Diskriminacija Roma i fenomen “antidžipsizma” teme dvodnevne radionice u Berlinu
Radionica je bila sastavni dio RCC-ovog projekta RI2020 kojim se nastoje podijelili prakse na području diskriminacije Roma shvaćanjem njezine povijesne pozadine i razumjevanjem fenomena “antidžipsizma”.
Prošli tjedan je u Berlinu održana dvodnevna radionica o diskriminaciji i “antidžipsizmu” organizirana pod pokroviteljstvom projekta Vijeća za regionalnu suradnju (Regional Cooperation Council – RCC) Roma 2020 (RI2020). Glavni cilj radionice bio je okupiti više od osamdeset dužnosnika sa zapadnog Balkana i Turske kako bi se razgovaralo o integraciji Roma kroz prepoznavanje i razumijevanje diskriminacije Roma.
“Za nas je vrlo važno formulirati odgovarajuće politike koje će rezultirati integracijom, a ne daljnjim isključivanjem Roma”, izjavio je zamjenik glavnog tajnika RCC-a Gazmend Turdiu dodajući da je ovo rijetka prilika za zemlje u regiji i šire koje su se pridružile raspravi o diskriminaciji Roma i “antidžipsizmu” te da RI2020 pomaže vladama regije u njihovim nastojanjima prevladavanja neprihvatljivog jaza između romske i neromske populacije.
Iako postoje napori i javne rasprave o borbi protiv diskrimnacije, prvenstveno kao dio usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a, zemlje u regiji i šire zaostaju u tom smislu. Specifični kontekst, razlozi i djelovanje u borbi protiv diskriminacije Roma daleko su od pozornosti javnosti.
Posebni predstavnik njemačkog Saveznog ministarstva vanjskih poslova za odnose sa Sintima i Romima, Felix Klein, izjavio je kako šira javnost u Njemačkoj ne zna mnogo o njima kao žrtvama holokausta . “Iako ovaj genocid prepoznajemo kao najtamniji dio naše povijesti i iako su oni prepoznati kao manjina, još uvijek treba napraviti puno toga. Zato je novoformirana vlada osnovala posebnu komisiju koja se bavi “antidžipsizmom” i njegovim univerzalnim razumijevanjem što smatramo ključnim u narednom razdoblju.”
“Ne samo da otvoreno vidljivi, nego i nevidljivi mehanizmi “antidžipsizma”, i dalje utječu na razmišljanje i djelovanje političkih donositelja odluka i institucija. Do danas se smatra da je manjina odgovorna za svoj socijalni nedostatak i nečovječnu stambenu situaciju”, istaknuo je predsjednik Središnjeg vijeća njemačkih Sinta i Roma, Romani Rose. Ponovio je kako sve dok Europska unija, gdje Romi žive stoljećima, ne imenuje “antidžipsizam” kao uzrok situacije u kojoj se oni danas nalaze, napori vlada i Europske unije vezani uz integraciju Roma neće biti uspješni.
Radionica je bila sastavni dio RCC-ovog projekta RI2020 kojim se nastoje podijelili prakse na području diskriminacije Roma shvaćanjem njezine povijesne pozadine i razumjevanjem fenomena “antidžipsizma”.
Odlukom Ministarstva kulture Makedonije skopski bulevar će dobiti ime po kraljici romske muzike Esmi Redžepovoj-Teodosievski
Odlukom Ministarstva kulture Makedonije skopski bulevar će dobiti ime po kraljici romske muzike Esmi Redžepovoj-Teodosievski u znak zahvalnosti ovoj svetski poznatoj i priznatoj umjetnici koja je ostavila trajan trag na muzičkoj sceni Makedonije i svijeta.
Tim povodom ministar kulture Makedonije Robert Alagjozovski primio je predsjednika Humanitarnog udruženja “Esma i Steva Teodosievski” Zorana Kostovskog i dugogodišnju aktivistkinju Mirjanu Mirjana Markovski.
Kostovski je objasnio da je inicijativa da skopski bulevar dobije ime po Esmi pokrenuta je odavno u suradnji sa mnogobrojnim građanima koji poštuju ovu umjetnicu koja je bila i veliki humanitarac.
Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, kao temeljnim aktom, pripadnicima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj jamče se sljedeća prava:
Izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini;
Uporaba imena i prezimena na manjinskom jeziku i pismu;
Dobivanje osobne iskaznice i na manjinskom jeziku i pismu;
Služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
Uporaba svojih znamenja i simbola;
Kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicije;
Pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
Pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
Samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;
Zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te
Zaštita od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.
