22. rujna – Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

/in , /by

U spomen na tragično ubojstvo triju žena – sutkinje Ljiljane Hvalec, odvjetnice Hajre Prohić i stranke Gordane Oraškić koje je, tijekom održavanja brakorazvodne parnice na Općinskom sudu u Zagrebu, dana 22. rujna 1999. godine ubio suprug stranke u postupku, a sudsku službenicu Stanku Cvetković teško ranio, Vlada Republike Hrvatske 22. rujna proglasila je Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama.

Sslužbeno Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama proglašenog 2004. Godine i time se želi upozoriti na još uvijek zastrašujuće službene podatke o fizičkom, psihičkom, seksualnom i svakom drugom nasilju i zastrašivanju.

Nacionalni dan svake se godine obilježava polaganjem vijenca i paljenjem svijeća na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu te održavanjem okruglih stolova i rasprava na temu nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Glavna poruka obilježavanja Nacionalnog dana je važnost prepoznavanja i prijavljivanja nasilja kao krajnje neprihvatljivog oblika društvenog ponašanja kojim se krše temeljna ljudska prava i slobode te razumijevanje nasilja kao najčešćeg oblika diskriminacije žena.

Uvažavajući sve tragične događaje nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na nasilje nad ženama, pred svima i nadalje stoje obveze usmjeravanja pozornosti na potrebe obitelji i njezinih članova, prepoznavanja uzroka i posljedica nasilja te nadogradnje pravnog i institucionalnog sustava kojim se sprječava nasilje i štite prava i interesi žrtava nasilja u obitelji. Ekonomska kriza, nezaposlenost i siromaštvo i dalje su uzroci teškog nasilja kojem su posebno izložene žene.

Po pitanju statistike nasilja nad ženama su poražavajuće. Prošle je godine ubijena 15 žena. Njih 11 stradalo je od ruke bliske osobe, najčešće supruga. Još 23 žene su bile žrtve pokušaja ubojstva. 12 su ih pokušali ubiti članovi obitelji ili partneri. Žene su bile žrtve njima bliskih osoba u 642 slučaja. U samo jednoj godini.

Dnevno 45 puta policija u Hrvatskoj intervenira zbog obiteljskog nasilja, a vikendom i praznikom do 60 puta; svaka treća žena u našoj zemlji žrtva je nasilja u obitelji. Osim što intrevenira po dojavi o nasilju, policija u ovom slučaju djeluje i preventivno. Upravo je prevencija  najvažniji mjera kojom bi se mogao smanjiti broj nasilja svih oblika. No jedan od velikih problema zbog kojih žrtve nasilja često smrtno stradaju upravo je taj što one same, ali niti njihova okolina ne prijavljuju nasilje. Policija podsječa građane kako nasilja u obitelji ili susjedtsvu građani mogu prijaviti i potpuno anonimni

U posljednjih 10 godina je u Hrvatskoj ubijeno 300 žena i to najviše od ruke bliske osobe, a većina od njih prethodno je bila žrtva obiteljskog nasilja. 2016. godini ubijeno je 15 žena, a broj žena žrtava kaznenih djela tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede i kaznenih djela protiv spolne slobode također je veći od broja žrtava muškog spola.

Po podacima Ministarstva pravosuđa, u razdoblju od početka 2012. godine do kraja lipnja 2016. godine sudovi su izrekli ukupno 14.932 zaštitne mjere prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Od toga je najviše izrečeno zaštitnih mjera obveznog liječenja od ovisnosti, njih 4289 (28,72 posto) te zabrane približavanja žrtvi nasilja, njih 4163 (27,88 posto). Slijede zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana (2983), udaljenja iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora (1358) te zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju (1292).
 

Esih postaje artikuliranija

/in , /by

Esih postaje artikuliranija; u najružnijem istupu dosad, dovela je u pitanje stipendije malih Roma

Zastupnica Bruna Esih o najnezaštićenijoj skupini u društvu

Na današnjoj sjednici Odbora za obrazovanje i sport zagrebačke Gradske skupštine, predsjednica stranke Neovisni za Hrvatsku Bruna Esih prigovorila je što su stipendije učenika deficitarnih zanimanja manje nego one za učenike i studente pripadnike romske nacionalne manjine.

Tijekom polemike, Esih je Ivici Lovriću, koji obavlja poslove pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje i sport direktno replicirala: “Potiče li se to što su oni Romi ili njihova želja za školovanjem?”, upitala je Esih.

Dva milijuna za stipendije učenika i studenata

Stipendije za učenike romske nacionalne manjine iznose 2,290 kuna, a za studente 3,720, i iz proračuna Grada Zagreba za njih je osigurano 2 milijuna kuna.

