SVJETSKI DAN ROMA

Drage Romkinje i Romi! Danas je 8. 04. Dan našega ponosa.

Sjetimo se ovog dana koji je vrlo važan za nas. Nakon toliko ugnjetavanja, neprihvaćanja i poštivanja nas kao ljudi, protjerivanja i dr. Ipak, na ovaj dan prije 45 godina nešto se promijenilo i priznalo da smo ljudi, naš jezik, himnu i zastavu. Stoga je žalosno što se na ovaj dan ništa ne događa, nema javnih organiziranih aktivnosti tj. Posebno za građane koji bi trebali upoznati bogatu romsku kulturu, dok sami Romi osjetiti i znati što je značaj ovoga dana i zašto se obelježava 8. 4.
Zaboravlja se na obične građane, ali kad ih budu trebali tada će im pokušati pokušati na vrata. Zaboravlja se na ovu manjinu i da, i ona ima potrebu za prezentiranjem javnosti tko su i koliko su mukotrpno opstali.

Sjetimo se prije nekoliko godina na ovaj dan koliko smo aktivnosti imali, koliko smo se družili, koliko lijepih riječi smo podijelili sa prijateljima i dr.
Zato drage Romkinje i Romi nedajmo se, ajmo biti opet zajedno, družiti se s prijateljima i dalje budimo ono što jesmo, ono što nas čini bogatijim a to je prijateljstvo.
Drage Romkinje i Romi ujedinimo se u ovome danu i borimo se protiv svih nepravda koje nam se nanose
SRETAN DAN ROMA, 08. 04. !!!!!

Ramiza Memedi

Međunarodni Dan Žena “Osmi Mart”

Danas je međunarodni Dan Žena koji se svake godine tradicionalno slavi 8. ožujka, u hrvatskoj se još uvijek popularno naziva “Osmi Mart”.

Na današnji dan se slave žene diljem svijeta, njihovi ekonomski, socijalni i politički uspjesi.
Poštovanje, ljubav i priznanje – to su glavne riječi kojima se danas opisuje ovaj dan.
Ipak, može se primijetiti kako se, s godinama, sve više gubi osnovni značaj “Osmog Marta”.
U početku se dan nazivao “Međunarodni Dan Radnih Žena”, a obilježavao se kao socijalistički politički događaj – s vremenom dan je postao dio kulture mnogih zemalja, prije svega u Istočnoj Europi, Rusiji i zemljama bivšeg socijalističkog bloka.

