8 MART

U organizaciji Ženske mreže Hrvatske održat će se marš pod nazivom ‘Ženama je dosta!’ koji starta u 11 sati na Trgu žrtava fašizma.
“I ove godine, u 20. godini od osnivanja Ženske mreže, obilježavamo 8.mart, Međunarodni dan žena, centralnim događajem u Zagrebu. „ŽENAMA JE DOSTA!“ središnja je poruka protesta koji započinje u utorak 8.3. u 11 sati okupljanjem na Trgu žrtava fašizma, odakle ćemo krenuti Ulicom Račkog, zatim Jurišićevom, preko Trga Bana J. Jelačića do Trga sv. Marka, na kojem ćemo u 12 sati održati program i izraziti svoje nezadovoljstvo sve grubljim kršenjem ženskih prava, dokidanjem stečenih prava i sve glasnijim najavljivanjem mjera i propisa koje vode pogoršanju ionako lošeg položaja žena u društvu.”

Dođite u 11 sati na Trg žrtava fašizma u Zagrebu!!!!!!
Pa put Vlade RH.
Ženama je dosta!!!!!!
Poruka je dosta je kresanja ženskih prava
Lista – neispunjenih obećanja! je dugačka.

Pozovite i povedite prijateljice i prijatelje, rođakinje i rođake, studentice i studente.

8. MART

S početkom u 18 sati, u Parku kralja Petra Krešimira IV u Zagrebu održat će se ‘Noćni marš – 8. mart’ na kojemu će okupljeni/e upozoriti na problem mitologiziranja feminističke borbe za prava žena.
Pozvani su svi i sve kojie se zalažu za ljudska prava i borbu protiv nasilja da se pridruže maršu koji će krenuti prema Zrinjevcu. Cilj marša je naglasiti kako žene većinu radne i proizvodne snage u industrijama koje se praktički nalaze pred potpunim nestankom, kao i na činjenicu da čine većinu onih koje se bave, u kapitalističkom društvu, najslabije plaćenim uslužnim i javnim djelatnostima, gdje rade u feministički prepoznatima ‘nesigurnim i nestabilnim’ uvjetima rada.

Skupljamo se u parku Kralja Petra Krešimira IV u 18 sati, nakon čega nastavljamo u smjeru: Ulica kneza Višeslava –> Džamija –> Ulica Franje Račkog –> Jurišićeva –> Zrinjevac. Ponesite transparente i zviždaljke. Vidimo se!

Elham Memedi

Običaji Roma «Prošlost , život i običaj»

Elham MemediUdruga Žena Romkinja « Bolja Budućnost» izdala je u siječnju 2016 godine knjigu Običaji Roma «Prošlost , život i običaj»

Autorica gđa. Ramiza Memedi je napomenula da autohtone zajednice igraju važnu ulogu u očuvanju i obogaćivanju svoje kulturne i tradicijske vrijednosti. Rome je održala solidarnost i o njima se ispredaju legende. Stoljećima proganjani i uništavani, izloženi ksenofobiji i rasizmu od strane okružujućih naroda, jakom unutrašnjom solidarnošću i integracijom uspijevali su se obraniti i preživjeti.

Ne Romi većina smatra Rome jako zanimljivim kao narod, vole filmove na tu temu, romsku glazbu i njihovu kulturu. S obzirom na njihovu specifičnost i na mnoge predrasude koje ljudi imaju htjela sam napisati knjigu o običaju Roma koja će biti prikazana i sa druge strana osim one koju svi „vidimo“, te većinskom narodu približiti tu temu.

Romski narod je jedan od najtolerantnijih naroda, jer nikada i nigdje nisu započeli nikakvu ratnu situaciju ili rasnu netrpeljivost. Romi su uvijek željeli živjeti na miran i tolerantan način s drugim narodima. Prije svega moramo navesti da Romi spadaju u etničku manjinsku grupu koja nema svoju matičnu domovinu, tako da Romi pripadaju onom većinskom narodu na čijem području države žive. Romi u Republici Hrvatskoj pripadaju hrvatskom narodu i čine jednu od najstarijih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Romska zajednica se davno doselila na prostore Republike Hrvatske svojom migracijom iz matične zemlje porijekla, Indije. Dio stare kulture su zadržali, ali su i poprimili neke od kultura i običaja većinskog stanovništva na primjer od vjere pa do jezika naroda sa kojima su živjeli.

Upoznavajući povijest, običaje i život Roma upoznajemo i njihovu zajednicu, njih same, njihovu kulturu, jezik i tradiciju kao i način ponašanja unutar šire društvene zajednice pa i svoje romske zajednice. Narod koji nema svoju povijest, jezik, kulturu i običaje nije narod, niti će ga drugi većinski narod sa kojim imaju suživot ozbiljno prihvatiti u svoju sredinu. Romi imaju svoju povijest, jezik, kulturu i običaje.

Elham MemediPrihvaćajući Rome kao sastavni dio svjetske zajednice naroda, a ne kao etnološku posebnost, možemo uočiti bogatstvo kulturnih, umjetničkih i tradicijskih postignuća.
Nakon tisuću godina i mnogostruko više kilometara daleko od pradomovine Indije, imigracijski procesi uvjetovali su značajne posljedice za romski narod: očuvanje (u gotovo svakoj sredini) vlastitog načina života, etničkih i kulturnih vrijednosti, ali i prilagođavanje lokalnoj socijalnoj, gospodarskoj i vjerskoj okolini.

Udruga Žena Romkinja – “Bolja budućnost” osnovana je 1998. godine. Udruga je registrirana u siječnju 1999. godine. Udruga Bolja Budućnost od početka rada radi na promociji prava Romkinja, odnosno poboljšanju njihovog ekonomskog, socijalnog, obrazovnog, zdravstvenog i pravnog statusa na području Republike Hrvatske. Vezano uz ovu problematiku, pruža besplatne pravne savjete u uredu udruge, ali i u kontaktu s Romkinjama na terenu, jer je evidentno kako Romkinje, odnosno veliki dio romske populacije nije upoznat sa svojim pravima u RH.

Udruga ima niz ciljeva i dugogodišnjih rezultat u svom radu te se svakodnevno bori protiv spolne diskriminacije, koja je vrlo izražena u romskoj populaciji. Posebno se zalaže za obrazovanje djece, s naglaskom na djevojčice, jer samo znanje može pomoći ženi da postigne uspjeh u životu! Također, pruža i besplatne pravne savjete za reguliranje statusa u Republici Hrvatskoj, s obzirom da ima osoba koja još uvijek nisu stekle pravo na državljanstvo ili trajno ishoda boravišta u RH.
Udruga Žena Romkinja Bolja Budućnost od 2005. godine organizira Ljetnu školu za mlade Rome na kojoj uče o svojoj kulturi, jeziku i povijesti, jer te stvari ne mogu naučiti u školama. Cilj ljetne škole je upoznavanje različitosti u romskoj zajednici, osnaživanje i međusobno poštivanje.

E.M

RIJEČ AUTORA

Autohtone zajednice igraju važnu ulogu u očuvanju i obogaćivanju svoje kulturne i tradicijske vrijednosti. Rome je solidarnost održala, i o njoj se ispredaju legende. Vjekovima proganjani i uništavani, izlagani ksenofobiji i rasizmu od strane okružujući naroda, jakom unutrašnjom solidarnošću i integracijom uspijevali su da se odbrane i da prežive.

Povijesna je činjenica da su Romi prilikom stoljetnih migracija izgubili svoju tradiciju, običaje i kulturu i poprimili običaje sredine u kojoj su se nastanili.
Imajući u vidu da se polako gubi interes njegovanja i očuvanja kulturne i tradicijske vrijednosti Roma, posebno kod mladih, započeli smo istraživanje starih običaja Roma a u cilju podizanje svijesti mladih generacija o očuvanju i njegovanju kulture, tradicije i običaja. Promjene koje se događaju i koje su se dogodile u romskoj kulturi tijekom tranzicije u modernom društvu zbog niz razloga tekle su relativno sporije u usporedbi s onim društvima koji ih okružuju. Iz tog razloga često smo se susreli s događanjem kada su Romi nositelji tradicije koje su odavno ili nedavno zaboravljene ili su sačuvani samo kao kulturne baštine u drugim zemljama.

Kultura Roma formirana je i razvija se kroz dugi i složeni proces te živi kontinuirano kroz aktivne interakcije s kulturom okolnog stanovništva u zemljama središnje, istočne i jugoistočne Europe. Rezultat različitih podvarijanata u nepromjenjivost romske kulture je zbog unutarnje heterogenosti u romskim zajednicama i činjenice da žive raspršeno među okolnog stanovništva u različitim zemljama i u različitim kulturnim i povijesnim regijama.

Kulturna i tradicijska vrijednost Roma koja se prenosi s generacije na generaciju, neprestano se mijenja ovisno o okruženju u kojem se nalaze, njihove interakcije i njihove povijesti, pružajući im osjećaj identiteta i na taj način promoviraju kulturne raznolikosti.
To, međutim, ne utječe na ukupni zaključak o romskoj kulturi, koja predstavlja zasebnu etničku razliku Europske kulture
U ovoj publikaciji nastojali smo obuhvatiti povijest, neke od običaja, kulturu i tradiciju Roma bez obzira na vjeroispovjednu, teritorijalnu i jezičnu djeljivost.
Nadam se da ćemo uspjeti ovom publikacijom probuditi interes mladih za njegovanje vlastitog kulturnog identiteta i bogatstvo tradicije koje su naslijedili od svojih predaka te njegovati svoje običaje kao druge manjinske zajednice.

