Svakih 15 minuta jedna žena je fizički zlostavljana, svake godine prijavi se oko 20 tisuća slučajeva nasilja, a sve veći broj žena ubijaju njihovi partneri

Sedmu godinu zaredom Hrvatska sudjeluje u svjetskoj kampanji Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama/One Billion Rising Revolution 2019. Kampanja je tijekom godina prerasla u pokret, a akcije se provode u preko 200 zemalja u svijetu.

“Svjedočimo novim ubojstvima žena, pokušajima ubojstava, premlaćivanju i neadekvatnom kažnjavanju zlostavljača, napadima na reproduktivna prava žena, kiretažama bez anestezije, trgovanju ženama, seksizmima. Svakodnevno svjedočimo institucionalnom nasilju – pravosuđe, socijalne službe, zdravstvene i obrazovne ustanove ne djeluju u cilju sprječavanja nasilja a Konvencija se ne provodi.. Živimo u kulturi u kojoj se čini da žene moraju trpjeti nasilje”, kazala je Borić. “Odlučili smo da kampanje više nisu kampanje, borba za prava je naša svakodnevica i bit ćemo jednako uporne dok Vlada i naše pravosuđe ne prestane zlostavljati žene”, poručila je.

Da bismo spriječili nasilje nad ženama, moramo prepoznati i povezivati nasilje u svim njegovim oblicima: uz fizičko, seksualno ili psihičko nasilje, svjedočimo i sustavnom ekonomskom, političkom i socio-kulturnom nasilju.
Prošle godine zagovarale smo ratifikaciju Istanbulske konvencije, a godinu dana kasnije svjedočimo novim ubojstvima žena, pokušajima ubojstava, premlaćivanju i neadekvatnom kažnjavanju zlostavljača, napadima na reproduktivna prava žena, kiretažama bez anestezije, trgovanju ženama, seksizmima….

Stoga želimo podsjetiti na akciju #prekinimošutnju kojom su žene progovorile o nasilju u zdravstvenim institucijama i zahtijevali smo da prestanu svi oblici nasilja nad ženama u zdravstvenim institucijama o kojemu su žene progovorile tijekom akcije #prekinimošutnju – poručuju organizatori.

Na različitim lokacijama u gradu žene i muškarci čitali su svjedočanstva žena koja su prikupljena kampanjom #prekinimošutnju.

Unatoč snažnom i dugotrajnom odjeku u javnosti, bolnih svjedočanstava tijekom ginekoloških zahvata o kojima su svjedočile tisuće žena diljem Hrvatske, nadležne institucije još uvijek nisu poduzele konkretne korake kako bi se unaprijedila skrb pacijentica.
Žene imaju ustavno i zakonsko pravo na kvalitetnu zaštitu reproduktivnog zdravlja unutar sustava javnog zdravstva – zasnovanu na načelima humanosti, dostupnosti i suodlučivanja pacijentica, koju kao zdravstvene osiguranice i porezne obveznice, i plaćaju.

Međutim, akcija #PrekinimoŠutnju razotkrila je da se navedena načela u hrvatskom zdravstvenom sustavu ne poštuju.

Na zaključke ministra zdravstva o tome kako se radi o pojedinačnim propustima, odlučno poručujemo kako je jasno da postoji sistemska pogreška u zdravstvu u kojemu se fizičko, verbalno i ekonomsko nasilje nad pacijenticama provodi desetljećima, a očituje se kroz nepotrebno bolne kiretaže nakon pobačaja, punkcije jajnih stanica, biopsije te šivanje međice nakon poroda, vrijeđanja i omalovažavanja pacijentica te nezakonito naplaćivanje usluga trudnicama i rodiljama.

Stoga od svih nadležnih institucija zahtijevamo da se poduzmu sljedeći konkretni i učinkoviti koraci za suzbijanje fizičkog, verbalnog i ekonomskog nasilja pacijentica:

• Od premijera tražimo pokretanje procedure te upravljanje procesom izrade Akcijskog plana za zdravlje žena. Akcijski plan treba biti prvi hitni korak i jasna poruka svim dionicima u skrbi za zdravlje žena da zdravlje nije roba niti privilegija, već temeljno ljudsko pravo upisano u hrvatski Ustav. Akcijski plan mora počivati na jasnim ciljevima, aktivnostima i odgovornostima, imati osiguran proračun, a za nadzor nad njegovom provedbom treba imenovati neovisno tijelo.
• Od Hrvatskog sabora tražimo pokretanje postupka izrade i donošenje Rezolucije o zaštiti zdravlja svih žena kojom se ukazuje na stanje i probleme u području zdravstvene skrbi žena i kojom se predlažu provedbene mjere Vladi Republike Hrvatske.
• Tražimo da se u izradu Akcijskog plana za zdravlje svih žena i Rezolucije o zaštiti zdravlja svih žena ravnopravno uključe svi važni dionici: Ministarstvo zdravstva, javnozdravstveni stručnjaci/kinje, stručne komore i društva, pravobraniteljske institucije, stručnjaci/kinje za ljudska prava, visokoobrazovne institucije koje školuju zdravstvene radnike/ce, predstavnice pacijentica te ostale potrebne stručnjake/kinje.

