Romi slave Ederlezi – Đurđevdan, svoj najveći blagdan, pozdravljajući proljeće

/in , /by

Pjesmom i plesom, u svojim tradicionalnim nošnjama te uz bogati stol sa janjetinom Romi slave svoj praznik Ederlezi koji se obilježava 6 svibnja . Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću.

Obredi ovog bladgana uključuju kupanje u vodi s cvjetovima, a kao tradicionalno nomadski narod Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i pokretali svoje čerge

Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću. Obredi Ederleza – Đurđevdan uključuju kupanje u vodi s cvjetovima. Obično sе na ovaj dan jede janje. Kao tradicionalno nomadski narod Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i, pokrećući svoje čerge, ponovno polazili na put.

Đurđevdan je jedan od najvećih romskih praznika (romski: Ederlezi) kojim se slavi povratak proljeća. Mnoge tradicije koje su uz njega povezane, potječu iz zajedničke tradicije mnogih naroda istočnog Sredozemlja. Na taj dan Romi se svečano odijevaju, stavlja se nakit, odjekuje romska muzika i pleše se romsko kolo. Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću.

Kaže da se dan prije, 5. svibnja, farbaju jaja i pripremaju kolači – baklave, tulumbe i druge slastice, a ujutro 6. svibnja, kupaju se vodom u koju se stavljaju farbana jaja, vrba i cvijeće, a jaje treba biti “crveno kako bi djeca bila zdrava i napredna”.

Romi su tradicionalno nomadski narod. Vjeruje se da su napustili Indiju oko 1000. godine i da su prošli kroz zemlje koje su danas obuhvaćene granicama Afganistana, Irana, Jemena, i Turske. Dio Roma i danas živi na istoku, čak i u Iranu, uključujući i neke koji su se selili u Europu i potom se vratili. Početkom 10. stoljeća, Romi dolaze na Balkan, a početkom 16. stoljeća se sele sve do Škotske i Švedske. Neki Romi su se selili prema jugu kroz Siriju k Severnoj Africi, dolazeći u Europu preko Gibraltara. Oba ogranka migracije su se srela u današnjoj Francuskoj. Ljudi slični Romima i danas žive u Indiji, a najvjerovatnije potječu iz indijske pustinjske države Radžastan (Rajasthan).

Svim pripadnicima romske nacionalnosti čestitamo Ederlezi – Đurđevdan želimo im puno sreće, zdravalja i boljitak u budućnosti.
E.M

Književnik Jovan Nikolić otkrio novu fascinaciju: Ženskinje u Splitu imaju prekrasan repertoar psovki!

/in /by

Kao gost programa Udruge Kurs “Pisci u rezidenciji“ u Splitu boravi njemačko-srpsko-romski pisac Jovan Nikolić (62) – književnik kojeg prijatelji zovu Joff, ovdje je stigao nakon Sajma knjiga u Leipzigu gdje je promovirao dvije knjige: “Orkestar žena koje su me ostavile“ (“Das Orchester der Frauen die mich verlassen haben“) na štandu Drava Verlage iz Klagenfurta, te “Anthologie“ njemačkog PEN Centra sa nekoliko njegovih uvrštenih tekstova.

Jovan Nikolić od 80-tih godina radio je kao novinar i kolumnist u beogradskim novinama i časopisima, Radio Beogradu i TV Novi Sad. Pisao je kazališne komade, nastupao kao glumac i pjevač, a napisao je velik broj stihova za pop i rock glazbu: za Radomira Mihailovića Točka i grupu SMAK, Generaciju 5, Zabranjeno pušenje i romski sastav Ođila, a posljednji tekst “Bubamara“ glazbeni je lajtmotiv filma “Crna mačka, beli mačor“ Emira Kusturice.

Zbog oštrih tekstova prema srbijanskom režimu prebjegao je u Njemačku, pa od 1999. godine živi u Koelnu.

Svrstan u antologije

Njegova je poezija prevedena na desetak jezika i svrstana je u mnoge međunarodne antologije – francuske, njemačke, austrijske, srpske i romske književnosti. Jovan Nikolić Joff danas slovi kao “nezamjenjivi glas romske literature u Europi“, a s njim razgovaramo uoči književne večeri zakazane za petak u 18 sati u kavani hotela Bellevue.

Što Vam je kao piscu pružila Njemačka, a što nije domovina?

– Njemačka je zaista primjer multikulture među europskim zemljama. Svojim programima za umjetnike iz čitavog svijeta, mnogobrojne organizacije poput Heinrich Böll Stiftunga, Akademije umjetnosti u Berlinu i ostalih koje je teško i nabrojiti, nude uvjete za rad, mir i potpunu posvećenost svomu radu, računajući mjesečnu novčanu potporu i stan, što je za pisce sa prostora svih zemalja bivše Jugoslavije gotovo nezamislivo.

