Znanje bez granica

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva raspisala poziv za iskaz interesa “Znanje bez granica”

Poziv je namijenjen isključivo udrugama za iskazivanje interesa za suradnju s Nacionalnom zakladom u području razmjene znanja kroz sudjelovanje na međunarodnim skupovima (A) i dolaskom međunarodnih stručnjaka u RH (B). Poziv omogućava ostvarivanje i sufinanciranja za predstavljanje Republike Hrvatske sudjelovanjem predstavnika udruga u međunarodnim programskim mrežnim organizacijama i/ili institucijama (C). Poziv je otvoren kontinuirano, do 10. studenoga 2016. godine.

Prijave će se zaprimati kontinuirano, odnosno do isteka ukupno planiranoga iznosa za podrške u 2016. godini, počevši od 27. siječnja 2016.godine, a najkasnije do 10. studenog 2016. godine, s tim da se događanja mogu odvijat inajkasnije do 31. prosinca 2016. godineR

Rok za podnošenje prijava je najmanje 30 dana (datum poštanskog žiga) prije najavljenog datuma održavanja skupa.

Više o pozivu možete pronaći ovdje – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/category/104/subcategory/157

 

Izvor: Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/frontpage

Odbor za ljudska prava UN-a potvrdio pobačaj kao ljudsko pravo

U jednom od povijesnih slučajeva za reproduktivna prava, Peru je morao financijski kompenzirati ženu zbog odbijanja izvršavanja medicinski induciranog pobačaja. Prije punih 15 godina, tada sedamnaestogodišnja djevojka, poznata jedino pod inicijalima K. L., saznala je da fetus koji nosi ima anencefaliju – tešku fetalnu malformaciju koja je gotovo uvijek fatalna. Prosječno vrijeme preživljavanja, u slučaju da se dijete rodi, jest 55 minuta, prema rezultatima posljednjih studija. Iako je u tom slučaju pobačaj bio legalan, direktor bolnice odbio je njen zahtjev za izvršenjem pobačaja i time je prisilio na izdržavanje trudnoće i rođenje djeteta koje je preživjelo svega četiri dana.
U suradnji s odvjetnicima/cama za ljudska prava, K. L. je podnijela tužbu Odboru za ljudska prava Ujedinjenih naroda, koji je 2005. godine donio odluku da je Peru prekršio nekoliko članaka Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te naredio financijsku kompenzaciju. Petnaest godina poslije, kompenzacija je konačno stigla, što je ujedno označilo i prvi put da je odbor UN-a proglasio državu odgovornom za propust u osiguravanju pristupa sigurnom, legalnom pobačaju i potvrdio time da je pobačaj ljudsko pravo.
“Ovo je bio ogroman korak prema pravdi za K. L. i povijesna odluka za Ujedinjene narode”, rekla je Lilian Sepúlveda, jedna od odvjetnica koja je radila na slučaju, Centru za reproduktivna prava. Dodala je kako je, prateći slučaj od početka do kraja, svjedočila inspirirajućem povijesnom trenutku: “Svjedočimo rezultatima upornosti odvjetnika/ica i snazi UN-a i drugih međunarodnih tijela da osiguraju naša temeljna ljudska prava na dostojanstvo, zdravlje i zaštitu od lošeg tretmana”.
Većina žena koje dobiju prenatalnu dijagnozu anencefalije odabire opciju pobačaja – u pregledu recentne svjetske literature, istraživači/ce Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) navode kako se ukupno 83 posto žena u takvoj situaciji odlučuje za pobačaj, što varira od 59 do 100 posto u pojedinačnim studijama, a potvrdilo je već poznate podatke.
U uvjetima u kojima legalan pobačaj nije moguć, žene s fetalnom dijagnozom anencefalije moraju nastaviti s trudnoćom koja će rezultirati smrću djeteta. Rizik komplikacija za ženu je također visok – u nedavnom izvještaju o 26 slučajeva iz Irske, većina je žena morala imati induciran porod, budući da trudnoće s ovom dijagnozom obično traju dulje od uobičajenog. Kod sedam se žena (27 posto) razvila ekstenzivna amnionska tekućina oko fetusa, od kojih se kod tri žene morala iglom vaditi više puta u kasnom stadiju trudnoće.
Godine 2014., Peru je usvojio nacionalne smjernice za usluge sigurnog pobačaja, što bi trebalo omogućiti lakši pristup pobačaju za žene. Iako je još duga borba pred njima, ovo je, uz UN-ovu presudu, pozitivan korak unaprijed.

