Mi Romi ne smijemo da izgubimo svoju kulturu

/in , /by

Lois Brookes-Jones je mlada Romkinja iz Velike Britanije koja se bori za prava Roma i LGBT populacije širom Evrope.

Lois trenutno studira političke nauke u Chesteru, gdje je dobila i mnogobrojne nagrade za najangažovanijeg studenta u projektima koji su doprinijeli poboljšanju lokalne zajednice.  Svoj aktivizam koji pomaže Romima širom Evrope Louis smatra obavezom svake mlade osobe koja želi da donese promjenu. Pored redovnih studija, Louis se bori da tradicija i historija Roma ne padne u zaborav. Kroz edukovanje mladih o romskom genocidu koji se desio u logoru Auschwitz-Bikernau koji takođe nosi naziv „Ciganski logor“ i zalaganje za prava ranjivih grupacija žena, ona kao član Evropskog komiteta mladih daje sve od sebe da se njen glas čuje i da mladi Romi ustanu na noge i bore se za svoja prava sljedeći njen primjer. Portal Udar je razgovarao sa ovom aktivisticom.

„Od malena nosim tradicionalne romske nošnje i ne želim da to promjenim, jer ako se prilagodim ostalima, onda napuštam svoju tradiciju i stavljam je u zaborav. Nije dovoljno to što samo pričamo konstantno o romskoj kulturi, tradiciji, i historiji Roma, ako mi sami zapostavljamo ono na šta treba da budemo ponosni. Moramo da se riješimo straha koji imamo kao narod, ako ustanemo, ogranizujemo proteste, demonstracije, i zauzmemo se sami za sebe, Romi za Rome, jedino tako ćemo moći da donesemo pozitivnu promjenu.

Potrebno je mnogo više rada na lokalnom nivou, kako bi dostigli taj internacionalni nivo i povezanost Roma širom Evrope. Ne smijemo dopuštati da  drugi dobijaju zasluge i bivaju nagrađeni jer su pomogli Romima da nauče svoju historiju, kada ima i Roma koji su mnogo obrazovaniji i mogu da se bore za svoj narod. Romi se posmatraju kao resurs koji se može iskoristiti, a ne kao narod„, pojasnila je Lois.

Kao mlada Romkinja koja je pripadnik LGBT populacije, Lois tvrdi da nije oduvijek znala kako da prihvati samu sebe i bude ponosna, već je to samo došlo kako je sazrijevala i formirala sebe kao osobu.

„Od malih nogu sam učena da samim time ako kažem da sam Romkinja, već sebe izlažem određenoj opasnosti i postavljam sebe u ranjiv položaj, jer dajem opštoj populaciji razlog da me diskriminišu i rasno segregiraju. Da bi imali osnovna ljudska prava moramo da krijemo svoj  kulturni identitet i da se prilagodimo kulturi i običajima opšte populacije gdje smo nastanjeni, što je zaista apsurdno. Duplo više moramo da se trudimo da postignemo jednake rezultate kao ostali i da dobijemo ta osnovna ljudska prava. Mi Romi ne smijemo da izgubimo svoju kulturu“, tvrdi Lois.

Ona tvrdi da najteži dani u njenom životu su bili kada je htjela da saopšti svojoj porodici da je biseksualna.

„Imala sam 14 godina tada, htjela sam da im kažem, ali strah u meni me sprečavao. Nisam htjela da izgubim sve oko sebe, da vidim zabrinutost u očima roditelja, ma koliko god puta oni pokazali svoju podršku prema LGBT populaciji. Kao pripadnica Romske nacionalne manjine koja prolazi kroz proces u kojem vlasti i vodeće institucije žele da odbace historiju i tradiciju Roma, strah postaje samo veći, jer ako me već na jedan način društvo odbija jer sam Romkinja, šta će biti ako saznaju da sam i LGBT? To pitanje koje sam sebi postavila, mnogo je uticalo na moj dalji razvoj, i vremenom dalo mi snagu da radim i prenesem svoje znanje i želju za bolje sutra na ostale Rome širom Europe“, pojasnila je Lois.

Prema njenom mišljenju i ličnom iskustvu, za Rome najveći problem je diskriminacija, i negativni stereotipi koji se godinama razvijaju u društvu.

„Kada god sam tražila zaposlenje, imala sam super kvalifikacije, i super su se odnosili prema meni, sve dok ne dođemo do dijela u kojem treba da izjasnim svoju nacionalnu pripadnost. Kada kažem da sam Romkinja, jedino što mi kažu je da će mi se javiti na broj telefona, i kao po običaju, nikada me ne kontaktiraju. Romi moraju da se bore, da obrazuju mlade, ulažu u budućnost, jer svakim danom sve smo bliži onome što je dovelo do genocida nad Romima, toj vrsti diskriminacije, javnog govora koji propagira istrebljenje Roma. Moramo da se borimo, jer kada ljudima koji su na vrhu postavimo pitanja, oni samo odu ili ne odgovore, a kada bi mi otišli, rekli bi da ne želimo promjenu i da se ne zalažemo za promjene.  Društvo želi samo naš ples, muziku, i umjetničku stranu naše kulture ,sve ostalo što se tiče nas je za njih nebitno, i ne dopuštaju nam da imamo naša osnovna ljudska prava“, rekla je Louis.

Ona je zaključila da jedini način da se spriječi postojeća i nadolazeća segregacija je kroz obrazovanje mladih jer jedino tako je moguće uticati na cjelokupan sistem koji zapostavlja Rome, i stavlja ih u potlačen položaj.

Njena poruka svim mladim Romima je da da drže glavu visoko, budu ponosni na ono što jesu i da se bore za zajednički cilj – Ujedinjenje svih Roma svijeta.

Izvor; Mustafa Husić
preuzeto od portala UDAR

The Pope has sought forgiveness from Roma for historical discrimination and abuse

/in , /by

papa traži oprostPope Francis to a Roma community in Romania: “I ask for forgiveness on behalf of the Church, the Lord and to you for the moments when, in the course of history, we have discriminated you”

The Pontiff sovereign came to the Greek-Catholic Roma community in the “Barbu Lăutaru” neighborhood of Blaj.

Pope Francis entered the church where he was gladly welcomed by the people. The Pope spoke with some children in the worship place and gave them the blessing.

Pope Francis sent a sensitive message, with great significance, talking about discrimination and making a comparison with Cain and Abel’s parable.