Učenici koji su upisali deficitarna zanimanja dobivaju za prvi razred tisuću kuna mjesečno, drugi 1300 i treći 1600 kuna. Prema podacima sa službenih stranica Grada Zagreba, stipendije se dodjeljuju za 10 mjeseci u godini, na početku školske godine i isplaćuju početkom mjeseca za prethodni mjesec.

 

 

Djecu s poteškoćama i Rome izbacili su iz reforme školstvtva

/in , , /by

AKCIJSKI PLAN U MAGLI Povjerenstvo Dijane Vican u nacrtu plana za provedbu reforme izmijenilo je ciljeve koji su izglasani u Saboru. Nova ministrica je obaviještena o svemu…

Djeca romske manjine, djeca s poteškoćama u razvoju, ali i ona darovita gotovo se uopće ne spominju u novom Nacrtu Akcijskog plana provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.

Zašto se Posebno stručno povjerenstvo za provedbu Strategije nije njome koristilo pri izradi Akcijskog plana za njeno provođenje – pita se Dora Kršul, novinarka portala srednja.hr, koji je objavio sveobuhvatnu analizu nacrta Akcijskog plana koji je izradilo povjerenstvo.

E-škola je postala povijest

Umjesto da postavi rokove u kojima će provesti mjere strategije, povjerenstvo je u nacrtu korigiralo samu Strategiju.
– Najviše se izmjena dogodilo u dijelu koji se bavi predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim odgojem i obrazovanjem u kojem je cilj provesti cjelovitu kurikularnu reformu – prepričava nam Kršul. Dodaje kako je u nacrtu Akcijskog plana uklonjena eksperimentalna provedba kurikula na svim razinama obrazovanja, uklonjena je eksperimentalna izbornost za gimnazijsko obrazovanje, a nacrt ne sadržava ni pojam e-škole. Povjerenstvo je u nacrtu izbacilo 11 ciljeva iz Strategije, dodalo 12 novih koji u Strategiji ne postoje i modificiralo dva cilja. Uz ciljeve, preinačili su i mjere za provedbu reforme. Izbacili su ih čak 129, dodali 22, a 71 mjeru su modificirali u odnosu na Strategiju.

Podcilj 6.6., koji se u Strategiji zove “Osiguravanje podrške djeci i učenicima romske nacionalne manjine”, u potpunosti je izbačen i uopće se ne spominje u nacrtu. Akcijski plan ne spominje otvaranje vrtića za djecu romske nacionalne manjine ni izradu kurikluma za predmet romskog jezika i kulture, koje je Strategija bila predvidjela.Ukinuto je i senzibiliranje djece za specifične potrebe djece i učenika s teškoćama i zadovoljavanje njihovih specifičnih potreba.
Iako je kurikularni pristup usmjeren na vrednovanje ishoda učenja, oni su u nacrtu Akcijskog plana izbačeni. Ni daroviti učenici nisu prošli bolje. Iako je Strategija predvidjela organizirani rad s darovitim učenicima koji bi im omogućavao rad s programima različite težine i složenosti, izborne programe, skupni i individualni rad, rad s mentorom, raniji upis i druge ativnosti, u nacrtu se od toga također odustalo.

Šest dana za očitovanje?

Ukinuta je i uključenosti odraslih u procese cjeloživotnog učenja i obrazovanja. Izbačen je i cilj koji se odnosi se na izgradnju sustava za identificiranje, poticanje i razvoj sposobnosti i potencijala pojedinaca te jačanje službi za cjeloživotno osobno i profesionalno usmjeravanje. Umjesto njega, dodan je novi cilj – poticanje provedbe programa suvremenih vrsta pismenosti. Povjerenstvo ukida i mjere praćenja ranog napuštanja školovanja. Umjesto četiri mjere koje su trebale riješiti tu problematiku, uvode jednu načelnu: sustavno sprječavati rano napuštanje redovitog školovanja. Međutim, Akcijski plan nije predvidio “akciju“ kojom će to učiniti.

Zapostavljeni nastavnici

Država je strategijom predvidjela i financijsko poticanje uključivanja nezaposlenih u programe formalnog obrazovanja kojima bi stekli kvalifikaciju, ali nacrt akcijskog plana ni tu mogućnost ne spominje. Nema više ni mjera koje redefiniraju ulogu ravnatelja, izradu standarda za biranje ravnatelja te stavranje programa za obrazovanje budućih ravnatelja. Ukinute su i dodatna te dopunska nastava iz nastavne norme učitelja.

– Mislim da je pri izradi Akcijskog plana potrebno prekopirati ciljeve iz Strategije i raspisati tko je i u kojem roku nadležan da se oni provedu – objašnjava nam Kršul koja smatra kako bi, budući da je ciljeve reforme donio Sabor, bilo logično da ih Sabor i mijenja. Tekst nacrta Akcijskog plana nikad nije javno objavljen, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja poslalo ga je zainteresiranim stranama da se o njemu očituju. Međutim, sporni su i datumi. Županije, škole i ostale zainteresirane strane dokument su dobile u petak, 5. svibnja, a svoje mišljenje trebali su im dostaviti do četvrtka, 11. svibnja 2017. Imali su, dakle, samo šest dana, od kojih su dva dana otpala na vikend.

