Romi će dobiti knjige unatoč protivljenju HDZ-a

/in , /by

Učenici osnovnih i srednjih škola romske nacionalne manjine na području cijele Hrvatske, kao i osnovnoškolci iz pet škola u Petrinji, mogu odahnuti jer je na Skupštini Grada Zagreba usvojena odluka prema kojoj će im se iz zagrebačkog proračuna kupiti knjige za iduću školsku godinu.

Za obje stavke izdvojit će se 5,3 milijuna kuna, a zanimljivo da su protiv odluke o kupnji knjiga Romima bili Bandićevi partneri iz HDZ-a. S 21 glasom za (bandićevci, HSS, HSU), 12 protiv i jednim suzdržanim odluka je prošla unatoč tvrdnjama iz HDZ-a da ona nije u skladu sa Zakonom o lokalnoj i regionalnoj samoupravi.

Zbog ove, ali i šest drugih točaka (otpis ili odgoda plaćanja duga Zagrebačkom holdingu blokiranim građanima, projekt 400 stanova u Podbrežju te rješavanje pitanja Imunološkog zavoda, besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje za dio umirovljenika te pomoć samohranim majkama i očevima odgajateljima), SDP i HNS su rano jutros napustili Skupštinu, smatrajući da se radi o protuzakonitim točkama čija je jedina svrha skupljanje glasova pred izbore. Da su kojim slučajem ostali i glasali protiv nje, ona s glasovima HDZ-a ne bi prošla, a ovako ispada da su i oni pomogli Bandiću u ostvarenju cilja. No da su ostali, pitanje je bi li HDZ tada bio protiv.

‘Nije upitno treba li pomoći. Međutim, prijedlog nije u skladu sa zakonom. U ovom slučaju ne radi se o poslovima iz djelokruga lokalne samouprave’, kazao je Andrija Mikulić, predsjednik Skupštine i zagrebačkog HDZ-a.

Ratko Maričić, predsjednik Odbora za Statut, Poslovnik i propise te član Bandićeve stranke, naveo je da to tijelo nije našlo da je odluka o nabavci knjiga pripadnicima romske manjine u Hrvatskoj protivna bilo kojem propisu. To je kao da kažete da je Grad postupio propisu kada je dao novac za vukovarski Vodotoranj’, zaključio je Maričić.

Kada se glasalo o kupnji knjiga za male Petrinjce, 24 zastupnika su bila za, četiri protiv i četiri suzdržana.

ROMSKOG DJEČAKA TUKLI ZBOG ZASTAVE

/in , /by

U osnovnoj školi „Karađorđe“ u Voždovcu, Srbiji, grupa djece pretukli su učenika romske nacionalnosti samo zato što je Rom. Dječak je mahao srpskom zastavom i osjećao se kao netko ko navija i građanin Srbije, na utakmici Srbija – Vels. Njemu su dječaci nasilnici pocijepali usnu i polomili jedan zub. Pretučeni dječak D. V. (15) i dva dana nakon incidenta preplašen je i zbunjen

Njegovi roditelji i roditelji trojice osmaka koji su ga napali razgovarali su sa direktorom škole. Neki od roditelja su bili iznenađeni ponašanjem svoje djece, a neki – nisu. Neslužbeno se doznaje da ova trojica nasilnika su i đaci sa manjim ocjenama iz vladanja i dosad nisu bili primjerni đaci.

  1. Ranko V., otac dječaka kojeg su pretukli vršnjaci u parku na Voždovcu jer je mahao srpskom zastavicom; Sin je došao kući i nije nam rekao što se dogodilo, njegova priča bila je da se ogrebao o granu. Valjda je mislio da je on nešto pogriješio i da ćemo biti ljuti na njega, sve dok nam policija nije zakucala na vrata. Inače, moj sin je suviše dobro dijete i nikada nije uradio ništa loše što bi dovelo do ovakve situacije – priča njegov otac za „Blic“.

„Njemu su dječaci nasilnici pocijepali usnu i polomili jedan zub, a jučer je bio i na snimanju glave, ali je, na sreću, sve u redu“. Otac dječaka ističe da će tinejdžer od septembra/rujna normalno nastaviti da pohađa ovu osnovnu školu, iako se to dovodilo u pitanje u razgovoru sa direktorom škole.

Njegovog sina, inače učenika sedmog razreda OŠ „Karađorđe“ na Voždovcu, u ponedjeljak su pretukla trojica osmaka iz iste škole jer je mahao srpskom zastavicom koja je ostala na tom mjestu nakon utakmice Srbija – Vels koja je odigrana u nedjelju.

