Skopski bulevar dobija ime po Esmi Redžepovoj

/in , /by

Odlukom Ministarstva kulture Makedonije skopski bulevar će dobiti ime po kraljici romske muzike Esmi Redžepovoj-Teodosievski

Odlukom Ministarstva kulture Makedonije skopski bulevar će dobiti ime po kraljici romske muzike Esmi Redžepovoj-Teodosievski u znak zahvalnosti ovoj svetski poznatoj i priznatoj umjetnici koja je ostavila trajan trag na muzičkoj sceni Makedonije i svijeta.

Tim povodom ministar kulture Makedonije Robert Alagjozovski primio je predsjednika Humanitarnog udruženja “Esma i Steva Teodosievski” Zorana Kostovskog i dugogodišnju aktivistkinju Mirjanu Mirjana Markovski.

Kostovski je objasnio da je inicijativa da skopski bulevar dobije ime po Esmi pokrenuta je odavno u suradnji sa mnogobrojnim građanima koji poštuju ovu umjetnicu koja je bila i veliki humanitarac.

Tamjug

15.01.2018

Feministički pokret zauzima luku Bilbao kako bi označio da rat počinje odavde

/in , /by
  1. Decembar 2017.

Marš koji je organizovao Feministički pokret Euskal Herija pod motom „Feministkinje se protive ratu! Naoružanju i prodaji oružja!­“ otišao je iz Santurtzija kako bi zauzeo luku ove subote. Snažno su osudile početak rata u luci Bilbao jer, svakoga meseca, uz odobrenje vlade Baskije i luke, brod pun oružja odlazi u Saudijsku Arabiju. Kroz akcije sprovedene tokom marša, htele su da se prisete „anti-militarističke borbe hiljada žena kroz istoriju“ i istaknu „njihove transformativne doprinose izgradnji sveta bez nasilja heteropatrijarhata.

Oko hiljadu feministkinja otputovalo je jutros iz Santurtzija kako bi osudile upotrebu ove luke za prevoz hiljada tona oružja otposlatih u Saudijsku Arabiju. Na ovom maršu žene su se oglasile protiv rata, uništenja i smrti i rekle su nam o hrabrom pozicioniranju žena u vremenima sukoba, kao i o potrebi prisustva feminizma u izgradnji mira.

One nisu želele da zaborave simboličku vrednost ove luke; upravo odavde hiljade devojaka i momaka otišlo je u potrazi za utočištem, bežeći iz građanskog rata. I iz tog sećanja su želele da istaknu migracijske politike koje pokušavaju da sakriju posledice tih ratova koje sa Zapada stvaramo i hranimo. “U luci Bilbao izgradili su zid koji sprečava slobodno kretanje ljudi, što doprinosi rastućem broju granica širom Evropske unije; granice postaju slike rata i uništavanja ljudskih bića koje ne samo da lišavaju ljude u tranzitu, imigrante i izbeglice, njihovih osnovnih prava, nego ih još i kriminalizuju”, rekli su organizatori.

Suočavajući se sa ratom i uništavanjem, feminizam nastoji da stavi život u centar i izražava potrebu za izgradnjom drugog modela života. Međutim, oni nisu bili prvi. U današnjem maršu, sve žene koje su, poput njih, održale pacifističke i raznorazne borbe, bile su veoma prisutne. Danas su želele da podsete na žene Grinham Komona. “1981. godine, i sledećih deset godina, organizovale su mirovni kamp u znak protesta zbog odluke britanske vlade da dozvoli krstareće rakete u bazi NATO-a lociranoj u tom gradu”, objasnile su.

I, počevši od svih tih hrabrih i mirnih borbi, žene koje su se okupile danas su takođe želele da koriste mirni otpor kako bi istakle svoje tvrdnje. Dok je marš prolazio pored objekata luke, postavile su rakete orijentisane prema Jemenu, simbol oružja koje je poslato iz našeg grada i tamo hrani rat koji masakrira civilno stanovništvo. Pored toga, bilo je žena koje su u vreme demonstracije ležale na putu, kao mrtve, da bi se videla nevidljivost žena i uloga žrtve u kojoj se stalno nalaze u kontekstu konflikta. “U ratovima se heteropatrijarhija eksponencijalno umnožava do beskonačnosti, pretvarajući naša tela u bojna polja i deo ratnog plena”, rekle su one. Na kraju, tu su i žene koje su se vezale za ograde luke. Kao što su žene Grinham Komona blokirale bazu NATO-a u njihovo vreme, anti-militarističke žene su danas preuzele luku Bilbao.