Ramiza Memedi

ADRESE UDRUGA

ALIJA MEŠIĆ
UDRUGA ROMA ZAGREB I ZAGREBAČKE ŽUPANIJE
Čemernićka 17
10 000 Zagreb
ZUHDIJA AHMETOVIĆ
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO ROMA “VESELI ROMI”
A. Starčevića 44
10360 Sesvete,
IVAN RUMBAK
HUMANITARNA ORGANIZACIJA
SVJETSKA ORGANIZACIJA ROMA U HRVATSKOJ
IV Poljanice 2
Zagreb, 10 000
Koraljka Posavec
ROMSKA ODGOJNA ZAJEDNICA-INTERKULTURNA UDRUGA
Kaptol 1,
Zagreb 10 000
FADIGA BEHADER
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “ROMSKO SRCE”
I. Petruševac IV. Odvojak 67,
10 000 Zagreb
ANITA ŠEČIĆ
UDRUGA ROMSKI EDUKACIJSKI OMLADINSKI CENTAR “Dr Ian Hancock” 
Svetice 33,
10 000 Zagreb
ADALETA STANZER
“ROMSKI PUTEVI” – “ROMANE DROMA”
Trg bana Josipa Jelačića 6,
10 000 Zagreb
SENIJA SEFEROVIĆ
UDRUGA ŽENA UNIJE ROMA HRVATSKE
III. Kozari put, IV. odvojak 2b,
10 000 Zagreb
OSMAN MURATOVIĆ
UDRUGA ZA STARE I NEMOĆNE ROME HRVATSKE 
Čulinečka cesta 201,
10 000 Zagreb
 
ENVER FADIGA
PRIJATELJ ROMA
I. Petruševac IV. odvojak 67,
10 000 Zagreb
RAHMAN SEFEROVIĆ
SPORTSKO DRUŠTVO SVJETSKE ORGANIZACIJE ROMA
Vladimira Varlaja 31,
10 000 Zagreb
TOTI DEDIĆ
MALONOGOMETNI KLUB “AS ROMA – SELEKCIJA ROMSKE MALONOGOMETNE LIGE”
Petračićeva 20,
Zagreb 10 000
 
KEMAL ZAHIROVIĆ
UDRUGA ROMA “ROMSKA NOĆ”
Lupoglavska 9,
10 000 Zagreb
 
UDRUGA ROMA DRAGOVOLJACA I INVALIDA DOMOVINSKOG RATA
Marčanska 10
10 000 , Zagreb
MREŽA MLADIH ROMA HRVATSKE
Vinec 38,
10 000 Zagreb
AVDIJA OMEROVIĆ
KLUB “ROMSKI DAN – ROMANO ĐIVE”
Kanalski put 56a,
10 000 Zagreb
ISMET MURATOVIĆ
UDRUGA “RASPLESANI ROMI”
I. Petruševec IV. Odvojak 65,
10 000 Zagreb
 
UDRUGA “ZLATNE GODINE – ZAGREB”
I. Petruševec IV. Odvojak 32 a
10 000 zAGREB
 
SVJETSKA ORGANIZACIJA ROMA U BORBI PROTIV DISKRIMINACIJE, RASIZMA I SIROMAŠTVA
Petratićeva 20,
10 000 Zagreb
MEFAILJ OSMANI
UDRUGA ROMA “BRATSTVO”NOVSKA-ČIDINIPE ROMENGO “PRALIPE”
Kolodvorska 19
44330 Novska,
IVICA HORVAT
DRUŽENJE ROMA MOSLAVINE
Radićeva 304
44320 Kutina,
SLOBODAN NIKOLIĆ
UDRUŽENJE ROMA BAJAŠA SISAČKO – MOSLAVAČKE ŽUPANIJE
CAPRAŠKE POLJANE 27
SISAK, 44 000
DUSHAKO DELMATHO
ROMANESKA GRAĐANSKA UDRUGA
Trg grofova Erdody 8
Popovača, 44317
RANKO NIKOLIĆ
UDRUGA ZA RAZVOJ I BOLJI ŽIVOT ROMA
Capraške poljane 80
44 000 Sisak,
DRAGAN NIKOLIĆ
UDRUGA ROMA KUTINA
Stjepana Radića 0
44320 Kutina,
ROMSKO KULTURNO-UMJETNIČKO DRUŠTVO “CRNI BISERI” SISAK
Capraške Poljane 4
44 000 Sisak,
ROMSKI KULTURNI CENTAR
Capraške poljane 17
44 000 Sisak,
DRAGOLJUB NIKOLIĆ
ROMSKI NOGOMETNI KLUB “ROMA”
Capraške poljane 39
44 000 Sisak,
RANKO NIKOLIĆ
ROMSKA UDRUGA UMIROVLJENIKA
Capraške poljane 80
44 000 Sisak,
DUŠAN NIKOLIĆ
UDRUGA ZA INTEGRACIJU ROMA
Capraške poljane 23/a
44 000 Sisak,
UDRUGA ROMA HRVATSKE – ROMSKA BUDUĆNOST NOVSKA
Alojzija Stepinca 20
Novska 44330
UDRUGA ROMA KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKE ŽUPANIJE
Stiska 60, 48350 Đurđevac,
UDRUGA ROMA ŽLEBICE
Starogradska 190
51 000 Rijeka
UDRUGA ROMA – RIJEKA – CIDINIPE ROMANO – FIUME
Vukovarska 59
51 000 Rijeka
ZAJEDNICA ROMA PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE “ROMSKO JEDINSTVO” – Blaža Polića 2/3
51000 Rijeka,
UDRUGA ŽENA ROMKINJA RIJEKA “BOLJI ŽIVOT”
Rastočine 3,
51000 Rijeka
UDRUGA ROMA BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE
Plase 65/B     10 000 Rijeka
ŠEMSI ISLAMI
UDRUGA ROMA I AŠKALIJA
Vinodolska 22
51260 Crikvenica
UDRUGA ROMA GRADA DELNICA
Ante Starčevića 4,
51 300, Delnice
NOGOMETNI KLUB ROMA “THE BEST”
Plase 25,
51 000 Rijeka
UDRUGA ROMA “BOLJA BUDUĆNOST” DELNICE
S.S. Kranjčevića 9, 51 300 Delnice
ROMSKA ZAJEDNICA LIKA
Bilaj 27/1
53 000 Bilaj
KULTURNO-PROSVJETNA UDRUGA HRVATSKIH ROMA
Nazorova cesta 44
33404 Korija
ROMSKA ZAJEDNICA
Kladare 71,
33405 Pitomača
UDRUGA ROMA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE
Osječka 339
35 000 Slavonski Brod
UDRUGA ROMA BAJAŠA GRADA SLAVONSKOG BRODA
Savska 52
35 000 Slavonski Brod
UDRUŽENJE ROMA “LUDARI” RUMUNJSKOG PORIJEKLA GRADA SLAVONSKOG BRODA
Mrsunjska 49,
35 000 Slavonski Brod
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “SAN ROMA” BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE
Mrsunjska 47,
35 000 Slavonski Brod
Športska udruga Roma ” ROMA”
S. Radića   143,
35 000 Slavonski Brod
CENTAR ROMSKE MLADEŽI BRODSKO – POSAVSKE ŽUPANIJE
Stjepana Radića 160,
35 000   Slavonski Brod,
UDRUGA RAZVOJAČENIH BRANITELJA ROMA BRODSKO – POSAVSKE ŽUPANIJE
Savska   6
35 000 Slavonski Brod
Udruga Roma za boljitak i protiv siromaštva
Stjepana Radića 160,
35 000 Slavonski Brod
Udruga Romska inicijativa
Stjepana Radića 160
35 000 Slavonski Brod
Omladinski klub Roma Grada Sl. Broda
Savska 7
35 000 Slavonski Brod,
UDRUGA ROMA GRADA BELOG MANASTIRA
Vuka Karadžića 45
33 300 Beli Manastir
UDRUGA ROMA VALPOVŠTINE
Ljudevita Gaja 74
31551 Bistrinci
UDRUGA ŽENA ROMKINJA “ROMSKO SRCE”
B. Kidriča 7
Jagodnjak,31324
ROMSKO KULTURNO-UMJETNIČKO DRUŠTVO DARDA
Hrvatske mladeži 42
31 326 Darda
UDRUGA PROGNANIH ROMA
Josipa Jurja Strossmayera 279
31 000 Osijek
UDRUGA ROMSKOG PRIJATELJSTVA “LUNA”
Kralja Zvonimira 66
Beli Manastir 31 300
ROMSKI ŠPORTSKI KLUB MLADOST
Jablanova 12
31 326 Darda
ROMSKO KULTURNO – UMJETNIČKO DRUŠTVO ĐELEM ĐELEM
Josipa Pančića 65,
Beli Manastir 31 300
NACIONALNA UDRUGA ROMA “EVROPA” SLAVONSKI BROD
Vinogradska cesta 43
35 000 Slavonski Brod
UDRUGA ROMA OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE
Osječka 11
31 550 Valpovo
UDRUGA BARANJSKIH ROMA
Josipa Pančića 83
31 300 Beli Manastir
UDRUGA ROMA “KOTAČ”
Radnička 41
Bistrinci, 31551
UDRUGA “MLADEŽI ROMA OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE”
Josipa Pančića 71
31 300 Beli Manastir
UDRUGA ROMKINJA “KAŠMIR” BELIŠĆE
Karlja Tomislava 175
Belišće 31551
UDRUGA ROMA OPĆINE DARDA
Dobriše Cesarića 38
Mece, 31326
Članica unije Roma Hrvatske Vukovarsko-srijemske županije
Kačićeva 5
Vinkovci, 32100
UDRUGA ROMA ISTRE PULA
Gajeva 3
Pula, 52 000
UMJETNIČKA UDRUGA “CAVAE ROMANAE 95”
Istarska 9
Pula, 52 000
CENTAR KULTURE ROMA ISTRE I ISTARSKE ŽUPANIJE
Pian 14
52 215 Vodnjan
UDRUGA ROMA-BAJAŠA MEĐIMURSKE ŽUPANIJE
A. Schulteissa 19
Čakovec, 40 000
UDRUGA ROMA MEĐIMURJA
Lončarevo naselje 14
Podturen, 40 317
“DRUŠTVO UČITELJA I ROMSKIH POMAGAČA – IZVOR”
Frankopanska 8
Mursko Središće, 40 315
KUGLAČKI KLUB ROMA KOTORIBE
Vrtna 20
40 329 Kotoriba
UDRUGA “ZA BOLJITAK” ROMA MEĐIMURJA
Cvjetna 37
Goričan,40 324
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO ROMA “BAJAŠA” KOTORIBE
Vrtna 20
Kotoriba, 40 329
FORUM MLADIH ROMA BAJAŠA HRVATSKE
Livadarska 2
Pribislavec, 40 000
EKOLOŠKA UDRUGA ROMSKI SAN
Čakovečka 17
Kuršanec, 40 000
UDRUGA “PRESELJENIH ROMA DONJA DUBRAVA”
Trg Republike 13
Donja Dubrava, 40 328
UDRUGA EUROPSKIH ROMA MEĐIMURSKE ŽUPANIJE
Dravska 17
Orehovica, 40 322
UDRUGA “ZAJEDNICA MLADIH ROMA MEĐIMURSKE ŽUPANIJE”
Zrinskih 70
Gornji Kuršanec, 40 000
UDRUGA ZA OBRAZOVANJE ROMA – “UZOR”
Vladimira Nazora 239
Orehovica, 40 322
UDRUGA MLADEŽI ROMA “DOBRO JE ČINITI DOBRO”
Cvjetna 39/3
Goričan, 40 324
“UDRUGA ZA ZAŠTITU PRAVA ROMA BAJAŠA – KORITO”
Međimurska 2
Kuršanec, 40 000
UDRUGA ZA STARE I NEMOĆNE ROME HRVATSKE
Čulinečka cesta 201
Zagreb, 10 000
TOTI DEDIĆ
ŠPORTSKO REKREATIVNO DRUŠTVO ROMA “ROMA”
Petratičeva 20
Zagreb, 10 000
ZAJEDNICA ROMA HRVATSKE – ROMSKI SAN
Baščanske ploče 39
Zagreb, 10 000
UDRUGA ROMA DRAGOVOLJACA I INVALIDA DOMOVINSKOG RATA
Marčanska 10
Zagreb, 10 000
AVDIJA OMEROVIĆ –
KLUB “ROMSKI DAN – ROMANO ĐIVE”
Kanalski put 56/a
10 000 Zagreb,
ANITA ŠEČIĆ
ROMSKI EDUKACIJSKI OMLADINSKI CENTAR “DR IAN HANCOCK”
Zagreb, Svetice 33
GORAN ĐURĐEVIĆ
UDRUGA IZVORNIH ROMA – LOVARI
Maglenča 0,
Maglenča, 43226
BOŽO ĐURĐEVIĆ
Udruga europskih Roma
Đure Deželića 6,
Ivanić-Grad, 10310
Ismet Salihi
UDRUGA ROMA SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE I GRADA SISKA “NEVO DROM”
Ulica Nadbiskupa Posilovića 58
44 000 Sisak
ZLATKO BOGDAN
UDRUGA ROMA PALANJEK
Palanjek 21,
44000 Palanjek
Zlatko Oršuš
Udruga Roma Varaždinske županije
Naselje Roma 0
Strmec Podravski 42206
Stjepan Oršoš
UDRUGA ROMA GRADA LUDBREGA
Ivana Gundulića 44,
Ludbreg, 42230
Stevo Đurđević –Kum
Udruga Roma Bjelovarsko-bilogorske županije
Milana Šufflaya 21/e,
Bjelovar, 43000
Rozika Đurđević
Naučno istraživačko-obrazovno udruženje za djecu i mladež Roma županije Bjelovarsko-bilogorske
M. Šufflaya 6.
43000 Bjelovar,
Stevo Đurđević -Don
Sabor udruga hrvatskih katoličkih Roma – Lovara
Milana Šufflaya 6
43000 Bjelovar,
PREDRAG BOGDANIĆ
UDRUGA ROMA BIJAŠA GRADA GRUBIŠNO POLJE, ŽUPANIJE BJELOVARSKO-BILOGORSKE I REPUBLIKE HRVATSKE
Stalovica 56
Grubišno Polje, 43290
VEDRANA ŠAJN
CENTAR SAVJETOVANJA, EDUKACIJE I KULTURE ROMA
M. Šufflaya 6/a
43000 Bjelovar
MEHO ALIKIĆ
HUMANITARNA UDRUGA ROMA “BOLJE SUTRA”
Zagreb, Kriška 18
Romsko Nacionalno Vijeće
Ilica 215
10 000 Zagreb
Udruga za promicanje obrazovanja Roma U RH ˝Kali Sara“
Braće Cvijića 7  
10000 Zagreb   –   Hrvatska
UDRUGA ROMA BRODSKO –
POSAVSKE ŽUPANIJE
n/r Asan Ređepi
Osječka 339
35 000 Slavonski Brod

