Clara Zetkin – “Velika dama” ženskog pokreta

/in , /by

Njen buntovni život političarke, feministice i angažirane pacifistkinje donio joj je veliki ugled, ali i brojne neprijatelje. Teze Clare Zetkin o zapošljavanju žena su i danas aktualne. Dan žena koji se danas obilježava u velikom broju zemalja širom svijeta, prvi put je obilježen 28. februara 1909. godine i to u Sjedinjenim Američkim Državama na osnovu deklaracije koju je donijela Socijalistička partija te zemlje. Od 1975. Ujedinjene nacije službeno obilježavaju 8. mart kao Međunarodni dan žena.

Clara Zetkin umrla je 20. lipnja prije točno 75 godina. Na njenom ispraćaju bilo je 600.000 ljudi. Clara Zetkin je preminula u 76. godini života u dvorcu Archangelskoje nedaleko od Moskve, a njena je urna u zidinama Kremlja u Moskvi.

Život posvećen radničkom pokretu

Clara Zetkin, kćer seoskog učitelja, odrasla je u domu u Saskoj u kojem su se njegovale kršćanske i humanističke ideje. Već tijekom obrazovanja za učiteljicu u Leipzigu priključila se njemačkoj Socijaldemokratskoj stranci. Sa svojim životnim partnerom, židovskikm tipografom i revolucionarem Ossipom Zetkinom iz Odese, preselila je u Pariz, gdje je rodila dva sina i pisala za francuski i njemački radnički tisak. Tamo je promijenila svoje djevojačko ime Eissner u Zetkin, bez obzira što nije bila udata za svoju veliku ljubav Ossipa Zetkina. Sudjelovala je u radu osnivačkog kongresa “Druge internacionale” u Parizu kao izaslanica njemačkih socijaldemokrata. Tamo je održala govor kojim je postavila temelje proleterskog ženskog pokreta. U govoru je, među ostalim rekla: “kao što kapitalisti podjarmljuju radnike, tako muškarci podjarmljuju žene, a one će u tom položaju ostati sve dok ne budu ekonomski nezavisne.” Nakon rane smrti svog životnog partnera Zetkina 1890. godine, bez ikakvih sredstava za život preselila je iz Pariza u Stuttgart. Tamo se zaposlila kao urednica proleterskog ženskog časopisa “Jednakost” i udala za slikara Georga Friedricha Zundela.

Clara Zetkin i Rosa Luxemburg – prijateljstvo s posljedicama

Clara Zetkin je bila prva žena koja je ušla u samo vodstvo socijaldemokrata, a na prvoj međunarodnoj socijalističkoj konferenciji žena u Stuttgartu izabrana je za tajnicu. Tri godine kasnije, na drugoj međunarodnoj konferenciji žena 1910. godine u Kopenhagenu prihvaćen je njen prijedlog da se u svijetu 8. ožujak slavi kao Međunarodni dan žena. Rosa Luxemburg bila je jedna od najboljih prijateljica Clare Zetkin. Budući da su unutar socijaldemokratske stranke nailazile na sve veću izlolaciju zbog njihovih antimilitarističkih stajališta, one su 1917. godine zajedno osnovale grupu Spartakus. Iz nje su se kasnije formiralale Nezavisna socijal-demokratska stranka (USPD) i Komunistička partija Njemačke (KPD). Kao delegatkinja KPD-a Clara Zetkin je za vrijeme cijelog trajanja Weimarske republike bila zastupnica u njemačkom Reichstagu, no ona je pretežno živjela u Moskvi gdje je vodila žensko tajništvo “Treće internacionale”. 30. kolovoza 1932. otvorila je sjednicu njemačkog Reichstaga kao najstarija članica parlamenta, a svega nekoliko mjeseci kasnije bježi pred nacionalsocijalistima u Moskvu, gdje je i umire 20. lipnja 1933.

Ramiza Memedi

Autor Ulrike Mast-Kirschning

OPERATIVNI PROGRAM

/in , /by

Na temelju članka 31. stavka2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine, br, l50/11, 119/14, 93/16, i116/18 Vlade Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. prosinca 2020. donijela

ODLUKU

o donošenju Operativnih programa nacionalnih manjina

za razdoblje 2021, – 2024.

I

Donose se Operativni programi nacionalnih manjina za razdoblje 2O2l , – 2024. (u daljnjem tekstu: Operativni programi), u tekstu koji je dostavio Ured potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske aktom, KLASA: 022-03/20 -22/11, URBROJ: 50303-01/02-20-30. od 23.prosinca 2020.

II

Nositelji provedbe pojedinih aktivnosti iz Operativnih programa iz točke I. ove Odluke dužni su na svojim proračunskim stavkama planirati sredstva za provedbu pojedinih aktivnosti u predstojećem proračunskom razdoblju.

III

Zadužuje se Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da Vladi Republike Hrvatske dostavlja izvješće o provođenju Operativnih programa iz točke I. ove Odluke do kraja veljače za prethodnu godinu.

Zadužuje se Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da izradi upute

za izvještavanje o provedbi aktivnosti Operativnih programa na temelju kojih će nositelji

aktivnosti jednoobrazno podnositi izvješća.

IV

Zadužuje se Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da Operativne programe iz točke I. ove Odluke objavi na svojim mrežnim stranicama, a da o donošenju Operativnih programa, na odgovarajući način, izvijesti sva nadležna tijela nositelje provedbenih aktivnosti.

V

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja

 

KLASA:     022-03/20-04/512

URBROJ:   50301-04/12-20-3

Zagreb, 30. prosinca 2020

 

Predsjednik Vlade RH

  1. sc. Andrej Plenković

 

 

 

 

8.a) OPERATIVNI PROGRAM ZA ROMSKU NACIONALNU MANJINU

8.1. Donošenje i provedba Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine te unaprjeđivanje rada Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana.

Aktivnost 8.1.1.

Vlada će donijeti novi Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027.godine te će kontinuirano unaprjeđivati rad Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana kroz povećanje financijskih sredstava do iznosa od 2.000.000 kn ili u skladu s potrebama za provedbu Plana.

Nositelj: Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Rok provedbe: kontinuirano

8.2′ Unaprijeđenije pitanja obrazovanja, socijalne integracije, zapošljavanja i stambenog zbrinjavanja

Aktivnost 8.2.1.

Vlada će razmotriti mogućnosti i poduzeti potrebne mjere s ciljem iznalaženja rješenja za zapošljavanje pripadnika romske nacionalne manjine u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojima postoji potreba suradnje lokalnih vlasti s romskom zajednicom radi koordinacije aktivnosti bitnih za romsku nacionalnu manjinu, u skladu s ciljevima Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027 . godine.

Nositelji: Ministarstvo pravosuđa i uprave, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Hrvatski zavod za zapošljavanje

Rok provedbe: I. kvartal 2021.

Aktivnost 8.2.2.

Vlada će osigurati povećanje sredstava za mjeru javnih radova za pripadnike romske nacionalne manjine, kao i omogu6iti produljenje navedene mjere s l8 na 36 mjeseci.

Nositelji: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Hrvatski zavod za zapošljavanje

Rok provedbe: I. kvartal 2021.

Aktivnost 8.2.3.

Vlada će u sklopu Operativnog programa učinkoviti ljudski potencijali (za naredno razdoblje) osigurati provedbu natječaja za financiranje aktivnosti kojima će se nastaviti poticati i razvijati uključivo obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine.

Nositelji: Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Rok provedbe: kontinuirano

8.3. Unaprjeđenje zakonodavnog okvira

Aktivnost 8.3.1.

Vlada će pri izmjeni i dopuni Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj razmotriti prijedlog zastupnika romske nacionalne manjine i romske zajednice da se deklariranim pripadnicima romske nacionalne manjine omogući pravo korištenja neradnog dana, 8. travnja u povodu Svjetskog dana Roma.

Nositelji: Ministarstvo pravosuđa i uprave

Rok provedbe: IV. kvartal 2023.

Aktivnost 8.3.2.