Njihova poruka je jasna: „Rat je uništenje, suprotan je održivom životu koji zastupamo u feminizmu. Znamo da se u našem gradu proizvodi i izvozi oružje čija su sudbina sukobi koji se neprekidno hrane radi veće koristi industrije oružja”.

Na kraju, pokrenule su peticiju administracijama: “Želimo da se sve mere i sredstva namenjena zaštiti robe luke posvećuju razvoju javnih politika, borbi protiv seksističkog nasilja ili prijemu prisilno raseljenih lica. Želimo zemlju koja stavlja ljudska prava u centar svih predloga, uključujući ekonomske.”

Prevela Nikolina Zec

Šalje: Mreza Zene protiv nasilja

Kad krahira mirovinski sustav, bit će više djece

/in , /by

Demografska obnova: Kad krahira mirovinski sustav, bit će više djece

Naši su stari imali puno djece iz čisto ekonomskih razloga. Trebala im je pomoć u polju i netko da ih uzdržava pod stare dane kad oni više ne budu mogli raditi

Naši su stari imali puno djece iz čisto ekonomskih razloga. Trebala im je pomoć u polju i netko da ih uzdržava pod stare dane kad oni više ne budu mogli raditi.

 

Opsjednutost nepovoljnim demografskim trendovima u Hrvatskoj poprima zabrinjavajuće razmjere. Demografija je postala pitanje svih pitanja. A političari, naravno, vole odgovoriti na vapaje naroda tovarenjem svojih stranačkih ljudi na njegovu grbaču. I bi ministarstvo za demografiju! Tako Hrvat rješava višegeneracijske izazove – osnuje ministarstvo i napiše strategiju. Bit će više djece kad bude više činovnika i papira. Problem riješen!

Nada Murganić POVEĆANJE INVALIDNINE I DOPLATKA :
Iduće godine za demografsku obnovu oko milijardu kuna

No da biste riješili problem, prvo ga morate razumjeti. Kad dođemo u tu fazu, bit će nam jasno da ga množenje ministarstava neće riješiti. Manjak djece u Hrvatskoj nema nikakve veze s nedostatkom strategije ni akcijskih planova, a bome ni s time što ljudi nabavljaju pse, stavljaju im mašnice, oblače kaputiće i fotografiraju se s njima u krevetu. Nema veze niti s Bogom.

Naši su stari imali puno djece iz čisto ekonomskih razloga. Trebala im je pomoć u polju i netko da ih uzdržava pod stare dane kad oni više ne budu mogli raditi. Djeca su bila jamstvo da će obitelj opstati. A budući da nisu mogli znati koliko će ih preživjeti zbog visoke stope smrtnosti, osigurali bi se s pokojim djetetom više.

Danas sve manje ljudi živi na selu, dječji je rad zakonom zabranjen, država isplaćuje mirovine u starosti, a stopa smrtnosti novorođenčadi i djece nikad u povijesti nije bila niža. Nemojmo zaboraviti ni relativno novootkrivenu svijest o tome da se djeci ipak nešto mora pružiti u životu kako bi imala jednaku priliku kao drugi. Ekonomske računice za imati puno djece jednostavno više nema.

Ako mislite da se samo Hrvatska ili „dekadentni Zapad“ suočavaju s ovim izazovom, grdno se varate. Islamski svijet prolazi kroz isto, samo s malim zakašnjenjem budući da su nešto kasnije došli do kakvog-takvog prosperiteta. Islamske teokracije poput Irana ili Saudijske Arabije svjedoče višestrukom padu broja djece po ženi u posljednjih šezdeset godina. Sa sedmero na dvoje ili troje. Ako doista smatrate da smo mi izgubili vjeru u Boga i zaglibili u dekadenciji, bilo bi prilično smjelo tvrditi da su Iranci i Saudijci izgubili Alaha. Tamo se vjerska policija brine za to da se to ne dogodi.

Gledanje na život naših starih kroz današnju optiku nužno vodi do pogrešnih zaključaka. Pa tako dođemo do toga da su psi u krevetu krivci za pad broja djece. Tradicionalna obitelj s više djece danas može biti izraz svjetonazora, neki će reći i domoljublja, ali nekad je ona jednostavno bila datost. Emancipacija žena, tehnološki napredak, migracija u gradove i rast standarda učinili su svoje i ono što je nekad bilo datost sad je stvar izbora.

A Bog je danas isti kao nekad. Od katolika traži otvorenost životu, ali odluka o broju djece i dalje je njihova. Vjernici smiju planirati obitelj i puno će njih u taj plan uključiti ekonomske parametre. To je njihovo pravo i ne treba ih osuđivati niti im docirati zbog njihova izbora.

