Integracija Roma: Obrazovanje prvi korak, zapošljavanje i stambeno zbrinjavanje prioriteti za Rome u BiH

 

Foto: Udar

Romi su najbrojnija nacionalna manjina kako u Evropi tako i u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini prema trenutnim podacima živi između 35.000 i 40.000 Roma.

Istovremeno, Romi su najugroženija skupina u društvu. Ipak, prema svim relevantnim pokazateljima Romi se nalaze u izuzetno teškom socijalnom i ekonomskom položaju.

UNDP-ovo istraživanje o romima iz 2017. godine pokazuje da je stopa zaposlenosti Roma u Bosni i Hercegovini bila 11 %. Stopa zaposlenosti neromskog stanovištva koje živi u njihovoj blizini je bila 27 %, dok je opšta stopazaposlenosti bila 40 %.

Izvještaj navodi kako 63 posto Roma uključeno u neformalni rad, za razliku od samo 17 % onih koji nisu  Romi, a koji žive u njihovoj blizini.

Kako bi ukazali na neophodnu integraciju Roma, njihovo zapošljavanje, stanovanje, obrazovanje, Vijeće za regionalnu saradnju (RCC) danas je predstavilo i Plan o integraciji Roma za 2019-2021. godinu.

„Skoro 520 osoba je prošlo kroz naše programe zapošljavanja i samozapošljavanje, ali to su ograničeni programi i samo njih 20-25 je zadržalo posao“, rekla je pomoćnica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Saliha Đuderija, navodeći da je i cilj današnje konferencije da se uvidi koji su dobri primjeri i prakse na osnovu kojih će se zasnivati pristup.


Saliha Đuderija

Jedan od osnovnih ciljeva je, prema riječima Đuderije, poboljšanje kvalifikacione strukture obrazovanja u kontekstu zagovaranja drugih programa koji bi omogućili da se Romi prekvalifikuju, dokvalifikuju i budu konkurenti za tržište rada.

„Ono što je sigurno bitno za BiH jestte da je BiH napravila akcioni plan 2017-2020. i da je potpisala Deklaraciju o Romima u Poljskoj u okviru procesa integracija BiH i na taj način dala obećanje da će do procesa pridruživanja ponuditi aktivne mjere za poboljšanje socialno-ekonomskog položaja Roma“.

Kao izazov navela je kvalifikacionu i obrazovnu strukturu Roma, koja bi se trebala unaprijeditit kao i pristupiti i drugim vidovima zapošljavanja.

Voditelj tima pri RCC-u u okviru projekta Integracija Roma Orhan Usein navodi kako je romska populacija najčešće zaposlena u neformalnom sektoru i to uglavnom sezonske poslove, uslužne djelatnosti, čišćenje i sakupljanje sekundarnih sirovina.

„Dosadašnji projekti integracije Roma dali su dobre rezultate, jer broj obrazovanih Roma koji pohađa tercijalno obrazovanje je utrostručen i zato smatram da je obrazovanje prvi korak u integraciji“, rekao je Usein.


Orhan Usein

Osim problema sa visokom stopom nezaposlenosti Usein navodi kako se romska populacija suočava i sa problemom stambenog zbrinjavanja.

„Kada je u pitanju stanovanje podaci kažu da je oko 2500 porodica u  BiH žive u neformalnim naseljima. U sljedeće tri godine naši prioriteti bit će stanovanje i zapošljavanje“, rekao je Usein.

Predsjedavajući Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH Mujo Fafulić je potvrdio da BiH izdvaja sredstva za stambeno zbrinjavanje i zapošljavanje Roma, ali su ograničena jer nema dovoljno kvalificirane romske populacije, ali postoje i predrasude pri zapošljavanju u privatnom sektoru.

„Odgovorno tvrdim da je Odbor za Rome na konstituirajućoj sjednici dogovorio da je obrazovanje Roma prioritet i da bi tu trebalo uložiti značajnija sredstva za stambeno zbrinjavanje, zapošljavanje, zdravstvo. Obrazovanje je put za romsku zajednicu da bi se integrisala u savremeno društvo i imala istu startnu poziciju kao i svi drugi građani koji žive na području BiH“, naglasio je Fafulić.


Mujo Fafulić

Na današnjoj konferenciji, aključeno je, između ostalog, i to kako je neophodno napraviti dugoročno strateško programiranje kako i na koji način pristupiti zapošljavanju Roma.

Zaključci će biti uključeni u pristupanju novih projekata pomoći koju pruža RCC Projekt za integraciju Roma, finansiran od Evropske unije i Fondacije za otvoreno društvo.

(portal-udar.net)

Nikada ne budite na koljenima, gradite sebe da bi gradili bolju budućnost za svoj narod

Johnson Welch: Nikada ne budite na koljenima, gradite sebe da bi gradili bolju budućnost za svoj narod

Septembar 29, 201968

Johnson Welch (Fotografija ustupljena redakciji Udar)

Johnson Welch je mladi Rom iz Velike Britanije koji želi da u Evropi donese promjenu. Njegovi stavovi  prema diskriminaciji, omalovažavanju romske kulture i historije su prikaz odnosa prema Romima ne samo u Velikoj Britaniji, nego u cijeloj Evropi. Jason trenutno studira pravo na Univerzitetu Darlington  i aktivano se bori da Romi budu tretirani jednako kao i ostali ljudi. Protekle dvije godine je član medijskog  tima DIKH HE NA BISTER  događaja, koji okuplja na stotine mladih Roma kako bi odali počast  žrtvama Holokausta u Drugom svjetskom ratu. U razgovoru za Udar, Johnson je govorio o svom aktivizmu, borbi protiv diskriminacije, medijima, predrasudama…

Svakodnevno se susrećemo sa segregacijom Roma, šta po vašem mišljenju ima najveći uticaj na segregaciju kada govorimo o Romima u Velikj Britaniji?

– Jedan od glavnih problema u Velikoj Britaniji je taj što mediji i većinsko stanovništvo ne ulažu nimalo  truda  da  bi napravili razliku kada se govori o kulturama manjina. U Britaniji postoji i to nomadsko  stanovništvo, travellers, čiju kulturu poistovjećuju sa romskom. Za njih je mnogo lakše da urade to, da nas sve  stave u jednu kutiju, kako bi lakše  kontrolisali naše kretanje i naša prava, jer ako nas posmatraju kao jedan narod, onda se ne moraju zamarati sa više naroda i kultura.

