ROMI – IZGUBLJENI I NAĐENI: Jesu li Romi potomci jednog od 10 izgubljenih izraelskih plemena?
02/03/2016

Kada mi je Bog prije otprilike tri godine rekao da me želi poslati Romima da im služim, moram priznati da sam bila zbunjena. Vjerovala sam da trebam ići služiti Židovima u Izrael. Nisam mogla spojiti te dvije stvari. Pa kako ću služiti Romima ako trebam služiti Židovima? Nisam sve razumjela, ali odlučila sam da ću slušati Boga. Uzela sam i neko vrijeme i tražila Božje vodstvo oko toga.
S vremenom Bog mi je dao ljubav prema Romima, iako ih nisam do tada dobro poznavala. Mogla bih čak reći da sam imala predrasude prema njima. Moj se put povremeno prepletao s Romima kojima sam služila, ali uvijek nekako individualno, pojedincima, a ne cijelom narodu. Pošto mi je Bog rekao da me želi poslati Romima da im služim kao narodu, nisam imala cijelu sliku o tome što to zapravo znači. Tek kasnije, kada sam im već služila u Murskom Središću, čula sam za teoriju da su Romi možda jedno od 10 izgubljenih izraelskih plemena, dio Božjega izabranog naroda.
Židovi su, naime, potekli od 12 izraelskih plemena, nazvanih prema 12 Jakovljevih sinova. Godine 722.-721. pr. Kr. nestalo je 10 od 12 izraelskih plemena. Poraženi od asirskoga kralja Šalmanesera V., tih deset izraelskih plemena koji su živjeli u Sjevernom izraelskom kraljevstvu, odvedeno je u ropstvo u gornju Mezopotamiju i Medeju, današnju Siriju i Irak. Nakon toga gubi im se svaki trag. Njihove potomke i danas mnogi traže među raznim plemenima širom svijeta. Današnji Židovi potječu od dva preostala plemena: Jude i Benjamina.
I iako mi je sve to skupa zvučalo neobično, kockice su zapravo polagano dolazile na svoje mjesto. Shvatila sam zašto mi je Bog najprije govorio o tome da trebam služiti Židovima, a kasnije me slao Romima. Pa Romi i Židovi su možda jedan te isti narod! Osim toga, počela sam malo proučavati cijelu priču i shvatila da između ta “dva” naroda postoje velike sličnosti.
Gdje god se pojave, izazivaju pomiješane emocije: otpor, predrasude, nerazumijevanje, progon. Poznati su kao nomadi ili lutalice, ima ih u svakoj zemlji. Dobri su trgovci i glazbenici. Žene se rano, rijetko se miješaju s drugim narodima. Vjeruju u jednoga Boga. Tamnoputi su i kamo god otišli, sa sobom nose svoju kulturu, običaje i jezik. Imaju velike obitelji, poznati su po gostoprimstvu i otvorenosti …
Bez sumnje, to mogu biti samo ili Židovi ili Romi. Kroz stoljeća se pokazalo da Sotona i jedne i druge prezire. I Romi su, kao i Židovi, konstantno bili progonjeni. Hitler je u holokaustu poubijao na tisuće i tisuće Roma. U Rumunjskoj su ih držali 400 godina u zarobljeništvu. Mnoge europske zemlje čak su imale antiromske zakone, koji su branili lokalnom stanovništvu da se miješaju s njima. I danas ljudi imaju predrasude prema Romima, kao i prema Židovima.
Osim toga, postoje određene sličnosti između romske i židovske kulture, kao što su slična tradicionalna odjeća i glazba. Posebna je zanimljivost sličnost u unutarnjim “plemenskim” zakonima. Romi, naime, imaju u svojoj kulturi održavanje “sudova”, kao što su nekada imali Izraelci. Suca biraju među uglednim stanovnicima naselja, a on onda presuđuje u svim međuljudskim i obiteljskim sukobima i njegove se odluke poštuju. Iako se danas romski “plemenski” zakoni sve manje poštuju, oni su izvorno bili vrlo slični Mojsijevu zakonu.
Stručnjaci kažu da ima nekoliko kriterija po kojima se današnji narodi mogu smatrati mogućim potomcima 10 izgubljenih izraelskih plemena: duhovno gledano, oni trebaju biti “narod bez svoje zemlje”, “štovati idole” i “lutati zemljom”. Osim toga, moraju potjecati iz krajeva u koje su izraelska plemena bila protjerana. I jedan i drugi kriterij Romi kao narod zadovoljavaju. Oni imaju jezik, zastavu i himnu, ali nemaju zemlju. Iako se ne zna točno odakle potječu, smatra se da su u Europu došli upravo s prostora u koji su dva izraelska plemena, Efrajim i Manaše, bili protjerani. Iako se dugo smatralo da Romi podrijetlom dolaze iz Indije, sve se više vjeruje da su oni doduše došli iz Indije u Europu, ali da izvorno potječu iz Egipta. Vjeruje se, naime, da pojam “gypsy” dolazi od riječi “egypti-ans”, što znači “Egipćani”. Prema toj teoriji, Romi su vjerojatno bili dio jednoga od 12 izraelskih plemena koja je Mojsije izveo iz egipatskog ropstva i čiji su potomci došli u Obećanu zemlju. Odande su ih Asirci oko 700. godine pr. Kr. odveli u ropstvo u Mezopotamiju, odakle su se pak kasnije naselili u Indiju. I stvarno je neobično, kada se malo dublje pogleda da Romi posvuda vjeruju u jednoga Boga, iako su navodno potekli iz Indije. Kao da im je jednoboštvo “u krvi”. Osim toga, oduvijek su Romi bili poznati po gatanju, vračanju i čitanju iz dlana, što je bila uobičajena praksa u Egiptu, dok se u Indiji to ne može naći.