Dječak zbog posljedica torture školskih napasnika vrijeme provodi kod kuće, ali je, kako pričaju roditelji, i dalje u strahu od napada. Usprkos incidentu, roditelji su spremni da djete nastavi da živi normalnim životom kao i prije napada pa se sprema za ekskurziju..

Razrednica ističe da je on dijete kojeg u ovoj školi svi vole  – od nastavnika do đaka.

– U trenutku kada su krenuli na njega i rekli mu da „nema pravo da nosi srpsku zastavu jer je Rom i napali ga, dogodilo se to da su njemu u pomoć pritrčali mnogi njegovi drugovi iz odjeljenja. Park je bio pun djece, a njega u odjeljenju vole jer je zapravo jako fino i pitomo dijete – priča dječakova razrednica Vladanka Jakšić. Dodaje, iako možda povrede nisu toliko strašne fizičke, ipak, ono je što njega uzdrmalo jeste i situacija koju još ne razume.

Zaštitnik građana će provesti kontrolu i postupiti po pritužbi povodom nasilja, a u školi je policija obavila uviđaj.

Psiholog: „Tukli su ga jer je Rom“

– Dječak je držao srpsku zastavu i osjećao se kao netko ko navija za ovu državu i građanin Srbije, zbog čega su ga oni napali – priča školski psiholog Marina Bunčić. Kako kaže, ovaj slučaj je oličenje čiste diskriminacije.

– To je strašno, jer činjenica je da se ne bi tako ponašali prema nekome ko nije Rom. Diskriminacija Rome prati kako u školi tako i svuda. Radi se o djeci koja nisu tolerantna na razlike, ali to ne potiče samo iz obitelji. Diskriminacija se projektira na sve oblasti života i mi nismo visoko tolerantno društvo kao što mislimo – dodaje Bunčić. Nadalje kaže, ne vjeruje ni da se dječak od početka osjećao kao jednak svima i da je čak i samo vrijeđanje ono što može da uplaši ovu manjinu.

Zbog toga su oni plašljivi i često idu u grupicama kako bi se osjećali sigurnije. Mnogi ne nastavljaju dalje školovanje, baš iz razloga što se osjećaju ugroženo, ukoliko bi bili jedini u razredu. Zamislite koliko romske djece se prestrašilo samo zato što su čuli da se ovako nešto dogodilo – priča psiholog.

OSUDE ZBOG PREBIJANJA ROMSKOG DJEČAKA

“Ovo je fašistička pojava koja mora da nas zabrine” Predsjednik odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost spolova Meho Omerović osudio je napad na učenika romske nacionalnosti u beogradskoj osnovnoj školi “Karađorđe”.

Vršnjačko nasilje jeste problem sa kojim se suočavamo u posljednje vrijeme, ali kada dječaci pretuku svog druga samo zato što je Rom, uz konstataciju da “on nema pravo nositi zastavu Srbije jer je Ciganin”, onda je fašistička pojava koja mora sve da nas zabrine – istakao je Omerović. Dodao je, da je sramota za sve u toj školi i za sve nas što se ovakve pojave događaju. Svi moramo osuditi ovakve pojave. To prije svega moraju roditelji tih dječaka koji su to uradili – “danas su pretukli nekoga zato sto je Rom, a sutra će nekoga zato što je hendikepiran, onda nekoga zato što se drugačije oblači“ itd. Moramo stati na put mržnji i svakom obliku ekstremizma – navodi u izjavi Omerović.

Omerović je istakao i da djecu moramo odgajati tako da su svi ljudi jednaki i napomenuo da ovaj događaj ne smije ostati nekažnjen.

Povjerenica: Posebno zabrinjava što se incident desio u školi

I povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković najoštrije je osudila ovaj incident. U priopćenju povjerenice se navodi da ona očekuje od svih nadležnih hitnu i adekvatnu reakciju. Zabrinjava je činjenica da se nasilje dogodilo u školi, jer je upravo to mjesto gdje djeca trebaju da se uče vrijednostima tolerancije i prihvaćanja različitosti. Na razvijanju svijesti mladih ljudi o poštivanju ljudskih prava svakog pojedinca, mora se intenzivno raditi u našim školskim ustanovama – ističe povjerenica Janković.

Povjerenica podsjeća da svaki građanin ili građanka koji smatraju da su pretrpjeli diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, mogu podnijeti pritužbu Povjereniku za zaštitu ravnopravnosti.