Nešto se očito radi ispod žita – smatra Kršul, a s tim se slažu i drugi uključeni u proces reforme.

Ministrica Divjak obaviještena je o navedenom razvoju događaja. Trenutačno je na službenom putu, a po povratku u Hrvatsku sa svojim timom će vrlo brzo detaljno pregledati dostupne materijale, odgovorili su iz Ministarstva znanosti i obrazovanja na naš upit.
Inače, povjerenstvo koje je donijelo ovaj Nacrt postavljeno je u mandatu njezina prethodnika Pave Barišića, a s njime se ne slaže Inicijativa GOOD, koja je organizirala prosvjede u znak podrške obrazovnoj reformi.
– Građani su 1. lipnja na prosvjedu tražili ostavku Povjerenstva, a sad je premijer Plenković treba procijeniti radi li Povjerenstvo što bi trebalo raditi – poručila je Eli Pijaca Plavšić iz GOOD inicijative. Rekla je kako je ovo samo jedan od razloga da Dijana Vican napusti funkciju predsjednice Posebne stručne skupine.
– Izbacivanje mjera i dodavanje novih ne može se raditi bez podrške Sabora i Europske komisjije koja je dala novac za provedbu kurikularne reforme – zaključila je Pijaca Plavšić.
Tražili smo i stav Dijane Vican, no nije nam odgvorila. Ostali članovi Povjerenstva također šute. Iako su Vladi nacrt prezentirali još u travnju, javnost do objave portala Srednja.hr s njim nije bila upoznata.

– U pravnoj državi ovakav nacrt ne može biti potvrđen jer strategiju može mijenjati samo Sabor – rekao je SDP-ovac Neven Budak, bivši predsjednik Povjerenstva za provedbu Strategije.

Nada se kako nacrt Vlada i Saborski odbor za obrazovanje, znanost i kulturu neće prihvatiti. Budak upozorava kako je u nacrtu izostavljen i cilj o izjednačavanju materijalnih uvjeta škola, što znači da će neke škole čekati jako dugo na obnovu i uređenje. Dodaje kako bi cilj plana trebao biti odrediti datume kada će pojedini ciljevi Strategije biti izvršeni.

– Ako se Plan usvoji u ovom obliku, očekujem ponovno prosvjede građana jer to znači da se od reforme odustalo – zaključio je Budak.

– Ne vjerujem da bi premijer odobrio ovakvo izbjegavanje provedbi mjera važnih za romsku nacionalnu manju – rekao je za srednja.hr Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske nacionalne manjine. Od ministarstva zahtijeva da ga redovito obavještavaju o provedbi reforme jer u Povjerenstvu nije zastupljen nitko od pripadnika romske nacionalne manjine. Sanja Barić, profesorica ustavnog prava sa Sveučilišta u Rijeci, promjenu ciljeva Strategije smatra neustavnom.
– Akte Hrvatskog sabora ne može mijenjati izvršna vlast, a svakako ih ne mogu mijenjati posebna tijela koja su formirana kako bi ih provodila – rekla je Barić.
Od članova Povjerenstva reagirao je jedino Vedran Mornar, koji upozorava kako ne zna tko je napisao nacrt.
Ispred toga svoj potpis neću staviti – zaključio je bivši ministar obrazovanja.

Autor: Denis Gaščić

ŽIVOT U NEIZVJESNOSTI

/in , /by

ROMI: ‘Imamo papire da smo u Hrvatskoj, a Slovenci tvrde da smo njihovi… Mi smo ni na nebu, ni na zemlji’

Romi koji žive u romskom naselju Lončarevo u općini Podturen, mjestu u kojem živi tek 350 ljudi, u strahu su jer ne znaju što će biti s njima nakon odluke Arbitražnog suda.

Godinama živimo u strahu kome pripadamo, a sad je prilika da se to jednom za svagda raščisti! Još kad se počelo govoriti o Svetoj Geri i Piranskom zaljevu, Slovenci su govorili da je sporno i naše naselje. Dolazili su, slikali, nešto mjerili, pokazivali su nam karte stare preko 200 i više godina prema kojima pripadamo Sloveniji.

Sad je završila i arbitraža, a mi i dalje ne znamo čiji smo. Po svemu sudeći, mi smo ni na nebu, ni na zemlji’, ogorčeno je kazao Josip Balog za portal emedjimurje.

Da mogu birati, ostali bi u Hrvatskoj

Naselje se nalazi na nešto više od kilometra od samog Podturna, općinskog sjedišta. Seljani kažu da bi voljeli znati kamo pripadaju, a kada bi mogli birati, ostali bi u Hrvatskoj.