Vlada će pri donošenju Zakona o socijalnoj skrbi razmotriti prijedloge zastupnika romske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru.

Nositelji: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

Rok provedbe: II. kvartal 2021.

Aktivnost 8.3.3.

Vlada će kontinuirano unaprjeđivati uvjete rada Vijeća romske nacionalne manjine na razini općina, gradova i Županija uključujući i osiguranje adekvatnog prostora za rad istih (posebno u Međimurskoj Županiji), u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Nositelji: Ministarstvo pravosuđa i uprave, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

Rok provedbe: kontinuirano

8.4. Unaprjeđivanje uvjeta rada Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “Kali Sara”

Aktivnost 8.4.1.

Vlada će osigurati sredstva za uređenje i izgradnju prostora Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” i Romskog edukacijsko-kulturnog centra na adresi Pavla Hatza 23/5 i 23/3 u Zagrebu, te će u suradnji s Gradom Zagrebom riješiti imovinsko-pravna pitanja vezana za Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” na način da se prostor Savezu dodijeli dugoročno ili se Savezu osigura pravo otkupa prostora.

Nositelji: Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Savjet za nacionalne manjine

Rok provedbe: IV. kvartal 2021.

Aktivnost 8.4.2.

Vlade će kontinuirano podržavati aktivnosti i rad Središnje knjižnice Roma u Republici Hrvatskoj.

Nositelji: Ministarstvo kulture i medija, Savjet za nacionalne manjine

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.4.3.

Vlada će podržati osnivanje radija s programom za romsku nacionalnu manjinu.

Nositelji: Ministarstvo kulture i medija, Savjet za nacionalne medije, Agencija za elektroničke  medije

Rok provedbe: IV. kvartal 2022.

Aktivnost 8.4.4.

Vlada će razmotriti darovanje ili davanje na dugoročno korištenjem zemljišta na obali radi izgradnje ili obnove objekta za održavanje ljetnih i zimskih edukacijskih seminara za pripadnike romske zajednice iz Republike Hrvatske i inozemstva.

Nositelj: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

Rok provedbe: IV. kvartal 2021.

8.5. Uređenje, urbanizacija i legalizacija romskih naselja

Aktivnost 8.5.1.

Vlada 6e provoditi intervencijske planove za unaprjeđenje Životnih uvjeta i unaprjeđenja infrastrukture u romskim naseljima i područjima naseljenim Romima, uključujući i ona koja su iznad IV. stupnja razvijenosti, i kada njihov broj ne prelazi 5% udjela u ukupnom stanovništvu putem nacionalnih i EU sredstava.

Nositelji: Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Ministarstvo poljoprivrede, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.2.

Vlada će kao posebnu kategoriju izdvojiti područja naseljena pripadnicima romske nacionalne manjine te će u tom smislu uskladiti Zakon o regionalnom razvoju, Strategiju regionalnog razvoja sukladno zaključcima Povjerenstva za praćenja provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od202l. do 2027 . godine.

Nositelji: Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

Rok provedbe: II. kvartal 2021.

Aktivnost 8.5.3.

Vlada će uskladiti zakonsku regulativu, Operativne programe i druge strateške dokumente kako bi sredstva iz europskih i drugih dostupnih međunarodnih fondova usmjerila ka razvoju područja naseljenim pripadnicima romske nacionalne manjine u predstojećoj europskoj financijskoj perspektivi.

Nositelji: Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Ministarstvo

gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo poljoprivrede

Rok provedbe: IV. kvartal 2021.

Aktivnost 8.5.4.

Vlada će nastaviti projekt legalizacije, izmjene prostornih planova, unaprjeđenje infrastrukture i urbanizacije romskih naselja te u slučajevima u kojima to nije moguće provesti stambeno

zbrinjavanje romskih obitelji i izgradnju novih objekata te kupnju i preuređenje postojećih zgrada za stambeno zbrinjavanje i integraciju romskih obitelji.

Nositelji: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i Državne imovine, Središnji državni

ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.5.

Vlada će predložiti rješenje za ozakonjenje bespravno izgrađenih objekata nakon 2011. godine u romskim naseljima.

Nositelj: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

Rok provedbe: II. kvartal 2021.

Aktivnost 8.5.6.

Vlada će kontinuirano putem Središnjega državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanije, provoditi godišnje programe unaprjeđenja Životnih uvjeta pripadnika romske nacionalne manjine u suradnji sa Savezom Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” s ciljem osiguravanja osnovnih Životnih uvjeta u kućanstvima pripadnika romske nacionalne manjine, te osigurati odgovarajući iznos za provedbu programa.

Nositelji: Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.7.

Vlada će podržati projekte unaprjeđenja životnih uvjeta pripadnika romske nacionalne manjine u suradnji sa savezom udruga okupljenih u Savezu Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” kojim će se pristupiti uređenju i obnovi postojećih objekata u vlasništvu socijalno ugroženih pripadnika romske nacionalne manjine.

Nositelji: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine i Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.8.

Vlada će nastaviti s projektom elektrifikacije romskih naselja i kućanstava kontinuirano kroz suradnju Ministarstva gospodarstva i održivoga razvoja i HEP-a.

Nositelji: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o.

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.9.

Vlada će pronaći održivo rješenje za saniranje postojećih ilegalnih odlagališta otpada u  romskim naseljima, kontinuiranog odvoza otpada te izgradnje potrebne komunalne infrastrukture.

Nositelji: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitosti

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.10.

Vlada će putem Ministarstva poljoprivrede i Državnog inspektorata nastaviti provoditi projekt kontrole razmnožavanja pasa u romskim naseljima.

Nositelji: Ministarstvo poljoprivrede, Državni inspektorat

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.11.

Vlada će dovršiti izgradnju društvenih domova u romskim naseljima te nastaviti s izgradnjom objekata za javnu namjenu u romskim naseljima.

Nositelji: Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Savjet za nacionalne manjine

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.12.

Vlada će razmotriti mogućnost legalizacije, uređenja i obnove stambenih zgrada socijalno ugroženih pripadnika romske nacionalne manjine koji stanuju izvan romskih naselja.

Nositelji: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje

Rok provedbe: kontinuirano

8.6 Nastavak procesa uvođenja njegovanja kulture i jezika romske nacionalne manjine po postojećem modelu C u obrazovnom sustavu za pripadnike nacionalnih manjina.

Aktivnost 8.6.1.

Vlada će putem Ministarstva znanosti i obrazovanja, Agencije za odgoj i obrazovanje osigurati financijske i kadrovske preduvjete za izradu udžbenika i ostalih potrebnih materijala za provedbu Modela C za romsku nacionalnu manjinu sukladno usvojenom kurikulumu.

Nositelj: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: IV. kvartal 2021.

8.7. Unaprjeđenje postojećeg okvira odgoja i obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine

Aktivnost 8.7.1.

Vlada će kontinuirano, sukladno mogućnostima te kriterijima propisanim javnim natječajima, povećavati maksimalni mjesečni iznos učeničkih (na 1.000,00 kn) i studentskih stipendija (na 2.700,00 kn) za pripadnike romske nacionalne manjine.

Nositelj: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: III. kvartal 2021.

Aktivnost 8.7.2.

Vlada će programski i kontinuirano podržavati projekte obrazovanja odraslih na svim razinama do izvanrednih studija, zapošljavanja i samozapošljavanja pripadnika romske nacionalne manjine putem Povjerenstva za provedbu Nacionalnog plana za Rome za razdoblje od 2021 . do 2027.

Nositelji: Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.7.3.

Vlada će poticati obrazovanje pripadnika romske nacionalne manjine na svim razinama te će aktivno raditi na donošenju potrebnih udžbenika, radnih i drugih materijala za provedbu obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine pod zasebnim manjinskim modelima te će poticati pozitivnu diskriminaciju romske nacionalne manjine za upise na sve razine obrazovanja, a posebno visokog obrazovanja putem kvota na visoka učilišta – jedan po smjeru te će za te svrhe osigurati potrebna financijska sredstva na poziciji Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Nositelj : Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.7.4.

