Papusza

GODIŠNJICA ROĐENJA BRONISLAWE WAJS “PAPUSZE”

 

Prije 111 godina rodila se Bronislawa Wajs. Ona je bila je prva romska pjesnikinja iz Poljske, poznatija pod nadimkom Papusza, što na romskom jeziku znači lutka. Osim pisanja poezije, bavila se i pjevanjem.

Autor: Sindirela Bobarić

Rođena je 17. kolovoza, 1908. godine u Lublinu u Poljskoj. Živjela je nomadskim načinom života sa svojom obitelji. Bila je pismena, što je bilo neuobičajeno za jednu Romkinju u Poljskoj u to doba.

Kao djevojčica, da bi naučila čitati, davala je kokoši u zamjenu za satove čitanja, te radila razne fizičke poslove kao što su kopanje i obrađivanje plodne zemlje za povrće i voće. Njezini roditelji nisu podupirali njenu ljubavi prema čitanju i učenju.

Živjela je u teškom razdoblju, koje naročito nije bilo naklonjeno ženama umjetnicama. Sa 15 godina su je udali za mnogo starijeg svirača po imenu Dionizy Wajs. Bila je jako nesretna u svom braku. Posvojila je jednog dječaka, pošto nije mogla imati svoju djecu.

U svakom trenutku je pronalazila inspiraciju za pisanje, pjevanje i pripovijedanje. Često je pjevala u pratnji svog muža koji je svirao harfu. Nakon toga je sama naučila skladati svoje balade i pjesme bazirane na tradicionalnim romskim pričama.

Njoj i njenom mužu se 1949. godine, pridružio poljski pisac i folklorist po imenu Jerzy Ficowski. Ovaj poznati poljski ‘pisac napisao je tri knjige o kulturi Roma u Poljskoj te uvjerio Papuszu da napiše svoje stihove. On ih je preveo sa romskog na poljski jezik.

Objavio ih je u časopisu „Problemy“ uz intervju pjesnika Juliana Tuwima. Nikad nije htjela prihvatiti stipendiju i naknade od autorskih prava jer je govorila kako nije mislila da je moguće uzeti novac za pisanje pjesama.

Objavljivanje njenih stihova u časopisu „Problemy“ rezultiralo je time da je bila prvi put zapažena od strane poljske publike. Većini Roma se u to vrijeme nije svidio njeni pothvat. Smatrali su kako je objavljivanje pjesama o Romima u časopisu, loš put za Rome, te su ju optužili da je otkrila tajne svoje romske kulture neromima.

Tako su je izbacili iz vlastite romske zajednice. To joj je pridodalo razvijanju mentalnih problema. Zbog neplodnosti, optužbi i izbacivanja iz njene romske zajednice, doživjela je živčani slom te je bila prisiljena na psihijatrijsko liječenje od 8 mjeseci. U samoći je vidjela utjehu, te je tako živjela sama sve do svoje smrti.

O njezinom životu snimljena su dva dokumentarca, a 2013. godine, premijerno je prikazan i igrani film “Papusza”. U pozorištu u Krakowu, 1994. izvedena je premijera simfonijske pjesme Papusza Harp, na romskom jeziku.

Bronislawa Wajs, imala je nadimak Papusza i bila je prva romska pjesnikinja iz Poljske, koja je živjela u vrijeme Drugog svjetskog rata. Umrla je 8. veljače 1987. u starosti od 79 godina.

 

 

 

sindirela bobarić

Prijatelj me nije pustio u stan jer sam Romkinja

Sindirela Bobarić (28) iz Zagreba tvrdi kako se u Hrvatskoj često osjećala odbačeno od strane drugih. Na predrasude nailazila je ne samo u školi već i tijekom obavljanja svakodnevnih obaveza…

Imala sam prijatelja iz susjedstva koji mi je rekao da više ne mogu doći kod njega zato što mu je baka rekla da se ne može družiti s Cigankom, rekla je Sindirela Bobarić (28) iz Zagreba.

Osim što je danas glumica i novinarka u redakciji Romi.hr, Sindirela radi u Romskom nacionalnom vijeću kao asistent na europskim projektima. Tvrdi kako se u Hrvatskoj često osjećala odbačeno od strane drugih.

Tada kao dijete, sve te predrasude su jako utjecale na moje samopouzdanje. Bila sam emocionalno povrijeđena i nisam ni znala što znači riječ Cigan. Otišla sam doma i pitala sam mamu što to znači. Objasnila mi je da to na način da sam shvatila da sam netko koga ljudi uglavnom ne prihvaćaju, netko tko se mora uvijek duplo potruditi da bi dokazao da nije nešto za čime ga se smatra, ispričala je Sindirela.

Osim u školi, Sindirela je na razne predrasude nailazila i tijekom objavljanja svakodnevnih obaveza.

Išla sam u srednju školu, polagala sam vozački u Sesvetama i bila sam jedina cura u razredu koja ga je položila. Jedan dečko iz srednje škole imao me priliku vidjeti kako vozim na poligonu i onda mi je rekao da se tamo više ne smijem pojaviti. Iako me povrijedilo, nisam se obazirala. Nastavila sam polagati vozački, kaže Sindirela.

Na mogućnost da postane jedna od mnogih žrtvi diskriminacije, Sindirelu je kao dijete upozorila majka. Objasnila joj je kako će imati problem cijeli život te da će se morati potruditi duplo više da bi se dokazala. Stav da ne može promijeniti svijet već samo svoj pogled na svijet, Sindirela je shvatila sa 28 godina.

– Kada sam imala deset godina, mislila sam da mogu promijeniti cijeli svijet. Odgojena sam na način da ne mrzim nikoga niti osuđujem. Mi ljudi smo skloni predrasudama. Sada sa 28 godina sam shvatila da ne mogu promijeniti svijet i ljude oko sebe ali mogu sebe i svoj pogled na svijet, istaknula je Bobarić.

Zbog predstave ‘Pogledaj me’ u kojoj glumi, ima priliku nastupati po raznim kazališnim festivalima i školama diljem zemlje. Predstava u kojoj razbija predrasude prema manjinama, kaže, da ima pozitivan utjecaj na mlade.

Romi koji su me vidjeli u predstavi me podržavaju. Mnogi se žele okušati u tome i često me znaju pitati kako si došla do toga, što treba za to. Rekla sam im da postoje različiti načini. Trebaju jako puno raditi i čitati. Ako želiš u nečemu uspjeti, moraš se jako potruditi da bi došao do toga. Njima sam svojevrsni uzor, rekla je Sindirela.

Mladima poručuje nikad ne odustaju od svojh snova.

