Poezija kao način razbijanja predrasudama o Romima

Romi u Bosni i Hercegovini su najbrojnija manjina i najčešće su izloženi predrasudama, diskriminaciji i isključenosti. Jedan od načina kako se dvadestdvogodišnji Almir Agić iz Ilijaša kod Sarajeva bori protiv predrasuda i daje glas onima koji su nevidljivi u društvenim okvirima su poezija i umjetnost.

U zbirci pjesama “Kaktus u polju orhideja” prikazuje unutrašnju borbu između onoga što osjeća i onoga što društvo od njega očekuje, naglašavajući koliko se pojedinci često moraju prilagođavati unaprijed zadanim formama.

U zbirci “Kaktus u polju orhideja”, kako je pojasnio Agić, kaktus simbolizuje njega koji je odrastao u okruženju punom izazova, naučio da se brani i uprkos svemu preživi, dok orhideja predstavlja nju – nekoga ko dolazi iz drugačijeg svijeta, nježnijeg ali istovremeno okruženog nepisanim pravilima koja ne dopuštaju odstupanja.

„Kroz tu simboliku želio sam prikazati koliko je teško izboriti se za ljubav, prihvatanje i pravo na sreću kada se ne uklapate u očekivanja sredine“, kazao je Agić.

Objašnjava da poezija ima moć da dopre do ljudi na način na koji argumenti i statistike često ne mogu. Kroz stihove, stvarnost se ne prikazuje kao puka statistika, već kao emocija koja se ne može ignorisati.

,,Smatram da je umjetnost, a posebno poezija, snažan alat u borbi protiv predrasuda jer omogućava ljudima da na trenutak vide svijet kroz naše oči. Ako makar jedna osoba nakon čitanja moje zbirke počne razmišljati drugačije, osjeti empatiju ili preispita svoje stavove, onda poezija već mijenja stvarnost“, dodao je Agić.

Njegova poezija nije samo lična priča, već i univerzalna poruka o položaju Roma u društvu.

„Nevjerovatno je važno da mi sami pričamo svoje priče. Toliko dugo su drugi pričali o nama, umjesto nas. Kada mladi Romi dobiju priliku da govore, ne samo da razbijaju predrasude, već i grade samopouzdanje, otvaraju vrata novim generacijama i pokazuju da imamo pravo na vlastiti glas”, smatra Agić, navodeći da svaka ispričana priča je mali korak prema društvu u kojem Romi nisu samo tema rasprava, već aktivni sudionici u kreiranju narativa o sebi.

Prema istraživanju iz 2022. godine koje je provela Romani Early Years Network, mnoge romske porodice u BiH navode da im djeca nemaju pristup kvalitetnim uslugama poput biblioteka, predškolskog obrazovanja i sportskih centara. Slabe komunikacijske vještine, ograničen pristup obrazovanju i siromaštvo, kako se navodi u izvještaju, često rezultiraju time da se romska djeca smještaju u škole za djecu s poteškoćama u učenju, što doprinosi daljoj segregaciji i diskriminaciji.

Diskriminacija, kako pojašnjava Agić, nije uvijek očigledna već se često pojavljuje u suptilnim oblicima, „kroz neizgovorena očekivanja, zatvorena vrata i ograničene mogućnosti“.

Iako postoje pozitivni pomaci integracije Roma u naše društvo, i dalje su najčešće spori i nedovoljni. Najčešće prepreke, prema istraživanjima, su u obrazovanju, zapošljavanju i političkom predstavljanju Roma u Bosni i Hercegovini, a što pokazuje i neimplementacija presude „Sjedić-Finci“  koju je Evropski sud za ljudska prava donio prije 16 godina.

Jedan od pozitivnih primjera integracije Roma u naše društvo je uvođenje romskog jezika kao izbornog predmeta u osnovnim školama Tuzlanskog kantona. Ova inicijativa, prva te vrste u Bosni i Hercegovini, ima za cilj stvaranje inkluzivne i nediskriminatorske obrazovne sredine te očuvanje kulturnog identiteta Roma.

