Da je  diskriminacija u Hrvatskoj sve učestalija, potvrđuje i podatak da svaki treći ispitanik u Hrvatskoj navodi da je u proteklih godinu dana bio diskriminiran. U protekloj je godini Ured pučke pravobraniteljice postupao u čak 524 predmeta vezana uz diskriminacije. Čak 43,6 posto svih pritužbi odnosi se na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja, dok se u gotovo četvrtini pritužbi navode rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo. Prisutna je i dobna diskriminacija (9,9%), diskriminacija na temelju zdravstvenog stanja (8,1%), obrazovanja (7,4%), političkog ili drugog uvjerenja (5,6%) i vjere (4,2%). No, iako se mnogi stanovnici  Hrvatske smatraju diskriminiranima, često to ne žele prijaviti. Razlozi – nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova… Posljedice – izostanak adekvatnog sankcioniranja, zbog čega se diskriminatorno postupanje nastavlja.

Najčešći motivi zločina iz mržnje su nacionalna i vjerska pripadnost

Riječ je o kaznenom djelu počinjenom zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo je postupanje otegotna okolnost, osim kada je kod pojedinih djela izričito propisano teže kažnjavanje.

„Prema podatcima ULJPPNM-a, odnosno DORH-a i MP-a, tijekom prošle godine u različitim stadijima kaznenog postupka bilo je 47 postupaka zbog zločina iz mržnje, od čega se 31 odnosio na događaje iz 2015. godine. Doneseno je osam presuda, a sedam je optužnica odbačeno. Motiv počinjenja u najvećem je broju bila mržnja zbog nacionalne odnosno vjerske pripadnosti i to u 22 slučaja, zatim spolnog opredjeljenja u pet, za tri događaja nema podataka, a u jednom se radilo o mržnji temeljem rase ili boje kože. Uočava se netolerancija i mržnja prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, koja se manifestira prijetnjama, govorom mržnje i uništenjem imovine koja se može povezati s društveno-političkim procesima. Propusti da se zločini iz mržnje, ali i druga kažnjiva djela povezana s diskriminacijom, prepoznaju, progone, sankcioniraju, ali i javno osude, pridonose općoj atmosferi netolerancije i strahu građana manjinskih pripadnosti, a mogu poticajno djelovati na novo nasilje pa i inicirati odmazdu“, upozorava pučka pravobraniteljica.

U 2015. se ponovo rasplamsala netrpeljivost prema Srbima

Rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo navode se kao osnove diskriminacije u gotovo svakoj četvrtoj pritužbi na diskriminaciju, koju su u uredu pravobraniteljice primili tijekom 2015.

„U Hrvatskoj se tijekom prošle godine i dalje razvijala atmosfera usmjerena ka propitivanju uloge nacionalnih manjina u društvu te opravdanosti postojanja zasebnih prava koja su im zajamčena. Ovakvo društveno i javno raspoloženje intenzivira se od 2013. godine, odnosno pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Kada poteškoće pri zapošljavanju, ostvarivanju prava na korištenje manjinskog jezika i pisma ili sudjelovanju u lokalnoj ili regionalnoj vlasti, sagledamo u kontekstu činjenice da su Srbi najbrojnija nacionalna manjina u RH, javno mnijenje usmjereno protiv nacionalnih manjina u najvećem broju slučajeva usmjereno je uglavnom protiv srpske nacionalne manjine, što je pak u mnogome vezano uz postavljanje ploča s dvojezičnim natpisima u Vukovaru, koje je kulminiralo njihovim razbijanjem tijekom 2014. godine, a nastavilo se javnim izražavanjem otpora prema postavljanju i u drugim mjestima diljem RH, primjerice u Plaškom, Vojniću i Vrbovskom“, upozorava pravobraniteljica. Ističe kako na poteškoće s kojima se susreću Srbi u Hrvatskoj ukazuje i pregled slučajeva etnički motiviranog nasilja, prijetnji i govora mržnje protiv Srba u Hrvatskoj u 2015. godini, koji je, kao i prethodne dvije godine, objavilo Srpsko narodno vijeće. U njemu je zabilježeno 189 takvih slučajeva, što je napominje pravobraniteljica, značajan porast u odnosu na 2014. godinu, kada ih je zabilježeno 82.

„Trend je zabrinjavajući, osobito stoga što je zabilježen i porast broja slučajeva prijetnji i fizičkog nasilja nad Srbima. Fizičko nasilje je i dalje prisutnije na područjima posebne državne skrbi, odnosno ratom pogođenim dijelovima, na kojem živi najveći broj Srba povratnika. Na žalost, nemamo informacije o tome kako se provodi preporuka MUP-u i DORH-u iz Izvješća za 2014., da na lokalnoj i regionalnoj razini intenziviraju postupanje u predmetima povezanim s etničkom netrpeljivošću. Antimanjinska atmosfera nagnala je i zastupnike nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru te Savjet za nacionalne manjine da u svibnju objave Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, u kojoj je, između ostalog, navedeno kako su pripadnici nacionalnih manjina u RH ponovno suočeni s eskalacijom etnocentrizma i netolerancije. Deklaracijom su se suprotstavili diskriminaciji svih onih koji su drugačiji od većine po svojim osobinama, uključujući nacionalne, vjerske, rasne, rodne i dobne karakteristike te političke i idejne orijentacije“, kaže pravobraniteljica.