Često se danas dan svodi na poklanjanje cvijeća, poneku lijepu riječ ili gestu – no, nekad je ovaj dan značio mnogo više, predstavljao je dan borbe, dan izlaska iz patrijarhalnih okvira reakcionarne povijesti koja je žene stoljećima tretirala kao građane drugog reda.
Kroz radničku i socijalističku borbu, ideju koja je po prvi puta, bez diskriminacije, ženu i muškarca tretirala kao jednako važna ljudska bića – žene su svojim angažmanom postigle brojne pobjede protiv nejednakosti, seksizma i drugih nepravdi koje su proizlazile iz neravnopravnosti spolova.
Danas svjedočimo nekim postignućima u područjima ravnopravnosti i emancipacije žena, no iznimno smo svjesne da je neravnopravnost i nejadnakost žena itekako prisutna u svim svojim oblicima diljem svijeta. Tzv. “ravnopravnost” koja se danas osigurava i zakonom, primjerice nužan broj žena u parlamentu itd., za većinu žena i njihovu ravnopravnost je obična farsa – jeftinim trikovima se ženama nastoji prikazati kako stalno napreduju, kako njihova “moć” jača iz dana u dan. Stvarnost je znatno drugačija Žene još uvijek čine većinu siromašnih u svijetu, tri četvrtine žena iznad 25 godina u Aziji i Africi je nepismeno, a nedostupnost obrazovanju i zdravstvenoj skrbi žena globalno je u porastu. U prosjeku, žene zarađuju 30-40 posto manje od muškaraca za isti posao, nema ih ili su podzastupljene u svim centrima političke moći. Žene su i dalje, svugdje u svijetu, većina žrtava nasilja, a stradanja žena i djece u imperijalističkim ratovima širom svijeta i broj njihovih žrtava, prelazi broj žrtava onih koji su u uniformama.
Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava i požar u tekstilnoj tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.
Ideja da se obilježava međunarodni dan žena se prvi put pojavila početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti na 8. ožujka su se događali i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila ‘Međunarodni dan žena’ na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Slijedeće godine je Međunarodni dan žena obilježilo preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. U predvečerje prvog svjetskog rata žene širom Evrope su 8. ožujka 1913. održale demonstracije za mir.
Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije, boljševička feministkinja Alexandra Kollontai nagovorila je Lenjina da 8. ožujka postane državni praznik, i tokom sovjetskog perioda se koristio za obilježavanje “herojstva radnica”.
Međutim, u mnogim komunističkim državama je taj praznik izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika za muškarce da iskazuju svoju ljubav i poštovanje prema pripadnicama suprotnog spola, posluživši kao svojevrsni amalgam Majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama.
U Čehoslovačkoj se Dan žena za vrijeme komunističkog režima pretvorio u parodiju, te je ukinut nakon baršunaste revolucije. U Mađarskoj je, pak, običaj poklanjanja cvijeća ženama zadržao i nakon pada komunizma.
Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldovi, Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i poklonima.
Na Zapadu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975, koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, Ujedinjeni narod, službeno su proglasili i počeli obilježavati Međunarodni dan žena.
Redakcija portala romni.net želi sretan “Međunarodni Dan Žena” svim našim čitateljicama, majkama, bakama, kćerima, djevojkama, studenticama, učenicama, radnicama.

Kraljica romske glazbe Esma Redžepova 6. travnja dolazi u Lisinski

Esma Redžepova, čiji su život i glazbena karijera jedan od najvećih glazbenih biljega ovih prostora svoj posljednji koncert u Zagrebu održala je krajem 2012. godine.

U svojoj bogatoj karijeri Esma Redžepova održala je nebrojene koncerte, nastupila na festivalima i pred više od 200 tisuća ljudi, snimila je više od 1.000 pjesama, te objavila više od 500 albuma za domaće i inozemne kuće.

Osim po svojem glazbenom stvaralaštvu i bogatoj glazbenoj karijeri od gotovo 60 godina, Esma je poznata i kao humanitarka. Zajedno sa svojim pokojnim suprugom Stevom Teodosievskim, odgojila je, školovala i udomila 47-ero djece. Za svoj humanitarni rad, dvaput je bila kandidatkinja za Nobelovu nagradu za mir, a dobitnica je i brojnih drugih priznanja i nagrada.

Ulaznice za koncert Esme Redžepove i sastava Folk masters koji će se održati 6. travnja potražite na blagajnama Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog i putem internet sustava www.ulaznice.hr.

lisinski.hr

8 MART

U organizaciji Ženske mreže Hrvatske održat će se marš pod nazivom ‘Ženama je dosta!’ koji starta u 11 sati na Trgu žrtava fašizma.
“I ove godine, u 20. godini od osnivanja Ženske mreže, obilježavamo 8.mart, Međunarodni dan žena, centralnim događajem u Zagrebu. „ŽENAMA JE DOSTA!“ središnja je poruka protesta koji započinje u utorak 8.3. u 11 sati okupljanjem na Trgu žrtava fašizma, odakle ćemo krenuti Ulicom Račkog, zatim Jurišićevom, preko Trga Bana J. Jelačića do Trga sv. Marka, na kojem ćemo u 12 sati održati program i izraziti svoje nezadovoljstvo sve grubljim kršenjem ženskih prava, dokidanjem stečenih prava i sve glasnijim najavljivanjem mjera i propisa koje vode pogoršanju ionako lošeg položaja žena u društvu.”