U Hrvatskoj i dalje diskriminacija srpske i romske zajednice

Amnesty International
U Hrvatskoj i dalje traje diskriminacija Srba/kinja i Roma/kinja, navodi se u godišnjem izvješću Amnesty Internationala u kojem se napominje da se prošle godine zemlja borila s problemom velikog broja izbjeglica i migranata.
Proslava vojno-redarstvene operacije Oluje “u kojoj je 200.000 Srba pobjeglo iz Hrvatske 1995.” pojačala je napetosti između srpskih i hrvatskih nacionalista, ocjenjuje su u izvješću u kojem se navodi da je u Vukovaru lokalna vlast donijela odluku o uklanjanju ćiriličnih ploča te da su uvedena posebna plaćanja za dokumente na ćirilici “unatoč tomu što su 34 posto stanovništva bili Srbi”. Dodaje se i da se diskriminacija hrvatskih Srba nastavila u javnom sektoru na području zapošljavanja i vraćanja stanarskih prava.
Isključivanje Roma i Romkinja iz društva i dalje je rašireno, a posebno se vidi u području zapošljavanja i osiguravanja odgovarajućeg stambenog prostora.
Amnesty izdvaja i nekoliko pojedinačnih slučajeva po navodi da je općinski sud u Splitu oslobodio odgovornosti trojicu muškaraca za homofobni napad na šest žena 2012. Prenosi da su žrtve kazale kako im je policija prijetila kad su podnosile prijavu i da nije uhitila osumnjičene niti istražila slučaj na zadovoljavajući način.
Navodi se i da je u lipnju osječki okružni sud potvrdio odluku zagrebačkog općinskog suda da je udruga Zagreb pride povrijedila čast i dostojanstvo bivše zaposlenice HRT-a time što ju je stavila na popis homofoba 2013.
Kao pozitivno navodi se da je u svibnju Sabor usvojio zakon koji žrtvama seksualnog nasilja u ratu daje odštetu no dodaje se da Hrvatska još nije donijela sveobuhvatni zakonski okvir koji bi regulirao status svih civilnih žrtava rata i njihovo pravo na odštetu.
Hrvatska nije ratificirala konvenciju protiv prisilnih nestanaka i nije donijela zakon o nestalim osobama pa zbog toga obitelji 1600 nestalih nemaju pravo na odštete, navodi međunarodna organizacija.
Do kraja godine više od 550 tisuća izbjeglica i migranata/kinja prošlo je kroz Hrvatsku prema drugim zemljama EU-a. Od tog broja tek je nekoliko stotina podnijelo zahtjev za azil a odobren je do listopada za 37 osoba.
Vlastima se prigovara da nisu izdvojile posebno ranjive pojedince među kojima su maloljetne osobe bez pratnje odraslih i i žrtve krijumčara ljudima koje su prošle preko njezinih granica.

24.02.2016 Hina/
romni.net

Ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac: BiH ostaje predana u rješavanju pitanja koja se odnosi na romsku populaciju

Bosna i Hercegovina ostaje predana rješavanju problema koji se odnose na Rome, posebno u području stanovanja, zdravstvenog osiguranja i zapošljavanja, rekla je ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac tijekom sastanka s predstavnicima Odbora za Roma pri Vijeću ministara BiH.

Od početka godine za ovu namjenu iz proračuna institucija BiH izdvojeno je 2,185.000 KM, a dodatni 40.000 KM potpore za romske nevladine organizacije.

Naglašeno je kako je smanjenje proračunskih sredstava za Rome rezultat bosanskohercegovačke realnosti i pravednije raspodjele sredstava unutar Ministarstva gdje su prvi put osigurana sredstva za financiranje udruge nacionalnih manjina, obitelji nestalih osoba …

Članovi Odbora za Rome Boris Pupić, S. Mirković i Melina Halilović je naglasili su da je obrazovanje najvažnije pitanje za istinske integracije Roma u našem društvu. Dakle, u budućnosti bi trebao napraviti maksimalne napore kako bi se omogućilo dodatno osposobljavanje ili prekvalifikaciju Roma.

“Struktura Roma registrirani na evidenciji rada i zapošljavanja, 98 posto njih su nekvalificirani radnici, čije zapošljavanje je najteže. S druge strane, programi zapošljavanja daju slabe rezultate, jer većina poslodavaca radnike zadržavaju samo tijekom trajanja sufinanciranja novozaposlenih djelatnika”, istaknuo je Pupić.

Ministrica Borovac naglasila je kako je država do sada za rješavanje romskih problema izdvojila 27 milijuna KM, u što nisu uračunata sredstva za financiranje romskih nevladinih organizacija.

“Ključno pitanje je kakvi su rezultati tih ulaganja pa ćemo izraditi detaljnu analizu utroška sredstava. Također, uradit ćemo i evidenciju svih potreba Roma u BiH u smislu potreba stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja i zdravstvenog osiguranja. Na osnovu toga moći će se jasnije kreirati prioriteti i usmjeriti sredstva u rješavanje gorućih problema Roma”, navela je ministrica Borovac.

Radiosarajevo.ba

Mladi Romi u Kutini učili o sigurnosti u prometu

Rad s romskom djecom koji uključuje cijeli niz aktivnosti, važan je dio projekata socijalnog uključivanja Roma koje već niz godina provodi Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj. Zbog toga je ovaj tjedan u Pučkom domu u Kutini održano predavanje za mlade Rome o sigurnosti u prometu i radionica bajaškog jezika.

Mobiliziranje romske zajednice, osobito djece, važno je radi njihovog što lakšeg uključivanja u obrazovne procese, a kasnije i za bolje mogućnosti na tržištu rada, rekla je Jasmina Papa, voditeljica programa Socijalno uključivanje pri UNDP-u. Tako su do sada održane informatičke radionice, edukacije pisanja životopisa radi što lakšeg pronalaska posla, predavanja o sigurnom korištenju interneta i dr., a sada je pažnja posvećena odgovornom ponašanju u prometu.

Naime, iako je bicikl često prijevozno sredstvo, biciklistima često nedostaje osnovno poznavanje prometnih pravila zbog čega ugrožavaju sebe, ali i ostale sudionike u prometu. Zbog toga je u suradnji s Policijskom postajom Kutina održano predavanje na tu temu, na kojem je sudjelovalo dvadesetak mladih Roma. Zoran Mrvoš, djelatnik Policijske postaje Kutina, rekao je kako se ovakve akcije provode i po osnovnim školama, a pokazale su se jako uspješnima jer djeca brzo usvajaju naučeno.
Nakon predavanja uslijedila je radionica bajaškog jezika, a riječ je o nastavku aktivnosti započetih u Tehničkoj školi Kutina koja je uključena u projekt stvaranja Romske knjižnice s ciljem očuvanja romskog jezika i kulture. Marijana Kapetanović koja radi na ovom projektu izrazila je zadovoljstvo dosadašnjim tijekom projekta, a najavila je i nove aktivnosti u budućnosti.

