Kada  je u pitanju romski jezik ili romski jezici Hrvatska se sigurno bar na početku ove priče ima čime pohvaliti. Npr. jedna je od rijetkih zemalja koja ima Studij Romistike – znanstveni studij romskog jezika, kulture i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Dalje, u Hrvatskoj je udruga za obrazovanje Roma „Kali Sara“ još 2008. godine povodom izdavanja prvog Romsko – hrvatskog i hrvatsko – romskog rječnika autora Veljka Kajtazija, (sadašnjeg saborskog zastupnika 12 nacionalnih manjina uključujući naravno i romsku) uz potporu mnogih stručnjaka pokrenula inicijativu proglašenja Svjetskog dana romskog jezika (5. studenog) što je 2012. godine prihvatio Hrvatski sabor, a 2015. godine i Opća skupština UNESCO-a.

Tim povodom se svake godine u Hrvatskoj održava i Međunarodni simpozij o romskom jeziku, a na manifestaciju koja se održava u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, sudjeluju poznati svjetski znanstvenici, ali svojim prisustvom značaj daju i mnogi hrvatski politički uglednici .

Na kraju, Hrvatska je u okviru svoje reforme obrazovanja po prvi put pokrenula i izradu posebnog kurikuluma jezika i kulture  romske nacionalne manjine što odavno ostvaruju mnoge druge nacionalne manjine u Hrvatskoj.

DRUGA STRANA PRIČE

Međutim, tu uglavnom i prestaje ovaj ljepši dio priče, jer u prvi plan izbijaju mnogi problemi s romskim jezikom, a prvi bi u nizu tih problema moglo biti pitanje a što je to i koji je to – romski jezik?

Profesor rumunjskog  jezika na odsjeku za romanistiku Filozofsko fakulteta u Zagrebu i jedan od najboljih poznavalaca bajškog jezika (izuzetno rasprostranjenog među Romima) te član ekspertne radne skupine Ministarstva obrazovanja i znanosti za izradu pomenutog romskog kurikuluma Dr.sc. Petar Radosavljević, kaže kako se često ne zna da romska nacionalna manjina u Hrvatskoj nema jedan, nego tri različita materinska jezika – bajaški rumunjski (radi se o varijetetima rumunjskoga), romski (romani čhib) i albanski.

Teško je dati točan broj govornika pojedinog jezika kojim govore Romi u Hrvatskoj, no prof. Radosavljević smatra da oko tri četvrtine njih govori varijetetom rumunjskoga (bajaškog), a znatno manji dio romani chib (jezik indijskog porijekla kojega koji najčešće nosi titulu „službenog“ romskog jezika).

I predstavnici romske zajednice koji se bave obrazovanjem kao Senad Musić iz Roma Education Funda i Ramiza Memedi iz udruge žena Romkinja „Bolja budućnost“, također smatraju da među romskom populacijom prevladava bajški jezik, možda ne tako dominatno kao što smatra prof Radosavljević, ali ipak prevladava.

S druge strane, prema podacima kojima se služi Nacionalna strategija za uključivanje Roma u RH  2013.-2020. godine, iznose se podaci da oko oko 42 posto Roma u Hrvatskoj govori romani chib, a 36 posto bajaški – ljimba d’ bjash, ali izvor tih podataka je jedno istraživanje Roma Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži iz relativno daleke 2002. godine.

JEZIK JE “DRŽAVA” ROMA

A, aktualnu  dominaciju bajškog jezika među romskom populacijom mnogi vezuju uz činjenicu da bajaškim  jezikom više govore zatvorene i segregirane romske zajednice (izolirana i ruralna romska naselja na rubu gradova),  dok je romani ćhib prisutniji kod raspršenih (ali pitanje koliko integriranih ) dijelova romske populacije u urbanijim sredinama.

No, ono što je izgleda zajednički problem i jednog i drugog, jeste da broj onih koji ga znaju i koriste zapravo opada.

Ramiza Memedi koja se intezivno godinama bavi problemima obrazovanja Roma smatra kako je za Rome jezik glavna zajednička kulturna karakteristika, te s obzirom da Romi nemaju svoju državu moglo bi se reći „jezik je njihova država“, ističe Memedi. No unatoč toj potencijalno značajnoj funkciji, nažalost romski jezik se u Hrvatskoj pomalo gubi, te sve više mladih zbog neadekvatnog procesa integracije kojima mnogi teže, ne znaju romski jezik.