Dobro nam je i ne želimo da nas nekamo sele. Imamo zidane kuće, napravili su nam cestu i ne treba nam ništa drugo. Jedino posla nema, a ne vjerujem da bi nam ga Slovenci dali’, rekao je mještanin koji vjeruje da je granica na sredini rijeke Mure, ali ove koja sad teče, a ne one u starom toku prije 200 ili 300 godina.

Josip Balog kao predstavnik naselja ističe da je arbitraža koja je nedavno završila mogla razjasniti kuda točno prolazi granična crta.

‘Slovenci nas plaše da smo u Sloveniji’

‘Mi imamo papire da smo u Hrvatskoj, ali Slovenci nas plaše da smo u Sloveniji. Ne bismo u Sloveniju, rođeni smo ovdje i tu želimo ostati. Jedino ako imaju neko drugo rješenje za nas, ako nam ponude bolje uvjete da nas prihvate…’, kaže Balog.

Njegov sin dodaje kako su prije desetak godina novinari iz Slovenije dolazili u mjesto i pokazivali karte prema kojima je Lončarevo dio Slovenije.

‘Što će biti s nama?’

‘Treba naći neko rješenje jer ako preuzmu teren, što će biti s nama? Ako je to po katastru njihovo, kako kažu, mili Bože, neka si uzmu, što mi tu možemo. Može nas se, ako treba, i humano preseliti na hrvatski teritorij, pa da nam plate.

Hvala Bogu, novca ima, tu je i Europska unija, pa neka nam kupe kuće. To će biti dobro i za našu integraciju u društvo jer više ne bismo živjeli u izdvojenom naselju kao sad. Ne želimo sukobe, mi smo ionako manjina. Smeta nam samo što se stalno nešto šuška, a nitko nam ne govori što je arbitraža odlučila’, kazao je Balog mlađi.

Neka istraživanja pokazuju da Romi u Podturnu stanuju još od 19. stoljeća, a tvrde kako je Lončarevo najstarije od 12 romskih naselja u Međimurju. Prvo je naselje bilo na drugoj lokaciji, no zbog izlijevanja rijeke Mure preselili su se.

‘Neka nam kažu čiji smo’

‘Sad imamo asfaltirane ceste i sad bi Slovenci, kad je sve uređeno, to preuzeli. A tko će nam to platiti? Kako su dozvolili da budemo građani Republike Hrvatske, ako su mislili da smo Slovenci? Pozivam sad javno da nam dođe netko reći čiji smo’, kaže Balog mlađi.

Autor: Danas.hr

Romi će dobiti knjige unatoč protivljenju HDZ-a

/in , /by

Učenici osnovnih i srednjih škola romske nacionalne manjine na području cijele Hrvatske, kao i osnovnoškolci iz pet škola u Petrinji, mogu odahnuti jer je na Skupštini Grada Zagreba usvojena odluka prema kojoj će im se iz zagrebačkog proračuna kupiti knjige za iduću školsku godinu.

Za obje stavke izdvojit će se 5,3 milijuna kuna, a zanimljivo da su protiv odluke o kupnji knjiga Romima bili Bandićevi partneri iz HDZ-a. S 21 glasom za (bandićevci, HSS, HSU), 12 protiv i jednim suzdržanim odluka je prošla unatoč tvrdnjama iz HDZ-a da ona nije u skladu sa Zakonom o lokalnoj i regionalnoj samoupravi.

Zbog ove, ali i šest drugih točaka (otpis ili odgoda plaćanja duga Zagrebačkom holdingu blokiranim građanima, projekt 400 stanova u Podbrežju te rješavanje pitanja Imunološkog zavoda, besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje za dio umirovljenika te pomoć samohranim majkama i očevima odgajateljima), SDP i HNS su rano jutros napustili Skupštinu, smatrajući da se radi o protuzakonitim točkama čija je jedina svrha skupljanje glasova pred izbore. Da su kojim slučajem ostali i glasali protiv nje, ona s glasovima HDZ-a ne bi prošla, a ovako ispada da su i oni pomogli Bandiću u ostvarenju cilja. No da su ostali, pitanje je bi li HDZ tada bio protiv.

‘Nije upitno treba li pomoći. Međutim, prijedlog nije u skladu sa zakonom. U ovom slučaju ne radi se o poslovima iz djelokruga lokalne samouprave’, kazao je Andrija Mikulić, predsjednik Skupštine i zagrebačkog HDZ-a.

Ratko Maričić, predsjednik Odbora za Statut, Poslovnik i propise te član Bandićeve stranke, naveo je da to tijelo nije našlo da je odluka o nabavci knjiga pripadnicima romske manjine u Hrvatskoj protivna bilo kojem propisu. To je kao da kažete da je Grad postupio propisu kada je dao novac za vukovarski Vodotoranj’, zaključio je Maričić.