Dakle, dobio sam nešto za što sam se morao ranije izboriti potpuno sam. U Njemačkoj sam za ovih 18 godina imao preko dvije stotine nastupa, ne računajući nastupe u Austriji i Francuskoj. U Srbiji, u organizaciji tamošnjeg UKS imao sam ukupno tri službena nastupa. Međutim, ipak sam dobio izvjesne književne nagrade u Srbiji, primljen sam u srpski PEN i objavljeno mi je šest knjiga poezije.

Kakav je bio put od izbjeglice do uglednog pjesnika? Kakvo je Vaše iskustvo?

– Imao sam prvo književno čitanje 1991. u Berlinu na Festivalu malih jezika, sa dr. Rajkom Đurićem, pjesnikom iz Beograda, lingvistom i autorom brojnih studija o romskoj kulturi. Ta večer je ostala vrlo zapažena i stekao sam već tada izvjestan broj prijatelja u Berlinu.

Međutim, to ukupno nije moralo značiti ništa, pogotovu što tada nisam imao namjeru živjeti u Njemačkoj. Osam godina kasnije bio sam primoran na izbjeglištvo, najprije iz političkih razloga, a zatim posljedično i egzistencijalnih. Po intencijama nekih ozbiljnih srpskih državnih ustanova trebao sam najednom postati bijednik.

Ali ja na taj njihov projekt nikako nisam želio pristati, iz razumljivih razloga, te sam se sa 44 godine života odlučio na egzistencijalni skok. Nakon toga uslijedili su neki sivi dani, ali poslije prve objavljene knjige pjesama i proze “Zimmer mit Rad“, “Soba s točkom“, stvari su krenule onako kako nisam očekivao ni u najslobodnijim maštanjima. Moram napomenuti da je u mom iskustvu bilo dosta sreće i Božje promisli.

Bijeg

Što Vas je konkretno natjeralo 1999. godine da spakirate kofere i počnete život na novoj adresi, na novom jeziku?

– U najkraćem, to je bilo bjekstvo od stanovitog političkog divljanja jer nisam mogao dijeliti sistem vrijednosti koji je tada bio nasilno instaliran – a ispostavlja se, do danas nije izmijenjen. Dapače, deformirao je u bestijarluk jednog samopromoviranog autokrata.

U jednom eseju napisali ste za Rome da su narod “koji ima zvuk ali ne i sliku“. Možete li malo objasniti za čitatelje Slobodne Dalmacije?

– Pa Romi se, od svoje prve pojave u evropskim zemljama još u 15. stoljeću, nikako drugačije nisu etablirali među većinskim narodima osim kroz muziku i muzičare. A ostalim pripadnicima tog, kako sam kazao “Pepeljuginog plemena“, pristup balu koji se naziva normalan ljudski život bio je nedopušten. Problem Roma kao najdiskriminiranijeg naroda u Evropi je i dalje nevidljiv.

Kao potpredsjednik svjetske asocijacije romskih pisaca, koliko svojim ugledom možete pomoći rješavanju problema koji tište Vaše sunarodnjake?

– Svjetska asocijacija romskih pisaca (IRWA) je moj osobni inžinjering i Dragoslava Dedovića, odličnog pjesnika i urednika programa na srpskom jeziku na Deutsche Welle radiju. Međutim, čovjek kojega smo izabrali za predsjednika, Veijo Balzar, finski pisac, nakon osnivanja uzeo je organizaciju, stavio pod mišku i odnio doma.

On je potpuno uništio i obesmislio tu organizaciju i vrlo konstruktivan i ambiciozan Program koji je zamišljen na prvoj deklaraciji u Koelnu 2002. godine – pao je u vodu. To je, inače, sudbina gotovo svih značajnijih romskih udruženja.

Angažirani ste i u školama s romskom djecom.

– Projekt RKK, Romski kulturni karavan, zamislio sam još 2008. godine i potom obilazio uglavnom njemačke škole, gimnazije, Sveučilište u Koelnu, i Innsbrucku, predavao učiteljima, socijalnim radnicima i pedagozima o osnovama romske znanosti. Cilj je bio učešće u programu “Schulle ohne Rasissmus“, Škole bez rasizma, koji se upravo tih godina počeo širiti po njemačkim državama, kao i pokušaj amortiziranja “anticiganizma“.

Osnovni problem narastajućih i fosiliziranih predrasuda o Romima bila je isključivo strahovita neobaviještenost o porijeklu i kulturi ovog velikog indijskog naroda.

Kakva je sudbina Roma književnika, koliko su primjetni na evropskoj književnoj sceni?

– U Evropi živi i stvara stanoviti broj književnika porijeklom Roma, Sinta, Gitanosa i drugih romskih podplemenskih grupa. Oni su poznati istraživačima, lingvistima i romolozima. Čak se niti međusobno ne poznaju! Poznati su, ispada, samo na rijetko organiziranim tematskim tribinama posvećenim romskom usmenom, tradicijskom i aktualnom pisanom umjetničkom stvaralaštvu.

Romi pišu na većinskim jezicima zemalja u kojima žive ili na svome dijalektu, od mnogobrojnih romskih dijalekata koji postoje danas u svijetu. Romski je jezik prije nekoliko godina standardiziran, ali imam izrazitu sumnju da će ga prihvatiti romski pisci kao i romski narod. U Njemačkoj živi i radi malo značajnijih romskih pisaca.

