Djecu s poteškoćama i Rome izbacili su iz reforme školstvtva

/in , , /by

AKCIJSKI PLAN U MAGLI Povjerenstvo Dijane Vican u nacrtu plana za provedbu reforme izmijenilo je ciljeve koji su izglasani u Saboru. Nova ministrica je obaviještena o svemu…

Djeca romske manjine, djeca s poteškoćama u razvoju, ali i ona darovita gotovo se uopće ne spominju u novom Nacrtu Akcijskog plana provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.

Zašto se Posebno stručno povjerenstvo za provedbu Strategije nije njome koristilo pri izradi Akcijskog plana za njeno provođenje – pita se Dora Kršul, novinarka portala srednja.hr, koji je objavio sveobuhvatnu analizu nacrta Akcijskog plana koji je izradilo povjerenstvo.

E-škola je postala povijest

Umjesto da postavi rokove u kojima će provesti mjere strategije, povjerenstvo je u nacrtu korigiralo samu Strategiju.
– Najviše se izmjena dogodilo u dijelu koji se bavi predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim odgojem i obrazovanjem u kojem je cilj provesti cjelovitu kurikularnu reformu – prepričava nam Kršul. Dodaje kako je u nacrtu Akcijskog plana uklonjena eksperimentalna provedba kurikula na svim razinama obrazovanja, uklonjena je eksperimentalna izbornost za gimnazijsko obrazovanje, a nacrt ne sadržava ni pojam e-škole. Povjerenstvo je u nacrtu izbacilo 11 ciljeva iz Strategije, dodalo 12 novih koji u Strategiji ne postoje i modificiralo dva cilja. Uz ciljeve, preinačili su i mjere za provedbu reforme. Izbacili su ih čak 129, dodali 22, a 71 mjeru su modificirali u odnosu na Strategiju.

Podcilj 6.6., koji se u Strategiji zove “Osiguravanje podrške djeci i učenicima romske nacionalne manjine”, u potpunosti je izbačen i uopće se ne spominje u nacrtu. Akcijski plan ne spominje otvaranje vrtića za djecu romske nacionalne manjine ni izradu kurikluma za predmet romskog jezika i kulture, koje je Strategija bila predvidjela.Ukinuto je i senzibiliranje djece za specifične potrebe djece i učenika s teškoćama i zadovoljavanje njihovih specifičnih potreba.
Iako je kurikularni pristup usmjeren na vrednovanje ishoda učenja, oni su u nacrtu Akcijskog plana izbačeni. Ni daroviti učenici nisu prošli bolje. Iako je Strategija predvidjela organizirani rad s darovitim učenicima koji bi im omogućavao rad s programima različite težine i složenosti, izborne programe, skupni i individualni rad, rad s mentorom, raniji upis i druge ativnosti, u nacrtu se od toga također odustalo.

Šest dana za očitovanje?

Ukinuta je i uključenosti odraslih u procese cjeloživotnog učenja i obrazovanja. Izbačen je i cilj koji se odnosi se na izgradnju sustava za identificiranje, poticanje i razvoj sposobnosti i potencijala pojedinaca te jačanje službi za cjeloživotno osobno i profesionalno usmjeravanje. Umjesto njega, dodan je novi cilj – poticanje provedbe programa suvremenih vrsta pismenosti. Povjerenstvo ukida i mjere praćenja ranog napuštanja školovanja. Umjesto četiri mjere koje su trebale riješiti tu problematiku, uvode jednu načelnu: sustavno sprječavati rano napuštanje redovitog školovanja. Međutim, Akcijski plan nije predvidio “akciju“ kojom će to učiniti.

Zapostavljeni nastavnici

Država je strategijom predvidjela i financijsko poticanje uključivanja nezaposlenih u programe formalnog obrazovanja kojima bi stekli kvalifikaciju, ali nacrt akcijskog plana ni tu mogućnost ne spominje. Nema više ni mjera koje redefiniraju ulogu ravnatelja, izradu standarda za biranje ravnatelja te stavranje programa za obrazovanje budućih ravnatelja. Ukinute su i dodatna te dopunska nastava iz nastavne norme učitelja.

– Mislim da je pri izradi Akcijskog plana potrebno prekopirati ciljeve iz Strategije i raspisati tko je i u kojem roku nadležan da se oni provedu – objašnjava nam Kršul koja smatra kako bi, budući da je ciljeve reforme donio Sabor, bilo logično da ih Sabor i mijenja. Tekst nacrta Akcijskog plana nikad nije javno objavljen, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja poslalo ga je zainteresiranim stranama da se o njemu očituju. Međutim, sporni su i datumi. Županije, škole i ostale zainteresirane strane dokument su dobile u petak, 5. svibnja, a svoje mišljenje trebali su im dostaviti do četvrtka, 11. svibnja 2017. Imali su, dakle, samo šest dana, od kojih su dva dana otpala na vikend.

Nešto se očito radi ispod žita – smatra Kršul, a s tim se slažu i drugi uključeni u proces reforme.

Ministrica Divjak obaviještena je o navedenom razvoju događaja. Trenutačno je na službenom putu, a po povratku u Hrvatsku sa svojim timom će vrlo brzo detaljno pregledati dostupne materijale, odgovorili su iz Ministarstva znanosti i obrazovanja na naš upit.
Inače, povjerenstvo koje je donijelo ovaj Nacrt postavljeno je u mandatu njezina prethodnika Pave Barišića, a s njime se ne slaže Inicijativa GOOD, koja je organizirala prosvjede u znak podrške obrazovnoj reformi.
– Građani su 1. lipnja na prosvjedu tražili ostavku Povjerenstva, a sad je premijer Plenković treba procijeniti radi li Povjerenstvo što bi trebalo raditi – poručila je Eli Pijaca Plavšić iz GOOD inicijative. Rekla je kako je ovo samo jedan od razloga da Dijana Vican napusti funkciju predsjednice Posebne stručne skupine.
– Izbacivanje mjera i dodavanje novih ne može se raditi bez podrške Sabora i Europske komisjije koja je dala novac za provedbu kurikularne reforme – zaključila je Pijaca Plavšić.
Tražili smo i stav Dijane Vican, no nije nam odgvorila. Ostali članovi Povjerenstva također šute. Iako su Vladi nacrt prezentirali još u travnju, javnost do objave portala Srednja.hr s njim nije bila upoznata.

– U pravnoj državi ovakav nacrt ne može biti potvrđen jer strategiju može mijenjati samo Sabor – rekao je SDP-ovac Neven Budak, bivši predsjednik Povjerenstva za provedbu Strategije.