Vlada će kontinuirano unaprjeđivati uvjete u romskim naseljima i obrazovnim institucijama na područjima naseljenim Romima s ciljem stvaranja mogućnosti za obavezno dvogodišnje predškolsko obrazovanje djece romske nacionalne manjine te će u tu svrhu unaprjeđivati postojeću i izgraditi novu potrebnu infrastrukturu (vrtići, Škole i montažne objekte). Vlada će u tom smislu unaprijediti uvjete te proširiti Osnovnu školu Dr. Ivana Novaka, Macinec, unaprijedit će uvjete i izgraditi Školsku sportsku dvoranu za Osnovnu školu Kuršanec, Čakovec te gradnjom proširiti vrtić u romskom naselju Kuršanec.

Nositelj: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.7.5.

Vlada će kontinuirano poticati održavanje edukativnih igraonica u dječjim vrtićima i/ili školama za djecu predškolskoga uzrasta s ciljem učenja hrvatskog jezika i ostalih aktivnosti radi bolje integracije u odgojno-obrazovni sustav.

Nositelj: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.7.6.

Vlada će podržavati programe obrazovanja odraslih i ostale aktivnosti budućeg Romskog edukacijskog centra u Zagrebu.

Nositelji: Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Agencija za odgoj i obrazovanje

Rok provedbe: kontinuirano

Vlada će u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom obrtničkom komorom poduzeti mjere za pomoć srednjoškolcima pripadnicima romske nacionalne manjine u pronalasku obvezne prakse.

Nositelj: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.7.8.

Vlada će podupirati unaprjeđenje uvjeta rada vatrogasnih društava i nabavu vatrogasnih vozila na područjima naseljenim Romima s ciljem unaprjeđenja sigurnosne situacije u romskim naseljima.

Nositelji : Ministarstvo unutarnjih poslova, Hrvatska vatrogasna zajednica

Rok provedbe: IV. kvartal 2021.

8.8. Uređenje ustanova romske nacionalne manjine i obilježavanjem stradanjaRoma u Drugom svjetskom ratu.

Aktivnost 8.8.1.

Vlada će poduprijeti donošenje prostornog plana područja posebnih obilježja JUSP Jasenovac kojim će se urediti i obuhvatiti lokalitet romskog groblja i novoizgrađenog Romskog memorijalnog centra Uštica te će pravno regulirati suradnju Centra (Saveza) i države, u suradnji s JUSP Jasenovcem, s ciljem održivog rada, daljnjeg uređenja i postava Centra.

Nositelji: Ministarstvo kulture i medija

Rok provedbe: II. kvartal 2021.

 

NASILJE U OBITELJI

/in , /by

Nasilje u obitelji može se dogoditi u svakoj obitelji, bez obzira koje je nacionalnosti, obrazovanosti, kojem je imovinskom statusu; siromašnom ili bogatom idr.  Svakog sata u Hrvatskoj je zlostavljana jedna žena – sudeći po prijavama institucijama. Istraživanja kažu – na jedno prijavljeno, dolazi još 10 neprijavljenih slučajeva nasilja u obitelji.

Što je nasilje u obitelji? Kao što mu samo ime govori, nasilje u obitelji obuhvaća nasilje koje se događa između članova obitelji (roditelja,  braće i sestara ili članova obitelji, npr. roditelja i bake/djeda). Nasiljem u obitelji smatraju se svi prijeteći, prisiljavajući ili kontrolirajući postupci koje koristi jedan član obitelji prema drugome.

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji definira nasilje u obitelji kao svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja;

-tjelesno nasilje, kao i primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda,

-tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,

– psihičko nasilje, tj. psihička prisila koja uzrokuje osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, uhođenje ili uznemiravanje preko sredstava za komuniciranje ili komuniciranja s trećim osobama, izolacija ili ograničavanje slobode kretanja, sprječavanje kontakta s članovima obitelji ili drugih osoba, okrivljavanje druge  osobe za nasilno ponašanje, prisiljavanje prakticiranja vjere kojoj osoba ne pripada,

-spolno nasilje, spolno uznemiravanje, inzistiranje na spolnom odnosu ili drugim seksualnim postupcima koje druga osoba ne želi

-ekonomsko nasilje

Kako nasilje utječe na ostale članove obitelji? Nasilje u obitelji može se događati između dva ili više članova obitelji, ali ono neizbježno utječe na sve članove te obitelji. Iako se zlostavljanje djece i nasilje u obitelji razdvajaju kao oblici nasilja, važno je istaknuti da se oni najčešće međusobno ne isključuju. Treba dijete smatrati žrtvom, iako nije primarna žrtva, kada čuje ili svjedoči konstantnim svađama ili fizičkom nasilju između roditelja ili drugih članova obitelji. U tim situacijama smatra se da dijete doživljava psihičko ili emocionalno zlostavljanje zbog čega ima povećan rizik da i samo postane nasilno, posebno kad bude odraslo.

Kako obiteljsko nasilje utječe na članove obitelji? Ako i postoji nasilje u obitelji, te je ono uobičajeno, s protekom vremena postaje sve gore. Obzirom na to, roditelj koji doživljava nasilje može imati poteškoća u donošenju odluke da napusti takvu obitelj. Razlozi koje najčešće navode jesu prevelik strah od reakcije počinitelja nasilja, nedostatak financijskih sredstava da napuste obitelj, briga o djeci i kako će odlazak utjecati na njih, ali  i nadaju se da će nasilje prestati i da će se osoba koja čini nasilje promijeniti. Rijetko će osoba samostalno donijeti odluku otići od obitelji u kojoj je zlostavljena. Osobito je važno da zlostavljena osoba osigura neku vrstu podrške za sebe u bilo kojem obliku.

Američki psihijatar Lundy Bancroft je više godina proučavao obiteljsko nasilje, a radio je s više od tisuću zlostavljača i kontrolirajućih muškaraca u terapijskim grupama za zlostavljača. Napisao pet knjiga na temu obiteljskog nasilja kao rezultat razgovora i analize nasilnika i njihovih žrtava, a s ciljem pomoći žrtvama da spriječe početak ozbiljnog nasilja ili da se riješe života u nasilju.

Osnovna poruka Bancroftove knjige “Zašto on to radi? –  Uvid u misli ljutitih i kontrolirajućih muškaraca” je otkriće da nasilnik ne maltretira ženu i djecu jer se osjeća loše, jer je ljut, povrijeđen, traumatiziran još u djetinjstvu ili ima neko drugo emocionalno opravdanje.

Korijen zlostavljanja je osjećaj vlasništva i nije točno da zlostavljači ne mogu prestati zlostavljati! Oni to ne žele jer se ne žele odreći moći i kontrole!– otkriva Bancroft. Svi razlozi koje zlostavljači iznose za svoje ponašanje su samo izgovori. Ne pokreću ih emocije, nego uvjerenja, vrijednosti i navike. Od svojih partnerica očekuju da ispune sve njihove fizičke, emocionalne i seksualne potrebe, da ih pritom poštuju, a oni sami ni za što nisu odgovorni. Partnerica je za zlostavljača njegova sluškinja, psihoterapeutkinja, kurva i zadivljena slušateljica, a pritom se nikada ne smije naljutiti na njega jer je on uvijek u pravu. (piše;Branka Stipić)

Život Roma/Romkinje; Mnoge obitelji žive u siromaštvu sa velikim brojem djece. Djeca su odrasla u obitelji u kojoj se nikad nije razgovaralo o političkim temama. Nikad se nisu spominjali niti se tada znalo za diskriminaciju, nisu govorili o siromaštvo, izolaciju idr. Bilo ih je strah otvoreno progovoriti o svojim problemima i potrebama. Živjeli su kao i njihovi roditelji i rodbina. Rijetki su imali dobar život. Oni nisu mogli poboljšati svoje uvjete živote kao njihovi susjedi koji su radili, imali svoja vlasništva, mislili da kao Romi ne mogu živjeti bolje u boljim uvjetima – bez rada i obrazovanja. Bile su velike razlike između života Roma/Romkinja i njihovih susjeda ne Roma. Uvijek bi se zapitali zašto Romi moraju živjeti na periferiji grada bez osnovnih uvjeta za život, bez vode i kanalizacije, imati neasfaltirane ulice i živjeti u malim kućicama od kartona ili zemlja pokrivenima samo s najlonskom folijom, dok njihovi sugrađani iz drugih zajednice žive u sređenim kućama, u zgradama imaju stanove, imaju posao, rade u državnim institucijama ili nekim drugim poslovima, za razlika od Roma koji rade uglavnom kao čistaći ili skupljaju otpad. Kada bi se zaposlili negdje kao čistačice morali su imati neku vezu i davati mito.