Problem Roma u integraciji društva je veoma složen proces i ta integracija ne bi mogla bez rješenna kvaliteta života Roma i to riješnog zdravstvenog osiguranja, zapošljavanja i zadovoljavajućih uvjeta stanovanja koje predstavlja temelj za daljnje funkcioniranje i napredak čovjeka.
Zbog uvjeta života puno veći broj romske djece završava na odjelu pedijatrije posebno na području Međimurja i Koprivnici. U Koprivničkoj županiji ističu da od ukupno bolesne djece u bolnici na odjelu pedijatrije su 20% romske djece, pogotovo zimi iako broj Roma nije velik, ali zbog teških uvjeta djeca završe u bolnici.
Mnogi Romi nemaju zdravstveno osiguranje što je to jedno osnovno ljudsko pravo. Do ostvarenja zdravstvenog osiguranja je vrlo teško. Neki su se snašli tako što su se zapošljavali na javnim radovima preko mjera NSUR, a neki su čak pravili namjerna prekršajna djela kako bi završili u zatvoru da steknu zdravstveno osiguranje, žalosno, iako mnogi još uvijek nemaju.
Zdravlje je na prvo mjesto jer zdrav čovjek može se zaposliti, može završiti obrazovanje, može sebi sagraditi kući i ne mora biti teret državi, kako mnogi građani govore da Romi ne žele raditi (iako im ne daju šansu) vile živjeti na teret državi –primati socijalnu pomoć.
Mnogi građani Romi Hrvatske žele raditi, žele se osamostaliti i ne živjeti sa roditeljima u malu kvadraturu. Ali nažalost još dugo se moraju načekati da budu ravnopravni građani i da imaju ista prava. Još dugo će ih se diskriminirati zbog nacionalnosti, još dugo će čekati na željeni posao, još dugo će sjediti u 20 m2 sa roditeljima i još dugo će primati mizernu socijalnu pomoć.
Svakog romskog učenika kojeg znaju kao Roma susreće se s predrasudama i diskriminacijom i takvih primjeri ima puno po cijeloj Hrvatskoj.
Romska zajednica prema svim međunarodnim izvješćima trpi najviše diskriminacije i u najtežem je položaju. Problemi su brojni te zahtijevaju ne samo novac i vrijeme, nego i znanje i političku volju, ali toga nema ili je vrlo malo.
Godinama se troše značajna sredstva za poboljšanje položaja Roma, ali nažalost i dalje Romi žive u istome i za sada u još gorem položaju.
Gypsy Philharmonic Orchestra – 12. prosinca 2017. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.
Najveći glazbeni doživljaj ovog adventa! Doživite strast i emociju najvećeg romskog svjetskog orkestra. Gypsy Philharmonic Orchestra okuplja najbolje romske glazbenike mađarskog podrijetla iz raznih dijelova Europe. Glazbeni program uključuje kombinaciju tradicionalnih melodija romskih violina, velikana poput Grigorasa Dinicua, Ferenca Erkela ili Vittorija Montija te istovremeno najvećih blagdanskih klasika kao što su Johannes Brahms, Pablo De Sarasota, Johann Strauss i Pyotr Ilyich Tchaikovsky, kao i iznenađenja poput prekrasne verzije skladbe iz filmskog hita Schindlerova lista, Johna Williamsa. Virtuozni svirači, više od 60 glazbenika na pozornici, posebni su i po tome što sviraju isključivo bez partitura i predstavljaju bogatu glazbenu kulturu Budimpešte. Violine, kontrabasi, klarineti i cimbala proizvest će nevjerojatan doživljaj ovog adventa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Romski glazbenici kroz generacije održavaju tradiciju slavlja uz glazbu i muziciranje, poznati po nevjerojatnoj virtuoznosti i iako ne možemo definirati romski glazbeni izričaj, on ima jasan vlastiti identitet vrlo sličan blues glazbi koja dolazi iz Amerike. Više od dva sata Gypsy Philharmonic Orchestra svirat će najbolje kompozicije klasične glazbe, na način koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
Počastite sebe i svoje bližnje za blagdane ovom posebnom glazbenom poslasticom.
Karte se kreću u rasponu od 290 kn sve do 390 kn za VIP mjesta, a mogu se kupiti putem prodajnog sustava Ulaznice.hr, sustava Eventim i na blagajni Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski.
