Ministarstvo socijalne politike i mladih poziva sve zainteresirane udruge usmjerene na razvoj volonterstva u Republici Hrvatskoj da se sukladno objavljenom Pozivu prijave za financijsku podršku projektima koji doprinose promociji i razvoju volonterstva na području Republike Hrvatske.
Ukupno planirana vrijednost Poziva je 1.850.000,00 kuna. Rok za dostavu prijava je 27. svibnja 2016. godine.
OIDHR – “For Roma, with Roma“ (Za Rome, s Romima)
Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), objavljuje poziv za podnošenje prijava za manje potpore u okviru programa “For Roma, with Roma“ (Za Rome, s Romima) s ciljem promicanja temeljnog angažmana, javnog i političkog sudjelovanja, te poboljšanja sigurnosti zajednica Roma i Sinta u sklopu Inicijative mladih Roma i Sinta.
Tematska područja na koja se fokusira ovaj poziv za dostavu prijedloga su sljedeća:
– Osnaživanje i socijalno uključivanje zajednica Roma i Sinta kroz aktivizam mladih;
– Javno i političko sudjelovanje mladih Roma i Sinta; i
– Uključivanje mladih Roma i Sinta po pitanju sigurnosti osoba u svojim zajednicama.
Početak provedbe prihvaćenih prijedloga je 1. srpnja 2016. godine, sa završetkom provedbe do 31. prosinca 2016., u maksimalnom trajanju provedbe od šest mjeseci.
Financijske potpore za projektne prijedloge su u rasponu od 5.000-10.000 eura. Prihvatljivi troškovi u okviru ovog poziva: osoblje, putovanja, smještaj, nabava materijala i sredstava. Sve pomenute troškove snosit će izravno provedbena organizacija u izravnoj vezi s projektnim aktivnostima. Opći administrativni troškovi nisu prihvatljivi.
Prijave treba poslati na engleskom jeziku, s naslovom “Roma and Sinti Youth Initiative”, na sljedeću e-mail adresu: roma@odihr.pl. Organizacije čiji projektni prijedlozi budu odabrani bit će dužne dostaviti dodatne podatke i dokumentaciju u fazi ugovaranja.
Prijave treba poslati ODIHR-u najkasnije do 30. svibnja 2016. godine, do 17.00 po srednjoeuropskom vremenu. Prijave pristigle nakon ovog roka neće se uzeti u razmatranje.
Više informacija o pozivu možete pronaći ovdje.
ODIHR’s Contact Point for Roma and Sinti works with young members of the community (Piotr Markowski) Photo details
“For Roma, with Roma” – Roma and Sinti youth promoting grassroots engagement, public and political participation, and enhancing security of Roma and Sinti communities.
The Organization for Security and Co-operation in Europe’s (OSCE) Office for Democratic Institutions and Human Rights (ODIHR) is publishing a call for small grant applications “For Roma, with Roma” to promote grassroots engagement, public and political participation, and enhancing security of Roma and Sinti communities under its Roma and Sinti Youth Initiative.
The ODIHR initiative seeks to support capacity-building programmes for Roma and Sinti organizations and the empowerment of Roma and Sinti communities. In particular, the active participation of Roma and Sinti youth remains an OSCE priority, as outlined in the Action Plan for Improving the Situation of Roma and Sinti within the OSCE Area, adopted in 2003, and enhanced in 2013 with a focus on youth in the OSCE Ministerial Council Decision 4/13.
In 2013, the Contact Point on Roma and Sinti Issues launched the Roma and Sinti Youth Initiative, and provided small grants to NGOs to address challenges that Roma and Sinti youth encounter in their everyday life. In December 2014, ODIHR organized a two-day Roma and Sinti Youth Conference in Belgrade. Participants explored themes that continue to be the focus of the current Roma and Sinti Youth Initiative. The report of the conference was published in 2015, together with six papers by young Roma and Sinti activists and scholars. Additionally, ODIHR invited a group of young Roma and Sinti to the 2015 Human Dimension Implementation Meeting, organized a side event on the participation of Roma and Sinti youth, and training on participation and advocacy for young Roma and Sinti.
Who can apply?
Legally constituted non-governmental organizations from the OSCE region with a proven record of involvement in Roma and Sinti youth development activities are eligible for this call for project proposals. Roma and Sinti youth and student organizations from OSCE participating States are encouraged to apply. ODIHR will accept one application per organization only. The applicant organizations must have legally registered bank accounts.
Thematic areas
The focus themes addressed by the current call for proposals are the following:
Gender mainstreaming
In line with the 2003 OSCE Action Plan on Improving the Situation of Roma and Sinti within the OSCE Area, all objectives and activities must include gender mainstreaming actions.
Types of supported interventions
The proposals are expected to focus, in the respective areas, on issues such as:
Duration and timeframe
Accepted proposals are expected to start implementation on 1 July 2016 and complete the project by 31 December 2016, for the duration of six months, maximum.
Budget
Project proposals should be in the range of 5,000-10,000 EUR. The following category of costs can be considered: personnel, travel, accommodation, supplies and assets. All costs proposed must be borne directly by the implementing organization and in direct connection with the project activities. Overhead administrative costs are not eligible.
How to apply
Applications should be sent in English, with the subject line “Roma and Sinti Youth Initiative”, to the following e-mail address: roma@odihr.pl. The organizations whose project proposals are selected will be required to submit additional information and documentation in the contracting phase.
Deadline for applications
Applications should be sent to ODIHR no later than 30 May 2016, 5 PM CET. Applications received after this deadline will not be taken into consideration.
Sa svečanog obilježavanja Svjetskog dana Roma u petak u Mimari, predstavnici romske zajednice u Hrvatskoj upozorili su na i dalje težak položaj Roma te poručili kako od nove Vlade očekuju da u tom smislu učini iskorake, dok je godišnju nagradu Saveza Roma ‘Kali Sara’ dobio rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras.
Očekujem od naše nove Vlade da napravi iskorak u radu s romskom zajednicom što do sada još uvijek nismo vidjeli’, rekao je saborski zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi. Država je, priznaje Kajtazi, uložila posebne napore da poboljša položaj Roma.
‘Imamo zakone i institucije koji se brinu o položaju nacionalnih manjina, posebno Roma, a podršku prate i nacionalne strategije te strateški dokumenti, ali ipak nedostaje političke volje da se zacrtano i ostvari’, rekao je.
Socijalna isključenost, diskriminacija, stanovanje te nezaposlenost, središnji su problemi s kojima se Romi susreću u Hrvatskoj, kaže Kajtazi.
Romska manjina već stoljećima s većinskim hrvatskim narodom dijeli sudbinu, dobro i zlo
‘Pozitivan pomak u odnosu društva prema romskoj manjini u Hrvatskoj je nepobitan i to dobrim dijelom zahvaljujući incijativama koje dolaze upravo iz romske zajednice’, rekao je predsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner.
Slaže se kako su problemi romske manjine u Hrvatskoj značajni no, dodaje, to su problemi hrvatskog društva u cjelini, apostrofirajući u prvom redu visoku nezaposlenost, nizak životni standard te siromaštvo. Romska manjina, kazao je Reiner, već stoljećima s većinskim hrvatskim narodom dijeli sudbinu, dobro i zlo na ovim prostorima. Ukazao je i na potrebu uzajamnog poštovanja, tolerancije, dijalog i suradnje kao obilježjima slobodnog naprednog društva kakvo Hrvatska mora biti.
Istaknuo je da se Republika Hrvatska već u prvim danima uspostave države i demokratskog sustava Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama te o pravima etničkih i nacionalnih zajednica i manjina opredjelila za punu zaštitu pripadnika nacionalnih manjina.