Postoji još jedna, pomalo tragikomična, sličnost između Židova i Roma. Poznata je, naime, uobičajena predrasuda da su Isusa ubili – Židovi. No manje je poznata legenda da su čavle za Isusov križ izradili ni manje ni više nego – Romi. Zbog toga su, prema toj legendi, Romi od tada prokleti i lutaju po svijetu, bez mogućnosti da pronađu mir. Tako da kad se priča skrati, ispada da su Isusa razapeli Židovi, a na križ ga pribili Romi.
Postoji još mnogo toga što stručnjaci i znanstvenici te i proučavatelji povijesti i religije navode kao moguće dokaze za teoriju o Romima kao potomcima jednoga od 10 izgubljenih izraelskih plemena. Međutim, sve su to u konačnici samo teorije. Kada je Isus nakon uskrsnuća susreo dva učenika koja su išla u Emaus, razgovarao je putem s njima, ali oni ga nisu prepoznali. Tek kasnije im se otkrio, a oni su onda zaključili da “im je srce gorjelo dok su razgovarali s njim”. Tako je i s ovom teorijom. Dok stručnjaci i znanstvenici teoretiziraju, ja mogu reći da mi je srce gorjelo kad sam čula za povezanost Roma i Židova. Ljubav koju je Bog izlio u moje srce za njih kao da govori: “”Nek’ se pokrenu planine i potresu bregovi, al’ se ljubav moja neće odmać’ od tebe” i “Sigurno te neću ostaviti, nipošto te neću zapustiti”, tj. stihove koje je Bog uputio svojem ljubljenom narodu Izraelu.
Za kraj mogu samo reći da se zadnjih šezdesetak godina u svijetu počelo nešto ozbiljno događati s Romima na duhovnom planu. To je u isto vrijeme otkad su Židovi dobili ponovno svoju državu, Izrael. Bog je rekao da će pozvati svoj narod natrag sebi u posljednje vrijeme i vjerujem da smo tomu mi u današnje vrijeme svjedoci. Aliyah je pojam koji označuje doseljavanje (vraćanje) Židova iz raznih dijelova svijeta u Izrael i, iako je započeo još potkraj 19. stoljeća, u zadnjih šezdesetak godina vrlo se pojačao. Tako se od uspostavljanja države Izraela 1948. godine, više od 3 milijuna Židova iz više od 90 zemalja doselilo u Izrael.
I dok se Židovi sa svih strana vraćaju u Izrael, Romi u isto vrijeme dolaze Bogu. Kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih godina francuskom pentekostalnom pastoru Clementu Le Cossecu došao je jedan mladi Rom koji ga je tražio da ode s njim kući moliti za njegovu bolesnu majku. Le Cossec je došao u mladićevu kuću i ondje pronašao staru majku kako bolesna leži na podu. To ga je potreslo. Kleknuo je do nje i molio Isusa da je iscijeli. Žena je odmah ozdravila. Kako je mladić bio glazbenik koji je imao gitaru bez ijedne žice, Le Cossec ga je pozvao da svira u crkvi i dao mu je nove žice. Već sutradan mladić je u crkvu doveo svoje prijatelje. Nakon nekoga vremena ti su Romi otišli iz toga grada i Le Cossec je na neki način zaboravio na cijelu priču. Godine 1950. došla mu je jedna Romkinja i ispričala sljedeću priču: prije nekoga vremena srela je uličnog propovjednika koji joj je dao letak na čijoj je poleđini bila zapisana adresa lokalne crkve. Ubrzo se toj ženi smrtno razbolio sin i doktori su tvrdili kako nema nade. Ona se, međutim, sjetila toga letka, dala ga nekomu da joj pročita adresu i zaputila se u crkvu. Ondje je zamolila pastora da moli za ozdravljenje njezina sina. I Bog je ponovno učinio čudo; mladić je ozdravio. Cijela obitelj došla je Bogu. Međutim, Cossec ni tada nije počeo služiti Romima. Tek nekoliko godina nakon toga dogodilo se nešto što mu je promijenilo život. Susreo je Rome koji su se obratili u jednom od ova dva vala probuđenja. Rekli su da ih ni jedan pastor ne želi krstiti jer nisu prema francuskim zakonima bili vjenčani (francuski zakoni bili su komplicirani, jer su dozvolu za vjenčanje mogli dobiti samo ako su 21 dan u kontinuitetu živjeli u gradu, a policija ih je svakih 48 sati izbacivala iz grada). Jedan Rom od 28 godina tom je prilikom rekao: “Budući da nas ni jedan pastor ne želi vjenčati, odlučio sam sa svojom ženom otići na rijeku. Stavit ću Bibliju na travu. Ne znam čitati ali znam da unutra piše: ‘Tko uzvjeruje i krsti se, spasit će se’. Ja ću krstiti svoju ženu, a zatim će ona krstiti mene.” Cossec je tada odlučio služiti Romima. Nadahnut riječima apostola Pavla iz 1 Kor 9, 22 o tome da je postao “nejak da nejake stekne”, Le Cossec je napustio svoj dotadašnji život i počeo putovati i živjeti s Romima. Njegov sin, John, odrastao je s Romima i živio po romskim običajima. Samo šest godina pošto je Cossec započeo služiti, šest tisuća Roma se obratilo. Probuđenje se proširilo na Španjolsku, a odande u druge europske zemlje. Vjerujem da je ovo vrijeme, vrijeme probuđenja Roma, u cijelom svijetu da se i oni, kao i drugi Židovi, “vraćaju kući”, ako već ne u zemlju Izrael kao jedno od deset izgubljenih izraelskih plemena, onda u nebesko kraljevstvo svojem Ocu koji ih čeka.
Želim da romski narod uđe u Božje kraljevstvo prije Isusova dolaska i da Romi budu dionici Božje slave, sjedeći za stolom Gospodnjim zajedno sa svojim precima, Abrahamom i Izakom. Ako su i bili izgubljeni godinama, pa i stoljećima, sada su nađeni. A svi znamo što Isus kaže o tome koliko se nebo veseli kad se nađe jedna izgubljena ovca, zar ne?
Autorica: Katarina Prokopić