“I still have a weight on my heart. It is the weight of discrimination, segregation and mistreatment suffered by your communities. History tells us that neither Christians nor Catholics have been strangers to this great evil. For this I would like to ask you for forgiveness. I ask for forgiveness on behalf of the Church, the Lord and you for the moments when, in the course of history, we have discriminated you, maltreated or looked in the wrong way, with Cain’s and not with Abel’s eyes. We did not know how to recognize, cherish and defend you in your specificity, the Holy Father said.

GODIŠNJICA ROĐENJA BRONISLAWE WAJS “PAPUSZE”

/in /by

 

Prije 111 godina rodila se Bronislawa Wajs. Ona je bila je prva romska pjesnikinja iz Poljske, poznatija pod nadimkom Papusza, što na romskom jeziku znači lutka. Osim pisanja poezije, bavila se i pjevanjem.

Autor: Sindirela Bobarić

Rođena je 17. kolovoza, 1908. godine u Lublinu u Poljskoj. Živjela je nomadskim načinom života sa svojom obitelji. Bila je pismena, što je bilo neuobičajeno za jednu Romkinju u Poljskoj u to doba.

Kao djevojčica, da bi naučila čitati, davala je kokoši u zamjenu za satove čitanja, te radila razne fizičke poslove kao što su kopanje i obrađivanje plodne zemlje za povrće i voće. Njezini roditelji nisu podupirali njenu ljubavi prema čitanju i učenju.

Živjela je u teškom razdoblju, koje naročito nije bilo naklonjeno ženama umjetnicama. Sa 15 godina su je udali za mnogo starijeg svirača po imenu Dionizy Wajs. Bila je jako nesretna u svom braku. Posvojila je jednog dječaka, pošto nije mogla imati svoju djecu.

U svakom trenutku je pronalazila inspiraciju za pisanje, pjevanje i pripovijedanje. Često je pjevala u pratnji svog muža koji je svirao harfu. Nakon toga je sama naučila skladati svoje balade i pjesme bazirane na tradicionalnim romskim pričama.

Njoj i njenom mužu se 1949. godine, pridružio poljski pisac i folklorist po imenu Jerzy Ficowski. Ovaj poznati poljski ‘pisac napisao je tri knjige o kulturi Roma u Poljskoj te uvjerio Papuszu da napiše svoje stihove. On ih je preveo sa romskog na poljski jezik.

Objavio ih je u časopisu „Problemy“ uz intervju pjesnika Juliana Tuwima. Nikad nije htjela prihvatiti stipendiju i naknade od autorskih prava jer je govorila kako nije mislila da je moguće uzeti novac za pisanje pjesama.

Objavljivanje njenih stihova u časopisu „Problemy“ rezultiralo je time da je bila prvi put zapažena od strane poljske publike. Većini Roma se u to vrijeme nije svidio njeni pothvat. Smatrali su kako je objavljivanje pjesama o Romima u časopisu, loš put za Rome, te su ju optužili da je otkrila tajne svoje romske kulture neromima.

Tako su je izbacili iz vlastite romske zajednice. To joj je pridodalo razvijanju mentalnih problema. Zbog neplodnosti, optužbi i izbacivanja iz njene romske zajednice, doživjela je živčani slom te je bila prisiljena na psihijatrijsko liječenje od 8 mjeseci. U samoći je vidjela utjehu, te je tako živjela sama sve do svoje smrti.

O njezinom životu snimljena su dva dokumentarca, a 2013. godine, premijerno je prikazan i igrani film “Papusza”. U pozorištu u Krakowu, 1994. izvedena je premijera simfonijske pjesme Papusza Harp, na romskom jeziku.

Bronislawa Wajs, imala je nadimak Papusza i bila je prva romska pjesnikinja iz Poljske, koja je živjela u vrijeme Drugog svjetskog rata. Umrla je 8. veljače 1987. u starosti od 79 godina.

 

 

 

Najviši europski zvaničnici odali počast ubijenim Romima

/in , /by

Uoči Europsropskog dana sjećanja na romske žrtve holokausta odajemo počast 500.000 Roma stradalih u holokaustu, navodi se u priopćenju  prvog potpredsjednika Europske komisije Fransa Timmermansa i povjerenica EK za pravosuđe, potrošače i ravnopravnost spolova Vere Jourove.

– Ove godine s velikom tugom obilježavamo 75. godišnjicu ubistva posljednjih Roma koje je okrutni i zločinački režim zatvorio u „ciganski logor” u Auschwitzu, odakle su odvedeni u smrt samo zbog svojega porijekla – navodi se u priopćenju.

Dodaje se da u suvremenom evropskom društvu i političkom diskursu nema mjesta za dehumanizaciju Roma ili bilo koje druge manjinske skupine.

Zvjerstva počinjena u prošlosti podsjetnik su na to da su jednakost i nediskriminacija vrijednosti za koje se trebalo izboriti: njihovo očuvanje zahtijeva stalnu budnost i spremnost da se suprotstavimo onima koji bi ih mogli ugroziti, navode predstavnici EK.

– Prošlo je već 75 godina, ali ništa nije zaboravljeno. Sjećanje na užase iz prošlosti mora nas potaknuti da se borimo za vrijednosti u koje vjerujemo te da svoje sugrađane promatramo kao osobe i da se pitamo kako bismo se osjećali na njihovom mjestu. Tu smo lekciju naučili od roditelja te baka i djedova, koji su doživjeli ta najteža vremena. Zbog toga ćemo se zajedno s državama članicama i lokalnim zajednicama nastaviti boriti protiv svih oblika rasizma i diskriminacije na osnovi etničke pripadnosti, u Europi, ali i u ostatku svijeta – navodi se u izjavi.

Pozivali su sve države članice da priznaju holokaust nad Romima te da se 2. kolovoz u cijeloj EU obilježava kao Dan sjećanja na romske žrtve holokausta.

Masovna ubistva Roma

Podsjetimo, Europski parlament 2015. proglasio je 2. kolovoz „Europskim danom sjećanja na romske žrtve holokausta”, na koji se odaje počast 500.000 Roma – četvrtini njihove ukupne populacije u to vrijeme – koji su ubijeni u Europi pod nacistima.

U svibnju1944. nacisti su počeli planirati „konačno rješenje” za „ciganski logor” u Auschwitzu. Zatvaranje „ciganskog logora” prvotno je planirano za 16. svibnja 1944.

Kada su vojnici SS-a pokušali zatočenike istjerati iz baraka, naišli su na žestok otpor Roma – muškaraca, žena i djece, koji su kao oružje imali samo štapove, kamenje i alat, te se SS morao povući.