Isto vrijedi i za one koji svoje kućne ljubimce, koji jadni nemaju nikakve veze s globalnim demografskim kretanjima, puštaju u krevet. Tko voli, nek’ izvoli.

Ako baš mislite da država mora hitno nešto učiniti po pitanju demografije, nemojte se previše uzdati u ministricu Nadu Murganić u čijoj je to nadležnosti. Promjene koje ona može donijeti kozmetičke su prirode. Ali zato bi ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić mogao postati heroj generacije! Daljnje povećanje mase mirovina u trenutku kad se opasno približavamo „čarobnom“ omjeru od jednog radnika na jednog umirovljenika nedvojbeno vodi krahu mirovinskog sustava. Izostanu li strukturne reforme pa novu recesiju ponovno dočekamo nespremni, veliki pad zaposlenosti mogao bi ovaj put dovesti do masovne migracije na selo koje zjapi prazno. A ruralni život bez državne mirovine siguran je put u demografsku obnovu.

Kolumnu piše

Mate Mijić

Dajana Mirković: Umjesto samih Roma i Romkinja, drugi su odlučili šta je dobro za njih

/in , /by

Smatra i da država konačno treba krenuti sa implementacijom Akcionog plana za obrazovanje Roma i Romkinja i da nađe načina da to što je osnovno obrazovanje obavezno na paipru, bude i u praksi

Dajana Mirković (Foto: privatna arhiva)

U našem četvrtom tekstu o mladim liderima i liderkama, upoznajte Dajanu Mirković iz Prnjavora, studenticu Pravnog fakulteta u Banja Luci. Ona je volonterka, edukatorica i velika borkinja za ljudska prava. O ovoj izuzetnoj curi smo već pisali ranije. Ovaj put je predstavljamo kao jednu od budućih liderki.
…

Dajana Mirković studentica Pravnog fakulteta u Banja Luci. Također je i vršnjačka edukatorica u Udruženju Romska djevojka. Dajana se vrlo rano susrela sa aktivizmom i radom u organizaciji. Iako nije znala šta zapravo njeni roditelji rade, ona je vrlo često  sa njima pohađala radionice, edukacije i odlazila u romske zajednice širom Bosne i Hercegovine.

Kaže da joj je to jako pomoglo da bolje razumije život i probleme Roma i Romkinja koji žive u zajednicama.

„U životu Roma i Romkinja obrazovanje treba biti najbitnija stvar. Treba mnogo više ulagati, jer budućnost je u obrazovanju. Jedino tako možemo poboljšati svoj status u društvu i jedino se tako možemo boriti protiv predrasuda i diskriminacije“, rekla je Dajana.

Smatra i da država konačno treba krenuti sa implementacijom Akcionog plana za obrazovanje Roma i Romkinja i da nađe načina da to što je osnovno obrazovanje obavezno na paipru, bude i u praksi.

Za nju je vrlo teško kada  u romskim zajednicama vidi svoje vršnjake koji su napustili školu. Kroz razgovor, ona čuje razne priče od njih. Ima i onih gdje joj vršnjaci govore kako bi jako voljeli ići u školu, ali su prerasli sve dobne granice redovnog školovanja. Djevojčice se vrlo rano udaju…

„Često imamo priliku da čujemo kako su velika sredstva uložena u intengraciju Roma i Romkinja u BIH, mada, obilazeći romska naselja i dalje vidim siromašne Rome, djecu koja nisu u školama, nezaposlene Rome i Romkinje koji prose ulici kako bi prehranili porodice. Često čujem i govore mržnje“, govori Dajana.

Kao osoba koja je dobro upoznata sa dešavanjima u romskom nevladinom sektoru i odnosima sa donatorima, ona smatra da pristup prema romskom narodu nije bio dobar kada su donatori ulagali sredstva. Govori i da su većina onih koji se danas bave romskim pitanjem, sami odlučili šta je najbolje za romski narod, a da Rome niko nikada nije pitao šta oni doista žele i kako oni vide da se njihovi problemi mogu riješiti.

„Svi su bili pametni pa su odlučivalai u ime Roma i Romkinja i zato mislim da imamo upravo ovakvu situaciju kakvu imamo sada i posle Dekade Roma“, smatra Dajana.

