Romi u Hrvatskoj još siromašniji od europskog prosjeka

/in , /by

Rasprostranjeno siromaštvo uništava živote Roma, romske obitelji žive odvojene od društva u šokantnim uvjetima, a njihova djeca zbog izostanka obrazovanja nemaju velikih izgleda za budućnost, pokazao je novi izvještaj Agencije za temeljna prava Europske unije (FRA) u kojem se navodi da je u Hrvatskoj situacija za Rome i gora nego što je europski prosjek.

Drugo istraživanje EU-a o manjinama i diskriminaciji (EU-MIDIS II) pokazalo je da 80 posto ispitanih pripadnika romske zajednice živi u riziku od siromaštva, dok je taj prosjek među ostalim stanovništvom EU-a 17 posto. U Hrvatskoj 93 posto živi u riziku od siromaštva, dok je državni prosjek oko 19 posto. Samo 30 posto ispitanih Roma u EU-u ima plaćen posao, dok je prosječna zaposlenost za 2015. bila 70 posto.

U Hrvatskoj je zaposleno svega osam, a nezaposleno 62 posto Roma. Ostatak je u mirovini, ne radi zbog bolesti ili invalidnosti ili rade u kućanstvu. Hrvatska i Španjolska imaju najveći postotak mladih Roma koji se ne školuju i ne rade, čak 77 posto.

Izvještaj se temelji na razgovorima s više od 33 tisuće pripadnika romske manjine iz devet članica EU-a (Hrvatska, Bugarska, Češka, Grčka, Mađarska, Portugal, Rumunjska, Slovačka i Španjolska), a u Hrvatskoj je ispitano 2800 ljudi. Puni rezultati istraživanja koji će uključivati svih 28 država članica, bit će objavljeni iduće godine.

Ramiza Memedi: Već je sredina godine a Akcijskog plana nema!

/in /by

 

Ramiza Memedi predsjednica udruge žena Romkinja hrvatske «Bolja Budućnost»

Ramiza Memedi predsjednica udruge žena Romkinja hrvatske «Bolja Budućnost»

Povodom novog Akcijskog plana za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2016. do 2018. godine, te Evaluacije Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje 2013-2020., razgovarali smo Ramizom Memedi, bivšom članicom Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma i predsjednice Udruge Žena Romkinja Hrvatske „Bolja Budućnost“

Kao bivši član Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma, kako ocjenjujete dosadašnje rezultate i samu učinkovitost mjera?

Kao prvo, biti član Povjerenstva istoimene strategije ne donosi nikakav utjecaj na tijek provedbe, niti bilo koji drugi faktor kojim se dalo poboljšati učinkovitost. Biti član tog Povjerenstva jedino omogućuje da glasate za ili protiv izvješća o provedbi Nacionalne strategije, a koliko je vaš glas, druga je priča. Ovo mi je treći mandat u Povjerenstvu, sadašnjem o praćenju provedbe Nacionalne strategije i bivša dva o provedbi, tada aktualnog Nacionalnog programa za Rome. Dosadašnji rezultati su porazni: niz mjera su samo slovo na papiru, a koordinacijsko tijelo koje treba provesti samu mjeru je partner Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koje nema kapaciteta za provedbu istih.

Pročitali smo Evaluaciju o provedbi Nacionalne strategije koju su odradili vanjski evaluatori, spominje se naravno i broj mjera u kojem je nositelj i su nositelj Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina odnosno 32 mjere. Kako ocjenjujete samu evaluaciju i smatrate li da su komentari odnosno sama evaluacija neutralna i realno ocijenjeno stanje?