Društvo i mediji zaboravljaju da se manjinski narodi razlikuju i baš zbog toga ne pridaju značaj različitosti kultura, već sve spajaju u jednu kulturu. To je na neki način ponižavajuće, jer nam naša kultura mnogo znači, i ponosni smo na činjenicu da smo Romi. Moja porodica živi ovdje preko 200 godina i moj otac je jedan od lidera romske zajednice u Velikoj Britaniji.

Ako vlasti ne spoznaju našu kulturu, onda neće ni znati koliko nam je zapravo važna.

Johnson Welch (Fotografija ustupljena redakciji Udar)

Diskriminacija nad Romima je jedan od najvećih problema u Evropi. Jeste li ikada osjetili diskriminaciju na vlastitoj koži?

-Diskriminacija je uvijek prisutna, ali činjenica je da se veliki broj Roma u V.Britaniji  može uklopiti sa većinskom populacijom jer nisu tamnoputi. To je slučaj i kod mene. Mogao bih bez problema da se uklopim sa ostatkom koji nisu Romi. Ali zašto bih ja donio svesnu odluku da se uklopim sa ostatkom i da na taj način zapostavljam kulturu svog naroda, da krijem činjenicu da sam Rom?! Za mene je to suludo uraditi, samo da bih dobio jednaka prava.

Ja imam pravo da se izražavam kako želim i da ne budem diskriminiran zbog toga. I verujte mi da postoje načini po kojima određuju da li ste Rom ili ne. Odjeća, govor, pokreti tijela, mjesto stanovanja, sve ukazuje na to jeste li Rom ili ne.

Par puta sam na vlastitoj koži osjetio diskriminaciju, od svojih prijatelja koji nisu Romi, jer su mi govorili : okej,  možeš posuditi našu odjeću da bi ušao u klub, i kada dođemo tamo, govorili bi da ne pričam, jer ako shvate da imam romski naglasak neće me pustiti u klub. Ovo sam prije radio, jer sam htio da imam prijatelje, ali sada ne želim. Hoću da budem ponosan na ono što jesam, da ja budem ja. Mnogo klubova ne dozvoljava Romima da uđu u klub, jer postoji to mišljenje da prouzrokuju probleme,  što naravno nije istina. To je ponovo suđenje grupi na osnovu pojedinca, što je za mene uvreda.

Ne dopada mi se dio mene kada sam sakrivao svoje porijeklo, ali sada sam veoma otvoren, ponosan i glasan, kako bi svima ukazao na to da su Romi jednaki kao i svi ostali. Hoću da iskoristim svaku priliku da se borim za prava Roma u Evropi.

Često se surećemo sa tematikama koje se odnose na gubljenje identiteta romskog naroda. Kako sistem utiče na gubljenje identiteta romskog naroda kroz asimilaciju sa drugim narodima?

-Ne gledaju nas kao narod koji cijeni kulturu, sve dok mi ne uradimo nešto što za njih znači da napuštamo svoju kulturu i ostavljamo je iza sebe. Tek tada burno reaguju i naprave medijski haos.

Svaki narod treba drukčije potrebe od društva i vlade koja je zadužena za mjesto gdje žive. Ne postoji jedno univerzalno riješenje za sve manjinske narode i marginalizovane grupe. Sistem uporno pokušava da nas ubjedi da je riješenje koje pomaže nomadskom narodu takođe i rješenje za status Roma.

Koliki uticaj imaju stereotipi i predrasude koje su široko zastupljene?

-Problem je u vladi i u medijima, jer mediji su ti koji čine najveću štetu. Njihovo mišljenje o Romima je sasvim iskrivljeno zbog nedovoljne edukacije o Romima, što u svakom pogledu šteti našoj kulturi. Kada sam na univerzitetu, susrećem se sa mnogo stereotipa i predrasuda koji su usmjereni prema Romima. Stereotipe koji postoje poistovjećuju sa našom kulturom, kažu da su to vidjeli na televiziji ili internet medijima i uvjereni su da su ti stereotipi dio naše kulture. Problem u svemu tome je što stereotipi i predrasude nastaju od jednog manjeg dijela –

Johnson Welch (Fotografija ustupljena redakciji Udar)

par osoba koje su uradile određenu stvar. Nakon toga se cijelom jednom narodu prepiše taj stereotip, što je zasigurno jedna od stvari koja uveliko utiče na današnji položaj Roma.

Govoreći o kulturi i historiji naroda, koliko je historija Roma zastupljena u obrazovnom sistemu u Velikoj Britaniji?

-U mjestu gdje ja stanujem je mnogo romske djece koja redovno pohađaju školu, ali u školama ih ne uče  skoro pa ništa o historiji, kulturi i tradiciji Roma. Tek su prije par godina počeli da ih uče sasvim  mali dio o Romima, u mjesecu junu, kada je mjesec historije Roma u Darlingtonu. Veliki je broj romskih učenika i studenata i oni bi trebali da uče o svojoj kulturi, jeziku i tradiciji. Dok sam ja išao u školu, učio sam o Holokaustu i o tome šta se desilo sa Židova. Kao Rom, nisam saznao ništa o Romskom dijelu historije. Te stvari sam  naučio od  svoje porodice, a zatim sam počeo sam da se interesujem i obrazujem o tome,. Mislim da je važno da  obrazovni sistem počne da edukuje mlade o Romima, jer to nije samo romska kultura, već pripada kulturi svijeta.

Kako i da li mladi mogu uticati na donošenje promjena? Imate li neku poruku koju bi ste poslali mladim Romima i Romkinjama?

-Moja poruka mladim Romima svijeta je: ako živite negdje gdje morate da krijete ono što jeste da bi uspjeli u životu, nemojte to raditi. Morate biti hrabri i boriti se da vas svi vide kao ponosnog Roma koji može da ostvari i više nego što drugi očekuju. Nikada ne budite na koljenima, gradite sebe da bi gradili bolju budućnost za svoj narod.

