POLOŽAJ ROMKINJA

/in , /by

Položaj Romkinja danas: između tradicije, borbe i promjena

Povodom dodjele stipendija na kojima je broj mladih Romkinja prevladavao, vidimo promjene u strukturu romske zajednice u kojoj je duboko isprepletena borba između patrijarhata i ravnopravnosti Romkinja.

Svjesna sam koliko je položaj romskih žena i dalje duboko isprepleten s patrijarhalnim strukturama koje ograničavaju našu slobodu i mogućnosti. Iako je vidljiv napredak, borba za ravnopravnost i osnaživanje Romkinja još nije završena. Naša stvarnost i danas obilježena je složenim odnosima između obiteljskih očekivanja, društvenih predrasuda i želje za osobnim i profesionalnim ostvarenjima. Iako su žene danas aktivnije u donošenju odluka i imaju veću ulogu u obitelji, tradicionalna očekivanja i dalje utječu na njihov položaj, posebno u ruralnim sredinama

U romskim zajednicama obitelj je temelj života. Ona nas oblikuje, štiti, s druge strane, često nameće rigidne uloge. I danas, ženska uloga najčešće je vezana uz brigu o domu, djeci i suprugu, dok su druge sfere života, poput obrazovanja i karijere, podređene tim obiteljskim očekivanjima. Upravo je taj duboko ukorijenjeni patrijarhat jedan od glavnih izazova s kojima se Romkinje i dalje susreću

Položaj Romkinja teško je razumjeti bez uvida u duboko ukorijenjeni patrijarhat koji i dalje snažno utječe na njihove živote. Unutar romskih zajednica patrijarhalna struktura i tradicionalne rodne uloge često se doživljavaju kao prirodni poredak, neupitni okvir unutar kojeg se život odvija. Od malih nogu, Romkinje se uče kako im je glavna uloga biti poslušna kći, brižna supruga i požrtvovana majka. Sloboda i samostalnost, u tom kontekstu, često nisu nešto što im je dopušteno, nego nešto što moraju “zaraditi” ili čak izboriti.

Međutim, važno je razumjeti da patrijarhat nije monolitan, niti je nepromjenjiv. On je živa struktura koja, iako duboko ukorijenjena, polako puca pod pritiskom novih generacija Romkinja koje traže više. Sloboda Romkinja, stoga, ne znači nužno odricanje od vlastite kulture ili napuštanje obitelji. Sloboda znači mogućnost izbora – da same odluče hoće li biti kućanice ili poslovne žene, majke ili poduzetnice, da same odrede svoje prioritete. To je sloboda utemeljena na ravnoteži, gdje obitelj i tradicija ostaju važni, ali prestaju biti lanac.

Upravo se to polako odvija, sporo, ali dolazi do promjena. Sve je više Romkinja koje se obrazuju, zapošljavaju i aktivno sudjeluju u javnom životu. One postaju nositeljice promjena, ne samo za sebe, već i za cijelu zajednicu. Te žene su danas uzori – one kojima se druge mlade Romkinje žele ugledati kako bi ojačale svoju svijest, podigle samopouzdanje, osnažile želju za promjenama i raskinule lanac koji je nametnut stoljećima.

Nova generacija Romkinja donosi drugačiju perspektivu o spoju obiteljskog i poslovnog života. Pokazuju da je moguće ispuniti očekivanja obitelji, a istovremeno graditi vlastitu karijeru i profesionalni identitet. Takav spoj ne mijenja samo sliku o položaju žene u romskoj zajednici nego i u širem društvu koje nas često marginalizira.

Te promjene su, naravno, proces, često spor i popraćen brojnim izazovima. Mnoge Romkinje i dalje se suočavaju s otporom, nerazumijevanjem i pritiscima, kako iz vlastitih obitelji tako i iz šire zajednice. No razlika je u tome što danas više nisu same. Imaju primjere, imaju uzore koje mogu slijediti. Snaga tih žena, koje su se izborile za svoje mjesto u društvu, postaje pokretač koji ohrabruje druge da krenu tim putem.

Moramo jačati mrežu Romkinja u Hrvatskoj

Važno je istaknuti da Romkinje trebaju i dalje jačati svoj utjecaj na političkoj sceni i donošenju odluka koje oblikuju naš život. Politička participacija žena iz romske zajednice može donijeti one dugoročne promjene koje su potrebne – bolje obrazovanje, lakši pristup zapošljavanju, dostupniju zdravstvenu skrb i sustavnu borbu protiv diskriminacije. Politička prisutnost, javno djelovanje i stvaranje mreže Romkinja nisu luksuz, nego nužnost. Kroz javno djelovanje i međusobno povezivanje, Romkinje mogu graditi prostor u kojem neće biti usamljene, gdje će njihovi problemi biti shvaćeni, a njihova borba ojačana kolektivnom snagom. Ta mreža može prepoznati nove izazove koji dolaze – od isključenosti u raznim područjima do novih oblika diskriminacije – i na njih odgovoriti na vrijeme, kreirajući preduvjete za još veći napredak i ravnopravnost budućih generacija.

Romkinje danas u Hrvatskoj imaju dovoljno kapaciteta, znanja i iskustva da same definiraju svoje potrebe i interese te da budu ključne akterke u rješavanju problema koji ih pogađaju. U posljednjih deset godina zabilježen je porast Romkinja koje završavaju srednjoškolsko i visoko obrazovanje, a neke od njih već aktivno sudjeluju u radu udruga, političkih tijela i inicijativa koje se bave pravima žena, manjina i Roma.  Ono što je sada potrebno jest da se tom procesu da prostor, podrška i povjerenje – jer bez Romkinja nema ni istinske ravnopravnosti u romskoj zajednici, a niti u hrvatskom društvu u cjelini.

Ramiza Memedi

ROMSKA PRAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

/in , /by

Prava Roma u Hrvatskoj  su zajamčena Ustavom i Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, a važno je i da Romi nastave aktivno sudjelovati u kreiranju vlastite budućnosti.

Ustav Republike Hrvatske i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina predstavljaju temeljne stupove zaštite i promocije manjinskih prava u Hrvatskoj. Ovi dokumenti jasno potvrđuju da su ravnopravnost, poštivanje različitosti te uključivanje pripadnika nacionalnih manjina u javni život među najvišim vrijednostima hrvatskog ustavnog poretka.

Pripadnicima nacionalnih manjina, uključujući i romsku zajednicu, jamči se pravo na očuvanje kulturnog identiteta, korištenje vlastitog jezika i pisma, obrazovanje na jeziku manjine, sudjelovanje u političkom i društvenom životu, kao i zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima vlasti.