Najzanimljiviji su Ruždija Sejdović, Sintica Dotchy Reinhardt, te Ištvan Farkaš, o kojem ne znam gotovo ništa osim da je vrlo talentiran. Teško je govoriti o Romima piscima u Njemačkoj jer ih gotovo ni nema.

Očev orkestar i knjige

Do svoje 12-te godine selili ste od grada do grada, da bi se skrasili u formativnim godinama u Čačku. Na koji način Vas je djetinjstvo obilježilo kao književnika?

– Jednako kao i svakog drugoga pisca čija se poputnina nalazi u ruksaku djetinjstva. Ja sam odrastao neukorijenjen po mansardama hotela diljem čitave tadašnje SFRJ u kojima je salonski orkestar moga oca izvodio svjetski plesni repertoar. Tada mi je užasnu čamotinju preuzeo predivan svijet knjiga. I otada do danas nisam prestao boraviti u tom svijetu.

U knjizi “Orkestar žena koje su me ostavile“ pišete o svojim ženama, o svom životu, ali i o jednom nestalom vremenu. Koliko su žene utjecale na Vas?

– Moje su dominante estetske traume bile jedna sestrina velika lutka, koju je donijela tetka iz Italije, srcolika lica i s krupnim očima, i predivna Teta Barica, liječnica sa dječjeg odjela Bolnice u Derventi. U četvrtoj sam godini “fasovao“ plauritu i to me umalo koštalo života. Kasnije sam, izgleda, tragao za tim modelima, ali veća je zanimljivost da su mi sve bivše djevojke i žene bile muzičarke!

I mogu zamisliti kakav bi to bio moćan orkestar: Orkestar žena koje su me napustile. I što bi mi sve mogle odsvirati, od rekvijema do charlestona za bivšega. Knjiga je upravo tiskana na njemačkom jeziku, ali ako potpišem ugovor sa beogradskim izdavačem moći će se čitati i na našim, “deklarativnim“ jezicima.

Što pišete na rezidenciji u Splitu? Kakvi su Vam utisci o gradu?

– Uspješno sam već drugi dan po dolasku u Split “fasovao“ infekt na nozi i dragi pjesnik Edi Matić me morao voziti na Hitnu. Tako da su moji prethodni planovi o dugim šetnjama po gradskoj jezgri pali u more. Ali slušam, sjedeći po baštama restorana izvrsnu duhovitost Splićana i prekrasan repertoar psovki i pripsovki. Naročito su mi zanimljive psovke ispaljene iz usta ženskinja. To tako lijepo i muzikalno zvuči.

Ovdje radim na ispravljanju rukopisa nove knjige kratke proze “Hotel Nikaragva“ i fragmentarnim zapisima o dnevnim i noćnim slikama u Splitu, kojima sam imao radost svjedočiti. Split pamtim kao vojnik pokojne JNA na otoku Visu, kada sam folirao trbušne tegobe samo da bih dospio trajektom do splitske bolnice, te da bi u slobodno vrijeme šetao rivom i gledao kako gradske ljepotice prolaze kroz mene.

PLUĆA
Kažu da svaki Ciganin, muzičar, oboljeva na pluća.
Dobije astmu, sipnju.
Zato što je ciganska muzika tužna, prepuna molova.

Pa oboli vazduh uokolo.
Postane gust i težak, toliko opojan da umiru leptiri
I ptice veju sa neba.
A disanje – postaje jecaj.

Zato je Ciganima lakše da pevaju nego da dišu…

 

Piše Jasenka Leskur-Staničić /Foto Jakov Prkic/Hanza Media

Slobodnadalmacija.hr

Svjetski Dan Roma

/in , , /by

Dragi naši čitatelji,

Sutra se diljem svijeta obilježava Svjetski dan Roma. Povodom svjetskoga dana Roma dajemo kratku povijest te razlog obilježavanja.

Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja u znaku sjećanja na prvi kongres Roma. Ovaj datum označava dan kada  su se Romi intelektualci sastali prije 46 godina na prvome kongresu Roma, održanog od 8 do 12  travnja 1971. godine u Londonu (Engleskoj).

Tijekom 60-ih godina uspostavljene su brojne romske organizacije u Francuskoj i Velikoj Britaniji. U ovom periodu nastaju i prve romske organizacije u Srednjoj i Istočnoj Europi. Zajedno sa rastom broja nacionalnih romskih organizacija, rastao je i interes za stvaranje međunarodne romske organizacije. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Romi iz brojnih europskih zemalja, susreli su se u Londonu u travnju 1971. godine. Delegacija Roma iz tadašnje Jugoslavije predvodio je Slobodan Berberski, a u njoj su sudjelovali i Nusret Seharsoj iz Prizrena ( Kosova) i Faik Abdi iz Skopja ( Makedonije).