Ma niti blizu! Nositelj provedbe Evaluacije Nacionalne strategije je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Kada je državno tijelo nositelj evaluacije, prije same objave šalje se svakom tijelu na suglasnost, a naravno da nijedno tijelo neće dati da se prikaže vlastiti propust. Uzmimo samo područje obrazovanja i trenutnu situaciju u kojoj imamo veći broj segregiranih razreda u Međimurju nego za vrijeme tužbe „Hrvatska-Oršoš“ u Strasbourgu. Druga bitna pojava, odnosno efekt na kojeg su romski lideri upućivali odmah na početku jest mjera Javnih radova na području zapošljavanja. Imate u izvješću HZZ-a rezultate o provedbi aktivnosti vezanih za Akcijski plan i Strategiju podatke o provedbi, samo je 24 korisnika koristilo mjeru za samozapošljavanje dok je preko 1200 korisnika koristilo mjeru Javnih radova koja se koristi za komunalne poslove te nema kontinuitet niti dugoročan rezultat. Zaposlite nekog na šest mjeseci te dovodite ponovno u situaciju da bude korisnik socijalne pomoći, iz godine u godinu. Ima hrpu sličnih primjera u drugim područjima, a promjena nema. Ima ponešto i navedeno u samoevaluaciji, ali budimo realni: dok to ne bude u potpunosti neutralna evaluacija, nećemo imati realne podatke. Ali ne bih htjela biti kompletno pesimistična i cinična, pa mogu reći da je baš taj podatak, o problemu o nositelju mjera u kojem Ured ima 32 mjere a ostali dvije do četiri mjere, svakako bitan
propust u Nacionalnoj strategiji, ali i u Akcijskom planu.

Smatrate li onda da sama Evaluacija nije dovoljna dobro napravljena?

Ne bih to rekla. Cijenim eksperte koji su bili evaulatori, to su međunarodni stručnjaci za ljudska prava. Vjerujem svakako da su svoj posao dobro odradili; bila sam dio fokus grupa te znam o čemu se razgovaralo i na što se ukazalo. Svjesna sam da ne možete puno utjecati u ovom kompleksnom poslu, ali svejedno, kao što sam prije rekla, ima bitnih podataka koji su sada na papiru i koju moraju ozbiljno shvatiti. Moramo biti svjesni da Ured sa svojim kapacitetom ne može provoditi niti desetinu mjera u koje su navedeni kao nositelji ili sunositelji. Svi moramo nositi svoj teret, pa tako i centralne institucije, bez obzira koliko paralelno imaju reforma za odraditi.

Mislite li da s podacima iz evaluacije i trogodišnjeg iskustva s prvim Akcijskim planom mogu ostvariti kvalitetniji Akcijski plan za razdoblje 2016.-2018. godine?

Pogledajte samo naziv Akcijskog plana: Akcijski plan za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2016. do 2018. Vidite li nešto sumnjivo? Već je sredina godine, a Akcijskog plana još nema. Sumnjam da će se išta bolje izraditi od prijašnjeg. Sama izrada kvalitetnog plana treba vremena, minimalno šest mjeseci. Budimo realni, uključenost civilnog sektora u sve, pa i u izradu bivšeg i sadašnje Akcijskog plana je minimalna. Svaka ideja koja je predložena od strane civilnog sektora odbijena je od strane predstavnika nadležnih institucija. Svi smo mi eksperti za pitanja Roma kada je u pitanju strateški plan, pa što će nam onda romski civilni sektor?! Tko zna gdje te najviše boli, ako to nisi ti?! Hrvatska daleko zaostaje s rješavanjem problematike Roma, i to onih temeljne, koju su daleko manje razvijene zemlje riješile uključenjem Roma u kreiranju politika za njih. Budimo realni, dok god imamo takav stav, nećemo nigdje stići.

Rekli ste da je problem neuključenosti romskog civilnog društva jedan od ključnih razloga nekvalitetno kreiranih mjera. Smatrate li da revizija Nacionalne strategije za uključivanje Roma i uključenje romskog civilnog sektora mogu dovesti do napretka i kvalitetnijih mjera za provedbu istih?

Revizija dovodi do promjena, ali u pozitivnom i negativnom kontekstu. Imamo svakako problem percepcije takozvanih krovnih i običnih udruga. Jedan od problema koji se stvara revizijom jest dodjela tim krovnim udrugama na težini u ostvarenju pojedinih mjera. Smatram da za takvu potrebu moramo imati čistu sliku ispred nas, i mi i oni. To znači da svatko ima svoju ulogu o ostvarenju ciljeva, civilni sektor, bilo to krovna organizacija ili sasvim obična lokalna organizacija te druga strana institucije, zakonom obuhvaćena tijela koja imaju svoj djelokrug rada i sredstava kojima to mogu pokriti. Idealna situacija kojom bi podržala reviziju strategije jest prihvaćanje inputa Roma uz obvezu nadležnog tijela da se provodi. Problem vidim i u prihvaćanju obveza od strane nadležnih tijela. Nacionalna strategije je samo preporuka, dokument koji je prihvaćen bez ikakve težine. Tek kada budemo imali otvoren um od strane nadležnih institucija da provedba tih mjera donosi do kvalitetnije budućnosti Roma, a time i smanjenja tereta državnog proračuna integracijom Roma, možemo imati kvalitetnu revidiranu strategiju.