– Nikad ne smiješ odustati ako nisi dao sve od sebe. Bitno je obrazovanje, bitno je školovanje. Tako ćeš moći biti ono što želiš biti. Snovi su ostvarivi, zaključila je Sindirela.

Saban-Bajramovic-Goli-Otok-

I nagrada i kazna postižu najbolje rezultate

I nagrada i kazna postižu najbolje rezultate kada su dobro, pravedno odmjereni. Inače, od njih može biti više štete nego koristi.

O tome sam razmišljao danas dok sam slušao kako je poznati romski pjevač Šaban Bajramović bio u zatvoru, zbog čega i koliko. Kao mladić, otišao je na odsluženje vojnog roka, ali već prvih dana je pobjegao da bi vidio svoju djevojku u koju je bio zaljubljen do ušiju. Nije mogao izdržati bez nje, i nije mario za kaznu, bio je spreman na sve. Naravno, uhvatili su ga, a onda i osudili za – dezerterstvo! Kao da je pobjegao s ratišta. Dobio je tri godine zatvora, ali on je bio spreman na velike žrtve, samo kako bi pokazao svojoj dragoj koliko je voli i na presudu je rekao da ga oni ne mogu osuditi na onoliko godina koliko on može izdržati. I dobio je pet godina umjesto tri. U to vrijeme, na „prestižnom“ Golom Otoku je odradio svoj „dug domovini“ i za vjerovati je da mu tamo nije bilo lijepo.

Pet godina je ipak mnogo za neke mladalačke grijehe, mnogi za pravi kriminal, nekada i čisti zločin, prolazili su bolje. Nalazili su im razne olakotne okolnosti, pomagali su im neki ljudi iz sjene, utjecajni u društvu, bogati ili moćni na neki treći način. A Šaban – bio je mlad i još uvijek neafirmiran kao pjevač i kompozitor, nikoga nije imao na svojoj strani i, da prostite, bio je tek jedan Rom, pa kao takav idealan za pokazivanje mišića tamo nekom u sudu koji se, sve mi se čini, nije usuđivao biti tako strog prema nekima prema kojima je želio, pa mu je ostao neko ko nije mogao pružiti otpor.

Zamislite kad bi sada kažnjavali tako oštro sve ove koji stvarno zaslužuju ozbiljne kazne, koliko bi nam zatvora trebalo? Koliko ima onih koji su pijani pogazili ljude na putevima, a da nisu ni jednog jedinog dana bili u zatvoru? Koliko ima onih zbog kojih su stotine ili hiljade ljudi ostali bez posla? Koliko je dokazanih pedofila koji nisu dobili veću kaznu od prelaska u drugu školu, župu ili klub? Koliko je onih koji su toliko isprebijali svoju ženu da je ostala invalid ili čak podlegla? Koliko je… Ali nema potrebe dalje nabrajati, svi znamo da je mnogo više nego bi to smjelo biti onih koji su počinili protuzakonita djela, a hodaju slobodno i nastavljaju sa svojom praksom.

I sada će stradati tek poneki sitni šaban, da se dokaže da vlast postoji i da se statistički zabilježi da je od toliko i toliko kazni bilo toliko i toliko teških. Oni koji su najveći kriminalci će imati „slučajnu sreću“ da im je kazna zastarjela, da su se dokazi negdje zagubili, da su se svjedoci predomislili, da je drugostupanjski sud vratio presudu prvostupanjskom na ponovo razmatranje, i tako dalje. Uvijek su neki pred sudovima bili ravnopravniji od drugih. Istina, u nekim vremenima i zemljama je to sporadično, a u nekima prevladava. Sada u većini zemalja bivše Jugoslavije…

papa traži oprost

Pope apologizes to gypsies for ‘discrimination and segregation’

Jun 2, 2019

FAITH AND CULTURE CORRESPONDENT

Pope Francis presides over the celebration of Divine Liturgy and the beatification of seven martyred bishops of the Eastern-rite Romanian Catholic Church, in Blaj, Romania, Sunday, June 2, 2019. Francis was traveling across Romania to visit its far-flung Catholic communities to make up for the fact that St. John Paul II was only allowed to visit the capital, Bucharest, in 1999 in the first papal visit to a majority Orthodox country. (Credit: AP Photo/Andrew Medichini.)

BLAJ, Romania – While visiting the famously impoverished and marginalized gypsy community in Romania, Pope Francis asked forgiveness on behalf of the Catholic Church for the discrimination and mistreatment that they have endured.

On the last day of his May 31 to June 2 visit to Romania, the pope said his heart was “heavy,” being weighed down “by the many experiences of discrimination, segregation and mistreatment” that the Roma community, also known as gypsies, have experienced.

“History tells us that Christians too, including Catholics, are not strangers to such evil. I would like to ask your forgiveness for this. I ask forgiveness – in the name of the Church and of the Lord – and I ask forgiveness of you,” he said.

Francis stressed that “in Christ’s Church, there is room for everyone,” while condemning the indifference that “breeds prejudices and fosters anger and resentment.”

The meeting with the Roma people in Romania closes a circle, since the pope met with a small delegation of gypsies at Domus Sancta Martae where he lives right before leaving for the Eastern European country.

On Sunday, gypsy families and children greeted the pontiff in the Barbu Lăutaru neighborhood in the northern city of Blaj. Three representatives of the community asked the pontiff questions and voiced their concerns, and a Greek Catholic priest of Roma descent spoke of his experience.

Romania has one of the largest Roma communities in Europe (about 10 percent of the population) and while official numbers register 600,000 people, the real figure might be closer to 2 million.

Their nomad culture makes gypsies apt at assimilating the religious and linguistic profiles of their welcoming country. Reflecting the religious makeup in Romania, more than 70 percent of Roma people identify as Orthodox while the remaining 7 percent is Catholic or Protestant, according to the latest census.

The Roma suffered persecution and were sent to work and concentration camps during Nazi occupation. Their numbers now as high as 12 million, they are today the largest ethnic minority in Europe. Still they live on the outskirts of society, with 95 percent of the population amassed in deprived settlements where often they have no access to electricity or running water.

Given their painful past, the pope told the Roma community in Romania that they are “at a crossroads” having to choose reconciliation or revenge.

“Let us choose the way of Jesus,” Francis said. “It is a way that demands effort, but the way that brings peace. And it passes through forgiveness.”

Integration of the Roma people in Europe continues to be struggle, since their culture struggles to adapt to the demands of Western society and, in return, they are often met with racism and prejudice.