Nada se kako nacrt Vlada i Saborski odbor za obrazovanje, znanost i kulturu neće prihvatiti. Budak upozorava kako je u nacrtu izostavljen i cilj o izjednačavanju materijalnih uvjeta škola, što znači da će neke škole čekati jako dugo na obnovu i uređenje. Dodaje kako bi cilj plana trebao biti odrediti datume kada će pojedini ciljevi Strategije biti izvršeni.

– Ako se Plan usvoji u ovom obliku, očekujem ponovno prosvjede građana jer to znači da se od reforme odustalo – zaključio je Budak.

– Ne vjerujem da bi premijer odobrio ovakvo izbjegavanje provedbi mjera važnih za romsku nacionalnu manju – rekao je za srednja.hr Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske nacionalne manjine. Od ministarstva zahtijeva da ga redovito obavještavaju o provedbi reforme jer u Povjerenstvu nije zastupljen nitko od pripadnika romske nacionalne manjine. Sanja Barić, profesorica ustavnog prava sa Sveučilišta u Rijeci, promjenu ciljeva Strategije smatra neustavnom.
– Akte Hrvatskog sabora ne može mijenjati izvršna vlast, a svakako ih ne mogu mijenjati posebna tijela koja su formirana kako bi ih provodila – rekla je Barić.
Od članova Povjerenstva reagirao je jedino Vedran Mornar, koji upozorava kako ne zna tko je napisao nacrt.
Ispred toga svoj potpis neću staviti – zaključio je bivši ministar obrazovanja.

Autor: Denis Gaščić

ŽIVOT U NEIZVJESNOSTI

/in , /by

ROMI: ‘Imamo papire da smo u Hrvatskoj, a Slovenci tvrde da smo njihovi… Mi smo ni na nebu, ni na zemlji’

Romi koji žive u romskom naselju Lončarevo u općini Podturen, mjestu u kojem živi tek 350 ljudi, u strahu su jer ne znaju što će biti s njima nakon odluke Arbitražnog suda.

Godinama živimo u strahu kome pripadamo, a sad je prilika da se to jednom za svagda raščisti! Još kad se počelo govoriti o Svetoj Geri i Piranskom zaljevu, Slovenci su govorili da je sporno i naše naselje. Dolazili su, slikali, nešto mjerili, pokazivali su nam karte stare preko 200 i više godina prema kojima pripadamo Sloveniji.

Sad je završila i arbitraža, a mi i dalje ne znamo čiji smo. Po svemu sudeći, mi smo ni na nebu, ni na zemlji’, ogorčeno je kazao Josip Balog za portal emedjimurje.

Da mogu birati, ostali bi u Hrvatskoj

Naselje se nalazi na nešto više od kilometra od samog Podturna, općinskog sjedišta. Seljani kažu da bi voljeli znati kamo pripadaju, a kada bi mogli birati, ostali bi u Hrvatskoj.

Dobro nam je i ne želimo da nas nekamo sele. Imamo zidane kuće, napravili su nam cestu i ne treba nam ništa drugo. Jedino posla nema, a ne vjerujem da bi nam ga Slovenci dali’, rekao je mještanin koji vjeruje da je granica na sredini rijeke Mure, ali ove koja sad teče, a ne one u starom toku prije 200 ili 300 godina.

Josip Balog kao predstavnik naselja ističe da je arbitraža koja je nedavno završila mogla razjasniti kuda točno prolazi granična crta.

‘Slovenci nas plaše da smo u Sloveniji’

‘Mi imamo papire da smo u Hrvatskoj, ali Slovenci nas plaše da smo u Sloveniji. Ne bismo u Sloveniju, rođeni smo ovdje i tu želimo ostati. Jedino ako imaju neko drugo rješenje za nas, ako nam ponude bolje uvjete da nas prihvate…’, kaže Balog.

Njegov sin dodaje kako su prije desetak godina novinari iz Slovenije dolazili u mjesto i pokazivali karte prema kojima je Lončarevo dio Slovenije.

‘Što će biti s nama?’

‘Treba naći neko rješenje jer ako preuzmu teren, što će biti s nama? Ako je to po katastru njihovo, kako kažu, mili Bože, neka si uzmu, što mi tu možemo. Može nas se, ako treba, i humano preseliti na hrvatski teritorij, pa da nam plate.

Hvala Bogu, novca ima, tu je i Europska unija, pa neka nam kupe kuće. To će biti dobro i za našu integraciju u društvo jer više ne bismo živjeli u izdvojenom naselju kao sad. Ne želimo sukobe, mi smo ionako manjina. Smeta nam samo što se stalno nešto šuška, a nitko nam ne govori što je arbitraža odlučila’, kazao je Balog mlađi.

Neka istraživanja pokazuju da Romi u Podturnu stanuju još od 19. stoljeća, a tvrde kako je Lončarevo najstarije od 12 romskih naselja u Međimurju. Prvo je naselje bilo na drugoj lokaciji, no zbog izlijevanja rijeke Mure preselili su se.

‘Neka nam kažu čiji smo’

‘Sad imamo asfaltirane ceste i sad bi Slovenci, kad je sve uređeno, to preuzeli. A tko će nam to platiti? Kako su dozvolili da budemo građani Republike Hrvatske, ako su mislili da smo Slovenci? Pozivam sad javno da nam dođe netko reći čiji smo’, kaže Balog mlađi.

Autor: Danas.hr

Romi će dobiti knjige unatoč protivljenju HDZ-a

/in , /by

Učenici osnovnih i srednjih škola romske nacionalne manjine na području cijele Hrvatske, kao i osnovnoškolci iz pet škola u Petrinji, mogu odahnuti jer je na Skupštini Grada Zagreba usvojena odluka prema kojoj će im se iz zagrebačkog proračuna kupiti knjige za iduću školsku godinu.

Za obje stavke izdvojit će se 5,3 milijuna kuna, a zanimljivo da su protiv odluke o kupnji knjiga Romima bili Bandićevi partneri iz HDZ-a. S 21 glasom za (bandićevci, HSS, HSU), 12 protiv i jednim suzdržanim odluka je prošla unatoč tvrdnjama iz HDZ-a da ona nije u skladu sa Zakonom o lokalnoj i regionalnoj samoupravi.

