eu zastava

Europski parlament usvojio Rezoluciju za uključivanje Roma

Europski parlament usvojio Rezoluciju za uključivanje Roma i borbu protiv anticiganizma

Savez protiv anticiganizma (Alliance against antigypsyism) podržao je usvajanje Rezolucije Europskog parlamenta 12.veljače u kojoj se EU i njene članice pozivaju da usvoje planove za uključivanje Roma nakon 2020. godine, kao i da intenziviraju borbu protiv anticiganizma – posebnog oblika rasizma prema Romima.

-Ova Rezolucija je korak naprijed u priznavanju anticiganizma kao temeljnog uzroka socijalne isključenosti Roma. Sada nam je potrebna i Europska komisija i države članice EU da preuzmu tu obavezu kada razvijaju buduće planove za uključivanje Roma koji će se provoditi od 2020. pa nadalje –izjavila je Gabriela Hrabanova, direktorica Europske mreže romskih organizacija.

Rezolucija poziva na niz mjera za poboljšanje Okvira EU za Rome nakon 2020. godine, uključujući: snažniji fokus na borbu protiv anticiganizma i spriječavanje diskriminacije; uključivanje Roma u osmišljavanje, provedbu, praćenje i evaluaciju strategija za Rome; osigurati ispravno rješavanje pitanje intersekcijske diskriminacije, rodno osviještene politike i pristupa usmjerenog na djecu; uključivanje procesa istine, prepoznavanja i pomirenja.

Prilikom revizije nacionalnih strategija integracije Roma, države članice EU bi trebale prepoznati anticiganizam kao oblik rasizma i osigurati odgovarajuće sankcije u skladu sa nacionalnim zakonodavnim okvirima za borbu protiv diskriminacije i protiv rasizma.

-Uključenost Europskog parlamenta u pitanja Roma je bila ključna za usvajanje prve Okvirne strategije za integraciju Roma 2011. godine. Pozdravljamo predanost Europskog parlamenta u namjeri da osigura više prilika i povoljniji položaj za Rome na nivou EU, kao i na nacionalnoj razini –rekao je Michaël Privot, direktor Europske mreže protiv rasizma.

Izvor: portal-udar.net

linko:https://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=- Rezolucija na engleski

Vjekovno ropstvo obilježilo istoriju Roma

Romski robovi su najokrutnije tretirani. U slučaju sitnog kriminala, kazne su bile okovanost, obilježavanje, lomljenje tabana, odsijecanje usana, nosa i ušiju, te silovanje, mučenje ili bičevanje do smrti.


Robovi u Africi, slika autorice Dawn Jeanette Grant Harrison (Foto: Travellers Times)

Od najranijih vremena, Romi su bili žrtve trgovine robljem, piše romski bloger, pjesnik i pisac Raymond Wills.

Kada su došli u Evropu, bili su poznati kao Egipćani, zbog svoje priče da su porijeklom iz Malog Egipta, gdje su bili robovi faraona, iako ne postoje zapisi koji bi potvrdili ili negirali ovakve navode.

Byamti iz Avganistana su 855. godine uzeli 27.000 zatvorenika za koje se govorilo da su kvalifikovani radnici u svim vrstama zanata s mersom, drvom i inžinjeringom. Oni su koristili robove za nošenje ukradenog blaga i ratnog plijena.

Na početku 11. vijeka kralj Mahmud of Ghazni je koristio romske ratnike u svojim naporima da uništi sve sindske i pendžabske narode u Indiji. Nakon velike bitke 1192. godine, svi robovi su oslobođeni i započele su migracije prema Aziji, Sjevernoj Africi, Španiji i cijelom evropskom kontinentu, piše Traveller Times.

Za vrijeme mongolske invazije na Evropu 1241. godine, Rumuni su Rome zarobljavali i odvodili kao robove. Dokument se odnosi na Rome u Vlaškoj 1385. kada su Romi nazivani atigani i heretici. Uz tatarske i osmanske zarobljenike, rumunske kriminalce i seljake, prisilno su radili i romski robovi.

Godine 1445. godine Vlad Dracul je nasilno porobio oko 12.000 ljudi “koji su izgledali kao Egipćani”. Romski robovi su prodavani na pijacama, a kada su kupljeni postali su lična imovina njihovih vlasnika. Jedina obaveza vlasnika je bila nahraniti ih i obući. Romski robovi su bili podijeljeni u tri kategorije: oni koji su u vlasništvu ili su pripadali gospodaru, oni koji su pripadali crkvama i treću grupu su sačinjavali robovi boljara, nekadašnjeg višeg sloja feudalne aristokratije.

Romski robovi su najokrutnije tretirani. U slučaju sitnog kriminala, kazne su bile okovanost, obilježavanje, lomljenje tabana, odsijecanje usana, nosa i ušiju, te silovanje, mučenje ili bičevanje do smrti.