Samo 20 posto romske djece polazi vrtić ili predškolu, pokazao je izvještaj Socijalno uključivanje djece Roma (RECI+) na temelju istraživanja koje je u pet romskih naselja proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji s Mrežom fondacija Otvoreno društvo (OSF), UNICEF-om i Fondom za obrazovanje Roma (REF)
Izvještaj predstavljen danas na Konferenciji ‘Kvalitetno obrazovanje za romsku djecu’ donosi preporuke mjera za uključivanje romske djece u obrazovne i ostale usluge, što bi doprinijelo smanjenju isključenosti Roma i poboljšanju njihovih životnih uvjeta. Istraživanje je obuhvatilo pet naselja u kojima živi značajan broj Roma: Kozari putevi, Capraške poljane, Parag, Darda i Vodnjan/Galižana.
Iako je istraživanje pokazalo da ispitanici jaslice i vrtiće ocjenjuju dobrim oblikom brige o djeci i ranog obrazovanja, mnogi roditelji ne upisuju djecu zbog nedostatka mjesta u vrtićima, troškova prijevoza i drugih dodatnih troškova koje iziskuje pohađanje vrtića, zbog toga što nema odgajatelja ili pomagača Roma, zbog straha od diskriminacije te nedostataka u komunikaciji. To se događa unatoč postojećim mjerama i poticajima za integraciju romske djece u predškolski odgoj, istaknuto je u UNICEF-ovom priopćenju.