S druge strane, kaže da ipak ima pomaka. Uzevši u obzir Prnjavor gdje je rođena, Dajana kaže da je svim romskim porodicama riješen stambeni problem, mada kaže da je malo takvih primjera.
Po njenom mišljenju, vrlo su upitni rezultati zapošljavanja Roma i Romkinja. Jer, kaže ona, ako tražimo, možemo dobiti informaciju koliko je sredtsva utrošeno za zapošljavanje u prethodnom periodu, ali niko neće postavi pitanje koliko je Roma i Romkinja ostalo posle godinu dana na istom poslu?!

Kako i sama pripada generaciji mladih Romkinja, Dajana smatra da za njih generalno nema mjesta, jer kako kaže, većina romskih lidera priča kako treba uključiti mlade, ali malo je njih koji su to stvarno i uradili.  Mladima samo treba pružiti šansu da se uključe i rade. Generalno, ona poštuje sve one romske liderke i lidere koji su u svojoj zajednici uradili nešto korisno.

Već smo napisali da Dajana studira prava. Njen plan je da jednog dana profesionalno pomaže svima onima kojima su ugrožena prava.

(portal-udar.net)

 

Hipatija

/in /by

Hipatija, prva je velika znanstvenica koja je ostavila traga u povijesti. Knjižnica je Aleksandrijska, ona koju su kršćani spalili 391. godine. Civilizacija je Rimsko carstvo, čijim se padom gasi antička tradicija i počinje tisućljetno mračno doba. Sva tri pojma asociraju na španjolski povijesni film iz 2009. godine, Agora, koji je povod ovom tekstu. Tema filma je odnos religije i znanosti.

Scenarij i režiju Agore potpisuje Čileanac Alejandro Amenabar. Na festivalu u Cannesu rekao je: “Ovo nije film usmjeren protiv religije, već protiv fundamentalizma i jednoumlja”. Bez obzira što je film prije izlaska prošao “pregled” od strane Vatikana (navodno je tražena samo korekcija nekih citata iz Biblije), distributeri su se dosta ustručavali preuzeti ga. Očekivano, čim se pojavio u kinima javili su se dušobrižnici s optužbama da potiče na mržnju jer prikazuje kršćanstvo u negativnom svjetlu.

A film samo daje povijesne činjenice koje bi mnogi vjernici tako rado gurnuli pod tepih: uništena je najveća biblioteka staroga svijeta, razbijeni kipovi (poganskih božanstava), na nezamislivo okrutni način ubijena Hipatija (iz čak tri razloga mrska novoj religiji – žena, predstavnica razuma i ateistica), pobijeni su nebrojeni pogani i Židovi. Sve u ime nove religije, novoga boga, “boga koji voli i milosrdan je”.

Krajem 4. stoljeća nove ere “religija u usponu” pokazuje lice koje je sačuvala do danas:— želju za dominacijom — u ono je doba kršćanski biskup, Ćiril, prisilio svjetovnu vlast Aleksandrije na javno krštenje i klečanje pred Biblijom; danas tajnik Komisije Iustitia et Pax koju vode biskupi Katoličke crkve, Gordan Črpić, tvrdi “ako je 80 posto katolika u društvu, onda bi 80 posto zastupnika trebalo biti katolicima, 80 posto na javnoj televiziji i u javnim poduzećima”;

— netoleranciju — onda kamenovanje Židova, danas splitski dominikanac fra Jozo Ćirko izjavljuje da je sretan zbog krvavih glava te kako bi i sam “bacao kamenje” na gay povorku;

— nazadnost — onda su se palile knjižnice (Aleksandrijska nije bila jedina), a danas vojni biskup Juraj Jezerinac izjavljuje: “Tri najveće tragedije koje su u 20. stoljeću zadesile čovječanstvo su Marx, Freud i Darwin”;

— licemjerje — u ono je doba Ćiril govorio o ljubavi i milosrđu dok je istovremeno pozivao na linč (širio glasine da je Hipatija vještica koja baca sotonističke čini na žitelje grada); u današnje vrijeme Katolička crkva u Brazilu zbog pobačaja izopćuje dvanaestogodišnju djevojčicu koju je silovao očuh, izopćuje i liječnike koji su joj spasili život, ali ne izopćuje očuha. Naš ugledni teolog Adalbert Rebić to opravdava riječima “Božji su zakoni iznad ljudskih”.

Predavala je filozofiju (Platona i Aristotela) te očaravala ne samo učenike iz Aleksandrije nego i iz Rima, Atene i drugih velikih gradova Rimskog carstva. Ondašnji biskup, Ćiril, doživljavao ju je kao veliku prijetnju jer su njezini bivši učenici, koji su došli na utjecajne položaje u Aleksandriji (primjerice rimski perfekt Orest), bili i dalje pod njezinim utjecajem. Nakon Ćirilovih širenja laži o Hipatiji, razularena rulja kršćana nasrće na nju, skida ju, tuče te joj na kraju guli kožu i meso oštrim školjkama. Kasnije je Ćiril proglašen za sveca.