“This a people with a style and way of life that is different from ours,” said Liviu – Petru Zăpîrţan, Romanian Ambassador to the Holy See, in a May 24 interview with Crux. “European institutions have found the uses and customs of this people, for example the fact that the youth get married at 11-12 years old, very difficult.”

The gypsy community is also known as the “children people” since getting married and having children very young is encouraged. In several European Union countries – including Romania – 42 percent of Roma people finish primary education, while only 10 percent end up finishing high school, a 2008 Open Society Institute survey found.

According to Zăpîrţan, “the Roma problem is not a Romania, Hungarian or Italian problem, it’s a European problem. Only together will we be able to regulate their situation and make efforts to integrate them and socialize them with European laws. They have very strong life views, but they are not incompatible with European lifestyles.”

Francis told the Roma community that they “have a great role to play” and to not be afraid to share the beauty and richness of their culture with the world, namely the emphasis they place on the family, concern for the vulnerable, respect for the elderly and hospitality.

“I would encourage you to journey together, wherever you are, in helping to build a more humane world, overcoming fear and suspicion, breaking down the barriers that separate us from others, and encouraging mutual trust in the patient and never fruitless search for fraternity,” he concluded.

Crux

Papa se ispričava Romima zbog “diskriminacije i segregacije”

VJERNI I KULTURNI DOPISNIK

Papa Franjo predsjeda slavljem Božanske liturgije i beatifikacijom sedam mučenih biskupa rumunjske katoličke crkve istočnog obreda, u Blaju, u Rumunjskoj, u nedjelju, 2. lipnja 2019. godine. Franjo je putovao po Rumunjskoj kako bi posjetio svoje daleke katoličke zajednice kako bi nadoknadio činjenicu da je sv. Ivanu Pavao II. dopušteno posjetiti samo glavni grad Bukurešt 1999. godine u prvoj papinoj posjeti većinski pravoslavnoj zemlji. (Autor: AP Photo / Andrew Medichini.)

BLAJ, Rumunjska – Tijekom posjeta slavno osiromašenoj i marginaliziranoj romskoj zajednici u Rumunjskoj, papa Franjo je u ime Katoličke crkve zatražio oprost zbog diskriminacije i zlostavljanja koje su pretrpjeli.

Posljednjeg dana svojeg posjeta Rumunjskoj od 31. svibnja do 2. lipnja, Papa je kazao kako mu je srce “teško”, što je opterećeno “mnogim iskustvima diskriminacije, segregacije i zlostavljanja” koje romskoj zajednici, također poznata što su Cigani, i doživjeli.

“Povijest nam govori da i kršćani, uključujući katolike, nisu stranci takvom zlu. Za ovo htio bih vas pitati za oprost. Tražim oprost – u ime Crkve i Gospodina – i tražim oprost od vas, “rekao je.

Franjo je naglasio da “u Kristovoj Crkvi ima mjesta za svakoga”, dok osuđuje ravnodušnost koja “stvara predrasude i potiče gnjev i ljutnju”. Susret s Romima u Rumunjskoj zatvara krug, budući da se Papa susreo s malim izaslanstvom Roma kod Domus Sancta Martae koji je živjeo neposredno prije odlaska u istočnoeuropsku zemlju.

U nedjelju su romske obitelji i djeca pozdravili Papo u susjedstvu Barbu Lăutaru u sjevernom gradu Blaju. Trojica predstavnika zajednice postavila su papa pitanja i izrazila svoju zabrinutost, a grčki katolički svećenik romskog podrijetla govorio je o njegovom iskustvu.Rumunjska ima jednu od najvećih romskih zajednica u Europi (oko 10 posto stanovništva) i dok službeni brojevi bilježe 600.000 ljudi, stvarni broj bi mogao biti bliži 2 milijuna.

Njihova nomadska kultura čini Rome sposobnima da asimiliraju vjerske i jezične profile svoje zemlje dobrodošlice. Razmišljajući o vjerskom sastavu u Rumunjskoj, više od 70 posto Roma identificira se kao pravoslavci, dok je preostalih 7 posto katolika ili protestant, prema posljednjem popisu.

Romi su bili izloženi progonu i poslani su na prinudni rad i koncentracijske logore za vrijeme nacističke okupacije. Njihov broj sada iznosi čak 12 milijuna, a danas su najveća etnička manjina u Europi. Ipak, oni žive na periferiji društva, sa 95 posto stanovništva skupljeno u depriviranim naseljima gdje često nemaju pristup električnoj energiji ili tekućoj vodi.S obzirom na njihovu bolnu prošlost, papa je romskoj zajednici u Rumunjskoj rekao da su “na raskršću” da moraju izabrati pomirenje ili osvjetu.

“Hajdemo odabrati Isusov put”, reče Francis. “To je način koji zahtijeva napor, ali način na koji donosi mir. I prolazi kroz oproštenje. ”
Integracija Roma u Europi i dalje je borba, budući da se njihova kultura bori za prilagodbu zahtjevima zapadnog društva i, zauzvrat, često se susreće s rasizmom i predrasudama.

“To je narod sa stilom i načinom života koji se razlikuje od našeg”, rekao je Liviu – Petru Zăpîrţan, rumunjski veleposlanik pri Svetoj Stolici, u intervjuu 24. svibnja s Cruxom. “Europske institucije pronašle su namjenu i običaje ovih ljudi, na primjer činjenica da se mladi vjenčaju u dobi od 11-12 godina, vrlo teško”.

Romska zajednica je također poznata da su „djeca “ budući da se potiču na brak djecu vrlo mlade. U nekoliko zemalja Europske unije – uključujući Rumunjsku – 42 posto Roma završava osnovno obrazovanje, dok samo 10 posto završava srednju školu, pokazalo je istraživanje Instituta otvoreno društvo 2008. godine.

Prema Zăpîrţanu, “problem Roma nije problem Rumunjske, Mađarske ili Italije, to je europski problem. Samo zajedno možemo regulirati svoju situaciju i uložiti napore da ih integriramo i socijaliziramo s europskim zakonima. Imaju vrlo jake životne poglede, ali nisu nespojivi s europskim načinom života. ”

Franjo je rekao romskoj zajednici da “igraju veliku ulogu” i da se ne boje  podijeliti ljepotu i bogatstvo svoje kulture sa svijetom, odnosno naglasak koji stavljaju na obitelj, brigu za ranjive, poštivanje starije osobe i gostoljubivost.”Ohrabrujem vas da putujete zajedno, gdje god se nalazili, pomažući izgraditi humaniji svijet, svladavajući strah i sumnju, razbijajući barijere koje nas razdvajaju od drugih, te potičući uzajamno povjerenje i strpljivu i nikada neplodnu potragu za bratstvom – zaključio je.

