ANTE PAVELIĆ S ROMIMA KOJI SU ISTI DAN POGUBLJENI

Ante Pavelić s Romima koji su isti dan pogubljeni

Četrdesetak povijesnih snimaka svjedoči o progonu, mučenjima, omalovažavanju i odlasku u smrt pripadnika romske zajednice neposredno prije početka i tijekom Drugog svjetskog rata u Europi
Kako bi se divne smeđe oči mogle uklopiti u učenje nacističke eugenike o rasnoj čistoći nego kao primjer nečega negativnog, rasno inferiornog. Postoje strašne fotografije koje prikazuju eksperimente nad romskom djecom vezane za boju očiju. Kao i fotografije koje prikazuje genetske razlike u crtama lica između Nijemaca, Židova i Roma.
I… jedna fotografija poglavnika Ante Pavelića s dva Roma snimljena na Glavnom kolodvoru 1941. Obojica su isti dan, navodno, pogubljeni.
Četrdesetak potresnih fotografija koje prikazuju progon Roma u Holokaustu, ali i ranije, može se od jučer vidjeti u Židovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel u kojoj je postavljena izložba “Romi u Holokaustu” do 11. ožujka.

Romi u zatočeničkom kampu 1942. godine
I dan danas postoji ogromna praznina u istraživanjima romskih žrtava.
– Židovi i Romi zajedno s drugim žrtvama – invalidima, homoseksualcima i protivnicima nacističkog režima – trpjeli su nacističke progone, patnje, omalovažavanja te odlazak u smrt – kaže pravnik Ivan Rumbak, jedan od organizatora izložbe, po struci sociolog i žurnalist sa Sorbonne.
Romska zajednica smatra da je među bezimenim žrtvama Holokausta izuzetno veliki broj Roma.
– Ne želim se vezati ni za kakvu poznatu i izrečenu brojku pogubljenih Roma jer ona je zasigurno puno, puno veća od prikazane. Sama činjenica da je u Holokaustu na razne načine pogubljeno do 80 posto Roma govori sve, jer Romi nikada nisu bili mali narod – ističe Ivan Rumbak.

Zatočena Romkinja i njemački vojnici 1942.
Anticiganski zakon
Holokaust Roma na romskom jeziku ima više naziva – Holokosto, Porajmos, Porrajmos ili Pharrajimos. Na Balkanu su se neki znanstvenici, kao i sami Romi, opredijelili za naziv Samudaripen.
Međutim, progoni Roma traju od davnina. Započinju 1000 godine prije Krista sa sultanom Mahmudom od Ghaznija te se nastavljaju prodorom Džingis Kana i Aleksandra Velikog na prostore tadašnje Indije.
– Romi napuštaju matičnu zemlju Indiju i kreću se putem do Europe. Oduvijek su voljeli slobodu i tražili slobodu. No, dolaskom na prostore Europe započinju progoni tadašnjih vladara nad Romima koji se nastavljaju kroz cijelu povijest – priča Ivan Rumbak.

Pod vodstvom Alfreda Dillmanna u Münchenu se 1899. osniva Centralni ured koji prikuplja sve podatke o kretanju Roma u svim njemačkim pokrajinama. Taj ured službeno je zatvoren tek 1970. godine. Bavarska policija donosi poseban anticiganski zakon.
– Dillmann uz pomoć policije provodi identifikaciju više od 3500 Roma iz cijele Europe. Potom objavljuje i knjigu pod nazivom “Zigeuner” s uvodom u kojem se utvrđuju argumenti za kontrolu Roma. Knjiga se sastoji od 310 stranica indeksa s podacima više od 5000 Roma. U knjizi se tvrdi da njemački narod pati od “kuge” Roma – kaže Ivan Rumbak.
Od 1905. pa nadalje, i na području Francuske osnovane su mobilne policijske brigade, pod nazivom “La brigade des gitans”, čija je misija bila fotografirati i stvoriti datoteke Roma koji žive na francuskom teritoriju.
– U Njemačkoj se uvodi pojam “život nedostojan života” sugerirajući da Romi trebaju biti sterilizirani i eliminirani kao ljudi. Taj pojam, s istim nazivom, ugrađen je u nacističkoj rasnoj teoriji 1933. Ulazak drugih Roma na područje Njemačke posve je zabranjen. Godine 1926. u Bavarskoj je donesen “Zakon o suzbijanju Cigana” – priča Ivan Rumbak.