Romska nacionalna manjina živi u getoiziranim naseljima

„Prošle smo godine s predstavnicima ULJPPNM-a obišli 20-ak romskih naselja u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Varaždinskoj županiji. Većina njih su izdvojena, odnosno getoizirana romska naselja, što doprinosi održavanju društvene distance od neromskog stanovništva“, kaže pravobraniteljica. Osim uvjeta stanovanja, stanovnici ovih naselja susreću se, kako tvrdi, i s brojnim drugim problemima, kao što su (ne)ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, odnosno statusnih prava. Rome koji su stranci s odobrenim privremenim ili stalnim boravkom, pa čak i one koji imaju državljanstvo RH, pogađaju i teškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite. Alternativno praćenje pokazuje i da je najviše provođena mjera programa javnih radova, dok se druge mjere poticanja zapošljavanja ili samozapošljavanja pripadnika/ca romske zajednice koriste u maloj mjeri, p tako mjera sufinanciranja zapošljavanja Roma, predviđena za područje pet županija, nije uopće korištena u Brodsko-posavskoj županiji, dok je u ostalim županijama zaposleno između jedne i tri osobe.

Mali broj pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere od strane pripadnika većinske vjerske zajednice

„Diskriminacija temeljem vjere uključuje stavljanje u nepovoljniji položaj osobe zbog njezine vjere odnosno vjerskog uvjerenja, očitovanja vjere ili pak nereligijskog svjetonazora. I ove se godine nastavio trend malog broja pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere, a osobito pripadnika većinske vjerske zajednice. Unatoč rastu islamofobije u Europi i svijetu, uslijed intenziviranja migracijske krize i političkih događaja na Bliskom istoku, položaj pripadnika Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj ostao je neizmijenjen zahvaljujući dugoj tradiciji. Njihovi članovi dobro su integrirani u društvo te izvještavaju kako unatoč „negativnim političkim i društvenim događajima na svjetskoj sceni i društvu u cjelini i medijski tendencioznom izvještavanju i nastupima pojedinaca“ nisu zabilježili pritužbe svojih pripadnika. Ipak, u medijima je popraćen istup mladog franjevca koji je putem društvenih mreža objavljivao video zapise i druge sadržaje u kojima izrazito negativno govori o islamu. Zatražili smo postupanje nadležnog državnog odvjetništva i očitovanje Hrvatske biskupske konferencije, no u trenutku pisanja Izvješća nemamo saznanja je li taj istup na bilo koji način sankcioniran“, navodi se u Izvješću pravobraniteljice.

Udruga koje štite prava ireligioznih osoba upozoravaju na prožetost nekih segmenata društva katoličkim sadržajima

Ukoliko društvene norme proizašle iz vjerskih običaja većine, poput molitve, blagoslova hrane i odlaska na misu, postanu radna, školska ili druga formalna obveza, tada, upozorava pravobraniteljica, mogu predstavljati nejednako postupanje prema osobama koje nisu pripadnici većinske vjere.

„Na maturalnoj zabavi održan je tako obred blagoslova hrane i molitve, iako su pojedini maturanti i nastavnici bili protiv toga. Maturalni odbor je obaviješten o njihovom stavu, zbog čega je donio novu odluku o službenom programu zabave iz kojeg je vjerski obred izostavljen, ali je naposljetku ipak nenajavljeno održan. Postupajući na taj način, unatoč prethodno jasno iskazanom protivljenju pojedinih učenika i nastavnika, suorganizatori maturalne zabave zanemarili su njihov izbor da ne sudjeluju u vjerskom obredu. Maturalne zabave i drugi događaji u organizaciji škole u kojima sudjeluju svi učenici, njihovi roditelji i profesori, trebaju biti organizirani uz uvažavanje pravnih standarda o ravnopravnosti građana i slobodi izražavanja vjere“, upozorava pravobraniteljica.

Hrvatska sedma na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima

Nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova, glavni su razlozi zbog kojih oni koji trpe diskriminaciju, o svemu radije šute. Da je njihova strepnja itekako opravdana potvrđuje i podatak da, prema izvješću EK iz 2015., Hrvatska zauzima visoko sedmo mjesto na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima, a, uz dugotrajnost, glavni problem je i neujednačena sudska praksa.

„Zabilježene su situacije neusklađenosti odluka sudskih vijeća na istim sudovima u istovrsnim predmetima, a takva postupanja ugrožavaju pravnu sigurnost i doprinose razvoju nepovjerenja građana u pravosudni sustav. Iako je broj građanskih predmeta vezanih uz diskriminaciju povećan, tužbeni zahtjevi su usvojeni u svega 9,6 posto predmeta, a tijekom prošle godine nije podnesena niti jedna udružna tužba, što ukazuje na nastavak pada interesa ili objektivne nemogućnosti postupanja udruga i drugih organizacija koje su ranijih godina u sudskim postupcima aktivno štitile kolektivne interese pojedinih ugroženih skupina građana“, naglašava pravobraniteljica. Prema njezinu izvješću za 2015., u odnosu na 2014., prošle je godine broj građanskih postupaka vezanih uz diskriminaciju povećan za čak 67 posto. Nastavljen je trend povećanja broja prekršajnih, dok je za razliku od ranije godine, broj kaznenih postupaka u padu.

