Jakovčić: Istra i Međimurje primjeri su trajne brige o pravima Roma

/in /by

Iskustva Istre i Međimurja pokazuju pravi put za integraciju Roma i poštivanje njihovih manjinskih prava, istaknuo je zastupnik Ivan Jakovčić (IDS-ALDE) u ime Kluba zastupnika europskih liberala u raspravi u povodu Međunarodnog dana Roma

“Uz Rome se, na žalost i danas, vežu pojmovi kao što su segregacija, rasizam i netrpeljivost. Sve to je u izravnoj suprotnosti s vrijednostima za koje se mi, u Europskoj uniji, zalažemo- za toleranciju i uvažavanje različitosti”, kaže Jakovčić.

Romi su, uz Židove, najviše stradali u Drugom svjetskom ratu. Uz nacističku Njemačku, rekao je Jakovčić, i ustaška NDH bila je jedna od zemalja u kojoj su se ljudi proganjali i ubijali samo zato što su bili pripadnici “krivog” naroda, rase ili vjere.

“Uz sve te tragedije iz prošlosti, danas u Hrvatskoj postoje odlični primjeri sustavne brige o manjinskim pravima Roma. Podsjećam da sam, kao istarski župan, pokrenuo i realizirao niz projekata na korist romske manjine i njihove integracije. Otvaranjem posebnih vrtića i stipendiranjem školovanja romske djece, organiziranjem medijskih nastupa kako bi Romi predstavili svoju kulturu, pružanjem potpore njihovim poduzetničkim projektima te njihovim uključivanjem u nacionalna vijeća za pripadnike manjina uvelike se poboljšava položaj i uključivost romske zajednice”, istaknuo je Jakovčić.

I Međimurje, gdje postoje romska naselja, uz sve probleme, dobar je primjer brige o Romima. No nacionalni i europski programi, upozorio je Jakovčić, neće zaživjeti ako se u njihovu provedbu u potpunosti ne uključe regionalne i lokalne vlasti.

“Pozivam Europsku komisiju da razmisli kako europski novac izravno usmjeriti prema lokalnim i regionalnim vlastima jer je to najučinkovitiji put za što uspješniju integraciju Roma”, zaključio je Jakovčić.

TV Istra

OKRUGLI STOL „Iskustva u radu s romskom djecom u dječjim vrtićima, školama i knjižnicama na koprivničkom području“

/in , /by

U povodu Svjetskog dana Roma, koji se obilježava 8.travnja, u koprivničkoj Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ održan je 8. okrugli stol „Iskustva u radu s romskom djecom u dječjim vrtićima, školama i knjižnicama na koprivničkom području“ na temu „Suradnja s roditeljima Romima“. Uz Knjižnicu, suorganizatori su bili Udruga Roma „Korak po korak“ Koprivničko-križevačke županije, Pučko otvoreno učilište „Korak po korak“ iz Zagreba i Mreža podrške romskoj djeci REYN Hrvatska.

Izlaganja o programima i projektima osnaživanja romske djece i njihovih roditelja održali su viša stručna savjetnica za obrazovanje Roma u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Ermila Pozaić, koordinatorica Mreže podrške romskoj djeci REYN Hrvatska i predstavnica POU Korak po korak Zagreb Asja Korbar te učiteljica razredne nastave u OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec Vesna Perhoč. Primjere dobre prakse sa šireg koprivničkog područja predstavile su ravnateljica Gradske knjižnice Đurđevac Antonija Mandić, roditelji Romi Željko Oršoš iz Reke i Alen Balog iz Botova te romski pomagač u nastavi Mladen Bogdanić i učiteljica u Osnovnoj školi „Prof. Blaž Mađer“ Novigrad Podravski – Područna škola Plavšinac, Višnjica Šestak.

U ime Koprivničko-križevačke županije Okruglom su stolu prisustvovale pročelnica Upravnog odjela za zdravstveno-socijalne djelatnosti Željka Koluder Vlahinja, viša savjetnica za kapitalne projekte u školstvu Ana Mušlek i viša savjetnica za kulturu, udruge, sport i nacionalne manjine Vesna Peršić Kovač.

Pročelnica Koluder Vlahinja pohvalila je Knjižnicu koja brojnim projektima i programima pomaže romskoj zajednici, za što je primila i nekoliko nagrada, te je naglasila kako će primjeri dobre prakse poslužiti kao smjernice za daljnje aktivnosti.