,,Napredak postoji, ali je spor i nedovoljan. Vidimo više Roma u obrazovanju, kulturi, aktivizmu, ali prepreke su i dalje ogromne. Diskriminacija nije uvijek vidljiva na prvi pogled. Ipak, svaka priča poput moje, svaka uspješna priča nekog mladog Roma, otvara put drugima. Vjerujem da su promjene moguće, ali za njih su potrebni i sistemska podrška i hrabrost pojedinaca da se bore za svoje mjesto u društvu“, kazao je Agić.

Zbirka “Kaktus u polju orhideja” je Agićev prvijenac a sadrži 63 pjesme u kojima se isprepliću teme ljubavi, siromaštva, diskriminacije i nepravde. Izdali su je javna ustanova kulturno sportski centar (JU KSC) i Radio Ilijaš, a promocija je održana u januaru ove godine u sklopu programa „Ilijaška zima“.

Osim što se okušao u pisanju, Agić je i ambasador slobode izražavanja od 2024. godine a aktivan je i kao autor i kolumnista na portalu Newipe, koji tretira teme koje se tiču romske zajednice i tema koje dolaze iz romske zajednice.

Uz ambiciozne planove za budućnost, Agić navodi da se nada da će biti intenzivno, emotivno i snažno kao “Kaktus u polju orhideja”, ako ne i više od toga. Dodaje da svaka priča koju napiše nosi dio njega, a inspiracije mu ne nedostaje, zbog čega se nada da neće proći nezapaženo.

Amina Sejfić

PORUKA ŠPANJOLSKIM ROMIMA

Papa osudio predrasude prema Romima, istaknuo da mogu mnogo ponuditi Crkvi i društvu

Povijest romskog naroda, čijih će se 600 godina prisutnosti u Španjolskoj obilježiti 2025. godine, često je obilježena nerazumijevanjem, odbacivanjem i marginalizacijom. Tu važnu obljetnicu papa Franjo zato želi obilježiti porukom u kojoj je ponovno naglasio Božju blizinu ovim ljudima, čak i u najtežim trenucima. “Bog, koji je hodočasnik u povijesti s čovječanstvom, postao je nomad s romskim narodom”, piše Papa u tekstu potpisanom 9. prosinca u Sv. Ivanu Lateranskom, ali objavljenom u nedjelju 12. siječnja, javlja Vatican News.

U svojoj poruci u cijelosti objavljenoj na španjolskom jeziku, Papa ističe “napor koji su posljednjih desetljeća uložili Romi, Crkva i cijelo španjolsko društvo da krenu novim putem prema uključivanju koje poštuje njihov vlastiti identitet”.

“To je put koji je donio mnoge plodove, ali moramo nastaviti raditi”, poziva papa Franjo, “jer još postoje predrasude koje treba prevladati i bolne situacije s kojima se moramo suočiti”. Kako naglašava Sveti Otac: “Među njima su obitelji koje trebaju – a ne znaju kako – pomoći svojoj djeci u teškoćama, siromašni koji imaju poteškoća u studiranju, mladi koji ne mogu naći pristojan posao i žene koje trpe diskriminaciju i u obitelji i u društvu”.

Crkva koja širom otvara svoja vrata

Papa Franjo Romima je ponovio ‘nezaboravnu’ poruku svetog Pavla VI., izrečenu u Pomeziji 1965. godine pred tisućama Roma iz cijeloga svijeta: “Vi ste srce Crkve. Vi ste ljubljene kćeri i sinovi Božji…”.

U ovoj su se Crkvi, ističe Papa, mnogi ljudi odgovorno i s ljubavlju zauzeli za cjelovit razvoj romskog naroda: “To je Crkva koja želi i dalje širom otvarati svoja vrata, kako bismo se svi tamo osjećali kao kod kuće”, piše Papa, uvjeravajući da “Bog ne dopušta biti pobijeđen u velikodušnosti i da će stoga On učiniti da ljubav i vrijeme koje su ovi ljudi posvetili i nastavljaju posvećivati pastoralu Roma urode plodom”.

