Samo 20 posto romske djece polazi vrtić ili predškolu, pokazao je izvještaj Socijalno uključivanje djece Roma (RECI+) na temelju istraživanja koje je u pet romskih naselja proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji s Mrežom fondacija Otvoreno društvo (OSF), UNICEF-om i Fondom za obrazovanje Roma (REF)
Izvještaj predstavljen danas na Konferenciji ‘Kvalitetno obrazovanje za romsku djecu’ donosi preporuke mjera za uključivanje romske djece u obrazovne i ostale usluge, što bi doprinijelo smanjenju isključenosti Roma i poboljšanju njihovih životnih uvjeta. Istraživanje je obuhvatilo pet naselja u kojima živi značajan broj Roma: Kozari putevi, Capraške poljane, Parag, Darda i Vodnjan/Galižana.
Iako je istraživanje pokazalo da ispitanici jaslice i vrtiće ocjenjuju dobrim oblikom brige o djeci i ranog obrazovanja, mnogi roditelji ne upisuju djecu zbog nedostatka mjesta u vrtićima, troškova prijevoza i drugih dodatnih troškova koje iziskuje pohađanje vrtića, zbog toga što nema odgajatelja ili pomagača Roma, zbog straha od diskriminacije te nedostataka u komunikaciji. To se događa unatoč postojećim mjerama i poticajima za integraciju romske djece u predškolski odgoj, istaknuto je u UNICEF-ovom priopćenju.

Iako je broj upisane romske djece u osnovne škole u porastu (s 4.186 u 2009. na 5.470 u 2013.), prema istraživanju RECI+ samo 24 posto odraslih Roma u uzorku završilo je osnovnu školu, a svega osam posto srednju.

Teški životni uvjeti utječu na zdravlje romskih obitelji, a 18 posto ispitanika nema nikakvo zdravstveno osiguranje. Primjerice, samo 21 posto žena u uzorku navodi da nikada nisu imale bilo kakvo zdravstveno osiguranje, osim u vrijeme trudnoće, kao dio državne potpore budućim majkama. Čak 40 posto romskih kućanstava nekvalitetno se hrani, što ostavlja posljedice na zdravlje, uzrokuje kronične bolesti u odrasloj dobi i učestale prekide školovanja. Većina obitelji obuhvaćenih istraživanjem RECI+ primatelji su nekog oblika socijalne potpore (87 posto), a 46 posto se izjasnilo da im je socijalna pomoć jedini izvor prihoda.

Izvještaj RECI+ donosi preporuke čijom bi se provedbom Romima olakšao pristup uslugama odgoja i obrazovanja kroz, primjerice, osiguravanje dovoljnog broja mjesta u ustanovama te besplatnog prijevoza, ali i kroz sudjelovanje romske djece u obveznom kvalitetnom (dvogodišnjem) predškolskom programu te izvanškolskim, kulturnim i sportskim aktivnostima. Svoj romskoj djeci treba biti osiguran pristup integriranim predškolskim grupama, jer većina djece ispitanika koja su uključena u neku vrstu predškolskog obrazovanja pohađa samo romski vrtić ili igraonicu.

Svim romskim obiteljima s malom djecom lokalne zajednice trebaju osigurati odgovarajuće životne uvjete (pitka voda, sanitarni čvor, grijanje, električna energija). Također, preporučuje se imenovanje stručnih savjetnika i ‘zagovaratelja učenja u romskoj zajednici’ koji bi djelovali u županijama, gradovima i općinama u kojima živi značajan broj Roma. Na području zdravstvene zaštite dojenčadi i djece preporučuju se kućni posjeti stručnjaka za kućnu njegu, pedijatara, liječnika opće prakse/obiteljskih liječnika i epidemioloških službi.

Uz Izvještaj RECI+, na Konferenciji su predstavljeni i rezultati projekata ‘Kvalitetno obrazovanje za romsku djecu’ te ‘Mreža podrške romskoj djeci REYN Hrvatska’, financiranih iz Fondova Europske unije, a koje provodi Pučko otvoreno učilište Korak po korak u suradnji s partnerima. U konferenciji je sudjelovalo stotinjak stručnjaka u području odgoja i obrazovanja, kao i inkluzije i prava romske djece – odgajatelja, učitelja, stručnih suradnika, ravnatelja, istraživača, aktivista, predstavnika romskih organizacija, lokalnih i državnih vlasti te međunarodnih organizacija.
• Priredila: I. E. M.