„U 2015. vođeno je 219 građanskih postupaka zbog diskriminacije, od kojih je 126 prenijeto iz prethodnog razdoblja, dok je 93 pokrenuto u 2015. godini. Svega 73 predmeta, odnosno 33 posto, pravomoćno je riješeno, od čega je u samo sedam predmeta usvojen tužbeni zahtjev, u 16 je odbijen, dok ih je čak 50  predmeta (68 posto) riješeno na drugi način, što posebno zabrinjava. Građanski postupci zbog diskriminacije u pravilu traju preko 12 mjeseci, čime se gubi osnovna svrha žurnosti postupanja, jer se, primjerice, donošenjem usvajajuće presude pet godina nakon diskriminacije ne društvu ne prenosi pravovremeno poruka o nedozvoljenom postupanju tuženika“, kaže pravobraniteljica.

„Društvene mreže se koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela!“

U 2015. Je vođeno svega 12 kaznenih postupaka vezanih uz diskriminaciju, od kojih je 10 prenijeto iz ranijih godina. To, tvrdi pravobraniteljica, pokazuje kako se i dalje dio počinitelja ovih kaznenih djela ne procesuira, da se dio procesuira prekršajno umjesto kazneno, odnosno da izostaje adekvatno sankcioniranje i preventivni učinak.

„Na kraju godine riješeno je svega tri predmeta, pri čemu su u dvije osuđujuće presude izrečene kazne rada za opće dobro i uvjetna osuda, dok je jedan postupak riješen na drugi način. Kaznena djela vezana uz diskriminaciju često su povezana s javnim diskusijama o aktualnim temama vezanim uz prava pojedinih ugroženih skupina građana, što je nerijetko povod okrivljenicima za javno poticanje na nasilje i mržnju ili drugi oblik kaznenog postupanja. Pri tome se društvene mreže koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela, čime njegovi štetni učinci utječu na veći broj građana i pogađaju veći broj žrtava. Počinitelji kaznenih djela često su mlađe osobe, što ukazuje na potrebu intenzivnijeg uključivanja odgojno-obrazovnih ustanova u preventivno djelovanje i nužnu kontinuiranu edukaciju o diskriminaciji“, upozorava pravobraniteljica.

Diskriminaciju na poslu na temelju političkog uvjerenja

Teško ju je dokazati, posebno kada tužitelj nije član političke stranke, no njegovi kolege imaju percepciju o njegovoj naklonjenosti određenim političkim stajalištima.

„ Neki se radnici susreću s ovim predrasudama samo zbog zapošljavanja za vrijeme ranije političke vlasti ili prethodnog rukovodećeg kadra, zbog čega „nose hipoteku prošlog sustava“. Sve su češći sudski postupci zbog diskriminacije radnika time što im se ne daju radni zadaci, isključuje ih se iz radnih procesa ili obavljaju niže kvalificirane poslove, što rezultira povredom prava osobnosti, često popraćenom narušenim zdravstvenim stanjem. U sprječavanju ovog trenda ne pomažu niti pojedina sudska tumačenja kako radnik nije ovlašten procjenjivati svrsishodnost i potrebu izvršenja radnog zadatka već je samo dužan postupati po nalogu. U konačnici, pri usvajanju tužbenih zahtjeva zbog povrede dostojanstva, bilo zbog diskriminacije ili mobinga, iznosi naknade neimovinske štete još uvijek su vrlo niski te je upitan njihov preventivni učinak prema poslodavcu, kao i učinak moralne satisfakcije prema radniku“, tvrdi pravobraniteljica.

U manjim sredinama diskriminiraju zbog nacionalnosti, a u većim gradovima češća zbog spolne orijentacije

Uz 12 kaznenih , u 2015. je vođeno 208 prekršajnih postupaka povezanih s diskriminacijom. Od 83 prenijeta iz ranijih godina i 125 postupaka pokrenutih u 2015. , ukupno je riješen 81 predmet, od čega ih je 47 ili čak 58  posto završeno osuđujućim presudama, no visokih 61 posto ili 127 predmeta ostalo je neriješeno na kraju prošle godine.
DA JE  diskriminacija u Hrvatskoj sve učestalija, potvrđuje i podatak da svaki treći ispitanik u Hrvatskoj navodi da je u proteklih godinu dana bio diskriminiran. U protekloj je godini Ured pučke pravobraniteljice postupao u čak 524 predmeta vezana uz diskriminacije. Čak 43,6 posto svih pritužbi odnosi se na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja, dok se u gotovo četvrtini pritužbi navode rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo. Prisutna je i dobna diskriminacija (9,9%), diskriminacija na temelju zdravstvenog stanja (8,1%), obrazovanja (7,4%), političkog ili drugog uvjerenja (5,6%) i vjere (4,2%). No, iako se mnogi stanovnici  Hrvatske smatraju diskriminiranima, često to ne žele prijaviti. Razlozi – nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova… Posljedice – izostanak adekvatnog sankcioniranja, zbog čega se diskriminatorno postupanje nastavlja.

Najčešći motivi zločina iz mržnje su nacionalna i vjerska pripadnost

Riječ je o kaznenom djelu počinjenom zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo je postupanje otegotna okolnost, osim kada je kod pojedinih djela izričito propisano teže kažnjavanje.