Tea Stipan

02. 02. 2016

NATJEČAJ

Nacionalna zaklada je objavila Poziv za predfinanciranje i Poziv za međufinanciranje u okviru Programa Europa Plus u 2016.

Cilj je obaju poziva omogućiti financijsku stabilnost i plativost organizacija civilnoga društva i nesmetanu provedbu odobrenih projekata iz strukturnih fondova Europske unije. Poziv je kontinuirano otvoren za prijavu do 28. listopada 2016.

Više informacija o pozivima u okviru Programa Europa Plus kao i potrebnu dokumentaciju za prijavu možete pronaći ovdje – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/category/106/subcategory/340

Izvor: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/frontpage

Preuzmite odgovornost za ubojstva žena

U subotu, 6. veljače u 11 sati, na Cvjetnom trgu u Zagrebu održat će se prosvjedna akcija kojom će se odati počast ubijenim ženama i ukazati na propuste institucija, koje svojim neadekvatnim reakcijama postaju suodgovorne za ova ubojstva.

Samo u posljednjih mjesec dana ove godine dogodila su se četiri ubojstva žena koje su počinili njihovi partneri, supruzi, očevi i sinovi. U nešto više od godinu dana 16 je žena ubijeno od strane muškaraca s kojima su bile u obiteljskoj ili partnerskoj vezi. Ubijene su žene svih generacija – kćeri, majke i bake.

U Republici Hrvatskoj svakih 28 dana jednu ženu ubije njezin sadašnji ili bivši partner. Više od 30 žena svakog dana trpi fizičko nasilje od strane sadašnjeg ili bivšeg supružnika. Svakih 11 dana, jedna žena prijavi silovanje koje je počinio njezin partner ili suprug.

Prijavljeno nasilje policija pri očevidu tretira kao “kršenje javnog reda i mira”, često dolazi do dvostrukog uhićenja (nasilnika i žrtve). Policija prosljeđuje i agresora i žrtvu u ruke sudaca koji su prema nasilnicima blagi – daju im premale novčane i prekratke zatvorske kazne, ne izdaju potrebne zaštitne mjere ili ih neadekvatno primjenjuju.

S druge strane, žrtve žene koje su preživjele nasilje tretirane su neprimjereno, suočene sa zastrašivanjem i dodatno traumatizirane. Takve “kazne” i postupanje ne samo što direktno ugrožavaju život žena, već šalju i poruku kako nasilje nad ženom nije ozbiljan zločin.

Pridružite se ove subote u apelu za svjestan, odgovoran i ustrajan rad na tome da svi zajedno prekinemo transpovijesni niz ubojstava žena zato što su žene i zato što društva ne kažnjavaju, dopuštaju i potiču takvo nasilje. Prosvjednu akciju organizira novoformirana i neformalna Inicijativa Preuzmite odgovornost za ubojstva žena, uz podršku relevantnih udruga.