„Koprivničko-križevačka županija od 2015. godine ima Vijeće romske nacionalne manjine, čiji rad Županija financijski podržava, kao i kulturne i edukativne aktivnosti udruga na našem području s kojima ostvarujemo odličnu suradnju. Važno je istaknuti i kako smo krajem prošle godine donijeli Akcijski plan za socijalno uključivanje Roma, a jedna od ključnih mjera je poticanje romske djece na obrazovanje, a njihovih roditelja na suradnju s odgojno-obrazovnim ustanovama.“, kazala je pročelnica Koluder Vlahinja.

Uvod u stručni skup s pregledom tema i zaključaka s dosadašnjih okruglih stolova dala je ravnateljica Dijana Sabolović-Krajina, a okupljenima se obratio i predsjednik Udruge „Korak po korak“ Franjo Horvat, koji je istaknuo: „ I dalje je najveći problem nepoznavanje hrvatskog jezika, posebno kod djece koja dolaze iz romskih naselja, i zato nam je važno što više uključiti romsku djecu u vrtiće kako bi od najranije dobili mogla krenuti s učenjem, što će im pomoći u daljnjem obrazovanju i integraciji u društvo.“

Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ od 2010. godine organizira okrugle stolove koji imaju nekoliko ciljeva. Prvi cilj je poboljšati životne šanse romskoj djeci koja žive u siromaštvu i teškim uvjetima kroz formalne i neformalne oblike obrazovanja kako bi se što lakše uključila u život lokalne zajednice i društva.

Drugi je cilj potaknuti što veću i kvalitetniju uključenost romske djece i mladih u obrazovni proces, a treći poboljšati stručne kompetencije stručnjake različitih profila koji rade s pripadnicima romske zajednice te omogućiti umrežavanje stručnjaka iz različitih područja i različitih profila i njihovu suradnju s romskim udrugama, predstavnicima Grada Koprivnice, Koprivničko-križevačke županije i općina na širem koprivničkom području.

Preuzeto sa: prigorski.hr

Hrvatska kriva jer nije istražila zločin motiviran mržnjom prema Romima

/in , /by

Strasbourg: Hrvatska kriva jer nije istražila zločin motiviran mržnjom prema Romima

Evropski sud za ljudska prava objavio je danas presudu u predmetu Škorjanec vs. Hrvatska u kojoj je Hrvatska proglašena krivom jer nije istražila slučaj napada motiviran mržnjom prema Romima. Sud u Strasbourgu je utvrdio da je Hrvatska time podnositeljici zahtjeva Maji Škorjanec povrijedila pravo na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja a u vezi sa zabranom diskriminacije, odnosno da je prekršila članak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda vezano s člankom 14.

Hrvatska zbog toga oštećenoj građanki mora platiti 12.500 eura na ime nematerijalne štete te još 2.200 eura za troškove postupka, odnosno ukupno oko 110.000 kuna.

Riječ je o događaju iz lipnja 2013. godine kada su Maju Škorjanec i njezinog partnera na tržnici u Zagrebu, nakon verbalnog sukoba, fizički napale dvije osobe. Napadači su ih vrijeđali na nacionalnoj osnovi, jer je partner Maje Škorjanec bio Rom, uz salvu pogrdnih izraza poput „Sve Cigane treba ubiti“, „Sve ćemo vas protjerati!“ i „Sve vas treba istrijebiti!“. Par je pokušao pobjeći, ali su ih napadači sustigli. Maju Škorjanec srušili su na zemlju udarajući je u glavu, a njezinog partnera je jedan od napadača zarezao nožem po ruci.

Policija je istoga dana ispitala napadnuti par, a dan kasnije podnijela je prijavu zbog zločina iz mržnje protiv dva napadača zagrebačkom Općinskom državnom odvjetništvu, ali samo za slučaj napada na mladića, a ne i djevojku koju su naveli samo kao svjedokinju. Istovjetno je postupilo kasnije i Općinsko državno odvjetništvo. I policija i državno odvjetništvo smatrali su da napad na Maju Škorjanec nije motiviran rasnom mržnjom, jer ona nije Romkinja, te su istragu za zločin iz mržnje koncentrirali isključivo zbog napada na njezinog partnera.

Evropski sud za ljudska prava ocijenio je da su policija, a pogotovo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu,  propustili ispitati okolnosti napada, odnosno jesu li napadači i prijaviteljicu percipirali kao Romkinju te moguću povezanost između njezine partnerske veze s mladićem i napada na oboje. Sud u Strasbourgu je utvrdio i to da su tijela kaznenog progona pogriješila što su ustrajala na tome da je bitno to što sama podnositeljica nije romskog porijekla. Sve je to, stoji u presudi, dovelo do manjka istrage i ocjene njezinog slučaja.

Sud u Strasborugu u presudi upozorava da netko može biti žrtva zločina iz mržnje iako nije pripadnik manjinske skupine, već da može biti žrtva zločina iz mržnje i zato što ima “stvarnu ili pretpostavljenu“ vezu s osobom koja je napadnuta zbog manjinske pripadnosti.