Za kraj, koje bih ste područje izdvojili kao najbitnije za detaljniju razradu tokom izrade novog Akcijskog plana?

To je svakako teško pitanje. Svako područje je povezano s drugim. Ako uzmete zapošljavanje, morate svakako uzeti u obzir da velik broj Roma ima samo osnovno ili nikakvo obrazovanje. Kada uzmemo u obzir stanovanje, onda moramo shvatiti da osoba bez posla i obrazovanja ne može dugoročno održati troškove financiranja kvalitetnog stanovanja. Svakako zdravstvo jest nezaobilazno područje, osobito rješavanje problema zdravstvenog osiguranja, što dovodi do problema statusnog pitanja bez koje ne možete skoro ništa od gore navedenog ostvariti. Ne bih na kraju nijedno izdvojila, jedino bih položila nadu da će se ovog puta ozbiljnije pristupiti Akcijskom planu, s realnim ciljevima, rokovima i nositeljima mjera.

Autor: Orhan Memedi

romalen.com

Ilustracija / pixabay.com

Romi će na gradskom zemljištu saditi povrće i prodavati ga Podravki

/in /by

Grad Koprivnica dao je na korištenje Udruzi Roma ‘Korak po korak’ tri gradska zemljišta na kojima će oni saditi povrće te ga potom prodavati Podravki.

Ideja je to koju je Gradu predložila sama Udruga s ciljem poboljšanja kvalitete života romske nacionalne manjine, a u čijoj će realizaciji Gradska uprava pomoći i novčano.

— Grad Koprivnica im je osigurao i potrebna inicijalna sredstva u smislu snošenja troškova umjetnog gnojiva i oranja te u obliku jedne pozajmice u iznosu od 95 tisuća kuna. Novac moraju vratiti do kraja iduće godine, a ta pozajmica se odnosi na financiranje troškova sjemena, navodnjavanja, radne snage, dakle da premoste period do trenutka prodaje prvih proizvoda — rekao je Dravi.info voditelj Odsjeka za upravljanje nekretninama Mijo Horvat.

Do kraja sljedeće godine taj bi projekt trebao postati samoodrživ, ističe Horvat. U tom slučaju Grad će Udruzi na korištenje ustupiti još zemljišta, a trenutna tri Udruga “Korak po korak” može koristiti narednih pet godina.

— Bit stvari je da je to zemljište koje smo im dali na korištenje bilo neiskorišteno i da je bilo trošak Gradu. Mi smo dali sad financijsku podršku Udruzi Roma da putem tog projekta naprave nešto što je opće-društveno korisno i od interesa zajednice te ljudi koji će tamo raditi. Vjerujemo da će projekt za godinu dana biti samoodrživ i da ćemo im tada pomoći da se šire i dalje — kaže Mijo Horvat.

Kako nam je ispričao predsjednik županijske romske udruge Franjo Horvat, desetak pripadnika romske nacionalne manjine za početak će na tim zemljištima saditi krastavce i feferone.

— Sad pokušavamo pomoći Romima da si mogu zaslužiti nešto i da ih zaposlimo na tim plantažama te da plodove plasiramo prema Podravki. Pomagat će nam gospodin Matotan iz Podravke koji je “doktor” za sve to i on točno zna kad nešto moramo odraditi jer mi Romi općenito ne znamo puno o poljoprivredi — ispričao nam je predsjednik Udruge.

Slična stručna pomoć nedostajala je Romima u Rasinji kojima je ove godine, na inicijativu koprivničke Policijske postaje, tamošnja Općina za sedam romskih obitelji, koliko ih do sada nije imalo svoje vrtove, omogućila obradu zemlje i pripremu za sadnju.

Upravo neznanje i nesnalaženje razlozi su što je taj projekt propao, kaže Horvat izrazivši nadu da će koprivnički projekt ipak polučiti više uspjeha.