Vrijednost ženskog roba je zavisila od njene klase. Mnoge mlade Romkinje su služile kao vlasništvo, izvanbračni odnosi između muških robovlasnika i ženskih robova su bili uobičajena praksa, a djeca su držana kao robovi.

Muški robovi su često bili kastrirani kako ne bi predstavljali “prijetnju” plemićkoj kući. Robovi su se mogli vjenčati samo uz pristanak vlasnika, najčešće putem finansijskog sporazuma koji je rezultovao prodajom jednog roba drugom vlasniku ili putem razmjene. Brak između slobodne osobe i roba nije bio nemoguć, ali oni su bili prilično rijetki, navodi Travellers Times.

Crkva je bila jedna od glavnih robovlasničkih ustanova i nije se protivili instituciji ropstva. Tokom 12 vijeka, hiljade romskih porodica su poklonjene katoličkim manastirima u Srbiji ili su prodani na aukcijama. Engleska crkva je takođe u velikoj mjeri bila umiješana u ropstvo. Početkom 16. vijeka su se masovno otvarali samostani, a kao poklon redovnici su dobijali romske robove. Rumunski pravoslavni manastiri su bili izričito protiv ukidanja ropstva i zapovijesti Josipa II koji  je zagovarao ukidanje. Do 1839. u Rumuniji je bilo četiri miliona romskih robova.

Britanci su transportovali romske robove u Novi svijet gdje su ponovo prodavani. Mnogi su takođe deportovani u Zapadnu Indiju da rade na škotskim i engleskim plantažama. U to vrijeme je rečeno, “da se kraljevstvo oslobodi terete mnogih prosjaka, Egipćana, običnih i zloglasnih lopova, te drugih razvratnih i slobodnih osoba.”

Zahvaljujući britanskom političaru William Wilberforceu, koji je predvodio britansku reform ropstva, donesen je Zakon o trgovini robljem 1807. kojim su robovi oslobođeni.

U Rumuniji je tokom 30-ih i 40-ih godina prošlog vijeka počela kampanja koja je uvjerila bogate robovlasnike da oslobode svoje robove. Na nju su uticali pokreti protiv robovanja u SAD-u.

Moldavske i vlaške skupštine su 1855/1856. jednoglasno izglasale ukidanje ropstva i kmetstva u svojim načelima s potpunom slobodom koja je uslijedila 1864. Mnogi Romi su se vratili kao slobodni ljudi na imanja gdje su ranije radili. Jedni su se nastanili u sela pod nadzorom lokalne policije, dok su se drugi pridružili nomadskim romskim zanatlijama i muzičarima širom svijeta.

(portal-udar.net/travellerstimes.org.uk)

IZVOR; Pripremio i preveo: Dalibor Kraišniković
poduzetnice

Rodna ravnopravnost

Korak iz začaranog kruga predrasuda

Romkinje preduzetnice Pava Novakov Čabrilovski i Slađana Vasić

Broj nezaposlenih Romkinja je četiri puta veći od broja nezaposlenih Roma

Biti preduzetnica je teško, a biti preduzetnica Romkinja još je teže, kaže za Danas Pava Novakov Čabrilovski, koja se preduzetništvom bavi poslednjih 10 godina.

Na svom putu ka uspehu borila sam se sa mnogobrojnim predrasudama i nailazila na velike prepreke – počinje priču za naš list ova diplomirana ekonomistkinja. Kaže da ima višestruke uloge u romskoj zajednici, koordinatorka je za romska pitanja u gradskoj upravi Pančevo, predsednica Saveta za integraciju Roma u AP Vojvodini.

– Najznačajnija moja uloga je uloga samohrane majke, na koju sam jednako ponosna kao i na svoj poslovni uspeh – ističe Pava. Preduzeće „Pava plus“, koje je osnovala 2007, bavi se pružanjem usluga održavanja higijene i trenutno zapošljava 11 žena, od kojih su šest Romkinje.

– Verovatno se pitate zašto baš usluge čišćenja, odgovor je jednostavan. Za pokretanje tog biznisa nije mi bio neophodan veliki početni kapital, a volja, želja i kvalitetan rad su bili jedini uslovi za start. Posao čišćenja je fizički posao, koji zahteva dobru organizaciju, odgovornost. To je posao u ekspanziji, koji će biti za neko vreme sastavni deo svakog preduzeća – naglašava naša sagovornica.

Posao je, kako kaže, pokrenula iz nužde – nedostatak posla na tržištu rada, želja za ekonomskim osnaživanjem i osamostaljivanjem, kao i brojni uslovi koje poslodavac postavlja prilikom traženja posla naveli su je da se suoči sa strahom i krene u nepoznato, puno izazova ali, ističe, bolje sutra.