Roda podržava rad pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova

Hrvatski je sabor u srijedu poslijepodne započeo raspravu o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić u 2015. godini.

Vladajući spočitavaju pravobraniteljici da je u izvješću premalo pažnje posvetila negativnom utjecaju lošeg položaja žena na tržištu rada na demografsku sliku Hrvatske, da je propustila osuditi seksističke ispade u izbornim kampanjama te da vrijednosno zastupa rodnu ideologiju.

Konkretnim protuargumentima, pravobraniteljica je ukazala na neutemeljenost kritika, osobito u dijelu primjedbi da je demografskoj politici posvetila premalo prostora, samo stranicu izvješća, napomenuvši da, onaj tko je imao prilike iščitati 300-tinjak stranica izvješća može vidjeti (ako želi) da je pravobraniteljica napravila najviše na zaštiti majki i trudnica.

Pravobraniteljica je odbacila i primjedbu da nije reagirala na očitu diskriminaciju na temelju spola u izbornim kampanjama, konkretno kampanji sadašnje predsjednice Republike te istaknula kako uvijek prije izbora poziva na retoriku primjerenu uljuđenim demokracijama, te je istaknula da je ‘post festum’ ukazala na propuste učinjene u predsjedničkoj kampanji.

Zastupnici vladajuće većine su tijekom dvodnevne rasprave o pravobraniteljičinu izvješću više puta ponovili kako je pitanju demografije trebala posvetiti više od jedne stranice, a posebno im je zasmetalo što na 12 stranica govori o homoseksualnosti, diskriminaciji spolnih manjina.

Predstavnik Hrasta osobito joj je zamjerio zastupanje rodne ravnopravnosti za koju smatra da po zakonu nije osnova za djelovanje pravobraniteljice, no pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić mu je uzvratila kako je rodna ravnopravnost propisana Zakonom o suzbijanju diskriminacije te kako se njezin ured uvijek na to referira.

Pravobraniteljica je također istaknula da, iako je do sad istupala i prema visokim dužnosnicima, od potpredsjednika Vlade, preko premijera do gradonačelnika, nikad nije bilo pritisaka i da želi da se neovisnost pravobraniteljice zadrži i nadalje.

Budući da imamo mnogo zajedničkih tema, Roda kontinuirano surađuje s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova Višnjom Ljubičić.

Njen ured je jedina državna institucija koja govori i zalaže se za ukidanje nasilja u rodilištima. Prva je na crti obrane reproduktivnih prava. Zalaže se za radna prava žena sudjelujući i inicirajući aktivnosti koje dovode do poboljšanja radnih prava žena i ukazuje na probleme na koje nailaze kroz iscrpna izvješća koja priprema. Uvijek je upućena u trenutne okolnosti i problematiku stanja prava žena, što nas ostavlja u uvjerenju da joj je loš položaj žena na tržištu rada u svakom kontekstu bitna i važna tema kojom se bavi (pa i u kontekstu utjecaja na demografsku sliku Hrvatske).

Kvaliteta u radu, osobito kad se radi o složenim, opsežnim pitanjima poput prava trudnica i roditelja te o demografskoj slici Hrvatske, ne mogu se mjeriti stranicama izvješća za (samo) jednu godinu. Ovi problemi se rješavaju kroz suradnju nekoliko institucija, na duži rok, jer se uzroci i posljedice istih problema protežu kroz različita ministarstva, institucije i poslovni sektor. Pomaci su doista vidljivi tek na dulji rok, a rad se procjenjuje u cjelini.

Prateći način na koji se (ne)usvajaju izvješća pravobraniteljica o radu u 2015. godini (nama) jasno je da su uredi pravobraniteljica meta ove vlade i vladajuće pozicije.

Budući da je naše iskustvo suradnje s pravobraniteljicama izuzetno pozitivno, zaključujemo da je to zato jer marljivo i beskompromisno rade posao za koji su nadležne, jer ukazuju na propuste i kršenja ljudskih prava, jer zahtijevaju da se propusti korigiraju.

Ne smijemo dopustiti da se vlast odrekne institucija koje rade svoj posao i u njima instalira politički podobne osobe koje će te institucije pretvoriti u marionete vladajućih. Prava ugroženih skupina, prava svih nas važnija su od interesa vladajućih.

kiko

Zabranio sam ulaz nekulturnim i bahatim Romima

Na vratima poznatog kafića Viktorija u Pribislavcu, koji je otprije mjesec i pol dana u najmu Kristijana Baloga, nedavno je osvanula zanimljiva poruka. U njoj se strogo zabranjuje ulaz svim bahatim i nekulturnim Romima.

Budući da je i sam Balog iz romske obitelji, zanimalo nas je što ga je navelo na ovakav potez i kako gleda na aktualne odnose Roma i većinske zajednice.

Sadržaj natpisa kojeg ste postavili na ulaznim vratima rijetko se viđa. Budući da ste i sami Rom zašto ste se odlučili za takvu poruku?

– Prije svega, ne želim da tu poruku bilo tko pogrešno shvati. Jer nisu svi moji sunarodnjaci isti i s većinom nemam nikakvih problema. I ljuti me što mi koji želimo raditi, imamo svoje obveze i brige kao i svi ostali, ispaštamo radi neodgovornih pojedinaca. Tako su se i kod mene, u ovih mjesec i pol dana, posebno vikendom u večernjim satima desila dva-tri incidenta izazvana od strane nekolicine Roma.

Razbili su par čaša i boca, a ja to ne odobravam, jer to je moje. Nije njihovo. Jedan sam od prvih Roma koji vodi kafić i nastojim raditi sve kako treba, redovno plaćati zaposlene, poreze i sve ostalo što je propisano. Radim s dvije konobarice, jedna je Hrvatica, druga Romkinja. Važna mi je sigurnost osoblja i, prije svega, mojih gostiju, jer k meni dolaze i Hrvati i Romi, pa i kad me nema ovdje putem video-nadzora pratim što se dešava u lokalu.

I zapitao sam se kako se tek ti pojedinci ponašaju u lokalima koje vode Hrvati, bilo gdje u Međimurju, ako su takvi kod mene koji sam Rom. Sve te slučajeve sam riješio sam i rekao im u lice da moraju izaći van jer se ne ponašaju kulturno. I dajem za pravo svakom ugostitelju da postupi tako u sličnoj situaciji. Nije problem kad se nekome slučajno desi da mu ispadne čaša, ali ne mogu tolerirati one kojima je jedini cilj izazvati probleme, pa dolaze ovdje namjerno razbijati. Zato sam i stavio ovaj natpis, strogo zabranivši ulaz takvim nekulturnim i bahatim pojedincima.

