Anabela-1-1536x910

OSOBNIM PRIMJEROM POKAZUJEM ROMIMA KOLIKO JE VAŽNO OBRAZOVANJE je važno obrazovanje

Apsolventkinja Pravnog fakulteta u Nišu Anabela Saćipović (24) jedna je od najuspješnijih i društveno najangažiranijih mladih Romkinja u Nišu. Ona je također jedna od najboljih primjera pobjeda stigme ovog društva i inkluzije mladih ljudi u sve sfere društva.

Iako ima tek 24 godine Anabela se može pohvaliti učešćem u velikom broju projekata nevladinih organizacija, kao i jednogodišnjim volonterskim radom u Kancelariji za lokalni ekonomski razvoj Grada Niša.

„Relativno rano sam krenula da se time bavim jer je moja baka Ana Saćipović osnivačica Udruženja Romkinja „Osvit“. Od malih nogu sam krenula prvo da dijelim flajere na uličnim akcijama čija je tema bila feminizam, odnosno prava žena. U Udruženju Romkinja „Osvit“ sada radim kao vršnjački edukator u osnovnim i srednjim školama. Sa djecom obrađujemo različite teme kao što su vršnjačko nasilje, korupcija, rodna ravnopravnost i zdravi stilovi života. Osim toga angažirana sam i u Asocijaciji mladih volontera koja okuplja stotinjak mladih iz cijele Srbije. To su uglavnom mladi Romi, ali ima i ne Roma i izbjeglica. Želimo da poboljšamo sliku o Romima i o izbjeglicama. Imali smo skoro u Beogradu forum teatar i kroz predstavu smo prikazali sa kojim problemima se susreću Romi, ali i izbjeglica“, kazala je Anabela.

Prema njenim riječima, slika o Romima u našem društvu se mijenja, ali veoma sporo.

„Vladaju stereotipi da su Romi prljavi, da kradu, da se ne obrazuju, da su neradnici. Mi koji smo obrazovani trudimo se da pokažemo drugačiju sliku o Romima. Dosta Roma sada upisuje srednju školu i fakultet. Na Pravnom fakultetu nas ima desetak, a na ostalim fakultetima makar po jedan, ali uglavnom više. Naravno, to još nije dovoljno, mora da bude više, ali ukoliko pogledamo kako je bilo pre deset godina, pomakli smo se. Naročito je Dekada Roma uticala na to. Donijela je afirmativne mjere i dosta pomogla da se položaj Roma u oblasti obrazovanja popravi. Sada je jedan od većih problema zapošljavanje. Kada završe školu Romi i Romkinje teže dolaze do posla, upravo zbog diskriminacije, ali se nadam da će se poraditi na tom pitanju“, izjavila je Anabela.

To što je Romkinja, dodala je, njoj nikada nije predstavljalo problem ili prepreku ali zato što ima dovoljno saznanja da reagira na takve stvari.

„Imala sam priliku da budem dio pravne klinike na Pravnom fakultetu koja se bavila anti diskriminacijom, tako da znam dosta o tome. Reagirala bi i znala kako da se ponašam u takvoj situaciji. Na žalost, ljudi iz mog okruženja često su nailazili na diskriminaciju. Dešavalo im se da taksista nije želio da ih odveze do željene adrese ili ih nisu primili na posao zato što su Romi“, istakla je Anabela.

Ona je kazala da vjeruje da kroz nevladin sektor i različite projekte možemo uticati na mlade Rome i Romkinje da ne prekidaju školovanje i rano stupaju u brak.

„Vjerujem da možemo da utičemo na mlade kroz nevladin sektor i različite projekte. Kroz različite vršnjačke radionice trudimo se da im i ličnim primerom i primerima dobre prakse pokažemo koliko je važno obrazovanje, zbog čega treba da nastave školovanje. Mislim da na mom primeru i primeru nekih mojih vršnjaka vide koliko je bitno obrazovanje, koliko im može pomoći da za sebe izgrade bolju budućnost“, kazala je Anabela.

Prema njenim riječima, mladi Romi koji rano prekidaju školovanje uglavnom to čine zbog siromaštva, zbog toga što roditelji ne mogu da im priušte sve ono što je potrebno za školovanje.

„Obrazovanje jeste besplatno, ali plaćaju se knjige, užina, puno toga što je potrebno za školu dosta košta, a roditelji nemaju para. Dešava se i da djeca pomažu u kući oko čuvanja mlađeg brata ili sestre dok roditelji rade“, navela je Anabela.

Za Rome, kazala je, postoje gradske stipendije i za srednjoškolce i fakultete i za to može da pohvali Grad Niš. Postoje i republičke stipendije tako da smatra da je država sa financijske strane poduzela sve što je mogla.

Autor. Niška redakcija, vijesti

KOMNTARI

Draga djevojko, svaka ti čast na tome što si u vezi sebe postigla na polju obrazovanja i karijere. Ali svom narodu ćeš više pomoći ako svojim primerom predstaviš šta se u društvu trudom može postići umjesto da društvu predstaviš kako su Romi drugačiji. Naše društvo je sklono predrasudama bilo da se cilja Rom, crnac, kinez…ali na žalost za predrasude o Romima, pogotovo kada je u pitanju dječji brak, ne obrazovanje, sitan kriminal, ne higijena i sl krivi su neodgovorni članovi Romske zajednice. Pojedinci dakle, ali mnogobrojni.

Samo da znate da ima puno ovakvih ljudi, iako Vas život nagradi da NAS upoznate iskoristite to na pravi način. Na žalost većina ne-Roma gleda sa određenom dozom ljubomore pa cak i sputava mlade Rome koje žele nešto da postignu i poboljšaju situaciju koja bi doprinijela svima. Ne zaboravite da smo zajedno u svemu ovome stotinama godina unazad, kroz život, školovanje i ratove.