Rad UNDP-a na području Kutine vezan je za projekt „Zajedno za bolje – društvena uključenost Roma u Hrvatskoj“ koji se provodi zahvaljujući financijskoj podršci fondova zemalja Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške i uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Cilj projekta je jačanje kapaciteta tijela regionalne i lokalne samouprave za uključivanje Roma na lokalnoj razini u šest županija s najvećim brojem Roma.

UNDP HRVATSKA

Romi, Rumunjska, ropstvo, rasizam

Rumunjska ovih dana obilježava 160 godina od ukidanja ropstva. Robovi su pola tisućljeća bili Romi, pripadali su plemićima, zemljoposjednicima i manastirima, legalno ih se prodavalo, tjeralo na težak rad i kažnjavalo. Jedino na što su imali pravo bile su osnovna prehrana i odjeća. Zasada se u udžbenicima povijesti pola tisućljeća romskog ropstva u jednoj europskoj zemlji gotovo uopće nije obrađivalo – što je poražavajuće na mnogo razina.
Svako ukidanje ropstva je proces, a trenutni položaj Roma u Rumunjskoj pokazuje kako taj proces još uvijek traje.

Uobičajen tretman Roma, kako piše rumunjski povjesničar Neagu Djuvara, bio je ponižavajuć – govorilo se da “ne možeš ništa dobiti od Cigana ako ne koristiš bič”, a uobičajen nadimak za Rome bio je “vrane”, zbog uglavnom tamnije puti. Romi su obavljali brojne poslove, izrađivali su nakit, kovali, radili u rudnicima, brinuli se za kućanstva i obrađivali polja. Tako su se razvili i nazivi za određene skupine – ursari su krotili životinje, aurari su bili ispirači zlata, kaldaraši su izrađivali i popravljali kotlove. Posjedovali su i razvijali rijetke vještine – primjerice, dugo vremena Romi su bili jedni kovači i tokari u Vlaškoj i Moldaviji. S obzirom na to da su bili u statusu robova, bilo im je zabranjeno govoriti materinskim jezikom pa su stoljećima izlagani nasilnim procesima romanizacije, ali i hungarizacije.

Period ropstva trajao je 500 godina, a potpuni prestanak ropstva mogao bi biti jednako dug proces

U Rumnjskoj je u jednom periodu čak bilo dozvoljeno “loviti” Rome, ali u tome ne odudara značajno od ostatka Europe. Tijekom 17. stoljeća u Švedskoj, Nizozemskoj i Danskoj Rome se lovilo iz zabave – održavali su se tzv. pagan hunts gdje bi ih vojnici, policajci i konjanici progonili kako god im se prohtjelo – što je često rezultiralo krajnjim iscrpljivanjem progonjenih, odnosno smrću. Osiguravane su i nagrade za najuspješnije lovce u tim potjerama, što opisuje Jean-Pierre Liegeois u knjizi Roma in Europe. Između 1471. i 1673. godine svaka zemlja Europe uvela je zakone koji su bili posebno izrađeni za progon Roma. Nacističko “rješavanje” Roma u 20. stoljeću stoga je samo bio nastavak progona, ugrožavanja i krajnje marginalizacije.

Tek nakon 1989. godine u Rumunjskoj se počelo razgovarati o utjecaju koji je dug period ropstva imao na položaj Roma u zemlji, ali i o ropstvu općenito. Godine 2007. osnovana je Komisija za proučavanje ropstva Roma, čiji je cilj istraživanje o periodu ropstva te unošenje preporuka za povijesne materijale korištene u obrazovnom sustavu, paralelno s promocijom romske kulture i povijesti. Zasada se u udžbenicima povijesti pola tisućljeća romskog ropstva gotovo uopće nije obrađivalo, šutnju je povremeno razbijala književnost, a u posljednje vrijeme i rumunjska kinematografija – recentan primjer je film Aferim! Radua Jude.

Ciprian Necula

Ciprian Necula

Kao dio inicijative Za Rome, s Romima, koju je pokrenula Europska komisija, ovaj je tjedan u Bukureštu održan prvi u nizu seminara za medije, na kojem su gostovali brojni romski aktivisti i aktivistkinje. Ciprian Necula, državni tajnik za romska pitanja, govori nam kako u Rumunjskoj ropstvo još uvijek nije stvar prošlosti. “Period ropstva trajao je 500 godina, a potpuni prestanak ropstva mogao bi biti jednako dug proces. Slično je i u SAD-u, možete reći da crnci više nisu robovi, ali njihov položaj u društvu, koji je rezultat ropstva, još je znatno zakočen i trebat će dugo vremena da dođe do potpunih promjena”, objašnjava Necula. Dugogodišnji aktivist s doktoratom iz sociologije, Necula dolazi iz skromne romske zajednice koja se još uvijek suočava s brojnim problemima.

U Rumunjskoj trenutno živi više od milijun i pol Roma, a polovica romske populacije su mladi. Romi žive u svim dijelovima zemlje – “svako selo ima svoga Roma”, kažu ovdje. Procjenjuje se da je barem 150 tisuća Roma još uvijek bez rodnog lista, osobne iskaznice i drugih osnovnih dokumenata. Problem je to koji nije stran Hrvatskoj, o čemu smo već pisali. To nužno vodi do drugih problema – nemogućnosti obrazovanja, zapošljavanja, posjedovanja imovine. Nedavno istraživanje u Rumunjskoj pokazalo je da pripadnike romske populacije u prosjeku očekuje 16 godina kraći život od ostatka stanovništva.

Europska komisija usvojila je 2011. godine Okvir za nacionalnu integraciju Roma, kojim su sve države članice pozvane da Komisiji predstave svoju nacionalnu strategiju za uključivanje Roma ili posebne politike za Rome unutar širih politika socijalne uključenosti. Države članice usvojile su Nacionalne strategije za integraciju Roma, a uključivanje Roma predstavlja ključni dio strategije 2020. Europske komisije.

Procjenjuje se da je barem 150 tisuća rumunjskih Roma još uvijek bez rodnog lista, osobne iskaznice i drugih osnovnih dokumenata

Pozivi za integraciju stižu i zato što je Svjetska banka procijenila da neke zemlje EU gube čak 500 milijuna eura godišnje zbog diskriminacije i nepružanja obrazovanja i pristupa poslovima romskoj populaciji koja čini do 10 posto njihova stanovništva. Procjenjuje se da danas u Europi živi oko 12 milijuna Roma, što je više od broja stanovnika najmanje 20 država članica EU. U državama poput Bugarske i Rumunjske to se lagano mijenja – 23 posto, odnosno 21 posto novih sudionika na formalnom tržištu rada dolazi upravo iz romskih zajednica.

Marian Mandache, odvjetnik i jedan od pionira romskog pokreta koji je u Rumunjskoj zaživio devedesetih, poseban problem vidi u izostanku političkog predstavništva za više od milijun i pol Roma koji žive u zemlji. “Romi nemaju svoju stranku, a predstavljanje Roma u glavnim političkim strankama gotovo da i ne postoji. Pitanje integracije Roma i romska problematika uopće nisu dio političke debate, ni za vrijeme izbora ni inače”, govori nam Mandache.

Nedavno istraživanje pokazalo je da pripadnike romske populacije u prosjeku očekuje 16 godina kraći život od ostatka stanovništva

Razlog izostanka djelovanja na političkoj razini djelomično je i raznolikost samih romskih zajednica, zato što u Rumunjskoj postoji 19 različitih romskih skupina, koje je teško ujediniti. Iako postoji Nacionalna strategija za Rome, na lokalnoj razini nedostaje političke vizije i volje. Mandache je predsjednik udruge Romani CRISS, centra koji je dugi niz godina jedno od polaznih točaka za promjenu položaja Roma u Rumunjskoj. Romani CRISS o trenutnoj rumunjskoj Nacionalnoj strategiji ima uglavnom negativno mišljenje, pogotovo kad je u pitanju rješavanje stambenog pitanja.

“Nacionalna strategija je posve neambiciozna, predviđa tek 600 novih stambenih jedinica za Rome do 2020. godine. Tijekom posljednjih 18 godina, nevladina organizacija Habitat for Humanity Romania pomogla je 16 tisuća osoba da rješe svoje stambeno pitanje, bilo izgradnjom novih stambenih jedinica ili registracijom postojećih. To je gotovo tisuću ljudi godišnje, što je više od ukupnog broja koji je u Nacionalnoj strategiji planiran za period od čak šest godina, kojome se planira osigurati tek stotinu stambenih jedinica godišnje. S obzirom da se radi o udruzi koja se oslanja na volonterski rad i donacije, nedopustivo je da Vlada stambenoj problematici pristupa u značajno manjem opsegu”, napominju iz Romani CRISS-a.

Marian Mandache: “Pitanje integracije Roma i romska problematika uopće nisu dio političkedebate, ni za vrijemeizbora ni inače”

Problemi vezani za osnovu dokumentaciju, posao i stanovanje, najbolje se vide u Glini, naselju nedaleko od Bukurešta. U posjet Glini odveo nas je Mandache. Radi se o jednom od područja u kojem je Romani CRISS pokrenuo projekt predškolskog obrazovanja za romsku djecu. U Glini živi oko četiri tisuće stanovnika, od kojih je više od tisuću Roma, koji žive u najgorim uvjetima. Pri dolasku u Glinu dočekao nas je gradonačelnik (koji nije Rom), posve nepripremljen za susret s novinarima i baratanje osnovnim podacima o zajednici koju bi trebao voditi. Priču je pojednostavio svodeći sve probleme na dvije opservacije – “Romi ne vole ići u školu” i “Romi ne vole raditi”. Sve je to izgovorio pred tridesetak posjetitelja, od kojih su polovica bili visokoobrazovani zaposleni Romi, uglavnom s doktoratima. Valja spomenuti kako je među prisutnim Romima bio i Marius Tudor, koji obara više stereotipa odjednom – profesionalni nogometaš, igrao je nogomet u prvoj rumunjskoj ligi, a diplomu je (zahvaljujući stipendijama) stekao i na Harvardu.

Prizori iz glinskog života

Prizori iz glinskog života

Mandache nam govori kako gradonačelnikovo ponašanje nije neuobičajeno, nije prvi put da se neki političar ponaša na takav način. Romani CRISS već je mnogo puta tužio političare, i premijera i predsjednika, zbog govora mržnje prema Romima. Tužili su i medije koji i dalje izvještavaju na način “Rom ukrao”, a najviše ih živciraju opravdavanja koja počinju sa “Imam prijatelja Roma”. “S online medijima postoji velik problem komentara na forumima i portalima, tu je čest govor mržnje prema Romima. Udruge reagiraju, ali to je dosta nedefinirano područje. Mi ćemo nasviti s tužbama, tužit ćemo sve koji šire netrpeljivost”, govori Mandache.