Izvor: (portal-udar.net)

Preuzeo: Evropske romske novine

Dječiji brakovi jedan je od najvećih problema u romskoj zajednici

Sklapanje maloljetničkih brakova mnogi smatraju tradicijom u romskoj sredini i tako se prema ovoj pojavi i odnose


Dragana Sotirovski (Foto: Udar)

Srbija će zabraniti maloljetničke brakove, a to će biti omogućeno izmjenama i dopunama Porodičkog zakona. Početkom godine formirana je i Nacionalna koalicija za suzbijanje dječjih brakova koja ima glavni zadatak da stane na put ovoj praksi.

Procenat sklopljenih brakova između maloljetnih osoba u Nišavskom okrugu visok, posebno u romskoj populaciji. Zato su se članovi Koalicije sada po prvi put okupili u Nišu, na poziv Nišavskog okruga i načelnice Dragane Sotirovski, koja je i član ove Koalicije. Sastanku su prisustvovali predstavnici svih institucija koje mogu da doprinesu da ova praksa bude promjenjena, ali i da oni koji prekrše  zakon snose odgovarajuće sankcije.
Na ovom sastanku posebno mjesto pripalo je nevladinim organizacijama, jer je praksa pokazala da pripadnici romske nacionalnosti više povjerenja imaju u njih nego u državne institucije.

Načelnica Nišavskog okruga kaže da su pored tradicije koja još postoji u romskim zajednicima, uzroci maloljetničkih brakova još i siromaštvo, socijalna isključenost i neravnopravnost u polovima, odnosno u položaju tih djevojčica u samoj zajednici. Podaci kojima raspolaže UNICEF iz 2014.godine su više nego zabrinjavajući.

Gotovo 40 odsto romskih djevojčica rodi dijete između 15. i 18. godine, a četiri odsto postaju majke i pre navršene 15. godine, podaci su UNICEFA.

Za sastanak Nacionalne koalicije izabran Nišavski okrug, jer je on pored  Jablaničkog, jedan od okruga  gdje se  dječiji i ugovoreni  brakovi najviše javljaju.

“Statistika pokazuje da svaka peta devojčica koja pre 18 godine stupa u brak  mlađa od 15 godine. Ovde se nameće pitanje na koji način možemo dodatno da ih obrazujemo, da ih ekonomski osnažimo i da im pokažemo na koji način mogu da izađu iz tog začaranog kruga”, dodala je Sotirovski.

Sklapanje maloljetničkih brakova mnogi smatraju tradicijom u romskoj sredini i tako se prema ovoj pojavi i odnose. Jedini način da se izbori sa tradicijom je obrazovanje, ekonomsko osnaživanje, ali i postupanje po zakonu na isti način kako se to radi kada je u pitanju većinsko stanovništvo, konstatovano je na sastanku.

Ana Saćipović iz nevladine organizacije Romska ženska mreža Srbije ističe da je suzbijanje maloljetničkih brakova proces u kome svi zajedno moramo da učestvujemo.


Ana Saćipović (Foto: Udar)

“Štetnost maloletničkih brakova koji su jedan od najvećih problema u romskoj zajednici je prepoznata i krenuli smo da radimo sa porodicama kako bi to bilo zaustavljeno. Organizovano je puno radionica, edukacija, poseta porodicama. Ukazivano je na to da su ovim problemom igroženi i dečaci, a ne samo devojčice. Kada vi dete od 15 godina oženite i  dovedete ga do pozicije da mora da brine o svojoj porodici on dolazi u situaciju da ne vidi  put kako obezbediti osnovnu egzistenciju članovima svoje porodice kada nema završenu školu, kada nema zanimanje i kada nije kurentan na tržištu rada. To je veliki problem”, objašnjava Ana Saćipović.

Primjer dobre prakse ponudio je Centar za socijalni rad u Aleksincu.

“Problem maloletničkih brakova mora sistemski da se posmatra sa svih aspekata, zdravstveni sistem, škola, sistem socijalne zaštite, tužilaštvo”, istakla je Jasna Nikolić, direktorka Centra za socijalni rad u Aleksincu. “Svi smo na istom zadatku, a naš Centar ima dovoljno iskustva sa ovim problemom i članovi smo mobilnog tima koji radi na ovom prolemu. Od 2015. godine do danas mi imamo samo dva zaključena maloletnička braka  što znači da smo preventivno delovali uglavnom preko tribina na kojima smo uglavnom govorili o štetnosti ovih brakova”, zaključila je Nikolić.

(portal-udar.net)

Četvrtina nemačkih građana migrantskog porekla

Prema novim podacima Saveznog ureda za statistiku u Njemačkoj živi 20,8 miliona ljudi migrantskog porijekla, od kojih više od polovine posjeduje njemačko državljanstvo. Porijeklom iz zemalja regiona Jugoistočne Evrope u Nemačkoj je preko milion i po stanovnika.

Kao osoba sa migrantskim porijeklom smatra se svatko ko sam ili najmanje jedan njegov roditelj nije rođen kao njemački državljanin. U odnosu na 2017. godinu broj stanovništva sa migrantskim porijeklom je porastao za 2,5 procenata.

Od ukupnog broja od 20,8 miliona osoba migrantskog porijekla više od polovine (13,5 miliona) nisu rođeni u Njemačkoj nego su se doselili tokom života.

Najvažniji razlozi migracije su bili porodične prirode (48 posto). 19 posto su došli zbog traženja zaposlenja u Nemačkoj. Za 15 posto imigranata glavni motivi su bili bijeg i azil, dok se pet posto izjasnilo da su došli u Njemačku na studije, usavršavanje ili dalje obrazovanje.

Najvažnije zemlje porekla migranata

Statistika iz 2018. godinu pokazuje da je kao zemlja porekla doseljenika na prvom mestu Turska (2.769.000), slijedi Poljska (2.253.000), Rusija (1.366.000), Kazahstan (1.252.000) Rumunija (965.000). Sirija je na šestom mestu kao zemlja porijekla sa 813.000 migranata. Od zemalja regija Jugoistočne Evrope najviše je migranata sa Kosova (433.000), zatim iz Hrvatske (398.000), Bosne i Hercegovine (373.000) i Srbije sa 324.000 doseljenika. To je ukupno 1.528.000 osoba porijeklom iz zemalja regiona.

52 procenta osoba migrantskog porijekla posjeduju njemačko državljanstvo, od kojih 5,5 miliona po rođenju. Većina osoba koje su došle iz porodičnih razloga (72 posto) je iz evropskih zemalja, a još više u potrazi za poslom (85 posto). Skoro polovina izbjeglica i tražitelja azila su porijeklom iz zemalja Bliskog istoka (47 posto).

