OŠTRICA MRŽNJE PONOVNO NA ROMIMA: Odnos koji razara društvo
Iz Praga piše Sofija Kordić
„Društvo prepuno mržnje pretvara se u društvo tvrde ruke. Protiv toga možemo učiniti samo jednu stvar. Pričati jedni s drugima bez obzira na svjetonazor, bez obzira na boju kože, inače će nas mržnja satrati“ – ovo je prošle godine na portalu romea.cz napisao romski novinar, publicist, muzičar František Kostlán u članku u kojem upozorava da se u Češku vraća antiromska histerija kao logičan slijed opadanja migrantskog vala i zastrašivanja s islamom i terorizmom.
Procjenjuje se da u Češkoj živi oko 240.000 Roma, dakle gotovo 2,2 posto stanovništva. Od toga skoro polovica, njih 120.000, živi u socijalno izoliranim područjima, u tzv. getima u vrlo teškim uvjetima. Upravo je Češka nekad bila jedina od postkomunističkih zemalja u kojoj romsko stanovništvo nije bilo satjerivano u geta. U razdoblju od 2006. do 2014. godine broj socijalno izoliranih područja se udvostručio, trenutno ih ima preko 600. Donedavno je u njima živjelo 80.000 ljudi, a sada oko 120.000.
Skoro 90 posto čeških Roma stradalo je u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata većina Roma stigla je iz Slovačke i nikada se nisu u potpunosti integrirali. Izloženi su otvorenoj diskriminaciji pri zapošljavanju, obrazovanju, stanovanju. S druge strane ne postoji odlučnost čeških političara da se uhvate u koštac s tzv. romskim pitanjem, a kada se govori o češkoj demokraciji bolna točka i nezaobilazna tema je položaj Roma u češkom društvu i češki rasizam prema Romima.
Na početku teksta citiranog kolegu Kostlána pitali smo otkud izvire i čime se hrani desetljećima duga nesnošljivost u dijelu češkog društva
„Mržnja prema Romima ne vlada u cijelom društvu, ali antiromska gesla su veoma glasna i čuju se u razmjerno velikom dijelu društva. Razloga je više – potreba imati nekog neprijatelja pri ruci, otpor ka različitom i strah od različitog. Zbog konstantnog rasta negativnih strasti na površinu izlazi latentni rasizam, a zazivanja i gajenja negativnih emocija ovdje imamo na pretek. Cjelokupnom stanju ne pridonosi ni češka izoliranost koja ima za posljedicu zatvorenost i usredotočenost na sebe“, priča Kostlán i podsjeća da su Česi nekad živjeli u multietničkoj državi, zajedno sa Slovacima, Nijemcima, Mađarima, Poljacima, Ukrajincima, Rusinima, Židovima i Romima, a da su im danas ostali samo Romi.
Političari i mediji protiv Roma
Selma Muhić Dizdarević, predavačica na Fakultetu humanističkih znanosti Karlovog sveučilišta u Pragu, na odsjeku za građansko društvo kaže za Lupigu da političari ne rješavaju probleme romske zajednice jer im to ne donosi glasove na izborima. S druge strane je gotovo potpuna pasivizacija Roma. Rezignirali su na političku aktivnost, okupljanje i organiziranost.
„Među češkim građanima i dalje prevladava viđenje Roma kao ljudi koji se samo množe i ništa ne rade. Ogromno je nerazumijevanje i nepovjerenje prema Romima, neobrazovanima i obrazovanima, uspješnima i neuspješnima. Ako ti od kolijevke pa do groba stalno netko govori da nisi vrijedan, da si nesposoban, da si sumnjiv, i ako treba milijun puta da se dokazuješ onda nije ni čudo da nema Roma koji žele ući u taj rizik i politički se aktivirati. Postoji svojevrsna aktivnost Roma na razini nevladinih organizacija, ali to je zanemarivo. Romi nemaju ozbiljnu političku stranku ili aktivne pojedince u postojećim strankama, a samo na taj način mogli bi koristiti velika sredstva koja postoje za nacionalne manjine. Nacionalne manjine u EU imaju fantastičnu poziciju, ali to treba znati iskoristiti“, ističe Muhić Dizdarević.
Kostlána smo pitali kakvu ulogu imaju mediji i političari u razdvajanju društva.