Gradonačelnik Gline: “Romi ne vole ići u školu.Romi ne vole raditi.” Sve je to izgovorio pred tridesetak posjetitelja, od kojih su polovica visokoobrazovani zaposleni Romi, uglavnom s doktoratimata

U Glini je nezaposlenost Roma velika, a njihovo preživljavanje u potpunosti ovisi o obližnjoj deponiji, jednoj od najvećih u Rumunjskoj. S godinama se oko deponije razvijalo naselje, zbog prikupljanja i preprodaje vrijednog otpada. Kuće u kojima žive ne posjeduju, iako su ih kupili od prijašnjih “vlasnika” – radi se neregistriranim objektima, a stanovnici se oslanjaju na riječ gradonačelnika da ih neće potjerati.

U Glini sustav vodoopskrbe i odvodnje ne postoji, tek poneka kuća ima svoj bunar. Svugdje oko trošnih kuća je smeće, a ljudi nerijetko pale plastiku kako bi se zagrijali ili u velikim crnim loncima ispred kuća kuhali hranu. Presjek svih problema s kojima se mnogi Romi suočavaju ovdje je najočitiji. U razgovoru s jednom obitelji, izražavaju nam želje za boljim, drugačijim životom. Stojimo na dvorištu ispred njihove male kuće, pod nogama nam je blato i smeće, a miris s obližnje deponije ispunjava zrak.

“Mi nismo lijeni, ali nitko nas neće zaposliti bez papira, ali kako da imam papire kad ih moja majka nije imala i nije mogla ići u bolnicu kad me rodila, ni dobiti rodni list za mene?”, pita nas jedna od članica obitelji. U rukama drži sina kojemu su tri godine i za kojeg se nedavno napokon izborila za rodni list – naknadnim dokazivanjem majčinstva. Nada se da njega čeka bolja budućnost.

Ana Duminica

Ana Duminica

Upravo je utjecaj roditelja i drugih predanih i inspirativnih pojedinaca za uspješne Rome bio presudan – pravog poticaja i dalje nema na državnoj razini. Mlada aktivistkinja Ana Duminica takav je primjer. Posljednjih godina fokusirana je na mlade Rome, mogućnost da sami pronađu rješenja za svoje probleme. Govori nam kako osjeća odgovornost da nešto napravi, sjeća se kako je njena baka jednom u pekarni molila za kruh za obitelj, obećavši da će sutradan platiti, ali joj ga pekar nije htio dati. “Takav osjećaj očaja i nemoći je nevjerojatan. Ja sam imala sreće jer sam imala inspirativnu obitelj, majku koja je radila kao čistačica, ali je sama učila i govorila četiri jezika, oni su me neprestano usmjeravali prema obrazovanju. S godinama sam shvatila da moje obrazovanje nema smisla ako nešto ne napravim za svoju zajednicu, ako se ne vratim i pokušam mijenjati stvari”, priča nam Duminica.

S obzirom na njen “netipičan” izgled – svijetlu put, kosu i oči, mnogi učenici u školi nisu znali da je Romkinja. Što bi bilo drugačije da su znali? “Posebnu diskriminaciju doživjela sam jednom prilikom u osnovnoj školi, iako sam bila odlična učenica i dobro se slagala sa svima u razredu. Kolega iz razreda, s kojim sam na školskom odmoru jela čips, prišao je na satu mojoj klupi i opalio mi šamar. Kad sam ga upitala zašto je to napravio, rekao mi je da me vidio s ocem – tamnoputim Romom. ‘Jeo sam s prljavom Cigankom’, uzviknuo je, a učiteljica nije reagirala, samo je šapnula dječaku da pazi zato što je moj tata Rom i možda će ga pretući”, priča nam Duminica, koja čitav život ne vidi na lijevo oko, ali je sasvim normalno funkcionirala u školi pa taj defekt dugo nitko nije primijetio. Od šamara joj je išla krv i morala je otići u bolnicu, a njezina je majka još jednom krenula u bitku – prijeteći učiteljici i školi tužbom, iako nisu imali novca za pokretanje sudskog procesa.

Catalina Olteanu

Catalina Olteanu

Catalina Olteanu, također mlada aktivistinja i profesorica romskog i španjolskog jezika, govori nam kako ona i Duminica nisu iznimke. “Mi nismo jedine romske aktivistkinje, nas je mnogo i tu bi raznolikost i mediji napokon trebali uočiti”, napominje Olteanu. Ona je bila najsiromašnija u razredu u svojoj srednjoj školi, za koju je dobila stipendiju, ali ju je završila kao najbolja učenica.

“Važno je identificirati se kao Rom. Kada sam bila u srednjoj školi, uglavnom sam govorila rumunjski, čak ni s kolegama Romima nisam govorila romski. Bilo me strah, osjećala sam veliki pritisak. Najviše mi je pomogao tečaj romske kulture i jezika na kojem se govorilo o identitetima, o prisvajanju i shvaćanju vlastite kulture. Shvatila sam da, ako želim promijeniti percepcije o Romima, moram se početi predstavljati kao Romkinja, bez straha i srama. Nikada zbog drugih ne bih trebala biti manje ponosna na sve ono čemu me moja zajednica naučila, niti otpisati svoju kulturu kao bezvrijednu”, objašnjava Olteanu.

Olteanu dolazi iz sela Rasuceni, u okrugu Giurgiu. Na njezino selo i širu obitelj poseban je trag ostavila 1941. godina – kada su tisuće Roma pod Antonescuovim režimom deportirane u koncentracijski logor Transnistria, smješten na teritoriju Sovjetskog Saveza (danas u Ukrajini). Posljednjih šest godina radi projekte koji mlade i djecu uče o romskoj kulturi i povijesti. Smatra da je posebno važno razgovarati o ropstvu i holokaustu, ne kako bi se Rome prikazalo kao žrtve, već kako bi se razumio položaj u kojem se trenutno nalaze.