Osim prava na individualno izražavanje identiteta, hrvatski pravni okvir osigurava i kolektivna prava putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, koji imaju savjetodavnu ulogu u jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Time se osigurava da se glas manjina ne čuje samo u izborno-političkom kontekstu, već i u svakodnevnim odlukama koje utječu na njihov položaj i životne uvjete.

Upravo u tom kontekstu, svaki korak prema većoj vidljivosti i političkom sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina, posebno Roma, ima višestruko značenje – ne samo za pripadnike te zajednice, već i za hrvatsko društvo u cjelini koje time potvrđuje svoje demokratske i multikulturalne vrijednosti.

Pravo na identitet

Nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj uživaju ustavno zajamčena prava na slobodno izražavanje pripadnosti, kao i na očuvanje, razvoj i izražavanje vlastite etničke, kulturne, jezične i vjerske posebnosti. U slučaju romske nacionalne manjine, ne uočavaju se prepreke u slobodnom izražavanju etničke pripadnosti – dapače, osobe se tijekom popisa stanovništva mogu izjasniti kako žele.

Tijekom života postoje različiti trenuci u kojima pojedinac izražava svoju nacionalnost. Prvi put to najčešće čine roditelji prilikom upisa djeteta u matične knjige rođenih. U prošlosti je mnogim Romima i Romkinjama u rubriku nacionalnosti upisivana hrvatska ili neka druga pripadnost, često iz nepoznavanja razlike između državljanstva i nacionalne pripadnosti. Danas sve više roditelja romske pripadnosti djecu upisuju kao Rome.

Na popisu stanovništva punoljetne osobe imaju pravo slobodno izraziti svoju nacionalnost. Isto vrijedi i za evidenciju birača, gdje punoljetne osobe mogu neograničen broj puta mijenjati svoju nacionalnu pripadnost.

Ovo zakonsko pravo bilo je predmet rasprave tijekom posljednjih lokalnih izbora, kada je osoba koja nije romskog podrijetla promijenila nacionalnost u romsku kako bi ostvarila pravo kandidature za zamjenika župana iz reda romske nacionalne manjine u Međimurskoj županiji. Takva situacija izazvala je medijsku pažnju i otvorila pitanja o zloupotrebi prava i mogućim nedostacima zakonskog okvira. No, što je alternativa? Zabrana? Provjera etničkog podrijetla? A kako bismo to provjeravali – “brojanjem krvnih zrnaca”? Takav pristup bio bi neprihvatljiv i opasan.

S druge strane, Romi su upravo primjer naroda koji uspijeva očuvati kulturnu baštinu unatoč stoljećima migracija i integracije u različita društva. Iako često žive u zatvorenim zajednicama, romski jezik – prvenstveno u usmenoj formi – i danas se prenosi s koljena na koljeno, a mnogi običaji i dalje se prakticiraju. No, višestoljetno življenje u različitim kulturama dovelo je do razvoja brojnih romskih skupina koje se razlikuju po jeziku, vjeri i tradiciji – što je i razumljivo s obzirom na to da su gotovo posvuda činili manjinu.

Unatoč tim razlikama, većina Roma poznaje zajedničke simbole identiteta: romsku zastavu, himnu i naziv vlastitog naroda – Rom. Ipak, postoji i određeni broj pripadnika zajednice koji, primjerice, ne razumiju jezik romske himne, što govori o složenosti romskog identiteta u suvremenom društvu.

Jezična prava
Pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj imaju pravo na službenu uporabu svog jezika i pisma, uključujući dvojezične natpise, dokumente i službene akte u jedinicama lokalne samouprave gdje njihovi članovi čine značajan udio (više od 1/3 stanovništva), ili temeljem statuta JLS. Broj stanovnika romske nacionalne manjine u Hrvatskoj raste, a posebno je izražen u Međimurskoj županiji. Upravo u općini Orehovica Romi su stekli zakonsko pravo na dvojezičnost. No, zbog jezične složenosti zajednice, to pravo još nije provedeno – dvojezične table nisu postavljene.

Naime, svi Romi u toj općini kao materinji jezik navode varijantu starorumunjskog jezika, poznatu i kao bajaški rumunjski (u dokumentima najčešće se koristi naziv „bajaški rumunjski jezik“). Ovaj jezik pripada romanskoj skupini, za razliku od standardnog romskog jezika (romani čhib), koji spada u indoeuropsku indoarijsku grupu.

Ta je skupina, poznata kao Bajaši, povijesno je vezana uz romsku zajednicu na rumunjskom području, gdje im je uporaba vlastitog jezika bila zabranjivana i kažnjavana. Zbog toga su usvojili jezik svojih gospodara – od kojeg se do danas razvila lokalna inačica.

Postoji i teorija da Bajaši nisu etnički Romi, ali su zbog izgleda i načina života prozivani i diskriminirani kao Romi, što govori o složenoj povijesnoj identifikaciji te grupe.

Unatoč tome, Bajaši se danas izjašnjavaju kao pripadnici romske nacionalne manjine i čine većinu u Orehovici. Zbog sticanja prava na dvojezičnosti u Orehovici, očekivalo se postavljanje dvojezičnih tabli sa imenom naselja  i ulica – na hrvatskom i romani čhib. No, lokalna zajednica je protestirala jer „romani čhib” smatraju stranim jezikom, nerazumljivim kao simbol njihovog identiteta.

Predložen je i kompromis – trojezična tabla na hrvatskom, bajaškom rumunjskom i romani čhib – ali ni ta opcija nije prihvaćena. Kao rezultat, table sa imena cesta i romskih naselja su ostale samo na hrvatskom.

Kod ulaza u romsko naselje stoji velika tabla s riječju drom (što znači “put” na romskom jeziku), ali ona nije izazvala otpor, unatoč tome što drom nema značenje u bajaškom jeziku.

Obrazovanje


Svaka manjina ukoliko želi  ima pravo na odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu svoje manjine u osnovnim i srednjim školama (modeli A, B i C).
Romska zajednica u Hrvatskoj nije ostvarivala pravo na odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu manjine kojoj pripada iako zagovornik ovog prava bio je tadašnji i sadašnji zastupnik romske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, gospodin Veljko Kajtazi.

Međutim, gospođa N. J., koja je tada radila kao savjetnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, kontinuirano je ukazivala na problem jezične raznolikosti unutar romske zajednice, ističući da većina Roma u Hrvatskoj ne govori romski jezik priznat od strane Vijeća Europe (romani čhib), već koristi tzv. starorumunjski, odnosno bajaški jezik.

Usto, Hrvatska kao potpisnica Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima imala je veto upravo na romski jezik. U sklopu cjelovite kurikularne reforme razvijen je kurikulum za romski jezik po modelu C, koji obuhvaća obrazovanje od predškolske dobi do kraja srednje škole. Jezik na kojem se nastava provodi ovisi o odabiru roditelja djece koja pohađaju program – mogu birati između romskog jezika (romani čhib) i starorumunjskog, odnosno bajaškog jezika.