U tom smislu papa Franjo podsjeća na nedavnu Sinodu koja je ponovno istaknula važnost “zajedničkoga hoda”.

“Hodajte zajedno” je poziv koji je uputio i španjolskim Romima: “Hodajte zajedno s biskupima, odgovornima u različitim pastoralnim programima, župama, bratovštinama, udrugama i drugim biskupijskim stvarnostima. “Hodajmo zajedno, jer će snaga evanđelja u Crkvi pročistiti i proširiti vaše vrijednosti i kulturu”, poziva Papa, podsjećajući da nomadski narodi imaju mnogo za ponuditi Crkvi i društvu: “Primjerice, poštovanje starijih osoba i osjećaja za obitelj, brigu za stvoreno, hodočasničku usmjerenost prema nebeskoj domovini, sposobnost zadržavanja radosti i slavlja čak i ako su tamni oblaci na horizontu; značenje rada – tako često pogrešno shvaćenog – kao sredstva za život, a ne za gomilanje. Te su vrijednosti ne samo evanđeoske, nego i proročke i kontrakulturne u ovom vremenu”, navodi Papa.

Odatle poziv na širenje radosti žive vjere, nade i kršćanske ljubavi, osobito prema mladima koji teško pronalaze Boga unutar i izvan Katoličke Crkve.

“Svojim riječima, zalaganjem i bratstvom budite hodočasnici nade za mnoge ljude koji su izgubili radost življenja”, pozvao ih je Papa, potičući ih i da vrata svojih zajednicâ uvijek drže otvorenima za one koji više ne slave vjeru Katoličke Crkve, “uvijek im nudeći prijateljstvo i dijalog tipično za one koji su, poput nas, pozvani živjeti u bratstvu, bez obzira na naše razlike”.

Primjer blaženika

Na kraju poruke osvrnuo se na blažene Rome Emiliju Fernández Rodríguez i Ceferina Giméneza Mallu, učitelje vjere i života Roma, “te skromne i hrabre ljude koji su s pouzdanjem svoju malenost otvorili Božjoj veličini i koji nas podsjećaju na važnost molitve, na susret s Bogom, izvorom radosti, bratstva, nade i ljubavi”, zaključio je Sveti Otac i ponovio neke riječi romske himne – Opre Roma, isi vaxt akana! Devlesa romá – Ustajte, Romi, sad je čas! Bog bio s Romima!

Vatican News

IZ HRVATICE U ROMKINJU

Elvis Kralj: Tražimo trenutnu smjenu pročelnice Maje Odrčić Mikulić

Županijska pročelnica Maja Odrčić Mikulić promijenila je navodno nacionalnost u romsku kako bi se kandidirala za dožupanicu – romska zajednica ogorčena

Na sljedećim lokalnim izborima, koji će se održati 18. svibnja, romska manjina u Međimurju će po prvi put imati priliku birati dožupana iz svojih redova – prema popisu stanovništva iz 2021. godine imaju zakonsko pravo na to.

No, kako nam kaže Matjaš Dido Oršuš, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine u Međimurju, uz kandidata Elvisa Kralja pojavila se navodno kandidatkinja – pročelnica Upravnog odjela za civilno društvo i ljudska prava pri Međimurskoj županiji, Maja Odrčić Mikulić. Ona je, kako kaže Oršuš, preko noći promijenila nacionalnost i postala – Romkinja.

Naša je zajednica dosta loše reagirala na tu vijest. No, romski će birači odlučiti koji je bolji kandidat. Ja sam siguran da će Romi podržati Elvisa Kralja. Sada se zapravo vidi u kojem su Romi položaju i kako se županija odnosi prema Romima.

Naš povijesni trenutak su obezvrijedili i iskoristili rupu u zakonu. No, to nas je sada još više potaknulo na ujedinjenje. Ogorčeni smo i ljuti, a to će se pokazati na biralištima”, reakcija je Matjaša Dide Oršuša za naš portal.