‘To su standardi koje smo sami postavili i ispod kojih nećemo ići’, rekao je predsjednik Sabora Reiner.
Dodao je kako se ne može spriječiti da grupice tvrdokornih nacističkih huligana izvikuju protiv pripadnika pojedinih nacionalnih manjina, no, naglasio je, može se i mora spriječiti da takvi stavovi i ponašanje ne prevladaju u društvu te ne eskaliraju u fizičko nasilje protiv ‘drugih’ i ‘drugačijih’.
‘Zastupniku Kajtaziju hvala jer smo zajedničkom inicijativom uredili stratište Roma na Uštici kod Jasenovca. I ovih ćemo dana posaditi ponovno cvijeće. I Jasenovac i Uštica moraju blistati kao rajski vrt, radi naše povijesti, radi našeg danas i sutra’, poručio je zagrebački gradonačelnik i izaslanik predsjednice republike Milan Bandić.
Na svečanosti je dodijeljena i Godišnja nagrada Saveza Roma ‘Kali Sara’, a dobio ju je rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras koji je, istaknuto je, dokazani prijatelj romske zajednice u Hrvatskoj.
Svjetski dan Roma obilježava se u spomen na prvi Svjetski kongres Roma koji je održan 8. travnja 1971. u Londonu koji je rezultirao usvajanjem odluka o romskoj zastavi, himni ‘Đelem, Đelem’ te romskog jezika.
HINA
Ured pučke pravobraniteljice zatražit će od policije informacije o radnjama poduzetim na rasvjetljavanju eksplozije ručne bombe koja je u prvim satima ponedjeljka bačena u dvorište na zagrebačkoj Peščenici gdje se nalazi dječji vrtić i Udruga Roma Hrvatske, a u kojoj nije bilo ozlijeđenih
U Uredu, koji je pokrenuo tzv. ispitni postupak, doznaje se da je ključno ispitati radi li se o etnički motiviranom napadu, odnosno je li mržnja bila motiv nedjela koji policija tretira kao dovođenje u opasnost života i imovine.
U policiji ističu da i dalje tragaju za nepoznatim bombašem koji je ručnu bombu u dvorište ubacio u ponedjeljak oko 1,20 sati i pritom oštetio vrata, prozore i fasadu kuće te četiri parkirana automobila.
Aktivisti Udruge Roma Hrvatske, prema pisanju medija, kažu da nisu nikad dobivali prijetnje niti su imali problema sa susjedima.
O incidentu se oglasio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, rekavši da bombu koja je bačena u dvorište romskog vrtića prije dva dana ne bih dovodio u kontekst aktualnih podjela u društvu. ‘Mogu to osuditi i izraziti nadu da će policija reagirati. Mislim da se radi o lokalnom nesporazumu, hvala Bogu da nitko nije stradao. Zalažem se za privođenje vinovnika istini i pravdi što prije’, kazao je Bandić za N1.
OVE SRIJEDE, kao i svakog 8. travnja obilježen je Svjetski dan Roma.
Taj datum obilježava se u čast prvog Svjetskog kongresa Roma, održanog od 8. do 12. travnja 1971. godine u Londonu, koji je bio jednan od najvažnijih događaja u povijesti Roma. Na tom kongresu usvojene su odluke o romskoj zastavi i službenoj himni.
Na svoj je način na profilu na Facebooku dan obilježio i novosadski pisac Bojan Krivokapić koji je napisao:
“Pošto je danas Svetski dan Roma, da se i ja uključim. Išla s nama u zabavište jedna Fatima, godina je 1991/92., selo vojvođansko, nije se znalo ‘ko je ‘ko i te priče, svi zajedno, bratstvo, sestrinstvo i ljubav pršti na sve strane, ali su Fatimu jedan dan premlatili, jer ima muslimansko ime i zato što je Ciganka.
Krenuo ja po seminarima u srednjoj školi, nenasilne komunikacije, abecede demokracije, kurci-palci i to, puna mi glava nejasnoća i pitanja, a usta puna političke korektnosti. Svaki put kad bih samo pomislio na reč ‘cigansko’ (muzika, iskustvo, pitanje, šta god), odmah bih se prenerazio jer se ne kaže Cigani, nego Romi. I tu bi se sve završilo.
Onda sva moja iskustva s Centrom za socijalni rad i njegovim uposlenicima_cama, sve psiholozi, pedagozi, socijalni radnici i sve to i u ženskom rodu, sve gola govna. ‘Uđi preko reda, što stojiš s tim Ciganima, Sad mi bila neka Ciganštura, da te bog mili sačuva, Šta ćeš ti ovde, pa ti nisi Cigan (a ja kao dodam, da tragedija bude manja: Svi smo mi Cigani), Ti si tako obrazovan i pismen, a ne k’o oni Cigani’. Itd, itd. Rome najviše mrze u Centru za socijalni rad, niko me ne može ubediti da nije tako.
Pa onda Jovica koji je ušao u moj život, kratko se zadržao i nestao, i kojeg sam hteo da usvojim, pa su me razni ljudi razuveravali i ubeđivali da to ne činim, jer kako bih bio skrbnik još i njemu, a moj najmlađi brat, tada osnovnoškolac, kada sam ga pitao da li ti je okej da s nama živi i Jovica, znaš on je mali Rom sa ulice – govori: imam one igračke, i robu koja mi je mala, neka dođe.
Eto, na to ja pomislim, ne pomislim na ‘Đelem, đelem’, iako je to lepa pesma, ni na Šabana Bajramovića i Esmu Redžepovu, iako su oni dobri pevači, a verovatno i dobri ljudi.
Pomislim i na svoju koleginicu sa sarajevskih studija i njenu knjigu Rom k’o grom, i na posvetu koju mi je napisala i koju ne razumem, i tako…
Ne znam šta je bilo s onom isprebijanom Fatimom, nadam se da nije završila u Centru za socijalni rad”.
Piše: G. Ut.
Da je diskriminacija u Hrvatskoj sve učestalija, potvrđuje i podatak da svaki treći ispitanik u Hrvatskoj navodi da je u proteklih godinu dana bio diskriminiran. U protekloj je godini Ured pučke pravobraniteljice postupao u čak 524 predmeta vezana uz diskriminacije. Čak 43,6 posto svih pritužbi odnosi se na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja, dok se u gotovo četvrtini pritužbi navode rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo. Prisutna je i dobna diskriminacija (9,9%), diskriminacija na temelju zdravstvenog stanja (8,1%), obrazovanja (7,4%), političkog ili drugog uvjerenja (5,6%) i vjere (4,2%). No, iako se mnogi stanovnici Hrvatske smatraju diskriminiranima, često to ne žele prijaviti. Razlozi – nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova… Posljedice – izostanak adekvatnog sankcioniranja, zbog čega se diskriminatorno postupanje nastavlja.
Najčešći motivi zločina iz mržnje su nacionalna i vjerska pripadnost
Riječ je o kaznenom djelu počinjenom zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo je postupanje otegotna okolnost, osim kada je kod pojedinih djela izričito propisano teže kažnjavanje.