„Prema podatcima ULJPPNM-a, odnosno DORH-a i MP-a, tijekom prošle godine u različitim stadijima kaznenog postupka bilo je 47 postupaka zbog zločina iz mržnje, od čega se 31 odnosio na događaje iz 2015. godine. Doneseno je osam presuda, a sedam je optužnica odbačeno. Motiv počinjenja u najvećem je broju bila mržnja zbog nacionalne odnosno vjerske pripadnosti i to u 22 slučaja, zatim spolnog opredjeljenja u pet, za tri događaja nema podataka, a u jednom se radilo o mržnji temeljem rase ili boje kože. Uočava se netolerancija i mržnja prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, koja se manifestira prijetnjama, govorom mržnje i uništenjem imovine koja se može povezati s društveno-političkim procesima. Propusti da se zločini iz mržnje, ali i druga kažnjiva djela povezana s diskriminacijom, prepoznaju, progone, sankcioniraju, ali i javno osude, pridonose općoj atmosferi netolerancije i strahu građana manjinskih pripadnosti, a mogu poticajno djelovati na novo nasilje pa i inicirati odmazdu“, upozorava pučka pravobraniteljica.

U 2015. se ponovo rasplamsala netrpeljivost prema Srbima

Rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo navode se kao osnove diskriminacije u gotovo svakoj četvrtoj pritužbi na diskriminaciju, koju su u uredu pravobraniteljice primili tijekom 2015.

„U Hrvatskoj se tijekom prošle godine i dalje razvijala atmosfera usmjerena ka propitivanju uloge nacionalnih manjina u društvu te opravdanosti postojanja zasebnih prava koja su im zajamčena. Ovakvo društveno i javno raspoloženje intenzivira se od 2013. godine, odnosno pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Kada poteškoće pri zapošljavanju, ostvarivanju prava na korištenje manjinskog jezika i pisma ili sudjelovanju u lokalnoj ili regionalnoj vlasti, sagledamo u kontekstu činjenice da su Srbi najbrojnija nacionalna manjina u RH, javno mnijenje usmjereno protiv nacionalnih manjina u najvećem broju slučajeva usmjereno je uglavnom protiv srpske nacionalne manjine, što je pak u mnogome vezano uz postavljanje ploča s dvojezičnim natpisima u Vukovaru, koje je kulminiralo njihovim razbijanjem tijekom 2014. godine, a nastavilo se javnim izražavanjem otpora prema postavljanju i u drugim mjestima diljem RH, primjerice u Plaškom, Vojniću i Vrbovskom“, upozorava pravobraniteljica. Ističe kako na poteškoće s kojima se susreću Srbi u Hrvatskoj ukazuje i pregled slučajeva etnički motiviranog nasilja, prijetnji i govora mržnje protiv Srba u Hrvatskoj u 2015. godini, koji je, kao i prethodne dvije godine, objavilo Srpsko narodno vijeće. U njemu je zabilježeno 189 takvih slučajeva, što je napominje pravobraniteljica, značajan porast u odnosu na 2014. godinu, kada ih je zabilježeno 82.

„Trend je zabrinjavajući, osobito stoga što je zabilježen i porast broja slučajeva prijetnji i fizičkog nasilja nad Srbima. Fizičko nasilje je i dalje prisutnije na područjima posebne državne skrbi, odnosno ratom pogođenim dijelovima, na kojem živi najveći broj Srba povratnika. Na žalost, nemamo informacije o tome kako se provodi preporuka MUP-u i DORH-u iz Izvješća za 2014., da na lokalnoj i regionalnoj razini intenziviraju postupanje u predmetima povezanim s etničkom netrpeljivošću. Antimanjinska atmosfera nagnala je i zastupnike nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru te Savjet za nacionalne manjine da u svibnju objave Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, u kojoj je, između ostalog, navedeno kako su pripadnici nacionalnih manjina u RH ponovno suočeni s eskalacijom etnocentrizma i netolerancije. Deklaracijom su se suprotstavili diskriminaciji svih onih koji su drugačiji od većine po svojim osobinama, uključujući nacionalne, vjerske, rasne, rodne i dobne karakteristike te političke i idejne orijentacije“, kaže pravobraniteljica.

Romska nacionalna manjina živi u getoiziranim naseljima

„Prošle smo godine s predstavnicima ULJPPNM-a obišli 20-ak romskih naselja u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Varaždinskoj županiji. Većina njih su izdvojena, odnosno getoizirana romska naselja, što doprinosi održavanju društvene distance od neromskog stanovništva“, kaže pravobraniteljica. Osim uvjeta stanovanja, stanovnici ovih naselja susreću se, kako tvrdi, i s brojnim drugim problemima, kao što su (ne)ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, odnosno statusnih prava. Rome koji su stranci s odobrenim privremenim ili stalnim boravkom, pa čak i one koji imaju državljanstvo RH, pogađaju i teškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite. Alternativno praćenje pokazuje i da je najviše provođena mjera programa javnih radova, dok se druge mjere poticanja zapošljavanja ili samozapošljavanja pripadnika/ca romske zajednice koriste u maloj mjeri, p tako mjera sufinanciranja zapošljavanja Roma, predviđena za područje pet županija, nije uopće korištena u Brodsko-posavskoj županiji, dok je u ostalim županijama zaposleno između jedne i tri osobe.