Kada mi je Bog prije otprilike tri godine rekao da me želi poslati Romima da im služim, moram priznati da sam bila zbunjena. Vjerovala sam da trebam ići služiti Židovima u Izrael. Nisam mogla spojiti te dvije stvari. Pa kako ću služiti Romima ako trebam služiti Židovima? Nisam sve razumjela, ali odlučila sam da ću slušati Boga. Uzela sam i neko vrijeme i tražila Božje vodstvo oko toga.
S vremenom Bog mi je dao ljubav prema Romima, iako ih nisam do tada dobro poznavala. Mogla bih čak reći da sam imala predrasude prema njima. Moj se put povremeno prepletao s Romima kojima sam služila, ali uvijek nekako individualno, pojedincima, a ne cijelom narodu. Pošto mi je Bog rekao da me želi poslati Romima da im služim kao narodu, nisam imala cijelu sliku o tome što to zapravo znači. Tek kasnije, kada sam im već služila u Murskom Središću, čula sam za teoriju da su Romi možda jedno od 10 izgubljenih izraelskih plemena, dio Božjega izabranog naroda.
Židovi su, naime, potekli od 12 izraelskih plemena, nazvanih prema 12 Jakovljevih sinova. Godine 722.-721. pr. Kr. nestalo je 10 od 12 izraelskih plemena. Poraženi od asirskoga kralja Šalmanesera V., tih deset izraelskih plemena koji su živjeli u Sjevernom izraelskom kraljevstvu, odvedeno je u ropstvo u gornju Mezopotamiju i Medeju, današnju Siriju i Irak. Nakon toga gubi im se svaki trag. Njihove potomke i danas mnogi traže među raznim plemenima širom svijeta. Današnji Židovi potječu od dva preostala plemena: Jude i Benjamina.
I iako mi je sve to skupa zvučalo neobično, kockice su zapravo polagano dolazile na svoje mjesto. Shvatila sam zašto mi je Bog najprije govorio o tome da trebam služiti Židovima, a kasnije me slao Romima. Pa Romi i Židovi su možda jedan te isti narod! Osim toga, počela sam malo proučavati cijelu priču i shvatila da između ta “dva” naroda postoje velike sličnosti.
Gdje god se pojave, izazivaju pomiješane emocije: otpor, predrasude, nerazumijevanje, progon. Poznati su kao nomadi ili lutalice, ima ih u svakoj zemlji. Dobri su trgovci i glazbenici. Žene se rano, rijetko se miješaju s drugim narodima. Vjeruju u jednoga Boga. Tamnoputi su i kamo god otišli, sa sobom nose svoju kulturu, običaje i jezik. Imaju velike obitelji, poznati su po gostoprimstvu i otvorenosti …
Bez sumnje, to mogu biti samo ili Židovi ili Romi. Kroz stoljeća se pokazalo da Sotona i jedne i druge prezire. I Romi su, kao i Židovi, konstantno bili progonjeni. Hitler je u holokaustu poubijao na tisuće i tisuće Roma. U Rumunjskoj su ih držali 400 godina u zarobljeništvu. Mnoge europske zemlje čak su imale antiromske zakone, koji su branili lokalnom stanovništvu da se miješaju s njima. I danas ljudi imaju predrasude prema Romima, kao i prema Židovima.
Osim toga, postoje određene sličnosti između romske i židovske kulture, kao što su slična tradicionalna odjeća i glazba. Posebna je zanimljivost sličnost u unutarnjim “plemenskim” zakonima. Romi, naime, imaju u svojoj kulturi održavanje “sudova”, kao što su nekada imali Izraelci. Suca biraju među uglednim stanovnicima naselja, a on onda presuđuje u svim međuljudskim i obiteljskim sukobima i njegove se odluke poštuju. Iako se danas romski “plemenski” zakoni sve manje poštuju, oni su izvorno bili vrlo slični Mojsijevu zakonu.
Stručnjaci kažu da ima nekoliko kriterija po kojima se današnji narodi mogu smatrati mogućim potomcima 10 izgubljenih izraelskih plemena: duhovno gledano, oni trebaju biti “narod bez svoje zemlje”, “štovati idole” i “lutati zemljom”. Osim toga, moraju potjecati iz krajeva u koje su izraelska plemena bila protjerana. I jedan i drugi kriterij Romi kao narod zadovoljavaju. Oni imaju jezik, zastavu i himnu, ali nemaju zemlju. Iako se ne zna točno odakle potječu, smatra se da su u Europu došli upravo s prostora u koji su dva izraelska plemena, Efrajim i Manaše, bili protjerani. Iako se dugo smatralo da Romi podrijetlom dolaze iz Indije, sve se više vjeruje da su oni doduše došli iz Indije u Europu, ali da izvorno potječu iz Egipta. Vjeruje se, naime, da pojam “gypsy” dolazi od riječi “egypti-ans”, što znači “Egipćani”. Prema toj teoriji, Romi su vjerojatno bili dio jednoga od 12 izraelskih plemena koja je Mojsije izveo iz egipatskog ropstva i čiji su potomci došli u Obećanu zemlju. Odande su ih Asirci oko 700. godine pr. Kr. odveli u ropstvo u Mezopotamiju, odakle su se pak kasnije naselili u Indiju. I stvarno je neobično, kada se malo dublje pogleda da Romi posvuda vjeruju u jednoga Boga, iako su navodno potekli iz Indije. Kao da im je jednoboštvo “u krvi”. Osim toga, oduvijek su Romi bili poznati po gatanju, vračanju i čitanju iz dlana, što je bila uobičajena praksa u Egiptu, dok se u Indiji to ne može naći.
Postoji još jedna, pomalo tragikomična, sličnost između Židova i Roma. Poznata je, naime, uobičajena predrasuda da su Isusa ubili – Židovi. No manje je poznata legenda da su čavle za Isusov križ izradili ni manje ni više nego – Romi. Zbog toga su, prema toj legendi, Romi od tada prokleti i lutaju po svijetu, bez mogućnosti da pronađu mir. Tako da kad se priča skrati, ispada da su Isusa razapeli Židovi, a na križ ga pribili Romi.
Postoji još mnogo toga što stručnjaci i znanstvenici te i proučavatelji povijesti i religije navode kao moguće dokaze za teoriju o Romima kao potomcima jednoga od 10 izgubljenih izraelskih plemena. Međutim, sve su to u konačnici samo teorije. Kada je Isus nakon uskrsnuća susreo dva učenika koja su išla u Emaus, razgovarao je putem s njima, ali oni ga nisu prepoznali. Tek kasnije im se otkrio, a oni su onda zaključili da “im je srce gorjelo dok su razgovarali s njim”. Tako je i s ovom teorijom. Dok stručnjaci i znanstvenici teoretiziraju, ja mogu reći da mi je srce gorjelo kad sam čula za povezanost Roma i Židova. Ljubav koju je Bog izlio u moje srce za njih kao da govori: “”Nek’ se pokrenu planine i potresu bregovi, al’ se ljubav moja neće odmać’ od tebe” i “Sigurno te neću ostaviti, nipošto te neću zapustiti”, tj. stihove koje je Bog uputio svojem ljubljenom narodu Izraelu.
Za kraj mogu samo reći da se zadnjih šezdesetak godina u svijetu počelo nešto ozbiljno događati s Romima na duhovnom planu. To je u isto vrijeme otkad su Židovi dobili ponovno svoju državu, Izrael. Bog je rekao da će pozvati svoj narod natrag sebi u posljednje vrijeme i vjerujem da smo tomu mi u današnje vrijeme svjedoci. Aliyah je pojam koji označuje doseljavanje (vraćanje) Židova iz raznih dijelova svijeta u Izrael i, iako je započeo još potkraj 19. stoljeća, u zadnjih šezdesetak godina vrlo se pojačao. Tako se od uspostavljanja države Izraela 1948. godine, više od 3 milijuna Židova iz više od 90 zemalja doselilo u Izrael.
I dok se Židovi sa svih strana vraćaju u Izrael, Romi u isto vrijeme dolaze Bogu. Kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih godina francuskom pentekostalnom pastoru Clementu Le Cossecu došao je jedan mladi Rom koji ga je tražio da ode s njim kući moliti za njegovu bolesnu majku. Le Cossec je došao u mladićevu kuću i ondje pronašao staru majku kako bolesna leži na podu. To ga je potreslo. Kleknuo je do nje i molio Isusa da je iscijeli. Žena je odmah ozdravila. Kako je mladić bio glazbenik koji je imao gitaru bez ijedne žice, Le Cossec ga je pozvao da svira u crkvi i dao mu je nove žice. Već sutradan mladić je u crkvu doveo svoje prijatelje. Nakon nekoga vremena ti su Romi otišli iz toga grada i Le Cossec je na neki način zaboravio na cijelu priču. Godine 1950. došla mu je jedna Romkinja i ispričala sljedeću priču: prije nekoga vremena srela je uličnog propovjednika koji joj je dao letak na čijoj je poleđini bila zapisana adresa lokalne crkve. Ubrzo se toj ženi smrtno razbolio sin i doktori su tvrdili kako nema nade. Ona se, međutim, sjetila toga letka, dala ga nekomu da joj pročita adresu i zaputila se u crkvu. Ondje je zamolila pastora da moli za ozdravljenje njezina sina. I Bog je ponovno učinio čudo; mladić je ozdravio. Cijela obitelj došla je Bogu. Međutim, Cossec ni tada nije počeo služiti Romima. Tek nekoliko godina nakon toga dogodilo se nešto što mu je promijenilo život. Susreo je Rome koji su se obratili u jednom od ova dva vala probuđenja. Rekli su da ih ni jedan pastor ne želi krstiti jer nisu prema francuskim zakonima bili vjenčani (francuski zakoni bili su komplicirani, jer su dozvolu za vjenčanje mogli dobiti samo ako su 21 dan u kontinuitetu živjeli u gradu, a policija ih je svakih 48 sati izbacivala iz grada). Jedan Rom od 28 godina tom je prilikom rekao: “Budući da nas ni jedan pastor ne želi vjenčati, odlučio sam sa svojom ženom otići na rijeku. Stavit ću Bibliju na travu. Ne znam čitati ali znam da unutra piše: ‘Tko uzvjeruje i krsti se, spasit će se’. Ja ću krstiti svoju ženu, a zatim će ona krstiti mene.” Cossec je tada odlučio služiti Romima. Nadahnut riječima apostola Pavla iz 1 Kor 9, 22 o tome da je postao “nejak da nejake stekne”, Le Cossec je napustio svoj dotadašnji život i počeo putovati i živjeti s Romima. Njegov sin, John, odrastao je s Romima i živio po romskim običajima. Samo šest godina pošto je Cossec započeo služiti, šest tisuća Roma se obratilo. Probuđenje se proširilo na Španjolsku, a odande u druge europske zemlje. Vjerujem da je ovo vrijeme, vrijeme probuđenja Roma, u cijelom svijetu da se i oni, kao i drugi Židovi, “vraćaju kući”, ako već ne u zemlju Izrael kao jedno od deset izgubljenih izraelskih plemena, onda u nebesko kraljevstvo svojem Ocu koji ih čeka.
Želim da romski narod uđe u Božje kraljevstvo prije Isusova dolaska i da Romi budu dionici Božje slave, sjedeći za stolom Gospodnjim zajedno sa svojim precima, Abrahamom i Izakom. Ako su i bili izgubljeni godinama, pa i stoljećima, sada su nađeni. A svi znamo što Isus kaže o tome koliko se nebo veseli kad se nađe jedna izgubljena ovca, zar ne?
Autorica: Katarina Prokopić