Filmska je verzija, razumljivo, znatno ublažena. Na platnu Hipatija umire tako da ju uguši njezin bivši rob Davus (koji je prešao na stranu kršćana) čuvajući ju dok rulja okolo skuplja kamenje. Davus kaže “onesvijestila se” i prepušta ju, već mrtvu, bujici kamenja. Hipatijinom smrću simbolički završava antička kultura i započinje dugo, mračno doba predvođeno kršćanstvom. O Hipatiji su pisali mnogi, od Voltairea do Edwarda Gibbona – autora poznate knjige Slabljenje i propast Rimskoga Carstva (Stih 2009). Poznato je da se bavila geometrijom, konkretno čunjosječicama (krivuljama koje se dobiju kao presjeci stošca: kružnica, elipsa, hiperbola, parabola). U filmu je prikazana njezina spoznaja, što vjerojatno ne odgovara povijesnim činjenicama, da putanje planeta nisu kružnice nego elipse. Tu je činjenicu objavio tek Kepler 1609. godine (danas je poznata kao prvi Keplerov zakon) zahvaljujući preciznim astronomskim mjerenjima, ali i na temelju znanja o čunjosječicama.

 

Jedna tema: religija i znanost

Hipatiju je pokušao spasiti Sinesius, biskup iz Sirene, također njezin bivši učenik. Ponudio joj je da javno prihvati kršćanstvo, kao što su to učinili i svi tadašnji svjetovni vlastodršci Aleksandrije (kao što sadašnji političari javno iskazuju odanost Crkvi kad od toga imaju koristi). Hipatija je odbila. Rekla je Sinesiusu: “Ti ne smiješ preispitivati svoja uvjerenja. Ja moram.” To je ključna rečenica koja pokazuje zašto su religija i znanost nespojivi. Vjernik ne smije sumnjati. Znanstvenik mora. Znanstvenik je, po definiciji, skeptik.

Religija je uvjeravanje ljudi u vječnu i nepromjenjivu istinu koju je povlaštenima prišapnulo nadnaravno biće. Znanost je negacija nadnaravnog. To je traganje za razumijevanjem svijeta pri čemu se sve tvrdnje, bez iznimke, moraju moći neprekidno preispitivati i korigirati. Razlika nije samo u idejama. Razlika je u pristupu, u metodi. I zato je nepremostiva.

 

 

LJUDSKO PRAVO

/in , /by

Povodom dana ljudskih prava, trebamo postaviti pitanje posebno onima koji su na mjesta odlučivanja i koji vladaju ovim narodom, kreiraju ima prava, što su napravili za svoje građane tokom ovih godina koji su glasali za njih i primaju plaću od poreznih obveznika.

Ono što je zajedničko svima, uključujući i nacionalne manjine, je siromaštvo i zaštita ljudskih prava, a Romi se tu vide kao jedna od najugroženijih. Ne treba velika istraživanja i razgovore sa članovima te zajednice. Dovoljno je otići u romskim naseljima koji su na rubovima grada odnosno izgrađeni dalje od naseljenih mjesta da bi vidjeli te jadne ljude kako žive u obitelji sa mnogobrojnim članovima u neku kvadraturu koja je možda dovoljna za 2-3-oje ljudi.

Čim uđeš u naselje nedaleko od romskih kuća dočeka te veliko smetlište.

Djeca odlazeći u školu svakodnevno prolaze pokraj tog smetlišta. Uz put dok stigne u školi već je zaprljao svoju ionako poderanu obuću. Još nije ušao u učionici već je naglas ismijan i izrugan kako je prljav i smrdljiv cigan. Naravno njegovo mjesto je negdje u zadnjoj klupi.

 

Tako sjedi do kraja nastave, te nakon nastave vraća se u svoj ionako neskroman dom.Ukoliko ima što za pojest poješće ukoliko ne mora šutjeti dok se roditelji ne snađu za prehranu. Ukoliko je još dan napiše zadaću jer kada se smrači nemože pisati zadaću jer nemaju struju, isključena je jer je ne mogu platiti roditelji. A i vode nama.

WC nema, ali ionako nikome nije briga. Otišće vani i obavit će. Ukoliko se postavi pitanje Službama zaduženih da vode brigu za one kojima je pomoć potrebna, odgovaraju da su imali pomoć ali da su ga nenamjenski potrošili i oduzeto im je pravo na novčanu pomoć.