Bravo Anabela 😉

 

Zar nije cijela poanta njenog aktivizma da njenom narodu, između ostalog, stvori svijest o tome kako je obrazovanje bitno, tako da ne bi dolazilo do „neodgovornih članova Romske zajednice“?

 

 

reni-4

MLADA I AMBICIOZNA LIJEČNICA

MLADA I AMBICIOZNA LIJEČNICA RESMIJE ASANOVSKA ČEKA ZAPOŠLJAVANJE I SANJA DA BUDE VRHUNSKA NEUROLOGINJA

“Oduvijek sam željela pomoći ljudima. Humanost je odraz veličine osobe i dio je načela i životne etike građanina. To znači pomoći uvijek i u svakom trenutku, svakome i na bilo koji način, bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost. A osjećaj biti liječnik nešto je najljepše i najhumanije. Jako sam sretna što mi se san konačno ostvario”.

Ovako razmišlja mlada liječnica Resmije Asanovska iz Kumanova, koja je trenutno jedina liječnica romske nacionalnosti u općini i šire. Ima 26 godina, a Medicinski fakultet Sveučilišta Sv. Ćirila i Metoda u Skoplju završila je rano, odnosno umjesto šest, diplomirala je za manje od pet godina. Kao liječnik kaže da je motivacija za znanost izravno povezana s mozgom, ali i sa srcem, odakle dolaze naši osjećaji. U životu se vodi mišlju velikog Mahatme Gandhija, prema kojoj je čovječanstvo ocean, ako se nekoliko kapi zamuti, cijeli ocean neće biti prljav.

„Znala sam da je put do zvanja liječnika jako dug i težak. Zato sam prihvatila takav živjeti da bih uspjela i eto, moj cilj se ostvario. Studiji medicine doista su jedni od najtežih. Zahtijevaju puno rada, predanosti, empatije, upornosti, inteligencije, širokog znanja. U dugom razdoblju od šest godina studenti medicine susreću se ne samo s vlastitim poteškoćama, teškim ispitima, već i s važnim životnim pitanjima. Ali u isto vrijeme, studirati medicinu je privilegija, za mene je to ultimativna karijera, jer ti daje moć da pomažeš ljudima, da te drugi poštuju i da osjećaš na neki zadovoljstvo u poslu što je nemoguće osjetiti kod mnogih drugih karijere“, kaže lijepa Resmiye, koju svi zovu Reni.

PROFESORICA U VLASTITOJ SREDNJOJ ŠKOLI

Ova ambiciozna djevojka završila je osnovno obrazovanje u OOU “Toli Zordumis”, srednje obrazovanje u OSTU “Nace Bugjoni”, profil medicinska sestra/tehničar, a nakon završenog Medicinskog fakulteta vratila se u svoju srednju školu u Kumanovu, ali ovoga puta kao profesorica. U „ Nace Buđonija“ radila sam kao profesorica zdravstvenih predmeta medicinske struke i bila sam dobro prihvaćena od strane nastavnog osoblja i učenika. “Učiteljsko zanimanje jedno je od najplemenitijih koje odlikuje odgovornost i predanost. Dobar učitelj treba biti istinski pedagog i psiholog, biti osoba i primjer u odgojno-obrazovnom procesu, znati uspostaviti komunikaciju i interakciju s mladima te održavati kodeks ponašanja u kontinuitetu. Učenici uopće nisu krivi ako učitelj ne zna pravilno organizirati i voditi nastavu. To samo potvrđuje nekontroliranu demokraciju na satu iz kojeg se ne izvlači apsolutno nikakva moralna pouka, a ponajmanje znanje sa sata. Te sam stvari naučila od svojih cijenjenih profesora s kojima sam postale kolege u školi i oni su bili ponosni što ja tu predajem, jer sam bila i najbolja učenica u toj školi“, objašnjava Reni.

Posebno je ponosna što je svojim studentima bila velika motivacija za upis na Medicinski fakultet u Skopju i Shtipu te se nada da će u budućnosti postati dobri doktori i njezini dragi kolege. No, unatoč velikoj ljubavi prema nastavničkom poslu kroz koji prenosi svoje znanje i iskustvo, Reni svoju budućnost vidi u liječničkom praktičnom radu, a jednog dana želi biti cijenjeni neurolog. “Nadam se da će se za mene kao mladog i ambicioznog doktora, i kao jedinog doktora romske nacionalnosti, naći posao. „Moji planovi su da se prvo zaposlim, inače bih htjela u svom gradu Kumanovu, a onda da otvorim privatnu zdravstvenu ustanovu i nastavim sa specijalizacijom iz neurologije“, otkriva svoje planove Reni.

 

Obrazovanje je moj čarobni leteći tepih

Potječe iz obrazovane i dobrostojeće obitelji u kojoj su svi članovi posvećeni medicini, osim oca koji je diplomirani profesor obrane i zaštite i radi kao inspektor kriminalističke tehnike u SVR Kumanovo. Majka joj je medicinska sestra u Domu zdravlja u Kumanovu, kao i sestra koja živi i radi u Švedskoj, a brat je apsolvent na Farmaceutskom fakultetu, smjer laboratorijsko biomedicinsko inženjerstvo. “Roditelji su mi uvijek govorili da uvijek trebam učiti i imati dobre ocjene, a da liječnik treba biti dobar psiholog i brižna osoba. Ove godine studija pokazale su mi put u život, naučile me biti otporan i stajati iza svojih odluka. Uvijek mi govore da je obrazovanje moj čarobni leteći tepih. Nije ni čudo što kažu da je učenje svjetlo, a neznanje tama. „Neznanje je mrak koji zamagljuje pogled i onemogućuje vidjeti pravi put, sve prilike i prepreke“, objašnjava mlada liječnica.

Koliko je obrazovanje važno u obitelji Asanovski govori i činjenica da je Renina baka bila prva djevojka koja je završila Ekonomsku školu i radila je kao službenica, a djed je završio Tehničku školu u vrijeme kada je rijetko koji Rom imao srednjoškolsko obrazovanje .