Elvis Kralj pak kaže kako su svi neugodno iznenađeni. “Pročelnica je imala priliku pomagati romskoj zajednici na svojoj funkciji sve ove godine, no ona to nije radila. Imala je važnu funkciju za nas Rome, ali smo nailazili na prepreke na svakom koraku. Godinama smo se žalili na nju i njezin rad.

Njezina promjena nacionalnosti i odluka da se kandidira za dožupanicu u ime romske zajednice je namjera vodstva županije da se spriječi Rome da se domognu te visoke pozicije. Np, kome će sada to koristiti? Romima ili Hrvatima? Nikome! Samo će baciti loše svjetlo na Međimurje. To nisu bile dobre namjere.

Župan bi trebao smjeniti svoju pročelnicu, a i onda dati ostavku na tu poziciju. Ako se želi kandidirati za dožupanicu, ne može raditi na županiji. Neka da otkaz, pa se neka igra sa sudbinom na izborima”, ogorčen je Elvis Kralj.

I Kralj i Oršuš složni su u jednome. Kako tvrde, pročelnica nije iskusila romski život, stereotipizaciju, diskriminaciju i rasizam, ne zna kako Romi žive i ne zna s kakvim se problemima muče iz dana u dana, stoga ih ni ne može predstavljati. Slažu se da će ovaj potez, ako se pokaže istinitim, unijeti još više razdora u ionako krhke odnose između Roma i većinskog stanovništva.

Autor: E.M.

21.04.2025.

Romkinje više ne trpe obiteljsko nasilje

Ramiza Memedi: Romkinje više ne trpe obiteljsko nasilje kao i prije, proradila je njihova svijest.

Kontinuitet romskih udruga je rijedak, često se osnivaju s velikim ambicijama, a završavaju brzim zatvaranjem zbog nedovoljnih kapaciteta. Novim Zakonom o udrugama se broj romskih udruga znatno smanjio, pa nam je drago vidjeti da se romska udruga može pohvaliti da je opstala 25 godina.
Povodom 25 godina rada Udruge Žena Romkinja u Hrvatskoj „Bolja budućnost“, razgovarali smo s Ramizom Memedi koja skoro 30 godina aktivno radi na pitanjima položaja Roma, a naročito Romkinja u Republici Hrvatskoj. Kontinuirano vodi udrugu kao predsjednica iste od samog početka te neformalno udruga je kreirana 1998. godine, a njen formalni oblik ostvaruju 1999. godine upisom u registar udruga.
U to razdoblje se teško ostvarivao napredak romske zajednice koja je rijetko poznavala svoja prava i mogućnosti, pa smo je upitali kako su se upustili u osnivanje udruge.

Tada sam tražila tko bi želio raditi na poboljšanju položaja Roma, posebno na položaju Romkinja. Svoj rad sam započela sa još 10 drugih članica koje su se uključile i pokazale dobru volju da rade za svoju zajednicu. Očekivanja su im bila prevelika. Na sreću dobile smo i prvu donaciju za rad od Američkog veleposlanstva, tako da smo započeli raditi i do danas još je udruga aktivna.

Započeli smo surađivati sa drugim udrugama na poboljšanju položaja Roma u Hrvatskoj. Bilo je registriranih romskih druga, ali udruga za Romkinje tada nije postojala, tako da sam prva u Hrvatskoj pokrenula i registrirala Udrugu žena Romkinja „Bolja budućnost 1999. godine.

Zapitali smo je koji je prvi projekat pokrenula te na početku rada na kojem je području bio fokus , osobito u razdoblju kada nisu postojali strateški dokumenti za romsku nacionalnu manjinu ili mjere koje bi poboljšali položaj Roma u Hrvatskoj.