Nova je naredba stigla 2. kolovozaa 1944., nakon čega je približno 3.000 romskih muškaraca, žena i djece ubijeno u plinskim komorama logora Auschwitz-Birkenau. Procjenjuje se da je od 23.000 Roma poslanih u Auschwitz njih 19.000 ondje izgubilo život.

Europske institucije i svaka država članica snose zajedničku odgovornost za borbu protiv diskriminacije i netrpeljivosti prema Romima te za poboljšanje njihove integracije. Europska komisija pozvala je 2011. na donošenje nacionalnih strategija za integraciju Roma.

Izvor: portal-udar.net

 

Prijatelj me nije pustio u stan jer sam Romkinja

/in /by

Sindirela Bobarić (28) iz Zagreba tvrdi kako se u Hrvatskoj često osjećala odbačeno od strane drugih. Na predrasude nailazila je ne samo u školi već i tijekom obavljanja svakodnevnih obaveza…

Imala sam prijatelja iz susjedstva koji mi je rekao da više ne mogu doći kod njega zato što mu je baka rekla da se ne može družiti s Cigankom, rekla je Sindirela Bobarić (28) iz Zagreba.

Osim što je danas glumica i novinarka u redakciji Romi.hr, Sindirela radi u Romskom nacionalnom vijeću kao asistent na europskim projektima. Tvrdi kako se u Hrvatskoj često osjećala odbačeno od strane drugih.

Tada kao dijete, sve te predrasude su jako utjecale na moje samopouzdanje. Bila sam emocionalno povrijeđena i nisam ni znala što znači riječ Cigan. Otišla sam doma i pitala sam mamu što to znači. Objasnila mi je da to na način da sam shvatila da sam netko koga ljudi uglavnom ne prihvaćaju, netko tko se mora uvijek duplo potruditi da bi dokazao da nije nešto za čime ga se smatra, ispričala je Sindirela.

Osim u školi, Sindirela je na razne predrasude nailazila i tijekom objavljanja svakodnevnih obaveza.

Išla sam u srednju školu, polagala sam vozački u Sesvetama i bila sam jedina cura u razredu koja ga je položila. Jedan dečko iz srednje škole imao me priliku vidjeti kako vozim na poligonu i onda mi je rekao da se tamo više ne smijem pojaviti. Iako me povrijedilo, nisam se obazirala. Nastavila sam polagati vozački, kaže Sindirela.

Na mogućnost da postane jedna od mnogih žrtvi diskriminacije, Sindirelu je kao dijete upozorila majka. Objasnila joj je kako će imati problem cijeli život te da će se morati potruditi duplo više da bi se dokazala. Stav da ne može promijeniti svijet već samo svoj pogled na svijet, Sindirela je shvatila sa 28 godina.

– Kada sam imala deset godina, mislila sam da mogu promijeniti cijeli svijet. Odgojena sam na način da ne mrzim nikoga niti osuđujem. Mi ljudi smo skloni predrasudama. Sada sa 28 godina sam shvatila da ne mogu promijeniti svijet i ljude oko sebe ali mogu sebe i svoj pogled na svijet, istaknula je Bobarić.

Zbog predstave ‘Pogledaj me’ u kojoj glumi, ima priliku nastupati po raznim kazališnim festivalima i školama diljem zemlje. Predstava u kojoj razbija predrasude prema manjinama, kaže, da ima pozitivan utjecaj na mlade.

Romi koji su me vidjeli u predstavi me podržavaju. Mnogi se žele okušati u tome i često me znaju pitati kako si došla do toga, što treba za to. Rekla sam im da postoje različiti načini. Trebaju jako puno raditi i čitati. Ako želiš u nečemu uspjeti, moraš se jako potruditi da bi došao do toga. Njima sam svojevrsni uzor, rekla je Sindirela.

Mladima poručuje nikad ne odustaju od svojh snova.

– Nikad ne smiješ odustati ako nisi dao sve od sebe. Bitno je obrazovanje, bitno je školovanje. Tako ćeš moći biti ono što želiš biti. Snovi su ostvarivi, zaključila je Sindirela.

Autor: Maja Furjan

ROMSKE OBITELJI SU IPAK PRESELJENE

/in , /by

Bez obzira na žestoke i  verbalne prosvjedie i fizičkih blokada zgrade kojoj su pribjegli prošloga tjedna nisu pomogli stanovnicima Novog Petruševca da spriječe doseljavanje romskih obitelji u svoje susjedstvo.

  1. 07 2019 gone u devet sati policija je dopratila konvoj iz Plinarskog naselja, čiji su bivši stanovnici i počeli useljavati u zgradu u Petruševcu, gdje im je stanove dodijelio Grad Zagreb. Preseljenje je prošlo mirno, iako su Romi iz Plinarskog ranije upozoravali da će se suprotstaviti izbacivanju iz svojeg nelegalnog naselja, zbog nekoliko prijašnjih prosvjeda stanovnika Petruševca sada njihovih susjeda i koji su prije nekoliko dana blokirali zgradu i spriječili ulazak predstavnika Grada Zagreba.

Također prosvjed održan je pred zgradom u Novom Petruševcu prošlog četvrtka koji je bio na rubu ozbiljnog incidenta. Desetak građana je privela interventna policija jer su “drugima onemogućili pristup stanovima koje su dobili na korištenje, a ulazak u stanove nisu dozvolili niti nadležnim osobama iz ureda Grada Zagreba”,

objavljeno je iz PU zagrebačke. Tada smo razgovarali s Kristijanom Rašićem, vijećnikom Mjesnog odbora Petruševec.

Prosvjed održan pred zgradom u Novom Petruševcu prošlog četvrtka bio je na rubu ozbiljnog incidenta. Prosvjed održan pred zgradom u Novom Petruševcu prošlog četvrtka bio je na rubu ozbiljnog incidenta. Desetak građana je privela interventna policija jer su “drugima onemogućili pristup stanovima koje su dobili na korištenje, a ulazak u stanove nisu dozvolili niti nadležnim osobama iz ureda Grada Zagreba”, objavljeno je iz  PU zagrebačke. Tada smo razgovarali s Kristijanom Rašićem, vijećnikom Mjesnog odbora Petruševec.

Kristijan Rašić vijećnik Mjesnog odbora Petruševec kazao je da je prosvjed organiziran zbog toga što je riječ o zgradi koja nije namijenjena za stanovanje, nego je bila predviđena za uredske prostore. “Popucali beton, nema protupožarnih stepenica, jedino grijanje u tim  stanovima su po dva električna radijatora. Tu ne može živjeti nitko, a kamoli 200 ljudi koje Grad ovamo namjerava useliti”.