Kakve su bile reakcije?

Reakcije mojih Roma bile su vrlo pozitivne. Kiko bravo, svaka čast, govore mi. Ovdje dolazimo na piće, sok, gemišt, bambus, pivo i želimo imati svoj mir. Tako i ja razmišljam. Ne želim da moj lokal dođe na glas kao mjesto gdje se dešavaju tučnjave ili gdje Romi rade probleme. Toga tu nema, niti neće biti, jer ja kao šef to neću dozvoliti. Ne smije dirati niti Hrvat Roma, niti Rom Hrvata. To je moje osnovno pravilo. Drago mi je što se za ovako kratko vrijeme to već pročulo i sada već svi znaju da ovdje ne smiju raditi probleme.

Ali ja sve svoje Rome pozivam da se isto tako ponašaju i na bilo kojem drugom mjestu. Za svoj novac mogu popiti piće gdje god žele, međutim svugdje se trebaju ponašati kulturno, ne izazivajući probleme, provocirajući ili potičući tučnjavu. A pojedince koji to nisu u stanju treba sankcionirati policija i nadležne državne institucije. Jer ni ja, ni većina mojih Roma, ne želimo nositi stigmu zbog njih.

Kako gledaš na sadašnje odnose između Roma i većinske zajednice, odnosno kako komentiraš prosvjed koji je najavljen ovih dana?

– Ja mogu govoriti isključivo u svoje ime. Razumljivo mi je zbog čega se najavljuje prosvjed, jer se dešava previše toga što se ne bi trebalo. Ali, ponavljam, nisu svi Romi krivi. Mnogo je Roma koji se trude, rade, zaposleni su i ne traže samo prava, nego nastoje sami rješavati svoje obveze, baš poput svih drugih. Međutim, ponašanje tih pojedinaca baca sjenu na sve nas.

Nadam se da ću svojim primjerom pokazati Romima da se mnogo toga može napraviti, samo ako postoji volja, želja i nekakav cilj. Školovao sam se, proveo sam tri godine u Njemačkoj radeći od bauštele do njegovatelja u Domu umirovljenika za što sam se i obrazovao, a sada sam svoju ušteđevinu uložio u ovaj lokal. Pomogla mi je i država poticajima za zapošljavanje, a nadam se da će i drugi, ponajprije mladi, krenuti mojim putem.

Najljepše mi je kad u kafiću čujem mlade Rome kako govore da su došli na jednu kavu ili piće i moraju žuriti na posao. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da za to treba vremena, ali bude li više povjerenja s obje strane odnosi će se zasigurno umnogome poboljšati.

People hold up the Roma flag and take pictures as they listen to a music group during the celebration of International Roma Day in Madrid, April 8, 2015. The day celebrates Roma culture and raises awareness of the issues facing Roma people. REUTERS/Andrea Comas - GF10000052588

Romska manjina – brojna, ali slabo zastupljena u EU

Za Rome je veliki izazov činjenica da političari desnog krila koriste antiromske stavove kako bi dobili podršku glasača.

Velika zajednica naroda, okupljena u Europsku uniju, svake četiri godine bira svoje parlamentarne predstavnike, no uvijek se postavlja pitanja izbora pripadnika nacionalnih manjina, prije svih Roma. Romska zajednica u Uniji je brojna, procjenjuje se da broji i do nekih 15 milijuna, pri čemu u Španjolskoj i Francuskoj živi po pola milijuna Roma, a u Slovačkoj, Mađarskoj i Bugarskoj romska manjina čini i do 10 posto populacije.

U sazivu Europskog parlamenta na odlasku sjedilo je dvoje zastupnika Roma, iako romski predstavnici smatraju da bi ih, s obzirom na brojnost u europskim okvirima i široke kapacitete tog predstavničkog tijela (751 zastupnik sjedi u parlamentu EU), trebalo biti znatno više. I da im se, kako to predlaže zastupnik romske manjine u Hrvatskom saboru Veljko Kajtazi, jamče stalna mjesta, odnosno organiziraju izbori u okviru romske zajednice.

Direktor Ureda za romske inicijative pri Fondu za otvoreno društvo u Berlinu, Željko Jovanović ipak podsjeća da „Europski parlament dugo iskazuje pomoć Romima, čini ih vidljivima i poziva članice da se više posvete inkluziji Roma u društvo“, ali i da je „glasan zagovaratelj priznanja diskriminacije Roma kao specifične vrste rasizma sa kojom se treba boriti adekvatnim mjerama“.

Smatra i da su romski eurozastupnici, poput Romea Franza (Njemačka) i Soraye Post (Švedska), odigrali krucijalnu ulogu u zagovaranju romskih interesa na planu rada glavnog zakonodavnog tijela EU-a, sa značajnim doprinosom nekih ne-romskih zastupnika poput Petera Niedermuellera (Mađarska). Iako je Europski parlament, kako navodi, prema Romima „najnaklonjenija institucija EU-a od svih“, ukazuje kako sami Romi „moraju marljivo raditi i nadati se kako će glas najveće etničke manjine Europe biti jače zastupljen“.

Nepriznati kao manjina

„Iako odluke Europskog parlamenta imaju važan pravni i politički učinak na članice, malo to tijelo može uraditi protiv desničarskog populizma u mnogim državama. Za Rome u Europi veliki je izazov činjenica da političari desnog krila koriste antiromske stavove kako bi dobili podršku glasača. Svjedoci smo rasta broja napada na Rome koje su počinili pripadnici ekstremno desničarskih stranaka u Italiji i Bugarskoj. Činjenica da se napadi događaju tokom kampanje za europske izbore nije slučajnost. Nažalost, to je šablon djelovanja u kojem ekstremno desničarski populisti koriste Rome kao žrtveno janje pred izbore kako bi dobili glasove umjesto da se bore protiv pravih problema poput nezaposlenosti, stambene politike i problema u obrazovanju. Sve više glasača prepoznaju takvo djelovanje“, navodi Jovanović.

Unatoč brojnosti, odnosno udjela u ukupnom stanovništvu pojedine članice Europske unije, u mnogim državama Romi nisu priznati kao nacionalna manjina. Dalibor Tanić, glavni urednik romskog portala Udar, za primjer navodi Italiju da bi „u potpunosti bila jasna situacija u kakvoj živi većina Roma u EU“.