Prvi projekat koji smo započeli odnosio se na opismenjavanje Romkinja koje su prerasle školsku dob, jer smo došli do zaključka da im je to najpotrebnije u postratnom periodu. Imali smo veliki broj korisnica i jako im je bilo važno naučiti se potpisati, jer nisu mogle po Zakonu dobiti državljanstvo ukoliko ne poznaju hrvatsko pismo tj., znati čitati i pisati. Sve aktivnosti sa ženama smo radili direktno u romskim naseljima. Iako smo bile fokusirane na Romkinje, glavni nam je cilj bio uključiti djecu u škole ali i raditi sa njima na opismenjavanju jer nisu bili uključeni u sustav obrazovanja. Rad sa ženama nam je olakšalo, jer smo s njima otvoreno razgovarali o tome koliko je bitno djecu uključiti u obrazovni sustav. Više sam se fokusirala na žene jer sam imala više informacija o stvarnim problemima, kako njih same tako i cijele obitelji. Analizirajući njihov položaj došli smo do spoznaje da su Romkinje višestruko diskriminirane kako u obitelji tako i van obitelji. To nas je motiviralo da još intenzivnije radimo na problem Romkinja.


Osim samog obrazovanja koje je ključno, pojasnila je i druge aktivnosti koje su neposredno slijedile u radu udruga koja se suočila s brojnim problemima Roma.

Prva aktivnost nam bila opismenjavanje, i odmah smo započeli i dugi projekt „Zaštita i prevencija ženskog zdravlja, prevencija nasilja i higijena općenito“. U naselju smo naravno ušli sa projektom Prevencije ženskog zdravlja i higijena, ne govoreći o nasilju. Nasilje nam je bila preosjetljiva tema koju nismo odmah mogli isticati zbog patrijarhalnog načina života u romskim naseljima koji i danas u romskim zajednicama. Kako bi lakše organizirali radionice za žene, uključili smo mušku osobu koja bi Romima objasnila temu ne spominjajući nasilje, kako bi odobrili ženama da uopće dođu na radionice.
Predavanja na radionicama održavala stručna osoba svaka na svom području. Govorilo se je o prevenciji ženskog zdravlja, ali uz to govorilo se je i o prevenciji nasilja u obitelji. Neki muškarci iz naselja bi se raspitivali o predavanju što se točno govorilo, te su bili protiv takvih edukacija, jer nisu željeli da žene nauče i znaju svoja prava na mogućnosti izbora, ali nisu nam mogli ništa, bile smo uporne i nismo stale.
Radili smo na području cijele Hrvatske s tim edukacijama i predavanjima te je bilo obećavajuće i optimistično raspoloženje. Imali smo i financijsku podršku fondacije iz Švedske za taj program i bio je poprilično uspješan. Sama ekipa iz Švedske koja je bila supervizija bila jako zadovoljna s povratnim informacijama.
Obzirom na patrijarhat u romskoj zajednici, zanimala nas je reakcija romske zajednice na činjenicu da se osniva „romska ženska udruge’’.

Iskreno rečeno, na početku nisu znali točno čime će se udruga baviti, iako smo imali prospekte o ciljevima. Bilo je tu raznih mišljenja od onih koji se slažu, do onih koji su bili protiv. Kada smo razgovarali i objašnjavali koji su ciljevi i što nam je krajnji cilj, naši muški korisnici bi iskazali zadovoljstvo i odobrenje s komentarima ”Super je to sve”, „Imamo kome se obratiti za pomoć“, dok bi isti naknadno isticali svoje nezadovoljstvo s različitim komentarima kao što su: “Što će ona pričati s našim ženama i učiti ih šta da rade!”, „ Da nas prijave naše žene policiji“. Ali sve to, nas nije zastrašilo i zaustavljalo, nasuprot, nas je još više ojačalo i motiviralo da radimo i educiramo što više korisnica o njihovim pravima koje im pripadaju po zakonu. Ja sam im odgovarala i rješavala s velikim osmjehom. Muškarcu najteže pada kada je žena obrazovanija od njega.
Kako se radilo o jedinoj romskoj udruzi koja se tada bavila s takvom tematikom, zanimalo nas je kakva je bila suradnja s drugim udrugama.