Problem s materinjim romskim jezikom za one koji žive među većinskim stanovništvom je taj  što ne žele da se  dozna  njihovo romsko porijeklo, upozorava  Memedi. No jedan od najvećih problema te asimilacije i nekvalitetne integracije, a posebno u segregiranim zajednicama jeste činjenica da mnoga romska djeca nažalost ne znaju dobro ni hrvatski, što ih dovodi u izuzetno tešku situaciju kada stupaju u obrazovni proces a čije posljedice trpe vjerojatno kroz čitavo svoje školovanje .

I prof. Radosavlević upozorava na činjenicu da sve manje Roma govori svoj jezik ili svoje jezike.

„U posljednje vrijeme se sve više primjećuje negativan utjecaj većinskog jezika na očuvanje materinskoga i zato smatram da je izuzetno važno romskoj manjini omogućiti njegovanje materinskog jezika i kulture u osnovnim i srednjim školama, jer je čimbenik uspjeha u školovanju osim poznavanja jezika školovanje i stupanj ovladanosti i pismenost na materinskom jeziku“, tvrdi prof. Radosavljević.

Taj problem gubljenja jezičnog (a time i nacionalnog identiteta ) i to na štetu nužnih osnova u obrazovnom procesu, tog dvostrukog gubitka i deprivilegiranosti (slabo se govori romski, a često još slabije hrvatski ) prepoznala je Pučko otvoreno učilište iz Zagreba Korak po korak, u okviru kojega djeluje i REYN Hrvatske (Međunarodna mreža podrške romskoj djeci) i koje se intezivno bavi mnogim projektima odgojno-obrazovne integracije romske djece.

O njihovim aktivnostima i problemima romskog jezika, Sanja Brajković, direktorica Pučkog otvorenog učilišta „Korak po korak“, organizacije koja koordinira REYN mrežu u Hrvatskoj,  podsjećajući kako je osnovni cilj ove mreže među relevantnim dionicima i institucijama izgraditi snažno partnerstvo za podršku kvalitetnom uključivanju romske djece u rano obrazovanje, naglašava značaj promoviranja pozitivnog identiteta Roma a pogotovo djece. A za to je uloga jezika izuzetno važna.

„Veći interes za jezik kojima govore Romi u Hrvatskoj javio se tijekom nacionalne kampanje „Vidiš li me? Dikhes lji man? Da li m vez?” kojom smo nastojali ukazati na važnost promoviranja pozitivnog identiteta Roma a pogotovo djece. Tijekom te kampanje uočili smo da je upravo jezik Roma ono što se negira u njihovom identitetu ili je izloženo mnogobrojnim predrasudama. Također, odgajatelji i učitelji često nisu bili osviješteni da činjenica da djeca Romi kod kuće ne govore hrvatski jezik, značajno utječe na njihovo razumijevanje akademskog, školskog jezika (čak i ako su s znali sporazumijevati u igri) pa tako i na školski uspjeh.

Za dijete je, kako bi razvio pozitivan identitet a onda i pozitivno sliku o sebi izuzetno važno da u okolini (institucijama i lokalnoj zajednici) zamjećuje kako je i jezik kojim govori njegova obitelj uvažavan i cijenjen. Nažalost, budući da to često nije tako i s jezicima kojima govore Romi, djeca, upravo zbog neuvažavanja jezika kojeg govore kod kuće, imaju osjećaj manje vrijednosti. Npr. djeca Romi će rijetko ili vjerojatno nikada vidjeti svoj jezik u čitankama, pisanim materijalima ili natpisima u vrtiću i školi“, kaže Brajković.

ROMSKI JEZIK U MEDIJIMA?

Taj problem nevidljivosti i neprepoznatljivosti romskog jezika a time i romskog identiteta prisutan je i u medijskom svijetu. I na ovom području za razliku od mnogih drugih manjina, Romi nemaju tiskovina ili radijskih (tv da ne govorimo ) programa  na svom jeziku. Postoje ili su postojale romske publikacije i portali koje izdaju romske udruge i institucije uz potporu Ministarstva kulture, Savjeta za nacionalne manjine itd. (npr. Romani čaćipe , Crveni kotač, Budučnost, Romi.hr , Phralipen ….), ali one se uglavnom tiskaju na hrvatskom, a tek sporadično u nekima od njih je bilo i sadržaja na romskom jeziku.