„Prema podatcima ULJPPNM-a, odnosno DORH-a i MP-a, tijekom prošle godine u različitim stadijima kaznenog postupka bilo je 47 postupaka zbog zločina iz mržnje, od čega se 31 odnosio na događaje iz 2015. godine. Doneseno je osam presuda, a sedam je optužnica odbačeno. Motiv počinjenja u najvećem je broju bila mržnja zbog nacionalne odnosno vjerske pripadnosti i to u 22 slučaja, zatim spolnog opredjeljenja u pet, za tri događaja nema podataka, a u jednom se radilo o mržnji temeljem rase ili boje kože. Uočava se netolerancija i mržnja prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, koja se manifestira prijetnjama, govorom mržnje i uništenjem imovine koja se može povezati s društveno-političkim procesima. Propusti da se zločini iz mržnje, ali i druga kažnjiva djela povezana s diskriminacijom, prepoznaju, progone, sankcioniraju, ali i javno osude, pridonose općoj atmosferi netolerancije i strahu građana manjinskih pripadnosti, a mogu poticajno djelovati na novo nasilje pa i inicirati odmazdu“, upozorava pučka pravobraniteljica.
U 2015. se ponovo rasplamsala netrpeljivost prema Srbima
Rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo navode se kao osnove diskriminacije u gotovo svakoj četvrtoj pritužbi na diskriminaciju, koju su u uredu pravobraniteljice primili tijekom 2015.
„U Hrvatskoj se tijekom prošle godine i dalje razvijala atmosfera usmjerena ka propitivanju uloge nacionalnih manjina u društvu te opravdanosti postojanja zasebnih prava koja su im zajamčena. Ovakvo društveno i javno raspoloženje intenzivira se od 2013. godine, odnosno pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Kada poteškoće pri zapošljavanju, ostvarivanju prava na korištenje manjinskog jezika i pisma ili sudjelovanju u lokalnoj ili regionalnoj vlasti, sagledamo u kontekstu činjenice da su Srbi najbrojnija nacionalna manjina u RH, javno mnijenje usmjereno protiv nacionalnih manjina u najvećem broju slučajeva usmjereno je uglavnom protiv srpske nacionalne manjine, što je pak u mnogome vezano uz postavljanje ploča s dvojezičnim natpisima u Vukovaru, koje je kulminiralo njihovim razbijanjem tijekom 2014. godine, a nastavilo se javnim izražavanjem otpora prema postavljanju i u drugim mjestima diljem RH, primjerice u Plaškom, Vojniću i Vrbovskom“, upozorava pravobraniteljica. Ističe kako na poteškoće s kojima se susreću Srbi u Hrvatskoj ukazuje i pregled slučajeva etnički motiviranog nasilja, prijetnji i govora mržnje protiv Srba u Hrvatskoj u 2015. godini, koji je, kao i prethodne dvije godine, objavilo Srpsko narodno vijeće. U njemu je zabilježeno 189 takvih slučajeva, što je napominje pravobraniteljica, značajan porast u odnosu na 2014. godinu, kada ih je zabilježeno 82.
„Trend je zabrinjavajući, osobito stoga što je zabilježen i porast broja slučajeva prijetnji i fizičkog nasilja nad Srbima. Fizičko nasilje je i dalje prisutnije na područjima posebne državne skrbi, odnosno ratom pogođenim dijelovima, na kojem živi najveći broj Srba povratnika. Na žalost, nemamo informacije o tome kako se provodi preporuka MUP-u i DORH-u iz Izvješća za 2014., da na lokalnoj i regionalnoj razini intenziviraju postupanje u predmetima povezanim s etničkom netrpeljivošću. Antimanjinska atmosfera nagnala je i zastupnike nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru te Savjet za nacionalne manjine da u svibnju objave Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, u kojoj je, između ostalog, navedeno kako su pripadnici nacionalnih manjina u RH ponovno suočeni s eskalacijom etnocentrizma i netolerancije. Deklaracijom su se suprotstavili diskriminaciji svih onih koji su drugačiji od većine po svojim osobinama, uključujući nacionalne, vjerske, rasne, rodne i dobne karakteristike te političke i idejne orijentacije“, kaže pravobraniteljica.
Romska nacionalna manjina živi u getoiziranim naseljima
„Prošle smo godine s predstavnicima ULJPPNM-a obišli 20-ak romskih naselja u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Varaždinskoj županiji. Većina njih su izdvojena, odnosno getoizirana romska naselja, što doprinosi održavanju društvene distance od neromskog stanovništva“, kaže pravobraniteljica. Osim uvjeta stanovanja, stanovnici ovih naselja susreću se, kako tvrdi, i s brojnim drugim problemima, kao što su (ne)ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, odnosno statusnih prava. Rome koji su stranci s odobrenim privremenim ili stalnim boravkom, pa čak i one koji imaju državljanstvo RH, pogađaju i teškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite. Alternativno praćenje pokazuje i da je najviše provođena mjera programa javnih radova, dok se druge mjere poticanja zapošljavanja ili samozapošljavanja pripadnika/ca romske zajednice koriste u maloj mjeri, p tako mjera sufinanciranja zapošljavanja Roma, predviđena za područje pet županija, nije uopće korištena u Brodsko-posavskoj županiji, dok je u ostalim županijama zaposleno između jedne i tri osobe.
Mali broj pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere od strane pripadnika većinske vjerske zajednice
„Diskriminacija temeljem vjere uključuje stavljanje u nepovoljniji položaj osobe zbog njezine vjere odnosno vjerskog uvjerenja, očitovanja vjere ili pak nereligijskog svjetonazora. I ove se godine nastavio trend malog broja pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere, a osobito pripadnika većinske vjerske zajednice. Unatoč rastu islamofobije u Europi i svijetu, uslijed intenziviranja migracijske krize i političkih događaja na Bliskom istoku, položaj pripadnika Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj ostao je neizmijenjen zahvaljujući dugoj tradiciji. Njihovi članovi dobro su integrirani u društvo te izvještavaju kako unatoč „negativnim političkim i društvenim događajima na svjetskoj sceni i društvu u cjelini i medijski tendencioznom izvještavanju i nastupima pojedinaca“ nisu zabilježili pritužbe svojih pripadnika. Ipak, u medijima je popraćen istup mladog franjevca koji je putem društvenih mreža objavljivao video zapise i druge sadržaje u kojima izrazito negativno govori o islamu. Zatražili smo postupanje nadležnog državnog odvjetništva i očitovanje Hrvatske biskupske konferencije, no u trenutku pisanja Izvješća nemamo saznanja je li taj istup na bilo koji način sankcioniran“, navodi se u Izvješću pravobraniteljice.
Udruga koje štite prava ireligioznih osoba upozoravaju na prožetost nekih segmenata društva katoličkim sadržajima
Ukoliko društvene norme proizašle iz vjerskih običaja većine, poput molitve, blagoslova hrane i odlaska na misu, postanu radna, školska ili druga formalna obveza, tada, upozorava pravobraniteljica, mogu predstavljati nejednako postupanje prema osobama koje nisu pripadnici većinske vjere.
„Na maturalnoj zabavi održan je tako obred blagoslova hrane i molitve, iako su pojedini maturanti i nastavnici bili protiv toga. Maturalni odbor je obaviješten o njihovom stavu, zbog čega je donio novu odluku o službenom programu zabave iz kojeg je vjerski obred izostavljen, ali je naposljetku ipak nenajavljeno održan. Postupajući na taj način, unatoč prethodno jasno iskazanom protivljenju pojedinih učenika i nastavnika, suorganizatori maturalne zabave zanemarili su njihov izbor da ne sudjeluju u vjerskom obredu. Maturalne zabave i drugi događaji u organizaciji škole u kojima sudjeluju svi učenici, njihovi roditelji i profesori, trebaju biti organizirani uz uvažavanje pravnih standarda o ravnopravnosti građana i slobodi izražavanja vjere“, upozorava pravobraniteljica.
