IZJAVA

ženska mreža_Croatia

Ženska mreža Hrvatske

Kralja Držislava 2, Zagreb

Zagreb, 2.3.2017.

  • Svim medijima

Izjava u povodu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece

Ženska mreža Hrvatske pozdravlja Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. proglašava ustavnim, te isto tako izrečeno mišljenje Suda da ne postoji ustavna osnova za zabranu prava žene na pobačaj. Ocjena Ustavnog suda još je jedan uspjeh u obrani prava na izbor. Ljudsko je pravo žene da slobodno odlučuje o svom tijelu. U tom kontekstu ocjena Ustavnog suda je  očekivana i sukladna međunarodnim standardima.

Pozdravljamo poziv Ustavnog suda za uključivanjem reproduktivnog i spolnog obrazovanja u kreiranje spolno odgovornog ponašanja te odgovornosti žene i muškarca u prevenciji neželjene trudnoće.  To je isto tako sukladno zaključnim  preporukama  UN Odbora  za praćenje provedbe Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW Odbor), na koju se  poziva i Ustavni sud Republike Hrvatske. Odbor naime preporuča reviziju školskog  plana i programa te povećanje broja sati i kvalitete obrazovanja u školama  o spolnom i reproduktivnom zdravlju primjereno dobi. Smatramo da je to jedini ispravni put prevencije neželjene trudnoće i razvijanja spolno odgovornog ponašanja, prije svega kod mladih.

Pozdravljamo i preporuku za podizanje razine informiranja o trudnoći, porodu i planiranju obitelji.  No, to može biti isključivo u preventivne svrhe, a nikako nakon što žena zatraži medicinski zahvat prekida trudnoće. Ljudsko pravo žene na privatnost, integritet i slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu, odnosno pravo na izbor ni na koji način ne smije biti dovedeno u pitanje.

Svjesne činjenice da se radi o političkoj odluci Ustavnog suda kao jednog od tijela političke vlasti, ne vidimo razlog za poziv zakonodavcu istaknut u objavljenoj Odluci da u kratkom razdoblju od dvije godine donese  novi, „osuvremenjeni“ zakon. Naime, bez obzira na procijenjenu zastarjelost radi se o vrlo suvremenom i progresivnom Zakonu, kojeg treba samo terminološki osuvremeniti i uskladiti s dostignućima suvremene medicine u području zaštite spolnog i reproduktivnog zdravlja žena.  Pozivamo Vladu  i Sabor da prepoznaju priliku i kroz zakonodavni okvir unaprijede kvalitetu zaštite reproduktivnog i seksualnog zdravlja žena te dostupnost i sigurnost pobačaja i kontracepcije.

Također pozivamo Vladu RH na dosljedno provođenje važećeg zakona do donošenja novog, te da oživotvori preporuke CEDAW odbora, posebno naglašavajući pravo na besplatan, siguran i dostupan pobačaj i  kontracepciju.

 

Koordinacija Ženske mreže Hrvatske

Poziv na protestnu akciju povodom 8. marta

Aktivistice Ženske mreže Hrvatske, ženskih sindikalnih grupa SSSH, NHS i HURS  te udruge Roda organiziraju protestnu akciju povodom Dana žena, u srijedu, 8. 3. 2017. pod nazivom Žene protiv bijede.

Akcija započinje okupljanjem pred Radničkim domom u 9:00 sati, na Krešimirovom trgu, odakle u posebno organiziranom autobusu krećemo pred Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, gdje će se održati kratki govori i predati zahtjevi.

KOLIKA JE CIJENA ŽIVOTA JEDNE ŽENE

KOLIKA JE CIJENA ŽIVOTA JEDNE ŽENE ‘Hrvatska može spriječiti ubijanje žena, ali vlade su mi se žalile da im je to preskupo!’