Povremeno se romski jezik može čuti i u  manjinskoj, ili multikulturalnoj emsiji HRT-a Prizma, a to je nažalost sve daleko od potreba, pa i zagarantiranih prava s obzirom da hrvatski koncept zaštite manjinskih prava daje i mogućnost ne samo obrazovanja, nego i informiranja na manjinskom jeziku što mnoge manjine sustavno koriste.

Za Rome pak tu je sigurno problem ne samo sredstava već i kadrova, a Senad Musić upozorava da ne samo da sve manje Roma govori svoj materinji jezik, već ga još manje zna čitati ili pisati pa bi možda upravo i zbog toga mediji na romskom jeziku bili itekako potrebni.

NOVI KURIKULUM

Zbog svega toga uvođenje kurikuluma jezika i kulture romske nacionalne manjine koji se priprema u okviru hrvatske obrazovne reforme značajan je iskorak i napredak za pripadnike romske nacionalne manjine u očuvanju jezika, tradicije i kulturnog identiteta i faktički prva mogućnost da romska nacionalna manjina u okviru službenog obrazovnog sustava uči svoj jezik, kulturu i povijest, smatraju u Ministarstvu znanosti  i obrazovanja.

Kurikulum se u okviru Ministarstva priprema od 2015. godine, a u nastavnu praksu vjerojatno bi mogao ući sljedeće školske godine što bi za romsku djecu na svim obrazovnim nivoima  trebao donijeti značajan obrazovni, kulturološki ali i socijalni dobitak jer će mogućnost upoznavanja s romskim jezikom i kulturom dobiti i druga zainteresirana djeca i učenici, a mnogi očekuju da će uvođenje kurikuluma među romskom djecom općenito potaknuti bolje obrazovne rezultate i veću obrazovnu uključenost. Iako je broj Roma koji se danas uključuje u obrazovni proces sve veći – problemi nisu manji.

Obuhvat osnovnom školom skoro se ostvaruje u potpunosti, ali od ukupnog broja romskih učenika koji su završili osnovnu školu, njih oko 65-70% upisuju srednje škole no u toku školovanja otpada ih 15 do 20 posto i to već u prvoj godini školovanja, dok je broj Roma na fakultetima nažalost i dalje  zapravo simboličan i svodi na par desetaka studenata. Takvo stanje Ministarstvo nastoji ublažiti svojim aktivnostima, a jedna od njih je i stipendiranje srednjoškolskih učenika romske nacionalne manjine i sufinanciranje roditeljskog udjela u cijeni smještaja u učeničke domove itd.

No iako, dakle, od uvođenje kurikuluma mnogi očekuju da će donijeti i novi kvalitativni poticaj ukupnom obrazovanju romske populacije u njegovoj realizaciji, kako već sada upozorava Ministarstvo, moglo bi biti znatnih teškoća, jer će nedostajati nastavnog kadra koji poznaju romski jezik te očekuju veće angažiranje pripadnika romske nacionalne manjine u stjecanju određenih kvalifikacija koje bi im omogućile rad u školama. Seanad Musić, i sam član ekspertne skupine Ministarstva obrazovanja i znanosti za romski kurikulum tako strahuje da će zbog nedostatka kadra umjesto učenja jezika prevladati tek samo učenje o jeziku, jer kvalitetnu pouku vladanja romskim  jezikom malo tko može trenutno dati .

BORBA TEK PREDSTOJI

U tom pogledu značajna bi trebala biti uloga pomenutog Studija romistike koji je zamišljen, između ostaloga, kako nam kaže njegov voditelj prof. Ljatif Demir da pomogne u izvođenje nastave romskog jezika, kulture i književnosti u obrazovnom procesu, razvoju metodike učenja romskog jezika, rad u obrazovanju novih stručnjaka na visokoškolskim institucijama, rad u svim vrstama medija,  izdavaštvu, u kulturi i sl. te poticanju mladih Roma na visoko obrazovanje.

No prije svega bi možda trebalo učiniti da se na taj studij upisuje više Roma koji i ovdje nažalost, sudjeluju tek simbolično. Trenutno studij pohađa 10ak studenata od čega su samo dva Roma – ali iz inozemstva.

Zato romskoj naciolanoj zajednici u Hrvatskoj tek predstoji velika borba za afirmaciju i očuvanje svoga jezika koji izgleda djeli iste probleme s kojima se Romi suočavaju i na drugim područjima života zapošljavanju, stanovanju, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti…, a to je potisnutost, nedovoljna dostupnost, niska životna kvaliteta  i diskriminacija. Ni jezik u svemu tome nažalost, čini se,  nije izuzetak.

(portal-udar.net)