Kako je vrijeme prolazilo, tako su se razlike povećavale i Romima je bilo jako teško se zaposliti. Također u školama su bili zlostavljeni. Romkinje su bile posebno izolirane od društva. Njihova zadaća je bila samo da skrbe o djeci i kućanstvu. Obiteljsko nasilje je bila normalna pojava. Ženu je mogao tući osim supruga i svaki drugi muški član u obitelji kao na pr. otac, brat, stric idr.

Osobna priča;

Rođena sam na Kosovo. Moj točan datum i godina rođenja nisu točni, a mislim da imama oko 70. godina. Znate prije kako je bilo, rodi se dijete a roditelji ne žure sa upisom, jedino ga upišu na vrijeme ukoliko mu je potreban rodni list za dječji doplatak ili nešto drugo. Ostala sam bez majke kada sam imala svega 2-je godine. Tada me je strina uzela i odgojila me je do moje 8-e godine. Tata se oženio već je imao prvo dijete sa tom ženom kada me je uzeo sebi. Tada su počeli moji problemi. Žena od mog oca a moja maćeha dijete bi ostavila meni na čuvanje a ona bi išla u gradu, išla bi kod svojih prijateljica na kavi sve do sat prije dolaska moga oca koji je tada radio.  Ukoliko nešto ne napravim onako kako je moja maćeha rekla, istukla bi me i dala mi do znanja da uradim onako kako ona kaže. Ocu nisam smjela reći, a niti bilo kome drugome jer mije prijetila.

Udala sam se na 14 godina (ugovoreni brak) i to kod rodbine od moje maćehe. Otac je pristao radi svoje žene i dogovorio se sa tom obitelji. Muža nisam poznavala, upoznala sam ga kada sam došla u njihovu kuću. Muž mi je bio radnik. Radio je sve, često ga nije bilo doma i po nekoliko dana. Tko god ga je zvao on je išo raditi sve dok nije našao stalni posao.

Moj otac je živio u gradu a mene su dali da živim na selu, gdje je život skroz drugačiji bio. Moj otac je radio u rudniku, dok muževa obitelj nije radila oni su živjeli od trgovine, prodavajući svoje proizvode po tržnicama. Ja sam se teško uklopila u njihov način života. Nisam poznavala njihov običaj. Sve što sam do tada znala njima se nije svidjelo, te sam morala naučiti iz početka. Moja svekrva (muževa majka) je bila jako loša prema meni. Sve što sam radila njoj nije bilo dobro i nije valjalo. Uvijek bi se samnom svađala govoreći da sam nesposobna i da ne znam ništa. Ja nisam smjela ništa joj reći. Tući snahe tada je bilo normalno. Za svaku sitnicu ukoliko nije bilo po volji bilo kojem članu obitelji mogli su vikati, psovati pa čak i tući snahu. U usporedbi sa sadašnjim vremenom, biti snaha u to vrijeme je isto kao i biti nečiji rob.

Uvijek je postojala razlika među muškoj i ženskoj djeci. Kod Roma je bila tradicija da najmlađe muško dijete čuva roditelje kada budu ostarjeli i cjelokupna imovina ostaje njemu. Otac mi nije dao ići u školi. Braću je upisao u školi ali nisu bili zainteresirani da je završe, napustili su je već u trećem i četvrtom razredu. Jedan je završio srednju školu ali nije nikada radio u struci zbog nacionalnosti. Mnogi Romi ne bi išli na daljnje školovanje upravo zbog toga jer nisu mogli se zaposliti u struci zbog toga što su Romi. Svako bi svoju rodbinu zaposlio a Romi bez obzira na kvalifikaciju nisu mogli se zapošljavati.

Bez obzira na koliko mi je bilo težak život i koliko sam bila zlostavljena svim vrstama i fizički, i psihički, nisam muža napustila jer mi je bilo sram što će drugi reći a i mislila sam ako se ponovo udam neće mi ništa bolje biti. Isto i danas se strahuje od osude okoline. Također žao mi je bilo djecu ostaviti ih, tko će ih čuvati kako će im biti situacija i tko će ih čuvati jer i ja sam narasla bez majke i znam kako je. U zajedničkom braku imamo osmoro djece, sve smo ih dali educirati, napravili smo kuću i suprug mi je u mirovini.

 

Ramiza Memedi

Zajedno za zaštitu i promicanje prava žena u Hrvatskoj

/in /by

Nacionalna politika za ravnopravnost spolova, unatoč zakonskoj obvezi Vlade, nije donesena još od 2015. godine zbog nedostatka političke volje.

Hrvatska je u procesu donošenja novog proračuna. Upravo sada je važno zagovarati donošenje nove Nacionalne politike za ravnopravnost spolova i financiranje i uvrštavanje mjera koje se tiču zaštite prava žena kako bi organizacije diljem Hrvatske koje pružaju pomoć ženama, a jedva preživljavaju, dobile potrebnu podršku za svoj rad, te kako bi se omogućilo sustavno provođenja mjera koje se tiču zaštite prava žena.

Također je u tijeku proces definiranja prioriteta Europskog socijalnog fonda te je  važno da se prioriteti Hrvatske u zaštiti prava žena definiraju kroz Nacionalnu politiku i da se odraze na prioritete Europskog socijalnog fonda i načine trošenja njegovih financijskih sredstava.

Upravo iz navedenih razloga Ženska mreža Hrvatske provodi projekt Zajedno za zaštitu i promicanje prava žena i online kampanju #HocemoNacionalnu sa partnerskim organizacijama na razini cijele Republike Hrvatske.

Projekt Zajedno za zaštitu i promicanje prava žena u Hrvatskoj je podržan sa 4.995,00 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova.

Ovaj sadržaj isključiva je odgovornost Ženske mreže Hrvatske

 

 

 

Vrisak njihove kćeri

/in , /by

Nitko, kaže Ljiljan Oršuš, ne zna što je zapravo 18-godišnjak tražio u njihovoj kući i koje su mu bile namjere.

Bacio je kamen prema njemu

– Oko pet sati ujutro suprugu i mene probudio je vrisak naše kćeri. Prvo smo mislili da je ružno sanjala, a kad sam ušao u sobu, vidio sam muškarca kako izlazi kroz prozor. Odmah sam krenuo za njim i prvo sam bacio kamen prema njemu. Nisam ga pogodio, ali sam ga uspio dostići i nisam ga puštao sve dok nije došla policija – priča nam Ljiljan Oršuš.

Pijani 18-godišnjak, dodaje Ljiljan, nudio mu je 200 kuna kako ga ne bi prijavio policiji.

Nisam htio ni čuti za novac jer tko zna što je on zapravo namjeravao napraviti kad je ušao kroz prozor u našu kuću. Bio je bos, a i bicikl je ostavio u našem dvorištu pa je sigurno imao nekakav plan bez obzira na to što je bio pijan – kaže Ljiljan Oršuš.

Nacionalna manjina

Odmah drugi dan nakon neočekivanog posjeta, ističe Ljiljan, 18-godišnjak se opet “motao” oko njegove kuće. Zbog toga je obitelj Oršuš u strahu da ih iz osvete ne napadne.