Uhićeni Romi 1941.
Projekt istrebljenja
Švicarska Udruga Pro Juventute počinje sa svojim radom “vodeći računa o teorijama eugenike i napretka”.
Uzmaju romsku djecu te ih prisiljavaju da promijene ime i prezime i šalju ih u sirotišta.
– Taj program nastavit će se primjenjivati sve do 1973. Njegovu primjenu švicarske vlasti neće priznati sve do 1980. kada se Švicarska ispričala Romima, ali je rigorozno odbila odobriti pristup datotekama kako bi Sinti i Romi mogli pronaći i podići svoju djecu – ističe Ivan Rumbak.
Profesor Hans Günter F. pisao je tada: “Cigani su donijeli stranu krv u Europu.”

Hitler je s progonima Roma započeo već 1934., a prve je poslao u logore tijekom Olimpijskih igara u Berlinu 1936. Iste godine odabrani su za sterilizaciju i kastraciju te ih se šalje u logore u Dachau, Dieselstrasse, Sachsenhausen…
– U svibnju je u Njemačkoj, uhićeno oko 500 Sinta i Roma koji su odvedeni u logor Venlörstrasse kod grada Kölna… – kaže Ivan Rumbak.
Znanost i politika našli su se ujedinjeni u projektu istrebljenja.
– Studije profesora Rittera i njegove pomoćnice Eve Justin morale su dokazati da je 30.000 njemačkih Sinta i Roma, od kojih su oko 5000 još uvijek nomadi, rasna grupa pod nazivom “hibridni” i stoga su namijenjeni za eliminaciju – iznosi Rumbak.
Početkom 1940. krenula je sustavna deportacija Roma iz Njemačkog Reicha u okupiranu Poljsku. Iste godine dekretom je zabranjeno kretanje nomada preko cijelog teritorija Francuske.
– Prvi masovni genocidi u Njemačkoj slijede kada se 250 romske djece koristi za testiranje plina cijanida u logoru Buchenwald – kaže Rumbak.
Tisuće Roma ubijeno je u dolini Babi Yar, zatim Einsatzgruppen D spaljuje tijela 800 pogubljenih Roma u Simferopolu. U studenome 1941. već je bilo osnovano oko šezdeset bordela na okupiranim područjima u kojima su prisilno radile Romkinje zarobljenice logora.
Testiranja

U Hrvatskoj je 1941. osnovan koncentracioni logor u Jasenovcu. Nasuprot Jasenovcu, između rijeka Save i Une smjestilo se selo Uštica. U njemu je od 1942. do 1945. djelovao ustaški logor za Rome – “ciganski logor”. U njega su bile smještene romske obitelji koje nakon deportiranja zbog prenatrpanosti nisu mogle biti smještene u logor III Ciglana Jasenovac.
– Od početka Drugog svjetskog rata Romi su prisutni i na područjima drugih europskih zemlja, onih koje su bile okupirane ili su surađivale s nacističkim režimom. Oko pet stotina Romkinja s djecom dovedeno je i u logor Sajmište kod Zemuna u Srbiji – kaže Rumbak i nastavlja: – Od 1942. pa sve do 1945. unutar logora Auschwitz, Birkenau, Mauthausen, Rabensbruch, Buchen-wald, Chelmo, Lodz, Dachau i Sachsenhausen Lackenbach, Sinti i Romi trpe kolektivne masakre, pogubljenja, mučenja svih vrsta, te su nad njima vršeni kemijski i medicinski eksperimenti. Samo u logoru Auschwitz upisano je 20.933 Roma, uključujući i 360 romske djece rođene unutar samog logora.
Slijedi transport Sinta i Roma iz Njemačke u logor Auschwitz-Birkenau, gdje je samo u jednom danu 4000 Sinta i Roma pogubljeno otrovnim plinom.
– Trideset i devetoro romske djece prebačeno je iz St. Josefspflege u sirotište u Mulfingenu u Njemačkoj gdje je 35 pogubljeno tijekom provođenja raznih eksperimenata nad njima – navodi Ivan Rumbak.