Hrvatska sedma na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima
Nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova, glavni su razlozi zbog kojih oni koji trpe diskriminaciju, o svemu radije šute. Da je njihova strepnja itekako opravdana potvrđuje i podatak da, prema izvješću EK iz 2015., Hrvatska zauzima visoko sedmo mjesto na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima, a, uz dugotrajnost, glavni problem je i neujednačena sudska praksa.
„Zabilježene su situacije neusklađenosti odluka sudskih vijeća na istim sudovima u istovrsnim predmetima, a takva postupanja ugrožavaju pravnu sigurnost i doprinose razvoju nepovjerenja građana u pravosudni sustav. Iako je broj građanskih predmeta vezanih uz diskriminaciju povećan, tužbeni zahtjevi su usvojeni u svega 9,6 posto predmeta, a tijekom prošle godine nije podnesena niti jedna udružna tužba, što ukazuje na nastavak pada interesa ili objektivne nemogućnosti postupanja udruga i drugih organizacija koje su ranijih godina u sudskim postupcima aktivno štitile kolektivne interese pojedinih ugroženih skupina građana“, naglašava pravobraniteljica. Prema njezinu izvješću za 2015., u odnosu na 2014., prošle je godine broj građanskih postupaka vezanih uz diskriminaciju povećan za čak 67 posto. Nastavljen je trend povećanja broja prekršajnih, dok je za razliku od ranije godine, broj kaznenih postupaka u padu.
„U 2015. vođeno je 219 građanskih postupaka zbog diskriminacije, od kojih je 126 prenijeto iz prethodnog razdoblja, dok je 93 pokrenuto u 2015. godini. Svega 73 predmeta, odnosno 33 posto, pravomoćno je riješeno, od čega je u samo sedam predmeta usvojen tužbeni zahtjev, u 16 je odbijen, dok ih je čak 50 predmeta (68 posto) riješeno na drugi način, što posebno zabrinjava. Građanski postupci zbog diskriminacije u pravilu traju preko 12 mjeseci, čime se gubi osnovna svrha žurnosti postupanja, jer se, primjerice, donošenjem usvajajuće presude pet godina nakon diskriminacije ne društvu ne prenosi pravovremeno poruka o nedozvoljenom postupanju tuženika“, kaže pravobraniteljica.
„Društvene mreže se koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela!“
U 2015. Je vođeno svega 12 kaznenih postupaka vezanih uz diskriminaciju, od kojih je 10 prenijeto iz ranijih godina. To, tvrdi pravobraniteljica, pokazuje kako se i dalje dio počinitelja ovih kaznenih djela ne procesuira, da se dio procesuira prekršajno umjesto kazneno, odnosno da izostaje adekvatno sankcioniranje i preventivni učinak.
„Na kraju godine riješeno je svega tri predmeta, pri čemu su u dvije osuđujuće presude izrečene kazne rada za opće dobro i uvjetna osuda, dok je jedan postupak riješen na drugi način. Kaznena djela vezana uz diskriminaciju često su povezana s javnim diskusijama o aktualnim temama vezanim uz prava pojedinih ugroženih skupina građana, što je nerijetko povod okrivljenicima za javno poticanje na nasilje i mržnju ili drugi oblik kaznenog postupanja. Pri tome se društvene mreže koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela, čime njegovi štetni učinci utječu na veći broj građana i pogađaju veći broj žrtava. Počinitelji kaznenih djela često su mlađe osobe, što ukazuje na potrebu intenzivnijeg uključivanja odgojno-obrazovnih ustanova u preventivno djelovanje i nužnu kontinuiranu edukaciju o diskriminaciji“, upozorava pravobraniteljica.
Diskriminaciju na poslu na temelju političkog uvjerenja
Teško ju je dokazati, posebno kada tužitelj nije član političke stranke, no njegovi kolege imaju percepciju o njegovoj naklonjenosti određenim političkim stajalištima.
„ Neki se radnici susreću s ovim predrasudama samo zbog zapošljavanja za vrijeme ranije političke vlasti ili prethodnog rukovodećeg kadra, zbog čega „nose hipoteku prošlog sustava“. Sve su češći sudski postupci zbog diskriminacije radnika time što im se ne daju radni zadaci, isključuje ih se iz radnih procesa ili obavljaju niže kvalificirane poslove, što rezultira povredom prava osobnosti, često popraćenom narušenim zdravstvenim stanjem. U sprječavanju ovog trenda ne pomažu niti pojedina sudska tumačenja kako radnik nije ovlašten procjenjivati svrsishodnost i potrebu izvršenja radnog zadatka već je samo dužan postupati po nalogu. U konačnici, pri usvajanju tužbenih zahtjeva zbog povrede dostojanstva, bilo zbog diskriminacije ili mobinga, iznosi naknade neimovinske štete još uvijek su vrlo niski te je upitan njihov preventivni učinak prema poslodavcu, kao i učinak moralne satisfakcije prema radniku“, tvrdi pravobraniteljica.
U manjim sredinama diskriminiraju zbog nacionalnosti, a u većim gradovima češća zbog spolne orijentacije
Uz 12 kaznenih , u 2015. je vođeno 208 prekršajnih postupaka povezanih s diskriminacijom. Od 83 prenijeta iz ranijih godina i 125 postupaka pokrenutih u 2015. , ukupno je riješen 81 predmet, od čega ih je 47 ili čak 58 posto završeno osuđujućim presudama, no visokih 61 posto ili 127 predmeta ostalo je neriješeno na kraju prošle godine.
DA JE diskriminacija u Hrvatskoj sve učestalija, potvrđuje i podatak da svaki treći ispitanik u Hrvatskoj navodi da je u proteklih godinu dana bio diskriminiran. U protekloj je godini Ured pučke pravobraniteljice postupao u čak 524 predmeta vezana uz diskriminacije. Čak 43,6 posto svih pritužbi odnosi se na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja, dok se u gotovo četvrtini pritužbi navode rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo. Prisutna je i dobna diskriminacija (9,9%), diskriminacija na temelju zdravstvenog stanja (8,1%), obrazovanja (7,4%), političkog ili drugog uvjerenja (5,6%) i vjere (4,2%). No, iako se mnogi stanovnici Hrvatske smatraju diskriminiranima, često to ne žele prijaviti. Razlozi – nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova… Posljedice – izostanak adekvatnog sankcioniranja, zbog čega se diskriminatorno postupanje nastavlja.
Najčešći motivi zločina iz mržnje su nacionalna i vjerska pripadnost
Riječ je o kaznenom djelu počinjenom zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo je postupanje otegotna okolnost, osim kada je kod pojedinih djela izričito propisano teže kažnjavanje.
„Prema podatcima ULJPPNM-a, odnosno DORH-a i MP-a, tijekom prošle godine u različitim stadijima kaznenog postupka bilo je 47 postupaka zbog zločina iz mržnje, od čega se 31 odnosio na događaje iz 2015. godine. Doneseno je osam presuda, a sedam je optužnica odbačeno. Motiv počinjenja u najvećem je broju bila mržnja zbog nacionalne odnosno vjerske pripadnosti i to u 22 slučaja, zatim spolnog opredjeljenja u pet, za tri događaja nema podataka, a u jednom se radilo o mržnji temeljem rase ili boje kože. Uočava se netolerancija i mržnja prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, koja se manifestira prijetnjama, govorom mržnje i uništenjem imovine koja se može povezati s društveno-političkim procesima. Propusti da se zločini iz mržnje, ali i druga kažnjiva djela povezana s diskriminacijom, prepoznaju, progone, sankcioniraju, ali i javno osude, pridonose općoj atmosferi netolerancije i strahu građana manjinskih pripadnosti, a mogu poticajno djelovati na novo nasilje pa i inicirati odmazdu“, upozorava pučka pravobraniteljica.