Dođite u 11 sati na Trg žrtava fašizma u Zagrebu!!!!!!
Pa put Vlade RH.
Ženama je dosta!!!!!!
Poruka je dosta je kresanja ženskih prava
Lista – neispunjenih obećanja! je dugačka.

Pozovite i povedite prijateljice i prijatelje, rođakinje i rođake, studentice i studente.

8. MART

S početkom u 18 sati, u Parku kralja Petra Krešimira IV u Zagrebu održat će se ‘Noćni marš – 8. mart’ na kojemu će okupljeni/e upozoriti na problem mitologiziranja feminističke borbe za prava žena.
Pozvani su svi i sve kojie se zalažu za ljudska prava i borbu protiv nasilja da se pridruže maršu koji će krenuti prema Zrinjevcu. Cilj marša je naglasiti kako žene većinu radne i proizvodne snage u industrijama koje se praktički nalaze pred potpunim nestankom, kao i na činjenicu da čine većinu onih koje se bave, u kapitalističkom društvu, najslabije plaćenim uslužnim i javnim djelatnostima, gdje rade u feministički prepoznatima ‘nesigurnim i nestabilnim’ uvjetima rada.

Skupljamo se u parku Kralja Petra Krešimira IV u 18 sati, nakon čega nastavljamo u smjeru: Ulica kneza Višeslava –> Džamija –> Ulica Franje Račkog –> Jurišićeva –> Zrinjevac. Ponesite transparente i zviždaljke. Vidimo se!

U Hrvatskoj i dalje diskriminacija srpske i romske zajednice

Amnesty International
U Hrvatskoj i dalje traje diskriminacija Srba/kinja i Roma/kinja, navodi se u godišnjem izvješću Amnesty Internationala u kojem se napominje da se prošle godine zemlja borila s problemom velikog broja izbjeglica i migranata.
Proslava vojno-redarstvene operacije Oluje “u kojoj je 200.000 Srba pobjeglo iz Hrvatske 1995.” pojačala je napetosti između srpskih i hrvatskih nacionalista, ocjenjuje su u izvješću u kojem se navodi da je u Vukovaru lokalna vlast donijela odluku o uklanjanju ćiriličnih ploča te da su uvedena posebna plaćanja za dokumente na ćirilici “unatoč tomu što su 34 posto stanovništva bili Srbi”. Dodaje se i da se diskriminacija hrvatskih Srba nastavila u javnom sektoru na području zapošljavanja i vraćanja stanarskih prava.
Isključivanje Roma i Romkinja iz društva i dalje je rašireno, a posebno se vidi u području zapošljavanja i osiguravanja odgovarajućeg stambenog prostora.
Amnesty izdvaja i nekoliko pojedinačnih slučajeva po navodi da je općinski sud u Splitu oslobodio odgovornosti trojicu muškaraca za homofobni napad na šest žena 2012. Prenosi da su žrtve kazale kako im je policija prijetila kad su podnosile prijavu i da nije uhitila osumnjičene niti istražila slučaj na zadovoljavajući način.
Navodi se i da je u lipnju osječki okružni sud potvrdio odluku zagrebačkog općinskog suda da je udruga Zagreb pride povrijedila čast i dostojanstvo bivše zaposlenice HRT-a time što ju je stavila na popis homofoba 2013.
Kao pozitivno navodi se da je u svibnju Sabor usvojio zakon koji žrtvama seksualnog nasilja u ratu daje odštetu no dodaje se da Hrvatska još nije donijela sveobuhvatni zakonski okvir koji bi regulirao status svih civilnih žrtava rata i njihovo pravo na odštetu.
Hrvatska nije ratificirala konvenciju protiv prisilnih nestanaka i nije donijela zakon o nestalim osobama pa zbog toga obitelji 1600 nestalih nemaju pravo na odštete, navodi međunarodna organizacija.
Do kraja godine više od 550 tisuća izbjeglica i migranata/kinja prošlo je kroz Hrvatsku prema drugim zemljama EU-a. Od tog broja tek je nekoliko stotina podnijelo zahtjev za azil a odobren je do listopada za 37 osoba.
Vlastima se prigovara da nisu izdvojile posebno ranjive pojedince među kojima su maloljetne osobe bez pratnje odraslih i i žrtve krijumčara ljudima koje su prošle preko njezinih granica.