Kazao je, da je stanovnicima Novog Petruševca rečeno kako će u zgradu biti smješten Tehnološki park, a nezadovoljstvo je izbilo kada je otkriveno da Bandić tamo zapravo namjerava useliti siromašne obitelji. Nešto kasnije ipak je otkrio što ih zapravo muči: “Ne želimo da se Novi Petruševec pretvori u geto”, kazao nam je.

Jozo Jurić, predsjednik mjesnog odbora Petruševec, izjavio je za 24 sata. “Nemaju nikakvu dokumentaciju, uporabnu dozvolu niti je gradska skupština prenamijenila prostor. Ovo je nikakvo rješenje. Nama ne smetaju Romi, mi s njima živimo već godinama, već nam smeta ovakav način funkcioniranja Grada Zagreba”. Dodao je da su stanovnici Petruševca za sada odustali od prosvjeda. “Niti institucije rade svoj posao, niti ima pravde za male stanovnike kao što smo mi. Povrijeđeni smo, a mislim da su isto tako i doseljenici povrijeđeni”, kazao je.

Iako je bilo organizirano više prosvjeda Grad zagreb nije promjenio svoj stav te je pismone obrazložio Pročelnik Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada, Damir Lasić. “Grad Zagreb u te stanove ima namjeru useliti stambeno nezbrinute osobe, odnosno obitelji strogo poštujući redoslijed na Konačnoj listi reda prvenstva za davanje u najam gradskih stanova koja je utvrđena nakon provedenog natječajnog postupka. Radi se o osobama odnosno obiteljima koje nemaju mogućnost sami riješiti stambeno pitanje, koji prebivaju u Zagrebu neprekidno duže od deset godina i čiji prihod ne prelazi propisani cenzus te čekaju već godinama na stambeno zbrinjavanje najmom gradskog stana”.

Jednu mamu ozbiljno je zabrinulo stanje zgrade

Ali, čuli smo puno. Rečeno je da će se tu useliti Romi i da će to biti romsko naselje. Međutim, svi doseljenici u zgradu u Novom Petruševcu nisu Romi

Reporter Telegrama Andrej Dimitrijević tako je prije tjedan dana razgovarao s Tinom Premužić, čija je obitelj nakon višegodišnjeg čekanja dobila stan u Novom Petruševcu. Riječ je o nezaposlenoj majci troje djece, od kojih je jedno s invaliditetom trećeg stupnja, pa je vijest o dodjeli gradskog stana dočekala kao spas iz 18-godišnjeg podstanarskog staža. Mišljenje je promijenila kada je stigla na lice mjesta.

“Ni sama ne znam kako sam s curicom od 12 godina došla do zgrade u Petruševcu. To je zgrada s popucanim zajedničkim balkonima, uredska zgrada oko koje je sve zapušteno”, rekla je gospođa Premužić reporteru Telegrama, opisujući kako su je dodatno preplašili radnici koje je susrela pokraj zgrade. “Rekli su mi da dolazimo u pakao”, ispričala je mama, zabrinuta zbog mogućeg sukoba sa stanovnicima Petruševca koji je tamo, jasno joj je, ne žele.

Gospođa je zatim ispričala kako su joj radnici rekli da “Bandić hoće da živi u getu” gdje će je “pljuvati, čupati, naguravati i tko zna što”. Potom je izrazila svoje sumnje u prikladnost zgrade za život svog bolesnog sina. Dodala je da su joj iz Grada rekli da će biti uklonjena s liste čekanja za gradski stan ako ovo rješenje odbije, ali i dalje je odlučna u namjeri da se ne preseli u Novi Petruševec. “Moja djeca nikad neće tamo provesti ni sekunde, nek me skinu petsto puta, ne treba mi”, zaključila je Tina Premužić.

Ni Romi nisu oduševljeni preseljenjem

Progovorili su i neki od ljudi iz Plinarskog naselja koje su preseljeni u Petruševec. “Ucjenjivali su me, nisam zadovoljan jer je ovo geto cigana. Ne Roma, nego cigana što ih je napravio gospodin Bandić. Za godinu dana će se tu vješati tepisi, bit će tučnjave. Ne tražim bolji život, tražim baraku”, kazao je jedan od novih stanara, Smajo Bađić, prenosi Večernji list.

Možda pomalo iznenađujuće, gospodin Bađić je kazao da razumije i argumente Petruševčana. “I ovi građani koji žive ovdje su u pravu – ako jedan od nas napravi neku glupost, svi ćemo ispasti krivi. Razumijem, ovo se nije smjelo napraviti. Misli da će dobiti glas? Romska udruga dobila je novac u džepove samo da nas strpaju ovdje. Nemam novca da kupim namještaj, šta da djecu stavim na pod, na laminat?”.

Da je u Petruševcu jutros vladao popriličan kaos vidljivo je iz slučaja Zuhre Šečić, koja je čekala pokraj zgrade uopće ne znajući je li na popisu za dobivanje stana. “Deset godina tražim smještaj, uvijek su me odbili, sa šestero maloljetne djece. Molila sam i romsku udrugu i Grad Zagreb. Svima su dodijelili stanove, na ulici sam i ne znam svoj status”, rekla je za Večernji.

 

 

Bageri ruše romsko naselje u Zagrebu

/in , /by

Bageri ruše Plinarsko naselje, romske obitelji sele se u Petruševec

U zagrebačkom Plinarskom naselju u blizini Radničke cesta, romske obitelji koje su ondje žive Grad želi preseliti u Petruševec.

Predsjednik Mjesnog odbora Petruševec Jozo Jurić Hini je rekao da je preseljenje u punom tijeku, a stanovnici Petruševca koji su se ranije tom preseljenju protivili i organizirali prosvjede, smatrajući da ta zgrada nije prikladna za stanovanje, ovaj put su svoje buduće susjede dočekali mirno.

Jurić je rekao da su romske obitelji u Petruševec došli u konvoju, pod policijskom pratnjom i Hitnom pomoći. Bilo je oko 40 vozila, dodao je. “Danas nismo prosvjedovali. Vidjeli smo s kim i s čim imamo posla. Očito, niti institucije rade svoj posao, niti ima pravde za male stanovnike kao što smo mi. Povrijeđeni smo, a mislim da su isto tako i doseljenici povrijeđeni. Došlo je 15 policijskih kombija sa specijalcima, zaštitarima, tri Hitne pomoći. Tu nešto ne štima čim se 2019. građani na takav način preseljavaju”, izjavio je Jurić.