Tražimo političku odluku koja će doprinijeti sustavnom rješavanju problema institucionalnog nasilja kojemu su pacijentice podvrgnute unutar sustava javnog zdravstva.
Tražimo poštivanje njihovih ljudskih prava i prava pacijenata, ali i ravnopravno uključivanje pacijentica u sve procese koji se tiču njihova zdravlja.

Milijarda ustaje #prekinimošutnju u Zagrebu organiziraju: Roditelji u akciji – Roda, Centar za ženske studije, SOIH – Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, Solidarna – zaklada za ljudska prava i solidarnost, CESI – centar za edukaciju i savjetovanje, Ženska soba, Status M, Bolja budućnost – udruga žena Romkinja Hrvatske, U dobroj vjeri, Forum žena Zagreb.

Jedino dosljedna primjena zakona, uz odgovarajući rad nadležnih organa, može popraviti poštivanje ljudskih prava Roma. Država je dužna pomoći onima koji hoće izgraditi pravedniji i prosperitetniji život“.

Nasilje nad ženama manifestacija je povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, koji su doveli do dominacije nad ženama, diskriminacije žena od strane muškaraca i do sprečavanja punog napretka žena.

U posebno ugrožene kategorije su žene, dok žene Romkinje su diskriminirane u više oblasti, jer većina njih nisu uspjele završiti niti osnovnu školu te su neobrazovane, nezaposlene, ne poznaju hrvatske mehanizme o ljudskim pravima  i danas su vrlo često predmetom manipulacije kako u društvu tako i u svojoj vlastitoj zajednici.

Romkinje su diskriminirane osim u društvu i unutar svoje vlastite zajednice i prema slobodnoj procjeni nevladinih organizacija, 70% populacije živi u tradicionalnom patrijarhalnom životu u kontekstu kojega žena «nema prava na samostalne odluke».

Žena Romkinja stoljećima mora da se suočava sa dva bitna izazova:
sa jedne strane je njena uloga unutar romske zajednice gde je odgovorna za očuvanje i prenošenje vrijednosti običaja i romske tradicije a sa druge strane su njene želje za dostizanjem statusa u društvu,  kome takođe pripada.
O Romkinjama i njihovoj kulturi uglavnom se govori kao o nečemu što je onemogućava uključivanje u širu društvenu zajednicu.

Smatramo da ima puno toga što bi se u našoj kulturi i tradiciji  trebalo mijenjati. „Vrijeme je da Romi poput ostalih naroda u Hrvatskoj daju šansu  Zakonu kako bi mogle žene ostvariti svoja ljudska prava. Vrijeme je da se i mi Romkinje oslobodimo negativne tradicije. Promjena tradicije i poštivanje zakona unaprijedili bi dječja prava, pravo na obrazovanje, slobodu mišljenja i izbora,slobodan odabir partnera i ljudska prava, posebno ženi Romkinji, jer  tradicija igra bitnu ulogu u životu žene Romkinje i romske zajednice uopće.

Tradicija u romskoj zajednici ukazuje na čvrste i dugotrajne načine ponašanja koji se prenose sa generacije na generaciju, te se kroz tradiciju  i danas mnogim mladima oblikuje život. Smatramo da je vrlo važno i jedini način prevazilaženja sopstvenog negativnog nasljeđa. Tradicija nosi nešto i  pozitivno i ne mora da znači da je nešto staro pogrešno te se to pozitivno treba njegovati i sačuvati.

Konvencija je dokument koji nasilje nad ženama tretira kao kršenje ljudskih prava žena, dok se u Hrvatskoj 90% prijavljenog nasilja tretira kroz prekršajno pravo.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama prilika je da posebnu pozornost posvetimo Romkinjama koje su posebno ranjiva skupina i jedna koja je  najčeše žrtva nasilja u obitelji i društvu Republike Hrvatske. Romkinje su u nepovoljnom položaju od prosječnog položaja svih žena.

Romkinjama problemi počinju od malih nogu. One već od malih nogu moraju brinuti o starijoj braći i sestara bez obzira koliko je ona u mogućnosti. Ona vrlo mlada ulazi u brak nespremna i fizički i psihički, bez njihovog odabira i volje. Ulaskom u braku one neznajući svoju ulogu izložene su nasilju od strane članova obitelji supruga a i samog supruga. Oni je odgajaju da bude dobra kućanica, majka a i supruga kako on sam želi.

I ako se neke i osvjeste te žele prijaviti nasilnika one zbog svoje ekonomske ovisnosti nisu u mogućnosti  jer su ovisne o svojim očevima, braći, muževih obitelji, muževima  i drugim članovima obitelji. U većini slučajeva Romkinje žive u izoliranim romskim naseljima. Osim Romkinja nasilje trpe i djeca. Prinuđeni su biti na ulici ne u školskim klupama kako bi zaradili (prositi, prodavati na crno) i doprinjeti kućnom budžetu. Osim nasilja i obitelji oni su izloženi i nasilju od ostalog stanovništva, posebno djeca koji trpe vređanje svoih vršnjaka, učitelja, nastavnika i roditelja učenika koji pohađaju isti razred.

Jedino dosljedna primjena Zakona, uz odgovarajući rad nadležnih organa/institucija, može popraviti poštivanje ljudskih prava Romkinja/Roma kako bi živjeli život bez nasilja jer ne može biti

“TRADICIJA I OBIČAJI  IZNAD ZAKONA”.

.