Od ponedjeljka 17. srpnja, počeo je s emitiranjem ”Vedri radio”, prvi internetski radio za nacionalne manjine. Središte mu je u Pitomači, Ulica Ljudevita Gaja 42a. Od ponedjeljka do petka emitirat će od 7,00 do 14,00, a subotom od 16,00 do 21 sat. U programu će se nalaziti sadržaj o aktualnostima i problematici 17 nacionalnih manjina. Glavna urednica je Vedrana Šajn. Internetski radio ”Vedri radio”, može se poslušati (www.vpz.hr)
Romkinje trpe često višestruku diskriminaciju i predstavljaju jednu od najugroženijih i najmarginalizovaniju grupu u svim državama zapadnog Balkana. Patrijarhat, nizak nivo obrazovanja, loš socio-ekonomski položaj, nasilje u porodici i ugovoreni brakovi su najveći problemi koji ugrožavaju sigurnost Romkinja
U Beogradu je protekle sedmice održana konferencija pod nazivom “Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu”, u organizaciji CARE International Balkans i Koordinacionog tijela za praćenje realizacije Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja Vlade Republike Srbije.
„Svrha organizovanja ove regionalne konferencije je doprinos poboljšanju kvaliteta suradnje romskih ženskih organizacija u regiji, kako međusobno, tako i s relevantnim vladinim institucijama te da se kroz diskusiju i zajednički donesene zaključke i preporuke utvrde potrebe i prostor za daljnja unapređenja statusa, uloge i značaja Romkinja u regiji. Romske organizacije civilnog društva i predstavnici i predstavnice institucija trebaju zajedno da osiguraju neposrednu pomoć i podršku Romkinjama da imaju siguran život kao i pristup pravima i zdravstvenoj zaštiti“ rekla je za UDAR, Jadranka Miličević koordinatorica projekta „Za aktivnu inkluziju i prava Romkinja na zapadnom Balkanu II“.
Prema riječima Sumke Bučan, direktorice Care International Balkans, na prostoru Zapadnog Balkana, za razliku od velikog broja zemlja članica EU, ne postoji fizička segregacija Roma, iako diskriminacija i predrasude u velikoj mjeri opterećuju društva.
“Posebno bih istakla višestruku diskriminaciju Romkinja. One predstavljaju najmraginalizovaniju populacijsku grupu u regionu“, naglasila je na Bučan, te izrazila očekivanje da će se nastaviti dijalog romskog nevladinog sektora i državnih institucija i da će se Romkinje uključiti u izradu i implementaciju nacionalnih strategija i politika koje su usmjerene prema njihovoj zajednici.
Romkinje trpe često višestruku diskriminaciju i predstavljaju jednu od najugroženijih i najmarginalizovaniju grupu u svim državama zapadnog Balkana. Patrijarhat, nizak nivo obrazovanja, loš socio-ekonomski položaj, nasilje u porodici i ugovoreni brakovi su najveći problemi koji ugrožavaju sigurnost Romkinja.
„Ne možemo očekivati veliki napredak, kad neke Romkinje i dalje smatraju da je nasilje nad njima normalno, kad majke smatraju da njihova djeca ne bi trebalo da se obrazuju dalje od četvrtog ili petog razreda, kad su žene pod kontinuiranom kontrolom muškaraca, što ugrožava njihovu sigurnost i uskraćuje njihovu samostalnost“, rekla je Fana Delija, izvršna koordinatorica Centra za romske inicijative Nikšić.
Sistemska i neformalna diskriminacija najveće manjinske zajednice
Osvrćući se na rezultate istraživanja koje su sprovele nevladine organizacije Atlantska inicijativa i Kali Sara iz Sarajeva, Maida Čehajić-Čampara, projektna koordinatorica UN Women, navodi da je u odnosu na sistemsku diskriminaciju, daleko bolnija ona neformalna. Navodeći primer jednog od najmlađih ispitanika, romskog dječaka koji je jedan od najboljih učenika u svom odjeljenju, Čehajić-Čampara slika situaciju diskriminacije Roma čak i u školi.
„Na roditeljskom sastanku razrednica u želji da pohvali jednog učenika, naglašavajući da se radi o dječaku koji živi u dosta teškoj situaciji, ali uprkos tome on ima skoro sve petice. Druga djeca, koja žive u daleko boljim uslovima, ne uče dovoljno dobro. Roditelji kad su došli kući rekli su „eto, jedan Cigan ima sve petice, a ti nemaš.“ Ovakav pristup oslikava kompletno mišljenje jednog društva“, zaključila je Maida Čehajić iz UN Women-a.