532298_3231219814224_1078480524_32973286_463787918_n

Na prvome Kongresu, za koji se smatra da je prvi istinski međunarodni sastanak Roma,  raspravljalo se poglavito o jeziku, kulturi, obrazovanju, društvenom položaju Roma, Stop rasizmu, diskriminaciji i egzilu.

Kongres je rezultirao prihvaćanjem naziva Rom a dotadašnji nazivi Cigan, Zigeuner Gitanos itd.  označeni su kao nedostojni i uvredljivi! Dogovoren je izgled romske zastave plava boja u gornjoj polovici simbolizira nebo i mir, zelena boja u donjoj polovici simbolizira put i slobodu kretanja, crveni kotač u sredini simbolizira mukotrpnu povijest romskoga naroda i donesena je odluka da službeno bude romska himna „Dželem, dželem“.

Formiran je prvi međunarodni saveza Roma (International Romani Union – IRU) koji još dan danas djeluje.

Održavanje Kongresa doprinijelo je povećanju uključenosti Roma u društveni život i potaklo osude diskriminacije i rasizma nad pripadnicima romskoga naroda.

Nakon prvog Kongresa Roma dolazi do porasta broja romskih nevladinih organizacija, klubova i kulturno-umjetničkih društava.

Romi su  tradicionalni miroljubiv narod, potiču sa prostora današnje Indije.

Nakon prvih znakova diskriminacije i progona napuštaju Indiju i u traganju za boljim uvjetima života.

U Hrvatskoj službeno živi 16.975 Roma iako se zna da je brojka puno veća. Procjenjuje se da je oko 30 do 50 tisuća Roma. U Europi živi 12 do 15 milijuna Roma. A u svijetu se procjenjuje da živi oko 25 milijuna Roma.

Iako čine najveću “manjinsku” zajednicu, često su tretirani kao građani drugog reda. Brojne romske udruge, predstavnici Roma, Vlade i pojedinci pokušavaju zadnjih 20 godina promijeniti sliku o Romima, napredak je jako spor ali vidljiv je te ima poboljšanja.

Povodom  Svjetskog dana Roma u Hrvatskoj i svijetu se organiziraju različite manifestacije, tribine i  programi u kojima se predstavljaju jezik, običaj i kultura Roma, kao i brojne prigode u kojima se nastoji u javnosti podići razina svijesti o važnosti integracije Roma u društvo. Osobito su važna  usmjerenja na obrazovanje romske djece, zaštitu prava djece kako bi im se osigurala dostupnost odgoja i obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite te svih ostalih prava koja imaju svi građani.

Vlada Republike Hrvatske nastavlja raditi na unaprjeđivanju položaja i ostvarivanje prava romske nacionalne manjine Provedbom nacionalnih dokumenata posvećenim romskoj nacionalnoj manjini, Nacionalna strategija za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013.-2020. godine i Akcijskog plana za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, na sustavan se način pomaže poboljšanju uvjeta života te integraciji, kao i suzbijanju svih oblika diskriminacije, uz očuvanje romskog identiteta, kulture i tradicije.

Nacionalna platforma za Rome „Živjeti jednakost“, projekt je Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kojeg sufinancira Europska unija, preko posebnog natječaja za dodjelu bespovratnihslika nac platforma za Romesredstava za sve države članice u okviru kreiranja nacionalnih platformi za Rome u skladu s Europskom platformom raspisanog krajem 2015 godine.

Cilj ovog projekta je potaknuti provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma na lokalnoj i regionalnoj razini za razdoblje od 2013. – 2020. godine. Time se želi unaprijediti suradnja i uskladiti djelovanje provedbenih partnera i drugih dionika čije su aktivnosti usmjerene na uključivanje i poboljšanje socio-ekonomskoh položaja Roma u Hrvatskoj.

Ključno dokidanje društvene isključenosti Roma jest osigurati da sva romska djeca moraju završiti osnovnu školu, a to je odgovornost države. U Hrvatskoj je također izražen problem napuštanja redovnog školovanja romske djece, osobito djevojčica. Nastavak diskriminacije Roma u 21. stoljeću je neprihvatljiv.

Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a, u članku 1. navodi: “Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.”

Iako se gotovo nitko ne bi odlučio suprotstaviti izrečenoj istini, svjedoci smo da Romi trpe nepravdu u brojnim zemljama svijeta. Unatoč nastojanjima što je svaka vlada obećavala rješenje tog problema, njihov se položaj nije bitno promijenio. Romi su i dalje segregirana grupa kojoj treba pomoć jer su slabijeg obrazovnog i imovnog stanja, obilježena trajnim siromaštvom, zbog uvjeta života su kraćim životnim vijekom te su zapostavljeni – a sve zato što pripadaju jednoj određenoj nacionalnoj skupini.

Prije svega, romska djeca imaju bitno slabije šanse postići uspjeh u životu. To je činjenica koja treba poticati na promišljanje o stanju društva koje je dužno o tome voditi računa. Briga o njegovanju kulture, jezika i običaja Roma, određuje stupanj tolerancije i demokratičnosti društva u kojem oni žive.