„U Italiji Romi nisu nacionalna manjina, a bukvalno se ‘takmiče’ sa imigrantima ko će biti najomraženija skupina u zemlji. Da, Italija, kao i druge zemlje, jeste članica EU, međutim, stav EU je da su to unutarnja pitanja država, tako da se EU kao institucija ne može puno da uradi. Pogledajte šta se samo prošle godine dešavalo u Ukrajini, danas u Bugarskoj. Pomalo je apsurdno, ali o Romima i njihovim problemima se itekako dobro zna i zahvaljujući prvenstveno desničarskim grupama, potpomognuti vladama zemalja iz kojih dolaze, znamo za romski problem širom Evrope. Na drugoj strani, postoje vrlo snažan otpor i predan rad pojedinaca i organizacija koje se sa manje, ili više uspjeha bore protiv toga“, konstatira Tanić.

Potrebno je brže djelovanje

Činjenica jeste da govor mržnje, rasističko nasilje i otvoreno iskazivanje netrpeljivosti prema manjinama, drugima i drugačijima, a posebno prema Romima posljednjih godina uzima maha u cijeloj Europi. Je li, u takvoj situaciji i strahu od jačanja europske desnice, rješenje pozvati i romske predstavnike u okrilje „velikih“ stranaka i grupacija kako bi pomogli zaštiti Roma?

„Ne kažem da to nije dobro rešenje, samo se plašim posledica. Iako se takvo nešto propagira, bojim se stvaranja jedne vrste ‘elite’ koja će se, siguran sam, udaljiti od početne ideje s kojom su pristupili nekoj stranci. Za izgradnju čvrstih struktura neke manjine, u ovom slučaju Roma, u nekoj partiji su potrebne decenije i one treba da budu rezultat iskrene želje, a ne ad hoc rešenje kao odgovor, jer ne znamo ništa bolje“, konstatira Tanić.

Umjesto da jedan, deset, ili čak stotine Roma pristupe kao članovi, čak i istaknuti članovi nekih stranaka, smatra da to „neće bitno uticati na promenu samog programa, ideje i vizije stranke“, nego očekuje da stranke unutar sebe postanu senzibilnije za romske probleme.

„Mislim da se mora vrlo brzo delovati, jer sve ovo podseća na neke 30-te godine prošlog veka kada je postojala snažna namera da se ‘nečije pitanje’ reši tako što će taj neko biti eliminisan. Romi su samo deo onih čija se ‘pitanja’ trenutno ‘rešavaju’ širom Evrope“, upozorava Tanić.

Neophodna bolja organizacija

Ako etablirane političke stranke ne žele u svoj rad uključiti Rome, smatra Jovanović, onda je alternativa da Romi oforme svoje političke stranke i izborne liste, kao što je bilo u Sjevernoj Makedoniji i u nekim slučajevima u Slovačkoj.

No, važnijim od pitanja stranaka i kandidata smatra ono o dobro organiziranim romskim glasačima, jer su Romi važan dio glasačkog tijela u mnogim dijelovima Europe, pogotovo u regijama poput Istočne Slovačke ili regije Plovdiv u Bugarskoj.

„Kada se romski glasači dobro organiziraju, oni mogu zajedno poraziti ekstremno desničarske snage koji su protiv Roma, ali i europskih principa. Nedavno su u Slovačkoj romski gradonačelnici i vijećnici pomogli da progresivna proeuropska kandidatkinja Zuzana Čaputova postane predsjednica, a slovačkog neofašističkog kandidata Marijana Kotlebu su izbacili iz utrke“, ukazuje Jovanović.

Ipak, dodaje, Romi sami ne mogu biti odgovor jačanju ekstremne desnice u Europi jer je potreban „ujedinjeni odgovor građanskog društva, medija i političara“. „Sve snage moraju shvatiti kako ekstremna desnica nije samo prijetnja Romima i drugim ranjivim zajednicama, već ona pokušava potkopati demokraciju općenito, tako što napada neovisnost sudstva, slobode, govor i pluralizam“, konstatira.

Jaka mobilizacija uoči izbora

Iako Romi nemaju svoje maticu, Jovanović primjećuje kako mnogi od njih smatraju države u kojima žive domovinama, jer su, povijesno, „ne samo služili vojske i plaćali poreze, već i pokazivali ljubav prema svojim državama“.

„Usprkos takvim važnim doprinosima, europske države nisu se odnosile prema Romima kao prema jednakima s drugim građanima i manjinama. Romi imaju iste probleme sa zaradom, stanovima i obrazovanjem kao i mnogi drugi, ali diskriminacija i institucionalizirani rasizam povećava negativni utjecaj ovih problema koji pogađaju mnogo ljudi u mnogim generacijama“, kaže Jovanović.

Važnim smatra punu primjenu mjera kulturalnoj zaštitu, kao i jednak pristup javnim službama i podršci integraciji, te podsjeća kako su Romi uspjeli u povećanju vidljivosti i predstavljanju u politici, javnom životu i medijima u proteklih 30 godina. Uoči izbora za Europski parlament, mobilizacija Roma je veoma jaka, navodi i ukazuje na velike kampanje u Rumunjskoj, Italiji i Bugarskoj. Na kraju, poručuje, ključno je da proeuropski lideri preuzmu svoj dio odgovornosti za unaprjeđenje života Roma u Europi.

Piše: Mladen Obrenović

Izvor: Al Jazeera

 

 

 

World Bank

World Bank: Roma inclusion in the Western Balkans needs focused intervention

A more integrated approach is needed to break down the numerous barriers that Roma face through the provision of essential services, social benefits, and focused interventions, says a new World Bank report, Breaking the Cycle of Roma Exclusion in the Western Balkans. The report examines Roma inclusion in the Western Balkans in five priority areas: education, labour markets, health, housing, and documentation.

The report uses data from the 2011 and 2017 rounds of the Regional Roma Survey (RRS), the most comprehensive survey to date on living conditions and human development outcomes among marginalized Roma households and their non-Roma neighbours, and finds that there have not been significant improvements in any of the priority areas.

“Gaps between Roma and their non-Roma neighbours remain wide, particularly in education and labour market indicators. This is particularly concerning because the gaps are between Roma and non-Roma neighbours, that is, households and individuals living within 300 meters of each other,” says report co-author, Monica Robayo. “We would expect both groups to have the same access to basic services such as education, health care, electricity, and water, as well as to the same labour markets. The survey finds that this is far from the case.”

The report argues that providing Roma with the same opportunities available to the general population is associated with potential fiscal gains, and that Roma inclusion is smart economics. In a region grappling with demographic aging, the benefits of Roma inclusion are not negligible and include the productivity gains associated with higher employment rates and labour earnings, including fiscal benefits like greater tax revenue and lower social assistance spending.