 

Integracija Roma je deo procesa integracije prema Evropskoj uniji

Orhan Usein: Integracija Roma je deo procesa integracije prema Evropskoj uniji

 

Orhan Usein (Foto: RCC)

Orhan Usein je šef Kancelarije za integraciju Roma koja djeluje pri Regionalnom vijeću za saradnju. U intervjuu za naš portal, Usein je govorio o nedavno potpisanoj Deklaraciji o integraciji Roma i šta ona donosi romskoj zajednici na zapadnom Balkanu.

Šta Romima i Romkinjama u zemljama proširenja donosi Deklaracija zapadnog Balkana o Romima i proširenju Evropske unije?

-Deklaracija Zapadnog Balkana o Romima i proširenju Evropske unije predstvalja garanciju da će vlade Zapadnog Balkana, u okviru svojih reformi i aktivnosti za pristupanje prema Evropskoj uniji, osigurati da će Romi napredovati u najmanju ruku istim tempom kao i ostali na tom putu. To znači da zemlje ne mogu ići napred prema Evropskoj uniji bez svojih sugrađana Roma. To znači da će napredovati svi u obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju, zdravstvu, a Romi neće izostajati u tom napretku.

Takođe Deklaracija znači da će Evropska unija budno pratiti kolko su zemlje uistinu postigle napredak, kolko su uistinu poboljšali obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje i pristup zdravstva Romima. A to praćenje će biti u odnosu na konkretne ciljeve koje je Deklaracija uspostavila. Pored svega ovoga, bitno je i to da su se vlade obavezale da obezbede da svaki Rom ima dokumente koji će omogućiti pristup svim javnim uslugama, pravima i slobodama kao i svakom drugom građaninu. Možda najbitnije u ovom trenutku za nas, zbog toga što je ta tema bila delimično zapostavljena, jeste to da su se vlade obavezale da mnogo ozbiljnije rade ne suzbijanje diskriminacije prema Romima, što je srž i koren svih problema sa kojima se Romi suočavaju. Ukoliko se radi ozbiljno na to pitanje, sigurno je da ćemo imati mnogo boljih rezultata u svim oblastima.

Smatrate li da je Deklaracijom „romsko pitanje“ u zemljama proširenja stavljeno na najveći mogući nivo?

-Šta znači najveći nivo i kako to određujete? Integracija Roma jeste deo procesa integracije prema Evropskoj uniji. Takođe je gotovo u pravilu jedan od prioriteta vladinih programa na Zapadnom Balkanu. Što se tiče Evropske unije, to je jedino pitanje manjina koje ima svoju oficijalnu politiku na tom nivou. Dakle, integracija Roma je i do sad bila visoko na agendi. To pitanje nikad nije bilo pitanje državne bezbednosti, zato što se etnička tenzija, iako latentna i sveprožimajuća kada je reć o prisustvu anti-ciganizma, nikad nije eskalirala ili imala naznake eskalacije. Uglavnom zato što Romi imaju taj pozitivni, pa mogu slobodno reći čak i patriotski stav prema njihovim matičnim zemljama.

Dakle, integracija Roma nije i ne može se gledati kao pitanje hitnosti ili alarmantno pitanje sa te strane, iako je očigledno da neka stanja su nedopustiva u 21. veku. To je pitanje dugotrajnog i konzistentnog napora da se promeni duboko ukorenjeno stanje nepravde prema Romima. Takođe je pitanje nacionalnog konsenzusa, odnosno pitanje dali i kako svi mi zajedno želimo da živimo u zajedničkoj državi na način da svima nama bude dobro.

Dakle, da zaključim, integracija Roma jeste visoko na agendama Evropske unije i vlade, na mesto dostojanstveno i odgovarajuće potrebi i realnog stanja na terenu. Pitanje koje Deklaracija teži da reši otvarajući put, jeste pitanje ozbiljnosti u sprovođenju datih obećanja i zagarantovanih prava, kao i rasprostranjivanje te odlučnosti da se integracija Roma postigne, na svim mogućim nivoima, uključujući i lokalni nivo vlasti.

Orhan Usein, šef Kancelarije za integraciju Roma pri Regionalnom savetu za saradnju (Foto: Roma Integration/Facebook)

Dokument koji je potpisan u Poznanu sa sobom nosi i određene obaveze za ostvarivanje ciljeva zemalja potpisnica. Koji su to ciljevi, odnosno obaveze?

Ovo pitanje koje ste mi postavili je ključno i suštinski daje odgovor i na prethodna dva pitanja, odnosno šta Romi treba da očekuju i da pozivaju svoje vlade na odgovornost u tom smislu, kao i kakav je nivo prioriteta integracije Roma. Deklaracija Zapadnog Balkana o Romima i proširenju Evropske unije postavlja konkretne ciljeve u ključnim oblastima:

  • U obrazovanju je postavljen cilj da 90% Roma završava osnovno i 50% Roma završava srednje obrazovanje.
  • U zapošljavanju je postavljen cilj da najmanje 25% Roma bude zapošljeno, a da stopa zapošljenosti u javnom sektoru bude proporcionalna udelu Roma u stanovništvu.
  • U stanovanju je postavljen cilj da se svaka kuća i svako naselje gde žive Romi legalizje, gde god je to moće, a ukoliko to nije moguće, da se obezbedi adekvatno stanovanje za Rome.
  • U zdravstvu je cilj da 95% Roma ima takozvano univerzalno, ili osnovno zdravstveno osiguranje.
  • Na polju ličnih dokumnata cilj je da svi Romi budu registrovani u matičnim knjigama kako bi imali pristup takvim dokumentima.
  • Takođe se postavlja zadatak u oblasti anti-diskriminacije, a to je da u okviru postojećih tela za jednakost bude osnovana jedinica koja bi se temeljno bavila pitanjima diskriminacije Roma. Iako u ovoj oblasti možda zadatak nije dovoljno ambiciozan, s obzirom na to da smo dosad jako slabo napredovali u ovoj oblasti, smatramo da bi ovo moglo biti dobar početak.