Kaže kako je glavni problem cijelog slučaja koji traje već šest mjeseci zgrada koja je izgrađena u Radničkoj 21 u Plinarskom naselju kojoj treba prostor za parkiralište. Upravo na mjestu Plinarskog naselja s romskim kućama namjerava se izgraditi parkiralište za zgradu i možda još neki sadržaji takoda je Plinarsko naselje sigurno smetalo investitoru zgrade, rekao je. “Kako se sada najedanput Plinarsko naselje preseljava, a postoji već 30 godina i nitko se dosad nije sjetio tih Roma da ih se nekuda preseli”, čudi se Jurić.

Ocijenio je da je to sukus cijele priče te da je zakazala pravna država. Nijedna od institucija kojima smo se obraćali da na normalan, dostojanstven način riješi situaciju nije nas slušala niti prihvatila bilo kakav naš argument, kaže Jurić.

Iz Grada Zagreba jutros Hini još nisu odgovorili je li srušeno Plinarsko naselje i jesu li njegovi stanovnici preseljeni u Petruševec. Prije tjedan dana iz Grada Zagreba su poručili kako ne odustaju od useljenja socijalno ugroženih obitelji u zgradu u zagrebačkom naselju Petruševec. Rekli su da su u tu zgradu već uselili 14 obitelji, a da će u preostale stanove biti organizirano useljenje idućih dana.

Grad Zagreb u te stanove ima namjeru useliti stambeno nezbrinute osobe odnosno obitelji, strogo poštujući redoslijed na listi reda prvenstva za davanje u najam gradskih stanova koja je utvrđena nakon natječaja. Radi se o obiteljima koje nemaju mogućnost same riješiti stambeno pitanje, koje prebivaju u Zagrebu neprekidno duže od deset godina i čiji prihod ne prelazi propisani cenzus te čekaju već godinama na stambeno zbrinjavanje, kažu u Gradu.

Stanovnici zagrebačkog naselja Petruševec 27. lipnja su blokirali zgradu u koju se trebalo useliti 29 socijalno ugroženih romskih obitelji, a interventna policija privela je deset osoba, dok je jedna odvezena u bolnicu.

Autor:

Hina

Romske obitelji su, usprkos prosvjedima, preseljene u Petruševec

/in , /by

Romske obitelji su, usprkos prosvjedima, preseljene u Petruševec. Evo sve o mučnom slučaju koji još nije gotov

Žestoki verbalni prosvjedi i fizička blokada zgrade kojoj su pribjegli prošloga tjedna nisu pomogli stanovnicima Novog Petruševca da spriječe doseljavanje romskih obitelji u svoje susjedstvo. Danas u devet sati policija je dopratila konvoj iz Plinarskog naselja, čiji su se bivši stanovnici počeli useljavati u zgradu u Petruševcu, gdje im je stanove dodijelio Grad Zagreb. Preseljenje je prošlo mirno, iako su Romi iz Plinarskog ranije upozoravali da će se suprotstaviti izbacivanju iz svojeg nelegalnog naselja. Sve je djelovalo kao da su i Petruševčani spremni izazvati nevolje.

Naznake toga kako bi te nevolje mogle izgledati vidjeli smo prošlog četvrtka, kada su stanovnici Petruševca blokirali zgradu i spriječili ulazak predstavnika Grada Zagreba. Premda se predstavnik Petruševčana pokušao ograditi od tvrdnji da se bune zato što ne žele da im Romi budu novi susjedi, iz konteksta njegovih poruka dalo se zaključiti da je to velik dio problema. S druge strane, ni potencijalni stanari nove zgrade, kako Romi, tako i ostali, nisu djelovali oduševljeni time što ih se seli u sumnjivu zgradu na rubu grada. Kako bismo malo razjasnili što se događa, donosimo pregled događaja i argumenata koje su od početka sukoba iznijele sve uključene strane.

Petruševčani pokušavaju uvjeriti da problem nisu Romi

Prosvjed održan pred zgradom u Novom Petruševcu prošlog četvrtka bio je na rubu ozbiljnog incidenta. Desetak građana je privela interventna policija jer su “drugima onemogućili pristup stanovima koje su dobili na korištenje, a ulazak u stanove nisu dozvolili niti nadležnim osobama iz ureda Grada Zagreba”, objavljeno je iz PU zagrebačke. Tada smo razgovarali s Kristijanom Rašićem, vijećnikom Mjesnog odbora Petruševec.

On nas je uvjeravao da je prosvjed, zapravo, organiziran zbog toga što je riječ o zgradi koja nije namijenjena za stanovanje, nego je bila predviđena za uredske prostore. “Popucali beton, nema protupožarnih stepenica, jedino grijanje u tim nazovi stanovima su po dva električna radijatora… Tu ne može živjeti nitko, a kamoli ne 200 ljudi koje Grad ovamo namjerava useliti”, kazao je vijećnik. Dodao je da je stanovnicima Novog Petruševca rečeno kako će u zgradu biti smješten Tehnološki park, a nezadovoljstvo je izbilo kada je otkriveno da Bandić tamo zapravo namjerava useliti siromašne obitelji. Nešto kasnije ipak je otkrio što ih zapravo muči: “Ne želimo da se Novi Petruševec pretvori u geto”, kazao nam je.

Jozo Jurić, predsjednik mjesnog odbora Petruševec, danas je izjavio za 24 sata. “Nemaju nikakvu dokumentaciju, uporabnu dozvolu niti je gradska skupština prenamijenila prostor. Ovo je nikakvo rješenje. Nama ne smetaju Romi, mi s njima živimo već godinama, već nam smeta ovakav način funkcioniranja Grada Zagreba”, kazao je Jurić. Dodao je da su stanovnici Petruševca za sada odustali od prosvjeda. “Niti institucije rade svoj posao, niti ima pravde za male stanovnike kao što smo mi. Povrijeđeni smo, a mislim da su isto tako i doseljenici povrijeđeni”, kazao je.

Grad ni nakon prosvjeda nije odustao od plana

Stav Grada je nakon prosvjeda održanog prošli četvrtak pismeno obrazložio pročelnik Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada, Damir Lasić. “Grad Zagreb u te stanove ima namjeru useliti stambeno nezbrinute osobe, odnosno obitelji strogo poštujući redoslijed na Konačnoj listi reda prvenstva za davanje u najam gradskih stanova koja je utvrđena nakon provedenog natječajnog postupka. Radi se o osobama odnosno obiteljima koje nemaju mogućnost sami riješiti stambeno pitanje, koji prebivaju u Zagrebu neprekidno duže od deset godina i čiji prihod ne prelazi propisani cenzus te čekaju već godinama na stambeno zbrinjavanje najmom gradskog stana”.