Neposredan povod osnivanju Inicijative i akciji su učestala ubojstva žena od strane bliskih osoba tijekom protekle i početkom ove godine, koja se kao i svih prethodnih godina događaju uslijed neodgovornosti i propusta nadležnih institucija i cijeloga društva koje ignoriranjem problema i prešutnim odobravanjem omogućava ubojstva žena

PREUZMI ODGOVORNOST

Drage, dragi,

javljamo se u ime inicijative ‘Preuzmite odgovornost za ubojstva žena’ koja se okupila ovih dana potaknuta najnovijim ubojstvima žena u siječnju i koja svoju prvu akciju organizira u subotu.
U subotu, 6. veljače planiramo akciju u Zagrebu na Cvjetnom trgu od 11 do 13 sati. U 11 sati počet ćemo kredom na podu crtati obrise, koji će simbolizirati žene ubijene od strane njihovih supruga, partnera i sinova od početka 2015. godine do danas. Unutar svakog obrisa stajat će osoba s transparentom na kojem će pisati neki značajan citat iz medija o ubojstvu, koji ukazuje na propuste sustava ili prešućivanje i nijekanje društva. U 12 h bismo krenule s čitanjem proglasa.

Cilj inicijative jest ukazivati na problem i uzroke nasilja nad ženama, osvijestiti ulogu društva koje to nasilje prešućuje i odobrava te vršiti pritisak na institucije izvršne i zakonodavne vlasti RH da poduzmu sve moguće korake za umanjivanje uzroka i posljedica obiteljskog i partnerskog nasilja.

Samo u posljednjih mjesec dana ove godine dogodila su se četiri ubojstva žena koje su počinili njihovi partneri, supruzi, očevi i sinovi. U nešto više od godinu dana 16 je žena ubijeno od strane muškaraca s kojima su bile u obiteljskoj ili partnerskoj vezi. Ubijene su žene svih generacija – kćeri, majke i bake.

U Republici Hrvatskoj svakih 28 dana jednu ženu ubije njezin sadašnji ili bivši partner. Više od 30 žena svakog dana trpi fizičko nasilje od strane sadašnjeg ili bivšeg supružnika. Svakih 11 dana, jedna žena prijavi silovanje koje je počinio njezin partner ili suprug.
Prijavljeno nasilje policija pri očevidu tretira kao ‘kršenje javnog reda i mira’, često dolazi do dvostrukog uhićenja (nasilnika i žrtve). Policija prosljeđuje i agresora i žrtvu u ruke sudaca koji su prema nasilnicima blagi – daju im premale novčane i prekratke zatvorske kazne, ne izdaju potrebne zaštitne mjere ili ih neadekvatno primjenjuju. S druge strane, žrtve žene koje su preživjele nasilje tretirane su neprimjereno, suočene sa zastrašivanjem i dodatno traumatizirane. Takve ‘kazne’ i postupanje ne samo što direktno ugrožavaju život žena, već šalju i poruku kako nasilje nad ženom nije ozbiljan zločin. Žena koja je prijavila nasilje s pravom shvaća da nije zaštićena, da se zlostavljač brzo vraća kući, još agresivniji i spreman da ubije.

Pozivamo vas da nam se pridružite na iduće načine:

• obzirom na to da će većina nas iz uže organizacije imati uloge redarki na akciji, potrebno nam je dvadesetak osoba koje se s priličnom sigurnošću mogu obvezati na sudjelovanje 6. veljače od 11 sati na način da stoje unutar obrisa i drže po transparent kroz tih sat vremena;
• pozivamo vas da podržite akciju svojim dolaskom bez obzira na držanje transparenata;

• pozivamo vas da akciji kao udruge pružite službenu podršku koju ćemo navesti u medijima, što ovoj i budućim akcijama omogućava veću vidljivost u javnosti;

• pozivamo vas da nam se javite ako želite sudjelovati u organizaciji, a i svi konstruktivni prijedlozi i komentari su dobrodošli.

Molimo vas da nam svoje sudjelovanje i način na koji želite sudjelovati potvrdite na na e-mail: preuzmite.odgovornost@gmail.com

Pratite nas i putem FB grupe u kojoj možete pronaći i više informacija o akciji: https://www.facebook.com/events/1723925481176416/

*Prosvjednu akciju organizira novoformirana i neformalna Inicijativa ‘Preuzmite odgovornost za ubojstva žena’, uz podršku relevantnih udruga. Neposredan povod osnivanju Inicijative i akciji su učestala ubojstva žena od strane bliskih osoba tijekom protekle i početkom ove godine, koja se kao i svih prethodnih godina događaju uslijed neodgovornosti i propusta nadležnih institucija i cijeloga društva koje ignoriranjem problema i prešutnim odobravanjem omogućava ubojstva žena*

Organizacijski odbor:

Sanja Kovačević, Elizabeta Matković, Ines Minđek, Ana Mrvoš, Eva Mrvoš, Martina Horvat, Martina Nekić, Otilia Široka, Jelena Tešija, Josipa Tukara i Ivana Živković.