Ovo su ciljevi, i to takvi ciljevi da će Evropska unija budno pratiti dali smo ih ostvarili pre nego postanemo njene članice. Pored ovoga, Deklaracija definiše i određene institucionalne mehanizme kao minimum neophodan da bi se radilo na dostizanju ovih ciljeva. Takođe, Deklaracija poziva Evropsku uniju da naš region mnogo čvršće uklopi u svoj sistem po odnosu na pitanje Roma.

Da li ovo znači da će Romi i Romkinje sa zapadnog Balkana direktno preko EU tražiti kvalitetnije uslove života?

-U suštini znači da i bez posebnog traženja Romi bi trebali dobiti ono što im sleduje kao građanima od strane njihovih vlada. Naravno da očekujemo da Evropska unija pomogne vladama da omogući Romima sva garantovana prava. Uostalom, eto, projekat Integracija Roma koji je finansiran od strane Evropske unije i Fonda Otvoreno društvo je tu baš sa tom misijom – da pomogne vladama da svoj sistem uspostave tako da Romi nisu više isključeni i na marginama, nego pretstavljaju važan deo naših društava.

Proces približavanja EU treba maksimalno iskoristiti za poboljšanje uslova života Roma na zapadnom Balkanu. Kroz ovu Deklaraciju, vlade zemalja su se obavezale da će raditi na tome. Na koji način će sama romska zajednica u tim zemljama biti dio ovog velikog procesa?

-Eto, zanimljivo je da je ovo peto pitanje koje ste mi postavili, a baš paragraf 5 Deklaracije obavezuje naše vlade da uspostave formalne procedure i mehanizme za zajedničko uključivanje lokalnih uprava i romskih zajednica u formulaciju politika, donošenja odluka, sprovođenja i praćenja ostvarivanja ciljeva Deklaracije. Ovom obavezom reafirmišemo princip „Ništa za Rome bez Roma“.

Da li će se kroz Deklaraciju, zemlje potpisnice, između ostaloga, obvezati i na borbu protiv antigypsyizma?

-Na žalost, u regionu smo još uvek na putu da prepoznamo taj negativni fenomen, da shvatimo potrebu da se uspostavi sistem borbe protiv anti-ciganizma i da ozbiljno radimo na tome. Sama Deklaracija ne specificira borbu protiv anti-ciganizma kao takvu, iako smo mi veoma svesni te potrebe. Međutim, Deklaracija odlučno otvara put borbi protiv diskriminacije prema Romima, a diskriminacija prema Romima jeste manifestacija anti-ciganizma koju treba suzbiti. Deklaracija obevezuje da se pojačaju strukture zaštite protiv diskriminacije i da se uspostave posebna pod-tela u okviru tela protiv diskriminacije, koja bi se bavila specifično ne-diskriminacijom Roma, uključujući preko procesiranja žalbi od strane Roma, obezbeđivanja pravne pomoći potencijalnim i faktičkim žrtvama i utvržđivanja diskriminativnih šema, kako institucionalne, tako i pikrivene diskriminacije. Smatramo da će ovo biti ozbiljan poduhvat koji će indirektno uticati na suzbijanje anti-ciganizma i nadamo se da će rad na ovom zadatku iz Deklaracije doprineti definiciji i prepoznavanju anti-ciganizma, kao fenomen protiv kojeg se moramo zajedno boriti.

Orhan Usein, (Foto: Udar arhiva)

Koliko je realno očekivati da će se vlade zemalja ZB u budućnosti mnogo ozbiljnije baviti „romskim pitanjem“, nego do sada?

-To je pitanje poverenja prema vladama. Premijeri vlada Zapadnog Balkana su usvojili Deklaraciju. Za mene lično to jeste garancija i ja verujem da će se vlade ozbiljno baviti integracijom Roma. Ukoliko to ne bude slučaj, Deklaracija je instrument da i Evropska unija, ali prevashodno mi kao građani ovih zemalja, pozovemo vlade na odgovornost, što nam demokratski sistem omogućava. Ja sam lično duboko uveren da će se Premijeri naših vlada držati usvajanja ove Deklaraciju na Samitu u Poznanu u okviru Berlinskog procesa i u okviru procesa proširenja Evropske unije. Duboko sam uveren u to.

(portal-udar.net)

lois Brooks

Mi Romi ne smijemo da izgubimo svoju kulturu

Lois Brookes-Jones je mlada Romkinja iz Velike Britanije koja se bori za prava Roma i LGBT populacije širom Evrope.

Lois trenutno studira političke nauke u Chesteru, gdje je dobila i mnogobrojne nagrade za najangažovanijeg studenta u projektima koji su doprinijeli poboljšanju lokalne zajednice.  Svoj aktivizam koji pomaže Romima širom Evrope Louis smatra obavezom svake mlade osobe koja želi da donese promjenu. Pored redovnih studija, Louis se bori da tradicija i historija Roma ne padne u zaborav. Kroz edukovanje mladih o romskom genocidu koji se desio u logoru Auschwitz-Bikernau koji takođe nosi naziv „Ciganski logor“ i zalaganje za prava ranjivih grupacija žena, ona kao član Evropskog komiteta mladih daje sve od sebe da se njen glas čuje i da mladi Romi ustanu na noge i bore se za svoja prava sljedeći njen primjer. Portal Udar je razgovarao sa ovom aktivisticom.

„Od malena nosim tradicionalne romske nošnje i ne želim da to promjenim, jer ako se prilagodim ostalima, onda napuštam svoju tradiciju i stavljam je u zaborav. Nije dovoljno to što samo pričamo konstantno o romskoj kulturi, tradiciji, i historiji Roma, ako mi sami zapostavljamo ono na šta treba da budemo ponosni. Moramo da se riješimo straha koji imamo kao narod, ako ustanemo, ogranizujemo proteste, demonstracije, i zauzmemo se sami za sebe, Romi za Rome, jedino tako ćemo moći da donesemo pozitivnu promjenu.

Potrebno je mnogo više rada na lokalnom nivou, kako bi dostigli taj internacionalni nivo i povezanost Roma širom Evrope. Ne smijemo dopuštati da  drugi dobijaju zasluge i bivaju nagrađeni jer su pomogli Romima da nauče svoju historiju, kada ima i Roma koji su mnogo obrazovaniji i mogu da se bore za svoj narod. Romi se posmatraju kao resurs koji se može iskoristiti, a ne kao narod„, pojasnila je Lois.