U 2015. se ponovo rasplamsala netrpeljivost prema Srbima
Rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo navode se kao osnove diskriminacije u gotovo svakoj četvrtoj pritužbi na diskriminaciju, koju su u uredu pravobraniteljice primili tijekom 2015.
„U Hrvatskoj se tijekom prošle godine i dalje razvijala atmosfera usmjerena ka propitivanju uloge nacionalnih manjina u društvu te opravdanosti postojanja zasebnih prava koja su im zajamčena. Ovakvo društveno i javno raspoloženje intenzivira se od 2013. godine, odnosno pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Kada poteškoće pri zapošljavanju, ostvarivanju prava na korištenje manjinskog jezika i pisma ili sudjelovanju u lokalnoj ili regionalnoj vlasti, sagledamo u kontekstu činjenice da su Srbi najbrojnija nacionalna manjina u RH, javno mnijenje usmjereno protiv nacionalnih manjina u najvećem broju slučajeva usmjereno je uglavnom protiv srpske nacionalne manjine, što je pak u mnogome vezano uz postavljanje ploča s dvojezičnim natpisima u Vukovaru, koje je kulminiralo njihovim razbijanjem tijekom 2014. godine, a nastavilo se javnim izražavanjem otpora prema postavljanju i u drugim mjestima diljem RH, primjerice u Plaškom, Vojniću i Vrbovskom“, upozorava pravobraniteljica. Ističe kako na poteškoće s kojima se susreću Srbi u Hrvatskoj ukazuje i pregled slučajeva etnički motiviranog nasilja, prijetnji i govora mržnje protiv Srba u Hrvatskoj u 2015. godini, koji je, kao i prethodne dvije godine, objavilo Srpsko narodno vijeće. U njemu je zabilježeno 189 takvih slučajeva, što je napominje pravobraniteljica, značajan porast u odnosu na 2014. godinu, kada ih je zabilježeno 82.
„Trend je zabrinjavajući, osobito stoga što je zabilježen i porast broja slučajeva prijetnji i fizičkog nasilja nad Srbima. Fizičko nasilje je i dalje prisutnije na područjima posebne državne skrbi, odnosno ratom pogođenim dijelovima, na kojem živi najveći broj Srba povratnika. Na žalost, nemamo informacije o tome kako se provodi preporuka MUP-u i DORH-u iz Izvješća za 2014., da na lokalnoj i regionalnoj razini intenziviraju postupanje u predmetima povezanim s etničkom netrpeljivošću. Antimanjinska atmosfera nagnala je i zastupnike nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru te Savjet za nacionalne manjine da u svibnju objave Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, u kojoj je, između ostalog, navedeno kako su pripadnici nacionalnih manjina u RH ponovno suočeni s eskalacijom etnocentrizma i netolerancije. Deklaracijom su se suprotstavili diskriminaciji svih onih koji su drugačiji od većine po svojim osobinama, uključujući nacionalne, vjerske, rasne, rodne i dobne karakteristike te političke i idejne orijentacije“, kaže pravobraniteljica.
Romska nacionalna manjina živi u getoiziranim naseljima
„Prošle smo godine s predstavnicima ULJPPNM-a obišli 20-ak romskih naselja u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Varaždinskoj županiji. Većina njih su izdvojena, odnosno getoizirana romska naselja, što doprinosi održavanju društvene distance od neromskog stanovništva“, kaže pravobraniteljica. Osim uvjeta stanovanja, stanovnici ovih naselja susreću se, kako tvrdi, i s brojnim drugim problemima, kao što su (ne)ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, odnosno statusnih prava. Rome koji su stranci s odobrenim privremenim ili stalnim boravkom, pa čak i one koji imaju državljanstvo RH, pogađaju i teškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite. Alternativno praćenje pokazuje i da je najviše provođena mjera programa javnih radova, dok se druge mjere poticanja zapošljavanja ili samozapošljavanja pripadnika/ca romske zajednice koriste u maloj mjeri, p tako mjera sufinanciranja zapošljavanja Roma, predviđena za područje pet županija, nije uopće korištena u Brodsko-posavskoj županiji, dok je u ostalim županijama zaposleno između jedne i tri osobe.
Mali broj pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere od strane pripadnika većinske vjerske zajednice
„Diskriminacija temeljem vjere uključuje stavljanje u nepovoljniji položaj osobe zbog njezine vjere odnosno vjerskog uvjerenja, očitovanja vjere ili pak nereligijskog svjetonazora. I ove se godine nastavio trend malog broja pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere, a osobito pripadnika većinske vjerske zajednice. Unatoč rastu islamofobije u Europi i svijetu, uslijed intenziviranja migracijske krize i političkih događaja na Bliskom istoku, položaj pripadnika Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj ostao je neizmijenjen zahvaljujući dugoj tradiciji. Njihovi članovi dobro su integrirani u društvo te izvještavaju kako unatoč „negativnim političkim i društvenim događajima na svjetskoj sceni i društvu u cjelini i medijski tendencioznom izvještavanju i nastupima pojedinaca“ nisu zabilježili pritužbe svojih pripadnika. Ipak, u medijima je popraćen istup mladog franjevca koji je putem društvenih mreža objavljivao video zapise i druge sadržaje u kojima izrazito negativno govori o islamu. Zatražili smo postupanje nadležnog državnog odvjetništva i očitovanje Hrvatske biskupske konferencije, no u trenutku pisanja Izvješća nemamo saznanja je li taj istup na bilo koji način sankcioniran“, navodi se u Izvješću pravobraniteljice.
Udruga koje štite prava ireligioznih osoba upozoravaju na prožetost nekih segmenata društva katoličkim sadržajima
Ukoliko društvene norme proizašle iz vjerskih običaja većine, poput molitve, blagoslova hrane i odlaska na misu, postanu radna, školska ili druga formalna obveza, tada, upozorava pravobraniteljica, mogu predstavljati nejednako postupanje prema osobama koje nisu pripadnici većinske vjere.
„Na maturalnoj zabavi održan je tako obred blagoslova hrane i molitve, iako su pojedini maturanti i nastavnici bili protiv toga. Maturalni odbor je obaviješten o njihovom stavu, zbog čega je donio novu odluku o službenom programu zabave iz kojeg je vjerski obred izostavljen, ali je naposljetku ipak nenajavljeno održan. Postupajući na taj način, unatoč prethodno jasno iskazanom protivljenju pojedinih učenika i nastavnika, suorganizatori maturalne zabave zanemarili su njihov izbor da ne sudjeluju u vjerskom obredu. Maturalne zabave i drugi događaji u organizaciji škole u kojima sudjeluju svi učenici, njihovi roditelji i profesori, trebaju biti organizirani uz uvažavanje pravnih standarda o ravnopravnosti građana i slobodi izražavanja vjere“, upozorava pravobraniteljica.
Hrvatska sedma na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima
Nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova, glavni su razlozi zbog kojih oni koji trpe diskriminaciju, o svemu radije šute. Da je njihova strepnja itekako opravdana potvrđuje i podatak da, prema izvješću EK iz 2015., Hrvatska zauzima visoko sedmo mjesto na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima, a, uz dugotrajnost, glavni problem je i neujednačena sudska praksa.