– Svi moramo osuditi ovakve pojave. To prije svega moraju roditelji tih dječaka koji su to uradili – dodao je Omerović. Nadalje je rekao, “danas su pretukli nekoga zato sto je Rom, a sutra će nekoga zato što je hendikepiran”, onda nekoga zato što se drugačije oblači itd. Moramo stati na put mržnji i svakom obliku ekstremizma – navodi se u izjavi.

Omerović je istakao da djecu moramo odgajati tako da su svi ljudi jednaki i napomenuo da ovaj događaj ne smije ostati nekažnjen.

Komentari

Bane ka-CVRX: Ovo nema veze sa sustavom obrazovanja niti zainteresiranosti nastavnika i direktora škole. Ovo je slika nesposobnih roditelja da od djece koju su lako napravili sada naprave ljude. Pogledajte malo oko sebe generaciju roditelja između 30-45 godina, bahati, nepismeni, nerealizirani, loši u svakom smislu, prije svega nasilni. Što mislite odakle su djeca u školi donijeli to ludilo- pa iz kuće. To isto vide i čuju od roditelja i ljudi koji im u kući dolaze.

Tea : Ja sam do svoje sedme godine živjela u zajedničkom dvorištu sa dvije romske porodice. Mama ode na posao I ostavi me kod njih bez ikakve brige. Najljepše godine, stalno muzika, svi pričaju u isti glas a kad dođe ručak meni daju najljepše meso. I dan danas ih pamtim a ti “sirotinjski” ručkovi su mi nešto najslađe čega se sjećam. Najviše od svega bih voljela da ih nekako opet vidim.

Lnda : Sramota me je da priznam da sam prije više od pola vijeka završila tu školu koja je oduvijek otvarala vrata SVIMA. Sram bilo i djeci i roditelje te djece. Nisu oni mali, znali su što rade. Sramota

Protest protiv nasilja nad ženama

/in , /by

Protest protiv nasilja nad ženama: ‘Reagujmo dok ne bude kasno’

Stotinak aktivistkinja nekoliko nevladinih organizacija zatražile su na protestu u Beogradu ostavke nadležnih zbog učestalog porodičnog nasilja nad ženama u Srbiji i ubistva dve žene i jednog deteta koja su se u poslednje dve nedelje dogodila ispred zgrada Centra za socijalni rad na Novom Beogradu i u Rakovici. One su pred zgradom ministarstava nadležnog za socijalnu zaštitu, uz poruku „Stop ubijanju žena“, apelovale na hitnu reakciju države.

İlknur Üstün and Nalan Erkem are detained

/in , /by

We are in solidarity with our colleagues who are detained!
Ten women and human rights defenders including members of Women’s Coalition, İlknur Üstün and Nalan Erkem, detained yesterday (5 July 2017).

It is unacceptable that two of the prominent women’s rights defenders were detained at a time when attacks against women’s rights are getting prevalent at an alarming rate. We see this detention as an outright attack against women’s movement and all women in the country. Women’s rights struggle cannot be separated from human rights struggles.

Both of our colleagues have worked dedicatedly on eliminating violence against women, for women’s access to justice and women’s political participation. We understand that their detention is a “response” to their years of relentless work on women’s rights.

Their detention will neither deter them nor us from our struggle for women’s rights, because there is a long way to go in realisation of women’s rights in Turkey.

It’s a long road, and we will continue with our strive for women’s rights.

We are in solidarity with our colleagues and and will follow the situation closely.

Women’s Coalition -Turkey

Kadın Koalisyonu

U PODMETNUTOM POŽARU IZGORJELE TRI SESTRE

/in , /by

Tri sestre izgorele u podmetnutom požaru u Rimu

Tri sestre romske nacionalnosti izgorele su u podmetnutom požaru u kamperskoj prikolici u predgrađu Rima. Žrtve, starosti četiri, osam i 20 godina, spavale su sa svojim roditeljima i još osam braće i sestara kada se prikolica zapalila.
Snimci sa kamera pokazuju čoveka koji baca flašu na vozilo pre nego što se zapalilo, saopštili su istražitelji. Nije jasno da li je u pitanju ksenofobičan čin ili neko iz druge porodice “ravna račune”.
Preživeli članovi porodice kažu da im je zaprećeno nekoliko dana pred nesreću.
Proromska grupa Asociacione 21 Luljo, koja redovno kritikuje činove diskriminacije i nasilja protiv Roma u Italiji izrazila je žalost zbog tragedije.
Predsednik Italije Serđo Matarela osudio je “stravičan zločin”, dok je papa Franja poslao svog kapelana da uteši porodicu i odnese im pomoć.