Kao mlada Romkinja koja je pripadnik LGBT populacije, Lois tvrdi da nije oduvijek znala kako da prihvati samu sebe i bude ponosna, već je to samo došlo kako je sazrijevala i formirala sebe kao osobu.

„Od malih nogu sam učena da samim time ako kažem da sam Romkinja, već sebe izlažem određenoj opasnosti i postavljam sebe u ranjiv položaj, jer dajem opštoj populaciji razlog da me diskriminišu i rasno segregiraju. Da bi imali osnovna ljudska prava moramo da krijemo svoj  kulturni identitet i da se prilagodimo kulturi i običajima opšte populacije gdje smo nastanjeni, što je zaista apsurdno. Duplo više moramo da se trudimo da postignemo jednake rezultate kao ostali i da dobijemo ta osnovna ljudska prava. Mi Romi ne smijemo da izgubimo svoju kulturu“, tvrdi Lois.

Ona tvrdi da najteži dani u njenom životu su bili kada je htjela da saopšti svojoj porodici da je biseksualna.

Imala sam 14 godina tada, htjela sam da im kažem, ali strah u meni me sprečavao. Nisam htjela da izgubim sve oko sebe, da vidim zabrinutost u očima roditelja, ma koliko god puta oni pokazali svoju podršku prema LGBT populaciji. Kao pripadnica Romske nacionalne manjine koja prolazi kroz proces u kojem vlasti i vodeće institucije žele da odbace historiju i tradiciju Roma, strah postaje samo veći, jer ako me već na jedan način društvo odbija jer sam Romkinja, šta će biti ako saznaju da sam i LGBT? To pitanje koje sam sebi postavila, mnogo je uticalo na moj dalji razvoj, i vremenom dalo mi snagu da radim i prenesem svoje znanje i želju za bolje sutra na ostale Rome širom Europe“, pojasnila je Lois.

Prema njenom mišljenju i ličnom iskustvu, za Rome najveći problem je diskriminacija, i negativni stereotipi koji se godinama razvijaju u društvu.

Kada god sam tražila zaposlenje, imala sam super kvalifikacije, i super su se odnosili prema meni, sve dok ne dođemo do dijela u kojem treba da izjasnim svoju nacionalnu pripadnost. Kada kažem da sam Romkinja, jedino što mi kažu je da će mi se javiti na broj telefona, i kao po običaju, nikada me ne kontaktiraju. Romi moraju da se bore, da obrazuju mlade, ulažu u budućnost, jer svakim danom sve smo bliži onome što je dovelo do genocida nad Romima, toj vrsti diskriminacije, javnog govora koji propagira istrebljenje Roma. Moramo da se borimo, jer kada ljudima koji su na vrhu postavimo pitanja, oni samo odu ili ne odgovore, a kada bi mi otišli, rekli bi da ne želimo promjenu i da se ne zalažemo za promjene.  Društvo želi samo naš ples, muziku, i umjetničku stranu naše kulture ,sve ostalo što se tiče nas je za njih nebitno, i ne dopuštaju nam da imamo naša osnovna ljudska prava“, rekla je Louis.

Ona je zaključila da jedini način da se spriječi postojeća i nadolazeća segregacija je kroz obrazovanje mladih jer jedino tako je moguće uticati na cjelokupan sistem koji zapostavlja Rome, i stavlja ih u potlačen položaj.

Njena poruka svim mladim Romima je da da drže glavu visoko, budu ponosni na ono što jesu i da se bore za zajednički cilj – Ujedinjenje svih Roma svijeta.

Izvor; Mustafa Husić
preuzeto od portala UDAR

The Pope has sought forgiveness from Roma for historical discrimination and abuse

papa traži oprostPope Francis to a Roma community in Romania: “I ask for forgiveness on behalf of the Church, the Lord and to you for the moments when, in the course of history, we have discriminated you”

The Pontiff sovereign came to the Greek-Catholic Roma community in the “Barbu Lăutaru” neighborhood of Blaj.

Pope Francis entered the church where he was gladly welcomed by the people. The Pope spoke with some children in the worship place and gave them the blessing.

Pope Francis sent a sensitive message, with great significance, talking about discrimination and making a comparison with Cain and Abel’s parable.

“I still have a weight on my heart. It is the weight of discrimination, segregation and mistreatment suffered by your communities. History tells us that neither Christians nor Catholics have been strangers to this great evil. For this I would like to ask you for forgiveness. I ask for forgiveness on behalf of the Church, the Lord and you for the moments when, in the course of history, we have discriminated you, maltreated or looked in the wrong way, with Cain’s and not with Abel’s eyes. We did not know how to recognize, cherish and defend you in your specificity, the Holy Father said.

spomenik_berlin-696x522

Najviši europski zvaničnici odali počast ubijenim Romima

Uoči Europsropskog dana sjećanja na romske žrtve holokausta odajemo počast 500.000 Roma stradalih u holokaustu, navodi se u priopćenju  prvog potpredsjednika Europske komisije Fransa Timmermansa i povjerenica EK za pravosuđe, potrošače i ravnopravnost spolova Vere Jourove.

– Ove godine s velikom tugom obilježavamo 75. godišnjicu ubistva posljednjih Roma koje je okrutni i zločinački režim zatvorio u „ciganski logor” u Auschwitzu, odakle su odvedeni u smrt samo zbog svojega porijekla – navodi se u priopćenju.

Dodaje se da u suvremenom evropskom društvu i političkom diskursu nema mjesta za dehumanizaciju Roma ili bilo koje druge manjinske skupine.

Zvjerstva počinjena u prošlosti podsjetnik su na to da su jednakost i nediskriminacija vrijednosti za koje se trebalo izboriti: njihovo očuvanje zahtijeva stalnu budnost i spremnost da se suprotstavimo onima koji bi ih mogli ugroziti, navode predstavnici EK.

– Prošlo je već 75 godina, ali ništa nije zaboravljeno. Sjećanje na užase iz prošlosti mora nas potaknuti da se borimo za vrijednosti u koje vjerujemo te da svoje sugrađane promatramo kao osobe i da se pitamo kako bismo se osjećali na njihovom mjestu. Tu smo lekciju naučili od roditelja te baka i djedova, koji su doživjeli ta najteža vremena. Zbog toga ćemo se zajedno s državama članicama i lokalnim zajednicama nastaviti boriti protiv svih oblika rasizma i diskriminacije na osnovi etničke pripadnosti, u Europi, ali i u ostatku svijeta – navodi se u izjavi.