Nela Carek

NAVIKLI SU ŽIVJETI U BLATO

/in , , /by

Pročitala sam članak u večernjem listu da je hrvatska odblokirala Srbiju u kojem ministar vanjskih poslova g  Stier izjavivljuje -Stekli su se uvjeti da možemo podići rezervu oko poglavlja 26.

Dodao je da će u okviru poglavlja 23 pratiti ispunjavanje svih obaveza što se tiče nacionalnih manjina, s naglaskom na hrvatsku manjinu.

Zanimljivo, postoji ona famozna rečenica koja kaže. „Svako na svome grobu plače“

A tko će odblokirati Rome koji nemaju svoju matičnu zemlju a kojih ima u zemljama po cijelom svijetu. Njihova je matična zemlja ona u kojoj žive. Oni će vječno ostati blokirani i za njih nikada se neće ostvariti i neće se uspuniti obveze koju je svaka zemlja preuzela da poboljša uvjete romskoj zajednici.

Iako slične probleme imaju i mnogi drugi građani, ali za Rome je mnogo teži put do njihovog rješenja.

I dalje za romsku zajednicu nema posla, nema adekvatnog stambenog zbrinjavanja, njihova se djeca ne mogu upisati u osnovnu školu a da nema neka odgađanja ( što zbog kilaže, što zbog nepoznavanja govora sredine u kojoj živi, što zbog neadekvatnih uvjete i dr) a kamoli u srednju četvorogodišnje škole. Oni ne mogu imati dovoljan broj bodova za upis u željeno obrazovanje. Oni imaju dovoljan broj bodove za upis u strukovnu školu (vrtlara, cvjećara, idr.) gdje se nikada neće moći zaposliti. . Njima ne trebaju obrazovani ljudi, jer će se onda znati boriti za svoja prava. Oni ne trebaju znati svoju povijest, svoju kulturu.

Romi se ne znaju boriti za svoja prava. Navikli su da uvijek budu odbijeni i neprihvatljivi i živjeti život koji su navikli. Oni su zadovoljni sa malo, njima ne treba posao, ne trebaju im kuće niti uređena infrastruktura. Ne treba im struja, oni mogu živjeti i u mraku. Oni su navikli živjeti u blato sa miševima i štakorima. Njihova djeca su navikla ići bosi, goli neoprani i dr. Zato prosječni životni vijek Roma je 48 godina.

Romi su dobri široj zajednici onda kada nekome treba očistiti dvorište, kada treba raditi posao koji druge ne žele raditi.

Romi su u Hrvatskoj najisključenija skupina obilježena trajnim siromaštvom, slabim obrazovanjem i kraćim životnim vijekom. Dva do tri puta kraće borave u školskim klupama i gotovo da su protjerani s tržišta rada

Oni Romi koji rade i koji se bore za bolji položaj svoje zajednice, blokirani su,  skraćena su im financijska sredstva za rad u Udrugama jer govore istinu o položaju njihove zajednice. Naravno, oni nemaju državu koja bi stala uz njih te pregovarala za bolji položaj. Koga trebaju Romi primiti za rukav i reći „DOSTA“.

ŽENE NAZIVAJU UBOJICAMA

/in , /by

PRAVOBRANITELJICA POZVALA DORH DA ISTRAŽI INICIJATIVU PROLIFE „ŽENE NAZIVAJU UBOJICAMA“

PRAVOBRANITELJICA za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ne poriče nikomu pravo na vlastito mišljenje i svjetonazorska stajališta, ali spornim smatra što Inicijativa ProLife naziva žene koje su počinile pobačaj ubojicama, što pripada području kaznenog djela, a u Republici Hrvatskoj pobačaj je legalan.

Za pravobraniteljicu Ljubičić sporno je i to što se javnost dovodi u zabludu manipuliranjem činjenicama pa poziva Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) da procijeni ima li elementa mržnje u spomenutom stajalištu koje Inicijativa ProLife iznosi u kampanji “Želim živjeti”, a za što je mjerodavan DORH.

Te je ocjene pravobraniteljica Ljubičić istaknula u odgovoru na molbu Hine da se očituje o zahtjevu Inicijative ProLife za njezinom neopozivom ostavkom. Inicijativa proziva pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova da nije shvatila bit kampanje “Želim živjeti” te zbog pokušaja da se ograniče osnovna i Ustavom zajamčena ljudska prava na život i slobodu govora.