„Države imaju obavezu prepoznati oba ova tipa kao zločine iz mržnje i primjereno tome ih istražiti. U ovom slučaju, hrvatske vlasti su opetovano propustile posvetiti primjerenu pozornost prepoznavanju nasilja prema podnositeljici zahtjeva kao mogućem zločinu iz mržnje. Odbijajući žalbu tužiteljice, država je prekršila obaveze iz Konvencije“, stoji u presudi Suda.

Presuda Evrpskog suda za ljudska prava nije konačna. Postat će konačna ako u roku tri mjeseca nijedna strana ne podnese žalbu Velikom vijeću.

Veronika Rešković

Nema povratka, sad je vrijeme otpora

/in , /by

Oko šest tisuća ljudi na Noćnom maršu: Nema povratka, sad je vrijeme otpora!

“Nemate šanse. Žene ne pristaju. Nema povratka. Ne računajte na nas u vašoj velikoj demografskoj obnovi! Iako je žalosno da danas branimo nešto izboreno prije skoro 40 godina, to nas ne smije obeshrabriti”, poručile su organizatorice zagrebačkog Noćnog marša – 8. mart, najvećeg prosvjeda za prava žena u Hrvatskoj u novijoj povijesti.

Prosvjedni osmomartovski noćni marš održava se drugu godinu zaredom, a sinoć je u borbi za reproduktivna prava žena okupio između pet i sedam tisuća tisuća prosvjednica i prosvjednika. Marširalo se od Trga žrtava fašizma do Zrinjevca, gdje je održan kratki program uz zborske pjesme i čitanje proglasa.

Međunarodni dan žena ove je godine obilježen marševima u više gradova u Hrvatskoj i regiji, a u Zagrebu su članice feminističkog kolektiva fAKTIV iznijele zahtjev, između ostalog, ne samo za dostupan, siguran i legalan, već i potpuno besplatan pobačaj kako bi svoje pravo na medicinsku uslugu uistinu mogle ostvariti sve žene.

“Ako nas je povijest ičemu naučila, to je da ništa nećemo dobiti, a ni obraniti bez borbe. Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljedstvo”Pozvale su na otpor te prozvale političke elite i Katoličku crkvu koje “pretvaraju društvo u kojem živimo u neprijateljsko za sve one koji odudaraju od njihove vizije ispravnih Hrvata i Hrvatica”, te se osvrnule na politiku trenutne Vlade. “Premijer i Vlada lažu, uvaljuju nam najkonzervativnije politike nad kojima se zgraža čak i europska demokršćanska parlamentarna većina. To nisu ni politike, već fašističke metode koje žene pokušavaju svesti na obezvrijeđene ropkinje bez prava glasa – na ‘inkubatorice’ nacije i ‘proizvođačice’ obespravljene radne snage i topovskog mesa”, upozorile su iz fAKTIV-a i poručile: “E, pa nećete! Nećete nas niti prevariti, niti zastrašiti. Nećemo vam to dopustiti!”.

“Svatko tko se usudi dirnuti u prava žena, mora znati da žene neće stajati sa strane i gledati. Nećemo reći da će biti lako jer znamo da feministička borba nikad nije laka, ali baš zato ne smijemo odustati, ne smijemo im dopustiti da nas uvjere da smo bespomoćne, jer to nikako nismo. Ako nas je povijest ičemu naučila, to je da ništa nećemo dobiti, a ni obraniti bez borbe. Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljedstvo”, poručeno je na Maršu na kojem su se glasno tražile ostavke ministra Davora Ive Stiera i njegove desne ruke Ladislava Ilčića.

Sumnjiva borba protiv diskriminacije

/in , /by

Antidiskriminacijski plan donosit će konzvervativci i anonimne udruge

Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije preduvjet je za povlačenja 6,8 milijardi eura iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija EU

ZAGREB – Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina zaprimio je 22 prijave za članstvo u Radnoj skupini koja bi trebala doraditi Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije 2017. – 2022. godine. Ured je objavio tko je od prijavljenih izabran, ali nije objavio tko se sve prijavio. Naše pitanje poslano Uredu koje su sve organizacije civilnog društva poslale svoje prijave i koje su kandidate predložile za sada je još bez odgovora. Baš kao i pitanja na temelju kojih kriterija je izabrano pet kandidata te je li provedeno bodovanje pristiglih prijava i ako jest na temelju kojih parametara i kriterija.

Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije preduvjet je za povlačenja 6,8 milijardi eura iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija EU. Prethodna je verzija Nacionalnog plana u vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića prošla javnu raspravu, a sva su ministarstva i druga državna tijela dala o njoj pozitivno očitovanje. U Vladi Andreja Plenkovića, pri ponovnom očitovanju, negativno mišljenje dalo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, a tom su se Nacionalnom planu protivile radikalno konzervativne udruge Grozd i Vigilare.

Javni poziv za predstavnike udruga u Radnoj grupi proveden je i prije tri godine, kada se radila sad već prošla, neusvojena verzija Nacionalnog plana, ali tad su udruge morale priložiti i popis provedenih aktivnosti u suzbijanju diskriminacije i jačanja provedne Zakona o suzbijanju diskriminacije, što ove godine nije bio slučaj već je postavljen općenit uvjet opisa provedenih aktivnosti na području zaštite i promicanja ljudskih prava. Takva šira odredba omogućila je da se prijavi mnogo veći broj organizacija, a neke među njima možda i nemaju nikakve veze s borbom protiv diskriminacije.
Među pet izabranih su Ivan Zvonimir Čičak (HHO), Don Markušić (Transparency International Hrvatska), Ivana Eterović (Hrvatski pravni centar), Filip Markanović (HUM – Hrvatska udruga mladih) i Jasna Petrović (Sindikat umirovljenika Hrvatske).

Transparency International Hrvatska udruga je čijeg bi se predstavnika moglo zamisliti u radnoj skupini za borbu protiv korupcije, a s obzirom na transparentnost te udruge upitno je može li biti i u takvoj radnoj skupini. Naime, na internetskim stranicima udruge čija je prva riječ transparentnost u rubrici donacije navodi se da je lani primljeno tisuću kuna »anonimna donacija građanina«. Problematično je i to što je TIH-u u ožujku prošle godine ukinuta licenca, odnosno Transparency International kojemu je sjedište u Berlinu obavijestio je svoju (bivšu) hrvatsku podružnicu da mu ukida licencu i to zbog »neispunjavanja minimalnih uvjeta koji su postavljeni pred organizaciju«.

Predstavnik TIH-a u Radnoj skupini je Don Markušić, odvjetnik rodom iz Australije, dugogodišnjii član i potpredsjednik udruge. Markušić je bio jedan od sudionika Tradfesta, festivala tradicije i konzervativnih ideja, kojega je organizirala Zaklada Vigilare čiji je najpoznatiji aktivist u javnosti Vice Batarelo, također rodom iz Australije.

Nejasno je i na temelju kojih kriterija je odabran predstavnik Hrvatske udruge mladih. Ta udruga na svojoj internetskoj stranici navodi da je osnovana s ciljem promicanja interesa i aktivnosti mladih i to »kroz osmišljavanje i provedbu novih te usavršavanje postojećih edukativnih, poduzetničkih, kulturnih, zabavnih i športskih sadržaja i projekata integriranih u svakodnevni život ljudi«. Sudeći prema onome što udruga sama piše o svom radu jedna od njenih ključnih aktivnosti je govornička škola koja se odvija kroz debatne klubove.

Vladin Ured u svojoj odluci navodi da je bilo nužno »napraviti takav odabir organizacija civilnog društva koji će najbolje odgovoriti na trenutne izazove u sutavu zaštite od diskriminacije« i uvažiti područja u kojima je diskriminacija najučestalija odnosno najteža po posljedicama, a odabirom »navedenih predstavnika nastoji se osigurati sudjelovanje organizacija civilnog društva s različitim fokusima na diskriminaciju«

Tihomir Ponoš
Objavljeno: 16. ožujak 2017. u 22:30

Djeca romske nacionalnosti u Čakovcu učila o STEM vještinama

/in /by

Romi-STEM-vještine1Microsoft Hrvatska, Udruga Mladi informatičari Strahoninca (MIS) i Udruga Sfera u Čakovcu organizirali su u Tehnološkom-inovacijskom centru Međimurje dvodnevnu radionicu za djecu romske nacionalnosti s ciljem edukacije o digitalnim tehnologijama te kasnijoj lakšoj integraciji u društvo.

Tijekom radionice, romskoj djeci starosti 11 i 12 godina su predočene osnove rada s računalom i internetom kroz razne Microsoft alate.

– Digitalne vještine će danas, a još više u budućnosti, biti neizostavan dio životnih vještina bez kojih će biti nemoguće uspješno funkcionirati u društvu. Da bi se digitalne vještine usvojile, na njihovom razvoju treba raditi od malih nogu. Informatičke i općenito STEM edukacije izuzetno su važne za budućnost i napredak svakog učenika, a osobito za djecu romske nacionalnosti – rekao je Dejan Drabić, predsjednik Udruge Mladi informatičari Strahoninca, čija je glavna zadaća obrazovanje i odgoj djece i mladeži, s naglaskom na razvoj analitičko logičkog razmišljanja i STEM vještina.