Pozivali su sve države članice da priznaju holokaust nad Romima te da se 2. kolovoz u cijeloj EU obilježava kao Dan sjećanja na romske žrtve holokausta.

Masovna ubistva Roma

Podsjetimo, Europski parlament 2015. proglasio je 2. kolovoz „Europskim danom sjećanja na romske žrtve holokausta”, na koji se odaje počast 500.000 Roma – četvrtini njihove ukupne populacije u to vrijeme – koji su ubijeni u Europi pod nacistima.

U svibnju1944. nacisti su počeli planirati „konačno rješenje” za „ciganski logor” u Auschwitzu. Zatvaranje „ciganskog logora” prvotno je planirano za 16. svibnja 1944.

Kada su vojnici SS-a pokušali zatočenike istjerati iz baraka, naišli su na žestok otpor Roma – muškaraca, žena i djece, koji su kao oružje imali samo štapove, kamenje i alat, te se SS morao povući.

Nova je naredba stigla 2. kolovozaa 1944., nakon čega je približno 3.000 romskih muškaraca, žena i djece ubijeno u plinskim komorama logora Auschwitz-Birkenau. Procjenjuje se da je od 23.000 Roma poslanih u Auschwitz njih 19.000 ondje izgubilo život.

Europske institucije i svaka država članica snose zajedničku odgovornost za borbu protiv diskriminacije i netrpeljivosti prema Romima te za poboljšanje njihove integracije. Europska komisija pozvala je 2011. na donošenje nacionalnih strategija za integraciju Roma.

Izvor: portal-udar.net

 

papa traži oprost

Pope apologizes to gypsies for ‘discrimination and segregation’

Jun 2, 2019

FAITH AND CULTURE CORRESPONDENT

Pope Francis presides over the celebration of Divine Liturgy and the beatification of seven martyred bishops of the Eastern-rite Romanian Catholic Church, in Blaj, Romania, Sunday, June 2, 2019. Francis was traveling across Romania to visit its far-flung Catholic communities to make up for the fact that St. John Paul II was only allowed to visit the capital, Bucharest, in 1999 in the first papal visit to a majority Orthodox country. (Credit: AP Photo/Andrew Medichini.)

BLAJ, Romania – While visiting the famously impoverished and marginalized gypsy community in Romania, Pope Francis asked forgiveness on behalf of the Catholic Church for the discrimination and mistreatment that they have endured.

On the last day of his May 31 to June 2 visit to Romania, the pope said his heart was “heavy,” being weighed down “by the many experiences of discrimination, segregation and mistreatment” that the Roma community, also known as gypsies, have experienced.

“History tells us that Christians too, including Catholics, are not strangers to such evil. I would like to ask your forgiveness for this. I ask forgiveness – in the name of the Church and of the Lord – and I ask forgiveness of you,” he said.

Francis stressed that “in Christ’s Church, there is room for everyone,” while condemning the indifference that “breeds prejudices and fosters anger and resentment.”

The meeting with the Roma people in Romania closes a circle, since the pope met with a small delegation of gypsies at Domus Sancta Martae where he lives right before leaving for the Eastern European country.

On Sunday, gypsy families and children greeted the pontiff in the Barbu Lăutaru neighborhood in the northern city of Blaj. Three representatives of the community asked the pontiff questions and voiced their concerns, and a Greek Catholic priest of Roma descent spoke of his experience.

Romania has one of the largest Roma communities in Europe (about 10 percent of the population) and while official numbers register 600,000 people, the real figure might be closer to 2 million.

Their nomad culture makes gypsies apt at assimilating the religious and linguistic profiles of their welcoming country. Reflecting the religious makeup in Romania, more than 70 percent of Roma people identify as Orthodox while the remaining 7 percent is Catholic or Protestant, according to the latest census.

The Roma suffered persecution and were sent to work and concentration camps during Nazi occupation. Their numbers now as high as 12 million, they are today the largest ethnic minority in Europe. Still they live on the outskirts of society, with 95 percent of the population amassed in deprived settlements where often they have no access to electricity or running water.

Given their painful past, the pope told the Roma community in Romania that they are “at a crossroads” having to choose reconciliation or revenge.

“Let us choose the way of Jesus,” Francis said. “It is a way that demands effort, but the way that brings peace. And it passes through forgiveness.”

Integration of the Roma people in Europe continues to be struggle, since their culture struggles to adapt to the demands of Western society and, in return, they are often met with racism and prejudice.

“This a people with a style and way of life that is different from ours,” said Liviu – Petru Zăpîrţan, Romanian Ambassador to the Holy See, in a May 24 interview with Crux. “European institutions have found the uses and customs of this people, for example the fact that the youth get married at 11-12 years old, very difficult.”

The gypsy community is also known as the “children people” since getting married and having children very young is encouraged. In several European Union countries – including Romania – 42 percent of Roma people finish primary education, while only 10 percent end up finishing high school, a 2008 Open Society Institute survey found.

According to Zăpîrţan, “the Roma problem is not a Romania, Hungarian or Italian problem, it’s a European problem. Only together will we be able to regulate their situation and make efforts to integrate them and socialize them with European laws. They have very strong life views, but they are not incompatible with European lifestyles.”

Francis told the Roma community that they “have a great role to play” and to not be afraid to share the beauty and richness of their culture with the world, namely the emphasis they place on the family, concern for the vulnerable, respect for the elderly and hospitality.

“I would encourage you to journey together, wherever you are, in helping to build a more humane world, overcoming fear and suspicion, breaking down the barriers that separate us from others, and encouraging mutual trust in the patient and never fruitless search for fraternity,” he concluded.

Crux

Papa se ispričava Romima zbog “diskriminacije i segregacije”

VJERNI I KULTURNI DOPISNIK

Papa Franjo predsjeda slavljem Božanske liturgije i beatifikacijom sedam mučenih biskupa rumunjske katoličke crkve istočnog obreda, u Blaju, u Rumunjskoj, u nedjelju, 2. lipnja 2019. godine. Franjo je putovao po Rumunjskoj kako bi posjetio svoje daleke katoličke zajednice kako bi nadoknadio činjenicu da je sv. Ivanu Pavao II. dopušteno posjetiti samo glavni grad Bukurešt 1999. godine u prvoj papinoj posjeti većinski pravoslavnoj zemlji. (Autor: AP Photo / Andrew Medichini.)