Zbog ove, ali i šest drugih točaka (otpis ili odgoda plaćanja duga Zagrebačkom holdingu blokiranim građanima, projekt 400 stanova u Podbrežju te rješavanje pitanja Imunološkog zavoda, besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje za dio umirovljenika te pomoć samohranim majkama i očevima odgajateljima), SDP i HNS su rano jutros napustili Skupštinu, smatrajući da se radi o protuzakonitim točkama čija je jedina svrha skupljanje glasova pred izbore. Da su kojim slučajem ostali i glasali protiv nje, ona s glasovima HDZ-a ne bi prošla, a ovako ispada da su i oni pomogli Bandiću u ostvarenju cilja. No da su ostali, pitanje je bi li HDZ tada bio protiv.

‘Nije upitno treba li pomoći. Međutim, prijedlog nije u skladu sa zakonom. U ovom slučaju ne radi se o poslovima iz djelokruga lokalne samouprave’, kazao je Andrija Mikulić, predsjednik Skupštine i zagrebačkog HDZ-a.

Ratko Maričić, predsjednik Odbora za Statut, Poslovnik i propise te član Bandićeve stranke, naveo je da to tijelo nije našlo da je odluka o nabavci knjiga pripadnicima romske manjine u Hrvatskoj protivna bilo kojem propisu. To je kao da kažete da je Grad postupio propisu kada je dao novac za vukovarski Vodotoranj’, zaključio je Maričić.

Kada se glasalo o kupnji knjiga za male Petrinjce, 24 zastupnika su bila za, četiri protiv i četiri suzdržana.

Society and Traditional Culture Roma

/in , /by

The traditional Romanies place a high value on the extended family. Virginity is essential in unmarried women. Both men and women often marry young; there has been controversy in several countries over the Romani practice of child marriage. Romani law establishes that the man’s family must pay a bride price to the bride’s parents, but only traditional families still follow this rule.

Once married, the woman joins the husband’s family, where her main job is to tend to her husband’s and her children’s needs, as well as to take care of her in-laws. The power structure in the traditional Romani household has at its top the oldest man or grandfather, and men in general have more authority than women. Women gain respect and authority as they get older. Young wives begin gaining authority once they have children.

Romani social behavior is strictly regulated by Hindu purity laws[citation needed] (“marime” or “marhime”), still respected by most Roma (and by most older generations of Sinti). This regulation affects many aspects of life, and is applied to actions, people and things: parts of the human body are considered impure: the genital organs (because they produce emissions), as well as the rest of the lower body. Clothes for the lower body, as well as the clothes of menstruating women, are washed separately. Items used for eating are also washed in a different place. Childbirth is considered impure, and must occur outside the dwelling place. The mother is considered impure for forty days after giving birth.

Death is considered impure, and affects the whole family of the dead, who remain impure for a period of time. In contrast to the practice of cremating the dead, Romani dead must be buried. Cremation and burial are both known from the time of the Rigveda, and both are widely practiced in Hinduism today (although the tendency for higher caste groups is to burn, while lower caste groups in South India tend to bury their dead). Some animals are also considered impure, for instance cats because they lick themselves.

Romanipen (also romanypen, romanipe, romanype, romanimos, romaimos, romaniya) is a complicated term of Romani philosophy that means totality of the Romani spirit, Romani culture, Romani Law, being a Romani, a set of Romani strains.

An ethnic Romani is considered to be a Gadjo (non-Romani) in the Romani society if he has no Romanipen. Sometimes a non-Romani may be considered to be a Romani if he has Romanipen, (usually that is an adopted child). As a concept, Romanipen has been the subject of interest to numerous academic observers. It has been hypothesized that it owes more to a framework of culture rather than simply an adherence to historically received rules.

KAKO OBJASNITI

/in , /by

Budući da se Romi ne nalaze u javnom ili nekom razvijenijem sektoru gospodarstva, osuđeni su da bez državne zaštite rade ispod bilo kakvih prihvatljivih normi. O obiteljskom, nasilju da i ne govorimo. Romkinje godinama trpe batine i razne vrste zlostavljanja, često su uvjerene da je normalno to trpjeti, one su patrijahalno odgojene gdje muškarac je glava kuće tj obitelji i on može sve- njemu je dozvoljeno.

Mladi Romi nemaju svoja mjesta gdje bi se mogla okupiti, družiti, njegovala svoju kulturu i razmijenila svoja mišljenja idr.

Ono što doista rastužuje, premda nažalost i očekivano, jest činjenica da unutar same romske zajednice, najranjiviju skupinu čine djeca. Siromaštvo u kojem mnoga romska djeca žive još je više otežalo njihovu nepovoljnu situaciju i gurnulo ih u poziciju nemoći, što ne predstavlja samo njihov osobni gubitak, već i gubitak za društvo u cjelini.

Romska i ostala kućanstva imaju podjednake troškove hrane i svakodnevne potrebe. Romi u Hrvatskoj još uvijek ne uspijevaju ostvariti svoje pune obrazovne mogućnosti, ponajprije zbog siromaštva, diskriminacije po nacionalnoj osnovi i višestruke diskriminacije žena, marginalizacije i nedostatka samopouzdanja te svakodnevnog funkcioniranja romskih zajednica.

Zato trebamo, kada se ne bojimo biti iskreni prema sebi i drugima, kad brinemo za ljude i želimo da im bude bolje, trebamo otvoreno progovoriti o problemima da bi ih mogli zajednički rješavati. Trebamo javno pohvaliti dobre primjere i pokažati da može i mora biti bolje, ali i da mora postoiti politička volja koja će nas poduprijeti u tome. Lakše nam je kritički promisliti i tražiti bolje u situacijama kada nema objašnjenja za ono što se događa osim da je to jednostavno tako. Kako objasniti da u jednoj zemlji kao što je Hrvatska, multikulturna zemlja, teško će se nači stabilno zaposlenje za Rome koje će im omogućiti dostojanstven život.

Moram naglasiti da vam treba jaka veza za stažiranje mladih Roma,  ako želiš stažirati za tetu u vrtiću, zanimanje koje je najtraženije gdje u HZZ ima najmanji broj i najmanji period prijavljenih u evidenciji. Za druga zanimanja još teže posebno ako prepozna tvoju nacionalnost. Mnogi mladi dolaze do jednog razočarenja i dileme za nastavak svoga daljnjeg obrazovanja odnosno struke. Čemu gubljenja vremena kad mogu negdje drugdje odmah se zaposliti bez predrasuda. Moram ostaviti jedinu prihvaćenu moju domovinu Hrvatsku, gdje sam rođen i gdje sam započeo svoje prve korake, svoju prvu riječ, prvi dan škole………. Nažalost to je stvarnost.

 

Ramiza Memedi

Romi slave Ederlezi – Đurđevdan, svoj najveći blagdan, pozdravljajući proljeće

/in , /by

Pjesmom i plesom, u svojim tradicionalnim nošnjama te uz bogati stol sa janjetinom Romi slave svoj praznik Ederlezi koji se obilježava 6 svibnja . Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću.