Cilj održane radionice je pokretanje akcije informacijskog opismenjivanja djece romske nacionalnosti u informatičkom obrazovanju.

Kroz radionicu, koja je održana u informatičkoj učionici Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje, djeca su se imala priliku upoznati s izazovima napredne tehnologije te s najnovijim operacijskim sustavom Windows 10 i njegovim osnovnim alatima za unos teksta i radom s grafikom. Djeca koja su već imala osnovno predznanje upoznala su se i s bespućima internetskog sadržaja pretražujući ga u pregledniku Microsoft Edge kao i s metodama pretraživanja putem tražilice Bing.

Djecu su posebno zanimale interaktivne edukativne igre na web stranici Code.org tijekom kojih su napravili prve korake u učenju rješavanja logičkih zadataka i programiranju. Rješavali su interaktivne multimedijalne računalne igre kodiranja s najnovijim kadrovima iz “Diznijevih“ crtića te tako kroz zabavu savladali prve korake programiranja.

Romi_Stem_djeca_TICM_dejan-drabić_microsoft-hrvatska-1024x680

Svijet računala otvara djeci mnogo više mogućnosti u odabiru zanimanja te bolje budućnosti. Učenje osnovnih koraka programiranja računala uz zabavne, intuitivne  i pomno osmišljene igre djecu će uvesti u svijet računalnih algoritama koji su temelj razvoja kompetencija, vještina i sposobnosti koje su prijeko potrebne i tražene gospodarstvu. STEM obrazovanje potrebno je približiti djeci kako bi bila spremna prihvatiti izazove modernog društva budućnosti.

– Romi danas spadaju u marginalne skupine društva i žive na rubu egzistencije što utječe na sve komponente njihova života pa tako i na obrazovanje. Unazad nekoliko godina, postotak Roma koji se školuju raste, no još je uvijek visok postotak onih koji rano odustaju od školovanja. Bez adekvatnog obrazovanja, Romi ostaju uskraćeni u znanju, a kasnije i u zapošljavanju i osiguravanju boljih uvjeta života. Iako se kroz različite Akcijske planove za uključivanje Roma osiguravaju besplatni udžbenici i školski pribor, stipendije, stanovanje u učeničkim domovima, ono što nedostaje je motivacija i kod učenika i kod njihovih roditelja. Svi oblici obrazovanja, posebno izvaninstitucionalni oblici, doprinose povećanju kapaciteta romskih učenika za uspješno praćenje redovne nastave, a konačno i za postizanje boljeg školskog uspjeha i završetak školovanja. Osim toga učenje o društveno prihvatljivom ponašanju, razvoj odgovornosti za rad i stjecanje radnih navika, doprinose smanjenju razine diskriminacije i uspješnom uključivanju u društvo – rekla je prof. Maja Odrčić Mikulić, predsjednica Udruge Sfera, nevladine i neprofitne organizacije osnovane s ciljem poboljšanja kvalitete života djece predškolske i školske dobi te promocije inkluzije djece romske nacionalnosti u Međimurskoj županiji. ROMI_stem_TICM_microsoft-hrvatska-1024x680

– Microsoft Hrvatska kontinuirano sudjeluje u promicanju korištenja modernih tehnologija u hrvatskom obrazovnom sustavu kako bi se mladi naučili služiti novim tehnologijama u ranoj dobi i pomoću nje stjecali znanja i vještine koje će im biti potrebne u budućnosti. Također, tehnologiju nastojimo popularizirati i implementirati u manje razvijenim područjima te prema manjinskim skupinama jer smatramo da svatko ima pravo na pristup i edukaciju o tehnologiji. Djeca izuzetno brzo usvajaju moderne tehnologije, a ovakvi događaji kod mnogih potiču interes za daljnjim školovanjem i za karijerom u IT sektoru čime se povećavaju šanse za uspješno snalaženje na tržištu rada na kojem su upravo zanimanja iz IT sektora jedna od najtraženijih – rekla je Lejla Zukić-Krivdić, direktorica Microsoft Hrvatska i Bosna i Hercegovina.

Dejan-Drabić_MIS_TICM_microsoft-hrvatska-1024x680Sandra Županić

mnovine

IZJAVA

/in , /by

ženska mreža_Croatia

Ženska mreža Hrvatske

Kralja Držislava 2, Zagreb

Zagreb, 2.3.2017.