Iako su mnogi romski predstavnici, uključujući gospodina Kajtazija i profesora romskog jezika i kulture s Filozofskog fakulteta, gospodina Ljatifa Demira (koji je iz tog razloga napustio radnu skupinu za razvoj kurikuluma), bili protiv ovakvog pristupa, kurikulum je razvijen na oba jezika.

Potpuno je razumljivo da se pravo na obrazovanje na jeziku manjine treba koristiti i za jačanje i očuvanje romskog jezika, no u praksi model C se do danas provodi u manje od pet škola u Hrvatskoj, i to isključivo na starorumunjskom jeziku.

Nažalost, Romi koji govore romani čhib još uvijek u nedovoljnoj mjeri prepoznaju značaj ovog prava. Ujedno, izostaje sustavan trud kako romskih političkih predstavnika, tako i organizacija civilnog društva, da se ovo pravo koristi kao alat za očuvanje jednog od temeljnih elemenata romskog identiteta – bez obzira na to radi li se o govornicima starorumunjskog ili romskog jezika.

Kulturna autonomija

Pravo na osnivanje kulturnih i umjetničkih udruga te ostvarivanje i njegovanje manjinske kulture i tradicije. Romska zajednica u Hrvatskoj ostvaruje pravo na kulturnu autonomiju kroz različite aktivnosti i projekte. Postoji nekoliko kulturno-umjetničkih društava Roma, među kojima se ističe Kulturno-umjetničko društvo Darda, jedno od najaktivnijih i najprepoznatljivijih na državnoj razini.

Kroz Savjet za nacionalne manjine, Republika Hrvatska financira projekte romske nacionalne manjine koje provode organizacije civilnog društva. Osim putem Savjeta, javna sredstva dodjeljuju se i kroz nacionalne i europske pozive za civilno društvo, Operativni program za nacionalne manjine te izravno putem jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Zahvaljujući ovim izvorima financiranja, ostvareni su brojni značajni kulturni projekti romske zajednice. Među njima se ističu: izgradnja Memorijalnog centra za romske žrtve Drugog svjetskog rata u Ušticama, uređenje romskog groblja u Ušticama, otvaranje prve romske knjižnice u Zagrebu, postavljanje spomen-ploče povodom Svjetskog dana romskog jezika (5. studenog), koji je prvi priznao Hrvatski sabor, uključivanje romske kulture u projekt “Rijeka – Europska prijestolnica kulture 2020”, posebno kroz program “Roum”, redoviti nastupi KUD-a Darda na festivalima diljem zemlje, kazališne predstave u kojima sudjeluju Romi kao autori, glumci i redatelji, često s temama vezanim uz romsku kulturu, redovita komemoracija romskih žrtava 2. kolovoza, uz medijsku i institucionalnu podršku, sudjelovanje na lokalnim festivalima, organizacija proslave Ederlezija, izdavanje časopisa, produkcija dokumentarnih filmova i televizijskih serija s romskom tematikom.

Ova raznolikost kulturnih inicijativa potvrđuje važnost i vitalnost romske kulturne autonomije te doprinosi očuvanju i promociji romskog identiteta u Hrvatskoj.

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina

Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih ma­njina prava na zastupljenost u Hrvatskom saboru. Pripadnici nacionalnih manjina biraju svoje zastupnike u dvanaestu izbornu jedinicu. Pripadnici romske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika zajedno sa još jedanaest drugih manjina koje će ih predstavljati u Saboru ausrijsku, bugarsku, njemačku, poljsku, ruminjsku, rusinska, rusku, tursku, ukrainska, vlašku i židovsku nacionalne manjine u Sabor.

Prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, svaka manjina ima pravo na vlastitog predstavnika ili vijeće tamo gdje broj pripadnika nadmašuje propisani postotak ili broj, definiran Zakonom (obično ako manjina čini najmanje 1,5% stanovništva jedinice lokalne samouprave, ili ima određen broj članova prema procjeni DZS). U praksi to znači da se u mnogim općinama i gradovima Romi izjašnjavaju za svoje predstavnike.

Izbori za vijeća ili predstavnike romske nacionalne manjine gotovo su uvijek organizirani. No u nekim lokalnim zajednicama popunjavanje mjesta predstavlja izazov jer nedostaje kandidata, što rezultira prazninama u zastupljenosti. Izabrani predstavnici i vijeća imaju savjetodavnu ulogu – često upozoravaju na pravne probleme, socijalne teškoće ili razvojne potrebe manjine. Ipak, izazovi s kapacitetima vijećnika i nerijetko neiskustvom članova onemogućuju učinkovitu zastupljenost.

S druge strane, lokalne samouprave ponekad ne osiguravaju adekvatne resurse—poput prostora za rad, financijskih sredstava ili pristupa stručnom savjetovanju. Osim toga, često se događa da vijeća budu uključena u rasprave o temama izvan njihovih nadležnosti, dok se istovremeno donose odluke (na razini lokalne vlasti) koje izravno ili neizravno otežavaju položaj romske zajednice.

Primjeri dobre prakse javljaju se u regionalnim vijećima romske nacionalne manjine poput Zagreba, Međimurske, Istarske, Primorsko-goranske, Koprivničko-križevačke, Varaždinske, Brodsko-posavske i Osječko-baranjske županije, gdje vijeća djeluju organizirano i uz podršku lokalne uprave.

Zakon predviđa i osnivanje nacionalne koordinacije vijeća nacionalnih manjina – tijela koje bi objedinjavalo rad županijskih vijeća i dobivalo sredstva iz državnog proračuna. Unatoč zakonskoj mogućnosti, romska manjina do sada nije uspostavila formalnu nacionalnu koordinaciju. Umjesto toga, krovnu ulogu preuzimaju civilne „krovne manjinske organizacije“, kao što je kod Roma Savez Roma u RH „Kali Sara“. Iako takve organizacije nemaju posebno zakonsko uporište, tradicionalno su povezane sa saborskim zastupnikom romske manjine i primaju sredstva iz Operativnog plana zanacionalne manjine 2021.–2027., izravno iz državnog proračuna, bez javnih natječaja. Ovakva praksa se odnosi i na druge manjine u Hrvatskoj.

Uključivanje u javni život

Uključivanje pripadnika romske nacionalne manjine u javni život i odlučivanje o pitanjima koja ih se izravno tiču formalno je zajamčeno nizom nacionalnih i europskih dokumenata, uključujući Europski okvir za nacionalne strategije za uključivanje Roma, kao i niz nacionalnih politika i planova. Hrvatska je specifična po tome što, uz opće Nacionalne planove za uključivanje nacionalnih manjina, jedino romska nacionalna manjina ima poseban nacionalni strateški dokument koji detaljno predviđa mjere i osigurava dodatna financijska sredstva za njihovu integraciju u društvo, obrazovanje, stanovanje, zapošljavanje i kulturni život.