Predrasude prema Romima dovode do njihove sustavne diskriminacije u svim područjima društvenog života: od obrazovanja do zdravstvene i socijalne skrbi, te zapošljavanja. Uvjeti stanovanja ispod su nivoa za očuvanje ljudskog dostojanstva i ne daju osnova za nadu sretnoga života Roma u zajednici. Činjenica da se brojni Romi ne žele izjašnjavati Romima, već pripadnicima većinske nacije, dovoljno govori o tome.

Nažalost, predrasude prema Romima manifestiraju se i u medijskim istupima javnih osoba i političara, koji pri tome olako prelaze preko činjenice da se radi o grupi kojoj niti jedna zajednica u povijesti nije dala jednaku priliku.

Poboljšani položaj i uspješnost Roma svakako će dati i povoljniju sliku o društvu u kojem živimo.

Stoga želimo na ovaj dan koji se jednom u godini obilježava uputiti poruku, prije svega političarima i javnim osobama, ali i svima ostalima, da prihvate kao svoje načelo citiranu misao iz članka 1. Opće deklaracije o pravima čovjeka.

«Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.»

Sa e Romnjenge thaj e Romenge baxtalo lumako dive!

Svim Romkinjama i Romima želimo sretan Međunarodni dan Roma!

E.M

OKRUGLI STOL „Iskustva u radu s romskom djecom u dječjim vrtićima, školama i knjižnicama na koprivničkom području“

/in , /by

U povodu Svjetskog dana Roma, koji se obilježava 8.travnja, u koprivničkoj Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ održan je 8. okrugli stol „Iskustva u radu s romskom djecom u dječjim vrtićima, školama i knjižnicama na koprivničkom području“ na temu „Suradnja s roditeljima Romima“. Uz Knjižnicu, suorganizatori su bili Udruga Roma „Korak po korak“ Koprivničko-križevačke županije, Pučko otvoreno učilište „Korak po korak“ iz Zagreba i Mreža podrške romskoj djeci REYN Hrvatska.

Izlaganja o programima i projektima osnaživanja romske djece i njihovih roditelja održali su viša stručna savjetnica za obrazovanje Roma u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Ermila Pozaić, koordinatorica Mreže podrške romskoj djeci REYN Hrvatska i predstavnica POU Korak po korak Zagreb Asja Korbar te učiteljica razredne nastave u OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec Vesna Perhoč. Primjere dobre prakse sa šireg koprivničkog područja predstavile su ravnateljica Gradske knjižnice Đurđevac Antonija Mandić, roditelji Romi Željko Oršoš iz Reke i Alen Balog iz Botova te romski pomagač u nastavi Mladen Bogdanić i učiteljica u Osnovnoj školi „Prof. Blaž Mađer“ Novigrad Podravski – Područna škola Plavšinac, Višnjica Šestak.

U ime Koprivničko-križevačke županije Okruglom su stolu prisustvovale pročelnica Upravnog odjela za zdravstveno-socijalne djelatnosti Željka Koluder Vlahinja, viša savjetnica za kapitalne projekte u školstvu Ana Mušlek i viša savjetnica za kulturu, udruge, sport i nacionalne manjine Vesna Peršić Kovač.

Pročelnica Koluder Vlahinja pohvalila je Knjižnicu koja brojnim projektima i programima pomaže romskoj zajednici, za što je primila i nekoliko nagrada, te je naglasila kako će primjeri dobre prakse poslužiti kao smjernice za daljnje aktivnosti.

„Koprivničko-križevačka županija od 2015. godine ima Vijeće romske nacionalne manjine, čiji rad Županija financijski podržava, kao i kulturne i edukativne aktivnosti udruga na našem području s kojima ostvarujemo odličnu suradnju. Važno je istaknuti i kako smo krajem prošle godine donijeli Akcijski plan za socijalno uključivanje Roma, a jedna od ključnih mjera je poticanje romske djece na obrazovanje, a njihovih roditelja na suradnju s odgojno-obrazovnim ustanovama.“, kazala je pročelnica Koluder Vlahinja.

Uvod u stručni skup s pregledom tema i zaključaka s dosadašnjih okruglih stolova dala je ravnateljica Dijana Sabolović-Krajina, a okupljenima se obratio i predsjednik Udruge „Korak po korak“ Franjo Horvat, koji je istaknuo: „ I dalje je najveći problem nepoznavanje hrvatskog jezika, posebno kod djece koja dolaze iz romskih naselja, i zato nam je važno što više uključiti romsku djecu u vrtiće kako bi od najranije dobili mogla krenuti s učenjem, što će im pomoći u daljnjem obrazovanju i integraciji u društvo.“

Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ od 2010. godine organizira okrugle stolove koji imaju nekoliko ciljeva. Prvi cilj je poboljšati životne šanse romskoj djeci koja žive u siromaštvu i teškim uvjetima kroz formalne i neformalne oblike obrazovanja kako bi se što lakše uključila u život lokalne zajednice i društva.