Samo jedan preživjeli
Kada 27. siječanja u Auschwitz ulaze prvi sovjetski vojnici, među preživjelim logorašima pronalaze samo jednog Roma.
– Na nürnberško suđenje nitko od preživjelih Sinta i Roma nije pozvan kao svjedok – ističe Ivan Rumbak.
Kada se progoni Roma spominju u podacima žrtava genocida unutar Drugog svjetskog rata, smatra Rumbak, njihova viktimizacija ili se ignorira, ili se banalizira, ili se iskrivljuje.
– Za razliku od Židova, od kojih je većina nestala u plinskim komorama, Romi su umirali i pogubljivani i izvan logora, bili su pojedinačno ili grupno ubijani tamo gdje su zatečeni ili su stradali na samome putu u logore – smatra Ivan Rumbak.
Eva Justin popisuje Rome u romskom naselju
Samo su u Danskoj i Finskoj Romi pošteđeni od progona, i to zbog vlada koje nisu bile spremne na suradnju s nacistima po tome pitanju.
– Moralne posljedice počinjenog nacističkog genocida moraju biti priznate i samim Romima, jer samo priznajući prošlosti možemo razumjeti kako mržnja prenesena u sadašnjosti predstavlja prijetnju – zaključuje Rumbak, hrvatski branitelj koji je i sam bio ratni zarobljenik srpskih logora.
I dr. Šalomon, predsjednika Bet Israela, ističe da se, kada se govori o Holokaustu, misli najčešće na stradanje Židova.
– Nepravda je to prema Romima, narodu koji već stoljećima u Europi doživljava progone i nesreće… Sudbinska je to i poveznica Židova i Roma. Raseljeni po cijeloj Evropi, uvijek su bili u manjini, simboli su manjinske zajednice – kaže Šalomon.

Autor: Korana Sutlić

Samo 20 posto romske djece polazi vrtić ili predškolu!

Samo 20 posto romske djece polazi vrtić ili predškolu, pokazao je izvještaj Socijalno uključivanje djece Roma (RECI+) na temelju istraživanja koje je u pet romskih naselja proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji s Mrežom fondacija Otvoreno društvo (OSF), UNICEF-om i Fondom za obrazovanje Roma (REF)
Izvještaj predstavljen danas na Konferenciji ‘Kvalitetno obrazovanje za romsku djecu’ donosi preporuke mjera za uključivanje romske djece u obrazovne i ostale usluge, što bi doprinijelo smanjenju isključenosti Roma i poboljšanju njihovih životnih uvjeta. Istraživanje je obuhvatilo pet naselja u kojima živi značajan broj Roma: Kozari putevi, Capraške poljane, Parag, Darda i Vodnjan/Galižana.
Iako je istraživanje pokazalo da ispitanici jaslice i vrtiće ocjenjuju dobrim oblikom brige o djeci i ranog obrazovanja, mnogi roditelji ne upisuju djecu zbog nedostatka mjesta u vrtićima, troškova prijevoza i drugih dodatnih troškova koje iziskuje pohađanje vrtića, zbog toga što nema odgajatelja ili pomagača Roma, zbog straha od diskriminacije te nedostataka u komunikaciji. To se događa unatoč postojećim mjerama i poticajima za integraciju romske djece u predškolski odgoj, istaknuto je u UNICEF-ovom priopćenju.

Iako je broj upisane romske djece u osnovne škole u porastu (s 4.186 u 2009. na 5.470 u 2013.), prema istraživanju RECI+ samo 24 posto odraslih Roma u uzorku završilo je osnovnu školu, a svega osam posto srednju.