24.02.2016 Hina/
romni.net

Zagreb na Valentinovo za svijet bez nasilja nad ženama i djevojčicama

Ovoj svjetskoj kampanji cilj je upozoriti na nasilje nad ženama i djevojčicama
Kampanju u Hrvatskoj organizira Centar za ženske studije u suorganizaciji s udrugama civilnog društva – Zajednice saveza osoba s invaliditetom – SOIH, Udruge žena Romkinja – Bolja budućnost, CESI, Ženske sobe, Roditelja u akciji – RODA, Centra za mirovne studije, inicijative Gdje je ovdje ljubav, Organizacije mladih Status: M, te žene iz gradskog Foruma žena SDP-a i Aktivna dva kotača.
U dvosatnom programu, koji su vodili Maja Sever i Milan Majerović Stilinović, uz aktivistice i aktiviste sudjelovale su brojne osobe iz umjetnosti, kulture i sporta, kao i brojni građani Zagreba, a akciju su svojim nastupima obilježili i dvojac Mr.Lee&IvaneSky, koji čine Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle; Superoperateri, Bang Bang i drugi.
Zagreb se u nedjelju druženjem uz glazbu i ples organiziranom na Trgu Petra Preradovića četvrtu godinu za redom priključio svjetskoj kampanji “Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama”, čiji je cilj upozoriti na nasilje nad ženama i djevojčicama kao na jedan od najtežih oblika kršenja ljudskih prava u svijetu koji još uvijek mnogi odobravaju šutnjom.
Događanje je na zagrebačkom Cvjetnom trgu otvorila izvršna direktorica Centra za ženske studije Rada Borić. Istaknula je kako je riječ o četvrtoj po redu globalnoj kampanji, kojoj je ove godine tema “Žene s margine”, a posvećena je onim ženama koje su dvostruko i trostruko marginalizirane jer su, osim što su žene, i pripadnice manjina ili žene s invaliditetom. “
Dvadeset gradova u Hrvatskoj
“Danas će se plesati i protestirati u više od dvadeset gradova u Hrvatskoj, od Zaboka, Sinja, Koprivnice i Novske, do Siska, Karlovca, Zadra i Rijeke”, kazala je Borić. “Posebno je važno ne zaboraviti da mnoge žene koje žive u zatvorskom sustavu, a koje su također dvostruko stigmatizirane kada su u zatvoru u odnosu na muškarce; također je važno govoriti i o prekarnome ženskom radu, o ženama koje su ili potplaćene ili seksualno uznemiravane na poslu, a još jedna tema koja nam je važna su žene izbjeglice na putu u sigurnu Europu”, napomenula je.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić istaknula je kako je riječ o globalnom problemu “koji moramo osuditi i protiv kojega moramo govoriti i dizati svoj glas ne samo jednom godišnje, već u svakoj prilici”. Posebno se osvrnula na žene s invaliditetom, “koje su svaki dan izložene trostrukoj diskriminaciji: zbog toga što su žene, jer imaju invaliditet i zato što su nezaposlene i nedovoljno obrazovane”.
U svom pozdravnom govoru istaknula je kako nasilje moramo osuditi, moramo protiv njega govoriti, dizati svoj glas, ne samo jednom godišnje, već u svakoj prilici kada smo suočeni s nasiljem nad ženama, nasiljem fizički snažnijih nad fizički slabijima i psihički ili ekonomski ovisnijima. Zastrašujuće je što većinu nasilja nad ženama čine partneri ili bivši partneri. Veliki broj žena strada smrtno nakon što su napustile nasilnika. Istaknula je kako kad govorimo o nasilju nad ženama od strane muškaraca ne govorimo o svim muškarcima. Zato u osvještavanju o ovom problemu treba naglasiti da se tu ne radi o dvije suprotstavljene strane, o ženama na jednoj i muškarcima na suprotnoj strani.