Kada smo se mi registrirale bilo je dosta drugih registriranih ne-romskih ženskih udruga , jer su se za vrijeme rata organizirale i imale su razne ciljeve. Od njih nismo dobili veliku pomoć, a od udruga bi istaknula žensku udrugu CESI sa kojom smo jako dobro surađivali. Njihova članica nam je pružila edukaciju koja nam je na početku bila jako potrebna – pisanje projekata. Mi na početku nismo znale kako napisati pravi projekt, pa nam je takva edukacija dobrodošla u ostvarivanju naših ciljeva. Sve ostale “pomoći” su bile kroz financiranje, da osnaže nas Romkinje i nitko nije baš pretjerano htio volontirati i osnažiti romske žene i nažalost i danas je tako. Pišu se projekti za Romkinje koje nikada se ne realiziraju.
Dvadeset i pet godina je je dug vremenski period s kojom se rijetko koja udruga može pohvaliti. Prošli su mnogi projekti koje je udruga ostvarila, pitali smo koje projekte bi izdvojila.


Ovo je dug period rada. Plodovi našega rada sada su vidljivi. Udruga je provela više od stotina projekata. Obrazovanje je važan faktor i jedno od temeljnih prava čovjeka. I ako želiš nešto promijeniti, moraš biti strpljiva i preći preko više prepreka. Radili smo sa svim generacijama, ali jedno vrijeme odlučili smo da ćemo naš rad preusmjeriti na rad s mladima, iako smo dosta navika promijenili kod njih. Stariju generaciju ne možeš promijeniti, jer su oni zacrtali svoj put i mora biti tako kako su odlučili, dok mlađu generaciju možeš promijeniti i postići željeni cilj za njihovo dobro. Izdvojila bih projekte koje smo provodili sa mladima na području Hrvatske. Projekt osnaživanje i afirmacija mladih Roma. Ovaj projekat provodili smo par godina na više područja u Republici Hrvatskoj. Zadovoljna sam, od svih tih predavanja i edukacija, mladima je nešto ostalo u sjećanju i usmjerilo ih je na pravi put u njihovom životu. Jednom mi je jedan dečko koji je imao otprilike 16-17 godina na predavanju rekao: “Što će mi obrazovana žena? Pa ženu uzimam za kuću, da stvorim obitelj, da mi sprema i odgaja djecu.“, bilo je više komentara i od drugih sudionika radionica. Bilo je i onih koji se slažu sa ugovorenim malodobnim brakovima, da treba ženu tući, da obrazovanje nije za žensko dijete, da nema pravo na izbor životnog partnera, do one da ona ne treba raditi. To pokazuje samo kućni odgoj, jer su sve ove komentare čuli od svojih roditelja.
Dugogodišnjim radom uspjeli smo doprijeti do mladih i promijeniti njihove stavove o obrazovanju i zapošljavanju žena, ravnopravnosti, pravo na izbor životnog partnera i zbog toga su mi ovi projekti bili jako važni, jer stvarno smo se jako trudili promijeniti svijest mladih o uključivanju u obrazovni sustav i ženske i muške djece. Danas imamo zaposlene Romkinje/Rome i ima više ženske djece koja su uključena u srednjoškolsko obrazovanje i fakultete. Dobna granica o malodobnim brakovima se promijenila, rijetki su sada ugovoreni malodobni brakovi. Romkinje više ne trpe obiteljsko nasilje kao i prije, proradila je njihova svijest. Nakon toliko mukotrpnog rada, danas mi je jako drago vidjeti promjene za koje sam se zalagala.
S određenim odmakom i duljim vremenskim periodom koji je prošao od kada je počela raditi na položaju Romkinja osvrnula se i na poziciju Romkinja u hrvatskom društvu danas.