Puno pozdrava!

NATJEČAJ NACIONALNE ZAKLADE

Nacionalna zaklada je objavila Poziv za predfinanciranje i Poziv za međufinanciranje u okviru Programa Europa Plus u 2016.

Cilj je obaju poziva omogućiti financijsku stabilnost i plativost organizacija civilnoga društva i nesmetanu provedbu odobrenih projekata iz strukturnih fondova Europske unije. Poziv je kontinuirano otvoren za prijavu do 28. listopada 2016.

Više informacija o pozivima u okviru Programa Europa Plus kao i potrebnu dokumentaciju za prijavu možete pronaći ovdje – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/category/106/subcategory/340

Izvor: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/frontpage

ANTE PAVELIĆ S ROMIMA KOJI SU ISTI DAN POGUBLJENI

Ante Pavelić s Romima koji su isti dan pogubljeni

Četrdesetak povijesnih snimaka svjedoči o progonu, mučenjima, omalovažavanju i odlasku u smrt pripadnika romske zajednice neposredno prije početka i tijekom Drugog svjetskog rata u Europi
Kako bi se divne smeđe oči mogle uklopiti u učenje nacističke eugenike o rasnoj čistoći nego kao primjer nečega negativnog, rasno inferiornog. Postoje strašne fotografije koje prikazuju eksperimente nad romskom djecom vezane za boju očiju. Kao i fotografije koje prikazuje genetske razlike u crtama lica između Nijemaca, Židova i Roma.
I… jedna fotografija poglavnika Ante Pavelića s dva Roma snimljena na Glavnom kolodvoru 1941. Obojica su isti dan, navodno, pogubljeni.
Četrdesetak potresnih fotografija koje prikazuju progon Roma u Holokaustu, ali i ranije, može se od jučer vidjeti u Židovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel u kojoj je postavljena izložba “Romi u Holokaustu” do 11. ožujka.

Romi u zatočeničkom kampu 1942. godine
I dan danas postoji ogromna praznina u istraživanjima romskih žrtava.
– Židovi i Romi zajedno s drugim žrtvama – invalidima, homoseksualcima i protivnicima nacističkog režima – trpjeli su nacističke progone, patnje, omalovažavanja te odlazak u smrt – kaže pravnik Ivan Rumbak, jedan od organizatora izložbe, po struci sociolog i žurnalist sa Sorbonne.
Romska zajednica smatra da je među bezimenim žrtvama Holokausta izuzetno veliki broj Roma.
– Ne želim se vezati ni za kakvu poznatu i izrečenu brojku pogubljenih Roma jer ona je zasigurno puno, puno veća od prikazane. Sama činjenica da je u Holokaustu na razne načine pogubljeno do 80 posto Roma govori sve, jer Romi nikada nisu bili mali narod – ističe Ivan Rumbak.

Zatočena Romkinja i njemački vojnici 1942.
Anticiganski zakon
Holokaust Roma na romskom jeziku ima više naziva – Holokosto, Porajmos, Porrajmos ili Pharrajimos. Na Balkanu su se neki znanstvenici, kao i sami Romi, opredijelili za naziv Samudaripen.
Međutim, progoni Roma traju od davnina. Započinju 1000 godine prije Krista sa sultanom Mahmudom od Ghaznija te se nastavljaju prodorom Džingis Kana i Aleksandra Velikog na prostore tadašnje Indije.
– Romi napuštaju matičnu zemlju Indiju i kreću se putem do Europe. Oduvijek su voljeli slobodu i tražili slobodu. No, dolaskom na prostore Europe započinju progoni tadašnjih vladara nad Romima koji se nastavljaju kroz cijelu povijest – priča Ivan Rumbak.