Kada mi je Bog prije otprilike tri godine rekao da me želi poslati Romima da im služim, moram priznati da sam bila zbunjena. Vjerovala sam da trebam ići služiti Židovima u Izrael. Nisam mogla spojiti te dvije stvari. Pa kako ću služiti Romima ako trebam služiti Židovima? Nisam sve razumjela, ali odlučila sam da ću slušati Boga. Uzela sam i neko vrijeme i tražila Božje vodstvo oko toga.
S vremenom Bog mi je dao ljubav prema Romima, iako ih nisam do tada dobro poznavala. Mogla bih čak reći da sam imala predrasude prema njima. Moj se put povremeno prepletao s Romima kojima sam služila, ali uvijek nekako individualno, pojedincima, a ne cijelom narodu. Pošto mi je Bog rekao da me želi poslati Romima da im služim kao narodu, nisam imala cijelu sliku o tome što to zapravo znači. Tek kasnije, kada sam im već služila u Murskom Središću, čula sam za teoriju da su Romi možda jedno od 10 izgubljenih izraelskih plemena, dio Božjega izabranog naroda.
Židovi su, naime, potekli od 12 izraelskih plemena, nazvanih prema 12 Jakovljevih sinova. Godine 722.-721. pr. Kr. nestalo je 10 od 12 izraelskih plemena. Poraženi od asirskoga kralja Šalmanesera V., tih deset izraelskih plemena koji su živjeli u Sjevernom izraelskom kraljevstvu, odvedeno je u ropstvo u gornju Mezopotamiju i Medeju, današnju Siriju i Irak. Nakon toga gubi im se svaki trag. Njihove potomke i danas mnogi traže među raznim plemenima širom svijeta. Današnji Židovi potječu od dva preostala plemena: Jude i Benjamina.
I iako mi je sve to skupa zvučalo neobično, kockice su zapravo polagano dolazile na svoje mjesto. Shvatila sam zašto mi je Bog najprije govorio o tome da trebam služiti Židovima, a kasnije me slao Romima. Pa Romi i Židovi su možda jedan te isti narod! Osim toga, počela sam malo proučavati cijelu priču i shvatila da između ta “dva” naroda postoje velike sličnosti.
Gdje god se pojave, izazivaju pomiješane emocije: otpor, predrasude, nerazumijevanje, progon. Poznati su kao nomadi ili lutalice, ima ih u svakoj zemlji. Dobri su trgovci i glazbenici. Žene se rano, rijetko se miješaju s drugim narodima. Vjeruju u jednoga Boga. Tamnoputi su i kamo god otišli, sa sobom nose svoju kulturu, običaje i jezik. Imaju velike obitelji, poznati su po gostoprimstvu i otvorenosti …
Bez sumnje, to mogu biti samo ili Židovi ili Romi. Kroz stoljeća se pokazalo da Sotona i jedne i druge prezire. I Romi su, kao i Židovi, konstantno bili progonjeni. Hitler je u holokaustu poubijao na tisuće i tisuće Roma. U Rumunjskoj su ih držali 400 godina u zarobljeništvu. Mnoge europske zemlje čak su imale antiromske zakone, koji su branili lokalnom stanovništvu da se miješaju s njima. I danas ljudi imaju predrasude prema Romima, kao i prema Židovima.
Osim toga, postoje određene sličnosti između romske i židovske kulture, kao što su slična tradicionalna odjeća i glazba. Posebna je zanimljivost sličnost u unutarnjim “plemenskim” zakonima. Romi, naime, imaju u svojoj kulturi održavanje “sudova”, kao što su nekada imali Izraelci. Suca biraju među uglednim stanovnicima naselja, a on onda presuđuje u svim međuljudskim i obiteljskim sukobima i njegove se odluke poštuju. Iako se danas romski “plemenski” zakoni sve manje poštuju, oni su izvorno bili vrlo slični Mojsijevu zakonu.
Stručnjaci kažu da ima nekoliko kriterija po kojima se današnji narodi mogu smatrati mogućim potomcima 10 izgubljenih izraelskih plemena: duhovno gledano, oni trebaju biti “narod bez svoje zemlje”, “štovati idole” i “lutati zemljom”. Osim toga, moraju potjecati iz krajeva u koje su izraelska plemena bila protjerana. I jedan i drugi kriterij Romi kao narod zadovoljavaju. Oni imaju jezik, zastavu i himnu, ali nemaju zemlju. Iako se ne zna točno odakle potječu, smatra se da su u Europu došli upravo s prostora u koji su dva izraelska plemena, Efrajim i Manaše, bili protjerani. Iako se dugo smatralo da Romi podrijetlom dolaze iz Indije, sve se više vjeruje da su oni doduše došli iz Indije u Europu, ali da izvorno potječu iz Egipta. Vjeruje se, naime, da pojam “gypsy” dolazi od riječi “egypti-ans”, što znači “Egipćani”. Prema toj teoriji, Romi su vjerojatno bili dio jednoga od 12 izraelskih plemena koja je Mojsije izveo iz egipatskog ropstva i čiji su potomci došli u Obećanu zemlju. Odande su ih Asirci oko 700. godine pr. Kr. odveli u ropstvo u Mezopotamiju, odakle su se pak kasnije naselili u Indiju. I stvarno je neobično, kada se malo dublje pogleda da Romi posvuda vjeruju u jednoga Boga, iako su navodno potekli iz Indije. Kao da im je jednoboštvo “u krvi”. Osim toga, oduvijek su Romi bili poznati po gatanju, vračanju i čitanju iz dlana, što je bila uobičajena praksa u Egiptu, dok se u Indiji to ne može naći.
Postoji još jedna, pomalo tragikomična, sličnost između Židova i Roma. Poznata je, naime, uobičajena predrasuda da su Isusa ubili – Židovi. No manje je poznata legenda da su čavle za Isusov križ izradili ni manje ni više nego – Romi. Zbog toga su, prema toj legendi, Romi od tada prokleti i lutaju po svijetu, bez mogućnosti da pronađu mir. Tako da kad se priča skrati, ispada da su Isusa razapeli Židovi, a na križ ga pribili Romi.
Postoji još mnogo toga što stručnjaci i znanstvenici te i proučavatelji povijesti i religije navode kao moguće dokaze za teoriju o Romima kao potomcima jednoga od 10 izgubljenih izraelskih plemena. Međutim, sve su to u konačnici samo teorije. Kada je Isus nakon uskrsnuća susreo dva učenika koja su išla u Emaus, razgovarao je putem s njima, ali oni ga nisu prepoznali. Tek kasnije im se otkrio, a oni su onda zaključili da “im je srce gorjelo dok su razgovarali s njim”. Tako je i s ovom teorijom. Dok stručnjaci i znanstvenici teoretiziraju, ja mogu reći da mi je srce gorjelo kad sam čula za povezanost Roma i Židova. Ljubav koju je Bog izlio u moje srce za njih kao da govori: “”Nek’ se pokrenu planine i potresu bregovi, al’ se ljubav moja neće odmać’ od tebe” i “Sigurno te neću ostaviti, nipošto te neću zapustiti”, tj. stihove koje je Bog uputio svojem ljubljenom narodu Izraelu.
Za kraj mogu samo reći da se zadnjih šezdesetak godina u svijetu počelo nešto ozbiljno događati s Romima na duhovnom planu. To je u isto vrijeme otkad su Židovi dobili ponovno svoju državu, Izrael. Bog je rekao da će pozvati svoj narod natrag sebi u posljednje vrijeme i vjerujem da smo tomu mi u današnje vrijeme svjedoci. Aliyah je pojam koji označuje doseljavanje (vraćanje) Židova iz raznih dijelova svijeta u Izrael i, iako je započeo još potkraj 19. stoljeća, u zadnjih šezdesetak godina vrlo se pojačao. Tako se od uspostavljanja države Izraela 1948. godine, više od 3 milijuna Židova iz više od 90 zemalja doselilo u Izrael.
I dok se Židovi sa svih strana vraćaju u Izrael, Romi u isto vrijeme dolaze Bogu. Kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih godina francuskom pentekostalnom pastoru Clementu Le Cossecu došao je jedan mladi Rom koji ga je tražio da ode s njim kući moliti za njegovu bolesnu majku. Le Cossec je došao u mladićevu kuću i ondje pronašao staru majku kako bolesna leži na podu. To ga je potreslo. Kleknuo je do nje i molio Isusa da je iscijeli. Žena je odmah ozdravila. Kako je mladić bio glazbenik koji je imao gitaru bez ijedne žice, Le Cossec ga je pozvao da svira u crkvi i dao mu je nove žice. Već sutradan mladić je u crkvu doveo svoje prijatelje. Nakon nekoga vremena ti su Romi otišli iz toga grada i Le Cossec je na neki način zaboravio na cijelu priču. Godine 1950. došla mu je jedna Romkinja i ispričala sljedeću priču: prije nekoga vremena srela je uličnog propovjednika koji joj je dao letak na čijoj je poleđini bila zapisana adresa lokalne crkve. Ubrzo se toj ženi smrtno razbolio sin i doktori su tvrdili kako nema nade. Ona se, međutim, sjetila toga letka, dala ga nekomu da joj pročita adresu i zaputila se u crkvu. Ondje je zamolila pastora da moli za ozdravljenje njezina sina. I Bog je ponovno učinio čudo; mladić je ozdravio. Cijela obitelj došla je Bogu. Međutim, Cossec ni tada nije počeo služiti Romima. Tek nekoliko godina nakon toga dogodilo se nešto što mu je promijenilo život. Susreo je Rome koji su se obratili u jednom od ova dva vala probuđenja. Rekli su da ih ni jedan pastor ne želi krstiti jer nisu prema francuskim zakonima bili vjenčani (francuski zakoni bili su komplicirani, jer su dozvolu za vjenčanje mogli dobiti samo ako su 21 dan u kontinuitetu živjeli u gradu, a policija ih je svakih 48 sati izbacivala iz grada). Jedan Rom od 28 godina tom je prilikom rekao: “Budući da nas ni jedan pastor ne želi vjenčati, odlučio sam sa svojom ženom otići na rijeku. Stavit ću Bibliju na travu. Ne znam čitati ali znam da unutra piše: ‘Tko uzvjeruje i krsti se, spasit će se’. Ja ću krstiti svoju ženu, a zatim će ona krstiti mene.” Cossec je tada odlučio služiti Romima. Nadahnut riječima apostola Pavla iz 1 Kor 9, 22 o tome da je postao “nejak da nejake stekne”, Le Cossec je napustio svoj dotadašnji život i počeo putovati i živjeti s Romima. Njegov sin, John, odrastao je s Romima i živio po romskim običajima. Samo šest godina pošto je Cossec započeo služiti, šest tisuća Roma se obratilo. Probuđenje se proširilo na Španjolsku, a odande u druge europske zemlje. Vjerujem da je ovo vrijeme, vrijeme probuđenja Roma, u cijelom svijetu da se i oni, kao i drugi Židovi, “vraćaju kući”, ako već ne u zemlju Izrael kao jedno od deset izgubljenih izraelskih plemena, onda u nebesko kraljevstvo svojem Ocu koji ih čeka.
Želim da romski narod uđe u Božje kraljevstvo prije Isusova dolaska i da Romi budu dionici Božje slave, sjedeći za stolom Gospodnjim zajedno sa svojim precima, Abrahamom i Izakom. Ako su i bili izgubljeni godinama, pa i stoljećima, sada su nađeni. A svi znamo što Isus kaže o tome koliko se nebo veseli kad se nađe jedna izgubljena ovca, zar ne?
Autorica: Katarina Prokopić

“Lakše je reći da Romi žele živjeti u stanju u kojem ih dosta danas živi, to ostatak društva odrješuje svake krivnje i odgovornosti”, govori nam Delia Grigore, romska spisateljica, aktivistkinja i profesorica romskog jezika i kulture na Sveučilištu u Bukureštu. Grigore je doktorirala antropologiju romske kulture, pjesme i eseji su joj prevođeni na više jezika, i predsjednica je udruge Amare Rromentza. Objašnjava nam koliko su mediji bitni, te kako se diskurs o Romima u medijima još uvijek nije značajno promijenio. “Još uvijek je gotovo sav fokus na egzotičnosti i kriminalnim radnjama”, zaključuje Grigore.

Grigore i drugi spomenuti aktivisti i aktivistkinje samo su dio vjerojatno najsnažnijeg romskog pokreta na svijetu, koji uključuje tisuće aktivista diljem Rumunjske. Jedan od njihovih velikih projekata je i Mesteshukar Butiq, koji povezuje tradicionalne zanate i izradu modernih proizvoda. U izradu nakita, odjeće i pokućstva redovno je uključeno oko četrdeset zanatlija iz romskih zajednica – kovača, krojača, stolara. Na većim projektima ponekad ih je uključeno i stotinjak. Njihov je posao ogromna strast i ljubav, kako pokazuje i kratki film Silversmith – Nevers, drži ih želja za očuvanjem umijeća koje se prenosilo generacijama. Dizajneri proizvoda zasada rade pro bono, dok izrađivači dobiju oko 10 eura dnevnicu, ovisno o narudžbi i zahtjevnosti izrade određenog proizvoda.

Romski kulturni muzej na marginama Bukurešta

Romski kulturni muzej na marginama Bukurešta

Trenutno imaju malu trgovinu u Bukureštu, dva mobilna dućana koja putuju po zemlji, te ostvaruju posebne suradnje za modna događanja i kazalište. Mesteshukar Butiq pokrenut je u sklopu Romskog kulturnog muzeja, koji osim uobičajenih izložbi i arhiva uključuje i veliki prostor za radionice za djecu i mlade, učenje zanata, umjetničke radionice i glazbene festivale. Muzej je namjerno smješten na marginama Bukurešta, ne u centru grada kao većina sličnih projekata. Cilj im je biti u zajednici, uključiti ljude iz zajednice, dati im prostor za učenje novih vještina, ali i promišljanja o vlastitoj kulturi, povijesti i identitetu. U sklopu muzeja je i mali restoran, koji nudi raznolike specijalitete romske kuhinje. Zasada radi samo za posebne prigode i događanja unutar muzeja i kulturnog centra, ali voditelji se nadaju da bi uskoro mogao biti otvoren stalno.