„Zabilježene su situacije neusklađenosti odluka sudskih vijeća na istim sudovima u istovrsnim predmetima, a takva postupanja ugrožavaju pravnu sigurnost i doprinose razvoju nepovjerenja građana u pravosudni sustav. Iako je broj građanskih predmeta vezanih uz diskriminaciju povećan, tužbeni zahtjevi su usvojeni u svega 9,6 posto predmeta, a tijekom prošle godine nije podnesena niti jedna udružna tužba, što ukazuje na nastavak pada interesa ili objektivne nemogućnosti postupanja udruga i drugih organizacija koje su ranijih godina u sudskim postupcima aktivno štitile kolektivne interese pojedinih ugroženih skupina građana“, naglašava pravobraniteljica. Prema njezinu izvješću za 2015., u odnosu na 2014., prošle je godine broj građanskih postupaka vezanih uz diskriminaciju povećan za čak 67 posto. Nastavljen je trend povećanja broja prekršajnih, dok je za razliku od ranije godine, broj kaznenih postupaka u padu.
„U 2015. vođeno je 219 građanskih postupaka zbog diskriminacije, od kojih je 126 prenijeto iz prethodnog razdoblja, dok je 93 pokrenuto u 2015. godini. Svega 73 predmeta, odnosno 33 posto, pravomoćno je riješeno, od čega je u samo sedam predmeta usvojen tužbeni zahtjev, u 16 je odbijen, dok ih je čak 50 predmeta (68 posto) riješeno na drugi način, što posebno zabrinjava. Građanski postupci zbog diskriminacije u pravilu traju preko 12 mjeseci, čime se gubi osnovna svrha žurnosti postupanja, jer se, primjerice, donošenjem usvajajuće presude pet godina nakon diskriminacije ne društvu ne prenosi pravovremeno poruka o nedozvoljenom postupanju tuženika“, kaže pravobraniteljica.
„Društvene mreže se koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela!“
U 2015. Je vođeno svega 12 kaznenih postupaka vezanih uz diskriminaciju, od kojih je 10 prenijeto iz ranijih godina. To, tvrdi pravobraniteljica, pokazuje kako se i dalje dio počinitelja ovih kaznenih djela ne procesuira, da se dio procesuira prekršajno umjesto kazneno, odnosno da izostaje adekvatno sankcioniranje i preventivni učinak.
„Na kraju godine riješeno je svega tri predmeta, pri čemu su u dvije osuđujuće presude izrečene kazne rada za opće dobro i uvjetna osuda, dok je jedan postupak riješen na drugi način. Kaznena djela vezana uz diskriminaciju često su povezana s javnim diskusijama o aktualnim temama vezanim uz prava pojedinih ugroženih skupina građana, što je nerijetko povod okrivljenicima za javno poticanje na nasilje i mržnju ili drugi oblik kaznenog postupanja. Pri tome se društvene mreže koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela, čime njegovi štetni učinci utječu na veći broj građana i pogađaju veći broj žrtava. Počinitelji kaznenih djela često su mlađe osobe, što ukazuje na potrebu intenzivnijeg uključivanja odgojno-obrazovnih ustanova u preventivno djelovanje i nužnu kontinuiranu edukaciju o diskriminaciji“, upozorava pravobraniteljica.
Diskriminaciju na poslu na temelju političkog uvjerenja
Teško ju je dokazati, posebno kada tužitelj nije član političke stranke, no njegovi kolege imaju percepciju o njegovoj naklonjenosti određenim političkim stajalištima.
„ Neki se radnici susreću s ovim predrasudama samo zbog zapošljavanja za vrijeme ranije političke vlasti ili prethodnog rukovodećeg kadra, zbog čega „nose hipoteku prošlog sustava“. Sve su češći sudski postupci zbog diskriminacije radnika time što im se ne daju radni zadaci, isključuje ih se iz radnih procesa ili obavljaju niže kvalificirane poslove, što rezultira povredom prava osobnosti, često popraćenom narušenim zdravstvenim stanjem. U sprječavanju ovog trenda ne pomažu niti pojedina sudska tumačenja kako radnik nije ovlašten procjenjivati svrsishodnost i potrebu izvršenja radnog zadatka već je samo dužan postupati po nalogu. U konačnici, pri usvajanju tužbenih zahtjeva zbog povrede dostojanstva, bilo zbog diskriminacije ili mobinga, iznosi naknade neimovinske štete još uvijek su vrlo niski te je upitan njihov preventivni učinak prema poslodavcu, kao i učinak moralne satisfakcije prema radniku“, tvrdi pravobraniteljica.
U manjim sredinama diskriminiraju zbog nacionalnosti, a u većim gradovima češća zbog spolne orijentacije
Uz 12 kaznenih , u 2015. je vođeno 208 prekršajnih postupaka povezanih s diskriminacijom. Od 83 prenijeta iz ranijih godina i 125 postupaka pokrenutih u 2015. , ukupno je riješen 81 predmet, od čega ih je 47 ili čak 58 posto završeno osuđujućim presudama, no visokih 61 posto ili 127 predmeta ostalo je neriješeno na kraju prošle godine.
„U manjim sredinama češće je uznemiravanje po osnovi nacionalnog podrijetla, najviše prema pripadnicima srpske, albanske i romske nacionalne manjine, pri čemu su potonji diskriminirani i u većim sredinama, dok je u većim gradovima češća diskriminacija na temelju spolne orijentacije. Tijekom 2015. svjedočili smo slučajevima diskriminacije uporabom simbola ili pozdrava koji su tijekom povijesti imali različita značenja, a danas se uglavnom percipiraju u negativnom kontekstu povezanim uz govor mržnje. Pri sankcioniranju je nastavljena gotovo redovna praksa primjene instituta ublažavanja kazne, zbog imovnog stanja, kajanja ili ranijeg nekažnjavanja prekršitelja, a ponekad potpuno izostaje obrazloženje takve odluke. S druge strane, rijetko se cijeni ustrajnost i naročita agresivnost pri počinjenju prekršaja, kao i izniman strah žrtve, te se sudovi prilikom određivanja sankcija i dalje gotovo isključivo bave okrivljenicima, zanemarujući žrtve i posljedice koje trpe. Izrečene novčane kazne za uznemiravanje kreću se od 200,00 pa najčešće do 2.000,00 kuna. Pri tome okrivljenici često ne podmiruju kazne dobrovoljno, već ih je potrebno prisilno izvršiti. S obzirom da se radi o osobama lošijeg imovnog stanja, teško ih je prisilno izvršiti, a kako je većina izrečenih kazni ispod 2.000 kuna, ne mogu se zamijeniti radom za opće dobro“, kaže pravobraniteljica.
Navodi da je u 2015. u prekršajnu evidenciju upisano 27 osoba osuđenih za uznemiravanje, od kojih je jednom izrečena kazna zatvora, jednom uvjetna osuda, dok je od preostalih osuđenika svega 12 platilo novčanu kaznu.
„Kako kod više od 50 posto osuđenika novčana kazna nije naplaćena, niti jednom nije zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, ovakvom se praksom dovodi u pitanje svrha izrečenih sankcija te izostaje društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, što zasigurno doprinosi trendu ponavljanja prekršaja od strane istih i kontinuiranom povećanju broja novih počinitelja. Visoki postotak okrivljenika počinio je prekršaj u alkoholiziranom stanju, a sudovi iznimno rijetko izriču zaštitne mjere liječenja od alkohola, čak i kada okrivljenik učestalo alkoholiziran ponavlja isti prekršaj na štetu istih oštećenika. Naročito problematični su postupci u kojima izostaje učinkovita zaštita žrtava, koje su ujedno svjedoci-oštećenici te su u strahu od okrivljenika“, upozorava pravobraniteljica. Naglašava kako se time ne ostvaruje svrha antidiskriminacijske zaštite, te se počinitelju šalje poruka kako za učinjeni prekršaj može proći nekažnjeno.