Teški životni uvjeti utječu na zdravlje romskih obitelji, a 18 posto ispitanika nema nikakvo zdravstveno osiguranje. Primjerice, samo 21 posto žena u uzorku navodi da nikada nisu imale bilo kakvo zdravstveno osiguranje, osim u vrijeme trudnoće, kao dio državne potpore budućim majkama. Čak 40 posto romskih kućanstava nekvalitetno se hrani, što ostavlja posljedice na zdravlje, uzrokuje kronične bolesti u odrasloj dobi i učestale prekide školovanja. Većina obitelji obuhvaćenih istraživanjem RECI+ primatelji su nekog oblika socijalne potpore (87 posto), a 46 posto se izjasnilo da im je socijalna pomoć jedini izvor prihoda.

Izvještaj RECI+ donosi preporuke čijom bi se provedbom Romima olakšao pristup uslugama odgoja i obrazovanja kroz, primjerice, osiguravanje dovoljnog broja mjesta u ustanovama te besplatnog prijevoza, ali i kroz sudjelovanje romske djece u obveznom kvalitetnom (dvogodišnjem) predškolskom programu te izvanškolskim, kulturnim i sportskim aktivnostima. Svoj romskoj djeci treba biti osiguran pristup integriranim predškolskim grupama, jer većina djece ispitanika koja su uključena u neku vrstu predškolskog obrazovanja pohađa samo romski vrtić ili igraonicu.

Svim romskim obiteljima s malom djecom lokalne zajednice trebaju osigurati odgovarajuće životne uvjete (pitka voda, sanitarni čvor, grijanje, električna energija). Također, preporučuje se imenovanje stručnih savjetnika i ‘zagovaratelja učenja u romskoj zajednici’ koji bi djelovali u županijama, gradovima i općinama u kojima živi značajan broj Roma. Na području zdravstvene zaštite dojenčadi i djece preporučuju se kućni posjeti stručnjaka za kućnu njegu, pedijatara, liječnika opće prakse/obiteljskih liječnika i epidemioloških službi.

Uz Izvještaj RECI+, na Konferenciji su predstavljeni i rezultati projekata ‘Kvalitetno obrazovanje za romsku djecu’ te ‘Mreža podrške romskoj djeci REYN Hrvatska’, financiranih iz Fondova Europske unije, a koje provodi Pučko otvoreno učilište Korak po korak u suradnji s partnerima. U konferenciji je sudjelovalo stotinjak stručnjaka u području odgoja i obrazovanja, kao i inkluzije i prava romske djece – odgajatelja, učitelja, stručnih suradnika, ravnatelja, istraživača, aktivista, predstavnika romskih organizacija, lokalnih i državnih vlasti te međunarodnih organizacija.
• Priredila: I. E. M.

Pročitajte ispovijest žene koja pomoć traži putem oglasa na kanti za smeće

Kante za smeće u Zagrebu kao da postaju pravi indikator teške socijalne situacije. To je mjesto na kojem se traže preostale plastične boce, ali i hrana. Kontejneri i kante za smeće sve više postaju i mjesta na kojima se pokazuje suosjećaju li sugrađani s onima kojima je teško: tu se ostavljaju u čistim vrećicama i hrana i odjeća. U ovoj priči kante su postale i oglasna ploča: jedna je žena odlučila zamoliti pomoć putem letka, napisanog nemušto, ali i potresno… Potražili smo je, provjerili istinitost i zabilježili njezinu tešku priču

N. M. je žena srednjih godina koja živi u stanu s još desetero članova svoje obitelji, a zaposlen je samo jedan od njih. Jedini prihodi su joj socijalna pomoć od 3500 kuna, dječji doplatak od 1100 kuna i invalidnina koju dobiva za dijete oboljelo od Downova sindroma. Prije četiri godine, kada su joj u samo nekoliko dana umrli majka i nećak, pala je u tešku depresiju i završila na liječenju. Još danas su joj, nažalost, antidepresivi dio svakodnevice.
Pomoć susjeda

Djeca N. M. imaju od 11 do 22 godine i svako od njih voljelo bi da si može kupiti barem nešto nove odjeće, kao što to mogu njihovi prijatelji. Ali majka im objašnjava da im ona ne može to priuštiti. Uz savjet susjede odlučila je tiskati letke kojima traži pomoć građana kroz novčane ili neke druge vrste donacija. Naime, sav novac koji dobiva odlazi na režije, pa joj se često dogodi da mora posuđivati od susjeda kako bi djeci kupila kruh i mlijeko.