BLAJ, Rumunjska – Tijekom posjeta slavno osiromašenoj i marginaliziranoj romskoj zajednici u Rumunjskoj, papa Franjo je u ime Katoličke crkve zatražio oprost zbog diskriminacije i zlostavljanja koje su pretrpjeli.

Posljednjeg dana svojeg posjeta Rumunjskoj od 31. svibnja do 2. lipnja, Papa je kazao kako mu je srce “teško”, što je opterećeno “mnogim iskustvima diskriminacije, segregacije i zlostavljanja” koje romskoj zajednici, također poznata što su Cigani, i doživjeli.

“Povijest nam govori da i kršćani, uključujući katolike, nisu stranci takvom zlu. Za ovo htio bih vas pitati za oprost. Tražim oprost – u ime Crkve i Gospodina – i tražim oprost od vas, “rekao je.

Franjo je naglasio da “u Kristovoj Crkvi ima mjesta za svakoga”, dok osuđuje ravnodušnost koja “stvara predrasude i potiče gnjev i ljutnju”. Susret s Romima u Rumunjskoj zatvara krug, budući da se Papa susreo s malim izaslanstvom Roma kod Domus Sancta Martae koji je živjeo neposredno prije odlaska u istočnoeuropsku zemlju.

U nedjelju su romske obitelji i djeca pozdravili Papo u susjedstvu Barbu Lăutaru u sjevernom gradu Blaju. Trojica predstavnika zajednice postavila su papa pitanja i izrazila svoju zabrinutost, a grčki katolički svećenik romskog podrijetla govorio je o njegovom iskustvu.Rumunjska ima jednu od najvećih romskih zajednica u Europi (oko 10 posto stanovništva) i dok službeni brojevi bilježe 600.000 ljudi, stvarni broj bi mogao biti bliži 2 milijuna.

Njihova nomadska kultura čini Rome sposobnima da asimiliraju vjerske i jezične profile svoje zemlje dobrodošlice. Razmišljajući o vjerskom sastavu u Rumunjskoj, više od 70 posto Roma identificira se kao pravoslavci, dok je preostalih 7 posto katolika ili protestant, prema posljednjem popisu.

Romi su bili izloženi progonu i poslani su na prinudni rad i koncentracijske logore za vrijeme nacističke okupacije. Njihov broj sada iznosi čak 12 milijuna, a danas su najveća etnička manjina u Europi. Ipak, oni žive na periferiji društva, sa 95 posto stanovništva skupljeno u depriviranim naseljima gdje često nemaju pristup električnoj energiji ili tekućoj vodi.S obzirom na njihovu bolnu prošlost, papa je romskoj zajednici u Rumunjskoj rekao da su “na raskršću” da moraju izabrati pomirenje ili osvjetu.

“Hajdemo odabrati Isusov put”, reče Francis. “To je način koji zahtijeva napor, ali način na koji donosi mir. I prolazi kroz oproštenje. ”
Integracija Roma u Europi i dalje je borba, budući da se njihova kultura bori za prilagodbu zahtjevima zapadnog društva i, zauzvrat, često se susreće s rasizmom i predrasudama.

“To je narod sa stilom i načinom života koji se razlikuje od našeg”, rekao je Liviu – Petru Zăpîrţan, rumunjski veleposlanik pri Svetoj Stolici, u intervjuu 24. svibnja s Cruxom. “Europske institucije pronašle su namjenu i običaje ovih ljudi, na primjer činjenica da se mladi vjenčaju u dobi od 11-12 godina, vrlo teško”.

Romska zajednica je također poznata da su „djeca “ budući da se potiču na brak djecu vrlo mlade. U nekoliko zemalja Europske unije – uključujući Rumunjsku – 42 posto Roma završava osnovno obrazovanje, dok samo 10 posto završava srednju školu, pokazalo je istraživanje Instituta otvoreno društvo 2008. godine.

Prema Zăpîrţanu, “problem Roma nije problem Rumunjske, Mađarske ili Italije, to je europski problem. Samo zajedno možemo regulirati svoju situaciju i uložiti napore da ih integriramo i socijaliziramo s europskim zakonima. Imaju vrlo jake životne poglede, ali nisu nespojivi s europskim načinom života. ”

Franjo je rekao romskoj zajednici da “igraju veliku ulogu” i da se ne boje  podijeliti ljepotu i bogatstvo svoje kulture sa svijetom, odnosno naglasak koji stavljaju na obitelj, brigu za ranjive, poštivanje starije osobe i gostoljubivost.”Ohrabrujem vas da putujete zajedno, gdje god se nalazili, pomažući izgraditi humaniji svijet, svladavajući strah i sumnju, razbijajući barijere koje nas razdvajaju od drugih, te potičući uzajamno povjerenje i strpljivu i nikada neplodnu potragu za bratstvom – zaključio je.

The Pope has sought forgiveness from Roma

papa traži oprost

Slika preuzeta; REDI – Roma Entrepreneurship Development Initiative

Pope Francis to a Roma community in Romania: “I ask for forgiveness on behalf of the Church, the Lord and to you for the moments when, in the course of history, we have discriminated you”

The Pontiff sovereign came to the Greek-Catholic Roma community in the “Barbu Lăutaru” neighborhood of Blaj.
Pope Francis entered the church where he was gladly welcomed by the people. The Pope spoke with some children in the worship place and gave them the blessing.

Pope Francis sent a sensitive message, with great significance, talking about discrimination and making a comparison with Cain and Abel’s parable.
“I still have a weight on my heart. It is the weight of discrimination, segregation and mistreatment suffered by your communities. History tells us that neither Christians nor Catholics have been strangers to this great evil. For this I would like to ask you for forgiveness. I ask for forgiveness on behalf of the Church, the Lord and you for the moments when, in the course of history, we have discriminated you, maltreated or looked in the wrong way, with Cain’s and not with Abel’s eyes. We did not know how to recognize, cherish and defend you in your specificity, the Holy Father said.