Kada se glasalo o kupnji knjiga za male Petrinjce, 24 zastupnika su bila za, četiri protiv i četiri suzdržana.

Society and Traditional Culture Roma

/in , /by

The traditional Romanies place a high value on the extended family. Virginity is essential in unmarried women. Both men and women often marry young; there has been controversy in several countries over the Romani practice of child marriage. Romani law establishes that the man’s family must pay a bride price to the bride’s parents, but only traditional families still follow this rule.

Once married, the woman joins the husband’s family, where her main job is to tend to her husband’s and her children’s needs, as well as to take care of her in-laws. The power structure in the traditional Romani household has at its top the oldest man or grandfather, and men in general have more authority than women. Women gain respect and authority as they get older. Young wives begin gaining authority once they have children.

Romani social behavior is strictly regulated by Hindu purity laws[citation needed] (“marime” or “marhime”), still respected by most Roma (and by most older generations of Sinti). This regulation affects many aspects of life, and is applied to actions, people and things: parts of the human body are considered impure: the genital organs (because they produce emissions), as well as the rest of the lower body. Clothes for the lower body, as well as the clothes of menstruating women, are washed separately. Items used for eating are also washed in a different place. Childbirth is considered impure, and must occur outside the dwelling place. The mother is considered impure for forty days after giving birth.

Death is considered impure, and affects the whole family of the dead, who remain impure for a period of time. In contrast to the practice of cremating the dead, Romani dead must be buried. Cremation and burial are both known from the time of the Rigveda, and both are widely practiced in Hinduism today (although the tendency for higher caste groups is to burn, while lower caste groups in South India tend to bury their dead). Some animals are also considered impure, for instance cats because they lick themselves.

Romanipen (also romanypen, romanipe, romanype, romanimos, romaimos, romaniya) is a complicated term of Romani philosophy that means totality of the Romani spirit, Romani culture, Romani Law, being a Romani, a set of Romani strains.

An ethnic Romani is considered to be a Gadjo (non-Romani) in the Romani society if he has no Romanipen. Sometimes a non-Romani may be considered to be a Romani if he has Romanipen, (usually that is an adopted child). As a concept, Romanipen has been the subject of interest to numerous academic observers. It has been hypothesized that it owes more to a framework of culture rather than simply an adherence to historically received rules.

KAKO OBJASNITI

/in , /by

Budući da se Romi ne nalaze u javnom ili nekom razvijenijem sektoru gospodarstva, osuđeni su da bez državne zaštite rade ispod bilo kakvih prihvatljivih normi. O obiteljskom, nasilju da i ne govorimo. Romkinje godinama trpe batine i razne vrste zlostavljanja, često su uvjerene da je normalno to trpjeti, one su patrijahalno odgojene gdje muškarac je glava kuće tj obitelji i on može sve- njemu je dozvoljeno.

Mladi Romi nemaju svoja mjesta gdje bi se mogla okupiti, družiti, njegovala svoju kulturu i razmijenila svoja mišljenja idr.

Ono što doista rastužuje, premda nažalost i očekivano, jest činjenica da unutar same romske zajednice, najranjiviju skupinu čine djeca. Siromaštvo u kojem mnoga romska djeca žive još je više otežalo njihovu nepovoljnu situaciju i gurnulo ih u poziciju nemoći, što ne predstavlja samo njihov osobni gubitak, već i gubitak za društvo u cjelini.

Romska i ostala kućanstva imaju podjednake troškove hrane i svakodnevne potrebe. Romi u Hrvatskoj još uvijek ne uspijevaju ostvariti svoje pune obrazovne mogućnosti, ponajprije zbog siromaštva, diskriminacije po nacionalnoj osnovi i višestruke diskriminacije žena, marginalizacije i nedostatka samopouzdanja te svakodnevnog funkcioniranja romskih zajednica.

Zato trebamo, kada se ne bojimo biti iskreni prema sebi i drugima, kad brinemo za ljude i želimo da im bude bolje, trebamo otvoreno progovoriti o problemima da bi ih mogli zajednički rješavati. Trebamo javno pohvaliti dobre primjere i pokažati da može i mora biti bolje, ali i da mora postoiti politička volja koja će nas poduprijeti u tome. Lakše nam je kritički promisliti i tražiti bolje u situacijama kada nema objašnjenja za ono što se događa osim da je to jednostavno tako. Kako objasniti da u jednoj zemlji kao što je Hrvatska, multikulturna zemlja, teško će se nači stabilno zaposlenje za Rome koje će im omogućiti dostojanstven život.

Moram naglasiti da vam treba jaka veza za stažiranje mladih Roma,  ako želiš stažirati za tetu u vrtiću, zanimanje koje je najtraženije gdje u HZZ ima najmanji broj i najmanji period prijavljenih u evidenciji. Za druga zanimanja još teže posebno ako prepozna tvoju nacionalnost. Mnogi mladi dolaze do jednog razočarenja i dileme za nastavak svoga daljnjeg obrazovanja odnosno struke. Čemu gubljenja vremena kad mogu negdje drugdje odmah se zaposliti bez predrasuda. Moram ostaviti jedinu prihvaćenu moju domovinu Hrvatsku, gdje sam rođen i gdje sam započeo svoje prve korake, svoju prvu riječ, prvi dan škole………. Nažalost to je stvarnost.