Mali broj pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere od strane pripadnika većinske vjerske zajednice

„Diskriminacija temeljem vjere uključuje stavljanje u nepovoljniji položaj osobe zbog njezine vjere odnosno vjerskog uvjerenja, očitovanja vjere ili pak nereligijskog svjetonazora. I ove se godine nastavio trend malog broja pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere, a osobito pripadnika većinske vjerske zajednice. Unatoč rastu islamofobije u Europi i svijetu, uslijed intenziviranja migracijske krize i političkih događaja na Bliskom istoku, položaj pripadnika Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj ostao je neizmijenjen zahvaljujući dugoj tradiciji. Njihovi članovi dobro su integrirani u društvo te izvještavaju kako unatoč „negativnim političkim i društvenim događajima na svjetskoj sceni i društvu u cjelini i medijski tendencioznom izvještavanju i nastupima pojedinaca“ nisu zabilježili pritužbe svojih pripadnika. Ipak, u medijima je popraćen istup mladog franjevca koji je putem društvenih mreža objavljivao video zapise i druge sadržaje u kojima izrazito negativno govori o islamu. Zatražili smo postupanje nadležnog državnog odvjetništva i očitovanje Hrvatske biskupske konferencije, no u trenutku pisanja Izvješća nemamo saznanja je li taj istup na bilo koji način sankcioniran“, navodi se u Izvješću pravobraniteljice.

Udruga koje štite prava ireligioznih osoba upozoravaju na prožetost nekih segmenata društva katoličkim sadržajima

Ukoliko društvene norme proizašle iz vjerskih običaja većine, poput molitve, blagoslova hrane i odlaska na misu, postanu radna, školska ili druga formalna obveza, tada, upozorava pravobraniteljica, mogu predstavljati nejednako postupanje prema osobama koje nisu pripadnici većinske vjere.

„Na maturalnoj zabavi održan je tako obred blagoslova hrane i molitve, iako su pojedini maturanti i nastavnici bili protiv toga. Maturalni odbor je obaviješten o njihovom stavu, zbog čega je donio novu odluku o službenom programu zabave iz kojeg je vjerski obred izostavljen, ali je naposljetku ipak nenajavljeno održan. Postupajući na taj način, unatoč prethodno jasno iskazanom protivljenju pojedinih učenika i nastavnika, suorganizatori maturalne zabave zanemarili su njihov izbor da ne sudjeluju u vjerskom obredu. Maturalne zabave i drugi događaji u organizaciji škole u kojima sudjeluju svi učenici, njihovi roditelji i profesori, trebaju biti organizirani uz uvažavanje pravnih standarda o ravnopravnosti građana i slobodi izražavanja vjere“, upozorava pravobraniteljica.

Hrvatska sedma na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima

Nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova, glavni su razlozi zbog kojih oni koji trpe diskriminaciju, o svemu radije šute. Da je njihova strepnja itekako opravdana potvrđuje i podatak da, prema izvješću EK iz 2015., Hrvatska zauzima visoko sedmo mjesto na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima, a, uz dugotrajnost, glavni problem je i neujednačena sudska praksa.

„Zabilježene su situacije neusklađenosti odluka sudskih vijeća na istim sudovima u istovrsnim predmetima, a takva postupanja ugrožavaju pravnu sigurnost i doprinose razvoju nepovjerenja građana u pravosudni sustav. Iako je broj građanskih predmeta vezanih uz diskriminaciju povećan, tužbeni zahtjevi su usvojeni u svega 9,6 posto predmeta, a tijekom prošle godine nije podnesena niti jedna udružna tužba, što ukazuje na nastavak pada interesa ili objektivne nemogućnosti postupanja udruga i drugih organizacija koje su ranijih godina u sudskim postupcima aktivno štitile kolektivne interese pojedinih ugroženih skupina građana“, naglašava pravobraniteljica. Prema njezinu izvješću za 2015., u odnosu na 2014., prošle je godine broj građanskih postupaka vezanih uz diskriminaciju povećan za čak 67 posto. Nastavljen je trend povećanja broja prekršajnih, dok je za razliku od ranije godine, broj kaznenih postupaka u padu.

„U 2015. vođeno je 219 građanskih postupaka zbog diskriminacije, od kojih je 126 prenijeto iz prethodnog razdoblja, dok je 93 pokrenuto u 2015. godini. Svega 73 predmeta, odnosno 33 posto, pravomoćno je riješeno, od čega je u samo sedam predmeta usvojen tužbeni zahtjev, u 16 je odbijen, dok ih je čak 50  predmeta (68 posto) riješeno na drugi način, što posebno zabrinjava. Građanski postupci zbog diskriminacije u pravilu traju preko 12 mjeseci, čime se gubi osnovna svrha žurnosti postupanja, jer se, primjerice, donošenjem usvajajuće presude pet godina nakon diskriminacije ne društvu ne prenosi pravovremeno poruka o nedozvoljenom postupanju tuženika“, kaže pravobraniteljica.

„Društvene mreže se koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela!“

U 2015. Je vođeno svega 12 kaznenih postupaka vezanih uz diskriminaciju, od kojih je 10 prenijeto iz ranijih godina. To, tvrdi pravobraniteljica, pokazuje kako se i dalje dio počinitelja ovih kaznenih djela ne procesuira, da se dio procesuira prekršajno umjesto kazneno, odnosno da izostaje adekvatno sankcioniranje i preventivni učinak.