Glavni razlog diskriminacije nije etnička pripadnost, već ekonomski faktor

Upravo je posvećenost obrazovanju bila presudna da Reni izraste u samosvjesnu, samouvjerenu i neovisnu mladu djevojku koja nije pogođena predrasudama i diskriminacijom romske zajednice. “Nikakvu diskriminaciju nisam osjetila tijekom školovanja i u svojoj sredini u kojoj živim. Možda zato što sam bila najbolja učenica u osnovnoj i srednjoj školi, što su mi roditelji obrazovani ili zato što nisam živjela u okruženju s Romima. Ali iskreno, u djetinjstvu sam imala predrasude prema učenicima koji znaju manje od mene ili kad sam ih vidjela da se ponašaju nedolično, pa nisam htjela biti prijatelj s njima.

Po mom mišljenju, glavni razlog diskriminacije nije nacionalna pripadnost, već ekonomski faktor. “Siromašni, stari i nemoćni  su obično diskriminirani, ali novac ne može zamijeniti ljubav i humanost u životu”, smatra Reni.

Za sebe kaže da je blagoslovljena od Boga što je Romkinja, jer se smatraju ljudima jake inteligencije, komunikativne su i zabavne, do kraja se bore za svoja prava i mjesto u društvu koje im pripada. Najčešći razlozi za predrasuda prema Romima, povezani su uz nisku razinu obrazovanja roditelja, socio-ekonomski status, nezaposlenost, siromaštvo, tradiciju, kao i poseban način življenja. Smatra da romska populacija ne pridaje previše pažnje svom zdravlju, što je posljedica materijalne situacije, pa im treba omogućiti besplatne preglede za razne pretrage, posebno za socijalno-osjetljive skupine.

“Problem je što samo stanovništvo nije dovoljno educirano i što ih nema tko potaknuti na brigu o svom zdravlju. Romska populacija nije dovoljno upoznata s kontracepcijom i zato čujemo sve više Romkinja koje imaju spolno prenosive infekcije, prerano rođenu djecu, neredovita cijepljenja”, ističe mlada Reni.

Mladim Romkinjama poručuje da vjeruju u sebe, da se bore za bolje mjesto u društvu i školi, da se ne srame onoga što jesu, jer su Romi miroljubiva nacija kojoj ne treba puno da bi bila sretna.

“Romi su napredni, pošteni i dobri ljudi, a bit će još bolji kada više nauče i uzdignu se u društvu. Uvijek se borim za sebe, nisam osoba koja stvari dobiva na dar, već po zaslugama. Ta me činjenica čini još borbenijom, otpornijom i spremnijom na rizike koje život nosi. Uspjeh nije privilegija pametnih i učenih ljudi, već ustrajnih i upornih. Da biste uspjeli, nakon svakog neuspjeha morate imati hrabrosti nastaviti“, kategorična je ova odlučna liječnica.

Jednakost je jedinstvo i zajednički rad, a ne nadmoć jednih nad drugima

Ujedno, Reni je i zagovornica ravnopravnosti spolova te ističe primjere žena na vodećim i značajnim pozicijama u raznim sferama društvenog i političkog života, koje su dokazale svoju profesionalnost, sposobnost i uspješnost te stekle poštovanje upravo zato što su žene.

“Ali ne ukazuje li to ‘upravo zato što su žene’ da u ovoj priči ipak nešto nedostaje? Odrastamo uz to kako su se žene nekoć borile za svoja prava, no je li ta bitka gotova? Iako velik dio nas uživa ta prava, pravo na slobodan izbor partnera, pravo na obrazovanje, uključenost u sve sfere društvenog i političkog života, ipak se i u krugovima visoko obrazovanih ljudi susrećemo s raznim vrstama stereotipi i prepreka za žene. Otvorimo oči i shvatimo da jednakost treba značiti zajedništvo, zajednički rad, stvaranje i uživanje u životu, a ne nadmoć jednih nad drugima”, kaže Asanovska. Uopće se ne boji da bi se kao mlada liječnica mogla suočiti s nepovjerenjem pacijenata te kaže da su liječnici pacijenti kao i svaki drugi pacijent koji je osoba sa svojim stavovima, vrijednostima i očekivanjima.

„Pacijenti od liječnika očekuju da poznaje zdravlje i bolest s kojom se suočavaju, da im pomogne i omogući sudjelovanje u procesu dijagnostike i liječenja. No, mora se imati na umu da na svakog pacijenta utječu mnogi čimbenici, uključujući kulturno podrijetlo, fizičko i emocionalno stanje, iskustva iz djetinjstva, prethodni odnosi s roditeljima, kao i prethodno iskustvo s bolestima i liječnicima. Svatko je individualan slučaj i liječnik mora dati odgovarajući pristup”, stav je ove liječnice.

Resmiye za sebe kaže da je brižna osoba, humana, odgovorna, poštena, ambiciozna i vrijedna djevojka. Uvijek s osmijehom na licu i uvijek na stvari gleda u pozitivnom smjeru. Kao i svaka mlada osoba, voli se moderno odijevati, putovati, učiti nove stvari i suočavati se s izazovima. Istovremeno voli pustolovinu, čita knjige, piše poeziju i najviše od svega voli svog nećaka od sestre u Švedskoj. Spremna je cijeli dan pričati o humanosti i medicini te inspirirati ljude oko sebe.

ČESI RUŠE FARMU SVINJA

Česi ruše farmu svinja izgrađenu na mestu gde je bio logor za Rome

Istoričari navode da je 1.309 Roma završilo u logoru Leti u Južnoj Bohemiji tokom rata . Bilo je puno djece među 326 onih koji su umrli od neuhranjenosti, bolesti i lošeg tretmana, piše portal Telegraf.

Radovi na uklanjanju češke farme svinja izgrađene na mjestu nacističkog koncentracionog logora za Rome, treba da počnu danas, navodi BBC.