Obredi ovog bladgana uključuju kupanje u vodi s cvjetovima, a kao tradicionalno nomadski narod Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i pokretali svoje čerge

Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću. Obredi Ederleza – Đurđevdan uključuju kupanje u vodi s cvjetovima. Obično sе na ovaj dan jede janje. Kao tradicionalno nomadski narod Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i, pokrećući svoje čerge, ponovno polazili na put.

Đurđevdan je jedan od najvećih romskih praznika (romski: Ederlezi) kojim se slavi povratak proljeća. Mnoge tradicije koje su uz njega povezane, potječu iz zajedničke tradicije mnogih naroda istočnog Sredozemlja. Na taj dan Romi se svečano odijevaju, stavlja se nakit, odjekuje romska muzika i pleše se romsko kolo. Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću.

Kaže da se dan prije, 5. svibnja, farbaju jaja i pripremaju kolači – baklave, tulumbe i druge slastice, a ujutro 6. svibnja, kupaju se vodom u koju se stavljaju farbana jaja, vrba i cvijeće, a jaje treba biti “crveno kako bi djeca bila zdrava i napredna”.

Romi su tradicionalno nomadski narod. Vjeruje se da su napustili Indiju oko 1000. godine i da su prošli kroz zemlje koje su danas obuhvaćene granicama Afganistana, Irana, Jemena, i Turske. Dio Roma i danas živi na istoku, čak i u Iranu, uključujući i neke koji su se selili u Europu i potom se vratili. Početkom 10. stoljeća, Romi dolaze na Balkan, a početkom 16. stoljeća se sele sve do Škotske i Švedske. Neki Romi su se selili prema jugu kroz Siriju k Severnoj Africi, dolazeći u Europu preko Gibraltara. Oba ogranka migracije su se srela u današnjoj Francuskoj. Ljudi slični Romima i danas žive u Indiji, a najvjerovatnije potječu iz indijske pustinjske države Radžastan (Rajasthan).

Svim pripadnicima romske nacionalnosti čestitamo Ederlezi – Đurđevdan želimo im puno sreće, zdravalja i boljitak u budućnosti.
E.M

Ne mogu shvatiti kada roditelji šalju svoju djecu prositi

/in /by

Popričali smo s jedinom Romkinjom na Splitskom sveučilištu koja je prva od svoje rodbine dospjela do visoke škole

Melanija je jedna od 30-ak hrvatskih Roma studenata koji ruše predrasude o neobrazovanoj nacionalnoj manjini. Njen djed Alija Mešić osnovao je romsku udrugu u Zagrebu i dosta je vremena provodila s njim, pomagala mu je u radu, gdje je nastala i njezina ljubav prema ekonomiji, računima, računovodstvu, knjigovodstvu. Melanija je studentica Ekonomskog fakulteta te je jedina Romkinja na splitskom sveučilištu.

– Kao dijete bila sam jako živahna, išla sam na sve sportove koji su bili u mojoj blizini. Trenirala sam odbojku, rukomet, atletiku, folklor… Odrasla sam na Peščenici, to je kvart gdje su svi navikli na velik broj Roma, tako da se tamo nisam susretala s puno predrasuda. U osnovnoj školi u mom razredu nas je bilo petero Roma, samo sam ja završila školu. U srednju školu išla sam u centar grada, mama se malo bojala kako će me tamo prihvatiti.

Jesu li te prihvatili?

– Na početku prvog razreda jedan dečko ubacio je mobitel u moju torbu da ispadne da sam prijateljici ja ukrala mobitel. Hvala Bogu, mobitel je bio od cure s kojom sam bila dobra i ona je znala da to nisam ja, ipak nastala je neugodna situacija. Sebi sam kazala da ta situacija nije zbog toga što sam Romkinja, već zato što sam ja bila najbliža koja je do nje sjedila. Uvijek u svemu pokušam naći nešto pozitivno. Kasnije se nisam nalazila u neugodnim situacijama. Bila sam dobar učenik te sam išla i na tečaj engleskog jezika i tu sam bila dobro prihvaćena. Smatram da sam jako opuštena osoba, ili mi se sviđaš ili ne, nemoj me vrijeđati neću ni ja tebe.2017-04-09-10-05-8819-

Što te dovelo u Split?

– Dolazak u Split nije bio planiran, bila sam čak i protiv dolaska. Uvijek sam više voljela Zagreb kojeg sam smatrala svojim domom. Pošto nisam uspjela upisati fakultet u Zagrebu, iako su bili viši kriteriji u Splitu, uspjela sam se upisati i bila sam 15-a na listi. Nisam imala nikakvih neugodnih situacija, a neki fakultetske kolege su mi priznali, ako su i slutili da sam Romkinja da sam očito drugačija jer sam na fakultetu pa sam očito ‘normalna’.

Jesi li u Splitu ikada doživjela neugodnu situaciju?

– Imala sam u Splitu samo jednu neugodnu situaciju kada sam išla u pekaru. Djeca su u školi pokraj pekare imala odmor te su mi vikali ‘Ubi, zakolji da cigan ne postoji’.

Je li te to zasmetalo?

– Malo me je dirnulo jer mi to nikad nitko nije pjevao, nikada me nisu vrijeđali direktno zato što sam Romkinja. Kasnije sam shvatila da nije vrijedno moje brige već da više govori o njihovoj kulturi. Smatram da imam dobar kućni odgoj, te da su njihovi roditelji krivi jer sve ide iz obitelji. Naše ponašanje je odraz roditelja dok smo bili djeca.

Jesi li promijenila sliku o Splitu sada nakon tri godine života tu?

– Nikada se više ne bih vratila u Zagreb. Ovdje mi je savršeno. Kada sam u Zagrebu kažem mami da idem doma u Split. Tu mi je sve super, navikla sam na samostalni život dok je kod kuće drugačija situacija. Imam super grupu na fakultetu, svi smo iz različitih mjesta, samo njih par je iz Splita. Skupa se družimo i izvan fakulteta idemo vanka i jedno sve veliko dobro društvo.2017-04-09-10-06-4208-

Koji dio Splita ti je najljepši?

– Prije tjedan dana prvi put sam bila na Marjanu i bilo mi je prekrasno, išli smo pješke prijateljica i ja. Sigurna sam kako ću sada ići češće tamo. Kavu volim popiti u kvartu oko Kampusa. Ima nekoliko lokalnih kafića gdje smo se već skompali s zaposlenicima.