„Ogromnu, temeljnu i tragičnu. Glavnu ulogu u raspirivanju mržnje prema Romima, izbjeglicama pa ponovo Romima ima nekoliko političara na čelu s predsjednikom Milošem Zemanom i naravno stranke koje su u osnovi ekstremističke kao što je parlamentarna stranka SPD Tomija Okamure, i određeni mediji poput TV Prima i portala Parlamentní listy koji se više bave manipulacijama i dezinformacijama nego novinarstvom. A naravno da se i među novinarima nađu rasisti i ksenofobi“, objašnjava nam.
Da se oštrica mržnje sa izbjeglica i migranata, kojih u Češkoj takoreći nema, ponovo vraća na Rome svjedoči i nedavna izjava predsjednika Zemana.
„Za vrijeme komunizma na čelu romskih radnih četa bili su Romi koje su ostali poštovali. Kad netko od njih ne bi htio raditi od vođe čete dobili bi šamar. To je jedna vrlo humana metoda i obično vrlo učinkovita. Ja sigurno nisam prijatelj komunizma, ali tada su Romi morali raditi. Ako nisu išli bi u zatvor“, izjavio je Zeman dok se obraćao građanima mjesta Kojetin u moravskoj regiji, gdje je 70 posto Roma potisnuto u geta.
Na stotine Roma promptno je reagiralo postavljajući na društvene mreže fotografije sa svojih radnih mjesta.
Biznisom protiv Roma
Činjenica je da među Romima ima velik broj nezaposlenih, a posebno onih koji žive u getima. Naša sugovornica Selma Muhić Dizdarević podsjeća kako tranzicija nije na isti način djelovala na sve skupine građana, te da se nakon tranzicije dramatično povećavao broj nezaposlenih Roma.
„U socijalno izoliranim područjima raste kriminal, prostitucija, uporaba droga i pojave koje nisu bile tipične za romske zajednice. U istraživanju koje sam radila 2016. godine s romskim ženama zabilježili smo porast broja djece koja su napuštena i predana na institucionalnu brigu. Prije toga u romskim zajednicama je postojala jaka porodična solidarnost, napuštanje djece nije bilo izraženo“, priča Muhić Dizdarević i upozorava na veliki problem sa stanovanjem, čemu su izloženi Romi koji su nekad živjeli u stanovima u vlasništvu države, ali su im vlasti u nastojanju da ih potisnu iz središta gradova te stanove zamijenili ili otkupili za manje atraktivne lokacije.
“Kad češki Romi odu u neku drugu zemlju gdje oni nisu jedini koji su ‘različiti’ i ‘vidljivi’, često postanu uspješni ljudi” – Selma Muhić Dizdarević (FOTO: Privatni album)
„U pitanju je tzv. biznis sa siromaštvom. Gradovi i općine gurali su Rome u područja na obodima grada, u stanove gdje su uvjeti života izuzetno loši, a istovremeno sklapali ugovore s biznismenima kojima se to isplati, jer oni nisu ulagali ništa u infrastrukturu tih stanova. Tamo ljudi žive izuzetno bijedno, i sve do prije nekoliko godina vlasnici tih stanova dobivali su velike sume novca jer su, kao, rješavali socijalni problem. Dobivali su sredstva kao da iznajmljuju stan u centru Praga. To je sistem zasnovan na korupciji, a sredstva idu iz javnog proračuna. Romi taj novac ne vide, ali gnjev građana je usmjeren prema njima. Drugi moment je dužničko ropstvo.
Kad Romi uđu u dugove, odbija im se dio od socijalnih naknada, a to opet jednom biznis modelu odgovara jer kreditori znaju da su Romi primatelji socijalnih naknada, to im nitko neće oduzeti, to je opet novac iz javnog proračuna i gnjev se opet izljeva na Rome. Treća stvar je visok stepen kriminala u romskim getima. Rom pozajmi novce Romu koji ih prokocka u kockarnici ovog prvog. Što radi legalna kockarnica među siromašnim stanovništvom je glavno pitanje. Vlasnik kockarnice mu kaže – ne moraš vraćati dug, daj mi sestru za prostituciju. Sve se vrti u krug, a sve polazi od diskriminacije i izolacije. A tko je za to odgovoran? Nisu Romi, već onaj tko je u društvu najjači, tko vuče konce“, naglašava naša sugovornica.