Oni ne smiju biti bolesni. Do prve zdravstvene ustanove moraju pješačiti 4-6 kilometara. Ukoliko su bolesni oni moraju se snaći, jer hitna ionako neće doći. Neka idu pješice ukoliko se žele liječiti. Auto ne smiju imati jer je to luksuz iako žive daleko od grada.

Oni koji koristi pomoć za uzdražavanje oni ne smiju niti voziti posuđeni auto a kamoli imati. Policija čeka na ulazak u naselju te prati Rome čime se bave, da li voze auto itd. Ukoliko ih indentificira da je toga dana vozio auto, nije bitno čije je auto. Prijavi se Centru za socijalnu skrb i oduzima mu se pravo na socijalnu novčanu pomoć, pa meka se snađe, iako je možda morao voziti bolesno djete ili nekog člana od obitelji.

Zbog situacije u kojoj se nalaze pojedine obitelji oduzimaju im se djeca te se daju u udomiteljstvo drugoj obitelji. Da, hvala bogu neki Romi koji su se snašli sagradili su velike kuće te  imaju dovoljno prostora. Imaju suradnju sa institucijama. Da, tamo se djeca šalju kada se oduzimaju od ovih jadnih siromašnih roditelja.Naravno da se i dobro plaća po djetetu. Izgovor je da djeci je tamo bolje, imaju za pojest, imaju gdje učiti ali imaju i isti jezični govor te kulturu. Pod nadzorom su, bolje im je u udomiteljstvo.

Eto to je „Ljudsko pravo Roma“.

 

Ramiza Memedi

Poštovanje manjinskih prava-Roma

/in , , /by

Poštovanje manjinskih prava-Roma

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, kao temeljnim aktom, pripadnicima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj jamče se sljedeća prava:

  • Izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini;
  • Uporaba imena i prezimena na manjinskom jeziku i pismu;
  • Dobivanje osobne iskaznice i na manjinskom jeziku i pismu;
  • Služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
  • Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
  • Uporaba svojih znamenja i simbola;
  • Kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicije;
  • Pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
  • Pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
  • Samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;
  • Zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
  • Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te
  • Zaštita od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.

 

Problem Roma u integraciji društva je veoma složen proces i ta integracija ne bi mogla bez rješenna kvaliteta života Roma i to riješnog zdravstvenog osiguranja, zapošljavanja i zadovoljavajućih uvjeta stanovanja koje predstavlja temelj za daljnje funkcioniranje i napredak čovjeka.

Zbog uvjeta života puno veći broj romske djece završava na odjelu pedijatrije posebno na području Međimurja i Koprivnici. U Koprivničkoj županiji  ističu da od ukupno bolesne djece u bolnici  na odjelu pedijatrije su 20% romske djece, pogotovo zimi iako broj Roma nije velik, ali zbog teških uvjeta djeca završe u bolnici.

Mnogi Romi nemaju zdravstveno osiguranje što je to jedno osnovno ljudsko pravo. Do ostvarenja zdravstvenog osiguranja je vrlo teško. Neki su se snašli tako što su se zapošljavali na javnim radovima preko mjera NSUR,  a neki su čak pravili namjerna prekršajna djela kako bi završili u zatvoru da steknu zdravstveno osiguranje, žalosno,  iako mnogi još uvijek nemaju.

Zdravlje je na prvo mjesto jer zdrav čovjek može se zaposliti, može završiti obrazovanje, može sebi sagraditi kući i ne mora biti teret državi, kako mnogi građani govore da Romi ne žele raditi (iako im ne daju šansu) vile živjeti na teret državi –primati socijalnu pomoć.

Mnogi građani Romi Hrvatske žele raditi, žele se osamostaliti i ne živjeti sa roditeljima u malu kvadraturu. Ali nažalost još dugo se moraju načekati da budu ravnopravni građani i da imaju ista prava. Još dugo će ih se diskriminirati zbog nacionalnosti, još dugo će čekati na željeni posao, još dugo će sjediti u 20 m2 sa roditeljima i još dugo će primati mizernu socijalnu pomoć.

Svakog romskog učenika kojeg znaju kao Roma susreće se s predrasudama i diskriminacijom i takvih primjeri ima puno po cijeloj Hrvatskoj.

Romska zajednica prema svim međunarodnim izvješćima trpi najviše diskriminacije i u najtežem je položaju. Problemi su brojni te zahtijevaju ne samo novac i vrijeme, nego i znanje i političku volju, ali toga nema ili je vrlo malo.

Godinama se troše značajna sredstva za poboljšanje položaja Roma, ali nažalost i dalje Romi žive u istome i za sada u još gorem položaju.