Dubravka Šimonović nudi Istanbulsku konvenciju kao rješenje koje prihvaćaju druge svjetske države, a Hrvatska ga dosad nije htjela usvojiti

Dubravka Šimonović, koja je srpnju 2015. imenovana specijalnom izvjestiteljicom Ujedinjenih naroda za nasilje nad ženama, sastajala se s visokim dužnosnicima u vladama Zorana Milanovića i Tihomira Oreškovića, ali nije uspjela uvjeriti sugovornike da Hrvatska treba ratificirati Istanbulsku konvenciju. Poseban je paradoks podatak da je Dubravka Šimonović kao diplomatkinja iz Hrvatske supredsjedala Odborom Vijeća Europe koje je izradilo Istanbulsku konvenciju koja je danas prihvaćena kao najznačajniji instrument na ovom području koji su ratificirale sve susjedne države, od Srbije i BiH do Slovenije, jedino nije Hrvatska. Zajedno s brojnim nevladinim udrugama, gospođa Šimonović je potpisala pismo kojim se svi nadležni pozivaju na ratifikaciju, s brojnim dužnosnicima i osobno razgovarala, no do ratifikacije nikada nije došlo.

A da je usvojen ovaj, u Hrvatskoj relativno slabo poznat dokument, stvorili bi se sigurniji uvjeti za mnoge žene koje su izložene brutalnom nasilju, vjeruje Dubravka Šimonović, koja je godinama bila predsjednica UN-ova Odbora za Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women; CEDAW).

Ova zagrebačka pravnica je 2015. dala ostavku na dužnost veleposlanice pri UN-u u Ženevi i poslije 22 godine napustila Ministarstvo vanjskih poslova.

Djelokrug poslova specijalne izvjestiteljice Ujedinjenih naroda uključuje analiziranje stanja i trendova kao izradu tematskih izvještaja koje zatim podnosi Općoj skupštini UN-a i Vijeću za ljudska prava. Uz to mandat obuhvaća i izradu izvješća o kršenju prava žena i djevojčica u pojedinim državama. Posebni dio mandata je primanje i reagiranje na pritužbe o kršenjima ljudskih prava žena i djevojčica na osnovi kojih mogu tražiti odgovor od zemalja na koje se odnose te pritužbe. Ovih je dana Dubravka Šimonović na službenom putu u Australiji, ali prati situaciju u Hrvatskoj, posebno okolnosti vezane uz ubojstvo Kristine Krupljan. Jučerašnji razgovor počela je objašnjenjem svog posjeta Australiji.

– U Australiji sam u službenom posjetu kao UN-ova posebna izvjestiteljica za sprječavanja nasilja nad ženama od 13. do 27. veljače kako bih prikupila informacije u vezi s nasiljem nad ženama. Kao mjerilo koristim UN-ove ugovore za zaštitu ljudskih prava, a posebice Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). Podatke prikupljam kroz razgovore s predstavnicima vlasti, nevladinim organizacijama, akademskom zajednicom te žrtvama nasilja. Australija je federalna država tako da sam posjet počela u Canberri s predstavnicma Vlade, nakon toga sam otišla u Sydney, Hobart, Brisbane, Alice Springs, Adelaide i Melbourne. U svakoj od država i teritorija imam razgovore s predstavnicma vlasti, uključujući ministrice, te sam imala sastanak s federalnom ministricom za žene Michaelijom Cash, te s ministricama za žene Tasmanije, Queensborougha i Victorije. Posjetila sam i zatvor za žene kraj Brisbanea i sklonište za žene u Alice Springsu. Na kraju posjeta vraćam se u Canberru, gdje predstavnicima Vlade predstavljam preliminarne nalaze ovog posjeta, a održat ću i konferenciju za novinare. Finalno izvješće s preporukama slijedi kasnije i bit će predstavljeno na Vijeću za ljudska prava UN-a.

Vjerojatno ste čuli za ubojstvo Kristine Krupljan. Može li se zaključiti da je ona žrtva sustava, koji je nije zaštitio unatoč brojnim dokazima da je ugrožena?

– Pratim preko interneta događanja u Hrvatskoj i ubojstvo mlađe djevojke koja je očito neko vrijeme bila pod mjerama zaštite. Treba se sjetiti da su prošle godine 17 žena ubili bliski nasilnici i tu se radi o rodno povezanim ubojstvima. Radi li se i o propustu sustava, to treba istražiti. Sigurno je da povećani broj ubojstva upućuje na sustavne probleme.

Što se moglo napraviti u takvim slučajevima?