„Na kraju godine riješeno je svega tri predmeta, pri čemu su u dvije osuđujuće presude izrečene kazne rada za opće dobro i uvjetna osuda, dok je jedan postupak riješen na drugi način. Kaznena djela vezana uz diskriminaciju često su povezana s javnim diskusijama o aktualnim temama vezanim uz prava pojedinih ugroženih skupina građana, što je nerijetko povod okrivljenicima za javno poticanje na nasilje i mržnju ili drugi oblik kaznenog postupanja. Pri tome se društvene mreže koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela, čime njegovi štetni učinci utječu na veći broj građana i pogađaju veći broj žrtava. Počinitelji kaznenih djela često su mlađe osobe, što ukazuje na potrebu intenzivnijeg uključivanja odgojno-obrazovnih ustanova u preventivno djelovanje i nužnu kontinuiranu edukaciju o diskriminaciji“, upozorava pravobraniteljica.

Diskriminaciju na poslu na temelju političkog uvjerenja

Teško ju je dokazati, posebno kada tužitelj nije član političke stranke, no njegovi kolege imaju percepciju o njegovoj naklonjenosti određenim političkim stajalištima.

„ Neki se radnici susreću s ovim predrasudama samo zbog zapošljavanja za vrijeme ranije političke vlasti ili prethodnog rukovodećeg kadra, zbog čega „nose hipoteku prošlog sustava“. Sve su češći sudski postupci zbog diskriminacije radnika time što im se ne daju radni zadaci, isključuje ih se iz radnih procesa ili obavljaju niže kvalificirane poslove, što rezultira povredom prava osobnosti, često popraćenom narušenim zdravstvenim stanjem. U sprječavanju ovog trenda ne pomažu niti pojedina sudska tumačenja kako radnik nije ovlašten procjenjivati svrsishodnost i potrebu izvršenja radnog zadatka već je samo dužan postupati po nalogu. U konačnici, pri usvajanju tužbenih zahtjeva zbog povrede dostojanstva, bilo zbog diskriminacije ili mobinga, iznosi naknade neimovinske štete još uvijek su vrlo niski te je upitan njihov preventivni učinak prema poslodavcu, kao i učinak moralne satisfakcije prema radniku“, tvrdi pravobraniteljica.

U manjim sredinama diskriminiraju zbog nacionalnosti, a u većim gradovima češća zbog spolne orijentacije

Uz 12 kaznenih , u 2015. je vođeno 208 prekršajnih postupaka povezanih s diskriminacijom. Od 83 prenijeta iz ranijih godina i 125 postupaka pokrenutih u 2015. , ukupno je riješen 81 predmet, od čega ih je 47 ili čak 58  posto završeno osuđujućim presudama, no visokih 61 posto ili 127 predmeta ostalo je neriješeno na kraju prošle godine.

„U manjim sredinama češće je uznemiravanje po osnovi nacionalnog podrijetla, najviše prema pripadnicima srpske, albanske i romske nacionalne manjine, pri čemu su potonji diskriminirani i u većim sredinama, dok je u većim gradovima češća diskriminacija na temelju spolne orijentacije. Tijekom 2015. svjedočili smo slučajevima diskriminacije uporabom simbola ili pozdrava koji su tijekom povijesti imali različita značenja, a danas se uglavnom percipiraju u negativnom kontekstu povezanim uz govor mržnje. Pri sankcioniranju je nastavljena gotovo redovna praksa primjene instituta ublažavanja kazne, zbog imovnog stanja, kajanja ili ranijeg nekažnjavanja prekršitelja, a ponekad potpuno izostaje obrazloženje takve odluke. S druge strane, rijetko se cijeni ustrajnost i naročita agresivnost pri počinjenju prekršaja, kao i izniman strah žrtve, te se sudovi prilikom određivanja sankcija i dalje gotovo isključivo bave okrivljenicima, zanemarujući žrtve i posljedice koje trpe. Izrečene novčane kazne za uznemiravanje kreću se od 200,00 pa najčešće do 2.000,00 kuna. Pri tome okrivljenici često ne podmiruju kazne dobrovoljno, već ih je potrebno prisilno izvršiti. S obzirom da se radi o osobama lošijeg imovnog stanja, teško ih je prisilno izvršiti, a kako je većina izrečenih kazni ispod 2.000 kuna, ne mogu se zamijeniti radom za opće dobro“, kaže pravobraniteljica.

Navodi da je u 2015. u prekršajnu evidenciju upisano 27 osoba osuđenih za uznemiravanje, od kojih je jednom izrečena kazna zatvora, jednom uvjetna osuda, dok je od preostalih osuđenika svega 12 platilo novčanu kaznu.