„Nacionalna strategija u suzbijanju diskriminacije trenutačno ne postoji“
Sudska zaštita samo je jedan od mehanizama koji doprinose suzbijanju diskriminacije. Nejednako postupanje najčešće proizlazi iz stereotipnih stavova i predrasuda prema određenim grupama, odnosno njihovim pripadnicima, a smanjenju diskriminacije doprinose obrazovanje i informiranje o neutemeljenosti i neprihvatljivosti ovakvih stavova, te svijest da se radi o zakonom zabranjenom postupanju“, kaže pravobraniteljica ističući kako nacionalna strategija, kojom bi bio vidljiv smjer djelovanja Vlade u suzbijanju diskriminacije, trenutačno ne postoji. Naime, Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije prestao je važiti završetkom 2013. godine, a novi dokument, iako predviđen, još nije izrađen
„U manjim sredinama češće je uznemiravanje po osnovi nacionalnog podrijetla, najviše prema pripadnicima srpske, albanske i romske nacionalne manjine, pri čemu su potonji diskriminirani i u većim sredinama, dok je u većim gradovima češća diskriminacija na temelju spolne orijentacije. Tijekom 2015. svjedočili smo slučajevima diskriminacije uporabom simbola ili pozdrava koji su tijekom povijesti imali različita značenja, a danas se uglavnom percipiraju u negativnom kontekstu povezanim uz govor mržnje. Pri sankcioniranju je nastavljena gotovo redovna praksa primjene instituta ublažavanja kazne, zbog imovnog stanja, kajanja ili ranijeg nekažnjavanja prekršitelja, a ponekad potpuno izostaje obrazloženje takve odluke. S druge strane, rijetko se cijeni ustrajnost i naročita agresivnost pri počinjenju prekršaja, kao i izniman strah žrtve, te se sudovi prilikom određivanja sankcija i dalje gotovo isključivo bave okrivljenicima, zanemarujući žrtve i posljedice koje trpe. Izrečene novčane kazne za uznemiravanje kreću se od 200,00 pa najčešće do 2.000,00 kuna. Pri tome okrivljenici često ne podmiruju kazne dobrovoljno, već ih je potrebno prisilno izvršiti. S obzirom da se radi o osobama lošijeg imovnog stanja, teško ih je prisilno izvršiti, a kako je većina izrečenih kazni ispod 2.000 kuna, ne mogu se zamijeniti radom za opće dobro“, kaže pravobraniteljica.
Navodi da je u 2015. u prekršajnu evidenciju upisano 27 osoba osuđenih za uznemiravanje, od kojih je jednom izrečena kazna zatvora, jednom uvjetna osuda, dok je od preostalih osuđenika svega 12 platilo novčanu kaznu.
„Kako kod više od 50 posto osuđenika novčana kazna nije naplaćena, niti jednom nije zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, ovakvom se praksom dovodi u pitanje svrha izrečenih sankcija te izostaje društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, što zasigurno doprinosi trendu ponavljanja prekršaja od strane istih i kontinuiranom povećanju broja novih počinitelja. Visoki postotak okrivljenika počinio je prekršaj u alkoholiziranom stanju, a sudovi iznimno rijetko izriču zaštitne mjere liječenja od alkohola, čak i kada okrivljenik učestalo alkoholiziran ponavlja isti prekršaj na štetu istih oštećenika. Naročito problematični su postupci u kojima izostaje učinkovita zaštita žrtava, koje su ujedno svjedoci-oštećenici te su u strahu od okrivljenika“, upozorava pravobraniteljica. Naglašava kako se time ne ostvaruje svrha antidiskriminacijske zaštite, te se počinitelju šalje poruka kako za učinjeni prekršaj može proći nekažnjeno.
„Nacionalna strategija u suzbijanju diskriminacije trenutačno ne postoji“
Sudska zaštita samo je jedan od mehanizama koji doprinose suzbijanju diskriminacije. Nejednako postupanje najčešće proizlazi iz stereotipnih stavova i predrasuda prema određenim grupama, odnosno njihovim pripadnicima, a smanjenju diskriminacije doprinose obrazovanje i informiranje o neutemeljenosti i neprihvatljivosti ovakvih stavova, te svijest da se radi o zakonom zabranjenom postupanju“, kaže pravobraniteljica ističući kako nacionalna strategija, kojom bi bio vidljiv smjer djelovanja Vlade u suzbijanju diskriminacije, trenutačno ne postoji. Naime, Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije prestao je važiti završetkom 2013. godine, a novi dokument, iako predviđen, još nije izrađen.
Sanja Rapaić
srijeda, 27.4.2016.
Izgorjela kuća u kojoj je živjelo petero ljudi, jedna osoba ozlijeđena!
Vatrogasci su intervenirali, ali je kuća potpuno izgorjela. Jedna je osoba zatražila liječničku pomoć
Na 4. odvojku Kozari boka u zagrebačkom naselju Peščenici, u prvim satima četvrtka u požaru je izgorjela kuća, a jedna je osoba nakon pružene liječničke pomoći puštena kući, doznaje se u zagrebačkoj policiji
Oko jedan sat u četvrtak dojavljeno je da je u Ulici Kozari bok odvojak 4 na Peščenici došlo do požara iz još neutvrđenih razloga. Vatrogasci su intervenirali, ali je drvena kuća u potpunosti izgorjela. Jedna je osoba iz kuće u kojoj se dogodio požar zatražila i dobila liječničku pomoć i nije zadržana na liječenju.
U požaru o kojem je zagrebačka policija dobila dojavu oko jedan sat u noći, ozlijeđena je jedna osoba. Osoba je zatražila liječničku pomoć koja joj je pružena u KB Jordanovac. Na mjesto događaja stigli su i vatrogasci, ali kuća je u potpunosti izgorjela.
Očevidom je utvrđeno kako je požar otvorenim plamenom podmetnula za sada još nepoznata osoba.
Vlasnik kuće, Muharem Rama, kaže kako je u trenutku požara bio s obitelji, no da ne zna kako je do njega došlo. Kuća je u potpunosti izgorjela, a vlasnik kaže kako je u njoj bilo i novca i zlata koje je također stradalo.
Zgarište je obišao saborski zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi. Poslao je dopis ministru unutarnjih poslova i poziva ga da policija bude u naselju, ne samo da patroliraju nego da budu prisutni.
Smatra da bi se ovakvi slučajevi mogli ponoviti. Kajtazi je pozvao romsku zajednicu na jedinstvo i da se ‘smire strasti’. Kaže da će idući tjedan okupiti sve pripadnike romske zajednice u Hrvatskoj.
Na pitanje ima li u ovom događaju elemenata ksenofobije, odgovorio je da ‘ima zastrašivanja kao što je bilo i devedesetih’.
Podsjetimo, prije nekoliko dana u istom naselju, svega nekoliko metara udaljeno od sinoćnjeg događaja, bačena je eksplozivna naprava u dvorište dječjeg vrtića pri čemu je uništeno nekoliko vozila.
Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja u znaku sjećanja na prvi kongres Roma. Ovaj datum označava dan kada su se Romi intelektualci sastali prije 41 godinu na Prvome kongresu Roma, održanog od 8 do 12 travnja 1971. godine u Londonu (Engleskoj),
Tijekom 60-ih godina uspostavljaju su se brojne romske organizacije u Francuskoj i Velikoj Britaniji. U ovom periodu nastaju i prve romske organizacije u Srednjoj i Istočnoj Europi. Zajedno sa rastom broja nacionalnih romskih organizacija, rastao je i interes za stvaranje međunarodne romske organizacije.