Drugi je cilj potaknuti što veću i kvalitetniju uključenost romske djece i mladih u obrazovni proces, a treći poboljšati stručne kompetencije stručnjake različitih profila koji rade s pripadnicima romske zajednice te omogućiti umrežavanje stručnjaka iz različitih područja i različitih profila i njihovu suradnju s romskim udrugama, predstavnicima Grada Koprivnice, Koprivničko-križevačke županije i općina na širem koprivničkom području.

Preuzeto sa: prigorski.hr

Hrvatska kriva jer nije istražila zločin motiviran mržnjom prema Romima

/in , /by

Strasbourg: Hrvatska kriva jer nije istražila zločin motiviran mržnjom prema Romima

Evropski sud za ljudska prava objavio je danas presudu u predmetu Škorjanec vs. Hrvatska u kojoj je Hrvatska proglašena krivom jer nije istražila slučaj napada motiviran mržnjom prema Romima. Sud u Strasbourgu je utvrdio da je Hrvatska time podnositeljici zahtjeva Maji Škorjanec povrijedila pravo na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja a u vezi sa zabranom diskriminacije, odnosno da je prekršila članak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda vezano s člankom 14.

Hrvatska zbog toga oštećenoj građanki mora platiti 12.500 eura na ime nematerijalne štete te još 2.200 eura za troškove postupka, odnosno ukupno oko 110.000 kuna.

Riječ je o događaju iz lipnja 2013. godine kada su Maju Škorjanec i njezinog partnera na tržnici u Zagrebu, nakon verbalnog sukoba, fizički napale dvije osobe. Napadači su ih vrijeđali na nacionalnoj osnovi, jer je partner Maje Škorjanec bio Rom, uz salvu pogrdnih izraza poput „Sve Cigane treba ubiti“, „Sve ćemo vas protjerati!“ i „Sve vas treba istrijebiti!“. Par je pokušao pobjeći, ali su ih napadači sustigli. Maju Škorjanec srušili su na zemlju udarajući je u glavu, a njezinog partnera je jedan od napadača zarezao nožem po ruci.

Policija je istoga dana ispitala napadnuti par, a dan kasnije podnijela je prijavu zbog zločina iz mržnje protiv dva napadača zagrebačkom Općinskom državnom odvjetništvu, ali samo za slučaj napada na mladića, a ne i djevojku koju su naveli samo kao svjedokinju. Istovjetno je postupilo kasnije i Općinsko državno odvjetništvo. I policija i državno odvjetništvo smatrali su da napad na Maju Škorjanec nije motiviran rasnom mržnjom, jer ona nije Romkinja, te su istragu za zločin iz mržnje koncentrirali isključivo zbog napada na njezinog partnera.

Evropski sud za ljudska prava ocijenio je da su policija, a pogotovo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu,  propustili ispitati okolnosti napada, odnosno jesu li napadači i prijaviteljicu percipirali kao Romkinju te moguću povezanost između njezine partnerske veze s mladićem i napada na oboje. Sud u Strasbourgu je utvrdio i to da su tijela kaznenog progona pogriješila što su ustrajala na tome da je bitno to što sama podnositeljica nije romskog porijekla. Sve je to, stoji u presudi, dovelo do manjka istrage i ocjene njezinog slučaja.

Sud u Strasborugu u presudi upozorava da netko može biti žrtva zločina iz mržnje iako nije pripadnik manjinske skupine, već da može biti žrtva zločina iz mržnje i zato što ima “stvarnu ili pretpostavljenu“ vezu s osobom koja je napadnuta zbog manjinske pripadnosti.

„Države imaju obavezu prepoznati oba ova tipa kao zločine iz mržnje i primjereno tome ih istražiti. U ovom slučaju, hrvatske vlasti su opetovano propustile posvetiti primjerenu pozornost prepoznavanju nasilja prema podnositeljici zahtjeva kao mogućem zločinu iz mržnje. Odbijajući žalbu tužiteljice, država je prekršila obaveze iz Konvencije“, stoji u presudi Suda.

Presuda Evrpskog suda za ljudska prava nije konačna. Postat će konačna ako u roku tri mjeseca nijedna strana ne podnese žalbu Velikom vijeću.

Veronika Rešković

Nema povratka, sad je vrijeme otpora

/in , /by

Oko šest tisuća ljudi na Noćnom maršu: Nema povratka, sad je vrijeme otpora!

“Nemate šanse. Žene ne pristaju. Nema povratka. Ne računajte na nas u vašoj velikoj demografskoj obnovi! Iako je žalosno da danas branimo nešto izboreno prije skoro 40 godina, to nas ne smije obeshrabriti”, poručile su organizatorice zagrebačkog Noćnog marša – 8. mart, najvećeg prosvjeda za prava žena u Hrvatskoj u novijoj povijesti.

Prosvjedni osmomartovski noćni marš održava se drugu godinu zaredom, a sinoć je u borbi za reproduktivna prava žena okupio između pet i sedam tisuća tisuća prosvjednica i prosvjednika. Marširalo se od Trga žrtava fašizma do Zrinjevca, gdje je održan kratki program uz zborske pjesme i čitanje proglasa.