Osvrnuo se i na intervenciju policije u četvrtak na prosvjednike koji su blokirali zgradu u koju su trebale useliti socijalno ugrožene romske obitelji. “Do intervencije policije je došlo zbog činjenice da su neki od ranijih vlasnika koji su prodali objekt Gradu Zagrebu zajedno s još tridesetak stanovnika Petruševca maknuvši zaštitnu ogradu ispred zgrade fizički zapriječili prilaz i ulaz u zgradu sjedanjem na stepenište s nakanom da spriječe useljenje, odnosno zaposjedanjem posjeda Grada Zagreba. Zbog činjenice da se ni nakon višesatnih zamolbi nisu željeli mirno udaljiti policija ih je na zamolbu Grada udaljila s ulaza”, naveo je Lasić.

Kazao je i kako je Grad Zagreb kupnjom stekao zgrade u naselju Novi Petruševec 6 i 8 te da su te zgrade ozakonjene. Zgrada na adresi Novi Petruševec 6 ozakonjena je kao poslovna zgrada, a zgrada na adresi Novi Petruševec 8 ozakonjena je kao stambeno-poslovna zgrada, navode.

Ni Romi nisu oduševljeni preseljenjem

Danas su progovorili i neki od ljudi iz Plinarskog naselja koje su jutros preseljeni u Petruševec. “Ucjenjivali su me, nisam zadovoljan jer je ovo geto cigana. Ne Roma, nego cigana što ih je napravio gospodin Bandić. Za godinu dana će se tu vješati tepisi, bit će tučnjave. Ne tražim bolji život, tražim baraku”, kazao je jedan od novih stanara, Smajo Bađić, prenosi Večernji list.

Možda pomalo iznenađujuće, gospodin Bađić je kazao da razumije i argumente Petruševčana. “I ovi građani koji žive ovdje su u pravu – ako jedan od nas napravi neku glupost, svi ćemo ispasti krivi. Razumijem, ovo se nije smjelo napraviti. Misli da će dobiti glas? Romska udruga dobila je novac u džepove samo da nas strpaju ovdje. Nemam novca da kupim namještaj, šta da djecu stavim na pod, na laminat?”.

Da je u Petruševcu jutros vladao popriličan kaos vidljivo je iz slučaja Zuhre Šečić, koja je čekala pokraj zgrade uopće ne znajući je li na popisu za dobivanje stana. “Deset godina tražim smještaj, uvijek su me odbili, sa šestero maloljetne djece. Molila sam i romsku udrugu i Grad Zagreb. Svima su dodijelili stanove, na ulici sam i ne znam svoj status”, rekla je za Večernji.

Jednu mamu ozbiljno je zabrinulo stanje zgrade

Premda je to možda teško zaključiti iz načina kako su mnogi mediji prezentirali ovaj problem, svi potencijalni doseljenici u zgradu u Novom Petruševcu nisu Romi. Reporter Telegrama Andrej Dimitrijević tako je prije tjedan dana razgovarao s Tinom Premužić, čija je obitelj nakon višegodišnjeg čekanja dobila stan u Novom Petruševcu. Riječ je o nezaposlenoj majci troje djece, od kojih je jedno s invaliditetom trećeg stupnja, pa je vijest o dodjeli gradskog stana dočekala kao spas iz 18-godišnjeg podstanarskog staža. Mišljenje je promijenila kada je stigla na lice mjesta.

“Ni sama ne znam kako sam s curicom od 12 godina došla do zgrade u Petruševcu. To je zgrada s popucanim zajedničkim balkonima, uredska zgrada oko koje je sve zapušteno”, rekla je gospođa Premužić reporteru Telegrama, opisujući kako su je dodatno preplašili radnici koje je susrela pokraj zgrade. “Rekli su mi da dolazimo u pakao”, ispričala je mama, zabrinuta zbog mogućeg sukoba sa stanovnicima Petruševca koji je tamo, jasno joj je, ne žele.

Gospođa je zatim ispričala kako su joj radnici rekli da “Bandić hoće da živi u getu” gdje će je “pljuvati, čupati, naguravati i tko zna što”. Potom je izrazila svoje sumnje u prikladnost zgrade za život svog bolesnog sina. Dodala je da su joj iz Grada rekli da će biti uklonjena s liste čekanja za gradski stan ako ovo rješenje odbije, ali i dalje je odlučna u namjeri da se ne preseli u Novi Petruševec. “Moja djeca nikad neće tamo provesti ni sekunde, nek me skinu petsto puta, ne treba mi”, zaključila je Tina Premužić.

Bandić se predstavio kao veliki humanitarac

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić je svoj plan preseljenja obitelji slabijeg imovinskog stanja u Petruševec komentirao još u ožujku, kada su se Petruševčani prvi put pobunili protiv toga. “Ne znam tko kuri i iz kakvog razloga, ali bespotrebno. Kada su dolazili naši ljudi iz Bosne i Hercegovine devedesetih godina, Petruševčani su ih prigrlili, prodali im zemljišta, napravili kuće i žive u skladu. Ne očekujem daljnje prosvjede protiv dolaska ljudi slabijeg imovinskog stanja u naselje. Građane ne dijelim i mi nemamo poseban program ni za Rome ni za pripadnike ostalih manjina, već imamo za sve građane Grada Zagreba isto”, kazao je Bandić.

Naravno, situacija se nije smirila, pa je gradonačelnik još eksplicitniji bio početkom lipnja, kada su ga novinarska pitanja o tom problemu vidno uzrujala. “Kad ste me već isprovocirali, kako bi meni bilo da su mi zabranili da 1974. dođem u ovoj grad? Kakav bi to bio gubitak za ovaj grad! Ovaj grad je uvijek otvoren za sve i tako će biti uvijek”, kazao je Bandić.

Potom se obrušio na SDP, koji je o preseljenju ljudi u Petruševec želio raspravljati na Gradskoj skupštini. “Kako može bilo koja stranka, pa i moja bivša, stavljati tu točku na dnevni red u 2019. godini? Nešto nije u redu u glavama. U Petruševec ide 29 ljudi slabijeg imovinskog stanja. Kao što su 1991. dolazili ljudi u Petruševec, i oni su ih prihvatili. O čemu pričamo? Na čemu inzistirate? O tome da će ljudi spriječiti dolazak u neki dio grada? To nije grad za koji ja živim 19 godina. Kolege iz drugih metropola mogu doći učiti od Bandića, učiti kako se sigurnost piše velikim slovima”, rekao je Bandić, koji od takvog stava nije odstupio do danas.

