovoljno to što samo pričamo konstantno o romskoj kulturi, tradiciji, i historiji Roma, ako mi sami zapostavljamo ono na šta treba da budemo ponosni. Moramo da se riješimo straha koji imamo kao narod, ako ustanemo, ogranizujemo proteste, demonstracije, i zauzmemo se sami za sebe, Romi za Rome, jedino tako ćemo moći da donesemo pozitivnu promjenu.

Potrebno je mnogo više rada na lokalnom nivou, kako bi dostigli taj internacionalni nivo i povezanost Roma širom Evrope. Ne smijemo dopuštati da  drugi dobijaju zasluge i bivaju nagrađeni jer su pomogli Romima da nauče svoju historiju, kada ima i Roma koji su mnogo obrazovaniji i mogu da se bore za svoj narod. Romi se posmatraju kao resurs koji se može iskoristiti, a ne kao narod„, pojasnila je Lois.

Kao mlada Romkinja koja je pripadnik LGBT populacije, Lois tvrdi da nije oduvijek znala kako da prihvati samu sebe i bude ponosna, već je to samo došlo kako je sazrijevala i formirala sebe kao osobu.

„Od malih nogu sam učena da samim time ako kažem da sam Romkinja, već sebe izlažem određenoj opasnosti i postavljam sebe u ranjiv položaj, jer dajem opštoj populaciji razlog da me diskriminišu i rasno segregiraju. Da bi imali osnovna ljudska prava moramo da krijemo svoj  kulturni identitet i da se prilagodimo kulturi i običajima opšte populacije gdje smo nastanjeni, što je zaista apsurdno. Duplo više moramo da se trudimo da postignemo jednake rezultate kao ostali i da dobijemo ta osnovna ljudska prava. Mi Romi ne smijemo da izgubimo svoju kulturu“, tvrdi Lois.

Ona tvrdi da najteži dani u njenom životu su bili kada je htjela da saopšti svojoj porodici da je biseksualna.

Imala sam 14 godina tada, htjela sam da im kažem, ali strah u meni me sprečavao. Nisam htjela da izgubim sve oko sebe, da vidim zabrinutost u očima roditelja, ma koliko god puta oni pokazali svoju podršku prema LGBT populaciji. Kao pripadnica Romske nacionalne manjine koja prolazi kroz proces u kojem vlasti i vodeće institucije žele da odbace historiju i tradiciju Roma, strah postaje samo veći, jer ako me već na jedan način društvo odbija jer sam Romkinja, šta će biti ako saznaju da sam i LGBT? To pitanje koje sam sebi postavila, mnogo je uticalo na moj dalji razvoj, i vremenom dalo mi snagu da radim i prenesem svoje znanje i želju za bolje sutra na ostale Rome širom Europe“, pojasnila je Lois.

Prema njenom mišljenju i ličnom iskustvu, za Rome najveći problem je diskriminacija, i negativni stereotipi koji se godinama razvijaju u društvu.

Kada god sam tražila zaposlenje, imala sam super kvalifikacije, i super su se odnosili prema meni, sve dok ne dođemo do dijela u kojem treba da izjasnim svoju nacionalnu pripadnost. Kada kažem da sam Romkinja, jedino što mi kažu je da će mi se javiti na broj telefona, i kao po običaju, nikada me ne kontaktiraju. Romi moraju da se bore, da obrazuju mlade, ulažu u budućnost, jer svakim danom sve smo bliži onome što je dovelo do genocida nad Romima, toj vrsti diskriminacije, javnog govora koji propagira istrebljenje Roma. Moramo da se borimo, jer kada ljudima koji su na vrhu postavimo pitanja, oni samo odu ili ne odgovore, a kada bi mi otišli, rekli bi da ne želimo promjenu i da se ne zalažemo za promjene.  Društvo želi samo naš ples, muziku, i umjetničku stranu naše kulture ,sve ostalo što se tiče nas je za njih nebitno, i ne dopuštaju nam da imamo naša osnovna ljudska prava“, rekla je Louis.