Mi mu kao nacionalna manjina, očito smetamo, misli Ljiljan

– Mi smo Romi i u Čepelovac smo se doselili prije tri mjeseca kako bismo imali mir. Tu smo se dobro uklopili, a ne poznajemo 18-godišnjaka koji je upao u našu kuću. Poslije sam doznao da se druži s vršnjacima iz Čepelovca, a kako on nije Rom, mogu samo pretpostaviti da mu mi, kao nacionalna manjina, smetamo i da ima nešto protiv Roma. Od nedjelje više ne spavamo mirno i bojimo se da nam taj divljak ne naudi – zaključio je Ljiljan Oršuš.

Mladić pijan

Policijskom istragom utvrđeno je da je 18-godišnjak u nedjelju oko pet sati pod utjecajem alkohola od 1,25 promila neovlašteno ušao u kuću 32-godišnjaka i probudio ukućane.

– Prema osumnjičeniku podneseno je posebno izvješće nadležnom Državnom odvjetništvu – navode u županijskoj Policijskoj upravi.

Dinko Borzan-Podravski

Izložba “Moj dan”

/in , /by

Izložba “Moj dan – život djece i mladih Roma” – pogled na život djece i mladih Roma kroz šest video radova

Izložba “Moj dan – život djece i mladih Roma” otvara se u ponedjeljak 7. rujna 2020. godine u Galeriji Forum, a donosi nove poglede na život djece i mladih Roma kroz šest video radova redateljica Martine Globočnik i Morane Ikić Komljenović. Dokumentaristički video uradci nastali su s namjerom ukazivanja na potrebu izjednačavanja životnih prilika s obzirom na univerzalnost ljudskih prava i zabranu diskriminacije te kako bi doprinijeli rušenju stereotipnih stavova, posebice onih koji posljedice siromaštva pogrešno poistovjećuju s etničkim podrijetlom. Radovi u produkciji kuće Fade In gledatelja uvode u svakodnevicu djece i mladih pripadnika romske nacionalne manjine kroz prikaz stvarnih priča iz vizure subjektivne percepcije vraćajući tako protagonistima glas, u želji da ih se čuje.

“Dokumentirajući žive i neposredne situacije jednog dana”, prema riječima redateljica Martine Globočnik i Morane Ikić Komljenović, “upoznajemo njih, njihovu obitelj, prijatelje i probleme s kojima se nose tako da govore o prijelomnom ili važnom trenutku koji ih je obilježio kroz njihovo odrastanje, utjecao na ono tko su i kakvi su oni danas.”

Kroz osobne priče ovih mladih ljudi nazire se i društveni kontekst današnjice u kojem žive i odrastaju, a čija diskrepancija između tehnološkog i formalnog napretka s jedne te izostanka društvene svijesti s druge strane, potiče promatrača na aktivno promišljanje o utjecaju imanentnog društvenog i političkog pozicioniranja Roma na nebrojene osobne životne priče, uslijed naslijeđenog tumačenja odnosa, povijesti i identiteta.

U sklopu izložbe Moj dan – život djece i mladih Roma kustosica Karla Pudar organizirat će popratne sadržaje sukladno propisanim epidemiološkim mjerama, a postav se u Galeriji Forum može pogledati sve do 7. listopada 2020. godine.

Izložba je dio projekta Uključivanje Roma – Ispunjavanje preduvjeta za učinkovitu provedbu politika usmjerenih na nacionalne manjine – FAZA I kojeg provodi Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske. Organizacija izložbe je sufinancirana u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda.

 K. V.

Samanta Bajram

/in , /by

Samanta Bajrami, brucoškinja na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo UCG Spremno koračajte ka svom cilju

Petak, 18 septembar 2020 07:36

„Budi strpljiva, bez odustajanja, sve će se jednog dana isplatiti, jer gradiš svoju budućnost“ – ponavljala bi sebi Samanta Bajrami svaki put kada bi se obeshrabrila. Završila je SSŠ „Spasoje Raspopović“, smjer konfekcijski tehničar, a vanredno frizerski. Ona je korisnica našeg programa mentorske podrške „Povećanje pristupa i učešća romskih učenika u srednjem obrazovanju i prelasku na tržište rada“ koji finansira Evropska unija, a sprovodi se posredstvom Romskog obrazovnog fonda.

Samanta je tokom školovanja obavljala praksu u frizerskom salonu, firmi Dress-press za proizvodnju i prodaju tekstilne odjeće, kao i u Ateljeu Marine Banović-Džuver. Za nju putovati znači živjeti, pa je vođena tim snom odlučila da nastavi školovanje i upisala Fakultet za turizam i hotelijerstvo Univerziteta Crne Gore. Njena najveća podrška na putu obrazovanja je majka koja joj beskrajnim entuzijazmom uvijek pomaže. Bajrami je bila naša saradnica na projektu „Novi početak za 500 učenika“. Pomagala je romskim porodicama da upišu djecu u vrtiće, osnovne i srednje škole. Učestvovala je u obukama, projektnim aktivnostima, a mogućnost da motiviše, ojača svoju zajednicu i pošalje im važnu poruku joj mnogo znači. Šta osim navedenog poručuje Samanta, pročitajte u nastavku.

Zašto si odabrala Srednju stručnu školu i zanimanje konfekcijski tehničar? Jesi li imala praksu?
BAJRAMI: Htjela sam da se školujem za frizera, ali nisam uspjela dobro da se pozicioniram na rang listi. Bila sam ljuta jer sam imala vrlodobar uspjeh. Nakon razgovora sa direktoricom odlučila sam se za smjer konfekcijskog tehničara jer traje četiri godine, a da za frizera polažem izvanredno. Tako da na kraju imam ne samo jednu, već dvije diplome. S obzirom na to da sam imala dva smjera koja sam uporedo pohađala, i te kako je bilo praktičnog dijela nastave, kako u školi, tako i u frizerskom salonu, potom u DOO Dress-press za proizvodnju i prodaju tekstilne odjeće, također i u Ateljeu Marine Banović-Džuver.

Kakva te sjećanja vežu za srednju? Kakva je bila komunikacija s učenicima, profesorima? Jesi li stekla prijatelje iz škole s kojima se družiš i nakon časova?

BAJRAMI:To su bili moji najljepši dani. Imam pozitivna sjećanja na školu i prijateljstva koja sam stekla za te četiri godine. U odjeljenju je bilo svega osam djevojaka i sa svima sam imala druželjubiv i korektan odnos, ne samo sa odjeljenjem, već i školskom družinom, većinskom zajednicom. Naravno da se naše prijateljstvo nije završavalo u dvorištu, nastavljalo se i nakon polovine dana provedenog u školi, pa i dan-danas. Tokom tog perioda veliki podsticaj davali su mi profesori i razredna. Bili su tu u svakom datom trenutku, da pomognu u učenju, ali i savjetovanju problema i raznih situacija. Mogu im se samo obratiti sa jednom velikom riječju -hvala!

Jesi li imala podršku mentora? Na koji način ti je mentor pomogao?

BAJRAMI: Moja mentorka je bila profesorica Snežana Lopičić. Uvijek je imala odgovor na moja pitanja i pružala mi je pomoć kada mi je bila potrebna. Jedna je od mentora koji brižljivo brinu o đaku. Nikada nisam osjećala da vodi drugačiji razgovor sa mnom u odnosu na druge.

Kako je na tebe uticala pojava korona virusa? Je li bilo teško pratiti nastavu online tokom prvog talasa? Jesi li imala odgovarajuće uređaje?

BAJRAMI: Bila sam jako zbunjena. U početku smo imali grupe na Viberu na kojima nas je profesor obavještavao šta trebamo da učimo. Ali, kako je vrijeme odmicalo, situacija je bila sve ozbiljnija. Došao je trenutak za završne ocjene, a nisam imala laptop. Onoliko koliko sam mogla da radim pomoću telefona, radila sam. Ubrzo nakon toga zahvaljujući projektu NVO Mladi Romi dobili smo tablete i internet kartice kako bismo bili odgovorni prema našim školskim obavezama.

Bila si naša suradnica na terenu za Podgoricu pri upisu djece u vrtiće i škole. Imaš li podatke koliko djece je upisano u vrtiće, osnovnu i srednju školu?