Vedran Vrabec

Hina

I nagrada i kazna postižu najbolje rezultate

/in , /by

I nagrada i kazna postižu najbolje rezultate kada su dobro, pravedno odmjereni. Inače, od njih može biti više štete nego koristi.

O tome sam razmišljao danas dok sam slušao kako je poznati romski pjevač Šaban Bajramović bio u zatvoru, zbog čega i koliko. Kao mladić, otišao je na odsluženje vojnog roka, ali već prvih dana je pobjegao da bi vidio svoju djevojku u koju je bio zaljubljen do ušiju. Nije mogao izdržati bez nje, i nije mario za kaznu, bio je spreman na sve. Naravno, uhvatili su ga, a onda i osudili za – dezerterstvo! Kao da je pobjegao s ratišta. Dobio je tri godine zatvora, ali on je bio spreman na velike žrtve, samo kako bi pokazao svojoj dragoj koliko je voli i na presudu je rekao da ga oni ne mogu osuditi na onoliko godina koliko on može izdržati. I dobio je pet godina umjesto tri. U to vrijeme, na „prestižnom“ Golom Otoku je odradio svoj „dug domovini“ i za vjerovati je da mu tamo nije bilo lijepo.

Pet godina je ipak mnogo za neke mladalačke grijehe, mnogi za pravi kriminal, nekada i čisti zločin, prolazili su bolje. Nalazili su im razne olakotne okolnosti, pomagali su im neki ljudi iz sjene, utjecajni u društvu, bogati ili moćni na neki treći način. A Šaban – bio je mlad i još uvijek neafirmiran kao pjevač i kompozitor, nikoga nije imao na svojoj strani i, da prostite, bio je tek jedan Rom, pa kao takav idealan za pokazivanje mišića tamo nekom u sudu koji se, sve mi se čini, nije usuđivao biti tako strog prema nekima prema kojima je želio, pa mu je ostao neko ko nije mogao pružiti otpor.

Zamislite kad bi sada kažnjavali tako oštro sve ove koji stvarno zaslužuju ozbiljne kazne, koliko bi nam zatvora trebalo? Koliko ima onih koji su pijani pogazili ljude na putevima, a da nisu ni jednog jedinog dana bili u zatvoru? Koliko ima onih zbog kojih su stotine ili hiljade ljudi ostali bez posla? Koliko je dokazanih pedofila koji nisu dobili veću kaznu od prelaska u drugu školu, župu ili klub? Koliko je onih koji su toliko isprebijali svoju ženu da je ostala invalid ili čak podlegla? Koliko je… Ali nema potrebe dalje nabrajati, svi znamo da je mnogo više nego bi to smjelo biti onih koji su počinili protuzakonita djela, a hodaju slobodno i nastavljaju sa svojom praksom.

I sada će stradati tek poneki sitni šaban, da se dokaže da vlast postoji i da se statistički zabilježi da je od toliko i toliko kazni bilo toliko i toliko teških. Oni koji su najveći kriminalci će imati „slučajnu sreću“ da im je kazna zastarjela, da su se dokazi negdje zagubili, da su se svjedoci predomislili, da je drugostupanjski sud vratio presudu prvostupanjskom na ponovo razmatranje, i tako dalje. Uvijek su neki pred sudovima bili ravnopravniji od drugih. Istina, u nekim vremenima i zemljama je to sporadično, a u nekima prevladava. Sada u većini zemalja bivše Jugoslavije…

Ivo Kobaš

Pope apologizes to gypsies for ‘discrimination and segregation’

/in , /by

Jun 2, 2019

FAITH AND CULTURE CORRESPONDENT

Pope Francis presides over the celebration of Divine Liturgy and the beatification of seven martyred bishops of the Eastern-rite Romanian Catholic Church, in Blaj, Romania, Sunday, June 2, 2019. Francis was traveling across Romania to visit its far-flung Catholic communities to make up for the fact that St. John Paul II was only allowed to visit the capital, Bucharest, in 1999 in the first papal visit to a majority Orthodox country. (Credit: AP Photo/Andrew Medichini.)

BLAJ, Romania – While visiting the famously impoverished and marginalized gypsy community in Romania, Pope Francis asked forgiveness on behalf of the Catholic Church for the discrimination and mistreatment that they have endured.

On the last day of his May 31 to June 2 visit to Romania, the pope said his heart was “heavy,” being weighed down “by the many experiences of discrimination, segregation and mistreatment” that the Roma community, also known as gypsies, have experienced.

“History tells us that Christians too, including Catholics, are not strangers to such evil. I would like to ask your forgiveness for this. I ask forgiveness – in the name of the Church and of the Lord – and I ask forgiveness of you,” he said.

Francis stressed that “in Christ’s Church, there is room for everyone,” while condemning the indifference that “breeds prejudices and fosters anger and resentment.”

The meeting with the Roma people in Romania closes a circle, since the pope met with a small delegation of gypsies at Domus Sancta Martae where he lives right before leaving for the Eastern European country.

On Sunday, gypsy families and children greeted the pontiff in the Barbu Lăutaru neighborhood in the northern city of Blaj. Three representatives of the community asked the pontiff questions and voiced their concerns, and a Greek Catholic priest of Roma descent spoke of his experience.

Romania has one of the largest Roma communities in Europe (about 10 percent of the population) and while official numbers register 600,000 people, the real figure might be closer to 2 million.

Their nomad culture makes gypsies apt at assimilating the religious and linguistic profiles of their welcoming country. Reflecting the religious makeup in Romania, more than 70 percent of Roma people identify as Orthodox while the remaining 7 percent is Catholic or Protestant, according to the latest census.

The Roma suffered persecution and were sent to work and concentration camps during Nazi occupation. Their numbers now as high as 12 million, they are today the largest ethnic minority in Europe. Still they live on the outskirts of society, with 95 percent of the population amassed in deprived settlements where often they have no access to electricity or running water.

Given their painful past, the pope told the Roma community in Romania that they are “at a crossroads” having to choose reconciliation or revenge.

“Let us choose the way of Jesus,” Francis said. “It is a way that demands effort, but the way that brings peace. And it passes through forgiveness.”

Integration of the Roma people in Europe continues to be struggle, since their culture struggles to adapt to the demands of Western society and, in return, they are often met with racism and prejudice.

“This a people with a style and way of life that is different from ours,” said Liviu – Petru Zăpîrţan, Romanian Ambassador to the Holy See, in a May 24 interview with Crux. “European institutions have found the uses and customs of this people, for example the fact that the youth get married at 11-12 years old, very difficult.”