Jedina si u svojoj obitelji koja si upisala fakultet jeli ti to otežavalo situaciju ili si imala njihovu punu podršku?

– Imala sam ogromnu podršku svoje obitelji. Još u osnovnoj školi zacrtala sam si kako moram upisati četverogodišnju školu kako bi poslije mogla ići na fakultet. Nisam htjela gimnaziju, upisala sam ekonomiju kako bi nakon završene srednje škole ipak imala neku struku.

Otkud ljubav prema ekonomiji?

– Moj djed ima udrugu Roma u Zagrebu tako da sam već tamo nakon srednje škole mogla raditi. Tajnica koja je radila u udruzi puno vremena je provodila sa mnom, često sam joj pomagala u njenim poslovima i tako sam zavoljela ekonomiju. Nakon srednje škole nisam se mogla zamisliti da radim, željela sam se dalje obrazovati i tako sam upisala Ekonomski fakultet.2017-04-09-10-06-7901-

Koje je tvoje mišljenje zbog čega se Romi manje obrazuju?

– Te se stvari polako mijenjaju. Pričajući s Romima savjetujem im da je obrazovanje važno. Počevši od moje obitelji, ima dosta primjera gdje su odustajali od škole. Prvi moj brat je prestao sa školovanjem i to stalno prebacujem mami na nos, zašto mu je to dopustila. Oni ne shvaćaju da djeci oduzimaju znanje i kruh iz usta. Pitam se što će oni raditi ako ne steknu neko obrazovanje.

Koji problemi još muče Rome?

– Kod nas se djeca već sa 15 godina, pogotovo muška, smatraju odraslima. Kod nas i dalje postoji mala diskriminacija između muškarca i žene. Ja sam pojela svoje živce kako bi u svojoj obitelji ravnopravnost izbalansirala. U mojoj obitelji često mi kroz zezanciju kažu kako sam crna ovca te da sam posebna.

Najveći problem leži u tome što djeca već kao mala prose na ulici…

– Ti roditelji i djeca nisu svjesni svojih sposobnosti. Njih roditelji odgajaju da oni prose, oni su unutar kutije, oko njih su zidovi, uvjereni kako su oni cigani koji znaju samo prositi. Uvjeravaju ih da tako mogu zaraditi novce za igračke, a na žalost će to kasnije biti cigare, alkohol, a ponekad i droga. Većinom se ti novci djeci oslade. Smatram da su svi oni sposobniji od toga i kako mogu puno više u životu.

Kazala si kako si im pokušala ukazati važnost obrazovanja…

– Kažem im da moraju ići u školu, često kažu kako oni ne mogu pronaći posao i da im u tome neće pomoći edukacija. Smatram da bi trebali završiti bar neku trogodišnju srednju školu kako bi imali neke kvalifikacije. Dosta njih ne želi raditi fizički posao i misle da je sve teže od prošenja. Meni je to grozno i ne mogu shvatiti kada roditelji šalju svoju djecu prositi. Ja bih ih sve zatvorila u zatvor, davala takve kazne. Bila bih Hitler kada bi bila zastupnica u saboru za Rome. Povećala bih kazne čim staviš dijete na ulicu, a ne školuješ ga, kaznila bi ih sa sto tisuća kuna pa bi vidjeli kako bi se svi školovali. Pravila se trebaju postrožiti jer mi između sebe znamo kakva je loša situacija po ovim pitanjima.2017-04-09-10-06-5975-

Na Splitskom sveučilištu jedina si Romkinja i tako rušiš sve spomenute predrasude. Misliš li da si svojim primjerom potaknula mnoge na razmišljanje?

– Svakim danom se mijenjaju stvari. Baš sam jučer pričala s jednim članom romske zajednice i kazao mi je kako jedna organizacija ‘Roma versitas’ ima ideju poticati Rome na studiranje i školovanje. Ta organizacija pomagat će u smislu prilagodne, financijske pomoći i svega što ti treba prilikom obrazovanja. Organizacija će djelovati na nivou Hrvatske i nadam se da će biti značajna za sve one koji žele, a nemaju mogućnosti obrazovanja.

Koliko ti je djedova udruga pomogla u drugačijem shvaćanju potrebe za obrazovanjem?

– Koliko sam upoznata u Splitu nema puno Roma, vidjela sam po popisu stanovnika da ima možda samo dvoje koji su se izjasnili kao Romi. Tako da mislim da u Splitu nema potrebe za udrugom. S druge strane, djedova udruga pomogla je mnogim Romima u raznim pitanjima, tako i meni. Tamo sam sudjelovala u brojnim projektima. Već u petom razredu bila sam na informatičkom tečaju, to su bile brojne radionice, kada bi bili neki intervjui djed bi mi kazao da ja odgovaram na pitanja… Danas vidim kako sam kroz njegove projekte ‘Droga, ne hvala’, ‘KUD Romska duša’ i druge stekla brojna znanja i vještine.

Koji su ti planovi nakon što završiš fakultet?

– Trenutno ne razmišljam daleko u budućnost, ali mi je prvi cilj završiti fakultet. Kasnije ću se nastojati zaposliti. Djed mi često kaže kako ću ga naslijediti u udruzi, ali ne znam jesam li ja za to.

Iako kažeš da ne razmišljaš o poslu, ljetnu studentsku pauzu provodiš radeći….

– I ovo ljeto sam mislila otići kod tetke u Italiju odraditi sezonu, sada mi je cilj očistiti godinu na fakultetu do šestog mjeseca kako bih tri mjeseca mogla raditi. Imam plan upisati vozački, želim zaraditi svoje novce kako bih si to mogla priuštiti. Također, volim se šminkati, imam plan zavrišti neki tečaj, a najčešće novce trošim na kozmetiku tako da koja kuna viška neće škoditi.2017-04-09-10-07-3107-

Za kraj, koju bi poruku poslala svima koji se boje napraviti prvi korak pri ostvarenju svojih snova…

– Iako će zvučati kao klišej, kazala bih im neka vjeruju u sebe, neka budu jaki bez obzira na to što će ljudi reći. Ljudi će govoriti kako nisi vrijedan, u stvari jesi, trebaš znati pokazati da nisu u pravu. Volim se jako inatiti, kada mi netko kaže ‘ne možeš’ tek tada odlučim pokazati koje su moje krajnje gornje granice. Kasnije mi je to veći gušt nego da sam dobila na lotu. Mogu kazati kako je mene inat gurao naprijed. Bilo je situacija u osnovnoj školi, profesorica iz povijesti kazala mi je kako zbog loših ocjena neću upisati željenu školu. Nisam voljela učiti povijest. Odlučila sam sve ocjene povisiti, profesori su bili u šoku kako sam u tome uspjela. Danas evo mene na Ekonomskom fakultetu i u jednu ruku sam zahvalna profesorici što me na taj način potaknula, ne samo njoj, već svim profesorima koji su me gurali i podržavali u svemu. Smatram da predrasude dolaze od pojedinca. Svejesno je jesi li Rom, crn, žut ili bijel, Hrvat, Bosanac ili Srbin ako želiš uspjeti u onome što silno želiš. Mene profesor baci ispit zbog toga što nisam znala ili sam lijena za taj put naučiti i to je jedini razlog, a ne što sam Romkinja.