Iako je broj upisane romske djece u osnovne škole u porastu (s 4.186 u 2009. na 5.470 u 2013.), prema istraživanju RECI+ samo 24 posto odraslih Roma u uzorku završilo je osnovnu školu, a svega osam posto srednju.

Teški životni uvjeti utječu na zdravlje romskih obitelji, a 18 posto ispitanika nema nikakvo zdravstveno osiguranje. Primjerice, samo 21 posto žena u uzorku navodi da nikada nisu imale bilo kakvo zdravstveno osiguranje, osim u vrijeme trudnoće, kao dio državne potpore budućim majkama. Čak 40 posto romskih kućanstava nekvalitetno se hrani, što ostavlja posljedice na zdravlje, uzrokuje kronične bolesti u odrasloj dobi i učestale prekide školovanja. Većina obitelji obuhvaćenih istraživanjem RECI+ primatelji su nekog oblika socijalne potpore (87 posto), a 46 posto se izjasnilo da im je socijalna pomoć jedini izvor prihoda.

Izvještaj RECI+ donosi preporuke čijom bi se provedbom Romima olakšao pristup uslugama odgoja i obrazovanja kroz, primjerice, osiguravanje dovoljnog broja mjesta u ustanovama te besplatnog prijevoza, ali i kroz sudjelovanje romske djece u obveznom kvalitetnom (dvogodišnjem) predškolskom programu te izvanškolskim, kulturnim i sportskim aktivnostima. Svoj romskoj djeci treba biti osiguran pristup integriranim predškolskim grupama, jer većina djece ispitanika koja su uključena u neku vrstu predškolskog obrazovanja pohađa samo romski vrtić ili igraonicu.

Svim romskim obiteljima s malom djecom lokalne zajednice trebaju osigurati odgovarajuće životne uvjete (pitka voda, sanitarni čvor, grijanje, električna energija). Također, preporučuje se imenovanje stručnih savjetnika i ‘zagovaratelja učenja u romskoj zajednici’ koji bi djelovali u županijama, gradovima i općinama u kojima živi značajan broj Roma. Na području zdravstvene zaštite dojenčadi i djece preporučuju se kućni posjeti stručnjaka za kućnu njegu, pedijatara, liječnika opće prakse/obiteljskih liječnika i epidemioloških službi.

Uz Izvještaj RECI+, na Konferenciji su predstavljeni i rezultati projekata ‘Kvalitetno obrazovanje za romsku djecu’ te ‘Mreža podrške romskoj djeci REYN Hrvatska’, financiranih iz Fondova Europske unije, a koje provodi Pučko otvoreno učilište Korak po korak u suradnji s partnerima. U konferenciji je sudjelovalo stotinjak stručnjaka u području odgoja i obrazovanja, kao i inkluzije i prava romske djece – odgajatelja, učitelja, stručnih suradnika, ravnatelja, istraživača, aktivista, predstavnika romskih organizacija, lokalnih i državnih vlasti te međunarodnih organizacija.
• Priredila: I. E. M.