Pravobraniteljica Ljubičić podsjeća kako je stajalište pravobraniteljice za ravnopravnost spolova o kampanji “Želim živjeti” Inicijative ProLife jasno izraženo u javnom priopćenju u kojem se ne poriče pravo konkretne inicijative ni bilo koga drugog na vlastito mišljenje i svjetonazorska stajališta, ali spornim smatra nazivanje žena ubojicama, što pripada području kaznenog djela iako je u Republici Hrvatskoj pobačaj legalan.

Također podsjeća kako je pravo građana i građanki izražavati svoje nezadovoljstvo odlukama državnih tijela, uključujući i pravobraniteljstva, ali, ističe, jednako pravo imaju i građani i građanke koji su se obratili pravobraniteljici za ravnopravnost spolova smatrajući spomenutu kampanju neprimjerenom i tražeći od nje da postupi u skladu sa svojim ovlastima.

Inicijativa traži ostavku pravobraniteljice

“Stoga, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kao neovisno tijelo zaduženo za nadzor nad poštovanjem i ispravnom primjenom antidiskriminacijskih jamstava i načela ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj, kojoj je dana ovlast odlučivanja o pritužbama građana i građanki, svoje odluke i postupke temelji na provjerenim činjenicama, uravnoteženom pristupu i čvrstim pravnim argumentima”, zaključila je u odgovoru pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.

Inicijativa ProLife zatražila je u petak neopozivu ostavku pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić prozivajući je da nije shvatila bit kampanje „Želim živjeti“ te zbog pokušaja da se ograniče osnovna i Ustavom zajamčena ljudska prava na život i slobodu govora.

Piše; Hina

NATJEČAJ SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE

/in , /by

         REPUBLIKA  HRVATSKA        

         SAVJET ZA NACIONALNE         

                    MANJINE                           

Zagreb, 14.prosinca 2016.

 

 

                                                        UDRUGAMA I USTANOVAMA

                                                        NACIONALNIH MANJINA  – svima

 

 

Poštovani/e,

Obavještavamo vas da je Javni poziv udrugama i ustanovama nacionalnih manjina za predlaganje programa za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja:informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora, koji će se sufinancirati sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske u 2017. godini, potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina, objavljen na web stranici Savjeta za nacionalne manjine.

ROK ZA PODNOŠENJE PRIJEDLOGA PROGRAMA JE 30 DANA OD DANA OBJAVE U NARODNIM NOVINAMA.

S poštovanjem,                              PREDSJEDNIK SAVJETA

                                                           Aleksandar Tolnauer, v.r.

ROMI U HRVATSKOJ

/in , , /by

Romi obitavaju na području Republike Hrvatske od 14. stoljeća. Romska manjina u Republici Hrvatskoj nije homogena: govore različitim jezicima, raznih su vjeroispovijedi…
Položaj Roma je marginaliziran, pa se Nacionalni program donosi radi poboljšanja uvjeta življenja i boljeg uključivanja Roma u društvenu zajednicu uz očuvanje vlastite osobnosti.

Povijesni izvori koji izričito govore o podrijetlu i početku seoba Roma skromni su. Postoje mnoge teze o postojbini Roma i razlozima pokretanja migracijskih procesa. Sami Romi su, trajnom izoliranošću od okružja te različitim preuzetim elementima jezika, folklora, običaja i legendi, otežavali pristup znanstvenicima koji su se bavili pitanjem njihova podrijetla. Prema povijesno-lingvističkim izvorima može se zaključiti kako Romi potječu iz sjeverozapadne Indije (Dardistan, Kafiristan), područja oko rijeke Gangesa, a migracije Roma odvijale su se stoljećima od Indije, preko Afganistana i Perzije. Dio plemena južne skupine kretao se u smjeru Sirije, Egipta (vjerojatno uz sjeverozapadnu Afriku preko Gibraltara u Španjolsku – Gitani), dok najveći dio romskih plemena preko Turske prelazi Bospor i dolazi u Europu (u vremenu od X. do XIV. stoljeća Romi se zadržavaju u Turskoj i Grčkoj).

Romima su seobe bile sastavni dio života i način preživljavanja, koji se nakon dolaska u Europu i susreta s drugačijom kulturom nije bitno izmijenio te se migracijski procesi nastavljaju, iako se javljaju pokušaji njihova sprječavanja ili barem ograničavanja. Rome su u Europi različito nazivali (što je često izazivalo nesporazume), ali i različito prihvaćali. Ime Romi potječe od izraza “romani chib” i znači čovjek.