  • Svim medijima

Izjava u povodu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece

Ženska mreža Hrvatske pozdravlja Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. proglašava ustavnim, te isto tako izrečeno mišljenje Suda da ne postoji ustavna osnova za zabranu prava žene na pobačaj. Ocjena Ustavnog suda još je jedan uspjeh u obrani prava na izbor. Ljudsko je pravo žene da slobodno odlučuje o svom tijelu. U tom kontekstu ocjena Ustavnog suda je  očekivana i sukladna međunarodnim standardima.

Pozdravljamo poziv Ustavnog suda za uključivanjem reproduktivnog i spolnog obrazovanja u kreiranje spolno odgovornog ponašanja te odgovornosti žene i muškarca u prevenciji neželjene trudnoće.  To je isto tako sukladno zaključnim  preporukama  UN Odbora  za praćenje provedbe Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW Odbor), na koju se  poziva i Ustavni sud Republike Hrvatske. Odbor naime preporuča reviziju školskog  plana i programa te povećanje broja sati i kvalitete obrazovanja u školama  o spolnom i reproduktivnom zdravlju primjereno dobi. Smatramo da je to jedini ispravni put prevencije neželjene trudnoće i razvijanja spolno odgovornog ponašanja, prije svega kod mladih.

Pozdravljamo i preporuku za podizanje razine informiranja o trudnoći, porodu i planiranju obitelji.  No, to može biti isključivo u preventivne svrhe, a nikako nakon što žena zatraži medicinski zahvat prekida trudnoće. Ljudsko pravo žene na privatnost, integritet i slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu, odnosno pravo na izbor ni na koji način ne smije biti dovedeno u pitanje.

Svjesne činjenice da se radi o političkoj odluci Ustavnog suda kao jednog od tijela političke vlasti, ne vidimo razlog za poziv zakonodavcu istaknut u objavljenoj Odluci da u kratkom razdoblju od dvije godine donese  novi, „osuvremenjeni“ zakon. Naime, bez obzira na procijenjenu zastarjelost radi se o vrlo suvremenom i progresivnom Zakonu, kojeg treba samo terminološki osuvremeniti i uskladiti s dostignućima suvremene medicine u području zaštite spolnog i reproduktivnog zdravlja žena.  Pozivamo Vladu  i Sabor da prepoznaju priliku i kroz zakonodavni okvir unaprijede kvalitetu zaštite reproduktivnog i seksualnog zdravlja žena te dostupnost i sigurnost pobačaja i kontracepcije.

Također pozivamo Vladu RH na dosljedno provođenje važećeg zakona do donošenja novog, te da oživotvori preporuke CEDAW odbora, posebno naglašavajući pravo na besplatan, siguran i dostupan pobačaj i  kontracepciju.

 

Koordinacija Ženske mreže Hrvatske

Poziv na protestnu akciju povodom 8. marta

/in , /by

Aktivistice Ženske mreže Hrvatske, ženskih sindikalnih grupa SSSH, NHS i HURS  te udruge Roda organiziraju protestnu akciju povodom Dana žena, u srijedu, 8. 3. 2017. pod nazivom Žene protiv bijede.

Akcija započinje okupljanjem pred Radničkim domom u 9:00 sati, na Krešimirovom trgu, odakle u posebno organiziranom autobusu krećemo pred Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, gdje će se održati kratki govori i predati zahtjevi.

KOLIKA JE CIJENA ŽIVOTA JEDNE ŽENE

/in , /by

KOLIKA JE CIJENA ŽIVOTA JEDNE ŽENE ‘Hrvatska može spriječiti ubijanje žena, ali vlade su mi se žalile da im je to preskupo!’

Dubravka Šimonović nudi Istanbulsku konvenciju kao rješenje koje prihvaćaju druge svjetske države, a Hrvatska ga dosad nije htjela usvojiti

Dubravka Šimonović, koja je srpnju 2015. imenovana specijalnom izvjestiteljicom Ujedinjenih naroda za nasilje nad ženama, sastajala se s visokim dužnosnicima u vladama Zorana Milanovića i Tihomira Oreškovića, ali nije uspjela uvjeriti sugovornike da Hrvatska treba ratificirati Istanbulsku konvenciju. Poseban je paradoks podatak da je Dubravka Šimonović kao diplomatkinja iz Hrvatske supredsjedala Odborom Vijeća Europe koje je izradilo Istanbulsku konvenciju koja je danas prihvaćena kao najznačajniji instrument na ovom području koji su ratificirale sve susjedne države, od Srbije i BiH do Slovenije, jedino nije Hrvatska. Zajedno s brojnim nevladinim udrugama, gospođa Šimonović je potpisala pismo kojim se svi nadležni pozivaju na ratifikaciju, s brojnim dužnosnicima i osobno razgovarala, no do ratifikacije nikada nije došlo.