Antonia Klanac

Preuzeto sa: Dalmatinski portal.hr

‘Domovina je tamo gdje me ne tuku’

/in /by

Svjetski je dan Roma, a Split ga je obilježio na najljepši mogući način, ugostivši jednog od najvećih romskih pisaca i pjesnika, Jovana Nikolića

Onaj koji se rodi kao Rom, u startu mu se sve loše dogodi, samim rođenjem, ne treba ti više ništa od loših stvari, dovoljno je da si rođen kao Rom

  1. travanj daleke 1970. godine proglašen je za Svjetski dan Romai tada je bio prvi međunarodni kongres romske inteligencije razasute po čitavom svijetu. Tog dana donešene su odluke koje svijet do dana današnjeg poštuje i obilježava, Romi su dobili svoju zastavu na kojoj je tradicionalan točak kao simbol njihove vječne migracije, ali i progona, zastavu koja je taj dan postala i službenom zastavom svih Roma. Usvojena je i himna romskog naroda, vječni “Gelem Gelem”, no tog dana europskim institucijama poslano je pismo koje će zauvijek promijeniti svijet, bolje rečeno svjetski odnos prema Romima. Do tada uvriježeni etnonim “Ciganin”“, po preporuci Kongresa Roma, mora se izbrisati, kako iz službenih akata, tako i iz institucionalnih dokumenata, žargona. Tog dana uspostavio se unutarnji etnonim među romskim intelektualcima i dogovoreno je da se u službeni naziv naroda uvede “Rom” (čovjek) i “Romni” (žena), što je u konačnici značilo – Romi.

Ta odluka promjene naziva jednog naroda imala je duboke konotacije, ne zbog promjene statusa jednog naroda, već zbog užasnih stradanja Roma u Drugom svjetskom ratu, u logorima smrti Auschwitz Birkenau, Matthausenu, Treblinki i brojnim drugima. U tim logorima ljudi, Romi, obilježavani su tintom i to početnim slovima C1, C2, CM, a te tetovaže označavale su Rome po porijeklu, po drugom koljenu itd. Početno slovo oznake, koja se tintom obilježavala na nadlakticu značilo je – Cigan.

Osim tih obilježja, Romi su kroz holokaust morali nositi žute trake oko ruke koje su imale iste i slične oznake C, a koje su obilježavale cjelokupni narod kao Cigane, i romski intelektualci u svom dopisu svjetskim institucijama, naglasili su kako je sintagma “Cigan” izgorjela u pećima Auschwitza, i da ona toliko otrova u sebi nosi, toliko je izgubila svoj značaj, da je se Romi, kao narod službeno odriču. Tada se istaklo da se riječ ubila, kako metaforički, tako i stvarno, riječ Cigan koje je grčkog podrijetla, a znači “ne dirati”, da je ta riječ, od tog dana iz pijeteta prema masovnim žrtvama i užasnom stradanju jednog naroda, zamjenjena riječju – Romi. Taj prvi kongres pokazao je da Romi kao narod imaju svoje intelektualce, pisce, koji su osnovali Romsku Uniju, kojoj je bio zadatak da budućim naraštajima opiše patnju svog naroda, ali i da budno pazi da se prema Romima svi narodi odnose sa dužnim poštovanjem. Romi su ušli taj dan i službeno u članstvo UN-a, kao i u europski parlament.

Jedan od najvećih romskih pisaca i pjesnika, Jovan Nikolić, čovjek koji je sudjelovao u sastavljanju Deklaracije, učinio je čast Splitu i u kavani Bellewue, pod moderatorskom palicom Nebojše Lujanovića, razgalio Splićane svojom poezijom i kratkim pričama. Pjesnik, novinar i dramski pisac iza kojeg stoje zbirke poezije prevedene na brojne svjetske jezike, rođeni Beograđanin sa adresom u Kölnu, čovjek koji je zastupljen u nekoliko antologija, najcitiraniji i najnagrađivaniji romski književnik, suradnik Emira Kusturice u kultnom klasiku “Crna mačka – Beli mačor”, predstavio se Splitu, povodom Svjetskog dana Roma i romske kulture, progovorio je o sebi, svojoj političkoj emigraciji, Emiru Kusturici, Goranu Bregoviću, Neli Karajliću i brojnim drugima sa kojima je surađivao.

ivoijovan-680x342

Split je, Jovane, svojevrstan “baksuz” tvog života, prvo ranjavanje u vojsci, pa sad i nakon toliko godina kada si ponovo u Splitu?

Hvala udrugi “Kurs” koja me ugostila u Splitu, to sa “ranjavanjem” je bilo zapravo na Visu, jer sam pošto – poto htio u Split, pa sam izmislio “ranjavnje” samo da sjednem na trajekt za Split samo da šetam rivom i gledam tako lijepe žene koje su prolazile kroz mene.

Kako kroz tebe?

Pa one nisu prolazile pored, već kroz mene, tada Splićanke nisu baš interesirali vojnici sa maslinastim šinjelima i vojničkim torbam preko ramena u kojima je bio CSO, a ne vjerujem da ih interesiraju i danas, ali sada kada sam nakon toliko godina u Splitu odlučio sam samo da šetam i da se divim gradu i naravno, predivnim Splićankama, a zaglavio sam, da, ponovo u bolnici zbog neke male rane. Tako se moja šetnja Splitom ponovo svela od kupatila do dnevne sobe splitskog KB-a.

Toliko si dugo vani, u Njemačkoj, da te iznenadilo koliko Splićanke psuju?

Ja se družim u Koelnu sa brojnim Splićankama i sa njima imaš specifični audio doživljaj, ali ovih dana, hodajući mojim Splitom zbilja sam ostao oduševljen sa toliko slatkih, toliko sočnih, onih pravih, literalnih psovki, citirat ću samo jednu, preko puta mog apartmana ima jedna Splićanka i ona svom mužu kaže: “Jesi ti bija tamo?”, a on će: “Nisan!”, na što će ona:“E pa odi u tri kurca!” Sada zamislite tu divnu psovku koju prvi puta čujem, zamislite tu neman sa tri glave kako po Splitu plaši kineskinje sa fotoaparatima, mene te psovke vesele, čine mi život i kolorit onog Splita kojeg pamtim iz svojih mladih dana.