Autor: Tanjug

 

50 policajaca upalo u romsko naselje u Slivenu

/in , /by

Bugarska: 50 policajaca upalo u romsko naselje u Slivenu, jedno dete ranjeno

 

Stanovnici romskog naselja Nadež u Slivenu, Bugarska, tvrde da je više od 50 policajaca upalo u njihove kuće  gde  su pucali i vršili nasilje nad stanovnicima tog  romskog naselja. U pucnjavi policije ranjen je 14-godišnji dečak u nogu, javlja BTV.

Kako je saopštila Policija u Slivenu, po prijavi građana, zbog narušavanja javnog reda i mira, preglasne muzike u romskom naselju Nedež u Slivenu,  jedan policajac je izašao taren i prilikom interevencije je bio napadnut i povređen. Akcija policije bila je odgovor zbog napada na svog kolegu policajca u tom naselju.

May 4, 2017

Romi slave Ederlezi – Đurđevdan, svoj najveći blagdan, pozdravljajući proljeće

/in , /by

Pjesmom i plesom, u svojim tradicionalnim nošnjama te uz bogati stol sa janjetinom Romi slave svoj praznik Ederlezi koji se obilježava 6 svibnja . Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću.

Obredi ovog bladgana uključuju kupanje u vodi s cvjetovima, a kao tradicionalno nomadski narod Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i pokretali svoje čerge

Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću. Obredi Ederleza – Đurđevdan uključuju kupanje u vodi s cvjetovima. Obično sе na ovaj dan jede janje. Kao tradicionalno nomadski narod Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i, pokrećući svoje čerge, ponovno polazili na put.

Đurđevdan je jedan od najvećih romskih praznika (romski: Ederlezi) kojim se slavi povratak proljeća. Mnoge tradicije koje su uz njega povezane, potječu iz zajedničke tradicije mnogih naroda istočnog Sredozemlja. Na taj dan Romi se svečano odijevaju, stavlja se nakit, odjekuje romska muzika i pleše se romsko kolo. Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću.

Kaže da se dan prije, 5. svibnja, farbaju jaja i pripremaju kolači – baklave, tulumbe i druge slastice, a ujutro 6. svibnja, kupaju se vodom u koju se stavljaju farbana jaja, vrba i cvijeće, a jaje treba biti “crveno kako bi djeca bila zdrava i napredna”.

Romi su tradicionalno nomadski narod. Vjeruje se da su napustili Indiju oko 1000. godine i da su prošli kroz zemlje koje su danas obuhvaćene granicama Afganistana, Irana, Jemena, i Turske. Dio Roma i danas živi na istoku, čak i u Iranu, uključujući i neke koji su se selili u Europu i potom se vratili. Početkom 10. stoljeća, Romi dolaze na Balkan, a početkom 16. stoljeća se sele sve do Škotske i Švedske. Neki Romi su se selili prema jugu kroz Siriju k Severnoj Africi, dolazeći u Europu preko Gibraltara. Oba ogranka migracije su se srela u današnjoj Francuskoj. Ljudi slični Romima i danas žive u Indiji, a najvjerovatnije potječu iz indijske pustinjske države Radžastan (Rajasthan).

Svim pripadnicima romske nacionalnosti čestitamo Ederlezi – Đurđevdan želimo im puno sreće, zdravalja i boljitak u budućnosti.
E.M

Književnik Jovan Nikolić otkrio novu fascinaciju: Ženskinje u Splitu imaju prekrasan repertoar psovki!

/in /by

Kao gost programa Udruge Kurs “Pisci u rezidenciji“ u Splitu boravi njemačko-srpsko-romski pisac Jovan Nikolić (62) – književnik kojeg prijatelji zovu Joff, ovdje je stigao nakon Sajma knjiga u Leipzigu gdje je promovirao dvije knjige: “Orkestar žena koje su me ostavile“ (“Das Orchester der Frauen die mich verlassen haben“) na štandu Drava Verlage iz Klagenfurta, te “Anthologie“ njemačkog PEN Centra sa nekoliko njegovih uvrštenih tekstova.