A da je usvojen ovaj, u Hrvatskoj relativno slabo poznat dokument, stvorili bi se sigurniji uvjeti za mnoge žene koje su izložene brutalnom nasilju, vjeruje Dubravka Šimonović, koja je godinama bila predsjednica UN-ova Odbora za Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women; CEDAW).

Ova zagrebačka pravnica je 2015. dala ostavku na dužnost veleposlanice pri UN-u u Ženevi i poslije 22 godine napustila Ministarstvo vanjskih poslova.

Djelokrug poslova specijalne izvjestiteljice Ujedinjenih naroda uključuje analiziranje stanja i trendova kao izradu tematskih izvještaja koje zatim podnosi Općoj skupštini UN-a i Vijeću za ljudska prava. Uz to mandat obuhvaća i izradu izvješća o kršenju prava žena i djevojčica u pojedinim državama. Posebni dio mandata je primanje i reagiranje na pritužbe o kršenjima ljudskih prava žena i djevojčica na osnovi kojih mogu tražiti odgovor od zemalja na koje se odnose te pritužbe. Ovih je dana Dubravka Šimonović na službenom putu u Australiji, ali prati situaciju u Hrvatskoj, posebno okolnosti vezane uz ubojstvo Kristine Krupljan. Jučerašnji razgovor počela je objašnjenjem svog posjeta Australiji.

– U Australiji sam u službenom posjetu kao UN-ova posebna izvjestiteljica za sprječavanja nasilja nad ženama od 13. do 27. veljače kako bih prikupila informacije u vezi s nasiljem nad ženama. Kao mjerilo koristim UN-ove ugovore za zaštitu ljudskih prava, a posebice Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). Podatke prikupljam kroz razgovore s predstavnicima vlasti, nevladinim organizacijama, akademskom zajednicom te žrtvama nasilja. Australija je federalna država tako da sam posjet počela u Canberri s predstavnicma Vlade, nakon toga sam otišla u Sydney, Hobart, Brisbane, Alice Springs, Adelaide i Melbourne. U svakoj od država i teritorija imam razgovore s predstavnicma vlasti, uključujući ministrice, te sam imala sastanak s federalnom ministricom za žene Michaelijom Cash, te s ministricama za žene Tasmanije, Queensborougha i Victorije. Posjetila sam i zatvor za žene kraj Brisbanea i sklonište za žene u Alice Springsu. Na kraju posjeta vraćam se u Canberru, gdje predstavnicima Vlade predstavljam preliminarne nalaze ovog posjeta, a održat ću i konferenciju za novinare. Finalno izvješće s preporukama slijedi kasnije i bit će predstavljeno na Vijeću za ljudska prava UN-a.

Vjerojatno ste čuli za ubojstvo Kristine Krupljan. Može li se zaključiti da je ona žrtva sustava, koji je nije zaštitio unatoč brojnim dokazima da je ugrožena?

– Pratim preko interneta događanja u Hrvatskoj i ubojstvo mlađe djevojke koja je očito neko vrijeme bila pod mjerama zaštite. Treba se sjetiti da su prošle godine 17 žena ubili bliski nasilnici i tu se radi o rodno povezanim ubojstvima. Radi li se i o propustu sustava, to treba istražiti. Sigurno je da povećani broj ubojstva upućuje na sustavne probleme.

Što se moglo napraviti u takvim slučajevima?

– U takvim slučajevima treba utvrditi radi li se o propustu sustava kroz nezavisno i interdisciplinarno analiziranje svih tih slučajeva kako bi se vidjelo postoje li sustavni problemi bilo u zakonu ili primjeni zakona te kako bi se oni promijenili. To je, uostalom, na tragu poziva koji sam uputila svim državama članicama Ujedinjenih naroda za osnivanje takvog mehanizma na nacionalnoj razini – Femicide watcha/ panela za prevenciju femicida – a o tome sam izvijestila i UN u svom zadnjem izvješću Općoj skupštini UN-a. Mislim da bi u Hrvatskoj bilo najbolje da Vlada imenuje posebnu nezavisnu komisiju ili taj posao prepustiti pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja može imenovati grupu stručnjaka i napraviti analizu slučajeva koji su se dogodili prošle godine, a svakako i slučaja Kristine Krupljan. Važno je dobiti podatke od svih koji su na bilo koji način bili službeno uključeni u ovaj slučaj, naglasit ću, ne samo od policije nego od svih. U Australiji postoji sličan mehanizam “Homicide review panel” – “panel za pregled ubojstava” te će mrtvozornik dobiti dodatne ovlasti da analizira svaki slučaj ubojstva i okolnosti, uključujući uključenost sustava, koje su dovele do ubojstva te predlaže mjere kojima treba promijeniti uočene sustavne greške. Analize kakve postoje u Australiji su izvrsne i upućuju na probleme u zakonu ili pri primjeni privremenih mjera koje su često nedovoljno učinkovite i koje se krše, a policija ne reagira na kršenje.