Pod vodstvom Alfreda Dillmanna u Münchenu se 1899. osniva Centralni ured koji prikuplja sve podatke o kretanju Roma u svim njemačkim pokrajinama. Taj ured službeno je zatvoren tek 1970. godine. Bavarska policija donosi poseban anticiganski zakon.
– Dillmann uz pomoć policije provodi identifikaciju više od 3500 Roma iz cijele Europe. Potom objavljuje i knjigu pod nazivom “Zigeuner” s uvodom u kojem se utvrđuju argumenti za kontrolu Roma. Knjiga se sastoji od 310 stranica indeksa s podacima više od 5000 Roma. U knjizi se tvrdi da njemački narod pati od “kuge” Roma – kaže Ivan Rumbak.
Od 1905. pa nadalje, i na području Francuske osnovane su mobilne policijske brigade, pod nazivom “La brigade des gitans”, čija je misija bila fotografirati i stvoriti datoteke Roma koji žive na francuskom teritoriju.
– U Njemačkoj se uvodi pojam “život nedostojan života” sugerirajući da Romi trebaju biti sterilizirani i eliminirani kao ljudi. Taj pojam, s istim nazivom, ugrađen je u nacističkoj rasnoj teoriji 1933. Ulazak drugih Roma na područje Njemačke posve je zabranjen. Godine 1926. u Bavarskoj je donesen “Zakon o suzbijanju Cigana” – priča Ivan Rumbak.

Uhićeni Romi 1941.
Projekt istrebljenja
Švicarska Udruga Pro Juventute počinje sa svojim radom “vodeći računa o teorijama eugenike i napretka”.
Uzmaju romsku djecu te ih prisiljavaju da promijene ime i prezime i šalju ih u sirotišta.
– Taj program nastavit će se primjenjivati sve do 1973. Njegovu primjenu švicarske vlasti neće priznati sve do 1980. kada se Švicarska ispričala Romima, ali je rigorozno odbila odobriti pristup datotekama kako bi Sinti i Romi mogli pronaći i podići svoju djecu – ističe Ivan Rumbak.
Profesor Hans Günter F. pisao je tada: “Cigani su donijeli stranu krv u Europu.”

Hitler je s progonima Roma započeo već 1934., a prve je poslao u logore tijekom Olimpijskih igara u Berlinu 1936. Iste godine odabrani su za sterilizaciju i kastraciju te ih se šalje u logore u Dachau, Dieselstrasse, Sachsenhausen…
– U svibnju je u Njemačkoj, uhićeno oko 500 Sinta i Roma koji su odvedeni u logor Venlörstrasse kod grada Kölna… – kaže Ivan Rumbak.
Znanost i politika našli su se ujedinjeni u projektu istrebljenja.
– Studije profesora Rittera i njegove pomoćnice Eve Justin morale su dokazati da je 30.000 njemačkih Sinta i Roma, od kojih su oko 5000 još uvijek nomadi, rasna grupa pod nazivom “hibridni” i stoga su namijenjeni za eliminaciju – iznosi Rumbak.
Početkom 1940. krenula je sustavna deportacija Roma iz Njemačkog Reicha u okupiranu Poljsku. Iste godine dekretom je zabranjeno kretanje nomada preko cijelog teritorija Francuske.
– Prvi masovni genocidi u Njemačkoj slijede kada se 250 romske djece koristi za testiranje plina cijanida u logoru Buchenwald – kaže Rumbak.
Tisuće Roma ubijeno je u dolini Babi Yar, zatim Einsatzgruppen D spaljuje tijela 800 pogubljenih Roma u Simferopolu. U studenome 1941. već je bilo osnovano oko šezdeset bordela na okupiranim područjima u kojima su prisilno radile Romkinje zarobljenice logora.
Testiranja