Međunarodni dan žena ove je godine obilježen marševima u više gradova u Hrvatskoj i regiji, a u Zagrebu su članice feminističkog kolektiva fAKTIV iznijele zahtjev, između ostalog, ne samo za dostupan, siguran i legalan, već i potpuno besplatan pobačaj kako bi svoje pravo na medicinsku uslugu uistinu mogle ostvariti sve žene.

“Ako nas je povijest ičemu naučila, to je da ništa nećemo dobiti, a ni obraniti bez borbe. Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljedstvo”Pozvale su na otpor te prozvale političke elite i Katoličku crkvu koje “pretvaraju društvo u kojem živimo u neprijateljsko za sve one koji odudaraju od njihove vizije ispravnih Hrvata i Hrvatica”, te se osvrnule na politiku trenutne Vlade. “Premijer i Vlada lažu, uvaljuju nam najkonzervativnije politike nad kojima se zgraža čak i europska demokršćanska parlamentarna većina. To nisu ni politike, već fašističke metode koje žene pokušavaju svesti na obezvrijeđene ropkinje bez prava glasa – na ‘inkubatorice’ nacije i ‘proizvođačice’ obespravljene radne snage i topovskog mesa”, upozorile su iz fAKTIV-a i poručile: “E, pa nećete! Nećete nas niti prevariti, niti zastrašiti. Nećemo vam to dopustiti!”.

“Svatko tko se usudi dirnuti u prava žena, mora znati da žene neće stajati sa strane i gledati. Nećemo reći da će biti lako jer znamo da feministička borba nikad nije laka, ali baš zato ne smijemo odustati, ne smijemo im dopustiti da nas uvjere da smo bespomoćne, jer to nikako nismo. Ako nas je povijest ičemu naučila, to je da ništa nećemo dobiti, a ni obraniti bez borbe. Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljedstvo”, poručeno je na Maršu na kojem su se glasno tražile ostavke ministra Davora Ive Stiera i njegove desne ruke Ladislava Ilčića.

Sumnjiva borba protiv diskriminacije

/in , /by

Antidiskriminacijski plan donosit će konzvervativci i anonimne udruge

Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije preduvjet je za povlačenja 6,8 milijardi eura iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija EU

ZAGREB – Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina zaprimio je 22 prijave za članstvo u Radnoj skupini koja bi trebala doraditi Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije 2017. – 2022. godine. Ured je objavio tko je od prijavljenih izabran, ali nije objavio tko se sve prijavio. Naše pitanje poslano Uredu koje su sve organizacije civilnog društva poslale svoje prijave i koje su kandidate predložile za sada je još bez odgovora. Baš kao i pitanja na temelju kojih kriterija je izabrano pet kandidata te je li provedeno bodovanje pristiglih prijava i ako jest na temelju kojih parametara i kriterija.

Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije preduvjet je za povlačenja 6,8 milijardi eura iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija EU. Prethodna je verzija Nacionalnog plana u vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića prošla javnu raspravu, a sva su ministarstva i druga državna tijela dala o njoj pozitivno očitovanje. U Vladi Andreja Plenkovića, pri ponovnom očitovanju, negativno mišljenje dalo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, a tom su se Nacionalnom planu protivile radikalno konzervativne udruge Grozd i Vigilare.

Javni poziv za predstavnike udruga u Radnoj grupi proveden je i prije tri godine, kada se radila sad već prošla, neusvojena verzija Nacionalnog plana, ali tad su udruge morale priložiti i popis provedenih aktivnosti u suzbijanju diskriminacije i jačanja provedne Zakona o suzbijanju diskriminacije, što ove godine nije bio slučaj već je postavljen općenit uvjet opisa provedenih aktivnosti na području zaštite i promicanja ljudskih prava. Takva šira odredba omogućila je da se prijavi mnogo veći broj organizacija, a neke među njima možda i nemaju nikakve veze s borbom protiv diskriminacije.
Među pet izabranih su Ivan Zvonimir Čičak (HHO), Don Markušić (Transparency International Hrvatska), Ivana Eterović (Hrvatski pravni centar), Filip Markanović (HUM – Hrvatska udruga mladih) i Jasna Petrović (Sindikat umirovljenika Hrvatske).

Transparency International Hrvatska udruga je čijeg bi se predstavnika moglo zamisliti u radnoj skupini za borbu protiv korupcije, a s obzirom na transparentnost te udruge upitno je može li biti i u takvoj radnoj skupini. Naime, na internetskim stranicima udruge čija je prva riječ transparentnost u rubrici donacije navodi se da je lani primljeno tisuću kuna »anonimna donacija građanina«. Problematično je i to što je TIH-u u ožujku prošle godine ukinuta licenca, odnosno Transparency International kojemu je sjedište u Berlinu obavijestio je svoju (bivšu) hrvatsku podružnicu da mu ukida licencu i to zbog »neispunjavanja minimalnih uvjeta koji su postavljeni pred organizaciju«.