Iako su Romi i dalje najdiskriminiranija skupina u Hrvatskoj, politička konstelacija često rezultira većom podrškom njihovim inicijativama nego inicijativama drugih manjinskih skupina. Razlog tomu je višeslojan – s jedne strane brojčana veličina romske zajednice nije velika, a s druge strane mnogi političari nemaju direktno negativan stav prema Romima, iako se povremeno koriste kao retoričko sredstvo za prikupljanje političkih poena kod većinskog biračkog tijela.

No, unatoč formalnim mehanizmima za uključivanje, stvarna participacija pripadnika romske nacionalne manjine u procesima donošenja odluka ostaje vrlo ograničena. Tome doprinosi niz faktora, uključujući nisku razinu informiranosti, ograničenu obrazovnu strukturu, ali i nedostatak interesa ili povjerenja u institucije.

Pokazatelji ovakvog stanja uključuju: slabu aktivnost i nedovoljno korištenje savjetodavnih ovlasti vijeća i predstavnika romske nacionalne manjine, nisku razinu sudjelovanja u javnim raspravama i procesima izrade strateških dokumenata, ograničen odaziv na političke procese koji se tiču prava i položaja romske zajednice.

Ovakvo stanje jasno ukazuje na potrebu za dodatnim naporima u području osnaživanja i kapacitiranju pripadnika romske nacionalne manjine, kako bi mogli proaktivno sudjelovati u oblikovanju javnih politika koje ih se izravno tiču – kako kao pripadnici manjine, tako i kao punopravni članovi svojih lokalnih, regionalnih i nacionalnih zajednica.

Siniša S. Musić

Poezija kao način razbijanja predrasudama o Romima

/in , , /by

Romi u Bosni i Hercegovini su najbrojnija manjina i najčešće su izloženi predrasudama, diskriminaciji i isključenosti. Jedan od načina kako se dvadestdvogodišnji Almir Agić iz Ilijaša kod Sarajeva bori protiv predrasuda i daje glas onima koji su nevidljivi u društvenim okvirima su poezija i umjetnost.

U zbirci pjesama “Kaktus u polju orhideja” prikazuje unutrašnju borbu između onoga što osjeća i onoga što društvo od njega očekuje, naglašavajući koliko se pojedinci često moraju prilagođavati unaprijed zadanim formama.

U zbirci “Kaktus u polju orhideja”, kako je pojasnio Agić, kaktus simbolizuje njega koji je odrastao u okruženju punom izazova, naučio da se brani i uprkos svemu preživi, dok orhideja predstavlja nju – nekoga ko dolazi iz drugačijeg svijeta, nježnijeg ali istovremeno okruženog nepisanim pravilima koja ne dopuštaju odstupanja.

„Kroz tu simboliku želio sam prikazati koliko je teško izboriti se za ljubav, prihvatanje i pravo na sreću kada se ne uklapate u očekivanja sredine“, kazao je Agić.

Objašnjava da poezija ima moć da dopre do ljudi na način na koji argumenti i statistike često ne mogu. Kroz stihove, stvarnost se ne prikazuje kao puka statistika, već kao emocija koja se ne može ignorisati.

,,Smatram da je umjetnost, a posebno poezija, snažan alat u borbi protiv predrasuda jer omogućava ljudima da na trenutak vide svijet kroz naše oči. Ako makar jedna osoba nakon čitanja moje zbirke počne razmišljati drugačije, osjeti empatiju ili preispita svoje stavove, onda poezija već mijenja stvarnost“, dodao je Agić.

Njegova poezija nije samo lična priča, već i univerzalna poruka o položaju Roma u društvu.

„Nevjerovatno je važno da mi sami pričamo svoje priče. Toliko dugo su drugi pričali o nama, umjesto nas. Kada mladi Romi dobiju priliku da govore, ne samo da razbijaju predrasude, već i grade samopouzdanje, otvaraju vrata novim generacijama i pokazuju da imamo pravo na vlastiti glas”, smatra Agić, navodeći da svaka ispričana priča je mali korak prema društvu u kojem Romi nisu samo tema rasprava, već aktivni sudionici u kreiranju narativa o sebi.

Prema istraživanju iz 2022. godine koje je provela Romani Early Years Network, mnoge romske porodice u BiH navode da im djeca nemaju pristup kvalitetnim uslugama poput biblioteka, predškolskog obrazovanja i sportskih centara. Slabe komunikacijske vještine, ograničen pristup obrazovanju i siromaštvo, kako se navodi u izvještaju, često rezultiraju time da se romska djeca smještaju u škole za djecu s poteškoćama u učenju, što doprinosi daljoj segregaciji i diskriminaciji.

Diskriminacija, kako pojašnjava Agić, nije uvijek očigledna već se često pojavljuje u suptilnim oblicima, „kroz neizgovorena očekivanja, zatvorena vrata i ograničene mogućnosti“.

Iako postoje pozitivni pomaci integracije Roma u naše društvo, i dalje su najčešće spori i nedovoljni. Najčešće prepreke, prema istraživanjima, su u obrazovanju, zapošljavanju i političkom predstavljanju Roma u Bosni i Hercegovini, a što pokazuje i neimplementacija presude „Sjedić-Finci“  koju je Evropski sud za ljudska prava donio prije 16 godina.

Jedan od pozitivnih primjera integracije Roma u naše društvo je uvođenje romskog jezika kao izbornog predmeta u osnovnim školama Tuzlanskog kantona. Ova inicijativa, prva te vrste u Bosni i Hercegovini, ima za cilj stvaranje inkluzivne i nediskriminatorske obrazovne sredine te očuvanje kulturnog identiteta Roma.

,,Napredak postoji, ali je spor i nedovoljan. Vidimo više Roma u obrazovanju, kulturi, aktivizmu, ali prepreke su i dalje ogromne. Diskriminacija nije uvijek vidljiva na prvi pogled. Ipak, svaka priča poput moje, svaka uspješna priča nekog mladog Roma, otvara put drugima. Vjerujem da su promjene moguće, ali za njih su potrebni i sistemska podrška i hrabrost pojedinaca da se bore za svoje mjesto u društvu“, kazao je Agić.

Zbirka “Kaktus u polju orhideja” je Agićev prvijenac a sadrži 63 pjesme u kojima se isprepliću teme ljubavi, siromaštva, diskriminacije i nepravde. Izdali su je javna ustanova kulturno sportski centar (JU KSC) i Radio Ilijaš, a promocija je održana u januaru ove godine u sklopu programa „Ilijaška zima“.