U borbu protiv nasilja nad ženama uključuju se, i trebaju se uključiti i muškarci, jer tu se radi o društvenom problemu koji ima posljedice na cijelo društvo, a koji svoju još uvijek veliku snagu vuče iz patrijarhalnog nasljeđa, iz ekonomske nesigurnosti, iz različitih oblika ovisnosti, iz stereotipa i predrasuda, podjele rodnih uloga, ali i nedovoljnog ili često neadekvatnog sankcioniranja počinitelja. Stoga svatko u okviru svog posla ili javnog djelovanja može nešto učiniti. Apeliram ovdje i na medije da prigodom izvještavanja o nasilju nad ženama imaju na umu zaštitu žrtve, rodno osjetljivo i nesenzacionalističko izvještavanje.
Pozvala je sve institucije da promptno i učinkovito djeluju na prevenciji nasilja, zaštiti žrtava i kažnjavanju počinitelja, a sve pojedince “da ne izgube solidarnost, empatiju i građansku hrabrost u suočavanju i prijavljivanju nasilja”.
Država kao korektiv
Okupljenim se građanima obratila i posebna UN-ova izvjestiteljica za sprječavanje nasilja nad ženama Dubravka Šimonović, koja je kazala kako je riječ o obliku diskriminacije i kršenja ljudskih prava žena za čije se suzbijanje u prvome redu treba pobrinuti država, provođenjem ozbiljnih mjera sprječavanja nasilja.
“Hrvatska ima izazove pred sobom”, poručila je Šimonović, naglasivši kako se to u prvome redu odnosi na ratifikaciju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, tzv. Istambulsku konvenciju.
Ramiza Memedi iz udruge Bolja budućnost istaknula je kako su žene Romkinje u posebno ranjivu položaju jer su višestruko diskriminirane i u svojoj zajednici i šire. “Osim s partnerskim nasiljem i nasiljem u obitelji, one su suočene sa strukturalnim nasiljem” na tržištu rada, upozorila je.
Svaka treća žena doživi nasilje

Kampanja “One Billion Rising” lansirana je na Valentinovo 2012. kao inicijativa usmjerena na podizanje svijesti o uznemirujućoj statistici prema kojoj će svaka treća žena u svijetu tijekom svojeg života biti podvrgnuta silovanju ili fizičkom nasilju, što je milijarda žena i djevojčica.
Jedinstveni podaci o učestalosti nasilja nad ženama za Europu ne postoje, ali mnoge zemlje članice provode istraživanja čiji pregled sugerira da je u svim državama svaka četvrta ili peta žena iskusila fizičko nasilje najmanje jednom tijekom svoje odrasle dobi, a svaka deseta i seksualno nasilje. Hrvatska nije iznimka: samo u siječnju ove godine u partnerskom su nasilju ubijene četiri žene.
U četiri godine održavanja, kampanja “One Billion Rising” razvila se u najveću ikad organiziranu masovnu akciju usmjerenu na suzbijanje nasilja nad ženama: svake veljače, do 8. ožujka, kada se obilježeva Međunarodni dan žena, diljem svijeta pridružuje joj se na tisuće lokalnih incijativa. U 2016. svjetska se kampanja održava u više od 200 zemalja, a u Hrvatskoj u desetak gradova pod nazivom “One Billion Rising Croatia”.