Devedesetih zbog političkog progona odlaziš u Njemačku i tamo nastavljaš svoju karijeru.

Ja sam morao otići, situacija je postala nepodnošljiva, zamjerio sam se tadašnjim vlastima, a pisci, nepodobni, počeli su da nestaju preko noći, kao i novinari, osjetio sam da je vrijeme, nakon šest knjiga, pisanja za etablirane časopise, rock grupe, koji su naručivali tekstove od mene, da jednostavno ostavim sve, sve do tada što sam radio i – odem. U Njemačkoj sam nastavio pisati, u sedamnaest godina koliko sam gore imam potpunu slobodu, šutim i radim, pišem.

Tvoj otac je bio muzičar, saksofonist, a majka pjevačica, tvoji roditelji na neki su način obilježili tvoj životni put? Tvoju poetiku sažeo je Dragoslav Dedović u jednostavnu frazu kako si na majčinom jeziku našao formulu očevog svijeta?

Porijeklo, onaj koji se rodi kao Rom, u startu mu se sve loše dogodi, samim rođenjem, ne treba ti više ništa od loših stvari, dovoljno je da si rođen kao Rom, a moja obitelj imala je sreću da nije boravila na jednom mjestu. Na jedom festivalu moja majka i moj otac su se zagledali i ona je jednostavno pobjegla s njim. Drugačije nije ni moglo. Moja majka je bila iz dobrostojeće, ugledne beogradske obitelji sa Čubure, obitelji koja nikada ne bi pristala da se uda za Cigana. Taj njen podvig, ta njna životna karma, odluka da zbog ljubavi, zbog srca koje je vodilo izbere takav život razlog je što ja postojim i moju majku ja duboko poštujem zbog toga. Ta romantična priča provlači se kroz moje knjige.

Srbija, Njemačka, gdje je tvoja domovina, gdje se osjećaš kod kuće?

Postoji jedna stara Romska izreka da je domovina tamo gdje te ne tuku, domovina je tamo gdje ima kruha, no ja ću ti sada izrecitirati jednu svoju pjesmu, a ona se bš zove Domovina i neka ti bude odgovor na tvoje pitanje: “Moja je domovina memljiva soba/krevet, ćilim i česma/hladno je, bledi sijalica, i snovi i nedovršena pesma/U mojoj domovini ostaci na stolu hleba i sira, legnem, šutim, pušim, uključim radio da svira”.

Crna mačka – beli mačor, film koji te na neki način proslavio, pjesma Bubamara, kako je ona nastala?

Jednoga dana kod mene na Čuburu je došao Nele Karajlić, i reko slušaj ti ovo najbolje radiš, nema ko drugi. Pustio mi je neku svoju kasetu i objasnio mi da snimaju film, on i Kusturica. Ta pjesma koju mi je pustio parafraza je čardaša, imao je nekakav tekst i muziku, uzeo sam malo gledao, pa dodao “điđi – miđi bubamara”, i taj refren, Šaban Bajramović, koji je isto dopisao svoje, odmah je istaknuo kao ključan, ne samo za pjesmu, već za cijeli film. Ovo je hit, rekao je Šaban i to je bilo to.

U tvojoj poeziji osnovni motivi su san, magija, sudbina, fatalizam.

To su odlike i glavne koordinate romske poezije. Taj naturalistički, izravan i jezgrovit izraz. Nema tu suvišnih ukrasa i praznog hoda, nema tu iluzija i uljepšavanja, sirova je to poezija, kao što je sirov i romski život. Znaš, svi muzičari Romi umiru mladi i svi umiru od oboljenja pluća, svoju muziku punu tjeskobe oni njome napune prostorije u kojima sviraju, pa je udišu ponovo, onako tešku i punu dima. Život je opasan po život, tako bih ja to nazvao u slučaju nas Roma.

Romi su generalno razjedinjeni. Danas je Romski kongres, jedini dan nakon Đurđevdana kada su Romi ujedinjeni?

Problemi su veliki i ne traju od jučer. Romi generalno u svojim redovima imaju dosta i previše onih koji gledaju osobne koristi, a ne koristi opće, romske zajednice. Tužno je to, ali je tako, nažalost.

Kusturica? Bregović?

Goran Bregović, ja o njemu naime imam jako loše mišljenje, on je romske narodne pjesme, konkretno pjesmu Ederlezi i Đurđevdan ukrao turskim Romima, to su dvije narodne pjesme koje je Bregović potpisao u svoje ime. On je jako dobar matematičar, genije zla, on je bio svjestan, kada uzmeš narodnu pjesmu da te nema tko tužiti, a matematičar je jer ga mnogi tuže za milion ili dva, a on je na njihovim pjesmama zaradio desetke miliona. Bregović je mangup, ali na osnovu tih stvari on je napravio i puhački band sa kojim trenutno svira, no problem je što u multikulturalnom svijetu sada percipiraju romsku muziku kroz taj novi pravac kojeg je Bregović uspostavio, ja ga zovem GMO muzikom, u tome je recimo problem koji ja imam s Bregovićem. A Kusturica, mislim da njegov film “Underground” najbolje govori o njegovom stanju, njegove psihe iako mu se mora priznati da je veliki radoholičar i pošten u isplati honorara. Njegov svjetonazor, s druge strane je kao i njegova osobnost, jako, jako problematična.

Ivo Anić

splitskidnevnik.rtl.hr

 

Svjetski Dan Roma

/in , , /by

Dragi naši čitatelji,

Sutra se diljem svijeta obilježava Svjetski dan Roma. Povodom svjetskoga dana Roma dajemo kratku povijest te razlog obilježavanja.

Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja u znaku sjećanja na prvi kongres Roma. Ovaj datum označava dan kada  su se Romi intelektualci sastali prije 46 godina na prvome kongresu Roma, održanog od 8 do 12  travnja 1971. godine u Londonu (Engleskoj).

Tijekom 60-ih godina uspostavljene su brojne romske organizacije u Francuskoj i Velikoj Britaniji. U ovom periodu nastaju i prve romske organizacije u Srednjoj i Istočnoj Europi. Zajedno sa rastom broja nacionalnih romskih organizacija, rastao je i interes za stvaranje međunarodne romske organizacije. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Romi iz brojnih europskih zemalja, susreli su se u Londonu u travnju 1971. godine. Delegacija Roma iz tadašnje Jugoslavije predvodio je Slobodan Berberski, a u njoj su sudjelovali i Nusret Seharsoj iz Prizrena ( Kosova) i Faik Abdi iz Skopja ( Makedonije).