Dijete s Downovim sindromom

N. M. ima 11-godišnje dijete s Downovim sindromom za koje prima invalidninu. Već je nekoliko puta tražila od nadležnih institucija da joj se omogući isplata jednokratne pomoći za dijete, ali je nije nikada ostvarila. Dobila je samo objašnjenje da nema pravo na pomoć jer se djetetu svake godine daju besplatne knjige za školu.

Iako nije oblijepila puno letaka, građani su se javili kako bi pomogli. Uglavnom je bila riječ o onima koji su u sličnoj financijskoj i egzistencijalnoj situaciji. Kod takvih se ljudi najčešće i javi empatija prema onima koji nemaju ništa ili imaju manje od njih. Ono što je N. M. posebno razveselilo jest činjenica da je, zahvaljujući donacijama dobrih ljudi, za Uskrs mogla okupiti svoju obitelj oko stola punog hrane.
• Autor: Jasna Ožanić

EUROPSKI SUD PROGLASIO MAĐARSKU KRIVOM ZA DISKRIMINACIJU ROMA

EUROPSKI sud za ljudska prava proglasio je Mađarsku krivom za diskriminaciju, zbog izostanka istrage o rasističkom napadu na Roma 2012. godine, javlja Europski centar za prava Roma.

Europski centar za prava Roma pozdravio je odluku Suda. Rom iz Szegeda koji je pokrenuo tužbu bio je žrtva rasističkog napada čovjeka koji je tvrdio da ga je policijski službenik nazvao “prljavim ciganom”.

Sud se u svojoj presudi složio kako je potrebna “temeljita istraga” o navodima vezanima uz rasističko nasilje protiv Roma. Mađarske vlasti zakazale su tom pogledu, zbog čega su proglašene krivima za diskriminaciju.

Piše: D.H.
utorak, 27.10.2015.

Francuska silom evakuirala više od 11 000 Roma prošle godine

VIŠE od 11.000 Roma evakuirano je silom iz svojih naselja u Francuskoj u 2015., po izvješću koje su u utorak objavile dvije udruge osuđujući “nedostojnu, nehumanu i ponižavajuću” politiku francuskih vlasti.

“Tijekom 2015. godine vlasti su sa 111 lokacija silom evakuirale 11.128 osoba”, ističu Liga za ljudska prava i Europski centar za prava Roma u godišnjem izvješću.

Uz to, “410 osoba moralo je napustiti pet prebivališta nakon požara”, dodaje se u izvješću, sastavljenom na bazi podataka prikupljenih iz “najpouzdanijih izvora” (novinski članci, priopćenja, izravna svjedočanstva prikupljena od nevladinih organizacija).

Ukupno je “60 posto osoba iz improviziranih naselja evakuirano silom tijekom 2015., od kojih polovica tijekom ljetnih mjeseci”, dodaju udruge.

Iako je opća tendencija za 2015. u padu nakon 13.500 protjeranih 2014. te 19.000 u 2013. godini, udruge upozoravaju na gotovo potpun nedostatak prebivališnih rješenja.

Piše: Hina
utorak, 12.1.2016. 17:35

VIJEĆE UČENIKA O VRIJEĐANJU MALOG ROMA. ŽALOSNO JE DA SE OVO DOGAĐA U HRVATSKIM ŠKOLAMA

NACIONALNO vijeće učenika Republike Hrvatske reagiralo je na izjave učenika romske nacionalnosti koji je u suzama poručio da trpi vrijeđanje na nacionalnoj osnovi.