O Romima u Republici Hrvatskoj govori nekoliko istraživanja provedenih posljednjih dvadesetak godina. Među najznačajnijima su: istraživanje Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, iz 1982., čiji su rezultati objavljeni pod naslovom “Društveni položaj Roma u SR Hrvatskoj”; istraživanje Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, iz 1998. godine, pod naslovom “Društveni i razvojni položaj Roma u Hrvatskoj”, te Državnog zavoda za obitelj, materinstvo i mladež, iz 2002., pod naslovom “Struktura romskih obitelji i poimanje sadržaja roditeljstva u njima”.

Prema navodima spomenutog istraživanja iz 1998., Romi se na području Hrvatske spominju prvi put u Dubrovniku 1362. godine, u trgovačkom spisu. Desetak godina kasnije (1373. godine) Romi se spominju i u Zagrebu, gdje su trgovci, krojači i mesari. U Dubrovniku Romi (Jeđupi) žive u Gružu i već krajem XIV. i u XV. stoljeću formiraju srodničke zadruge koje se bave tradicionalnim romskim zanatima i glazbom. U srednjem je vijeku romsko stanovništvo vezano za gradove. U Puli 1497. djeluje svećenik Dominik Ciganin, a 1500. godine Romi se spominju u predgrađu Šibenika. O stvarnom broju i položaju Roma u Hrvatskoj tijekom XVI. i XVII. stoljeća, malo je podataka. Cigani “šipuši”, svirači, spominju se u Hrvatskoj 1671. godine. U Međimurju se Romi spominju 1688. godine, kada je u Legradu (koji tada administrativno pripada Međimurju) kršteno dijete “ciganskog” vojvode Ivana, a u XVIII. stoljeću međimurski feudalci dozvoljavaju doseljavanje Roma koritara.

Velike romske skupine dolaze u Hrvatsku tijekom XIX. stoljeća iz Rumunjske. Pripadaju romskoj skupini Koritara, a naseljavaju područje Međimurja i Podravine. Govore ljimba d’ bjaš, jedan od rumunjskih dijalekata (vlax-dijalekti), te uz već prisutne Kalderaše i Lovare, čine jezgru današnjeg romskog stanovništva u Hrvatskoj.

Točan broj Roma koji danas žive u Republici Hrvatskoj i njihov teritorijalni raspored teško je utvrditi iz više razloga, pa su rezultati službenog popisa stanovništva tek naznaka stvarnog stanja. Broj Roma u Republici Hrvatskoj po zadnjem popisu iz 2011 godine je 16.975.

Tijekom migracija, susrećući se s mnogobrojnim jezicima, običajima i vjerovanjima drugih naroda, Romi su usvajali elemente sredine u kojoj su duže vrijeme obitavali. Većinsko stanovništvo u pravilu ne poznaje ili nedovoljno poznaje tradiciju, jezik, umjetnost i druge karakteristike Roma.

Obitelj je temeljni element socijalnog ustroja Roma, uz specifičnosti koje proizlaze iz tradicije nastanka plemenske vlasti i zakona.

Žene su često marginalizirane, prisutna je visoka stopa fertiliteta i tradicionalna podjela uloga u obitelji. Odnos prema ženi nije emancipiran, žene su izložene diskriminaciji, što se odražava u odgoju djece i funkcioniranju obitelji. Djeca od 10 do 12 godina, pa i mlađa, sudjeluju u poslovima svojih roditelja i obitelji, što im u velikoj mjeri otežava redovno školovanje.

Romi su pripadnici različitih vjeroispovijedi. Romi se izjašnjavaju kao  muslimanima, katolicima, pravoslavcima, protestantima a i druge skupinekao što su  Jehovinih svjedoci, Baptisti i dr. Kako prema mnogim izvorima Romima vjera nije osobito važna, oni često prihvaćaju dominantnu religiju sredine u kojoj žive te joj dodaju elemente svojih tradicijskih vjerovanja.

Uvjeti življenja s kojima se suočava veći dio romske populacije u Republici Hrvatskoj, teški su, prvenstveno zbog visoke stope nezaposlenosti, nedovoljnog obuhvata sustavom obrazovanja, neadekvatnih stambenih uvjeta te (ne)uređenosti prostora naseljenih Romima.