Romi stoljećima prolaze jedan trnoviti put neprihvatljivosti, diskriminaciju, segregaciju a i danas Romska zajednica u Europi prolaze kroz teška vremena. Diskriminacija i marginalizacija su u porastu u pojedinim zemljama, a uvjeti za život se stalno pogoršava.
Romkinje mogu imati važnu ulogu u borbi protiv diskriminacije jer su i same višestruko diskriminirane, kao Romkinje, kao žene, u svojoj zajednici a i u širem u društvu. Još se i danas poštuju tradicije u nekim romskim skupinama (obitelji) djevojke moraju biti kući i raditi kućanske poslove, čuvati mlađu braću i sestre, mora se rano udati bez da je se pita, daleko od obrazovnih ustanova odnosno škole.
Svjesni smo da je obrazovanje jedan od glavnih faktora za sve druge prepreke koje se odnose na poboljšanje životnih uvjeta. Žene kao majke su glavne i one su te koje mogu poboljšati obrazovanje za svoju djecu, kako za dječake tako i za djevojčice, ali na tom putu sputavaju je muški članovi obitelji, jer su oni glava i njihova je zadnja riječ.

Do prije nekoliko godina bilo je uobičajeno u cijeloj Europi da romske djevojčice budu kući i rade kućanske poslove. Obrazovanje se smatralo luksuzom. Ovaj način razmišljanja se promijenio, ali ne na sreću svih romskih djevojčica, jer i dalje ustraju u nekim romskim zajednice.

Kako bi se donijele promjene za Romkinje i djevojčice i dječake trebaju ići i završiti školu. Obrazovanje romske zajednica često se sprečava počev od izdvajanje djece od druge djece u izdvojenim razredima posebno za romsku djecu, patrijahalno odgojeni roditelji i siromaštva, koja ima svoju ulogu u društvu. Obrazovana romska zajednica biti će u boljem položaju i svjesna za očuvanje svoje kulturne baštine, prenošenje pozitivnih dijelova tradicije i pojačati osjećaj identiteta Roma na mlađe generacije

Jedina i najveća prepreka za obrazovanje romskih djevojčica smatramo demotivizaciju i rani brakovi. U nekoliko zadnjih godina povećao se broj djevojčica u obrazovnom sustavu ali nedovoljno, problem obrazovanja Roma i dalje postoji Hrvatskoj. Svjesni smo da rani brakove uništavaju život mladih i budućnost posebno mladih Romkinja, ali bez suradnje državnog sustava i dalje postojat će problem .
Postoje Zakoni u RH koji bi mogli štititi romske djevojčice od ranih ugovorenih brakova, uz malo potrebnih informacija, ali i instutucije u sklopu Zakona odraditi svoj posao.
Potrebno je poboljšati suradnju MZOS i Min. Soc. politike u provođenju Zakona obveznog osnovno- školskog obrazovanja. Potrebno je poboljšati suradnju i izgraditi partnerstvo Ustanova sa romskim udrugama oko rješavanju romskih problema.
Izgradnjom kordinacije državnih ureda, ministarstava, romskih i drugih udruga ubrzalo bi se rješavanje problema romske zajednice. Vjerujemo da bi se mnogi problemi lakše rješavali u romskoj zajednici, posebno na području uključivanje romske djece u obazovni sustav, gdje je obrazovanje glavni faktor za promjenu svijesti i načina ponašanja u društvu. Mijenjanje svijesti pojedinca mijenja se svijest cjelokupne zajednice.
Svjesni smo da za promjene treba vrijeme i da je to dugi proces ali taj proces trebamo ubrazati jer postoje mnoge metode; preko medija, kampanja, radionica, i dr.
Romkinje moraju postati aktivni sudionici u njihovoj zajednici i društvu. One moraju djelovati kao partnerice muškarcima i biti ravnopravne kao i zauzeti se za jednakost u svojim strukturama.
Integrirani pristup je potreban za rješavanje povećanih izazova s kojima se romske žene susreću u ruralnim područjima. Posebni postojeći problemi su;
• veće udaljenosti i vremenska ograničenja, kao i smanjenje pristupa javnim uslugama,
• nemaju vode, el. energije, dovoljno obrazovanje, ne informirane su i nemaju zdravstveno osiguranje.
• One također imaju problema s dobivanjem pristupa tržištima
• Još uvijek postoje određeni broj koji nemaju uređeni statu u RH (nemaju prijavljeni boravak, nemaju identifikacijske dokumente, državljanstvo)
• Veoma je bitno osnaživanje žena Romkinja a osnaživanje je temelj ženske moći.