“Roma are a young population, and this youth bulge can be turned into a demographic dividend through proper investment in education and basic services,” says report co-author, Natalia Millan. “Closing the gaps found across the priority areas calls for a broader inclusion agenda that includes Roma-specific policies throughout the life-cycle from early childhood education to improved access to adequate housing and health services and labor market participation.”

High-quality data and research on Roma inclusion to inform evidence-based policies is scarce and this regional report aims to fill this knowledge gap and inform policy making. The report was funded through the Europe 2020 Trust Fund by the European Commission Directorate-General for Neighbourhood and Enlargement Negotiations (DG NEAR) and was produced using data from the Regional Roma Survey (RRS), which was implemented by the United Nations Development Programme (UNDP) and the World Bank.

Vjekovno ropstvo obilježilo istoriju Roma

Romski robovi su najokrutnije tretirani. U slučaju sitnog kriminala, kazne su bile okovanost, obilježavanje, lomljenje tabana, odsijecanje usana, nosa i ušiju, te silovanje, mučenje ili bičevanje do smrti.


Robovi u Africi, slika autorice Dawn Jeanette Grant Harrison (Foto: Travellers Times)

Od najranijih vremena, Romi su bili žrtve trgovine robljem, piše romski bloger, pjesnik i pisac Raymond Wills.

Kada su došli u Evropu, bili su poznati kao Egipćani, zbog svoje priče da su porijeklom iz Malog Egipta, gdje su bili robovi faraona, iako ne postoje zapisi koji bi potvrdili ili negirali ovakve navode.

Byamti iz Avganistana su 855. godine uzeli 27.000 zatvorenika za koje se govorilo da su kvalifikovani radnici u svim vrstama zanata s mersom, drvom i inžinjeringom. Oni su koristili robove za nošenje ukradenog blaga i ratnog plijena.

Na početku 11. vijeka kralj Mahmud of Ghazni je koristio romske ratnike u svojim naporima da uništi sve sindske i pendžabske narode u Indiji. Nakon velike bitke 1192. godine, svi robovi su oslobođeni i započele su migracije prema Aziji, Sjevernoj Africi, Španiji i cijelom evropskom kontinentu, piše Traveller Times.

Za vrijeme mongolske invazije na Evropu 1241. godine, Rumuni su Rome zarobljavali i odvodili kao robove. Dokument se odnosi na Rome u Vlaškoj 1385. kada su Romi nazivani atigani i heretici. Uz tatarske i osmanske zarobljenike, rumunske kriminalce i seljake, prisilno su radili i romski robovi.

Godine 1445. godine Vlad Dracul je nasilno porobio oko 12.000 ljudi “koji su izgledali kao Egipćani”. Romski robovi su prodavani na pijacama, a kada su kupljeni postali su lična imovina njihovih vlasnika. Jedina obaveza vlasnika je bila nahraniti ih i obući. Romski robovi su bili podijeljeni u tri kategorije: oni koji su u vlasništvu ili su pripadali gospodaru, oni koji su pripadali crkvama i treću grupu su sačinjavali robovi boljara, nekadašnjeg višeg sloja feudalne aristokratije.

Romski robovi su najokrutnije tretirani. U slučaju sitnog kriminala, kazne su bile okovanost, obilježavanje, lomljenje tabana, odsijecanje usana, nosa i ušiju, te silovanje, mučenje ili bičevanje do smrti.

Vrijednost ženskog roba je zavisila od njene klase. Mnoge mlade Romkinje su služile kao vlasništvo, izvanbračni odnosi između muških robovlasnika i ženskih robova su bili uobičajena praksa, a djeca su držana kao robovi.

Muški robovi su često bili kastrirani kako ne bi predstavljali “prijetnju” plemićkoj kući. Robovi su se mogli vjenčati samo uz pristanak vlasnika, najčešće putem finansijskog sporazuma koji je rezultovao prodajom jednog roba drugom vlasniku ili putem razmjene. Brak između slobodne osobe i roba nije bio nemoguć, ali oni su bili prilično rijetki, navodi Travellers Times.

Crkva je bila jedna od glavnih robovlasničkih ustanova i nije se protivili instituciji ropstva. Tokom 12 vijeka, hiljade romskih porodica su poklonjene katoličkim manastirima u Srbiji ili su prodani na aukcijama. Engleska crkva je takođe u velikoj mjeri bila umiješana u ropstvo. Početkom 16. vijeka su se masovno otvarali samostani, a kao poklon redovnici su dobijali romske robove. Rumunski pravoslavni manastiri su bili izričito protiv ukidanja ropstva i zapovijesti Josipa II koji  je zagovarao ukidanje. Do 1839. u Rumuniji je bilo četiri miliona romskih robova.

Britanci su transportovali romske robove u Novi svijet gdje su ponovo prodavani. Mnogi su takođe deportovani u Zapadnu Indiju da rade na škotskim i engleskim plantažama. U to vrijeme je rečeno, “da se kraljevstvo oslobodi terete mnogih prosjaka, Egipćana, običnih i zloglasnih lopova, te drugih razvratnih i slobodnih osoba.”

Zahvaljujući britanskom političaru William Wilberforceu, koji je predvodio britansku reform ropstva, donesen je Zakon o trgovini robljem 1807. kojim su robovi oslobođeni.

U Rumuniji je tokom 30-ih i 40-ih godina prošlog vijeka počela kampanja koja je uvjerila bogate robovlasnike da oslobode svoje robove. Na nju su uticali pokreti protiv robovanja u SAD-u.

Moldavske i vlaške skupštine su 1855/1856. jednoglasno izglasale ukidanje ropstva i kmetstva u svojim načelima s potpunom slobodom koja je uslijedila 1864. Mnogi Romi su se vratili kao slobodni ljudi na imanja gdje su ranije radili. Jedni su se nastanili u sela pod nadzorom lokalne policije, dok su se drugi pridružili nomadskim romskim zanatlijama i muzičarima širom svijeta.

(portal-udar.net/travellerstimes.org.uk)

IZVOR; Pripremio i preveo: Dalibor Kraišniković
logo slika UŽRH

Roditelji s pleterničkog kraja tvrde da im je Romkinja pokušala ukrasti dijete

Babarogama i cigankama majke su desetljećima plašile zločestu djecu i prijetile da će ih one odnijeti ne budu li dobri. Ono što je nekada bio mit, tvrdi jedan otac, u njegovoj se kući gotovo obistinilo kada mu je supruga posvjedočila o pokušaju otmice njihove šestomjesečne bebe.