Time je završena decenijama duga rasprava između vlasnika farme, vlade i organizacija za prava Roma.

Istoričari navode da je 1.309 Roma završilo u logoru Leti u Južnoj Bohemiji tokom rata. Bilo je puno djece među 326 onih koji su umrli tamo od neuhranjenosti, bolesti i lošeg tretmana.

Kamp su čuvali češki čuvari i niko od njih nije osuđen poslije rata. Češki istoričari i političari dugo su imali nesuglasica o istoriji ovog logora i njegovoj točnoj ulozi tokom holokausta. Leti je osnovala čehoslovačka vlada dvije nedelje prije nacističke okupacije u martu/ožujku 1939. godine, kao radni kamp za „građane koji ne vole da rade“.

U julu/lipnju 1942. godine nacističke vlasti su logor transformisale u „ciganski kamp“, a prvi zatvorenici su stigli na jesen. Pošto nisu uspjeli da drže pod kontrolom epidemiju tifusa, nacističke vlasti su zatvorile logor u maju/svibnju 1943. godine. Oni koji su preživjeli poslati su u Aušvic ili Moraviju.

Romska populacija Bohemije i Moravske je skoro u potpunosti nestala tokom „Porajmos-a“ (proždiranja), kako Romi nazivaju holokaust.

Tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka na lokalitetu je izgrađena svinjska farma, što je postalo izvor duboke agonije čeških Roma. Ova zajednica, do današnjeg dana je diskriminirana.

Tamo više nema bilo kakvog traga o logoru, a godišnje ceremonije često prođu uz smrad svinjske balege.

Među kritičarima rušenja farme je i bivši premijer Andrej Babiš, koji smatra da nije bio u pitanju koncentracijski, već radni logor.

3.-Slika-Romi

ŽIVOT ROMA KRAĆI OD OPĆE POPULACIJE

Srbija: vijek Roma je čak za 25 godina manji u odnosu na opću populaciju

Život nas Roma teško se može usporediti s svakodnevnicom drugih građana, osobito kada se govori o kvaliteti života. Teški uvjeti života u svim segmentima nažalost ostavlja trag na naše zdravlje , a sve to istražili u susjednoj Srbiji.

Iako je u Hrvatskoj očekivani životni vijek 78 godina, ni građani Srbije se ne mogu požaliti s očeivanih 74 godina. Istraživanje koje su provele neromske i romske organizacije na tom području malo zastrašuju te prosječni životni vijek Roma je čak za 25 godina manji u odnosu na opću populaciju u Srbiji.

Još jedna zanimljiva činjenica koja nas upozorava na bitne promjene jest činjenica da, prema službenim statistikama, od 50 Roma u Srbiji, duže od 55 godina živi samo jedan! Vjerujemo da situacija nije puno bolja u Hrvatskoj jer romska populacija živi većinom u teškim uvjetima, a prema istraživanju Centra za mirovne studije  romski životni značajno kraći. Iako nisu definirali koliko te tko je to istraživao, navode da je životni vijek Roma kraći za jedno desetljeće, čak i više.

Romska djeca često rano stupaju u brak

Kada je riječ o razvoju romske djece  i trajanju njihovog životnog vijeka, činjenice su poražavajuće.

– U odnosu na prosječno stanovništvo u zemlji, romska djeca imaju duplo veću stopu smrtnosti (smrtnost djece do pet godina je dva puta veća od prosječne u Srbiji), ne uhranjenija su i više zaostaju u rastu i razvoju. Stupanjem  u brak prije 15-te godine, stopa rađanja među adolescenticama je višestruko veća u odnosu na njihove vršnjakinje. Većina njih posjeduje minimalno znanje o HIV-u ili sidi, ističu u rominfomedia.rs.

Bolesti srca i krvnih žila, maligni tumori, povrede, dijabetes, opstruktivna bolest pluća i druge, već godinama dominiraju kao vodeći uzroci obolijevanja, invaliditeta i prijevremenog umiranja Roma.

Mali broj njih koristi preventivne usluge u zdravstvenim ustanovama, a kada dobiju bitne informacije, nedovoljno ih dobro razumiju. Iako jednako dostupna pravila korištenja, informiranost o proceduri zakazivanja pregleda kod doktora opće prakse bila su manje pristupačna Romima u odnosu na druge građane neromskog stanovništva.

Zanimljiv je i podatak Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koja navodi da u odnosu na prosijek u Srbiji, svega 16% Roma doživi životno doba od 50 i više godina.

Nažalost po tim podacima ne zaostajemo previše te isti ili slični podaci bi bili kod nas da itko preuzme odgovornost da to istraži. Kada pogledamo oko sebe i unutar romska naselja, teško možemo naići na osobe koje imaju više od 65 godina.

Iako se taj broj možda djelomično poboljšao u zadnja dva desetljeća, ne možemo osporavati da mladi umiremo, a životni uvjeti i nedostatak zdravstvene skrbi ne ide nam u prilog.

marcel

MARCEL COURTHIADE

Marcel Courthiade profesor je bio na Nacionalnom institutu za orijentalne jezike i kulture (INALCO) na Sveučilištu u Parizu. Studije romskog jezika učinile su ga najistaknutijim stručnjakom za romski  jezik. Jedna od njegovih najnovijih inicijativa je nedavno pokretanje internetskog prvostupanjskog studija o romskoj kulturi i jeziku.

Dokazi indijskog podrijetla Roma nisu pronađeni inače samo u jeziku, nego i u sličnim običajima, u očuvanim društvenim strukturama, izboru poziva, sličnosti metoda obrade željeza, ustvrdili su etnolozi i povjesničari. Stručnjaci vele da se najtočnija putanja seobe Roma od Indije za Europu može rekonstruirati baš na osnovu raznovrsnih romskih dijalekata, objasnio je Marcel Courtiade.