Jovan Nikolić od 80-tih godina radio je kao novinar i kolumnist u beogradskim novinama i časopisima, Radio Beogradu i TV Novi Sad. Pisao je kazališne komade, nastupao kao glumac i pjevač, a napisao je velik broj stihova za pop i rock glazbu: za Radomira Mihailovića Točka i grupu SMAK, Generaciju 5, Zabranjeno pušenje i romski sastav Ođila, a posljednji tekst “Bubamara“ glazbeni je lajtmotiv filma “Crna mačka, beli mačor“ Emira Kusturice.

Zbog oštrih tekstova prema srbijanskom režimu prebjegao je u Njemačku, pa od 1999. godine živi u Koelnu.

Svrstan u antologije

Njegova je poezija prevedena na desetak jezika i svrstana je u mnoge međunarodne antologije – francuske, njemačke, austrijske, srpske i romske književnosti. Jovan Nikolić Joff danas slovi kao “nezamjenjivi glas romske literature u Europi“, a s njim razgovaramo uoči književne večeri zakazane za petak u 18 sati u kavani hotela Bellevue.

Što Vam je kao piscu pružila Njemačka, a što nije domovina?

– Njemačka je zaista primjer multikulture među europskim zemljama. Svojim programima za umjetnike iz čitavog svijeta, mnogobrojne organizacije poput Heinrich Böll Stiftunga, Akademije umjetnosti u Berlinu i ostalih koje je teško i nabrojiti, nude uvjete za rad, mir i potpunu posvećenost svomu radu, računajući mjesečnu novčanu potporu i stan, što je za pisce sa prostora svih zemalja bivše Jugoslavije gotovo nezamislivo.

Dakle, dobio sam nešto za što sam se morao ranije izboriti potpuno sam. U Njemačkoj sam za ovih 18 godina imao preko dvije stotine nastupa, ne računajući nastupe u Austriji i Francuskoj. U Srbiji, u organizaciji tamošnjeg UKS imao sam ukupno tri službena nastupa. Međutim, ipak sam dobio izvjesne književne nagrade u Srbiji, primljen sam u srpski PEN i objavljeno mi je šest knjiga poezije.

Kakav je bio put od izbjeglice do uglednog pjesnika? Kakvo je Vaše iskustvo?

– Imao sam prvo književno čitanje 1991. u Berlinu na Festivalu malih jezika, sa dr. Rajkom Đurićem, pjesnikom iz Beograda, lingvistom i autorom brojnih studija o romskoj kulturi. Ta večer je ostala vrlo zapažena i stekao sam već tada izvjestan broj prijatelja u Berlinu.

Međutim, to ukupno nije moralo značiti ništa, pogotovu što tada nisam imao namjeru živjeti u Njemačkoj. Osam godina kasnije bio sam primoran na izbjeglištvo, najprije iz političkih razloga, a zatim posljedično i egzistencijalnih. Po intencijama nekih ozbiljnih srpskih državnih ustanova trebao sam najednom postati bijednik.

Ali ja na taj njihov projekt nikako nisam želio pristati, iz razumljivih razloga, te sam se sa 44 godine života odlučio na egzistencijalni skok. Nakon toga uslijedili su neki sivi dani, ali poslije prve objavljene knjige pjesama i proze “Zimmer mit Rad“, “Soba s točkom“, stvari su krenule onako kako nisam očekivao ni u najslobodnijim maštanjima. Moram napomenuti da je u mom iskustvu bilo dosta sreće i Božje promisli.

Bijeg

Što Vas je konkretno natjeralo 1999. godine da spakirate kofere i počnete život na novoj adresi, na novom jeziku?

– U najkraćem, to je bilo bjekstvo od stanovitog političkog divljanja jer nisam mogao dijeliti sistem vrijednosti koji je tada bio nasilno instaliran – a ispostavlja se, do danas nije izmijenjen. Dapače, deformirao je u bestijarluk jednog samopromoviranog autokrata.

U jednom eseju napisali ste za Rome da su narod “koji ima zvuk ali ne i sliku“. Možete li malo objasniti za čitatelje Slobodne Dalmacije?

– Pa Romi se, od svoje prve pojave u evropskim zemljama još u 15. stoljeću, nikako drugačije nisu etablirali među većinskim narodima osim kroz muziku i muzičare. A ostalim pripadnicima tog, kako sam kazao “Pepeljuginog plemena“, pristup balu koji se naziva normalan ljudski život bio je nedopušten. Problem Roma kao najdiskriminiranijeg naroda u Evropi je i dalje nevidljiv.

Kao potpredsjednik svjetske asocijacije romskih pisaca, koliko svojim ugledom možete pomoći rješavanju problema koji tište Vaše sunarodnjake?