“Svi učenici u školi imaju jednaka prava, nitko nema pravo vršiti bilo kakav oblik nasilja nad učenicima. K tome, škola je mjesto nulte tolerancije na nasilje!”, poručuje vijeće u priopćenju.

Izostao roditeljski sastanak

Smatraju da nije dobro što se zbog te situacije nije održao niti jedan roditeljski sastanak te je izostala reakcija stručnih tijela škole.

“Žalosno je da se ovo događa u hrvatskim školama. Nažalost, ovo nije prvi slučaj, ima toga još, samo što je ovo izašlo u medije. Vrijeđanje učenika na nacionalnoj osnovi dosta je rašireno i ovim putem apeliramo na sve učenike da razmisle o tome kakvu sliku svojim ponašanjem šalju o sebi, svojoj školi i na kraju krajeva državi. Uvjereni smo da ovo ipak nije prava slika hrvatskih učenika i nadamo se da će se ovakve situacije znatno smanjiti i u što skorije vrijeme iskorijeniti”, poručuju iz vijeća.

“Ovakvi događaji postali normalni”

I Europska mladež izrazila je nezadovoljstvo događajima.

“Suze i izjava dječaka Enisa Omerovića, o kojima proteklih dana priča cijela Hrvatska upozorile su na loš odnos djece u školi prema Romima, ali i opći problem nasilja u školama.Prepoznavanje problema u načinu komuniciranja i međusobnog ophođenja učenika, a posebice u načinima rješavanja konfliktnih situacija,  vrlo je važan i neophodan korak svake škole koja nastoji ostvariti sigurno, poticajno i kvalitetno okruženje za sve učenike, ali i djelatnike.Vrlo je zabrinjavajuće, da dječakova razrednica, ali i ravnatelj škole u svemu ne vide veliki i težak problem, te na taj način pokazuju da su njima ovakvi događaji postali „normalni“ i da oni u tome ne vide vrlo zabrinjavajuće stanje, na koje bi trebali reagirati. Ovo su trenutci, kada stručna tijela škole moraju posebno iskazati, te svim učenicima pokazati, da žele stvoriti kvalitetno okruženje za sve učenike”, navodi se u priopćenju te dodaje kako je “prihvaćanje neprimjerenih ponašanja, zamka je koju sve škole moraju izbjeći”

Piše: D.I.
petak, 18.12.2015. 11:24

NATJEČAJ NACIONALNE ZAKLADE

Nacionalna zaklada je objavila Poziv za predfinanciranje i Poziv za međufinanciranje u okviru Programa Europa Plus u 2016.

Cilj je poziva je omogućiti financijsku stabilnost i plativost organizacija civilnoga društva i nesmetanu provedbu odobrenih projekata iz strukturnih fondova Europske unije. Poziv je kontinuirano otvoren za prijavu do 28. listopada 2016.

Više informacija o pozivima u okviru Programa Europa Plus kao i potrebnu dokumentaciju za prijavu možete pronaći ovdje – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/category/106/subcategory/340

Izvor: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/frontpage

Ramiza Memedi
UŽRH “Bolja budućnost”
Av. Marina Držića 4
10 000 Zagreb
Tel/fax: +3851 611 03 11
mob. 098 298 967
e-mail: ramiza.mehmedi@zg.t-com.hr
uzrh.boljabuducnost@yahoo.com
www.uzrh-bb.hr

ROMKINJE IMAJU VAŽNU ULOGU

Romi stoljećima prolaze jedan trnoviti put neprihvatljivosti, diskriminaciju, segregaciju a i danas Romska zajednica u Europi prolaze kroz teška vremena. Diskriminacija i marginalizacija su u porastu u pojedinim zemljama, a uvjeti za život se stalno pogoršava.
Romkinje mogu imati važnu ulogu u borbi protiv diskriminacije jer su i same višestruko diskriminirane, kao Romkinje, kao žene, u svojoj zajednici a i u širem u društvu. Još se i danas poštuju tradicije u nekim romskim skupinama (obitelji) djevojke moraju biti kući i raditi kućanske poslove, čuvati mlađu braću i sestre, mora se rano udati bez da je se pita, daleko od obrazovnih ustanova odnosno škole.
Svjesni smo da je obrazovanje jedan od glavnih faktora za sve druge prepreke koje se odnose na poboljšanje životnih uvjeta. Žene kao majke su glavne i one su te koje mogu poboljšati obrazovanje za svoju djecu, kako za dječake tako i za djevojčice, ali na tom putu sputavaju je muški članovi obitelji, jer su oni glava i njihova je zadnja riječ.