Marcel Courthiade rođen je 2. kolovoza 1953. u Montceau-les-Minesu od francuskih roditelja. Lingvist, učitelj, istraživač, tumač i aktivist, uvijek je vrijedno radio. Apetit za znanjem bio mu je bezgraničan. Sebe je definirao kao Europljanina, ili bolje rečeno Indoeuropljana, grčkog i romskog podrijetla. Courthiade je studirao medicinu na Sveučilištu Clermont-Ferrand, koje je napustio u 5-oj godini,  da bi proučavao slavenske jezike, posebno srpsko-hrvatski i poljski. Potom je studirao na Institutu za nacionalne jezike i istočne civilizacije (INALCO) u Parizu, gdje je stekao diplomu na poljskom, makedonskom i albanskom jeziku.  Uspio je savladati više jezika , ali posebno je odlučio da mu romski jezik bude  u središte  interesa, i svoj život posvetio je njegovoj obrani i razvoju, i da kroz romski jezik i obrani identitet i prava Rome. Marcel je, poput ostalih intelektualaca i aktivista svoje generacije, bio previše ispred svog vremena da bi ga mogao u potpunosti razumjeti.

Courthiade je svoj doktorat stekao na rad Fonologije dijalekata  i vrstu Roma te grafički dijasustav romskog  jezika na Praktičnoj školi naprednih studija. Nakon studija medicine posvetio se lingvistici. Sveučilišni diplomat na poljskom, srpskohrvatskom, albanskom i makedonskom jeziku, čak je stekao i DEA za oceanske jezike od INALCO-a (Pariz).

Posebno područje Balkana bilo mu je najomiljenije istraživačko područje. Putovao je u svim smjerovima. Zaljubljen u jezike, kulture i povijest, Marcel je vrijeme provodio putujući, komunicirajući, prevodeći, čitajući, pišući i objavljujući razne publikacije.

Tijekom studija, Courthiade je bio uključen i radio za nekoliko nevladinih organizacija aktivnih u obrazovnim projektima za Roma u Albaniji, poput Rromani baxt, koordinirao je uredom i vrtićem Rromani baxt, te vodio nekoliko kulturnih i obrazovnih projekata. Potom je četiri godine radio kao politički analitičar i tumač u francuskom veleposlanstvu u Albaniji.

  1. postao je predavač na INALCO-u. 2008. bio je ključni sudionik filma „Louisa Mocheta Rromani Soul“. 2019. postao je član znanstvenog vijeća Međuresornog delegata za borbu protiv rasizma, antisemitizma i Anti-LGBT mržnje.

Njegov je rad uvijek pokazivao vrlo visoku razinu znanstvene stručnosti, iznimnu  i pristupačnost te posebno nepromjenjivu odanost Roma. Bio je arhitekt razvoja stvarne lingvističke politike, s načelima ujedinjenja romanskog jezika usvojenim 1990. u Varšavi od strane 4. kongresa Međunarodne unije Roma.

  1. u Varšavi je sudjelovao na Kongresu Međunarodne unije Roma kao jezični povjerenik, postavljajući temelje za transkripciju i standardizaciju romskog jezika. Pet godina kasnije, u Parizu je obranio doktorat na temu „Fonologija romskih dijalekata i grafički dijasustav romanskog jezika“, pod ravnanjem Claudea Hagègea.

Od 1997. predavač je romskog jezika i civilizacije u INALCO-u (Pariz). Njegova bibliografija ima tridesetak stranica prepunih brojnih referenci. Za sobom ostavlja neizmjerno nematerijalno nasljeđe i djelo, nažalost, nedovršeno. Slonovsko pamćenje omogućilo mu je da sve nauči napamet, posebno jezike.

Marcel Courthiade često je sudjelovao u inicijativama koje je organizirao Courrier des Balkans, sastancima i raspravama. Njegov nestanak ostavlja neizmjernu prazninu u otkrivanju tajni romskog jezika. Predavao je na sveučilištima u Parizu i Bukureštu, također je na toj osnovi koordinirao izradu prvog europskog rječnika romskog jezika, prigodno naslovljenog “Od naših starijih, do naših kćeri i do naših sinova”. Napisao je brojne članke i sudjelovao u brojnim publikacijama; nedavno je istražio i uredio knjigu o romskim poslovicama.

Više od dvadeset godina gospodin Courthiade bio je angažiran u različitim zemljama Europe (Albanija, Poljska, Srbija – uključujući Kosovo, itd.) u aktivnostima usmjerenim na manjine. Svoj rad na ovom polju nastavlja sudjelujući u mnogim znanstvenim i kulturnim događanjima u istočnoj i zapadnoj Europi. Nekoliko godina organizira Međunarodnu ljetnu školu za Rome u različitim europskim zemljama, kao i kongrese Međunarodne unije Roma, a nedavno i dvije međunarodne znanstvene konferencije (jednu o Rumunjskom ropstvu 1300.-1856. I drugu o indijskoj Cara Harša).

Njegov materinski jezik bio je francuski i romski, a govorio je i albanski, engleski, srpski, makedonski, rumunjski, poljski, grčki, bugarski i slovački.

Marcel Courthiade umro je u Tirani 4. ožujka 2021. u dobi od 67 godina. Njegovom smrću Romi su izgubili iznimno značajnu osobu. Međutim, njegova djela ostaju blago koje će nekoliko generacija moći koristiti u korist emancipacije Roma.

Natječaj slika

natječaj

E India dela love aso Romano Rodibaso Centri ko anglune duj bersh
-E India Finansirini e duje bershengo proekti aso Rodlibaso Centri ko univerziteti ani Poljska.
-O romano profesori Hristo Kyuchukov si sherutno ko akava centri thaj ov phenela so e rodibasi buti phandlo e romane kultura, istorija, hem e romane chibja o angluno bersh ka ovel fokusirime ki Poljska.
-O dujto bersh akija rodibasi buti ka buvljaceripe ko avera Evropake phuvja. Palo duje bershengo projekti soj finansirimo kotar e Indija o Romano Rodibaso Centri vi ponadori ka cerel pi buti, phenela o Hristo Kyuchukov.
Reporteri:Veljko Karamani
veljko.karamani@sr.se
RAJKO

PROF. DR. RAJKO DJURIĆ

IN MEMORY

Posle duže i teške bolesti 02.11.2020.godine, u 73.godini života, napustio nas je jedan od najvećih aktivista i boraca za ljudska prava, prof.Prof. dr Rajko Djurić. Rođen je 3.listopada 1947. u Malom Orašju, Srbijadr Rajko Đurić.