 

Izvjestitelj UN-a

/in , /by

Izvjestitelj UN-a: Sve više organizacija povezanih s Crkvom protivi se zaštiti seksualnih i reproduktivnih prava žena

Posebni izvjestitelj UN-a za pravo na zdravlje ističe kako “regresivne mjere kojima se ometa pristup sigurnom pobačaju i kontracepciji, te podriva seksualni odgoj prikladan dobi, mogu rezultirati kršenjem ljudskih prava”

Posebni izvjestitelj UN-a za pravo na zdravlje Dainius Puras ocijenio je u utorak, nakon devetodnevnog posjeta Hrvatskoj i razgovara s predstavnicima vlasti, međunarodnih organizacija i civilnih udruga te posjete brojnim ustanovama, da su na području prava na seksualno i reproduktivno zdravlje neki donositelji odluka u Hrvatskoj podložni utjecaju sve većeg broja organizacija povezanih s Crkvom, koje se protive ustaljenim instrumentima i mehanizmima promicanja i zaštite seksualnih i reproduktivnih prava žena.

“Ne samo da su prošlogodišnje preporuke Odbora za provedbu Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena primjenjive i danas, već se čini da je došlo do novih pokušaja provedbe regresivnih mjera, uključujući i nedavno uvođenje nove definicije braka u Ustav, te skoro donošenje odluke Ustavnog suda o ustavnosti Zakona o pobačaju iz 1978. godine. Provedba tog zakona već je suočena s nekim izazovima, poput uskraćivanja pobačaja u nekim bolnicama zbog prigovora savjesti”, rekao je Puras na konferenciji za novinare u Uredu UNICEF-a za Hrvatsku.

Dostupnost kontracepcije i reproduktivnih usluga na niskoj razini

Ocijenio je kako su korištenje i dostupnost kontracepcije i reproduktivnih usluga u Hrvatskoj na niskoj razini, dok je za seksualni odgoj, iako je uveden u škole, predviđen nedovoljan broj sati. Provedba tog programa, kaže Puras, ovisi o učiteljima koji to često odbijaju na osnovu pogrešnih argumenata, čime se djecu i adolescente sprečava u donošenju informativnih odluka o svojoj seksualnosti i usvajanju zdravog seksualnog ponašanja.

Posebni izvjestitelj UN-a za pravo na zdravlje ističe kako “regresivne mjere kojima se ometa pristup sigurnom pobačaju i kontracepciji, te podriva seksualni odgoj prikladan dobi, mogu rezultirati kršenjem ljudskih prava”.

Uz naglasak da su seksualno i reproduktivno zdravlje ljudska prava, Puras je uputio apel svim dionicima u Hrvatskoj da se “kritički postave spram napada na univerzalna načela ljudskih prava temeljenih na ‘ teorijama zavjere’, koji su pogubni za sva prava ljudi u Hrvatskoj, uključujući i pravo na zdravlje, posebice žena i djece”, a hrvatske vlasti da slijede univerzalna načela i standarde ljudskih prava.

Potrebna zaštita žena i LGBT-ovaca od nasilja

Kazao je kako mu je bilo drago čuti najavu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića o namjeri Hrvatske da ratificira Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koji je Hrvatska potpisala u siječnju 2013. godine.

Ocijenio je da u Hrvatskoj nema sustavnog i odgovarajućeg financiranja skloništa i savjetovališta za žene žrtve nasilja, te dodao da su potrebne pravne reforme kako bi se zaštitilo žene od obiteljskog nasilja, a pripadnike LGBT zajednice od nasilja iz mržnje.

Puras je u Hrvatsku došao na poziv hrvatskih vlasti, a njegovi će se nalazi naći u sveobuhvatnom izvješću koje će predstaviti Vijeću za ljudska prava UN-a u lipnju iduće godine. Nalazi su preporuke Hrvatskoj kako neke stvari poboljšati radi unapređenja prava na zdravlje.

Posebni izvjestitelj se tijekom boravka u Hrvatskoj zanimao i za ostvarivanje prava na zdravlje tražitelja azila i izbjeglica, provedbi programa mentalnog zdravlja, te o zdravlju Roma.