U Hrvatskoj je 1941. osnovan koncentracioni logor u Jasenovcu. Nasuprot Jasenovcu, između rijeka Save i Une smjestilo se selo Uštica. U njemu je od 1942. do 1945. djelovao ustaški logor za Rome – “ciganski logor”. U njega su bile smještene romske obitelji koje nakon deportiranja zbog prenatrpanosti nisu mogle biti smještene u logor III Ciglana Jasenovac.
– Od početka Drugog svjetskog rata Romi su prisutni i na područjima drugih europskih zemlja, onih koje su bile okupirane ili su surađivale s nacističkim režimom. Oko pet stotina Romkinja s djecom dovedeno je i u logor Sajmište kod Zemuna u Srbiji – kaže Rumbak i nastavlja: – Od 1942. pa sve do 1945. unutar logora Auschwitz, Birkenau, Mauthausen, Rabensbruch, Buchen-wald, Chelmo, Lodz, Dachau i Sachsenhausen Lackenbach, Sinti i Romi trpe kolektivne masakre, pogubljenja, mučenja svih vrsta, te su nad njima vršeni kemijski i medicinski eksperimenti. Samo u logoru Auschwitz upisano je 20.933 Roma, uključujući i 360 romske djece rođene unutar samog logora.
Slijedi transport Sinta i Roma iz Njemačke u logor Auschwitz-Birkenau, gdje je samo u jednom danu 4000 Sinta i Roma pogubljeno otrovnim plinom.
– Trideset i devetoro romske djece prebačeno je iz St. Josefspflege u sirotište u Mulfingenu u Njemačkoj gdje je 35 pogubljeno tijekom provođenja raznih eksperimenata nad njima – navodi Ivan Rumbak.

Samo jedan preživjeli
Kada 27. siječanja u Auschwitz ulaze prvi sovjetski vojnici, među preživjelim logorašima pronalaze samo jednog Roma.
– Na nürnberško suđenje nitko od preživjelih Sinta i Roma nije pozvan kao svjedok – ističe Ivan Rumbak.
Kada se progoni Roma spominju u podacima žrtava genocida unutar Drugog svjetskog rata, smatra Rumbak, njihova viktimizacija ili se ignorira, ili se banalizira, ili se iskrivljuje.
– Za razliku od Židova, od kojih je većina nestala u plinskim komorama, Romi su umirali i pogubljivani i izvan logora, bili su pojedinačno ili grupno ubijani tamo gdje su zatečeni ili su stradali na samome putu u logore – smatra Ivan Rumbak.
Eva Justin popisuje Rome u romskom naselju
Samo su u Danskoj i Finskoj Romi pošteđeni od progona, i to zbog vlada koje nisu bile spremne na suradnju s nacistima po tome pitanju.
– Moralne posljedice počinjenog nacističkog genocida moraju biti priznate i samim Romima, jer samo priznajući prošlosti možemo razumjeti kako mržnja prenesena u sadašnjosti predstavlja prijetnju – zaključuje Rumbak, hrvatski branitelj koji je i sam bio ratni zarobljenik srpskih logora.
I dr. Šalomon, predsjednika Bet Israela, ističe da se, kada se govori o Holokaustu, misli najčešće na stradanje Židova.
– Nepravda je to prema Romima, narodu koji već stoljećima u Europi doživljava progone i nesreće… Sudbinska je to i poveznica Židova i Roma. Raseljeni po cijeloj Evropi, uvijek su bili u manjini, simboli su manjinske zajednice – kaže Šalomon.

Autor: Korana Sutlić

Samo 20 posto romske djece polazi vrtić ili predškolu!