BAJRAMI: Budući da sam prvi put bila u mogućnosti da pružim pomoć mojoj zajednici i zaradim džeparac, zahvaljujem se na pozivu i saradnji. Što se tiče podataka za Podgoricu, 32 učenika upisana su u prvi razred srednje, a 85 učenika u prvi razred osnovne škole.

Je li bilo teško obaviti zadatak? Koji su bili najveći izazovi?

BAJRAMI: Bilo mi je zadovoljstvo da budem dio tima, da mogu da pomognem. Biti motivator svojoj zajednici je veliko postignuće. Prvi put sam bila terenski saradnik. Očekivanja su bila realna. Bilo je porodica koje su znatiželjno prilazile da pitaju za upis, ali i onih koje su smatrale da se njihovo „dijete dovoljno skolovalo“, na što sam reagovala i pokušala onoliko koliko je u mojoj moći da ukažem da griješe, da im objasnim da je u današnje vrijeme situacija drugačija. RE srednjoškolcima je obezbijeđena stipendija od 60 eura mjesečno, imaju mentore koji su zaduženi da im ukažu pomoć. Srednja škola je vrlo važna za njihovu budućnost, za pronalazak posla. Roditelji su bili u nedoumici nakon ovih saznanja i pristali su da upišu djecu. Posmatrajući te porodice koje su pristale, osjećala sam olakšanje i shvatila da dolazi do poboljšanja za Rome. Ovo iskustvo je bilo veliki izazov za mene. Nadam se da će neki roditelji promijeniti mišljenje o školovanju svoje djece.

Upisala si Fakultet za turizam. Šta misliš kako će ti taj fakultet koristiti? Čime bi voljela da se baviš nakon studija? Gdje vidiš sebe?

BAJRAMI: Nešto sto sam oduvijek sanjala jeste putovanje. Putovati znači živjeti. Tokom i završetkom ovog fakulteta ispuniću sama svoje sanjarije. Nakon završetka studija, nastojaću da se bavim turizmom. „Nastojati“ jer sam završila dvije škole koje su takođe različite. Sigurna sam da će mi nešto od njih značiti i poslije studija, ali moj posao će biti u oblasti turizma. Upoznaću druge države, kulture i jezike, imaću prilike da radim ono što volim.

Imaš li podršku roditelja kada je riječ o obrazovanju?

BAJRAMI: Majka mi je najveća podrška. Puna entuzijazma, podstiče me u svakom trenutku. Kada mi ponestane snage, samo se sjetim riječi koje mi upućuje: „Prelistaj, pročitaj i nauči sada dok možeš, jer dani dok učiš učiniće te osobom koja će u budućnosti graditi sama svoj život“. Rečenice poput tih me motivišu da nastavim tamo gdje sam stala bez posustajanja.

Kažite nam nešto o tvojoj porodici. Koliko ima članova, jesu li neki zaposleni, školovani?

BAJRAMI: Moji roditelji su razvedeni, živim sa majkom i nas dvije smo jedna drugoj porodica. Dvije sestre su udate i brat mi je oženjen. Svako od njih ima svoju djecu i svoj dom. Jedna od sestara ima završenu osnovnu školu, druga nije završila srednju, a brat jeste.

Imaš li poruku, savjet za vaše vršnjake što se tiče obrazovanja?

BAJRAMI: Rečenica kojom se uvijek vodim je „Budi strpljiva, bez odustajanja, sve će se jednog dana isplatiti, jer Samanta, gradiš svoju budućnost!“ Isto savjetujem i mojim vršnjacima. Neka pronađu sebe tamo gdje misle da pripadaju i neka koračaju ka zadatom cilju što spremniji. Bez izgradnje samog sebe nisi osoba!

Šta misliš o ranom stupanju u brak?

BAJRAMI: Prije tri godine Centar za romske inicijative iz Nikšića organizovao je forum teatar. Bila sam pozvana da učestvujem u toj aktivnosti, prihvatila sam iz znatiželje. Glumila sam djevojčicu koju odvlače iz školske klupe kako bi je udali za par novčanica. U tim trenucima osjećala sam se jako loše. Dogovarali su koliko novca treba se izbrojati, da li sam prethodno imala momka, znam li da čistim i kuvam… Slušam oca i brata kako se protive mojim riječima, ućutkivajući moju mamu koja sjedi u ćosku i plače. Osjećala sam se kao dostina djevojčica koje sve ovo proživljavaju u stvarnosti. Ta činjenica je nešto što me u svakom momentu može izrevoltirati i dan-danas mi nisu jasne pojedine činjenice vezane o ranom stupanju u brak. Kako roditelji mogu uskratiti svome djetetu djetinjstvo, školovanje, život i dati ga nepoznatoj osobi da živi negdje u inostranstvu u maloljetnim godinama.
I upravo zbog ovih situacija mojim drugaricama toplo preporučujem da se obrazuju, jer će upravo kroz obrazovanje saznati da i oni imaju pravo da kažu ne i da žive normalan život!

Imaš li hobi? Šta radiš u slobodno vrijeme?

BAJRAMI: U slobodno vrijeme sebi, majci, sestrama, sestričnama pravim frizure. Smatram da je to moj hobi, jer kroz hobi mogu proširiti znanje, vještinu i iskustvo te uspostaviti kontakte s drugim ljudima. Kada imam makar tri slobodna dana onda je moj izbor otići negdje, vidjeti i upoznati nešto novo.

 

Intervju sprovela: Milena Čavić, novinarka, saradnica NVO Mladi Romi

Stavovi izrečeni u ovom tekstu se ni na koji način ne mogu smatrati stvavovima NVO Mladi Romi, Romskog obrazovnog fonda i Evropske unije

‘Želite moju kćer? Uzmite je!‘

/in , /by

Otac je rekao: ‘Želite moju kćer? Uzmite je!‘ A ja ću postati prva romska sutkinja u Hrvatskoj

Rosana (20) nije znala hrvatski, a u školi je dobivala samo jedinice. A onda je usvojena i upisala je Pravo

Ju mes studentic pravni fakultet š uj fi odvjetnica/sutkinja. Tako nam je Rosana Mihanović, pola na hrvatskom, pola na romskom napisala tko je i što želi.

– Ja sam Rosana, studiram pravo i želim biti odvjetnica ili sutkinja – piše. Baš i nije sigurna je li točno napisala. Iako je do prije pet godina više govorila romski nego hrvatski, u tih joj se 70-ak mjeseci preokrenuo svijet. Iz siromašnog je romskog naselja Sitnice u Međimurju došla živjeti u stan u središtu Zagreba. Od jedinica u srednjoj Ekonomskoj školi u Prelogu, do završene brucoške godine na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Godinu je prošla, ostao joj je jedan ispit koji ima pravo prenijeti, ali ne da joj se. Radije puno uči.

Sjajna je Rosana, samouvjerena mlada žena. Pomalo sramežljiva.

Rosanina udomiteljica i druga majka, kako ju zove, je Katarina. Iako po struci odvjetnica, šarmantna blondina, posvetila se brizi o Rosani i curici koju ćemo nazvati Mila, iako joj to nije pravo ime. Cure je udomila, i o njima sjajno brine. Obje su druge osobe nego onog dana kad su došle živjeti na Trg žrtava fašizma. Mila je četverogodišnja mulatkinja, čiji su otac i majka, zbog zlostavljanja svoje djece, završili u zatvoru. Nekoliko je puta zbog lupanja njezinom glavom o pod imala izljev krvi u mozak.

Smatrali su je za curicu koja nikad neće govoriti ni hodati. Mislili su da je gluha i slijepa. Hvala Bogu, prevarili su se. Rosana je s Katarinom redovito odlazila u Dječji dom u Nazorovoj posjećivati Milu. Katarina je tražila njezin blagoslov da ju uzmu. Nije se dvoumila.

Ona i Rosana prave su sestre. Mila danas priča i hoda, Rosanu voli više no ikog.

Blato do koljena

Iako, Rosana ima četiri sestre i doma, u Međimurju. Ona je najstarija. Osamnaesta joj je.