– Žena, Romkinja, samohrana majka sa dvoje maloletne dece. Uhhh, i eto ti gomila prepreka: problemi u smislu pronalaženja tržišta, angažovanja kvalitetne radne snage, naplate za odrađen posao, suočavanje sa ogromnim predrasudama kada je moja nacionalnost u pitanju, pa sve do čuvanja dece – nabraja Pava prepreke.

Da ih prebrodi pomogli su joj, kaže, njen duh i upornost. Pre četiri godine prijavila se na konkurs koji je objavila Misija OEBS u Srbiji, na temu „Razvoj romskog preduzetništva u Srbiji“ i dobila tehničku podršku u vidu mašina i vozilo.

– Tada sam i proširila svoju delatnost i zaposlila šest novih radnica Romkinja, koje i danas rade u mojoj firmi – napominje Pava.

Uspeh je što, kako kaže, preduzeće može da funkcioniše i bez njenog svakodnevnog prisustva, a iza toga stoji dugogodišnji rad i podrška koju dobija od dece i okoline.

– Činjenica je da svojim primerom mogu da inspirišem i druge žene, a poruka koju bih uputila svim ženama je da prevaziđu strah, krenu put izazova, novih saznanja i mogućnosti i da se ne plaše rizika. Moj moto je „ako postoji volja, uvek se nađe način“ – kaže Pava Novakov Čabrilovski.

Iako je na evidenciji nezaposlenih lica Nacionalne službe za zapošljavanje više od 25.000 pripadnika romske nacionalne manjine, procene su da je broj Roma i Romkinja koji nemaju posao znatno veći i da dostiže gotovo 100.000. Prema popisu iz 2011, svega 28 odsto romskog stanovništva spada u grupu ekonomski aktivnih, od čega je 59 odsto njih nezaposleno. Od onih koji imaju posao tek 16 odsto njih ima sopstveni posao. Statistika je još nemilosrdnija kada su u pitanju žene, jer broj nezaposlenih Romkinja je četiri puta veći od broja nezaposlenih Roma.

Prema istraživanju koje je prošle godine uradio Institut za teritorijalni ekonomski razvoj (InTER) i Yurom centar „Romsko preduzetništvo: izazovi i perspektive“ žene preduzetnice su najčešće zastupljene u uslužnim delatnostima (frizerski i kozmetički saloni, čišćenje poslovnog i stambenog prostora), prerađivačkoj industriji (proizvodnja torti i kolača, krojačke radnje) i u poljoprivredi.

Slađana Vasić je firmu Novateks SV, koja se bavi proizvodnjom i prodajom rublja, registrovala oktobra 2014. uz pomoć državne subvencije. – Bila sam na Zavodu, ušla sam u posao sa ariljskim vešom i iskoristila subvenciju za samozapošljavanje. Od nevladine organizacije Help dobila sam pomoć u vidu mašina i opreme za šivenje i tako je počelo – kaže Vasić za Danas.

Trenutno zapošljava jednog radnika u proizvodnji, sama radi u prodavnici u Kraljevu, sarađuje i sa veleprodajama, a uskoro planira da posao proširi tako što će otvoriti prodavnicu u Kragujevcu. Proizvodi i prodaje veš za decu i odrasle i kaže da do sada nije imala većih problema u poslu.

– Nisam imala nekih velikih prepreka, ali možda bi subvencije mogle da budu veće. Na primer, da ja već ranije nisam počela ovim poslom da se bavim, verovatno mi subvencija koju sam dobila ne bi bila dovoljna. Subvencije nisu dovoljne početniku da pokrene biznis, samo mogu da pomognu onima koji su već krenuli – ističe majka dvoje dece.

Njoj bi sada, na primer, značilo da joj država na neki način pomogne prilikom zapošljavanja novog radnika. Slađana Vasić bi imala mesta da nekog zaposli, ali to nije jeftino, tako da ne može tek tako da se odluči na taj korak. Uprkos svemu, ova preduzetnica iz Kraljeva se ne žali i kaže da od ovog posla može lepo da se živi.

Najbrojniji i najugroženiji

Romi su najbrojnija i najugroženija etnička grupa u Republici Srbiji. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Srbiji živi oko 150.000 Roma, dok se taj broj prema podacima Saveta Evrope procenjuje na 600.000.

Tekst je nastao u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Ovo je samo jedan primjer koji može poticati mlade Romkinje da se samozapošljavaju. Čekajući preporuku institucija nikada se neća zaposliti, ostaće samo jedan broj od dugoprijavljenih na Hrvatskom Zavodu za zapošljavanju.  Romkinje bez obzira na obrazovanje, uz isto obrazovanje sa ne-Romkinjom uvijek prednost će imati ne Romkinje. Zato moja preporuka pokrenite se, pokušajte uz poticaje se samozapošljavati i ne gubite nadu.

Ramiza Memedi