Ona je zaključila da jedini način da se spriječi postojeća i nadolazeća segregacija je kroz obrazovanje mladih jer jedino tako je moguće uticati na cjelokupan sistem koji zapostavlja Rome, i stavlja ih u potlačen položaj.

Njena poruka svim mladim Romima je da da drže glavu visoko, budu ponosni na ono što jesu i da se bore za zajednički cilj – Ujedinjenje svih Roma svijeta.

Izvor; Mustafa Husić
preuzeto od portala UDAR
Papusza

GODIŠNJICA ROĐENJA BRONISLAWE WAJS “PAPUSZE”

 

Prije 111 godina rodila se Bronislawa Wajs. Ona je bila je prva romska pjesnikinja iz Poljske, poznatija pod nadimkom Papusza, što na romskom jeziku znači lutka. Osim pisanja poezije, bavila se i pjevanjem.

Autor: Sindirela Bobarić

Rođena je 17. kolovoza, 1908. godine u Lublinu u Poljskoj. Živjela je nomadskim načinom života sa svojom obitelji. Bila je pismena, što je bilo neuobičajeno za jednu Romkinju u Poljskoj u to doba.

Kao djevojčica, da bi naučila čitati, davala je kokoši u zamjenu za satove čitanja, te radila razne fizičke poslove kao što su kopanje i obrađivanje plodne zemlje za povrće i voće. Njezini roditelji nisu podupirali njenu ljubavi prema čitanju i učenju.

Živjela je u teškom razdoblju, koje naročito nije bilo naklonjeno ženama umjetnicama. Sa 15 godina su je udali za mnogo starijeg svirača po imenu Dionizy Wajs. Bila je jako nesretna u svom braku. Posvojila je jednog dječaka, pošto nije mogla imati svoju djecu.

U svakom trenutku je pronalazila inspiraciju za pisanje, pjevanje i pripovijedanje. Često je pjevala u pratnji svog muža koji je svirao harfu. Nakon toga je sama naučila skladati svoje balade i pjesme bazirane na tradicionalnim romskim pričama.

Njoj i njenom mužu se 1949. godine, pridružio poljski pisac i folklorist po imenu Jerzy Ficowski. Ovaj poznati poljski ‘pisac napisao je tri knjige o kulturi Roma u Poljskoj te uvjerio Papuszu da napiše svoje stihove. On ih je preveo sa romskog na poljski jezik.

Objavio ih je u časopisu „Problemy“ uz intervju pjesnika Juliana Tuwima. Nikad nije htjela prihvatiti stipendiju i naknade od autorskih prava jer je govorila kako nije mislila da je moguće uzeti novac za pisanje pjesama.

Objavljivanje njenih stihova u časopisu „Problemy“ rezultiralo je time da je bila prvi put zapažena od strane poljske publike. Većini Roma se u to vrijeme nije svidio njeni pothvat. Smatrali su kako je objavljivanje pjesama o Romima u časopisu, loš put za Rome, te su ju optužili da je otkrila tajne svoje romske kulture neromima.

Tako su je izbacili iz vlastite romske zajednice. To joj je pridodalo razvijanju mentalnih problema. Zbog neplodnosti, optužbi i izbacivanja iz njene romske zajednice, doživjela je živčani slom te je bila prisiljena na psihijatrijsko liječenje od 8 mjeseci. U samoći je vidjela utjehu, te je tako živjela sama sve do svoje smrti.

O njezinom životu snimljena su dva dokumentarca, a 2013. godine, premijerno je prikazan i igrani film “Papusza”. U pozorištu u Krakowu, 1994. izvedena je premijera simfonijske pjesme Papusza Harp, na romskom jeziku.

Bronislawa Wajs, imala je nadimak Papusza i bila je prva romska pjesnikinja iz Poljske, koja je živjela u vrijeme Drugog svjetskog rata. Umrla je 8. veljače 1987. u starosti od 79 godina.