Preporuke sa ove regionalne konferencije će biti proslijeđene svim učesnicima/ama da ih pošalju predstavnicima/ama institucija na nacionalno i lokalnom nivou sa ciljem da se neke od njih počnu i realizirati.
Krajem Novembra će preporuke biti uručene predstavnicima/ama u Europskoj Uniji, tokom studijske posjete Briselu (20.-25. Novembar 2017.) , kao i na VI Internacionalnoj konferenciji Romkinja „Žene i politička zastupljenost: Slučaj Romkinja i putnica“ u Strasbourgu.
Preporuke
1.Većina zemalja ima neke strategije, javne politike, nacionalne strategije, akcione planove… Potrebno je ove politike analizirati i otvoriti pitanje njihovog konkretizovanja ili operacionaliziranja, posebno sa fokusom na Romkinje.
2. Uspostaviti sisteme monitoringa provođenja usvojenih strategija i mehanizama izmjene ili dopune javnih politika i konkretnog djelovanja država.
3. Kao bitan segment uključiti u postojeće, ili izraditi kroz nove i specifične strategije pitanja sigurnosti Romkinja. Iskoristiti dostupne podatke za sveobuhvatnu analizu stanja kako bi se ovom važnom pitanju u svim njegovim segmentima dala potrebna važnosti i analizirati koji mehanizmi nedostaju za jačanje sigurnosti Romkinja.Pokrenuti i realizovati edukativne i druge kampanje kako bi se stvorio efekta socijalne solidarnosti koji bi bio snaga koja će primijeniti negativna uvjerenja i tradicijske stavove zajednice koje u određenoj mjeri toleriše negativne trendove nasilja nad ženama i povećanja stepena informisanosti Romkinja njihovim pravima.
4.Pitanje obrazovanja ima važno mjesto jer predstavlja jedan od najbitnijih načina podizanja stepena ravnopravnosti Romkinja. Pokrenuti i pronaći sredstva za finansiranje i formalnih neformalnih načina podizanja stepena obrazovanja Romkinja (i kroz edukaciju odraslih), te za podršku programima i projektima NVO u ovoj oblasti.
5.Strategijama ili javnim politikama i izgrađenim potrebnim mehanizmima, zagarantovati prava učešća Romkinja u svim društvenim procesima.
Jasno je da je pritom prisutna i politika medijskog tržišta druge decenije 21. vijeka – u bilo kakvoj etičkoj dilemi, klikovi konzumenata su ti koji imaju prednost. Dalje propagiranje istih stereotipa, ma koliko štetni bili, pritom je sasvim prihvatljiva cijena.
Foto: Ilustracija
Reći da bosansko-hercegovački mediji katastrofalno loše izvještavaju o romskoj nacionalnoj manjini nije nikakva novost. Međutim, ono što je indikativnije jeste da vrijeme prolazi, a vidljivog napretka nema.
Stereotipi su sveprisutni, i čini se, opstojni. Dok se i vladin i nevladin sektor busaju u prsa i najmanjim korakom u “osvještavanju” građanstva po pitanju Roma, decenije lošeg izvještavanja dovele su do toga da bh. mediji, a posebno portali, nerijetko zapostavljaju osnovne postulate medijske etike pri izvještavanju.
Jasno je da je pritom prisutna i politika medijskog tržišta druge decenije 21. vijeka – u bilo kakvoj etičkoj dilemi, klikovi konzumenata su ti koji imaju prednost. Dalje propagiranje istih stereotipa, ma koliko štetni bili, pritom je sasvim prihvatljiva cijena.
Kad popusti novinarski kodeks
Plastičnih primjera ima napretek, a najkonkretniji i najvidljiviji od njih definitivno je prilog Zvonke Marića emitovan u Dnevniku 2 FTV-a početkom 2013. godine. Prilog sastavljen iz dva jednako mučna dijela ilustrativan je po više pitanja, od kojih se prije svega ističe stereotipan pristup prikladan eksploatativnom pristupu Romima jednog Emira Kusturice.
U prvom dijelu, novinar FTV-a prisutan je u romskom naselju u Butmiru prvo da zabilježi prve reakcije porodica dvojice Roma koji su stradali u automobilskoj nesreći. U prvom offu već imamo sve klasične narative kada pričamo o Romima: “maglom okovano naselje”, “hladne daščare”, djecu koja spavaju i starije koji tuguju.