Poznatu rečenicu koju uvijek možemo čuti “ženska prava su ljudska prava”, odnosno, žene imaju sva prava na papiru, ali u stvarnosti još uvijek se borimo za ta prava. Postizanje potpune ravnopravnosti žena i muškaraca danas predstavlja važan politički i strateški cilj, kako na globalnoj i europskoj razini, tako i u Republici Hrvatskoj. Ravnopravnost spolova je u Republici Hrvatskoj uređeno početkom 21. stoljeća, promjenom Ustava iz 2000. godine, tako da danas u Republici Hrvatskoj, ravnopravnost žena i muškaraca predstavlja ustavno načelo i jednu od najviših vrednota ustavnog poretka (čl. 3. Ustava). Međutim, u realnosti smo i dalje daleko od pune realizacije ravnopravnosti žena i muškaraca kako u privatnom tako i u javnom životu.

Romkinje su najugroženija skupina u društvu. Pozicija Romkinja u Republici Hrvatskoj je i dalje loša, iako postoje neke promjene. Njihovi problemi su uvijek istaknutiji od muške romske populacije. I dalje su zlostavljane, fizički, psihički, ekonomski itd. Patrijarhalnost i dalje je dominantan u zajednici te se neke od običaja moraju poštivati. Romkinje su izložene višestruke diskriminacije kako u društvu tako i u samoj zajednici.
Ali na svu sreću počele su promjene, posebno među mlađim ženskim generacijama koje su sve svjesnije svoga odabira. Povećao im se broj upisanih u srednje škole i fakultete. Povećanjem broja educiranih mladih djevojaka doprinijeti će mijenjanju i svijest o ranoj udaji i rađanja velikog broja djece kao i svijest da ne moraju trpjeti niti jedan tip zlostavljanja.
Položaj Romkinja, ali i generalno svih Roma je i dalje u lošoj situaciji te pomaci su i dalje sporiji od očekivanog, pitali smo što bi društvo trebalo poduzeti kako bi se poboljšavao položaj Roma.
U Republici Hrvatskoj nedostaju konkretne akcije o dobroj praksi. Nema niti jednog uzora. Nema zaposlenih deklariranih Roma u državnim institucijama, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini. U strukturama Grada Zagreba, kao glavnom i najvećem gradu u Hrvatskoj niti jedan Rom/Romkinja nije zaposlen/na. Ako gledamo susjedne države kao što je Srbija, Makedonija, Crna Gora, oni imaju Romkinje/Rome zaposlenih u Vladi, ministarstvima, državnim uredima i dr.
Udruga se u zadnjih nekoliko godina susreće s financijskim problemima za rad. Nacionalne institucije kao i Grad Zagreb baš i nemaju sluha za financijsku podršku romskim organizacijama. Istovremeno udruge većinskog stanovništva dobiju sredstva za svoje projekte o poboljšanju položaja Roma ali u stvarnosti projekat realiziraju sami bez uključivanja Roma. Financijska sredstva završavaju tamo gdje inicijalno nisu namijenjena. Praksa je pokazala da neromske udruge traže suradnju samo kada im zatreba da uđu u naselju da poslikaju ili da upoznaju nekog da im pomogne kako bi dalje nastavili provesti projekt samostalno bez uključivanje Roma ili da napišu izvještaje o realizaciji projekta.
Za romsku zajednicu su značajni i važni Vladin Operativni program za nacionalne manjine i Grada Zagreba, ali njihova realizacija i rezultati upravo puno ovise i o tome tko je uključen u realizaciji i kakvu će suradnju imati sa drugim organizacijama i lokalnom sredinom.
Razgovarala je F.D

SJETSKI DAN ROMA

Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja, u spomen na prvi Svjetski kongres Roma održan u Londonu 1971. godine. Ovaj dan posvećen je romskoj kulturi, povijesti i tradiciji, ali je ujedno i prilika ukazati na probleme s kojima se Romi suočavaju u svakodnevnom životu.