Prije godinu dana žalili ste se jer Republike Hrvatska nije ratificirala Istanbulsku konvenciju. Zašto je to važno i što bi promijenilo?

– Istanbulska konvencija nudi najmoderniji i najdetaljniji pravni okvir za borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja i u osnovi razrađuje globalne obveze koje već imamo preuzete putem CEDAW konvencije. Osnovna prednost Istanbulske konvencije je upravo u tome što detaljno razrađuje te obveze pa ih je državama lakše pretočiti u nacionalne zakone. Ona ima i odredbe o skloništima i nadzornim mjerama, ali najvažnije je to da je sveobuhvatna jer obuhvaća i prevenciju i mjere zaštite koje su dio socijalnog sustava i mjere progon počinitelja koje su dio građanskog ili kaznenog sustava. Osim toga, predviđa povezivanje i koordiniranje nacionalnih tijela koja često ne komuniciraju dovoljno nego djeluju nepovezano. Tu se najčešće događaju propusti na ovome području. Mi u Hrvatskoj imamo zakone koji nisu međusobno usklađeni i koji nisu na razini Istanbulske konvencije, a sam sustav je nepovezan, nema centralnog koordinirajućeg mehanizma. Kod nas vlada neka čudna inercija i bezvoljnost pa kada i imamo dobre primjere kako naprijed, mi ih ne pratimo. Dapače, izmišljamo razloge protiv. Potpuna je izmišljotina da Istanbulska konvencija donosi “rodnu ideologiju” koje nema drugdje i to mogu navoditi samo oni koji nemaju pojma što je u CEDAW i što je to nasilje nad ženama – to je uvijek rodno uvjetovano nasilje koje se odnosi na žene zato što su žene ili ono koje prekomjerno pogađa žene, a može imati različite oblike od psihičkog, fizičkog, seksualnog do ekonomskog. Kad ne bi bilo te definicije, onda bi svako nasilje bilo nasilje nad ženama. Rodno uvjetovano nasilje nad ženama oblik je diskriminacije žena i predstavlja kršenje ljudskih prava. Ili još jednostavnije: kod nas je termin “Gender Equality” preveden kao “ravnopravnost spolova”, a zapravo je engleski termin “Gender” – “rod”, a ne spol.

S kojim ste političarima razgovarali o ratifikaciji Istanbulske konvencije?

– Razgovarala sam s gotovo svima iz prošle Vlade, a s predstavnicima sadašnje hrvatske Vlade još čekam sastanke.

Koji su bili argumenti vaših sugovornika da ne ratificiraju Istanbulsku konvenciju?

– Argumenti bivše Vlade izneseni u Saboru na regionalnoj konferenciji o ratifikaciji Istanbulske konvencije bili su da je to “financijski preskupo”, no nisu naveli koliko se troši na ovaj sustav zakona, tijela i mjere koje očito nisu dostatne, niti kako se računa trošak gubitka života žena koje stradaju i zbog lošeg sustav zaštite.

U europskim razmjerima, koliko je Hrvatska opasna za žene?

– Upravo podaci o broju ubijenih žena pokazuju da je Hrvatska sve opasnija i da se nedovoljno radi na prevenciji nasilja. Primjerice, u Australiji se jako puno ulaže u programe prevencije, ističe se program “respectful relationship” za mlade te nacionalni program koji je usmjeren na promjenu stereotipa i ponašanja široke populacije. Političari su vrlo glasni i jasni u deklariranju političke volje, brojni australski političari su u White ribbon (bijela traka) pokretu kojim se deklariraju kao oni koji se zalažu za iskorjenjivanje nasilja nad ženama. Postoje radna mjesta koja imaju certifikat “bijele trake”. Razumije se, ima i tu specifičnih problema koje treba rješavati. Korak u tome smjeru je i ovaj moj posjet jer me pozvala Vlada Australije kojoj su preporuke i namijenjene. Nasuprot iskustvu Australije, u Hrvatskoj nedostaje vidljiva politička volja. Govorim o volji i javnim nastupima političara u kojima se nasilje nad ženama osuđuje, a nedostaju i dobri zakoni i programi za prevenciju i sprječavanja takvog nasilja.

Kao pravnica, mislite li da mediji trebaju objavljivati detalje o ljubavnom životu ove djevojke ili drugih žrtava?

– Mislim da se razumije da bi novinari trebali paziti na zaštitu ugleda, digniteta i privatnosti ubijenih osoba.

AUTOR: Robert Bajruši