Otac jednog od stradalih, Ferida Sulejmanovića, Mehmed Sulejmanović, u potpisu nema prezime, već je samo “Ferid”. Novinar dalje ide u potragu za “većom koncentracijom boli” koju je našao u “daščari” u kojoj su “dubokim snom spavali siročići stradalog Ferida Sulejmanovića.” Za njegovu suprugu, koju u offu nije imenovao, novinar opisao kako se “moli Bogu” da osobu koju Sulemanovićeva supruga navodno smatra krivcem za smrt svog supruga “stigne zaslužena kazna”, iako je Selima (koja također nije zaslužila da joj se navede prezime), u izjavi rekla da samo traži da počinitelj odgovara pred zakonom i dobije zatvorsku kaznu.
Već je u prvoj minuti priloga dovoljno indikatora da se smije zaključiti da novinar nije došao da sasluša prisutne, već je slika onoga što je zatekao bila unaprijed formirana, što je žestoko kršenje pravila novinarskog zanata.
Pređimo na drugi dio priloga – nakon tuge, veselje, “tragom glasne muzike iz slabo osvijetljene barake”. “Kad tamo istinski bal – ludo veselih Roma”. Ova dva citata iz offa dovoljni su za dekonstrukciju stereotipne slike kojom se poseglo, a koja bi se ponajbolje mogla pojasniti frojdovskim shvatanjem Roma u totalitetu kao naroda koji ima samo “id”: neorganizovani, tamni dio naše psihe koji je vođen samo osnovnim i instinktivnim nagonima.
Kao i id, i Romi imaju pravo biti ili tužni, ili “ludo” veseli, i potpuno iracionalni u oba unaprijed određena modusa ponašanja. Iako je teško direktno ukazati na kršenje novinarskog kodeksa u ovom prilogu, jasno je da sve insinuacije novinara
bez obzira na hinjeno poštovanje kako ožalošćenih, tako i onih kod kojih se otišlo na novogodišnje veselje, direktno rezultuju u rasističkim i šovinističkim reakcijama iz komentara na snimci priloga na YouTubeu. Video je kratko vrijeme bio viralan nakon objavljivanja, te komentari ni na drugim društvenim mrežama nisu bili pohvalni. Naprotiv. Ako je izvještavanju suditi po rezultatu u javnosti, a na račun i štetu već itekako diskriminovane skupine, ovakvo novinarstvo je za svaku osudu.
Ako ovako izvještava jedan javnih servisa, šta očekivati od ostalih medija u BiH? Ako su ovo profesionalni standardi koje kuća kao što je FTV treba da postavi, onda da li nas smije razočarati ili začuditi neprofesionalno izvještavanje drugih? Pogledajmo ukratko kako su mediji izvještavali o Romima u proteklih godinu dana, i odgovori na ova pitanja će se nametnuti sami.
Otporni na smeće
Pretragom termina “Romi” na stanicama sa .ba domenom, u prvih deset rezultata čak šest je o fudbalskom klubu Roma. Prvi rezultat je tekst o Đurđevdanu na portalu Klix, dok je jedan od rezultata i kratka priča na portalu Oslobođenje. Samim prvim rezultatima je jasno da je našem čitateljskom tijelu na internetu Roma važnija i zanimljivija od Roma. Već naredna stranica nudi tekst koji je svojim sadržajem izuzetno problematičan. Članak na portalu Dnevnik.ba od 24. marta 2017. naslovljen je sa “Romi u Tomislavgradu: žive na smeću, jedu odbačenu hranu i nitko nije bolestan”.
Svojim sadržajem, prilog BHT1 je jednako problematičan kao i onaj FTV-a, s tim da, za razliku od prethodnog, u ovom prilogu porodica koja živi na smetljištu nije uopšte imenovana, dok dvije sagovornice Romkinje nisu uopšte potpisane.
Reporter Mioč, istina, kvalificira životne uslove ove porodice kao “nehumane”, ali zatim pravi dvije kardinalne greške: umjesto propitivanja nadležnih zašto se ova porodica iz Tomislavgrada obrela na smetljištu, novinar BHT1 se fokusira na činjenicu da dva dječaka iz ove porodice ne idu u školu (na šta je odgovor njihove, pretpostavimo, majke potpuno realan: “A kako će kad nema uslova?”), a zatim u zaključnom offu katastrofalno zaključuje da “životnu priču ovih ljudi u današnjem vremenu baš i nije jednostavno razumjeti”, što nas opet navodi na sliku Roma kao “ljudi od ida”.