 

Ramiza Memedi

Romi slave Ederlezi – Đurđevdan, svoj najveći blagdan, pozdravljajući proljeće

/in , /by

Pjesmom i plesom, u svojim tradicionalnim nošnjama te uz bogati stol sa janjetinom Romi slave svoj praznik Ederlezi koji se obilježava 6 svibnja . Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću.

Obredi ovog bladgana uključuju kupanje u vodi s cvjetovima, a kao tradicionalno nomadski narod Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i pokretali svoje čerge

Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću. Obredi Ederleza – Đurđevdan uključuju kupanje u vodi s cvjetovima. Obično sе na ovaj dan jede janje. Kao tradicionalno nomadski narod Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i, pokrećući svoje čerge, ponovno polazili na put.

Đurđevdan je jedan od najvećih romskih praznika (romski: Ederlezi) kojim se slavi povratak proljeća. Mnoge tradicije koje su uz njega povezane, potječu iz zajedničke tradicije mnogih naroda istočnog Sredozemlja. Na taj dan Romi se svečano odijevaju, stavlja se nakit, odjekuje romska muzika i pleše se romsko kolo. Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću.

Kaže da se dan prije, 5. svibnja, farbaju jaja i pripremaju kolači – baklave, tulumbe i druge slastice, a ujutro 6. svibnja, kupaju se vodom u koju se stavljaju farbana jaja, vrba i cvijeće, a jaje treba biti “crveno kako bi djeca bila zdrava i napredna”.

Romi su tradicionalno nomadski narod. Vjeruje se da su napustili Indiju oko 1000. godine i da su prošli kroz zemlje koje su danas obuhvaćene granicama Afganistana, Irana, Jemena, i Turske. Dio Roma i danas živi na istoku, čak i u Iranu, uključujući i neke koji su se selili u Europu i potom se vratili. Početkom 10. stoljeća, Romi dolaze na Balkan, a početkom 16. stoljeća se sele sve do Škotske i Švedske. Neki Romi su se selili prema jugu kroz Siriju k Severnoj Africi, dolazeći u Europu preko Gibraltara. Oba ogranka migracije su se srela u današnjoj Francuskoj. Ljudi slični Romima i danas žive u Indiji, a najvjerovatnije potječu iz indijske pustinjske države Radžastan (Rajasthan).

Svim pripadnicima romske nacionalnosti čestitamo Ederlezi – Đurđevdan želimo im puno sreće, zdravalja i boljitak u budućnosti.
E.M

Ne mogu shvatiti kada roditelji šalju svoju djecu prositi

/in /by

Popričali smo s jedinom Romkinjom na Splitskom sveučilištu koja je prva od svoje rodbine dospjela do visoke škole

Melanija je jedna od 30-ak hrvatskih Roma studenata koji ruše predrasude o neobrazovanoj nacionalnoj manjini. Njen djed Alija Mešić osnovao je romsku udrugu u Zagrebu i dosta je vremena provodila s njim, pomagala mu je u radu, gdje je nastala i njezina ljubav prema ekonomiji, računima, računovodstvu, knjigovodstvu. Melanija je studentica Ekonomskog fakulteta te je jedina Romkinja na splitskom sveučilištu.

– Kao dijete bila sam jako živahna, išla sam na sve sportove koji su bili u mojoj blizini. Trenirala sam odbojku, rukomet, atletiku, folklor… Odrasla sam na Peščenici, to je kvart gdje su svi navikli na velik broj Roma, tako da se tamo nisam susretala s puno predrasuda. U osnovnoj školi u mom razredu nas je bilo petero Roma, samo sam ja završila školu. U srednju školu išla sam u centar grada, mama se malo bojala kako će me tamo prihvatiti.

Jesu li te prihvatili?

– Na početku prvog razreda jedan dečko ubacio je mobitel u moju torbu da ispadne da sam prijateljici ja ukrala mobitel. Hvala Bogu, mobitel je bio od cure s kojom sam bila dobra i ona je znala da to nisam ja, ipak nastala je neugodna situacija. Sebi sam kazala da ta situacija nije zbog toga što sam Romkinja, već zato što sam ja bila najbliža koja je do nje sjedila. Uvijek u svemu pokušam naći nešto pozitivno. Kasnije se nisam nalazila u neugodnim situacijama. Bila sam dobar učenik te sam išla i na tečaj engleskog jezika i tu sam bila dobro prihvaćena. Smatram da sam jako opuštena osoba, ili mi se sviđaš ili ne, nemoj me vrijeđati neću ni ja tebe.2017-04-09-10-05-8819-

Što te dovelo u Split?