Odmalena je Rosana znala da želi nešto postići.

– Da bih to postigla, nisam tada točno znala što, ali znala sam da to mogu samo ako odem iz naselja. Mislila sam, dakle, ništa od toga. No, u jednom je trenutku došla Katarina – započinje Rosana priču kako je od djevojke iz romskog naselja, ruku na srce – besperspektivnog miljea, postala zagrebačka studentica prava.

Katarina je u naselje dolazila kao aktivna članica kršćanske zajednice. U naselju tada, ne tako davno, još nije bilo asfalta.

– Blato je bilo do koljena. Nije bilo javne rasvjete i ljudi su doslovno bili gladni. Dijete od tri godine hoda u bodiću po snijegu. Mi u zimskim jaknama. Klinci su jeli jednom na dan pa smo im donosili hranu. Obrazovanje nula bodova. Djeca su padala prvi osnovne jer nisu znala hrvatski jezik. Škola izgleda tako da klinci dođu doma, bace ruksak i odu van. Njihovi roditelji imaju nekoliko razreda škole i nema im tko pokazati zadaću – priča nam Katarina. Kao i u drugim romskim naseljima u Međimurju, i kod njih je još donedavno bilo puno oružja, droge i alkohola. Danas je, pak, situacija puno bolja.

Tražila izlaz

U takvom je ambijentu upoznala Rosanu.

– Dolazila je na naše sastanke, svaki smo put sve više razgovarale. Imala je jako loše ocjene. Pomagala sam joj pri učenju, otišla na razgovor s razrednicom koja nije znala što mi reći. Rekla je da malo romske djece uopće završi srednju školu – mučila je Katarinu Rosanina sudbina. Stoga nije dvojila, nego pitala njezine roditelje da ju puste živjeti s njom. Onako, neformalno, bez papira i statusa udomiteljstva. Taj su dio riješile tek nedavno.

– Katarina me pitala u našim razgovorima što bih željela, rekla sam otići iz sela u kojemu sam ograničena, nemam šansu – bila je svjesna svoje budućnosti Rosana, ostane li u selu.
Iako je sumnjala da će roditelji pristati pustiti ju s Katarinom, bilo je to vrlo lako. Samo je, pokazalo se, trebalo pitati.

– Želiš ju? Uzmi si ju – rekao je Rosanin otac, svjestan time da kćeri radi najveće dobro. Osigurava joj budućnost. Danas joj pošalju i za džeparac, da joj se nađe.

Uspjeli smo ju nekako prebaciti tu u Ekonomsku školu. I ona i škola su međusobno bili skeptični – smije se danas Katarina.

I Rosana je, kaže, koliko joj je god bilo teško otići, znala da joj je to dotad jedina prilika izaći iz sela.

– Željela sam da od mene bude nešto, da postignem nešto u životu – mislila je tada, a misli to i danas.

Najveći Rosanin problem nije bilo učenje.

– Nisam mogla sjediti pola sata u komadu na miru. Bila sam bez koncentracije – sjeća se Rosana.

Prvi razred je uspjela završiti sa solidnom trojkom, ostala tri je prošla s vrlo dobrim. Četvrti umalo i s odličnim. Državnu maturu položila je bez problema. Puno je vježbala.

Znala je da bez štrebanja nema upisa na pravo. A željela je biti odvjetnica. Ili sutkinja, voljela bi probati oboje pa što joj se svidi, kaže.

Ondje odakle je, kad pitate malu djecu što žele, govori nam Katarina, uglavnom odgovaraju “ništa”.

– Ili govore zanimanja ljudi koji ih posjećuju. Našla se jedna hrabra koja nam je rekla da želi biti čistačica. Strašno je što ne sanjaju, nemaju uzora – govori Katarina. Iz naselja su dosad u Zagreb na školovanje povukli dvadesetak djece.

– U Zagrebu mi je najljepše jer ljude ne stavljaju u kutije – veli.

Socijalna pomoć

Nije Rosana bila lijena za školu. I roditelji su joj plaćali instrukcije iz matematike. Ali jednostavno, nije išlo. Nije bilo kontinuiranog rada niti je atmosfera u naselju motivirala. – A htjela sam da nešto bude o mene. Htjela sam raditi u uredu i svirati neki instrument. Djed popravlja instrumente, stric svira violinu – voli Rosana obitelj.

Ipak, iz naselja je željela pobjeći. Ne i od svojih, redovito ih posjećuje. Nije željela pobjeći od njih, nego od jada oko sebe. Od djece koja imaju djecu, od neukosti, čekanja poštara s listićem za socijalnu pomoć. Od toga da joj ambicija bude biti čistačica.

Od besperspektivnosti života onih koji za drugačiji život ni ne znaju.
Nije dobro govorila hrvatski, miješala je padeže. No, već za koji mjesec života u Zagrebu, to se vrlo brzo promijenilo. Danas govori čistim hrvatskim jezikom, uz ubacivanje kajkavskoga.

Najteže je bilo, kaže, svladati računovodstvo. Teže i od matematike. Drugo je naštrebala.
S džeparcem koji dobije od svojih i od Katarine, kupuje sestrama stvari, cvijeće Katarini. Sebi kupi gomile slatkiša, koje dok uči, mora imati.

Za vikend voli sjesti u auto pa otići doma.

Kad zagrebačka studentica prava, ovako urbana ali decentna, s finim smislom za modu, sama autom dođe u svoje romsko naselje, ona je drugačiji svijet. Prava faca.

Otac, kad ga naljuti, samo u bradu šaljivo, ali s ponosom u očima promrmlja:

– Trebao sam te udati.

 

Piše: Višnja Gotal

Objavljeno: 15. rujan 2020. 15:35

Otvoren Romski memorijalni centar u Uštici

/in , /by

U Uštici u blizini Jasenovca svečano otvoren Romski memorijalni centar

Romi su na prostoru Uštice bili izloženi iživljavanju, pljački i genocidu
Piše: Hina
Objavljeno: 02. kolovoz 2020.

U povodu obilježavanja međunarodnog Dana sjećanja na romske žrtve genocida u II. svjetskom ratu – Samudaripen,  u Uštici nedaleko Jasenovca u nedjelju je otvoren Romski memorijalni centar, uz poruku da će taj centar postati mjesto okupljanja, a ne mjesto prijepora.

Memorijalni centar Uštica otvorili su saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

Kajtazi je govoreći na otvaranju centra podsjetio je da je na današnji dan 1944. u Auschwitzu uništena posljednja skupina Roma te se na taj dan komemorira svim romskim žrtvama genocida u Drugom svjetskom ratu. “Na ovom mjestu komemorimo žrtvama ustaškog režima prisjećajući se svih romskih i neromskih žrtava iz tog režima”, rekao je Kajtazi te izrazio nadu da će Romski memorijalni centar Uštica postati mjesto okupljanja, a ne prijepora. Mi ćemo se sigurno potruditi da tako bude te se nadam da će nas i drugi u tome slijediti, dodao je.

Romi su na prostoru Uštice bili izloženi iživljavanju, pljački i genocidu, no transgeneracijsku bojazan, nepovjerenje i socijalnu isključenost Romi do danas osjećaju. Ovo je zato iznimno važna poruka prema Romima i siguran sam, da će ovaj projekt biti temelj za rješavanje i brojnih drugih problema koje do danas nismo uspjeli riješiti.

Nakon svečanog otvorenja održan je i tradicionalni komemorativni program. Pročitana su neka od imena Romkinja i Roma ubijenih i pokopanih u Uštici.  Na komemoraciji su bili i predstavnici vjerskih zajednica u Hrvatskoj, paroh Dragan Antonić, velečasni Pejo Oršolić i efendija Alen Crnkić.Romski memorijalni centar Uštica u istoimenom je selu, nadomak Jasenovca jedna je  od lokacija na kojoj su ubijane romske žrtve deportirane u koncentracijski logor Jasenovac. U sklopu Memorijalnog centra nalazi se  romsko groblje s 21 masovnom grobnicom.