Samo 20 posto romske djece polazi vrtić ili predškolu, pokazao je izvještaj Socijalno uključivanje djece Roma (RECI+) na temelju istraživanja koje je u pet romskih naselja proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji s Mrežom fondacija Otvoreno društvo (OSF), UNICEF-om i Fondom za obrazovanje Roma (REF)
Izvještaj predstavljen danas na Konferenciji ‘Kvalitetno obrazovanje za romsku djecu’ donosi preporuke mjera za uključivanje romske djece u obrazovne i ostale usluge, što bi doprinijelo smanjenju isključenosti Roma i poboljšanju njihovih životnih uvjeta. Istraživanje je obuhvatilo pet naselja u kojima živi značajan broj Roma: Kozari putevi, Capraške poljane, Parag, Darda i Vodnjan/Galižana.
Iako je istraživanje pokazalo da ispitanici jaslice i vrtiće ocjenjuju dobrim oblikom brige o djeci i ranog obrazovanja, mnogi roditelji ne upisuju djecu zbog nedostatka mjesta u vrtićima, troškova prijevoza i drugih dodatnih troškova koje iziskuje pohađanje vrtića, zbog toga što nema odgajatelja ili pomagača Roma, zbog straha od diskriminacije te nedostataka u komunikaciji. To se događa unatoč postojećim mjerama i poticajima za integraciju romske djece u predškolski odgoj, istaknuto je u UNICEF-ovom priopćenju.

Iako je broj upisane romske djece u osnovne škole u porastu (s 4.186 u 2009. na 5.470 u 2013.), prema istraživanju RECI+ samo 24 posto odraslih Roma u uzorku završilo je osnovnu školu, a svega osam posto srednju.

Teški životni uvjeti utječu na zdravlje romskih obitelji, a 18 posto ispitanika nema nikakvo zdravstveno osiguranje. Primjerice, samo 21 posto žena u uzorku navodi da nikada nisu imale bilo kakvo zdravstveno osiguranje, osim u vrijeme trudnoće, kao dio državne potpore budućim majkama. Čak 40 posto romskih kućanstava nekvalitetno se hrani, što ostavlja posljedice na zdravlje, uzrokuje kronične bolesti u odrasloj dobi i učestale prekide školovanja. Većina obitelji obuhvaćenih istraživanjem RECI+ primatelji su nekog oblika socijalne potpore (87 posto), a 46 posto se izjasnilo da im je socijalna pomoć jedini izvor prihoda.

Izvještaj RECI+ donosi preporuke čijom bi se provedbom Romima olakšao pristup uslugama odgoja i obrazovanja kroz, primjerice, osiguravanje dovoljnog broja mjesta u ustanovama te besplatnog prijevoza, ali i kroz sudjelovanje romske djece u obveznom kvalitetnom (dvogodišnjem) predškolskom programu te izvanškolskim, kulturnim i sportskim aktivnostima. Svoj romskoj djeci treba biti osiguran pristup integriranim predškolskim grupama, jer većina djece ispitanika koja su uključena u neku vrstu predškolskog obrazovanja pohađa samo romski vrtić ili igraonicu.

Svim romskim obiteljima s malom djecom lokalne zajednice trebaju osigurati odgovarajuće životne uvjete (pitka voda, sanitarni čvor, grijanje, električna energija). Također, preporučuje se imenovanje stručnih savjetnika i ‘zagovaratelja učenja u romskoj zajednici’ koji bi djelovali u županijama, gradovima i općinama u kojima živi značajan broj Roma. Na području zdravstvene zaštite dojenčadi i djece preporučuju se kućni posjeti stručnjaka za kućnu njegu, pedijatara, liječnika opće prakse/obiteljskih liječnika i epidemioloških službi.

Uz Izvještaj RECI+, na Konferenciji su predstavljeni i rezultati projekata ‘Kvalitetno obrazovanje za romsku djecu’ te ‘Mreža podrške romskoj djeci REYN Hrvatska’, financiranih iz Fondova Europske unije, a koje provodi Pučko otvoreno učilište Korak po korak u suradnji s partnerima. U konferenciji je sudjelovalo stotinjak stručnjaka u području odgoja i obrazovanja, kao i inkluzije i prava romske djece – odgajatelja, učitelja, stručnih suradnika, ravnatelja, istraživača, aktivista, predstavnika romskih organizacija, lokalnih i državnih vlasti te međunarodnih organizacija.
• Priredila: I. E. M.