Osim što se okušao u pisanju, Agić je i ambasador slobode izražavanja od 2024. godine a aktivan je i kao autor i kolumnista na portalu Newipe, koji tretira teme koje se tiču romske zajednice i tema koje dolaze iz romske zajednice.

Uz ambiciozne planove za budućnost, Agić navodi da se nada da će biti intenzivno, emotivno i snažno kao “Kaktus u polju orhideja”, ako ne i više od toga. Dodaje da svaka priča koju napiše nosi dio njega, a inspiracije mu ne nedostaje, zbog čega se nada da neće proći nezapaženo.

Amina Sejfić

PORUKA ŠPANJOLSKIM ROMIMA

/in , /by

Papa osudio predrasude prema Romima, istaknuo da mogu mnogo ponuditi Crkvi i društvu

Povijest romskog naroda, čijih će se 600 godina prisutnosti u Španjolskoj obilježiti 2025. godine, često je obilježena nerazumijevanjem, odbacivanjem i marginalizacijom. Tu važnu obljetnicu papa Franjo zato želi obilježiti porukom u kojoj je ponovno naglasio Božju blizinu ovim ljudima, čak i u najtežim trenucima. “Bog, koji je hodočasnik u povijesti s čovječanstvom, postao je nomad s romskim narodom”, piše Papa u tekstu potpisanom 9. prosinca u Sv. Ivanu Lateranskom, ali objavljenom u nedjelju 12. siječnja, javlja Vatican News.

U svojoj poruci u cijelosti objavljenoj na španjolskom jeziku, Papa ističe “napor koji su posljednjih desetljeća uložili Romi, Crkva i cijelo španjolsko društvo da krenu novim putem prema uključivanju koje poštuje njihov vlastiti identitet”.

“To je put koji je donio mnoge plodove, ali moramo nastaviti raditi”, poziva papa Franjo, “jer još postoje predrasude koje treba prevladati i bolne situacije s kojima se moramo suočiti”. Kako naglašava Sveti Otac: “Među njima su obitelji koje trebaju – a ne znaju kako – pomoći svojoj djeci u teškoćama, siromašni koji imaju poteškoća u studiranju, mladi koji ne mogu naći pristojan posao i žene koje trpe diskriminaciju i u obitelji i u društvu”.

Crkva koja širom otvara svoja vrata

Papa Franjo Romima je ponovio ‘nezaboravnu’ poruku svetog Pavla VI., izrečenu u Pomeziji 1965. godine pred tisućama Roma iz cijeloga svijeta: “Vi ste srce Crkve. Vi ste ljubljene kćeri i sinovi Božji…”.

U ovoj su se Crkvi, ističe Papa, mnogi ljudi odgovorno i s ljubavlju zauzeli za cjelovit razvoj romskog naroda: “To je Crkva koja želi i dalje širom otvarati svoja vrata, kako bismo se svi tamo osjećali kao kod kuće”, piše Papa, uvjeravajući da “Bog ne dopušta biti pobijeđen u velikodušnosti i da će stoga On učiniti da ljubav i vrijeme koje su ovi ljudi posvetili i nastavljaju posvećivati pastoralu Roma urode plodom”.

U tom smislu papa Franjo podsjeća na nedavnu Sinodu koja je ponovno istaknula važnost “zajedničkoga hoda”.

“Hodajte zajedno” je poziv koji je uputio i španjolskim Romima: “Hodajte zajedno s biskupima, odgovornima u različitim pastoralnim programima, župama, bratovštinama, udrugama i drugim biskupijskim stvarnostima. “Hodajmo zajedno, jer će snaga evanđelja u Crkvi pročistiti i proširiti vaše vrijednosti i kulturu”, poziva Papa, podsjećajući da nomadski narodi imaju mnogo za ponuditi Crkvi i društvu: “Primjerice, poštovanje starijih osoba i osjećaja za obitelj, brigu za stvoreno, hodočasničku usmjerenost prema nebeskoj domovini, sposobnost zadržavanja radosti i slavlja čak i ako su tamni oblaci na horizontu; značenje rada – tako često pogrešno shvaćenog – kao sredstva za život, a ne za gomilanje. Te su vrijednosti ne samo evanđeoske, nego i proročke i kontrakulturne u ovom vremenu”, navodi Papa.

Odatle poziv na širenje radosti žive vjere, nade i kršćanske ljubavi, osobito prema mladima koji teško pronalaze Boga unutar i izvan Katoličke Crkve.

“Svojim riječima, zalaganjem i bratstvom budite hodočasnici nade za mnoge ljude koji su izgubili radost življenja”, pozvao ih je Papa, potičući ih i da vrata svojih zajednicâ uvijek drže otvorenima za one koji više ne slave vjeru Katoličke Crkve, “uvijek im nudeći prijateljstvo i dijalog tipično za one koji su, poput nas, pozvani živjeti u bratstvu, bez obzira na naše razlike”.

Primjer blaženika

Na kraju poruke osvrnuo se na blažene Rome Emiliju Fernández Rodríguez i Ceferina Giméneza Mallu, učitelje vjere i života Roma, “te skromne i hrabre ljude koji su s pouzdanjem svoju malenost otvorili Božjoj veličini i koji nas podsjećaju na važnost molitve, na susret s Bogom, izvorom radosti, bratstva, nade i ljubavi”, zaključio je Sveti Otac i ponovio neke riječi romske himne – Opre Roma, isi vaxt akana! Devlesa romá – Ustajte, Romi, sad je čas! Bog bio s Romima!

Vatican News

JEDNAKE ŠANSE

/in /by

Iako su sve više prisutni glasovi u javnom prostoru, poglavito žena, o rodno-spolnoj neravnopravnosti, još je dalek put do uspostavljanja društva koje će pružati jednake prilike i ženama i muškarcima. Problematika neravnopravnosti postaje dvostruko otežana kad je riječ o ženama koje su pripadnice nacionalne manjine što je rezultat – dvostruka diskriminacija. Svakodnevno iskustvo života unutar našeg društva, pod okovima dvostruke diskriminacije, iz prve ruke svjedoče Romkinje. Još uvijek postoji sklapanje maloljetnih brakova što dodatno pogoršava i otežava položaj Romkinja.

Govori se o tradicionalno shvaćanje rodnih uloga te nemogućnost adekvatnog obrazovanja Romkinja, neki su od uzroka niske zaposlenosti žena iz romske zajednice. Ali na svu sreću u zadnjem desetljeću obrazovanje Romkinja je u porastu, ali na njihovu žalost zbog postojeće diskriminacije ne mogu se zaposliti sa završenim željenim obrazovanjem, što pokazuju i mnoga provedena istraživanja. Pojedine posao su našle u nevladinim udrugama, što im ne predstavlja dugoročnu egzistenciji. Poznato je da Udruge ovise o projektnim financijama, donatorima i sponzorima.