Na Beogradskom univerzitetu (Filozofski fakultet) diplomirao je filozofiju (1971) i doktorirao sociologiju (1985). Bio je suradnik SANU, koja je izdavač njegove knjige „Zagonetke Roma“. U zbornicima SANU objavljen je veći broj njegovih tekstova o kulturi i holokaustu Roma.

Autor je više knjiga, pjesama, znanstvenih djela i publicističkih radova, koji su objavljeni u bivšoj Jugoslaviji, Srbiji, Austriji,  Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Japanu, Mađarskoj, Makedoniji, Njemačkoj, Poljskoj, Rumuniji, SAD, Sloveniji, Španiji, Švedskoj  i Velikoj Britaniji.

Među njegovim naučnim znanstvenim djelima zauzimaju posebno mjesto „Istorija Roma“,“Istorija romske književnosti“ i „Istorija holokausta Roma“. Napisao je „Gramatiku romskoga jezika“ i studiju „Romski glagoli, njihovo porijeklo i značenje“, koja predstavlja prvi znanstveno-istraživački rad te vrste u svijetu.

Bio je prevodilački stručni  suradnik u filmu „Sakupljači perja“ Aleksandra Saše Petrovića i zajedno sa Gordanom Mihićem i Emirom Kusturicom ko-scenarista filma „Dom za vješanje“, u čijoj je realizaciji sudjelovao i kao prevodilac i stručni suradnik. (Oba filma  su dobitnici  „Zlatne palme“ Filmskog festivalu u Kanu..)

Predavao je na mnogim evropskim univerzitetima.

Dobitnik je više domaćih i inostranih  nagrada i priznanja. Zajedno sa Danilom Kišom i Radomirom Konstantinovićem, dobio je 1981., nagradu „Željezare Sisak“ u Sisku; 1992. američku nagradu  Fond for free Expression; 2003. nagradu Švedskog PEN Centra „Kurt Tucholsky“; 2004. nagradu Instituta Otvoreno društvo u Budimpešti; i 2010. nagradu Instituta za kulturu u Madridu.

Bio je predsjednik Međunarodne organizacije Roma, osnivač je i predsjednik Romskog PEN Centra. Bio je poslanik Narodne skupštine Srbije.

Mnogi lideri Roma imaju samo riječi hvala da su mnogi naučili od profesora, da su uvijek uživali u njegovoj vrhunskoj humanosti, njegovom toplom prijateljstvu, da je bio veliki vođa i da su puno naučili od ovog velikog svjetskog romskog pjesnika.

 

Romski

Pala lungo hem pharo nasvlipen ko 02, 11. 2020 ko 73. đivdimaske berša, mukla amen jek katar naj bare aktivistura hem marutno pala e manushikane hakaja o prof. dr. Rajko Djurić. O prof. dr. Rajko Durić, bijando si ko 3. september 1947, ko Malo Orašje, Srbija.

Ko Univerziteta ko Beograd( Filozofsko univeziteto) diplomirindja e filozofija (1971) a završindja o doktorato  sociologija (1985). Sas sombutikerno ko SANU, savo ikalgja leskere pustika, „Zagonetke Roma“. Ke publikacije SANU ikalga baro nomere leskere tekstura katar e kultura hem holokaust pe Roma.

Autori se but e pustikemgo, pezije, džantrikane hem publikane butja, save sesa publicirime ke nakhli Jugoslavija, Srbija, Austrija, Francuska, Hrvatska, Italija, Japan, Hungarija, Makedonia, Germanija, Poljska, Rumunija, SAD, Slovenia, Spanija, Švedska hem Bari Britania.

Maškar leske džantrikane butja astarel ulavdo than “Istorija Roma“ “Istorija romske književnosti“ hem „Istorija holokausta Roma“. Xramosarda e „Gramatika pala e romani chib“, hem e studija „Romane kernavne, lengoro avutnipe hem džanlipe“ savi mothovel angluno džanlimasko-rodimaski buthi hem tipo ki lumija.

Sa  translatori hem phirno sombutikerno ko filmi „Sakupljači pera“ Aleksandre Saše Petrovića hem jekhetaneste e Gordana Mihićem hem o Emir Kusturica ko-scenaristi pala o filmi „Dom za vešanje“ savo la than ke realizacija sar translatori hem phirno sombutukerno. ( Solduj filmora ljine „Zlatne palme“ ko filmosko festivali ano Kanu…)

Ke but Europake univerzitetura ikerda dersi.

Dobinga/andlelno pobute pursake/nagrade hem angigar/priznanje katar o them hem maškarthemutne. Jekhetanes o Danilo Kiš hem o Radomir konstatinović. ljinda  1981 e pursaka/nagrada“ Željezara Sisak „ ko Sisak; 1992 amerikaki  angigar Fond for free Expression; 2003 angigar katar o Švedskako PEN Centra „Kurt Tucholsky“; 2004 angigar katar o Instituto puterdo amalipe, ko Budinpešta; hem 2010 angigar katar o Institut pala e kultura ko Madrid.Sine šerutno ke Romani maškathemutni organizacija, fundirinkeras Romano PEN centro hem sine šerutno.  Sa deputeto ke Narodna skupština ke Srbija.

But Romane liderura silen sade šukar lafija, so but sikljovde kotar o profesoti , so sakane but  guglinkeren ke lesko baro humanizmo, ke leskoro tato amalipe, so sine baro lidero hem but sikljile katar kava baro ljumijako romano poeto.