Od ovoga reportera nažalost ne spašava ni tvrdnja da bi “ljudski bilo pomoći jer su i oni dio ovoga društva”, već se pozivanjem na racio društva upravo produbljuje identična stereotipna slika. U konačnici, jednostavno razumjeti jeste, jer su ranije navedene činjenice tu. Porodica je ostala bez kuće, završia na smetljištu sa kojeg se hrani, a odgovorni očito nisu uradili ništa. I ne, nije u pitanju medicinski fenomen, već je zdravlje ove porodice u svakom trenutku krajnje ugroženo. Stoga vrijedi još jednom upitati zašto se nisu potražili nadležni, te se od njih tražilo da kažu kako je moguće da pred očima opštinskih očeva i otaca čitava porodica jede smeće.
Najveći problem na mostarskim ulicama
Za analizu interesantan je i tekst objavljen u mostarskom Dnevnom listu 26. aprila 2017. naslova “U potpunosti porušeno romsko naselje u Južnom logoru”, autorice Sandre Peco. U tekstu, koji se bavi rušenjem montažnog naselja u kojem je, po navodima autorice živjelo 40 porodica “koje ne pripadaju domicilnim Romima”, osjetan je prezir prema Romima koji su u Mostar došli da skupljaju sekundarne sirovine ili se bave prosjačenjem (kojeg autorica kvalifikuje kao “problem godinama prisutan na mostarskim ulicama”).
Također, autorica se bavi vrlo upitnim anegdotalnim novinarstvom, prepričavajući priču neimenovane djevojke koju su ispred fakulteta mostarskog sveučilišta “opkolilo troje romske djece”, navodno joj prijeteći da će je “pljunuti” ako im ne da jednu konvertibilnu marku. Neimenovana djevojka je navodno bila “uznemirena” te je kontaktirala redakciju Dnevnog lista “kako bi potražila pomoć”, ali i “ukazala na to da je problem itekako prisutan u našem gradu, te da se nešto po ovome pitanju hitno mora činiti”.
Autorica Peco dalje podlježe širenju glasina, zaključujući tekst sa navodom kako “često u razgovoru s našim sagovornicima možemo čuti da su im ove riječi uputili Romi”, te ovim optužbama dodaje i “prijetnje džepnim nožem”. Novinarski kodeks je ovdje jasno doveden u pitanje: prvo, predstavljanjem pretpostavki kao da su u pitanju činjenice, a zatim i anonimiziranjem izvora čije poštenje i tačnost javnost ne može da ocijeni nasuprot otvorenom i identifikovanom izvoru.
U okviru prvog Festivala romskog filma koji je održan od 19- 22. Oktobra u Berlinu, prikazano je deset kratkih filmova. Festival pod nazivom “Ake Dikhea”, održan je u čast pete godišnjice otvaranja Memorialnog spomenika za Sinte i Rome, žrtve ubijene za vrijeme nacističke vladavine, objavljeno je na zvaničnoj stranici festivala. Filmovi koji su prikazani na festivalu predstavljaju život Roma u Europi. Kako mi vidimo sebe i kako bi željeli da nas drugi vide prenosi zvanična web stranica festivala.
“Sam naziv Festivala kaže vam sve, “Ake Dikhea?” u prijevodu znači, “Pa, možete li vidjeti?”. Vrijeme je da mjenjamo perspektivu i pozovemo na jednakost. Naš filmski festival je jedinstven zato jer su Romi iz cijele Europe poslali bar jedan film i na taj način su učesvovali na festivalu”, rekao je umjetnički direktor festivala Hamze Bytyci.
Ime samog festivala sve govori potiče borbu protiv sljepoće za raznolikost i kompleksnu stvarnost života Sinta i Roma što ne odgovara rasprostranjenim stereoptipnim idejama o Romima i Sintima.
Festival je otvoren projekcijom filma “DJANGO”, koji govori o jazz gitaristi Django Reinhardt, koji unatoč tome što je bio istaknuti lik, nije izbjegao nacistički progon. Osim tog filma prikazani su i: “Burried letters”, “It’s hard to talk about it”, “Just the wind”, “Men with balls”, “The forest is like the mountains”, “The queen of silence”, “Toto and his sisters” te dva nagrađena filma “Czechs against Czechs”, koji je osvojio nagradu žirija autora Tomáša Kratochvíla i film “Gypsy spirit” autora Klausa Hundsbichlera iz Austrije koji je osvojio nagradu publike.
Za organizaciju festivala bila je zadužena samostalna organizacija Roma u Berlinu “Roma trial”, u saradnji sa još nekoliko romskih i neromskih organizacija. Projekat su podržali i “International Visegrad Fund’’, koji organizira performanse u školama u sklopu programa “Living Democracy”, program Federalnog ministarstva za obiteljske poslove, starije građane, žene i mlade.