The gypsy community is also known as the “children people” since getting married and having children very young is encouraged. In several European Union countries – including Romania – 42 percent of Roma people finish primary education, while only 10 percent end up finishing high school, a 2008 Open Society Institute survey found.

According to Zăpîrţan, “the Roma problem is not a Romania, Hungarian or Italian problem, it’s a European problem. Only together will we be able to regulate their situation and make efforts to integrate them and socialize them with European laws. They have very strong life views, but they are not incompatible with European lifestyles.”

Francis told the Roma community that they “have a great role to play” and to not be afraid to share the beauty and richness of their culture with the world, namely the emphasis they place on the family, concern for the vulnerable, respect for the elderly and hospitality.

“I would encourage you to journey together, wherever you are, in helping to build a more humane world, overcoming fear and suspicion, breaking down the barriers that separate us from others, and encouraging mutual trust in the patient and never fruitless search for fraternity,” he concluded.

Crux

Papa se ispričava Romima zbog “diskriminacije i segregacije”

VJERNI I KULTURNI DOPISNIK

Papa Franjo predsjeda slavljem Božanske liturgije i beatifikacijom sedam mučenih biskupa rumunjske katoličke crkve istočnog obreda, u Blaju, u Rumunjskoj, u nedjelju, 2. lipnja 2019. godine. Franjo je putovao po Rumunjskoj kako bi posjetio svoje daleke katoličke zajednice kako bi nadoknadio činjenicu da je sv. Ivanu Pavao II. dopušteno posjetiti samo glavni grad Bukurešt 1999. godine u prvoj papinoj posjeti većinski pravoslavnoj zemlji. (Autor: AP Photo / Andrew Medichini.)

BLAJ, Rumunjska – Tijekom posjeta slavno osiromašenoj i marginaliziranoj romskoj zajednici u Rumunjskoj, papa Franjo je u ime Katoličke crkve zatražio oprost zbog diskriminacije i zlostavljanja koje su pretrpjeli.

Posljednjeg dana svojeg posjeta Rumunjskoj od 31. svibnja do 2. lipnja, Papa je kazao kako mu je srce “teško”, što je opterećeno “mnogim iskustvima diskriminacije, segregacije i zlostavljanja” koje romskoj zajednici, također poznata što su Cigani, i doživjeli.

“Povijest nam govori da i kršćani, uključujući katolike, nisu stranci takvom zlu. Za ovo htio bih vas pitati za oprost. Tražim oprost – u ime Crkve i Gospodina – i tražim oprost od vas, “rekao je.

Franjo je naglasio da “u Kristovoj Crkvi ima mjesta za svakoga”, dok osuđuje ravnodušnost koja “stvara predrasude i potiče gnjev i ljutnju”. Susret s Romima u Rumunjskoj zatvara krug, budući da se Papa susreo s malim izaslanstvom Roma kod Domus Sancta Martae koji je živjeo neposredno prije odlaska u istočnoeuropsku zemlju.

U nedjelju su romske obitelji i djeca pozdravili Papo u susjedstvu Barbu Lăutaru u sjevernom gradu Blaju. Trojica predstavnika zajednice postavila su papa pitanja i izrazila svoju zabrinutost, a grčki katolički svećenik romskog podrijetla govorio je o njegovom iskustvu.Rumunjska ima jednu od najvećih romskih zajednica u Europi (oko 10 posto stanovništva) i dok službeni brojevi bilježe 600.000 ljudi, stvarni broj bi mogao biti bliži 2 milijuna.

Njihova nomadska kultura čini Rome sposobnima da asimiliraju vjerske i jezične profile svoje zemlje dobrodošlice. Razmišljajući o vjerskom sastavu u Rumunjskoj, više od 70 posto Roma identificira se kao pravoslavci, dok je preostalih 7 posto katolika ili protestant, prema posljednjem popisu.

Romi su bili izloženi progonu i poslani su na prinudni rad i koncentracijske logore za vrijeme nacističke okupacije. Njihov broj sada iznosi čak 12 milijuna, a danas su najveća etnička manjina u Europi. Ipak, oni žive na periferiji društva, sa 95 posto stanovništva skupljeno u depriviranim naseljima gdje često nemaju pristup električnoj energiji ili tekućoj vodi.S obzirom na njihovu bolnu prošlost, papa je romskoj zajednici u Rumunjskoj rekao da su “na raskršću” da moraju izabrati pomirenje ili osvjetu.

“Hajdemo odabrati Isusov put”, reče Francis. “To je način koji zahtijeva napor, ali način na koji donosi mir. I prolazi kroz oproštenje. ”
Integracija Roma u Europi i dalje je borba, budući da se njihova kultura bori za prilagodbu zahtjevima zapadnog društva i, zauzvrat, često se susreće s rasizmom i predrasudama.

“To je narod sa stilom i načinom života koji se razlikuje od našeg”, rekao je Liviu – Petru Zăpîrţan, rumunjski veleposlanik pri Svetoj Stolici, u intervjuu 24. svibnja s Cruxom. “Europske institucije pronašle su namjenu i običaje ovih ljudi, na primjer činjenica da se mladi vjenčaju u dobi od 11-12 godina, vrlo teško”.

Romska zajednica je također poznata da su „djeca “ budući da se potiču na brak djecu vrlo mlade. U nekoliko zemalja Europske unije – uključujući Rumunjsku – 42 posto Roma završava osnovno obrazovanje, dok samo 10 posto završava srednju školu, pokazalo je istraživanje Instituta otvoreno društvo 2008. godine.

Prema Zăpîrţanu, “problem Roma nije problem Rumunjske, Mađarske ili Italije, to je europski problem. Samo zajedno možemo regulirati svoju situaciju i uložiti napore da ih integriramo i socijaliziramo s europskim zakonima. Imaju vrlo jake životne poglede, ali nisu nespojivi s europskim načinom života. ”

Franjo je rekao romskoj zajednici da “igraju veliku ulogu” i da se ne boje  podijeliti ljepotu i bogatstvo svoje kulture sa svijetom, odnosno naglasak koji stavljaju na obitelj, brigu za ranjive, poštivanje starije osobe i gostoljubivost.”Ohrabrujem vas da putujete zajedno, gdje god se nalazili, pomažući izgraditi humaniji svijet, svladavajući strah i sumnju, razbijajući barijere koje nas razdvajaju od drugih, te potičući uzajamno povjerenje i strpljivu i nikada neplodnu potragu za bratstvom – zaključio je.