 

Hoće li nacionalne manjine biti prevaga

/in , /by

DVANAESTA IZBORNA JEDINICA Hoće li nacionalne manjine biti prevaga na ovim izborima?

Hrvatska izlazi na parlamentarne izbore za deseti saziv Hrvatskoga sabora u nedjelju, 5. srpnja.  Dvanaesta izborna jedinica pripada nacionalnim manjinama u Republici Hrvatskoj.

Pripadnici autohtonih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor u jednoj izbornoj jedinici koju čini cjelokupno područje Republike Hrvatske.

Birači pripadnici nacionalnih manjina biraju ukupno osam zastupnika u posebnoj (XII.) izbornoj jedinici.

-pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika,

– pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika,

– pripadnici mađarske nacionalne manjine također  biraju jednog zastupnika,

– pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika

– pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika,

– pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Hrvatski sabor.

U dvanaestoj izbornoj jedinici na izborima održanima 2016. na ta su mjesta izabrani:

Milorad Pupovac – predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, saborski zastupnik još od 2003. godine, a sudjelovao je u pet saziva Sabora do sada.

Dragana Jeckov – članica SDSS-a, a ovoj zastupnici je započeo mandat 30. lipnja 2017. kao zamjenici zastupnika Mile Horvata. Zastupa srpsku nacionalnu manjinu.

Boris Milošević – član SDSS-a, izabran kao kandidat Samostalne demokratske srpske stranke te zastupnik srpske nacionalne manjine, koji je prašinu podigao ćiriličnim plakatima na predsjedničkim izborima u prosincu 2019. godine.

Izborima je 2016. godine pristupilo 14,10 posto pripadnika srpske nacionalne manjine točnije glasalo je 19.534 birača na 6547 biračkih mjesta. Važećih glasova je bilo 19.120 ili 97,88 posto, a nevažećih 414 ili 2,12 posto. Najviše preferencijalnih glasova osvojio je Milorad Pupovac – 16.166, slijede ga Mile Horvat  s 12.175 i Boris Milošević sa 11.479 glasova.

Za očekivati je da će na predstojećim izborima ponovno sva tri mandata za zastupnike srpske nacionalne manjine dobiti Pupovčev SDSS.

Vladimir Bilek – nezavisni je kandidat i zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine.

Robert Jankovics – nezavisni kandidat i zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

Veljko Kajtazi – nezavisni kandidat, zastupnik je austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine. Izabran kao kandidat Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “Kali Sara”.

Ermina Lekaj Prljaskaj – nezavisna kandidatkinja i zastupnica za albansku, bošnjačku, crnogorsku, makedonsku i slovensku nacionalnu manjinu, a izabrana kao kandidatkinja Unije Albanaca u Republici Hrvatskoj.

Furio Radin – nezavisni zastupnik talijanske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj koji je još od 2000. godine, odnosno četvrtog saziva Sabora zastupnik u istom, a u posljednjem devetom sazivu, od lipnja 2017. obnaša funkciju potpredsjednika Hrvatskog sabora.

Od 11.440 birača talijanske nacionalne manjine, glasanju je pristupilo 2338 ljudi što je 20,44 posto, a Radin je osvojio 1676 preferencijalih glasova što je u postotcima 72,65 posto.

‘Saborski veterani’ – je li vrijeme za odlazak u mirovinu?

Prema gore nabrojanim saborskim zastupnicima, možemo izdvojiti Milorada Pupovca i Furija Radina kao svojevrsne saborske veterane budući da su u sazivima Sabora još od 2003. odnosno 2000. godine. Naime, obojica su već odavno ispunili uvjete za mirovinu.

Zastupnik srpske nacionalne manjine je izjavio da će u mirovinu tek onda kada se za to steknu uvjeti, iako dobne uvjete ispunjava. Također je izjavio da su mlade generacije ljudi u SDSS-u već na pozicijama od općina, gradova, županija, zastupnika te da je na njemu odgovornost da im pomogne osigurati normalne uvjete za funkcioniranje i za rad te normalne okolnosti kako bi bili zaštićeni od napada i komentara kojima je i on sam, kako je rekao, izložen.

Drugi saborski veteran je Furio Radin, zastupnik talijanske nacionalne manjine.

Podsjetimo, Vlada je 2012. godine bila najavila ukidanje povlaštenih mirovina, a sedam saborskih zastupnika tada je otišlo u mirovinu na samo jedan dan, i tako ostvarilo pravo na povlaštenu mirovinu.

Među tih sedam zastupnika našao se i Radin. Iako je ovaj zastupnik rođen 1950. godine te je već odavno  stekao uvjete za mirovinu, nije poznato zašto se tako grčevito drži saborske fotelje koju očito ne želi prepustiti nekom mlađem zastupniku ili zastupnici.

Manjine često na prevagi parlamentarne većine

Kao što smo već pisali nijedan parlament u zemljama Europske unije ne poznaje toliko visok stupanj pozitivne diskriminacije kao što je to u Hrvatskoj. Većina zemalja Unije nema predstavnike nacionalnih manjina u parlamentu. Tako je u Francuskoj, Nizozemskoj, Norveškoj,  Švedskoj, Austriji, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Estoniji, Litvi, Letoniji, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Poljskoj.

Države članice Europske unije nisu dužne imati zasebne parlamentarne zastupnike nacionalnih manjina. Ta preporuka pojašnjava se činjenicom da zemlje članice Europske unije imaju riješeno pitanje nacionalnih manjina.

No, model prema kojem pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru imaju osiguranih osam zastupnika, a koje biraju s posebnih manjinskih lista, posljednjih se godina i u domaćem političkom diskursu sve češće kritizira.

Činjenica je da su ovo do sada zasigurno najneizvjesniji parlamentarni izbori u Hrvatskoj. Na desnom dijelu političkog spektra je poprilična neizvjesnost, koju je najviše unio Domovinski pokret Miroslava Škore koji sa svojim koalicijskim partnerima uzima dio glasova HDZ-u.

Restart koalicija tom velikom podijeljenosti na desnom političkom spektru mogla bi profitirati, ali je upitno može Restart koalicija s Davorom Bernardićem na čelu imati dovoljno glasova za formiranje Vlade? Možda bi s manjinama i mogli uspjeti, ali činjenica je da je odlaskom HNS-a u koaliciju s HDZ-om lijevopolitička scena izgubila jednog važnog partnera za formiranje većine i čini se kako do danas nije našla zamjenu.

Ako uzmemo u obzir sve navedeno, očito je kako postoji opravdana vjerojatnost da će na predstojećim izborima ponovno značajnu ulogu imati manjine, odnosno dvanaesta izborna jedinica.

Pupovac je ovih dana u medijima izjavljivao kako će srpska nacionalna manjina, ako nakon izbora bude sudjelovala u nekoj koaliciji, zasigurno imati svoje uvjete, a društvo u Domovinskom pokretu je opisao kao ‘otpadnike od HDZ-ovih partnera’.

Također je rekao kako bi  HDZ-ova koalicija sa Škorinim Domovinskim pokretom sasvim sigurno udaljila HDZ od politike nacionalnih manjina te bi se time vratila ‘duboku podijeljenost u društvu’ poput one 2015. godine. Dodao je kako je prozivkama poput one da je dosta ‘sramotne koalicije SDSS-om’ započela nova faza antimanjinske i antidemokratske u politike u Hrvatskoj te da s njima i njihovim nasljednicima ili sljedbenicima sigurno neće ići u koaliciju te je samim time dao do znanja kako koalicija SDDS-a i Domovinskog pokreta zasigurno nije opcija.

Zanimljivo je da su zastupnici manjina zadnjih godina u Hrvatskoj vrlo često bili na vagi parlamentarne većine te se ‘manjinci’ uglavnom priklanjaju onome tko uspije skupiti većinu, budući da im je na taj način lakše ostvariti i osigurati zaštitu interesa svojih manjinskih zajednica.

Preostaje nam pričekati 5. srpnja i vidjeti hoće li ‘manjinci’ prevagnuti i na ovim izborima.

DIREKTMO Autor. bl