Negiranjem koncentracijskog logora protiv Roma
U svojim populističkim istupima političari iskorištavaju lošu situaciju u socijalno izoliranim područjima i naglašavaju kako Romi ne rade, kako su neobrazovani i žive od socijalnih naknada. Prošle godine jedan je socijaldemokrat javno izjavio da su Romi „meduze koje samo smetaju i ničemu ne služe“. Potpredsjednik parlamenta, lider ekstremističke stranke SPD, Tomio Okamura negirao je koncentracijski logor za Rome iz Drugog svjetskog rata – Lety, kao i istaknuti član njegove stranke Miloslav Rozner koji je logor nazvao „nepostojećim pseudokoncentracijskim logorom“. Policija njihove izjave nije okarakterizirala kao kazneno djelo. Koliko daleko idu stvari najbolje pokazuje primjer iz rujna 2016. godine, kada je sadašnji premijer Andrej Babiš, a tadašnji ministar financija i potpredsjednik Vlade izjavio je tokom posjeta gradu Varnsdorf s velikim brojem romske populacije: „To što u novinama glupani pišu da je Lety bio koncentracijski logor, to je laž, bio je to radni logor za one koji nisu htjeli raditi.“ Nakon bure kritika i zahtjeva za ostavkom Babiš se ispričao i rekao da nije dobro shvaćen.
Premijer koji negira koncentracijski logor (FOTO: HINA)
Zanimljivo je da je u neposrednoj blizini bivšeg logora sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila izgrađena farma svinja, a tek u kolovozu 2017. godine vlada je otkupila farmu od vlasnika, odlučila je likvidirati i izgraditi spomenik u čast romskim žrtvama logora.
Obrazovanjem protiv Roma
Poseban problem predstavljalo je obrazovanje malih Roma koje se automatski slalo u specijalne škole. Poslije su se te škole preimenovale u praktične, a tek su se nakon uvođenja inkluzije školske 2017./2018. godine praktične škole ukinule.
„Generacije su oštećene takvim načinom obrazovanja. Predrasude su ogromne, dovoljno je vidjeti koliko dugo vremena je bilo potrebno da se ukine dvostruko obrazovanje i koliko je prosvjetnih radnika bilo protiv inkluzije. A kad češki Romi odu u neku drugu zemlju gdje oni nisu jedini koji su ‘različiti’ i ‘vidljivi’, često postanu uspješni ljudi. Nedavno je policajac u Engleskoj, podrijetlom Rom iz Češke dobio orden od britanske kraljice (The Most Excellent Order of the British Empire, op.a.) za zasluge i humanitarnu aktivnost. Položaj Roma u ostalim postkomunističkim zemljama je još gori, ali to se tako ne smije uspoređivati, položaj Roma u Češkoj se treba usporediti s položajem ostalih građana“, izričita je predavačica Muhić Dizdarević.
Inače, spomenuti nagrađeni policajac, Petr Torák, češkim medijima je ispričao kako je njegova obitelj otišla iz Češke prije 17 godina jer je ocu bilo preko glave rasističkih izljeva i ponižavanja.
„Moja učiteljica je nagovarala roditelje da me prebace u specijalnu školu, ali to moj otac ne bi nikada dopustio, radije mi je platio privatnu školu“, izjavio je Torák.
Češka pučka pravobraniteljica Anna Šabatova je prije nekoliko dana upozorila kako je licemjerno pozivati Rome da se integriraju dok istodobno želimo da se obrazuju u svojim školama i žive odvojeno u svojim getima.
„O sudbini romskog djeteta se često odlučuje već u šestoj godini života. Žive li roditelji u getu, dijete će ići u školu s djecom slične sudbine. Cijelo djetinjstvo će proživjeti u društvu djece s istim društvenim statusom, istim životnom strategijom, vidicima i ambicijama. S velikom vjerojatnošću to dijete neće nikad ni zamisliti da bi moglo biti pravnik, učitelj ili programer“, piše Šabatova za romski portal romea.cz.