Svjesni smo da je to jedna od većih nacionalnih manjina, ali se još uvijek malo zna a što je bitnije niti žele znati nešto više o Romima. Nedavno osoba se zaposlila na poslovima čišćenja u jednu trgovinu. Kada je osoba stigla počelo je međusobno govoriti ostali radnici: što će nama ovdje, zašto su je doveli ovdje da mi moramo paziti na tu osobu da ne bi što otuđilo (pokralo). Odmah su predrasude počele prštati na sve strane iako ta osoba pokazala volju raditi a ne krasti.  

Ali zasigurno je ono da su pripadnici romske nacionalne manjine kroz povijest bili žrtve diskriminacije te socijalnog isključivanja, a što pokazuje da ni danas situacija nije puno drugačija. Za žene pripadnice romske zajednice diskriminacija je dvostruka s obzirom na nacionalnu pripadnost te pripadnost spolu što Romkinjama uvelike otežava borbu za temeljna ljudska prava.

Kada se govori o rodno uvjetovanom nasilju u kontekstu romske zajednice istraživanja su također pokazala visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o nasilju nad ženama u obitelji. Istraživanja također pokazuju kako veliki postotak pripadnika romske populacije smatra kako je žrtva kriva za doživljeno nasilje,  a neki uopće niti nemaju izgrađeno mišljenje o toj problematici. Uvijek se smatra da žena mora biti ta koja sluša jer inače dobiti će svoje zaslužene batine kako bi se opametila. Ovo je rezultat i posljedica patrijarhalnog sustava koji je zastupljen u većini romskih zajednica te nedostatak obrazovanja i edukacije što dodatno otežava osvještenost o različitim oblicima nasilja kojima su Romkinje izložene.

Ali ako pitamo da li je zadnjih godina položaj Romkinja bolji?

Obzirom da se povećao broj učenika u osnovnim, srednjim i višim školama moramo priznati da je do promjene svijesti došlo, ali pitanje je još koliko nam treba da ta svijest počne djelovati kako u samoj zajednici tako i u širem društvu.

Reći ću jednu rečenicu u pogledu položaja Romkinja. „Ako se vratimo unazad 10, 15 ili 20 godina u nekim područjima položaj djevojčica, djevojaka i žena je nešto bolji“. Posebno bih naglasila da u većim gradovima to poboljšanje je vidljivo ali u ruralnim dijelovima situacija je i dalje ista čak i možda gora.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja

/in , /by

25. studenog obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, dan koji treba ući u romsku zajednicu koja i dan danas živi patrijarhalnim životom.

Odlukom Ujedinjenih naroda 1999. godine, obilježava se Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u znak sjećanja i poštovanja prema sestrama Mirabel, koje je 25. studenoga 1960. godine u Dominikanskoj Republici dao ubiti diktator Rafael Trujillo zbog njihovih aktivnosti i borbe za demokraciju i pravdu, te svim onim ženama koje su svoj rad posvetile borbi za ljudska prava, za dostojanstvo svakog ljudskog bića.

Nasilje nad ženama je problem u gotovo svim društvima, najrašireniji je oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava i predstavlja ozbiljan problem, posebice stoga što većina takvih događaja ostaje u velikoj, tamnoj brojci neprijavljenih djela.  Djela koja ponekad i tragično završe, kao što svjedočimo sve češće u medijima. Nažalost se tek tada govori u javnom prostoru o problemu koji svakodnevno prisutan, na svim razinama, svim društvima, bez obzira na nacionalnost.

Upravo zatvorene zajednice često su primjer kako se tek kada se dogodi tragedija budu medijski izloženi. Romska zajednica je takav primjer, osobito Romkinje koje  i dalje rjeđe prijave slučaj nasilja koje u romskoj zajednici i dalje ostaje unutar zajednice. I dalje drži da je to sramotno prijaviti životnog partnerra pogotovo ako imaju djecu, iako pojedine se odluče prijaviti ali je vrlo mali broj.

Isto tako nasilje se prenosi, nove generacije dolaze, svjesni i s više znanje, ali opet nedovoljno da bi ojačali i stvorili zdrave navike i svijesti  da je nasilje zlo koje ne smije zaživjeti unutar obitelji.  Upravo su najpogubnije posljedice u stvaranju međugeneracijskog prijenosa nasilničkog ponašanja gdje čitave obitelji generacijama žive u nasilju, žrtva postaje počinitelj, a dijete uči negativne obrasce ponašanja.

Iako je posljednjih godina u Hrvatskoj postignut značajan napredak u suzbijanju nasilja u obitelji, posebice u domeni zaštite žena i djece žrtava obiteljskog nasilja, nasilje nad ženama i dalje predstavlja ozbiljan društveni problem, osobito u romskoj zajednici.

Romkinje moramo ojačati i stvarati dodatne edukacije kako spriječili nasilje unutar zajednice,  možda će biti sporo, izazovno  i puno prepreka, ali posvetimo se problemu koji će pomoći mladim Romkinjama da postanu emancipirane, jake i pune samopouzdanja  kako bi se zaštitili od nasilja koji trpe.

Romi se sve češće uključuju u društvo

/in , /by

U Koprivničko-križevačkoj županiji živi 1052 pripadnika romskog naroda, pa iako sve više njih traži život izvan romskih naselja te se nastoji školovati, getoizacija je još uvijek najveća kočnica njihova uključivanja u društvo.

Osim dotacija kroz Vijeće romske nacionalne manjine za koju je županija u ovoj godini osigurala 20.633 eura za, lokalne vlasti provode niz mjera za njihovo socijalno uključivanje koje se odnose na identitet i smanjenje diskriminacije, položaj žena, djece i mladih, obrazovanje i zapošljavanje, stanovanje te mjere zdravstvene i socijalne skrbi, sve u cilju poboljšanja životnih uvjeta te manjine.

Životni problemi romske manjine u Koprivničko-križevačkoj županiji, prema ocjeni zamjenika župana Ratka Ljubića, iz godine u godinu su manji, iako se još toga treba napraviti situacija se u odnosu na nekoliko godina unazad vidljivo mijenja.

U Županiji djeluje povjerenstvo za praćenje Akcijskog plana socijalnog uključivanja Roma u koje su uključene sve jedinice lokalne samouprave. Ono aktivno prati školovanje djece, urbano i zdravstveno zbrinjavanje romskih obitelji.

“Primarno gledamo da romska djeca imaju iste uvjete, mogućnosti i status kao i drugi učenici“, ističe Ljubić. Djeci kojoj je to potrebno omogućava se dodatna nastava, pa čak i učenje hrvatskog jezika kako bi uhvatili korak u nastavi s ostalom djecom.