– Dolazak u Split nije bio planiran, bila sam čak i protiv dolaska. Uvijek sam više voljela Zagreb kojeg sam smatrala svojim domom. Pošto nisam uspjela upisati fakultet u Zagrebu, iako su bili viši kriteriji u Splitu, uspjela sam se upisati i bila sam 15-a na listi. Nisam imala nikakvih neugodnih situacija, a neki fakultetske kolege su mi priznali, ako su i slutili da sam Romkinja da sam očito drugačija jer sam na fakultetu pa sam očito ‘normalna’.

Jesi li u Splitu ikada doživjela neugodnu situaciju?

– Imala sam u Splitu samo jednu neugodnu situaciju kada sam išla u pekaru. Djeca su u školi pokraj pekare imala odmor te su mi vikali ‘Ubi, zakolji da cigan ne postoji’.

Je li te to zasmetalo?

– Malo me je dirnulo jer mi to nikad nitko nije pjevao, nikada me nisu vrijeđali direktno zato što sam Romkinja. Kasnije sam shvatila da nije vrijedno moje brige već da više govori o njihovoj kulturi. Smatram da imam dobar kućni odgoj, te da su njihovi roditelji krivi jer sve ide iz obitelji. Naše ponašanje je odraz roditelja dok smo bili djeca.

Jesi li promijenila sliku o Splitu sada nakon tri godine života tu?

– Nikada se više ne bih vratila u Zagreb. Ovdje mi je savršeno. Kada sam u Zagrebu kažem mami da idem doma u Split. Tu mi je sve super, navikla sam na samostalni život dok je kod kuće drugačija situacija. Imam super grupu na fakultetu, svi smo iz različitih mjesta, samo njih par je iz Splita. Skupa se družimo i izvan fakulteta idemo vanka i jedno sve veliko dobro društvo.2017-04-09-10-06-4208-

Koji dio Splita ti je najljepši?

– Prije tjedan dana prvi put sam bila na Marjanu i bilo mi je prekrasno, išli smo pješke prijateljica i ja. Sigurna sam kako ću sada ići češće tamo. Kavu volim popiti u kvartu oko Kampusa. Ima nekoliko lokalnih kafića gdje smo se već skompali s zaposlenicima.

Jedina si u svojoj obitelji koja si upisala fakultet jeli ti to otežavalo situaciju ili si imala njihovu punu podršku?

– Imala sam ogromnu podršku svoje obitelji. Još u osnovnoj školi zacrtala sam si kako moram upisati četverogodišnju školu kako bi poslije mogla ići na fakultet. Nisam htjela gimnaziju, upisala sam ekonomiju kako bi nakon završene srednje škole ipak imala neku struku.

Otkud ljubav prema ekonomiji?

– Moj djed ima udrugu Roma u Zagrebu tako da sam već tamo nakon srednje škole mogla raditi. Tajnica koja je radila u udruzi puno vremena je provodila sa mnom, često sam joj pomagala u njenim poslovima i tako sam zavoljela ekonomiju. Nakon srednje škole nisam se mogla zamisliti da radim, željela sam se dalje obrazovati i tako sam upisala Ekonomski fakultet.2017-04-09-10-06-7901-

Koje je tvoje mišljenje zbog čega se Romi manje obrazuju?

– Te se stvari polako mijenjaju. Pričajući s Romima savjetujem im da je obrazovanje važno. Počevši od moje obitelji, ima dosta primjera gdje su odustajali od škole. Prvi moj brat je prestao sa školovanjem i to stalno prebacujem mami na nos, zašto mu je to dopustila. Oni ne shvaćaju da djeci oduzimaju znanje i kruh iz usta. Pitam se što će oni raditi ako ne steknu neko obrazovanje.

Koji problemi još muče Rome?

– Kod nas se djeca već sa 15 godina, pogotovo muška, smatraju odraslima. Kod nas i dalje postoji mala diskriminacija između muškarca i žene. Ja sam pojela svoje živce kako bi u svojoj obitelji ravnopravnost izbalansirala. U mojoj obitelji često mi kroz zezanciju kažu kako sam crna ovca te da sam posebna.

Najveći problem leži u tome što djeca već kao mala prose na ulici…

– Ti roditelji i djeca nisu svjesni svojih sposobnosti. Njih roditelji odgajaju da oni prose, oni su unutar kutije, oko njih su zidovi, uvjereni kako su oni cigani koji znaju samo prositi. Uvjeravaju ih da tako mogu zaraditi novce za igračke, a na žalost će to kasnije biti cigare, alkohol, a ponekad i droga. Većinom se ti novci djeci oslade. Smatram da su svi oni sposobniji od toga i kako mogu puno više u životu.