Romkinje su u posebno ranjivoj poziciji i predstavljaju najugroženiju i najmarginalizovaniju grupu u svim državama zapadnog Balkana. Uprkos pomacima koji su napravljeni u prethodnom periodu, one i dalje trpe vištruke oblike diskriminacije – jedan je od zaključaka u Beogradu održane regionalne konferencije “Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu”, u organizaciji CARE International Balkans i Koordinacionog tela za praćenje realizacije Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja Vlade Republike Srbije.
Kako bi se unapredio položaj Romkinja i osigurala njihova bezbednost, neophodan je intenziviniji rad na informisanju javnosti, ali i saradnji institucija i civilnog sektora. Neophodno je da i same Romkinje aktivno učestvuju u razgovorima koji se tiču njihove kolektivne i lične bezbednosti, što bi trebalo da rezultira razvijanjem bezbednosne kulture.
Takođe, veoma je važan rad na povećanju poverenja u institucije, kao što su policija i ombudsman, informisanju romske zajednice kako i na koji način može da ostvari svoja prava, obezbeđivanju dosledne primene zakona i strategija koje se tiču poboljšanja položaja Roma i uz pomoć obrazovanja ekonosmki ojačati romsku zajednicu – zaključci su oko kojih se saglasilo sedamdesetak učesnika regionalne konferencije „Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu“.
Državni sekretar Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Nenad Ivanišević, rekao je da problem Roma nije njihova odvojenost od ostatka zajednice, jer su oni neupitno njen deo, već to što je njihov položaj unutar nje znatno teži u odnosu na druge. On ističe da je važno da se čuje glas romskih aktivista i aktivistinja na mestima odlučivanja.
“Važno je da romski aktivisti budu glasni, da budu jaki. Sa ponosom mogu da istaknem da je Vlada Republike Srbije usvojila novu strategiju za poboljšanje položaja Romkinja i Roma i da je predsednik radne grupe za njenu izradu bio Rom“, navodi Ivanišević, koji je ovom prilikom najavio i izmenu krivičnog zakonodavstva po ugledu na Crnu Goru, koja, prema njegovim rečima, predstavlja odličan primer kako bi se trebalo suočiti i rešavati probleme sa kojima se susreće romska zajednica.
Jovana Atancković, pomoćnica u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, ističe da je veoma značajno što u Srbiji postoji baza podataka koja se odnosi na takozvana podstandardna romska naselja, kojih je u Srbiji oko 580. Zakon o stanovanju koji je usvojen u decembru prošle godine, a čija primena je započeta prvog dana 2017. doneo je, kako kaže Atanackovićeva, efikasnija rešenja.
“Zakon koji smo usvojili garantuje pravo adekvatnog stanovanja i adekvatnog smeštaja svima koji se nađu u situaciji da budu relocirani sa područja u kojima žive. Takom relokacije stanovništva, nadležni organ koji to sprovodi dužan je da obezbedi i potpunu inkluziju tog dela stanovništva koje je preseljeno. To znači pristup obrazovanju, zdravstvenim institucijama i zapošljavanju“, rekla je ona.
Prema oceni Sumke Bučan, regionalne direktorke CARE Internacional Balkans, na prostoru zapadnog Balkana, za razliku od velikog broja zemlja članica EU, ne postoji fizička segregacija Roma, iako diskriminacija i predrasude u velikoj meri opterećuju društva. “Posebno bih istakla višestruku diskriminaciju Romkinja, one predstavljaju najmraginalizovaniju populacijsku grupu u regionu.“ Bučan je izrazila očekivanje da će se nastaviti dijalog romskog nevladinog sektora i državnih institucija i da će se Romkinje uključiti u izradu i implementaciju nacionalnih strategija i politika koje su usmerene prema njihovoj zajednici.
Sokoj Beganaj, predstavnik ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore, smatra da su Romkinje najugroženije ne samo zbog činjenice da su pripadnice romske nacionalne manjine, već i zbog toga što su žene. Posledice takve ugroženosti, kako ocenjuje Beganaj, dovode do toga da Romkinje veoma mlade stupaju u brak i postaju majke, te da se isključuju iz obrazovnih procesa. A upravo je obrazovanje, prema njegovim rečima, ključ za rešavanje problema mladih Romkinja.