„Kako kod više od 50 posto osuđenika novčana kazna nije naplaćena, niti jednom nije zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, ovakvom se praksom dovodi u pitanje svrha izrečenih sankcija te izostaje društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, što zasigurno doprinosi trendu ponavljanja prekršaja od strane istih i kontinuiranom povećanju broja novih počinitelja. Visoki postotak okrivljenika počinio je prekršaj u alkoholiziranom stanju, a sudovi iznimno rijetko izriču zaštitne mjere liječenja od alkohola, čak i kada okrivljenik učestalo alkoholiziran ponavlja isti prekršaj na štetu istih oštećenika. Naročito problematični su postupci u kojima izostaje učinkovita zaštita žrtava, koje su ujedno svjedoci-oštećenici te su u strahu od okrivljenika“, upozorava pravobraniteljica. Naglašava kako se time ne ostvaruje svrha antidiskriminacijske zaštite, te se počinitelju šalje poruka kako za učinjeni prekršaj može proći nekažnjeno.

„Nacionalna strategija u suzbijanju diskriminacije trenutačno ne postoji“

Sudska zaštita samo je jedan od mehanizama koji doprinose suzbijanju diskriminacije. Nejednako postupanje najčešće proizlazi iz stereotipnih stavova i predrasuda prema određenim grupama, odnosno njihovim pripadnicima, a smanjenju diskriminacije doprinose obrazovanje i informiranje o neutemeljenosti i neprihvatljivosti ovakvih stavova, te svijest da se radi o zakonom zabranjenom postupanju“, kaže pravobraniteljica ističući kako nacionalna strategija, kojom bi bio vidljiv smjer djelovanja Vlade u suzbijanju diskriminacije, trenutačno ne postoji. Naime, Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije prestao je važiti završetkom 2013. godine, a novi dokument, iako predviđen, još nije izrađen

„U manjim sredinama češće je uznemiravanje po osnovi nacionalnog podrijetla, najviše prema pripadnicima srpske, albanske i romske nacionalne manjine, pri čemu su potonji diskriminirani i u većim sredinama, dok je u većim gradovima češća diskriminacija na temelju spolne orijentacije. Tijekom 2015. svjedočili smo slučajevima diskriminacije uporabom simbola ili pozdrava koji su tijekom povijesti imali različita značenja, a danas se uglavnom percipiraju u negativnom kontekstu povezanim uz govor mržnje. Pri sankcioniranju je nastavljena gotovo redovna praksa primjene instituta ublažavanja kazne, zbog imovnog stanja, kajanja ili ranijeg nekažnjavanja prekršitelja, a ponekad potpuno izostaje obrazloženje takve odluke. S druge strane, rijetko se cijeni ustrajnost i naročita agresivnost pri počinjenju prekršaja, kao i izniman strah žrtve, te se sudovi prilikom određivanja sankcija i dalje gotovo isključivo bave okrivljenicima, zanemarujući žrtve i posljedice koje trpe. Izrečene novčane kazne za uznemiravanje kreću se od 200,00 pa najčešće do 2.000,00 kuna. Pri tome okrivljenici često ne podmiruju kazne dobrovoljno, već ih je potrebno prisilno izvršiti. S obzirom da se radi o osobama lošijeg imovnog stanja, teško ih je prisilno izvršiti, a kako je većina izrečenih kazni ispod 2.000 kuna, ne mogu se zamijeniti radom za opće dobro“, kaže pravobraniteljica.

Navodi da je u 2015. u prekršajnu evidenciju upisano 27 osoba osuđenih za uznemiravanje, od kojih je jednom izrečena kazna zatvora, jednom uvjetna osuda, dok je od preostalih osuđenika svega 12 platilo novčanu kaznu.

„Kako kod više od 50 posto osuđenika novčana kazna nije naplaćena, niti jednom nije zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, ovakvom se praksom dovodi u pitanje svrha izrečenih sankcija te izostaje društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, što zasigurno doprinosi trendu ponavljanja prekršaja od strane istih i kontinuiranom povećanju broja novih počinitelja. Visoki postotak okrivljenika počinio je prekršaj u alkoholiziranom stanju, a sudovi iznimno rijetko izriču zaštitne mjere liječenja od alkohola, čak i kada okrivljenik učestalo alkoholiziran ponavlja isti prekršaj na štetu istih oštećenika. Naročito problematični su postupci u kojima izostaje učinkovita zaštita žrtava, koje su ujedno svjedoci-oštećenici te su u strahu od okrivljenika“, upozorava pravobraniteljica. Naglašava kako se time ne ostvaruje svrha antidiskriminacijske zaštite, te se počinitelju šalje poruka kako za učinjeni prekršaj može proći nekažnjeno.

„Nacionalna strategija u suzbijanju diskriminacije trenutačno ne postoji“

Sudska zaštita samo je jedan od mehanizama koji doprinose suzbijanju diskriminacije. Nejednako postupanje najčešće proizlazi iz stereotipnih stavova i predrasuda prema određenim grupama, odnosno njihovim pripadnicima, a smanjenju diskriminacije doprinose obrazovanje i informiranje o neutemeljenosti i neprihvatljivosti ovakvih stavova, te svijest da se radi o zakonom zabranjenom postupanju“, kaže pravobraniteljica ističući kako nacionalna strategija, kojom bi bio vidljiv smjer djelovanja Vlade u suzbijanju diskriminacije, trenutačno ne postoji. Naime, Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije prestao je važiti završetkom 2013. godine, a novi dokument, iako predviđen, još nije izrađen.

Sanja Rapaić
srijeda, 27.4.2016.

Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja u znaku sjećanja na prvi kongres Roma. Ovaj datum označava dan kada  su se Romi intelektualci sastali prije 41 godinu na   Prvome kongresu Roma, održanog od 8 do 12  travnja 1971. godine u Londonu (Engleskoj),

Tijekom 60-ih godina uspostavljaju su se brojne romske organizacije u Francuskoj i Velikoj Britaniji. U ovom periodu nastaju i prve romske organizacije u Srednjoj i Istočnoj Europi. Zajedno sa rastom broja nacionalnih romskih organizacija, rastao je i interes za stvaranje međunarodne romske organizacije.

Na prvome Kongres, za koji se smatra se da je prvi istinski međunarodni sastanak Roma,  raspravljalo se poglavito o jeziku, kulturi, obrazovanju, društvenom položaju Roma, Stop rasizmu, diskriminaciji i egzilu.

Kongres je rezultirao prihvaćanjem naziva Rom a dotadašnji nazivi Cigan, zigeuner gitanos itd.  označeni su kao nedostojni i uvredljivi!

Dogovoren je izgled romske zastave Plava boja u gornjoj polovici koja simbolizira nebo i mir, zelena boja u donjoj polovici koja simbolizira put i slobodu kretanja i crveni kotač u sredini koji simbolizira mukotrpnu povijest romskoga naroda.

Usvojena je romska Himna (Dželem, dželem).

Formiran je i prvi međunarodni saveza Roma (International Romani Union – IRU) koji još dan danas djeluje.

Održavanje Kongresa doprinijelo je povećanju uključenosti Roma u društveni život i potaklo osude diskriminacije i rasizma nad pripadnicima romskoga naroda.

Nakon prvog Kongresa Roma dolazi do porasta broja romskih nevladinih organizacija, klubova i kulturno-umjetničkih društava. Romi su  tradicionalni miroljubiv narod, potiču sa prostora današnje Indije.

Nakon prvih znakova diskriminacije i progona napuštaju Indiju i u traganju za boljim uslovima života jedan  se dio naseljava u Europu.

U Hrvatskoj službeno živi 17.000  Roma iako se zna da je brojka puno veća procjenjuje se oko 30 do 50 tisuća Roma. U Europi živi 12 do 15 milijuna Roma. A u svijetu se procjenjuje da živi oko 25 milijuna Roma.

Iako Romi čine najveću “manjinsku” zajednicu, često su tretirani kao građani drugog reda. Brojne romske udruge, predstavnici Roma, Vlade i pojedinci pokušavaju zadnjih 15 godina promijeniti sliku o Romima, ali napredak je spor ali vidljiv te ima poboljšanja.

Ramiza Memedi

Amnesty International
U Hrvatskoj i dalje traje diskriminacija Srba/kinja i Roma/kinja, navodi se u godišnjem izvješću Amnesty Internationala u kojem se napominje da se prošle godine zemlja borila s problemom velikog broja izbjeglica i migranata.
Proslava vojno-redarstvene operacije Oluje “u kojoj je 200.000 Srba pobjeglo iz Hrvatske 1995.” pojačala je napetosti između srpskih i hrvatskih nacionalista, ocjenjuje su u izvješću u kojem se navodi da je u Vukovaru lokalna vlast donijela odluku o uklanjanju ćiriličnih ploča te da su uvedena posebna plaćanja za dokumente na ćirilici “unatoč tomu što su 34 posto stanovništva bili Srbi”. Dodaje se i da se diskriminacija hrvatskih Srba nastavila u javnom sektoru na području zapošljavanja i vraćanja stanarskih prava.
Isključivanje Roma i Romkinja iz društva i dalje je rašireno, a posebno se vidi u području zapošljavanja i osiguravanja odgovarajućeg stambenog prostora.
Amnesty izdvaja i nekoliko pojedinačnih slučajeva po navodi da je općinski sud u Splitu oslobodio odgovornosti trojicu muškaraca za homofobni napad na šest žena 2012. Prenosi da su žrtve kazale kako im je policija prijetila kad su podnosile prijavu i da nije uhitila osumnjičene niti istražila slučaj na zadovoljavajući način.
Navodi se i da je u lipnju osječki okružni sud potvrdio odluku zagrebačkog općinskog suda da je udruga Zagreb pride povrijedila čast i dostojanstvo bivše zaposlenice HRT-a time što ju je stavila na popis homofoba 2013.
Kao pozitivno navodi se da je u svibnju Sabor usvojio zakon koji žrtvama seksualnog nasilja u ratu daje odštetu no dodaje se da Hrvatska još nije donijela sveobuhvatni zakonski okvir koji bi regulirao status svih civilnih žrtava rata i njihovo pravo na odštetu.
Hrvatska nije ratificirala konvenciju protiv prisilnih nestanaka i nije donijela zakon o nestalim osobama pa zbog toga obitelji 1600 nestalih nemaju pravo na odštete, navodi međunarodna organizacija.
Do kraja godine više od 550 tisuća izbjeglica i migranata/kinja prošlo je kroz Hrvatsku prema drugim zemljama EU-a. Od tog broja tek je nekoliko stotina podnijelo zahtjev za azil a odobren je do listopada za 37 osoba.
Vlastima se prigovara da nisu izdvojile posebno ranjive pojedince među kojima su maloljetne osobe bez pratnje odraslih i i žrtve krijumčara ljudima koje su prošle preko njezinih granica.

24.02.2016 Hina/
romni.net