532298_3231219814224_1078480524_32973286_463787918_n

Na prvome Kongresu, za koji se smatra da je prvi istinski međunarodni sastanak Roma,  raspravljalo se poglavito o jeziku, kulturi, obrazovanju, društvenom položaju Roma, Stop rasizmu, diskriminaciji i egzilu.

Kongres je rezultirao prihvaćanjem naziva Rom a dotadašnji nazivi Cigan, Zigeuner Gitanos itd.  označeni su kao nedostojni i uvredljivi! Dogovoren je izgled romske zastave plava boja u gornjoj polovici simbolizira nebo i mir, zelena boja u donjoj polovici simbolizira put i slobodu kretanja, crveni kotač u sredini simbolizira mukotrpnu povijest romskoga naroda i donesena je odluka da službeno bude romska himna „Dželem, dželem“.

Formiran je prvi međunarodni saveza Roma (International Romani Union – IRU) koji još dan danas djeluje.

Održavanje Kongresa doprinijelo je povećanju uključenosti Roma u društveni život i potaklo osude diskriminacije i rasizma nad pripadnicima romskoga naroda.

Nakon prvog Kongresa Roma dolazi do porasta broja romskih nevladinih organizacija, klubova i kulturno-umjetničkih društava.

Romi su  tradicionalni miroljubiv narod, potiču sa prostora današnje Indije.

Nakon prvih znakova diskriminacije i progona napuštaju Indiju i u traganju za boljim uvjetima života.

U Hrvatskoj službeno živi 16.975 Roma iako se zna da je brojka puno veća. Procjenjuje se da je oko 30 do 50 tisuća Roma. U Europi živi 12 do 15 milijuna Roma. A u svijetu se procjenjuje da živi oko 25 milijuna Roma.

Iako čine najveću “manjinsku” zajednicu, često su tretirani kao građani drugog reda. Brojne romske udruge, predstavnici Roma, Vlade i pojedinci pokušavaju zadnjih 20 godina promijeniti sliku o Romima, napredak je jako spor ali vidljiv je te ima poboljšanja.

Povodom  Svjetskog dana Roma u Hrvatskoj i svijetu se organiziraju različite manifestacije, tribine i  programi u kojima se predstavljaju jezik, običaj i kultura Roma, kao i brojne prigode u kojima se nastoji u javnosti podići razina svijesti o važnosti integracije Roma u društvo. Osobito su važna  usmjerenja na obrazovanje romske djece, zaštitu prava djece kako bi im se osigurala dostupnost odgoja i obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite te svih ostalih prava koja imaju svi građani.

Vlada Republike Hrvatske nastavlja raditi na unaprjeđivanju položaja i ostvarivanje prava romske nacionalne manjine Provedbom nacionalnih dokumenata posvećenim romskoj nacionalnoj manjini, Nacionalna strategija za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013.-2020. godine i Akcijskog plana za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, na sustavan se način pomaže poboljšanju uvjeta života te integraciji, kao i suzbijanju svih oblika diskriminacije, uz očuvanje romskog identiteta, kulture i tradicije.

Nacionalna platforma za Rome „Živjeti jednakost“, projekt je Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kojeg sufinancira Europska unija, preko posebnog natječaja za dodjelu bespovratnihslika nac platforma za Romesredstava za sve države članice u okviru kreiranja nacionalnih platformi za Rome u skladu s Europskom platformom raspisanog krajem 2015 godine.

Cilj ovog projekta je potaknuti provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma na lokalnoj i regionalnoj razini za razdoblje od 2013. – 2020. godine. Time se želi unaprijediti suradnja i uskladiti djelovanje provedbenih partnera i drugih dionika čije su aktivnosti usmjerene na uključivanje i poboljšanje socio-ekonomskoh položaja Roma u Hrvatskoj.

Ključno dokidanje društvene isključenosti Roma jest osigurati da sva romska djeca moraju završiti osnovnu školu, a to je odgovornost države. U Hrvatskoj je također izražen problem napuštanja redovnog školovanja romske djece, osobito djevojčica. Nastavak diskriminacije Roma u 21. stoljeću je neprihvatljiv.

Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a, u članku 1. navodi: “Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.”

Iako se gotovo nitko ne bi odlučio suprotstaviti izrečenoj istini, svjedoci smo da Romi trpe nepravdu u brojnim zemljama svijeta. Unatoč nastojanjima što je svaka vlada obećavala rješenje tog problema, njihov se položaj nije bitno promijenio. Romi su i dalje segregirana grupa kojoj treba pomoć jer su slabijeg obrazovnog i imovnog stanja, obilježena trajnim siromaštvom, zbog uvjeta života su kraćim životnim vijekom te su zapostavljeni – a sve zato što pripadaju jednoj određenoj nacionalnoj skupini.

Prije svega, romska djeca imaju bitno slabije šanse postići uspjeh u životu. To je činjenica koja treba poticati na promišljanje o stanju društva koje je dužno o tome voditi računa. Briga o njegovanju kulture, jezika i običaja Roma, određuje stupanj tolerancije i demokratičnosti društva u kojem oni žive.

Predrasude prema Romima dovode do njihove sustavne diskriminacije u svim područjima društvenog života: od obrazovanja do zdravstvene i socijalne skrbi, te zapošljavanja. Uvjeti stanovanja ispod su nivoa za očuvanje ljudskog dostojanstva i ne daju osnova za nadu sretnoga života Roma u zajednici. Činjenica da se brojni Romi ne žele izjašnjavati Romima, već pripadnicima većinske nacije, dovoljno govori o tome.

Nažalost, predrasude prema Romima manifestiraju se i u medijskim istupima javnih osoba i političara, koji pri tome olako prelaze preko činjenice da se radi o grupi kojoj niti jedna zajednica u povijesti nije dala jednaku priliku.

Poboljšani položaj i uspješnost Roma svakako će dati i povoljniju sliku o društvu u kojem živimo.

Stoga želimo na ovaj dan koji se jednom u godini obilježava uputiti poruku, prije svega političarima i javnim osobama, ali i svima ostalima, da prihvate kao svoje načelo citiranu misao iz članka 1. Opće deklaracije o pravima čovjeka.

«Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.»

Sa e Romnjenge thaj e Romenge baxtalo lumako dive!

Svim Romkinjama i Romima želimo sretan Međunarodni dan Roma!

E.M