Ustvrdio je kako tražitelji azila, odnosno izbjeglice, u Hrvatskoj imaju pravo samo na hitnu pomoć, što sprečava efektivan pristup zdravstvenoj skrbi. Istaknuo je da djecu izbjeglice koja nisu cijepljena treba hitno cijepiti, a svim migrantima omogućiti obavezne prve medicinske preglede po ulasku u zemlju.

Mentalno zdravlje je prioritetno pitanje

Naglasivši da je mentalno zdravlje na međunarodnoj razini danas postalo prioritetno pitanje, Puras je zaključio kako je Hrvatska jedna od prvih zemalja koja je ratificirala tu konvenciju i počela ulagati u pilot projekte deinstitucionalizacije osoba s mentalnih poteškoćama, u čemu postoji niz dobrih projekata, ali oni nisu dovoljni.

“Još uvijek je 4200 osoba s mentalnim poteškoćama smješteno u institucionalnoj skrbi, čime su lišeni slobode i ne mogu u potpunosti uživati jednaka prava kao i drugi članovi društva”, kazao je Puras.

To se odnosi i na djecu s invaliditetom, čiji se broj u institucionalnoj skrbi povećao, a u tim je ustanovama nedostatno odgovarajuće liječenje i skrb.

Puras je upozorio i da petina romske djece u Hrvatskoj nema pristup zdravstvenoj zaštiti te da je stopa dojenačke smrtnosti u toj populaciji značajno iznad nacionalnog prosjeka, dok se Romkinje suočavaju s raznim ograničenjima u pristupu zdravstvenoj skrbi.

Autor: HINA

Savez antifašista

/in /by

 “Hrvatska nije civilizirana zemlja, moramo obraniti istinu o 85 000 stradalih”

SAVEZ antifašističkih boraca Republike Hrvatske (SABA RH) u utorak je oštro osudio postavljanje spomen ploče u Jasenovcu s uklesanim ustaškim pozdravom “Za dom spremni” jer negira jasenovačku žrtvu te upozorio kako se deklarativne izjave o antifašizmu hrvatskih dužnosnika ne mogu smatrati ozbiljnim, a još manje izrazima iskrenog antifašističkog uvjerenja, budući da državne vlasti nisu reagirale na ponovno isticanje tog ustaškog pozdrava.

SABA RH u priopćenju podsjeća kako su u centru Jasenovca veterani HOS-a Jasenovca i Udruge dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba prije mjesec dana postavili ploču s ustaškom krilaticom “Za dom spremni” u sjećanje na 11 poginulih pripadnika 1. satnije “Ante Paradžik” Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), koji su stradali na tom području. SABA RH poručuje kako ta ustaška krilatica “Za Dom spremni” negira jasenovačku žrtvu.

“Budući da nadležna tijela državne vlasti nisu reagirala na ponovno isticanje ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ upozoravamo da se deklarativne izjave o državnom antifašizmu hrvatskih dužnosnika ne mogu smatrati ozbiljnim, a još manje izrazima iskrenog antifašističkog uvjerenja”, ističe SABA RH u priopćenju.

Naglašava da “sve dok se tolerira ustaški pozdrav na sportskim terenima i drugim javnim okupljanjima, sve dok se na internetskim portalima raspiruje mržnja prema Srbima, Židovima, Romima i građanima antifašističkog opredjeljenja i slavi zločinački ustaški režim, sve dok Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac ne reagira na napade na jasenovačku žrtve, Hrvatska neće biti civilizirana država oslobođena naci-fašističkog nasljeđa”.

“Valja se upitati zar Jasenovac ne zaslužuje isti tretman kao i Auschwitz u pogledu negiranja zločinačkog karaktera logora. Znači li šutnja nadležnih državnih tijela da je konačno srušen ‘mit o Jasenovcu’, koju uporno nameću hrvatski ultranacionalisti. Čini se da jasenovačku žrtvu i pravu istinu o logoru u Jasenovcu nanovo preplavljuju hrvatski domoljubi s ustaškom krilaticom ‘Za dom spremni’. Naša je civilizacijska i domoljubna dužnost obraniti istinu o stradanjima osamdeset i pet tisuća ljudi, Srba, Židova, Roma, ali i Hrvata antifašista”, poručuje u priopćenju Savez antifašističkih boraca i antifašista.