Predstavnik TIH-a u Radnoj skupini je Don Markušić, odvjetnik rodom iz Australije, dugogodišnjii član i potpredsjednik udruge. Markušić je bio jedan od sudionika Tradfesta, festivala tradicije i konzervativnih ideja, kojega je organizirala Zaklada Vigilare čiji je najpoznatiji aktivist u javnosti Vice Batarelo, također rodom iz Australije.

Nejasno je i na temelju kojih kriterija je odabran predstavnik Hrvatske udruge mladih. Ta udruga na svojoj internetskoj stranici navodi da je osnovana s ciljem promicanja interesa i aktivnosti mladih i to »kroz osmišljavanje i provedbu novih te usavršavanje postojećih edukativnih, poduzetničkih, kulturnih, zabavnih i športskih sadržaja i projekata integriranih u svakodnevni život ljudi«. Sudeći prema onome što udruga sama piše o svom radu jedna od njenih ključnih aktivnosti je govornička škola koja se odvija kroz debatne klubove.

Vladin Ured u svojoj odluci navodi da je bilo nužno »napraviti takav odabir organizacija civilnog društva koji će najbolje odgovoriti na trenutne izazove u sutavu zaštite od diskriminacije« i uvažiti područja u kojima je diskriminacija najučestalija odnosno najteža po posljedicama, a odabirom »navedenih predstavnika nastoji se osigurati sudjelovanje organizacija civilnog društva s različitim fokusima na diskriminaciju«

Tihomir Ponoš
Objavljeno: 16. ožujak 2017. u 22:30

IZJAVA

/in , /by

ženska mreža_Croatia

Ženska mreža Hrvatske

Kralja Držislava 2, Zagreb

Zagreb, 2.3.2017.

  • Svim medijima

Izjava u povodu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece

Ženska mreža Hrvatske pozdravlja Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. proglašava ustavnim, te isto tako izrečeno mišljenje Suda da ne postoji ustavna osnova za zabranu prava žene na pobačaj. Ocjena Ustavnog suda još je jedan uspjeh u obrani prava na izbor. Ljudsko je pravo žene da slobodno odlučuje o svom tijelu. U tom kontekstu ocjena Ustavnog suda je  očekivana i sukladna međunarodnim standardima.

Pozdravljamo poziv Ustavnog suda za uključivanjem reproduktivnog i spolnog obrazovanja u kreiranje spolno odgovornog ponašanja te odgovornosti žene i muškarca u prevenciji neželjene trudnoće.  To je isto tako sukladno zaključnim  preporukama  UN Odbora  za praćenje provedbe Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW Odbor), na koju se  poziva i Ustavni sud Republike Hrvatske. Odbor naime preporuča reviziju školskog  plana i programa te povećanje broja sati i kvalitete obrazovanja u školama  o spolnom i reproduktivnom zdravlju primjereno dobi. Smatramo da je to jedini ispravni put prevencije neželjene trudnoće i razvijanja spolno odgovornog ponašanja, prije svega kod mladih.

Pozdravljamo i preporuku za podizanje razine informiranja o trudnoći, porodu i planiranju obitelji.  No, to može biti isključivo u preventivne svrhe, a nikako nakon što žena zatraži medicinski zahvat prekida trudnoće. Ljudsko pravo žene na privatnost, integritet i slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu, odnosno pravo na izbor ni na koji način ne smije biti dovedeno u pitanje.

Svjesne činjenice da se radi o političkoj odluci Ustavnog suda kao jednog od tijela političke vlasti, ne vidimo razlog za poziv zakonodavcu istaknut u objavljenoj Odluci da u kratkom razdoblju od dvije godine donese  novi, „osuvremenjeni“ zakon. Naime, bez obzira na procijenjenu zastarjelost radi se o vrlo suvremenom i progresivnom Zakonu, kojeg treba samo terminološki osuvremeniti i uskladiti s dostignućima suvremene medicine u području zaštite spolnog i reproduktivnog zdravlja žena.  Pozivamo Vladu  i Sabor da prepoznaju priliku i kroz zakonodavni okvir unaprijede kvalitetu zaštite reproduktivnog i seksualnog zdravlja žena te dostupnost i sigurnost pobačaja i kontracepcije.

Također pozivamo Vladu RH na dosljedno provođenje važećeg zakona do donošenja novog, te da oživotvori preporuke CEDAW odbora, posebno naglašavajući pravo na besplatan, siguran i dostupan pobačaj i  kontracepciju.

 

Koordinacija Ženske mreže Hrvatske

Poziv na protestnu akciju povodom 8. marta

/in , /by

Aktivistice Ženske mreže Hrvatske, ženskih sindikalnih grupa SSSH, NHS i HURS  te udruge Roda organiziraju protestnu akciju povodom Dana žena, u srijedu, 8. 3. 2017. pod nazivom Žene protiv bijede.

Akcija započinje okupljanjem pred Radničkim domom u 9:00 sati, na Krešimirovom trgu, odakle u posebno organiziranom autobusu krećemo pred Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, gdje će se održati kratki govori i predati zahtjevi.