Sterilizacijom protiv Roma
Jedan od problema Roma u Češkoj koji je najviše šokirao međunarodnu javnost je nedobrovoljna sterilizacija Romkinja. U Češkoj su se Romkinje sterilizirale od 1970. do 1990. godine u okviru državne politike protiv “visoke i nezdrave porodnosti”. Neslužbeno, prisilna sterilizacija se nastavila do 2007. godine.
Elena Gorolová imala je 21 godinu kad su je sterilizirali nakon poroda, bez njene volje. Godinama se borila za zaustavljanje ove jezive prakse. Žene su najčešće davale pristanak jer su im češki socijalni radnici prijetili oduzimanjem djece ili socijalnih naknada. Neke su, kao Gorolova, pristale na zahvat neposredno pred porodom, pod utjecajem bolova i bez dovoljno informacija, ne znajući uopće što potpisuju.
Od 2012. godine prije nego što žena potpiše suglasnost o sterilizaciji mora proteći rok od minimum sedam dana i žena mora biti upoznata sa svim posljedicama tog zahvata. Gorolová je o prisilnim sterilizacijama Romkinja u Češkoj govorila po cijelom svijetu pa i pred Ujedinjenim narodima u Ženevi. Češka država se 2009. godine ispričala, ali još uvijek nije obeštetila sterilizirane žene usprkos pozivima UN-a, Vijeća Europe i brojnih organizacija za ljudska prava.
Elena Gorolová – sterilizirana s 21 godinu života (SCREENSHOT: YouTube)
Zbog svog aktivizma, uključujući i napore da se institucionalizirana djeca vrate obiteljima, BBC je Gorolovu stavio na svoju listu među 100 najutjecajnijih žena za prošlu godinu. Trenutno se bori protiv segregacije Romkinja u rodilištima i diskriminacijskog ponašanja osoblja prema njima.
Šanse su prokockane
František Kostlán smatra da je jedino rješenje za smanjenje diskriminacije i integraciju Roma otvorena diskusija između Čeha i Roma.
„Što susjedi manje komuniciraju to se više gledaju poprijeko. Vrlo je bitna i inkluzija u obrazovanju gdje su stvari krenule na bolje, i zakon o socijalnom stanovanju koji još uvijek ne prolazi. Čini se da ga vladajući ne žele, a bez njega nema integracije Roma koji žive u getima. U praksi je potrebno poštovati antidiskriminacijski zakon, posebno kad je u pitanju zapošljavanje Roma“, govori Kostlán.
S obzirom da najviši predstavnici države raspiruju rasizam, pitali smo Kostlána očekuje li poboljšanje života Roma u bliskoj budućnosti.
„U bliskoj budućnosti sigurno ne. Trenutno se za to zalaže samo dio socijalnih demokrata, stranke koja je u koalicijskoj vladi Andreja Babiša slab faktor, oporbeni Pirati, kao i vanparlamentarni Zeleni. Inače, nikoga to pitanje ne tišti niti zanima. A to nije baš pametno, jer odnos ‘bijelih’ susjeda, nekih političara i novinara prema Romima, ovu zemlju razara i traumatizira“, zaključuje František Kostlán.
Češka nije iskoristila značajan gospodarski napredak u posljednjih 15 godina koji je, između ostalog, rezultirao najmanjom zabilježenom nezaposlenošću u povijesti EU, ispod dva posto. Sociolozi su upozoravali da je prokockano vrijeme kada su mogli smanjiti ekonomske razlike među regijama, omogućiti izlazak građana pod ovrhama iz dužničkog ropstva, što je specifikum ljudi iz socijalno izoliranih područja, investirati u predškolsko i osmoškolsko obrazovanje u tim područjima i omogućiti tamošnjim stanovnicama dostupne socijalne stanove.
„Odakle početi? Počinje se stalno. Postoje sredstva, i domaća i ona iz EU, ali sve se svelo na pranje savjesti da se nešto, kao, radi i govori o rješenju problema. Tim novcima se često samo gasi vatra, npr. dobivanje psihološke pomoći nakon fizičkog napada zasnovanog na rasizmu, ali novac ne ide na iskorjenjivanje predrasuda. A zašto je to tako? Zašto Česi ne vole Rome? Nema pravog odgovora, kao i kod svake mržnje. Nitko nikog ne bi trebao mrziti. Loša politika…“, zaključuje Selma Muhić Dizdarević.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: romea.cz