Dio učenika nastavlja srednjoškolsko obrazovanje, taj je rast vidljiv iako još uvijek mali. Muška djeca uglavnom upisuju neki od obrtničkih smjerova te ih uglavnom završavaju. Nažalost, učenice se često ispisuju iz srednjoškolskog obrazovanja, a glavni razlog je najvjerojatnije dogovoreni brak, govori Ljubić.

Sve više Roma traži život izvan romskih naselja

Načelnik Općine Drnje Petar Dombaj kaže da su se Romi, nakon što je njihovo stoljetno naselje Autoput nestalo s lica zemlje nakon prošlogodišnjih poplava Drave, manje-više dobro oklopili u nove zajednice, no ima i onih koji se još uvijek ne mogu prilagoditi životu u novoj sredini.

Dvije obitelji ostale su živjeti u Općini Drnje te su se dobro uklopile u svakodnevni život. Djeca pohađaju školu, a roditelji su zaposleni. Ostale obitelji našle su smještaj u okolnim općinama, ali djeca im i dalje pohađaju nastavu u Drnju, navodi Dombaj.

“Raspad naselja Autoput kao da je bila prekretnica u njihovu životu. Počeli su tražiti poslove, zapošljavaju se tijekom sezone na moru ili u poljoprivredi, a ima i onih koji su stalno zaposleni“, tvrdi Dombaj.

Na neke Rome život u getu je ostavio traga pa se teško adaptiraju na život u novim sredinama. Taj dio populacije sklon je, često uz kumovanje alkohola, obiteljskom zlostavljanju, zanemarivanju djece te činjenju izgreda u javnost, pa tu uskače županijski Centar za socijalnu skrb sa svojim mjerama.
U pojedini slučajevima primorani su donijeti mjeru izuzimanja djece i smjestiti ih u udomiteljske obitelji. Socijalni radnici prate školovanje malih Roma, vode računa o njihovim izostancima te imaju li svu potrebnu njegu i brigu.

Pomaka ima, ali su spori

Jedan od onih koji su prve korake u životu napravili iz naselja Autoput je Zoki Horvat. Doduše, on je još kao dječak od nekoliko godina preselio s roditeljima i ostatkom obitelji u susjednu Općinu Hlebine.

S ponosom ističe da je Rom, a taj ponos tjerao ga je da se od malena bori protiv stereotipa o romskoj zajednici. On, njegove sestre i braća završili su srednju školu. Danas radi kao vozač kamiona.

“Naravno da u Hlebinama ima onih koji me na osnovu romske krvi omalovažavaju, ali riječ je o izuzecima“, kaže Horvat. Ističe i da mu je osobna satisfakcija što se radi o ljudima koji su niže obrazovani ili manje kulturni od njega.

U Koprivničko-križevačkoj županiji još egzistira nekoliko velikih romskih naselja poput Žlebica pored Koprivnice i Stiska u Đurđevcu.

Horvat ističe da se posljednjih nekoliko godina uočava trend iseljavanja Roma iz njihovih naselja jer su neprimjerena za život. Kupuju kuće u selima i polako se uključuju u sve društvene tokove. Teže završiti srednje škole, a rijetki su oni među mlađom populacijom koji nisu priveli kraju osnovno školovanje.

Pomaci nabolje uočljivi su na svakom koraku, ali oni se, smatra, još uvijek odvijaju sporo. Kao i u svakom narodu i među njima ima onih koji su skloni ekscesima, pa se kroz neprimjereno ponašanje pojedinaca sagledava se cijela romska zajednica što ne bi trebalo. Ipak smatra da se ta slika poboljšava.

Upitan o saborskom zastupniku Roma Veljku Kajtazija i njegovoj ulozi u romskoj zajednici, Horvat mu zamjera što ga se ne može vidjeti u Koprivničko-križevačkoj županiji. Vjeruje da su razlog rezultati posljednjih parlamentarnih izbora kad je većina podravskih Roma svoj glas dala njegovom protukandidatu Franji Horvatu.


Autor: Hina

GOVOR MRŽNJE PROTIV ROMA

/in , , /by

Istraživanje pokazalo: Govor mržnje protiv Roma ne nailazi na reakciju

Istraživači su u četiri zemlje pronašli govor mržnje i sadržaj koji omalovažava Rome koji je varirao od ismijavanja gdje su Romi prikazani kao nepristojni, grubi i predmet su svake šale, do direktnih i specifičnih neonacističkih poziva na rasistička djela nasilja nad Romima. Novo istraživanje koje je objavio Evropski centar za prava Roma (ERRC) daje prvu sliku govora mržnje protiv Roma na najpopularnijim društvenim mrežama u Evropi, temeljenu na podacima.

Istraživanje je bio proizvod ERRC-ove volonterske sekcije “Branioci prava Roma” koja je bila aktivna u četiri ciljane zemlje: Albaniji, Srbiji, Turskoj i Ukrajini. Podaci, zapažanja i zaključci koje su izveli volonterski istraživački timovi daju jasnu i reprezentativnu sliku govora mržnje protiv Roma na internetu u Evropi.

“Naši volonteri izvršili su izuzetnu građansku dužnost u zaštiti demokratije. Praćenjem, snimanjem i prijavljivanjem antiromskog govora mržnje šalju snažnu poruku onima koji promovišu dehumanizirajuće i uvredljive narative o Romima da će odgovarati”, rekao je predsjednik ERRC-a Đorđe Jovanović.

Volonteri su vođeni zajedničkim uvjerenjem da se ne čini dovoljno u borbi protiv govora mržnje prema Romima, te zajedničkom željom da se nešto učini po tom pitanju. Organizovali su se, uz podršku ERRC-a, kako bi razvili praktične i učinkovite odgovore za suzbijanje mržnje na internetu i njenih posljedica. Formirali su digitalne aktivističke zajednice sa zadatkom da prate i bilježe primjere govora mržnje usmjerenog prema Romima na internetu i društvenim mrežama, te prijavljuju taj govor mržnje koristeći dostupne alate na svakoj platformi. Ovo izvještavanje analizirano u ovom izvještaju provedeno je između novembra 2020. i avgusta 2021. i stoga pruža uvid u prijeratnu antiromsku retoriku i govor mržnje u Ukrajini.

Istraživači su u četiri zemlje pronašli govor mržnje i sadržaj koji omalovažava Rome koji je varirao od ismijavanja gdje su Romi prikazani kao nepristojni, grubi i predmet su svake šale, do direktnih i specifičnih neonacističkih poziva na rasistička djela nasilja nad Romima. Uprkos vrlo različitim nacionalnim kontekstima, u četiri ispitane zemlje pojavile su se neke zajedničke teme. Komentari na internetu u ciljanim zemljama često optužuju Rome za umiješanost u sitne krađe i organizovani kriminal, zlopotrebu socijalne pomoći i prevare, te da ne žele da rade i da ne zaslužuju da budu korisnici programa afirmativne akcije.