To su romska prava!!!!!

 

Ramiza Memedi

Gypsy Philharmonic Orchestra

/in , /by

Gypsy Philharmonic Orchestra – 12. prosinca 2017. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

 

Najveći glazbeni doživljaj ovog adventa! Doživite strast i emociju najvećeg romskog svjetskog orkestra. Gypsy Philharmonic Orchestra okuplja najbolje romske glazbenike mađarskog podrijetla iz raznih dijelova Europe. Glazbeni program uključuje kombinaciju tradicionalnih melodija romskih violina, velikana poput Grigorasa Dinicua, Ferenca Erkela ili Vittorija Montija te istovremeno najvećih blagdanskih klasika kao što su Johannes Brahms, Pablo De Sarasota, Johann Strauss i Pyotr Ilyich Tchaikovsky, kao i iznenađenja poput prekrasne verzije skladbe iz filmskog hita Schindlerova lista, Johna Williamsa. Virtuozni svirači, više od 60 glazbenika na pozornici, posebni su i po tome što sviraju isključivo bez partitura i predstavljaju bogatu glazbenu kulturu Budimpešte. Violine, kontrabasi, klarineti i cimbala proizvest će nevjerojatan doživljaj ovog adventa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Romski glazbenici kroz generacije održavaju tradiciju slavlja uz glazbu i muziciranje, poznati po nevjerojatnoj virtuoznosti i iako ne možemo definirati romski glazbeni izričaj, on ima jasan vlastiti identitet vrlo sličan blues glazbi koja dolazi iz Amerike. Više od dva sata Gypsy Philharmonic Orchestra svirat će najbolje kompozicije klasične glazbe, na način koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

Počastite sebe i svoje bližnje za blagdane ovom posebnom glazbenom poslasticom.

Karte se kreću u rasponu od 290 kn sve do 390 kn za VIP mjesta, a mogu se kupiti putem prodajnog  sustava Ulaznice.hr, sustava Eventim i na blagajni Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski.

U Pitomači počeo s radom ”Vedri radio”,

/in , /by

Prvi internetski radio za nacionalne manjine

Od ponedjeljka 17. srpnja, počeo je s emitiranjem ”Vedri radio”, prvi internetski radio za nacionalne manjine. Središte mu je u Pitomači, Ulica Ljudevita Gaja 42a. Od ponedjeljka do petka emitirat će od 7,00 do 14,00, a subotom od 16,00 do 21 sat. U programu će se nalaziti sadržaj o aktualnostima i problematici 17 nacionalnih manjina. Glavna urednica je Vedrana Šajn. Internetski radio ”Vedri radio”, može se poslušati (www.vpz.hr)

Romkinje su najugroženija i najranjivija marginalizirana grupa na Balkanu

/in , /by

Romkinje trpe često višestruku diskriminaciju i predstavljaju jednu od najugroženijih i najmarginalizovaniju grupu u svim državama zapadnog Balkana. Patrijarhat, nizak nivo obrazovanja, loš socio-ekonomski položaj, nasilje u porodici i ugovoreni brakovi su najveći problemi koji ugrožavaju sigurnost Romkinja

 

U Beogradu je protekle sedmice održana konferencija pod nazivom “Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu”, u organizaciji CARE International Balkans i Koordinacionog tijela za praćenje realizacije Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja Vlade Republike Srbije.

„Svrha  organizovanja ove regionalne konferencije je doprinos poboljšanju kvaliteta suradnje romskih ženskih organizacija u regiji, kako međusobno, tako i s relevantnim vladinim institucijama te da  se kroz diskusiju i zajednički donesene zaključke i preporuke utvrde potrebe i prostor za daljnja unapređenja  statusa, uloge i značaja Romkinja u regiji. Romske organizacije civilnog društva i predstavnici i predstavnice institucija  trebaju zajedno da osiguraju neposrednu pomoć i podršku  Romkinjama da  imaju siguran život kao i pristup pravima i zdravstvenoj zaštiti“  rekla je za UDAR, Jadranka Miličević koordinatorica projekta „Za aktivnu inkluziju i prava Romkinja na zapadnom Balkanu II“.

Prema riječima Sumke Bučan, direktorice Care International Balkans, na prostoru Zapadnog Balkana, za razliku od velikog broja zemlja članica EU, ne postoji fizička segregacija Roma, iako diskriminacija i predrasude u velikoj mjeri opterećuju društva.