– Svjetska asocijacija romskih pisaca (IRWA) je moj osobni inžinjering i Dragoslava Dedovića, odličnog pjesnika i urednika programa na srpskom jeziku na Deutsche Welle radiju. Međutim, čovjek kojega smo izabrali za predsjednika, Veijo Balzar, finski pisac, nakon osnivanja uzeo je organizaciju, stavio pod mišku i odnio doma.

On je potpuno uništio i obesmislio tu organizaciju i vrlo konstruktivan i ambiciozan Program koji je zamišljen na prvoj deklaraciji u Koelnu 2002. godine – pao je u vodu. To je, inače, sudbina gotovo svih značajnijih romskih udruženja.

Angažirani ste i u školama s romskom djecom.

– Projekt RKK, Romski kulturni karavan, zamislio sam još 2008. godine i potom obilazio uglavnom njemačke škole, gimnazije, Sveučilište u Koelnu, i Innsbrucku, predavao učiteljima, socijalnim radnicima i pedagozima o osnovama romske znanosti. Cilj je bio učešće u programu “Schulle ohne Rasissmus“, Škole bez rasizma, koji se upravo tih godina počeo širiti po njemačkim državama, kao i pokušaj amortiziranja “anticiganizma“.

Osnovni problem narastajućih i fosiliziranih predrasuda o Romima bila je isključivo strahovita neobaviještenost o porijeklu i kulturi ovog velikog indijskog naroda.

Kakva je sudbina Roma književnika, koliko su primjetni na evropskoj književnoj sceni?

– U Evropi živi i stvara stanoviti broj književnika porijeklom Roma, Sinta, Gitanosa i drugih romskih podplemenskih grupa. Oni su poznati istraživačima, lingvistima i romolozima. Čak se niti međusobno ne poznaju! Poznati su, ispada, samo na rijetko organiziranim tematskim tribinama posvećenim romskom usmenom, tradicijskom i aktualnom pisanom umjetničkom stvaralaštvu.

Romi pišu na većinskim jezicima zemalja u kojima žive ili na svome dijalektu, od mnogobrojnih romskih dijalekata koji postoje danas u svijetu. Romski je jezik prije nekoliko godina standardiziran, ali imam izrazitu sumnju da će ga prihvatiti romski pisci kao i romski narod. U Njemačkoj živi i radi malo značajnijih romskih pisaca.

Najzanimljiviji su Ruždija Sejdović, Sintica Dotchy Reinhardt, te Ištvan Farkaš, o kojem ne znam gotovo ništa osim da je vrlo talentiran. Teško je govoriti o Romima piscima u Njemačkoj jer ih gotovo ni nema.

Očev orkestar i knjige

Do svoje 12-te godine selili ste od grada do grada, da bi se skrasili u formativnim godinama u Čačku. Na koji način Vas je djetinjstvo obilježilo kao književnika?

– Jednako kao i svakog drugoga pisca čija se poputnina nalazi u ruksaku djetinjstva. Ja sam odrastao neukorijenjen po mansardama hotela diljem čitave tadašnje SFRJ u kojima je salonski orkestar moga oca izvodio svjetski plesni repertoar. Tada mi je užasnu čamotinju preuzeo predivan svijet knjiga. I otada do danas nisam prestao boraviti u tom svijetu.

U knjizi “Orkestar žena koje su me ostavile“ pišete o svojim ženama, o svom životu, ali i o jednom nestalom vremenu. Koliko su žene utjecale na Vas?

– Moje su dominante estetske traume bile jedna sestrina velika lutka, koju je donijela tetka iz Italije, srcolika lica i s krupnim očima, i predivna Teta Barica, liječnica sa dječjeg odjela Bolnice u Derventi. U četvrtoj sam godini “fasovao“ plauritu i to me umalo koštalo života. Kasnije sam, izgleda, tragao za tim modelima, ali veća je zanimljivost da su mi sve bivše djevojke i žene bile muzičarke!

I mogu zamisliti kakav bi to bio moćan orkestar: Orkestar žena koje su me napustile. I što bi mi sve mogle odsvirati, od rekvijema do charlestona za bivšega. Knjiga je upravo tiskana na njemačkom jeziku, ali ako potpišem ugovor sa beogradskim izdavačem moći će se čitati i na našim, “deklarativnim“ jezicima.

Što pišete na rezidenciji u Splitu? Kakvi su Vam utisci o gradu?