Izvještaj uključuje preporuke romskih aktivista koje podrazumijevaju zahtjeve za jasnijim definicijama govora mržnje, zabranom direktnog poticanja i sankcijama za govor mržnje koji potiče nasilje protiv manjina. Pozivaju vlasti u svakoj od zemalja da preuzmu proaktivnu ulogu u saradnji s medijima, obrazovnim institucijama i civilnim društvom u kampanjama podizanja svijesti kako bi se promijenili negativni stereotipi i rasističke predrasude protiv Roma. Osim toga, platforme društvenih medija pozvane su da poštuju obaveze koje su već preuzele, i koje uglavnom ne provode, posebno kada je u pitanju brzo uklanjanje sadržaja mržnje i dezinformacija usmjerenih na romske zajednice i druge manjine.

Istraživanje potvrđuje da kada se bavimo govorom mržnje moramo gledati dalje od neposredne prijetnje javnom redu, na prevladavajuću društvenu klimu u kojoj je anticiganizam učinkovito normaliziran. Dokazi iz izvještaja naglašavaju potrebu za borbom protiv neposredne opasnosti i za promjenom prevladavajuće klime u digitalnoj sferi.

Ovaj izvještaj je prva publikacija tekućeg projekta ERRC-a koji se sada provodi u osam evropskih zemalja. Projekat nastoji osporiti digitalni anticiganizam pružanjem podrške i finansiranja volonterskih grupa sastavljenim od mladih, romskih i neromskih aktivista koji sudjeluju u direktnom zagovaranju, stvaranju protusadržaja, protesta, izvještavanju na društvenim mrežama i prikupljanju dokaza za parnice.

Izvještaj “Challenging Digital Antigypsyism: Albania, Serbia, Turkey, Ukraine” možete preuzeti ovdje.

(Newipe)

EDUKACIJOM DO ZDRAVLJA

/in , , /by
Poštovane/poštovani dragi suradnici, 

pozivamo Vas da sudjelujete u provedbi programa i javnozdravstvene akcije “Unapređenje zdravlja pripadnika romske nacionalne manjine”  te šaljem detalje:

  • Termin održavanja prve javnozdravstvene akcije je 26. travnja 2023.g. (srijeda), u prostorijama Mjesnog odbora Kozari bok, IX, odv. 11,  u vremenskom trajanju od 14,00 do 18,00 sati.
Molimo Vas da obavijestite i potaknete, kao medijatori, naše sugrađane – pripadnike romske nacionalne manjine da se odazovu i sudjeluju u provedbi javnozdravstvene akcije/programa koji se provodi već sedmu godinu u kontinuitetu, a čiji je dugoročni cilj sprječavanje kroničnih nezaraznih bolesti pripadnika romske nacionalne manjine te poboljšanje kvalitete njihova života.
U privitku šaljem plakat za nadolazeću javnozdravstvenu akciju u ojem je detaljno naveden program te ujedno molim da objavite poziv na svojim društvenim mrežama.
Srdačan pozdrav,

Marija Škes

Marija Škes, mag.educ.reh.

Odjel za promicanje zdravlja

Služba za javno zdravstvo

Tel:     +385 1 4696 332

email:  marija.skes@stampar.hr

Mirogojska cesta 16
HR-10000 Zagreb

www.stampar.hr

JAVNOZDRAVSTVENU AKCIJU Zdravi stilovi života Upoznavanje s pravima iz zdravstvenog osiguranja Reproduktivno i spolno zdravlje djevojaka i žena Preventivni mamografski pregled Edukativna predavanja i savjetovanja održat će djelatnici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“: liječnici, medicinske sestre, profesor kineziologije, nutricionista i edukacijski rehabilitator.

EDUKACIJOM DO ZDRAVLJA Program „Unaprjeđenje zdravlja pripadnika romske nacionalne manjine“ Mjesto i vrijeme održavanja: U prostorijama Mjesnog odbora Kozari bok, IX, odv. 11. 26.04.2023.g. (srijeda) – od 14,00 do 18,00 sati.

 Provjerite: • svoj krvni tlak,

• razinu šećera u krvi,

• izmjerite razinu ugljičnog monoksida (CO) u izdahu,

• napravite analizu tjelesne mase.

 Savjetujte se o pravilnoj prehrani, tjelovježbi i rizičnim čimbenicima koji utječu na zdravlje.

 Obavite preventivni mamografski pregled uz obaveznu prethodnu najavu na: 099 759 1436 ili ili kod patronažnih medicinskih sestara 091 2350 152 i 091 2350 155 Svaki sudionik će po završetku javnozdravstvene akcije dobiti brošuru „Savjeti za zdravlje“ kao i poklon paket s promotivnim materijalima

Nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj

/in , /by

Nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj ima 328.738 pripadnika nacionalnih manjina: Albanaca 17.513, Austrijanaca 297, Bošnjaka 31.479, Bugara 350, Crnogoraca 4.517, Čeha 9.641, Mađara 14.048, Makedonaca 4.138, Nijemaca 2.965, Poljaka 672, Roma 16.975, Rumunja 435, Rusa 1.279, Rusina 1936, Slovaka, 4.753, Slovenaca 10.517, Srba 186.633, Talijana 17.807, Turaka 367, Ukrajinaca 1.878, Vlaha 29 i Židova 509.

Kao i na području Hrvatske i u gradu Zagrebu žive pripadnici 22 nacionalne manjine ili 41.550 pripadnika prema popisu stanovništva iz 2011.

Na području Zagrebačke županije živi oko šest tisuća pripadnika osam nacionalnih manjina; Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Česi, Mađari, Makedonci, Romi i Srbi.

Vlada Republike Hrvatske skrbi o nacionalnim manjina putem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a posebno se stimulira očuvanje nacionalnog identiteta.
Nacionalna manjina u smislu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina skupina je hrvatskih državljana čiji su pripadnici tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja.

Republika Hrvatska, sukladno pozitivnim propisima, osigurava ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina koja oni uživaju pojedinačno ili zajedno s drugim osobama koje pripadaju istoj nacionalnoj manjini:

  • izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini;
  • uporabu imena i prezimena na manjinskom jeziku i pismu;
  • dobivanje osobne iskaznice i na manjinskom jeziku i pismu;
  • služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
  • odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
  • uporabu svojih znamenja i simbola;
  • kulturnu autonomiju održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicije;
  • pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
  • pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
  • samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;
  • zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
  • sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.