„U Crnoj Gori je obezbeđen besplatan boravak u vrtićima za decu romske i egipćanske populacije. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava obezbeđuje besplatne knjige za svu romsku decu do trećeg razreda, dok od četvrtog do devetog razreda knjige obezbeđuje ministarstvo prosvete. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava redovno organizuje zimovanja i letovanja za učenike i učenice sedmog, osmog i devetog razreda. U saradnji sa Zavodom za školstvo i Fondom za obrazovanje Roma, implementiramo program za stipendiranje Roma i Egipćana, za sve srednjoškolce i studente.“
Aleksandra Bojađijeva, iz Veća za regionalnu saradnju, smatra da Romkinje imaju najmanje šanse da se odbrane od bilo koje nedaće, te da trpe veće posledice u odnosu na ostale. “Svi smo prolazili kroz tranziciju, ali su Romkinje prve koje su masvono ostajale bez posla. Njima je ujedno i najteže da pronađu zaposlenje.”
Patrijarhat, nizak nivo obrazovanja, loš socio-ekonmski položaj, nasilje u porodici i ugovoreni brakovi su, prema oceni Fane Delije, izvršne koordinatorke Centra za romske inicijative Nikišić, najveći problemi koji ugrožavaju bezbednost Romkinja. „Ne možemo očekivati veliki napredak, kad neke Romkinje i dalje smatraju da je nasilje nad njima normalno, kad majke smatraju da njihova deca ne bi trebalo da se obrazuju dalje od četvrtog ili petog razreda, kad su žene pod kontinuiranom kontrolom muškaraca, što ugrožava nihovu sigurnost i uskraćuje njihovu samostalnost.“
Ženske mreže koje povezuju Romkinje moraju aktivnije da se bave sektorom bezbednosti, s obzirom da su Romi, koliko žene, toliko i muškarci, najčešće žrtve krivičnog dela – zločin iz mržnje, istakao je Osman Balić, dirketor YUROM centra. On smatra da pojedinačni incidenti u kojima su Romi žrtve, oslikavaju raspoloženje većinske zajednice. „Kada neko udari šamar romskom dečaku, on šalje signal o opštem društvenom raspoloženju. Kada neko ruši kuću, a ne obezbeđuje alternativni smeštaj romskoj porodici, to je signal da Zakon o stanovanju nije dobar. Mi živimo u nebezbednom regionu, jer ovde još uvek nisu uspostavljene stabilne demokratije. Svi ti signali imaju svrhu da nas zastraše.“
Sistemska i neformalna diskriminacija najveće manjinske zajednice
Osvrćući se na rezultate istraživanja koje su sprovele nevladine organizacije Atlantska inicijativa i Kali Sara, Maida Čehajić-Čampara, projketna koordinatorka UN Women, navodi da je u odnosu na sistemsku diskriminaciju, daleko bolnija ona neformalna. Navodeći primer jednog od najmlađih ispitanika, romskog dečaka koji je jedan od najboljih učenika u svom odeljenju, Čehajić-Čampara slika situaciju diskriminacije Roma čak i u školi.
„Na roditeljskom sastanku razredna je želela pohvali jednog učenika, rekavši da se radi o dečaku koji živi u dosta teškoj situaciji, ali uprkos tome on ima skoro sve petice. Druga deca, koja žive u daleko boljim uslovima, ne uče dovoljno dobro. Roditelji kad su došli kući rekli su: ‘Eto, jedan ciganin ima sve petice, a ti nemaš.’ Ovakav pristup oslikava kompletno mišljenje jednog društva“, zaključila je Maida Čehajić.
Odjel mladih Vijeća Europe objavljuje poziv potencijalnim sudionicima iz Hrvatske za sudjelovanje na treningu o sudjelovanju i samoorganizaciji mladih Roma i njihovo u Hrvatskoj, predviđenom da se održi 27.-29. studenoga 2017. u Zagrebu, Hrvatska.
Svrha treninga je podizanje vještina i kompetencija sudionika za stvaranje akcija i razvijanje mogućnosti za samostalnu organizaciju i sudjelovanje mladih Roma na svim razinama u Hrvatskoj, identificiranjem mogućnosti politike i programa unutar romske politike i politika za mlade, čime bi se ubrzali socijalni i gospodarski razvoj mladih Roma.
Događaj je organiziran u okviru Akcijskog plana za mlade Rome Vijeća Europe i uz podršku Udruge mladih Roma Brodsko-posavske županije.
Zainteresirani kandidati moraju poslati prijavni obrazac u wordu putem e-maila na denis.durmis@coe.int do 25. listopada, u 18:00 sati.
Za više informacija o treningu molimo kontaktirajte: Denis Durmish, denis.durmis@coe.int.