Romi stoljećima prolaze jedan trnoviti put neprihvatljivosti, diskriminaciju, segregaciju a i danas Romska zajednica u Europi prolaze kroz teška vremena. Diskriminacija i marginalizacija su u porastu u pojedinim zemljama, a uvjeti za život se stalno pogoršava.
Romkinje mogu imati važnu ulogu u borbi protiv diskriminacije jer su i same višestruko diskriminirane, kao Romkinje, kao žene, u svojoj zajednici a i u širem u društvu. Još se i danas poštuju tradicije u nekim romskim skupinama (obitelji) djevojke moraju biti kući i raditi kućanske poslove, čuvati mlađu braću i sestre, mora se rano udati bez da je se pita, daleko od obrazovnih ustanova odnosno škole.
Svjesni smo da je obrazovanje jedan od glavnih faktora za sve druge prepreke koje se odnose na poboljšanje životnih uvjeta. Žene kao majke su glavne i one su te koje mogu poboljšati obrazovanje za svoju djecu, kako za dječake tako i za djevojčice, ali na tom putu sputavaju je muški članovi obitelji, jer su oni glava i njihova je zadnja riječ.

Do prije nekoliko godina bilo je uobičajeno u cijeloj Europi da romske djevojčice budu kući i rade kućanske poslove. Obrazovanje se smatralo luksuzom. Ovaj način razmišljanja se promijenio, ali ne na sreću svih romskih djevojčica, jer i dalje ustraju u nekim romskim zajednice.

Kako bi se donijele promjene za Romkinje i djevojčice i dječake trebaju ići i završiti školu. Obrazovanje romske zajednica često se sprečava počev od izdvajanje djece od druge djece u izdvojenim razredima posebno za romsku djecu, patrijahalno odgojeni roditelji i siromaštva, koja ima svoju ulogu u društvu. Obrazovana romska zajednica biti će u boljem položaju i svjesna za očuvanje svoje kulturne baštine, prenošenje pozitivnih dijelova tradicije i pojačati osjećaj identiteta Roma na mlađe generacije

Jedina i najveća prepreka za obrazovanje romskih djevojčica smatramo demotivizaciju i rani brakovi. U nekoliko zadnjih godina povećao se broj djevojčica u obrazovnom sustavu ali nedovoljno, problem obrazovanja Roma i dalje postoji Hrvatskoj. Svjesni smo da rani brakove uništavaju život mladih i budućnost posebno mladih Romkinja, ali bez suradnje državnog sustava i dalje postojat će problem .
Postoje Zakoni u RH koji bi mogli štititi romske djevojčice od ranih ugovorenih brakova, uz malo potrebnih informacija, ali i instutucije u sklopu Zakona odraditi svoj posao.
Potrebno je poboljšati suradnju MZOS i Min. Soc. politike u provođenju Zakona obveznog osnovno- školskog obrazovanja. Potrebno je poboljšati suradnju i izgraditi partnerstvo Ustanova sa romskim udrugama oko rješavanju romskih problema.
Izgradnjom kordinacije državnih ureda, ministarstava, romskih i drugih udruga ubrzalo bi se rješavanje problema romske zajednice. Vjerujemo da bi se mnogi problemi lakše rješavali u romskoj zajednici, posebno na području uključivanje romske djece u obazovni sustav, gdje je obrazovanje glavni faktor za promjenu svijesti i načina ponašanja u društvu. Mijenjanje svijesti pojedinca mijenja se svijest cjelokupne zajednice.
Svjesni smo da za promjene treba vrijeme i da je to dugi proces ali taj proces trebamo ubrazati jer postoje mnoge metode; preko medija, kampanja, radionica, i dr.
Romkinje moraju postati aktivni sudionici u njihovoj zajednici i društvu. One moraju djelovati kao partnerice muškarcima i biti ravnopravne kao i zauzeti se za jednakost u svojim strukturama.
Integrirani pristup je potreban za rješavanje povećanih izazova s kojima se romske žene susreću u ruralnim područjima. Posebni postojeći problemi su;
• veće udaljenosti i vremenska ograničenja, kao i smanjenje pristupa javnim uslugama,
• nemaju vode, el. energije, dovoljno obrazovanje, ne informirane su i nemaju zdravstveno osiguranje.
• One također imaju problema s dobivanjem pristupa tržištima
• Još uvijek postoje određeni broj koji nemaju uređeni statu u RH (nemaju prijavljeni boravak, nemaju identifikacijske dokumente, državljanstvo)
• Veoma je bitno osnaživanje žena Romkinja a osnaživanje je temelj ženske moći.