“Posebno bih istakla višestruku diskriminaciju Romkinja. One predstavljaju najmraginalizovaniju populacijsku grupu u regionu“, naglasila je na Bučan, te izrazila očekivanje da će se nastaviti dijalog romskog nevladinog sektora i državnih institucija i da će se Romkinje uključiti u izradu i implementaciju nacionalnih strategija i politika koje su usmjerene prema njihovoj zajednici.

Romkinje trpe često višestruku diskriminaciju i predstavljaju jednu od najugroženijih i najmarginalizovaniju grupu u svim državama zapadnog Balkana. Patrijarhat, nizak nivo obrazovanja, loš socio-ekonomski položaj, nasilje u porodici i ugovoreni brakovi su najveći problemi koji ugrožavaju sigurnost Romkinja.

„Ne možemo očekivati veliki napredak, kad neke Romkinje i dalje smatraju da je nasilje nad njima normalno, kad majke smatraju da njihova djeca ne bi trebalo da se obrazuju dalje od četvrtog ili petog razreda, kad su žene pod kontinuiranom kontrolom muškaraca, što ugrožava njihovu sigurnost i uskraćuje njihovu samostalnost“, rekla je Fana Delija, izvršna koordinatorica Centra za romske inicijative Nikšić.

Sistemska i neformalna diskriminacija najveće manjinske zajednice

Osvrćući se na rezultate istraživanja koje su sprovele nevladine organizacije Atlantska inicijativa i Kali Sara iz Sarajeva, Maida Čehajić-Čampara, projektna koordinatorica UN Women, navodi da je u odnosu na sistemsku diskriminaciju, daleko bolnija ona neformalna. Navodeći primer jednog od najmlađih ispitanika, romskog dječaka koji je jedan od najboljih učenika u svom odjeljenju, Čehajić-Čampara slika situaciju diskriminacije Roma čak i u školi.

„Na roditeljskom sastanku razrednica u želji da pohvali jednog učenika, naglašavajući da  se radi o dječaku koji živi u dosta teškoj situaciji, ali uprkos tome on ima skoro sve petice. Druga djeca, koja žive u daleko boljim uslovima, ne uče dovoljno dobro. Roditelji kad su došli kući rekli su „eto, jedan Cigan ima sve petice, a ti nemaš.“ Ovakav pristup oslikava kompletno mišljenje jednog društva“, zaključila je Maida Čehajić iz UN Women-a.

Preporuke sa ove regionalne konferencije će biti proslijeđene svim učesnicima/ama da ih pošalju predstavnicima/ama institucija na nacionalno i lokalnom nivou sa ciljem da se neke od njih počnu i realizirati.

Krajem Novembra će preporuke biti uručene  predstavnicima/ama u Europskoj Uniji, tokom studijske posjete Briselu (20.-25. Novembar 2017.) , kao i na VI Internacionalnoj konferenciji Romkinja „Žene i politička zastupljenost: Slučaj Romkinja i putnica“  u Strasbourgu.

Preporuke

1.Većina zemalja ima neke strategije, javne politike, nacionalne strategije, akcione planove… Potrebno je ove politike analizirati i otvoriti pitanje njihovog konkretizovanja ili operacionaliziranja, posebno sa fokusom na Romkinje.

2. Uspostaviti  sisteme monitoringa provođenja usvojenih strategija i mehanizama izmjene ili dopune javnih politika i konkretnog djelovanja država.

3. Kao bitan segment uključiti u postojeće, ili izraditi kroz nove i specifične strategije pitanja sigurnosti Romkinja. Iskoristiti dostupne podatke za sveobuhvatnu analizu stanja kako bi se ovom važnom pitanju u svim njegovim segmentima dala potrebna važnosti i analizirati koji mehanizmi nedostaju za jačanje sigurnosti Romkinja.Pokrenuti i realizovati edukativne i druge kampanje kako bi se stvorio efekta socijalne solidarnosti koji bi bio snaga koja će primijeniti negativna uvjerenja i tradicijske stavove zajednice koje u određenoj mjeri toleriše negativne trendove nasilja nad ženama i povećanja stepena informisanosti Romkinja njihovim  pravima.

4.Pitanje obrazovanja ima važno mjesto jer predstavlja jedan od najbitnijih načina podizanja stepena ravnopravnosti Romkinja. Pokrenuti  i pronaći sredstva za finansiranje i formalnih neformalnih načina podizanja stepena obrazovanja Romkinja (i kroz edukaciju odraslih), te za podršku programima i projektima NVO u ovoj oblasti.

5.Strategijama ili javnim politikama i izgrađenim potrebnim mehanizmima, zagarantovati prava učešća Romkinja u svim društvenim procesima.

(portal-udar.net)