Aktivisti će nastaviti svoj predani rad, trenutno možda važniji nego ikad. “Situacija u Europi postaje sve gora, to se prvo vidi u odnosu prema marginaliziranim skupinama, između ostalog i Romima”, govori Mandache, koji naglašava kako je napokon došlo vrijeme da Romi sudjeluju u pisanju vlastite povijesti i budućnosti.

Naposljetku, valja primijetiti da iako Europska komisija pokušava inicirati promjene i potaknuti na integraciju Roma u državama članicama, iz EU se redovno tisuće Roma deportira “natrag” u zemlje u kojima nikada nisu živjeli, o čemu smo već pisali. Jedini odgovor koji smo na to pitanje dobili od predstavnika Europske komisije u Rumunjskoj jest da je to “legalno”, ali legalno je bilo i ropstvo, čije strahote Rumunjska tek danas, nakon stoljeća tišine, počinje uvažavati.

Ivana Perić, Rumunjska
H- ALTER

Zagreb na Valentinovo za svijet bez nasilja nad ženama i djevojčicama

Ovoj svjetskoj kampanji cilj je upozoriti na nasilje nad ženama i djevojčicama
Kampanju u Hrvatskoj organizira Centar za ženske studije u suorganizaciji s udrugama civilnog društva – Zajednice saveza osoba s invaliditetom – SOIH, Udruge žena Romkinja – Bolja budućnost, CESI, Ženske sobe, Roditelja u akciji – RODA, Centra za mirovne studije, inicijative Gdje je ovdje ljubav, Organizacije mladih Status: M, te žene iz gradskog Foruma žena SDP-a i Aktivna dva kotača.
U dvosatnom programu, koji su vodili Maja Sever i Milan Majerović Stilinović, uz aktivistice i aktiviste sudjelovale su brojne osobe iz umjetnosti, kulture i sporta, kao i brojni građani Zagreba, a akciju su svojim nastupima obilježili i dvojac Mr.Lee&IvaneSky, koji čine Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle; Superoperateri, Bang Bang i drugi.
Zagreb se u nedjelju druženjem uz glazbu i ples organiziranom na Trgu Petra Preradovića četvrtu godinu za redom priključio svjetskoj kampanji “Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama”, čiji je cilj upozoriti na nasilje nad ženama i djevojčicama kao na jedan od najtežih oblika kršenja ljudskih prava u svijetu koji još uvijek mnogi odobravaju šutnjom.
Događanje je na zagrebačkom Cvjetnom trgu otvorila izvršna direktorica Centra za ženske studije Rada Borić. Istaknula je kako je riječ o četvrtoj po redu globalnoj kampanji, kojoj je ove godine tema “Žene s margine”, a posvećena je onim ženama koje su dvostruko i trostruko marginalizirane jer su, osim što su žene, i pripadnice manjina ili žene s invaliditetom. “
Dvadeset gradova u Hrvatskoj
“Danas će se plesati i protestirati u više od dvadeset gradova u Hrvatskoj, od Zaboka, Sinja, Koprivnice i Novske, do Siska, Karlovca, Zadra i Rijeke”, kazala je Borić. “Posebno je važno ne zaboraviti da mnoge žene koje žive u zatvorskom sustavu, a koje su također dvostruko stigmatizirane kada su u zatvoru u odnosu na muškarce; također je važno govoriti i o prekarnome ženskom radu, o ženama koje su ili potplaćene ili seksualno uznemiravane na poslu, a još jedna tema koja nam je važna su žene izbjeglice na putu u sigurnu Europu”, napomenula je.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić istaknula je kako je riječ o globalnom problemu “koji moramo osuditi i protiv kojega moramo govoriti i dizati svoj glas ne samo jednom godišnje, već u svakoj prilici”. Posebno se osvrnula na žene s invaliditetom, “koje su svaki dan izložene trostrukoj diskriminaciji: zbog toga što su žene, jer imaju invaliditet i zato što su nezaposlene i nedovoljno obrazovane”.
U svom pozdravnom govoru istaknula je kako nasilje moramo osuditi, moramo protiv njega govoriti, dizati svoj glas, ne samo jednom godišnje, već u svakoj prilici kada smo suočeni s nasiljem nad ženama, nasiljem fizički snažnijih nad fizički slabijima i psihički ili ekonomski ovisnijima. Zastrašujuće je što većinu nasilja nad ženama čine partneri ili bivši partneri. Veliki broj žena strada smrtno nakon što su napustile nasilnika. Istaknula je kako kad govorimo o nasilju nad ženama od strane muškaraca ne govorimo o svim muškarcima. Zato u osvještavanju o ovom problemu treba naglasiti da se tu ne radi o dvije suprotstavljene strane, o ženama na jednoj i muškarcima na suprotnoj strani.
U borbu protiv nasilja nad ženama uključuju se, i trebaju se uključiti i muškarci, jer tu se radi o društvenom problemu koji ima posljedice na cijelo društvo, a koji svoju još uvijek veliku snagu vuče iz patrijarhalnog nasljeđa, iz ekonomske nesigurnosti, iz različitih oblika ovisnosti, iz stereotipa i predrasuda, podjele rodnih uloga, ali i nedovoljnog ili često neadekvatnog sankcioniranja počinitelja. Stoga svatko u okviru svog posla ili javnog djelovanja može nešto učiniti. Apeliram ovdje i na medije da prigodom izvještavanja o nasilju nad ženama imaju na umu zaštitu žrtve, rodno osjetljivo i nesenzacionalističko izvještavanje.
Pozvala je sve institucije da promptno i učinkovito djeluju na prevenciji nasilja, zaštiti žrtava i kažnjavanju počinitelja, a sve pojedince “da ne izgube solidarnost, empatiju i građansku hrabrost u suočavanju i prijavljivanju nasilja”.
Država kao korektiv
Okupljenim se građanima obratila i posebna UN-ova izvjestiteljica za sprječavanje nasilja nad ženama Dubravka Šimonović, koja je kazala kako je riječ o obliku diskriminacije i kršenja ljudskih prava žena za čije se suzbijanje u prvome redu treba pobrinuti država, provođenjem ozbiljnih mjera sprječavanja nasilja.
“Hrvatska ima izazove pred sobom”, poručila je Šimonović, naglasivši kako se to u prvome redu odnosi na ratifikaciju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, tzv. Istambulsku konvenciju.
Ramiza Memedi iz udruge Bolja budućnost istaknula je kako su žene Romkinje u posebno ranjivu položaju jer su višestruko diskriminirane i u svojoj zajednici i šire. “Osim s partnerskim nasiljem i nasiljem u obitelji, one su suočene sa strukturalnim nasiljem” na tržištu rada, upozorila je.
Svaka treća žena doživi nasilje

Kampanja “One Billion Rising” lansirana je na Valentinovo 2012. kao inicijativa usmjerena na podizanje svijesti o uznemirujućoj statistici prema kojoj će svaka treća žena u svijetu tijekom svojeg života biti podvrgnuta silovanju ili fizičkom nasilju, što je milijarda žena i djevojčica.
Jedinstveni podaci o učestalosti nasilja nad ženama za Europu ne postoje, ali mnoge zemlje članice provode istraživanja čiji pregled sugerira da je u svim državama svaka četvrta ili peta žena iskusila fizičko nasilje najmanje jednom tijekom svoje odrasle dobi, a svaka deseta i seksualno nasilje. Hrvatska nije iznimka: samo u siječnju ove godine u partnerskom su nasilju ubijene četiri žene.
U četiri godine održavanja, kampanja “One Billion Rising” razvila se u najveću ikad organiziranu masovnu akciju usmjerenu na suzbijanje nasilja nad ženama: svake veljače, do 8. ožujka, kada se obilježeva Međunarodni dan žena, diljem svijeta pridružuje joj se na tisuće lokalnih incijativa. U 2016. svjetska se kampanja održava u više od 200 zemalja, a u Hrvatskoj u desetak gradova pod nazivom “One Billion Rising Croatia”.

Iskorjenjivanje nasilja nad ženama među prioritetima hrvatske vanjske politike

Nasilje nad ženama neprihvatljivo je, bez opravdanja i ne može se tolerirati, ističe Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u svojem priopćenju povodom današnjeg Međunarodnog dana uklanjanja nasilja nad ženama naglašavajući da je ‘uklanjanje ove vrste nasilja na visokom mjestu prioriteta u vanjskopolitičkim aktivnostima Republike Hrvatske.

‘Hrvatska podupire rezolucije i dokumente UN-a o potrebi jačanja napora za uklanjanje svih oblika nasilja nad ženama; kažnjavanju počinitelja; razvoju strategija i promicanju pravnog okvira i praktičnih mjera za njegovo sprječavanje i uklanjanje, priopćilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova upozorivši da je ‘širom svijeta svaka treća žena preživjela fizičko ili spolno nasilje, a to je kršenje ljudskih prava, koje je posljedica diskriminacije, neravnopravnosti i stereotipa’.

‘Nasilje se događa oko nas, na javnim mjestima i u privatnom okruženju. Manifestira se kroz različite oblike, od obiteljskog nasilja i spolnog uznemiravanja i zastrašivanja do genitalne mutilacije, trgovine ženama i djevojčicama, seksualnog nasilja u sukobima, ranih i prisilnih brakova i ubojstava iz časti’, navodi MVEP te upozorava da je ‘unatoč postojanju pravnih i zakonskih mehanizama, nasilje nad ženama i djevojčicama još uvijek najprisutniji oblik kršenja ljudskih prava u svijetu. Njegovo uklanjanje zahtijeva integrirani pristup, uz posebno značenje mjera sprječavanja i potporu ženama koje su preživjele nasilje’.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova stoga ističe da ‘u svojim aktivnostima u okviru međunarodnih organizacija te u bilateralnim odnosima promiče osnaživanje žena i potrebu poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda žena i djevojčica; potrebu školovanja djevojčica i podizanje kvalitete njihovog obrazovanja, pristup žena ekonomskim resursima, političko sudjelovanje i zastupljenost žena te promjenu društvenih normi i predrasuda koje dovode do nasilja nad ženama te će borba protiv svih oblika nasilja nad ženama i nadalje će biti među prioritetima djelovanja Ministarstva vanjskih i europskih poslova u području ljudskih prava’.