– Uspješno sam već drugi dan po dolasku u Split “fasovao“ infekt na nozi i dragi pjesnik Edi Matić me morao voziti na Hitnu. Tako da su moji prethodni planovi o dugim šetnjama po gradskoj jezgri pali u more. Ali slušam, sjedeći po baštama restorana izvrsnu duhovitost Splićana i prekrasan repertoar psovki i pripsovki. Naročito su mi zanimljive psovke ispaljene iz usta ženskinja. To tako lijepo i muzikalno zvuči.

Ovdje radim na ispravljanju rukopisa nove knjige kratke proze “Hotel Nikaragva“ i fragmentarnim zapisima o dnevnim i noćnim slikama u Splitu, kojima sam imao radost svjedočiti. Split pamtim kao vojnik pokojne JNA na otoku Visu, kada sam folirao trbušne tegobe samo da bih dospio trajektom do splitske bolnice, te da bi u slobodno vrijeme šetao rivom i gledao kako gradske ljepotice prolaze kroz mene.

PLUĆA
Kažu da svaki Ciganin, muzičar, oboljeva na pluća.
Dobije astmu, sipnju.
Zato što je ciganska muzika tužna, prepuna molova.

Pa oboli vazduh uokolo.
Postane gust i težak, toliko opojan da umiru leptiri
I ptice veju sa neba.
A disanje – postaje jecaj.

Zato je Ciganima lakše da pevaju nego da dišu…

 

Piše Jasenka Leskur-Staničić /Foto Jakov Prkic/Hanza Media

Slobodnadalmacija.hr

Svjetski Dan Roma

/in , , /by

Dragi naši čitatelji,

Sutra se diljem svijeta obilježava Svjetski dan Roma. Povodom svjetskoga dana Roma dajemo kratku povijest te razlog obilježavanja.

Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja u znaku sjećanja na prvi kongres Roma. Ovaj datum označava dan kada  su se Romi intelektualci sastali prije 46 godina na prvome kongresu Roma, održanog od 8 do 12  travnja 1971. godine u Londonu (Engleskoj).

Tijekom 60-ih godina uspostavljene su brojne romske organizacije u Francuskoj i Velikoj Britaniji. U ovom periodu nastaju i prve romske organizacije u Srednjoj i Istočnoj Europi. Zajedno sa rastom broja nacionalnih romskih organizacija, rastao je i interes za stvaranje međunarodne romske organizacije. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Romi iz brojnih europskih zemalja, susreli su se u Londonu u travnju 1971. godine. Delegacija Roma iz tadašnje Jugoslavije predvodio je Slobodan Berberski, a u njoj su sudjelovali i Nusret Seharsoj iz Prizrena ( Kosova) i Faik Abdi iz Skopja ( Makedonije).

532298_3231219814224_1078480524_32973286_463787918_n

Na prvome Kongresu, za koji se smatra da je prvi istinski međunarodni sastanak Roma,  raspravljalo se poglavito o jeziku, kulturi, obrazovanju, društvenom položaju Roma, Stop rasizmu, diskriminaciji i egzilu.

Kongres je rezultirao prihvaćanjem naziva Rom a dotadašnji nazivi Cigan, Zigeuner Gitanos itd.  označeni su kao nedostojni i uvredljivi! Dogovoren je izgled romske zastave plava boja u gornjoj polovici simbolizira nebo i mir, zelena boja u donjoj polovici simbolizira put i slobodu kretanja, crveni kotač u sredini simbolizira mukotrpnu povijest romskoga naroda i donesena je odluka da službeno bude romska himna „Dželem, dželem“.

Formiran je prvi međunarodni saveza Roma (International Romani Union – IRU) koji još dan danas djeluje.

Održavanje Kongresa doprinijelo je povećanju uključenosti Roma u društveni život i potaklo osude diskriminacije i rasizma nad pripadnicima romskoga naroda.

Nakon prvog Kongresa Roma dolazi do porasta broja romskih nevladinih organizacija, klubova i kulturno-umjetničkih društava.

Romi su  tradicionalni miroljubiv narod, potiču sa prostora današnje Indije.

Nakon prvih znakova diskriminacije i progona napuštaju Indiju i u traganju za boljim uvjetima života.

U Hrvatskoj službeno živi 16.975 Roma iako se zna da je brojka puno veća. Procjenjuje se da je oko 30 do 50 tisuća Roma. U Europi živi 12 do 15 milijuna Roma. A u svijetu se procjenjuje da živi oko 25 milijuna Roma.