Kazala si kako si im pokušala ukazati važnost obrazovanja…

– Kažem im da moraju ići u školu, često kažu kako oni ne mogu pronaći posao i da im u tome neće pomoći edukacija. Smatram da bi trebali završiti bar neku trogodišnju srednju školu kako bi imali neke kvalifikacije. Dosta njih ne želi raditi fizički posao i misle da je sve teže od prošenja. Meni je to grozno i ne mogu shvatiti kada roditelji šalju svoju djecu prositi. Ja bih ih sve zatvorila u zatvor, davala takve kazne. Bila bih Hitler kada bi bila zastupnica u saboru za Rome. Povećala bih kazne čim staviš dijete na ulicu, a ne školuješ ga, kaznila bi ih sa sto tisuća kuna pa bi vidjeli kako bi se svi školovali. Pravila se trebaju postrožiti jer mi između sebe znamo kakva je loša situacija po ovim pitanjima.2017-04-09-10-06-5975-

Na Splitskom sveučilištu jedina si Romkinja i tako rušiš sve spomenute predrasude. Misliš li da si svojim primjerom potaknula mnoge na razmišljanje?

– Svakim danom se mijenjaju stvari. Baš sam jučer pričala s jednim članom romske zajednice i kazao mi je kako jedna organizacija ‘Roma versitas’ ima ideju poticati Rome na studiranje i školovanje. Ta organizacija pomagat će u smislu prilagodne, financijske pomoći i svega što ti treba prilikom obrazovanja. Organizacija će djelovati na nivou Hrvatske i nadam se da će biti značajna za sve one koji žele, a nemaju mogućnosti obrazovanja.

Koliko ti je djedova udruga pomogla u drugačijem shvaćanju potrebe za obrazovanjem?

– Koliko sam upoznata u Splitu nema puno Roma, vidjela sam po popisu stanovnika da ima možda samo dvoje koji su se izjasnili kao Romi. Tako da mislim da u Splitu nema potrebe za udrugom. S druge strane, djedova udruga pomogla je mnogim Romima u raznim pitanjima, tako i meni. Tamo sam sudjelovala u brojnim projektima. Već u petom razredu bila sam na informatičkom tečaju, to su bile brojne radionice, kada bi bili neki intervjui djed bi mi kazao da ja odgovaram na pitanja… Danas vidim kako sam kroz njegove projekte ‘Droga, ne hvala’, ‘KUD Romska duša’ i druge stekla brojna znanja i vještine.

Koji su ti planovi nakon što završiš fakultet?

– Trenutno ne razmišljam daleko u budućnost, ali mi je prvi cilj završiti fakultet. Kasnije ću se nastojati zaposliti. Djed mi često kaže kako ću ga naslijediti u udruzi, ali ne znam jesam li ja za to.

Iako kažeš da ne razmišljaš o poslu, ljetnu studentsku pauzu provodiš radeći….

– I ovo ljeto sam mislila otići kod tetke u Italiju odraditi sezonu, sada mi je cilj očistiti godinu na fakultetu do šestog mjeseca kako bih tri mjeseca mogla raditi. Imam plan upisati vozački, želim zaraditi svoje novce kako bih si to mogla priuštiti. Također, volim se šminkati, imam plan zavrišti neki tečaj, a najčešće novce trošim na kozmetiku tako da koja kuna viška neće škoditi.2017-04-09-10-07-3107-

Za kraj, koju bi poruku poslala svima koji se boje napraviti prvi korak pri ostvarenju svojih snova…

– Iako će zvučati kao klišej, kazala bih im neka vjeruju u sebe, neka budu jaki bez obzira na to što će ljudi reći. Ljudi će govoriti kako nisi vrijedan, u stvari jesi, trebaš znati pokazati da nisu u pravu. Volim se jako inatiti, kada mi netko kaže ‘ne možeš’ tek tada odlučim pokazati koje su moje krajnje gornje granice. Kasnije mi je to veći gušt nego da sam dobila na lotu. Mogu kazati kako je mene inat gurao naprijed. Bilo je situacija u osnovnoj školi, profesorica iz povijesti kazala mi je kako zbog loših ocjena neću upisati željenu školu. Nisam voljela učiti povijest. Odlučila sam sve ocjene povisiti, profesori su bili u šoku kako sam u tome uspjela. Danas evo mene na Ekonomskom fakultetu i u jednu ruku sam zahvalna profesorici što me na taj način potaknula, ne samo njoj, već svim profesorima koji su me gurali i podržavali u svemu. Smatram da predrasude dolaze od pojedinca. Svejesno je jesi li Rom, crn, žut ili bijel, Hrvat, Bosanac ili Srbin ako želiš uspjeti u onome što silno želiš. Mene profesor baci ispit zbog toga što nisam znala ili sam lijena za taj put naučiti i to je jedini razlog, a ne što sam Romkinja.

Antonia Klanac

Preuzeto sa: Dalmatinski portal.hr