Do prije nekoliko godina bilo je uobičajeno u cijeloj Europi da romske djevojčice budu kući i rade kućanske poslove. Obrazovanje se smatralo luksuzom. Ovaj način razmišljanja se promijenio, ali ne na sreću svih romskih djevojčica, jer i dalje ustraju u nekim romskim zajednice.

Kako bi se donijele promjene za Romkinje i djevojčice i dječake trebaju ići i završiti školu. Obrazovanje romske zajednica često se sprečava počev od izdvajanje djece od druge djece u izdvojenim razredima posebno za romsku djecu, patrijahalno odgojeni roditelji i siromaštva, koja ima svoju ulogu u društvu. Obrazovana romska zajednica biti će u boljem položaju i svjesna za očuvanje svoje kulturne baštine, prenošenje pozitivnih dijelova tradicije i pojačati osjećaj identiteta Roma na mlađe generacije

Jedina i najveća prepreka za obrazovanje romskih djevojčica smatramo demotivizaciju i rani brakovi. U nekoliko zadnjih godina povećao se broj djevojčica u obrazovnom sustavu ali nedovoljno, problem obrazovanja Roma i dalje postoji Hrvatskoj. Svjesni smo da rani brakove uništavaju život mladih i budućnost posebno mladih Romkinja, ali bez suradnje državnog sustava i dalje postojat će problem .
Postoje Zakoni u RH koji bi mogli štititi romske djevojčice od ranih ugovorenih brakova, uz malo potrebnih informacija, ali i instutucije u sklopu Zakona odraditi svoj posao.
Potrebno je poboljšati suradnju MZOS i Min. Soc. politike u provođenju Zakona obveznog osnovno- školskog obrazovanja. Potrebno je poboljšati suradnju i izgraditi partnerstvo Ustanova sa romskim udrugama oko rješavanju romskih problema.
Izgradnjom kordinacije državnih ureda, ministarstava, romskih i drugih udruga ubrzalo bi se rješavanje problema romske zajednice. Vjerujemo da bi se mnogi problemi lakše rješavali u romskoj zajednici, posebno na području uključivanje romske djece u obazovni sustav, gdje je obrazovanje glavni faktor za promjenu svijesti i načina ponašanja u društvu. Mijenjanje svijesti pojedinca mijenja se svijest cjelokupne zajednice.
Svjesni smo da za promjene treba vrijeme i da je to dugi proces ali taj proces trebamo ubrazati jer postoje mnoge metode; preko medija, kampanja, radionica, i dr.
Romkinje moraju postati aktivni sudionici u njihovoj zajednici i društvu. One moraju djelovati kao partnerice muškarcima i biti ravnopravne kao i zauzeti se za jednakost u svojim strukturama.
Integrirani pristup je potreban za rješavanje povećanih izazova s kojima se romske žene susreću u ruralnim područjima. Posebni postojeći problemi su;
• veće udaljenosti i vremenska ograničenja, kao i smanjenje pristupa javnim uslugama,
• nemaju vode, el. energije, dovoljno obrazovanje, ne informirane su i nemaju zdravstveno osiguranje.
• One također imaju problema s dobivanjem pristupa tržištima
• Još uvijek postoje određeni broj koji nemaju uređeni statu u RH (nemaju prijavljeni boravak, nemaju identifikacijske dokumente, državljanstvo)
• Veoma je bitno osnaživanje žena Romkinja a osnaživanje je temelj ženske moći.