Iako čine najveću “manjinsku” zajednicu, često su tretirani kao građani drugog reda. Brojne romske udruge, predstavnici Roma, Vlade i pojedinci pokušavaju zadnjih 20 godina promijeniti sliku o Romima, napredak je jako spor ali vidljiv je te ima poboljšanja.

Povodom  Svjetskog dana Roma u Hrvatskoj i svijetu se organiziraju različite manifestacije, tribine i  programi u kojima se predstavljaju jezik, običaj i kultura Roma, kao i brojne prigode u kojima se nastoji u javnosti podići razina svijesti o važnosti integracije Roma u društvo. Osobito su važna  usmjerenja na obrazovanje romske djece, zaštitu prava djece kako bi im se osigurala dostupnost odgoja i obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite te svih ostalih prava koja imaju svi građani.

Vlada Republike Hrvatske nastavlja raditi na unaprjeđivanju položaja i ostvarivanje prava romske nacionalne manjine Provedbom nacionalnih dokumenata posvećenim romskoj nacionalnoj manjini, Nacionalna strategija za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013.-2020. godine i Akcijskog plana za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, na sustavan se način pomaže poboljšanju uvjeta života te integraciji, kao i suzbijanju svih oblika diskriminacije, uz očuvanje romskog identiteta, kulture i tradicije.

Nacionalna platforma za Rome „Živjeti jednakost“, projekt je Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kojeg sufinancira Europska unija, preko posebnog natječaja za dodjelu bespovratnihslika nac platforma za Romesredstava za sve države članice u okviru kreiranja nacionalnih platformi za Rome u skladu s Europskom platformom raspisanog krajem 2015 godine.

Cilj ovog projekta je potaknuti provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma na lokalnoj i regionalnoj razini za razdoblje od 2013. – 2020. godine. Time se želi unaprijediti suradnja i uskladiti djelovanje provedbenih partnera i drugih dionika čije su aktivnosti usmjerene na uključivanje i poboljšanje socio-ekonomskoh položaja Roma u Hrvatskoj.

Ključno dokidanje društvene isključenosti Roma jest osigurati da sva romska djeca moraju završiti osnovnu školu, a to je odgovornost države. U Hrvatskoj je također izražen problem napuštanja redovnog školovanja romske djece, osobito djevojčica. Nastavak diskriminacije Roma u 21. stoljeću je neprihvatljiv.

Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a, u članku 1. navodi: “Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.”

Iako se gotovo nitko ne bi odlučio suprotstaviti izrečenoj istini, svjedoci smo da Romi trpe nepravdu u brojnim zemljama svijeta. Unatoč nastojanjima što je svaka vlada obećavala rješenje tog problema, njihov se položaj nije bitno promijenio. Romi su i dalje segregirana grupa kojoj treba pomoć jer su slabijeg obrazovnog i imovnog stanja, obilježena trajnim siromaštvom, zbog uvjeta života su kraćim životnim vijekom te su zapostavljeni – a sve zato što pripadaju jednoj određenoj nacionalnoj skupini.

Prije svega, romska djeca imaju bitno slabije šanse postići uspjeh u životu. To je činjenica koja treba poticati na promišljanje o stanju društva koje je dužno o tome voditi računa. Briga o njegovanju kulture, jezika i običaja Roma, određuje stupanj tolerancije i demokratičnosti društva u kojem oni žive.

Predrasude prema Romima dovode do njihove sustavne diskriminacije u svim područjima društvenog života: od obrazovanja do zdravstvene i socijalne skrbi, te zapošljavanja. Uvjeti stanovanja ispod su nivoa za očuvanje ljudskog dostojanstva i ne daju osnova za nadu sretnoga života Roma u zajednici. Činjenica da se brojni Romi ne žele izjašnjavati Romima, već pripadnicima većinske nacije, dovoljno govori o tome.

Nažalost, predrasude prema Romima manifestiraju se i u medijskim istupima javnih osoba i političara, koji pri tome olako prelaze preko činjenice da se radi o grupi kojoj niti jedna zajednica u povijesti nije dala jednaku priliku.

Poboljšani položaj i uspješnost Roma svakako će dati i povoljniju sliku o društvu u kojem živimo.

Stoga želimo na ovaj dan koji se jednom u godini obilježava uputiti poruku, prije svega političarima i javnim osobama, ali i svima ostalima, da prihvate kao svoje načelo citiranu misao iz članka 1. Opće deklaracije o pravima čovjeka.

«Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.»

Sa e Romnjenge thaj e Romenge baxtalo lumako dive!

Svim Romkinjama i Romima želimo sretan Međunarodni dan Roma!

E.M