Ovaj povijesni događaj označio je prekretnicu u borbi za njihova prava pozivajući se na samoopredjeljenju i međunarodno jedinstvo, ali isto tako i za učešće Roma u politici. Na Kongresu donijeta je odluka o romskoj zastavi i službenoj himni „Đelem, Đelem“,  simboli koji do danas predstavljaju jedinstvo, dostojanstvo i identitet romskog naroda. Romska zastava je u donjem dijelu zelene boje koja simbolizira zemlju, a u gornjem dijelu je plave boje koja simbolizira nebo. Crveni kotač, koji se nalazi u sredini zastave, predstavlja putovanja i migracije Roma.

Na Prvom kongres Roma u Londonu je također i proglasišen službeno romski jezik (romani chib), kao i službenim prihvaćanjem naziva ˝Rom˝, što na romskom jeziku znači čovjek.

Na ovaj dan odajemo priznanje bogatom kulturnom nasljeđu Roma i njihovom značajnom doprinosu dok istovremeno ukazujemo na izazove sa kojima se i dalje suočavaju. Međunarodni dan Roma podsjeća nas na važnost jednakosti, nediskriminacije i poštovanja ljudskih prava za romske zajednice širom svijeta.

Međunarodni dan Roma, važno je osvrnuti se na ostvareni napredak, ali i na prepreke koje i dalje stoje na putu ka punoj jednakosti, dostojanstvu i pravdi za romske zajednice. Borba za prava Roma se nastavlja, ali kroz kontinuirano podizanje svijesti, zalaganje i provođenju efikasnih mjera, možemo graditi inkluzivnije i pravednije društvo za sve.

Mnogi Romi žive u teškim uvjetima i teško izlaze iz začaranog kruga višegeneracijskog siromaštva,  što dokazuje i izvještaj Pučke pravobraniteljice.

Prema rezultatima istraživanja koje je provela institucija pučke pravobranteljice, najveći broj ispitanika, njih više od petine, smatra da su upravo Romi najdiskriminiranija društvena skupina u Hrvatskoj. Romi su pri tome često izloženi i javnom govoru kojim se šire predrasude i netrpeljivost, pogotovo na društvenim mrežama, a koji nerijetko stereotipizira sve Rome i kojima se pripisuju negativne karakteristike i značajke onih pojedinaca koji protupravno postupaju.

Značajna zapreka uspješnijem uključivanju Roma u hrvatsko društvo je i problem segregacije romske djece u osnovnim školama na koji pučka pravobraniteljica ukazuje već godinama. Nažalost, problem se i dalje ne rješava što pokazuju i podaci Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih prema kojima je u školskoj godini 2022./2023. bilo 80 segregiranih razreda, dok ih je u aktualnoj školskoj godini 85. Kako je upravo osnovnoškolsko obrazovanje ključno za nastavak obrazovanja i uključivanje u društveni, gospodarski i politički život iz kojeg su Romi u velikoj mjeri isključeni, pravobraniteljica je Vladu RH više puta upozorila na potrebu hitnog provođenja sveobuhvatnih mjera s ciljem ukidanja segregiranih razreda, koje, između ostalog, uključuju i izradu analize i Akcijskog plana desegregacije, što još uvijek nije učinjeno.

Poduzimanje dodatnih mjera i rješavanje problema segregacije Roma u obrazovanju, ali i stanovanju, kao i sprječavanje govora mržnje i zločina iz mržnje prema Romima preporučio je i UN-ov Odbor za ljudska prava u četvrtom periodičnom izvješću RH iz rujna 2024. godine.

Sve to ukazuje da ni unatoč robusnoj zaštita prava na jednakost zajamčenoj zakonskim okvirima, zaštita prava na jednakost Romima u Hrvatskoj u praksi nije lako, ni brzo ostvariva. Široko zajamčena zaštita prava svakako je važna, ali suština je u konkretnoj provedbi u praksi.

Razumijevanje, dijalog te rušenje stereotipa i predrasuda ključni su za adekvatno provođenje postojećih politika i propisa, ali i za unaprjeđenje onih budućih, s ciljem uspješnijeg uključivanja Roma u društvo i učinkovite zaštite njihovih ljudskih prava. (ured Pučke pravobraniteljice)

Ramiza Memedi