PLETERNICA – Dramatičan članak objavljen je danas na portalu pozega.eu. ‘Čuvajte svoju djecu i ni na trenutak ih ne ostavljajte same. Ne ostavljajte ni otključanu kuću’, stoji u apelu roditelja iz pleterničkog kraja koji su sinoć doživjeli neugodnu i pomalo zastrašujuću situaciju.

Njima je, naime, u 20.25 minuta u kuću ušla nepoznata ženska osoba, koja, prema svemu sudeći, nije imala poštene namjere, piše pozega.eu.

– Bila je to Romkinja crne duge kose u crnoj vesti, crnoj dugoj suknji i u sjajnim papučama. Sitnije je građe, ima između 20 i 30 godina. Ciljano je ušla u spavaću sobu u kojoj je u tom trenutku supruga uspavljivala našu šestomjesečnu bebu. Kada ih je ugledala na krevetu, tiho je izišla. – prepričava otac bebe za čiju se sigurnost nakon ovog događaja itekako boji.

On je u tom trenutku bio u trgovini. Kaže da iz kuće i dvorišnih zgrada, kao i širom otvorene garaže, ništa nije nestalo pa s razlogom sumnjaju kako je mlada žena u njihovu kuću došla upravo kako bi odnijela njihovo dijete.

– Da je supruga slučajno bila u kuhinji, moje bebe sada ne bi bilo. Ostao bi prazan krevetić. Shvatite ovo ozbiljno! Nije šala. – dramatično poručuje otac koji je o svemu obavijestio policiju i iznio detalje ovog događaja.

Iz opisanog događaja kojeg smo prenijeli s portala pozega.eu, moguće je nedvosmisleno zaključiti kako je NN, bez ikakvih konkretnih dokaza, optužio pripadnicu romske nacionalne manjine za težak zločin i time potaknuo širenje ksenofobije odnosno netrepeljivosti prema cijeloj jednoj društvenoj skupini. Tamošnja bi policija, stoga, slučaj trebala dobro istražiti, bilo da se radi o govoru mržnje i kleveti ili o pokušaju otmice djeteta. Naime, više je mogućih rješenja i optužbi koje bi iz takve istrage mogli proizaći.

Čovjeku koji je slučaj prijavio policiji i Pleternicom proširio vijest, trebali bi postaviti niz pitanja. Primjerice – Kako je znao da se radi o Romkinji?, Zašto je pretpostavio da je došla s namjerom krađe djeteta?,… i slično. Valjalo bi identificirati i tu žensku osobu te pitati što je zapravo radila nepozvana u tuđem domu i s kojom je namjerom u njega ušla. U svakom slučaju, incident bi, zbog njegovih konotacija i posljedica, trebalo do kraja rasvijetliti.

Zamolili smo Milana Mitrovića, predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda neka za SBplus komentira ovaj slučaj.

– Moram priznati kako već dugo nisam čuo da se ljude i djecu plaši starom poznatom izrekom „Ako ne budeš dobar, ukrast će te Ciganka”. Na etiketiranje i stigmatizaciju, pripadnici romske nacionalne manjine već su naviknuli pa ne čudi i ovaj slučaj. Odavno je poznato da ih svi prosuđuju prema lošem djelu jedne osobe, češće nego prema dobrim djelima većine. Ako jedan Rom laže, krade, vara, odmah se generalizacija poopćuje i vrijedi za sve Rome. No, kada učini dobro djelo, onda više nije Rom, nego ‘građanin Republike Hrvatske’, što dovoljno govori o podijeljenosti i lošem predznaku koji se obavezno stavlja ispred riječi ‘Rom’. Tijekom poplava, nasip na Jelasu spašavali su, između ostalih, i Romi, no niti jednom mediju ili kameri oni nisu bili zanimljivi, a ljudi čije su kuće neposredno bile ugrožene pa su ih ti Romi branili i sami su ih nazivali ‘Indijancima’. Tako je i u ovom slučaju, bila ta žena Romkinja ili ne, odmah joj je bilo ‘dodano’ sve ono loše što inače ‘ide’ uz pripadnost toj manjini. – za SBplus kazao je Milan Mitrović.

Kada građani, putem privatnih profila koje imaju na društvenim mrežama, javno prenose svoje dojmove, mišljenja i stajališta – to je jedna stvar, ali kada te informacije prenose ozbiljni mediji, moraju (barem) odgovoriti na temeljna pitanja – tko, što, kada, gdje, zašto, kako. Ne odgovaraju li na njih, onda to baš i nije neka vijest odnosno vrlo bi lako mogla biti plod nečije mašte jer iza iznesenih tvrdnji ne stoji nitko pa taj Nitko za njih niti ne može odgovarati. O bezrazložnom strahu ljudi od javnog istupanja kroz medije, već smo ranije govorili, ali novinari bi trebali sami podignuti standard i odbiti objaviti vijest kojoj nedostaju osnovne činjenice – imena, mjesta,… jer bez stvarnih aktera nema ni događaja. Zamislimo samo kada bi netko lopova u Münchenu, bez ikakvog dokaza, prozvao Hrvatom jer je čuo da Hrvati kradu. Bi li nam onda bilo svejedno koliko su provjerene tvrdnje o kojima čitamo?

Izvor: sbplus.hr

Pitanje koju naciju diskriminacija, predrasude i stereotipi prate tisuć ljećima kao romsku. U tekstu se navodi  “U kuću ušla nepoznata ženska osoba, koja, prema svemu sudeći, nije imala poštene namjere”. Po čemu je donio zaključak da nije imala poštene namjere i da je Romkinja?

Bila je to Romkinja crne duge kose u crnoj vesti, crnoj dugoj suknji i u sjajnim papučama. Sitnije je građe, ima između 20 i 30 godina. Ciljano je ušla u spavaću sobu u kojoj je u tom trenutku supruga uspavljivala našu šestomjesečnu bebu. Kada ih je ugledala na krevetu, tiho je izišla. – prepričava otac bebe za čiju se sigurnost nakon ovog događaja itekako boji.

Zar danas ne nose svi dugačke crne suknje, zar nemaju nitko drugi crnu kosu, itd. Ciljano je ušla u spavaću sobu!! Odakle je ta Romkinja znala gdje je njihova spavaća soba? Iz ovoga se da zaključiti da bilo što drugi radi i pokuša snamjerom ili ne, napad je na Romkinje /Rome. To može biti bilo tko, njihova bliska prijateljica ili rodbina. Netko ko zna što se krije u spavaćoj sobi. Može namjera biti bilo što drugo osim uzeti njihovu šestomjesečnu bebu.

Žalosno, odmah osuđivati nekoga a da nisi siguran tko je.