E.M

trajko

TRAJKO PETROVSKI

IN MEMOR

Nažalost romska zajednica je u kratkom vremenu izgubila veoma kvalitetne i vrijedne lidere koji su dali veliki doprinos u očuvanju jezika, kulture, običaje idr. Ujedno su i bili borci za  ljudska prava koji težili pomoći romsko zajednici u svim područjima posebno na području obrazovanja koji su za sobom ostavili niz dobrih i kvalitetnih  znanstveno naučnih i istraživačkih djela. Naučna djela poslužiti će posebno generaciji koja će nastaviti se baviti za položaj i boljitak, kao i očuvanje kulture i običaje cjelokupnu romske zajednici ma gdje oni bili.     

Prof. dr.Trajko Petrovski povjesničar i etnolog te prvi je doktor znanosti romske pripadnosti u Europi.  na institutu za folklor u Skoplju. Doktorirao je 1997. na Odsjeku za etnologiju Sveučilišta u Zagrebu, Hravatska.

Trajko Petrovski rođen je 18. svibnja 1952. Svojom znanstveno-istraživačkom aktivnošću ostavio je dubok dojam u romskoj antropologiji, folkloru, povijesti i jeziku Roma kao znanstvenik na Institutu za folklor “Marko Cepenkov” u Skoplju.

U povijesti ostaje kao prvi doktor znanosti romskog podrijetla, a njegova djela kao važni povijesni rukopisi. Kad je romski jezik u Makedoniji bio u početnom razvoju, Petrovski je napisao prvi romski makedonski i makedonski romski rječnik 1998. Autor je Romske gramatike u izdanju Udruge Romano Ilo. Također, zasad, romski učenici u osnovnom obrazovanju uče iz njegovog rukopisa. Autor je udžbenika iz predmeta Jezik i kultura Roma za treći, četvrti i peti razred.

Iz  znanstvenoistraživačke djelatnosti važni su kalendarski običaji Roma i etničke značajke romskog stanovništva u Makedoniji. 2017. objavio je Povijest Roma u Makedoniji i na Balkanu. Trajko Petrovski bio je dio Međunarodne unije Roma – IRU gdje je dao svoj veliki doprinos kroz Odbor za jezik i kulturu, a imao je i svoja izlaganja tijekom znanstvenih simpozija u organizaciji IRU-a na polju kulture, jezika i detalja o holokaustu Roma. Svojim znanstvenim istraživanjima i analizama ostavio je dubok trag kao i dokumente za daljnja istraživanja u tim područjima.

  1. kolovoza 2020. godine, nakon kratke i teške bolesti u 68. godini, preminuo je prof. Dr. Trajko Petrovski.

Prijevod džantrikano

Prof.dr. Trajko Petrovskisine sine historicha, etnologo, hem angluno doktori pala e nauka ke Evropa. Doktoringja ko 1997 bersh ki katedra pe etnologia ko Univerziteto, Zagreb, Croatia.

O Trajko Petrovski si biamo sine ko 18 maj 1952 bersh. Pire sikavne rodaripa mukhlja hor impresia ki romani antropologia, folkloristika, historia hem chib e Romengiri sar avgo ekspert ko Instituto basho Folkloro “Marko Cepenkov” ko Skopje.

Ki historia ka achol sar angluno doktori basho nauka tari romani populacia em oleskere kerde aktia sar importantno historikane xramimata. Kana ki Makedonia i romani chib sine ko startno pozicia o Petrovski hramosargja angluno alavari romano-makedonikano em makedonikano-romano ko 1998 bersh. Autori si em e Romane gramatikake so si ikaldi tari asociacia Romano Ilo.

Akana akanaske romane chave ke fundavutni edukacia sikljovena katar  oleskere hramosaribaskere ppustika.   Autori si e pistijengo prekal e Chib em kultura e Romenge basho trito, shtarto em pandzto klasi.

Taro sikavne rodaripaskere bucha importantno si kalendarsko adetia ke Roma em o etnikane karakteristike  taro Roma ki Makedonia.

Ko 2017 bersh ikalgja epustik Historia e Romengiri ki Makedonia hem Balkan. O Trajko Petrovski sine em kotor tari Internacionalno Romani Unia – IRU, kote dengja piro baro aktiviteto prekal i Komisia bashi chib hem i kultura, hem sinele piri Prezentacia ko vakti taro ikeriba Naucno simpoziumi organizirime taro IRU  ki tema tari kultura, chib em taro Romano Holokausto. Pire sikavne  aktivitetora em analize mukhlja hor impresie hem dokumentoa basho majdur rodipa em analize.

Ko 6 avgusti 2020. bersh palo tikno em pharo nasvalipa ko 68 bersh taro djivdipa mulo o Prof.Dr. Trajko Petrovski.

Ramiza Memedi

amdi bajram

Amdi Bajram

Amdi Bajram rođen je30. kolovoza 1956 godine u Skopju. Završio je srednju trgovačku školu. Jedno vrijeme zaposlio se i bio generalni direktor tekstilne tvornice „Shutex“. Saborski zastupnik prvi je put postao 1994. godine, te  zastupnik je bio do posljednjih parlamentarnih izbora. Nedavno prije nekoliko mjeseci se povukao iz politike nakon što mu je amputirana noga.

Bio je aktivan u Skupštini u odboru za odnose među zajednicama, Odboru za promet, komunikacije i ekologiju, član odbora za ustavna pitanja, član odbora za zdravstvo, bio je član Parlamentarne skupine Skupštine Republike Makedonije za suradnju s Parlamentom Kraljevine Belgije i u drugim odborima  Skupštine Makedonije.

Proveo je desetljeće u savezništvu s VMRO-DPMNE, pa čak izdržao da mu nasilnici koji su povezani s njegovim protivnikom iz SDSM-a Kurtom Dudusom na izborima 2017. godine teško pretukli sina Elvisa, ali je nakon toga ubrzo prešao na jačanje većine SDSM-a u Saboru. Amdi Bajram je ujedno bio i najstariji član s političkim iskustvom, dugogodišnji član makedonskog  parlamenta i predsjednik stranke Saveza Roma.