Na prvome Kongres, za koji se smatra se da je prvi istinski međunarodni sastanak Roma, raspravljalo se poglavito o jeziku, kulturi, obrazovanju, društvenom položaju Roma, Stop rasizmu, diskriminaciji i egzilu.
Kongres je rezultirao prihvaćanjem naziva Rom a dotadašnji nazivi Cigan, zigeuner gitanos itd. označeni su kao nedostojni i uvredljivi!
Dogovoren je izgled romske zastave Plava boja u gornjoj polovici koja simbolizira nebo i mir, zelena boja u donjoj polovici koja simbolizira put i slobodu kretanja i crveni kotač u sredini koji simbolizira mukotrpnu povijest romskoga naroda.
Usvojena je romska Himna (Dželem, dželem).
Formiran je i prvi međunarodni saveza Roma (International Romani Union – IRU) koji još dan danas djeluje.
Održavanje Kongresa doprinijelo je povećanju uključenosti Roma u društveni život i potaklo osude diskriminacije i rasizma nad pripadnicima romskoga naroda.
Nakon prvog Kongresa Roma dolazi do porasta broja romskih nevladinih organizacija, klubova i kulturno-umjetničkih društava. Romi su tradicionalni miroljubiv narod, potiču sa prostora današnje Indije.
Nakon prvih znakova diskriminacije i progona napuštaju Indiju i u traganju za boljim uslovima života jedan se dio naseljava u Europu.
U Hrvatskoj službeno živi 17.000 Roma iako se zna da je brojka puno veća procjenjuje se oko 30 do 50 tisuća Roma. U Europi živi 12 do 15 milijuna Roma. A u svijetu se procjenjuje da živi oko 25 milijuna Roma.
Iako Romi čine najveću “manjinsku” zajednicu, često su tretirani kao građani drugog reda. Brojne romske udruge, predstavnici Roma, Vlade i pojedinci pokušavaju zadnjih 15 godina promijeniti sliku o Romima, ali napredak je spor ali vidljiv te ima poboljšanja.
Ramiza Memedi
Drage Romkinje i Romi! Danas je 8. 04. Dan našega ponosa.
Sjetimo se ovog dana koji je vrlo važan za nas. Nakon toliko ugnjetavanja, neprihvaćanja i poštivanja nas kao ljudi, protjerivanja i dr. Ipak, na ovaj dan prije 45 godina nešto se promijenilo i priznalo da smo ljudi, naš jezik, himnu i zastavu. Stoga je žalosno što se na ovaj dan ništa ne događa, nema javnih organiziranih aktivnosti tj. Posebno za građane koji bi trebali upoznati bogatu romsku kulturu, dok sami Romi osjetiti i znati što je značaj ovoga dana i zašto se obelježava 8. 4.
Zaboravlja se na obične građane, ali kad ih budu trebali tada će im pokušati pokušati na vrata. Zaboravlja se na ovu manjinu i da, i ona ima potrebu za prezentiranjem javnosti tko su i koliko su mukotrpno opstali.
Sjetimo se prije nekoliko godina na ovaj dan koliko smo aktivnosti imali, koliko smo se družili, koliko lijepih riječi smo podijelili sa prijateljima i dr.
Zato drage Romkinje i Romi nedajmo se, ajmo biti opet zajedno, družiti se s prijateljima i dalje budimo ono što jesmo, ono što nas čini bogatijim a to je prijateljstvo.
Drage Romkinje i Romi ujedinimo se u ovome danu i borimo se protiv svih nepravda koje nam se nanose
SRETAN DAN ROMA, 08. 04. !!!!!
Ramiza Memedi
Umjetnica Selma Selman, porijeklom iz Bihaća, Bosne i Hercegovine, danas živi u New Yorku i studira na prestižnom Syracuse Univerzitetu. U New Yorku je trenutno otvorena njena prva samostalna izložba.
Selma Selman rođena je u romskoj obitelji 1991. godine u Bihaću, gdje je završila Srednju umjetničku školu, a školovanje je nastavila na Akademiji umjetnosti u Banja Luci, gdje je diplomirala 2014. godine.
Nakon toga je aplicirala na više mjesta u svijetu za stipendiju za master iz oblasti umjetnosti, a nakon različitih odgovora, odlučila se za Syracuse Univerzitet koji je ustanova privatnog tipa i na kojem je dobila punu stipendiju. Za Klix.ba ističe kako je jako sretna što je dobila priliku da studira na ovom prestižnom fakultetu.
“Ja nisam nikad imala svoj dom, bez obzira na to što imam familiju u Bosni. Moje tijelo i duša nikad nisu prihvatili jedno mjesto kao bazu za doživotno ostajanje. Ja ne znam gdje ću sutra biti, ali za sada sam tu”, kaže Selma za Klix.ba.
Jedan od njenih umjetničkih radova posvećen je upravo “nomadskoj” prirodi Roma, a u njemu pokušava oživjeti romsku zastavu.
“Mi Romi nemamo svoju državu, nego čitav svijet. Romska zastava je horizontalna i sastavljena od plavog, gornjeg i zelenog, donjeg dijela, dok se u sredini nalazi crveni točak. Plava simbolizira nebo, koje je naš pokrivač. Zelena je boja zemlje i znam da postojimo širom svijeta. Crveni točak simbolizira pokret i borbu”.
Njena prva samostalna izložba u New Yorku otvorena je 4. marta u Dreamland galeriji u Buffalu u New Yorku, a realizirala ju je sa kustosicom Jasminom Tumbas.
“Ova izložba predstavlja ciklus radova koji se bave s multigeneracijskim traumama, opstankom, te problemom osoba bez državljanstva. Radovi su sačinjeni od više medija, te postavljaju pitanje odnosa između majke i kćerke”, pojašnjava Selma.
Inspiracija njenom radu je Marina Abramović od koje, kako kaže, mnogo uči. Svaki umjetnik ima svoju definiciju umjetnosti, a za nju je to sredstvo pomoću kojeg se izražava.
“Ja sebe doživljavam kao Selmu, ljudsko biće koje uživa umjetnost. Jedino što mi daje snagu za dalje je umjetnost i znanje. Moja umjetnost je na neki način politička jer se ne bavi samo estetikom već problemom”.
U svojim radovima Selma želi razbijati predrasude o romskoj populaciji, te provocirati ustaljene stavove i stereotipe.
Selma u razgovoru za Klix.ba ističe kako je njeno djetinjstvo bilo drugačije, te kako je dosta puta bila u negativnim situacijama zbog svog identiteta Romkinje. Dodaje kako je na vrijeme naučila da prihvati sebe.
“Nikad nisam imala jedan identitet, nitko ga nema. Moj identitet je puna kutija svega. Jeste, ponosim se time što sam Romkinja. A taj ponos jeste prihvaćanje sebe. Romski identitet kao svaki ostali je isti. Ljudi trebaju da shvate da mi nismo ljudi koji služe za zabavljanje. Mi smo ljudi koji također žele biti zabavljani”, kaže Selma.
Dodaje kako je problem diskriminacije, budući da su Romi najveća etnička manjina u Europi, stalno prisutan, i to ne samo u Bosni i Hercegovini za koju kaže kako je “divna zemlja, no nažalost sačinjena od problema i nerazumijevanja”.
Na upit o tome kakav je život u Americi u smislu poštovanja drugog i drugačijeg, odgovara:
“Amerika je posebna priča, ona je zemlja sačinjena od imigranata, tako da ovdje nitko nije ili svako jeste egzotičan”.
Izvor