Amdi Bajram, je bio jedan od ljudi koji su dugo opstali na političkoj sceni u neovisnoj Makedoniji, te je preminuo u 64. godini nakon srčanih komplikacija 24.10 2020.

romski

O Hamdi Bajram si bijando  ko 30. augusti 1956 berš ko Skopje. Agorisarda i maškarutni bikinimaski škola. Jek vakti kerda buti hem sas generalno direktori ki tekstilno fabrika „Shuteks“. Ko 1994 berš angluno drom sine deputanto ko parlamenti ke Makedonija, hem deputato sine đi ke palune parlamentarno alosarimata.  Angle nekobor masek/chona cidindjape kotar i politika, pala so kerdja amputacija po piro.

Sine aktivno hem ko kidipen ke Komisija pe relacija maškar e amalipen, Komisija pala e relacija, komunikacija hem ekologija, sine dženo ke komisija pala sastipe, sine dženo ko Parlementarno kidipe ke Makedonijako kidipen/Skupština pala e  barabarutni buti e Belgijakere parlamentosa hem ke avera Komisije ane Makedonijake kidipen/Skupština.

Kerdja dešberšipe ke koalicia jekhetane VMRO-DPMNE, hem chidlja/izdržisarda e banda savi sine phanli mamuj lese alutne/protivniko kotar e SDSM-Kurto Duduso pe alosarimata 2017 berš, phare marde lese chaves e Elvise, ama sigato pala odovsa nkhlo te zuraljovel e buteder SDSM ko Parlemento.

O Amdi Bajram ano jekh  sa hem majpurano manush so sale politikano chidavnipe/iskustvo, biteberšengo manush ko makedonijako Parlamento i šerutno ke partija „Romani unija“.

Amdi Bajram sa manush so but bersa sa ke politikani scena ke Makedonija, hem mulo ko 64 berš, pala e ileske komplikcaje ko 24.10. 2020.

Ramiza Memedi

 

 

kuca-iz-kozari-puteva

Romi žive deset godina kraće od drugih Europljana

Romi u Europi često si ne mogu priuštiti zdravu prehranu ili grijanje, a njihov očekivani životni vijek deset je godina kraći od drugih Europljana, upozorila je ovaj tjedan Agencija Europske unije za temeljna prava.

Premda žive u nekim od najbogatijih zemalja na svijetu, četvrtina Roma u zapadnoj Europi ne može si priuštiti zdravu hranu i grijanje, a petina njihove djece odlazi u krevet gladna. Uz to, raširena diskriminacija i prijevremeno napuštanje školovanja umanjuju im izglede za zapošljavanje, posebice ženama i mladima, osuđujući ih na veliko siromaštvo.

Zbog svega toga očekivani životni vijek Roma deset je godina kraći od drugih Europljana, upozorava se u novom istraživanju Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA), čiji su rezultati objavljeni ovaj tjedan.

„Svako četvrto romsko dijete živi u kućanstvu koje si ne može priuštiti osnovno, kao što su zdrava prehrana ili grijanje, ili kojem je teško platiti stanarinu. Mnogi pate od gladi”, upozorava u priopćenju agencija za sjedištem u Beču.

„A njihov očekivani životni vijek kraći je za deset godina od opće populacije”.

U Švedskoj, primjerice, glad pogađa svako peto romsko kućanstvo, a u većini drugih zemalja obuhvaćenih ispitivanjem ta se stopa kreće između 10 i 15 posto.

S druge strane, samo 6,5 posto sve ostale djece u Europskoj uniji suočeno je s takvom oskudicom.

Šokantni podaci

„Ovo izvješće otkriva šokantne teškoće s kojima je suočeno previše Roma i nomada u današnjoj Europi”, istaknuo je u priopćenju direktor agencije, Michael O’Flaherty, pozivajući vlade da prekinu taj začarani krug siromaštva i socijalne isključenosti.

Istraživanje se temelji na razgovorima s više od 4500 Roma u Belgiji, Francuskoj, Irskoj, Nizozemskoj, Švedskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu održanima između prosinca 2018. i srpnja 2019.

Romska djeca često se suočavaju s neprijateljstvom. Gotovo trećina roditelja kazala je da su njihova djeca bila verbalno zlostavljana u školi zbog svojeg podrijetla.

Dvije trećine mladih Roma i nomada završilo je samo niže srednjoškolsko obrazovanje.

Druga istraživanja koje je proveo FRA pokazala su da gotovo polovici građana Europske unije (45 posto) ne bi bilo drago da su im Romi ili nomadi susjedi.

FRA je pozvao države članice da omoguće Romima i nomadima da žive svojim stilom života, osiguravajući im dovoljno lokacija na kojima mogu boraviti u pristojnim uvjetima.

Trebale bi im također osigurati socijalnu zaštitu kako bi se poboljšalo njihovo zdravlje, smanjilo siromaštvo i eliminiralo glad, posebice među djecom.

Treba im pomoći i u zapošljavanju, posebice ženama i mladima, te omogućiti da se lakše školuju, osiguravajući im primjerice pomoćnike u nastavi te mogućnost školovanja kod kuće i na daljinu.

Ovo izvješće nadovezuje se na ranije istraživanje provedeno u devet drugih zemalja EU-a, u kojima živi 80 posto romske populacije u Uniji (Bugarskoj, Češkoj, Grčkoj, Španjolskoj, Hrvatskoj, Mađarskoj, Portugalu, Rumunjskoj i Slovačkoj), a čiji su rezultati objavljeni 2016.

Ono je pokazalo da svaki četvrti Rom živi u kućanstvu u kojem su bili gladni barem jednom u proteklih mjesec dana.

Europska komisija objavit će 6. listopada novu strategiju za jednakost Roma.