– U takvim slučajevima treba utvrditi radi li se o propustu sustava kroz nezavisno i interdisciplinarno analiziranje svih tih slučajeva kako bi se vidjelo postoje li sustavni problemi bilo u zakonu ili primjeni zakona te kako bi se oni promijenili. To je, uostalom, na tragu poziva koji sam uputila svim državama članicama Ujedinjenih naroda za osnivanje takvog mehanizma na nacionalnoj razini – Femicide watcha/ panela za prevenciju femicida – a o tome sam izvijestila i UN u svom zadnjem izvješću Općoj skupštini UN-a. Mislim da bi u Hrvatskoj bilo najbolje da Vlada imenuje posebnu nezavisnu komisiju ili taj posao prepustiti pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja može imenovati grupu stručnjaka i napraviti analizu slučajeva koji su se dogodili prošle godine, a svakako i slučaja Kristine Krupljan. Važno je dobiti podatke od svih koji su na bilo koji način bili službeno uključeni u ovaj slučaj, naglasit ću, ne samo od policije nego od svih. U Australiji postoji sličan mehanizam “Homicide review panel” – “panel za pregled ubojstava” te će mrtvozornik dobiti dodatne ovlasti da analizira svaki slučaj ubojstva i okolnosti, uključujući uključenost sustava, koje su dovele do ubojstva te predlaže mjere kojima treba promijeniti uočene sustavne greške. Analize kakve postoje u Australiji su izvrsne i upućuju na probleme u zakonu ili pri primjeni privremenih mjera koje su često nedovoljno učinkovite i koje se krše, a policija ne reagira na kršenje.

Prije godinu dana žalili ste se jer Republike Hrvatska nije ratificirala Istanbulsku konvenciju. Zašto je to važno i što bi promijenilo?

– Istanbulska konvencija nudi najmoderniji i najdetaljniji pravni okvir za borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja i u osnovi razrađuje globalne obveze koje već imamo preuzete putem CEDAW konvencije. Osnovna prednost Istanbulske konvencije je upravo u tome što detaljno razrađuje te obveze pa ih je državama lakše pretočiti u nacionalne zakone. Ona ima i odredbe o skloništima i nadzornim mjerama, ali najvažnije je to da je sveobuhvatna jer obuhvaća i prevenciju i mjere zaštite koje su dio socijalnog sustava i mjere progon počinitelja koje su dio građanskog ili kaznenog sustava. Osim toga, predviđa povezivanje i koordiniranje nacionalnih tijela koja često ne komuniciraju dovoljno nego djeluju nepovezano. Tu se najčešće događaju propusti na ovome području. Mi u Hrvatskoj imamo zakone koji nisu međusobno usklađeni i koji nisu na razini Istanbulske konvencije, a sam sustav je nepovezan, nema centralnog koordinirajućeg mehanizma. Kod nas vlada neka čudna inercija i bezvoljnost pa kada i imamo dobre primjere kako naprijed, mi ih ne pratimo. Dapače, izmišljamo razloge protiv. Potpuna je izmišljotina da Istanbulska konvencija donosi “rodnu ideologiju” koje nema drugdje i to mogu navoditi samo oni koji nemaju pojma što je u CEDAW i što je to nasilje nad ženama – to je uvijek rodno uvjetovano nasilje koje se odnosi na žene zato što su žene ili ono koje prekomjerno pogađa žene, a može imati različite oblike od psihičkog, fizičkog, seksualnog do ekonomskog. Kad ne bi bilo te definicije, onda bi svako nasilje bilo nasilje nad ženama. Rodno uvjetovano nasilje nad ženama oblik je diskriminacije žena i predstavlja kršenje ljudskih prava. Ili još jednostavnije: kod nas je termin “Gender Equality” preveden kao “ravnopravnost spolova”, a zapravo je engleski termin “Gender” – “rod”, a ne spol.

S kojim ste političarima razgovarali o ratifikaciji Istanbulske konvencije?

– Razgovarala sam s gotovo svima iz prošle Vlade, a s predstavnicima sadašnje hrvatske Vlade još čekam sastanke.

Koji su bili argumenti vaših sugovornika da ne ratificiraju Istanbulsku konvenciju?

– Argumenti bivše Vlade izneseni u Saboru na regionalnoj konferenciji o ratifikaciji Istanbulske konvencije bili su da je to “financijski preskupo”, no nisu naveli koliko se troši na ovaj sustav zakona, tijela i mjere koje očito nisu dostatne, niti kako se računa trošak gubitka života žena koje stradaju i zbog lošeg sustav zaštite.

U europskim razmjerima, koliko je Hrvatska opasna za žene?

– Upravo podaci o broju ubijenih žena pokazuju da je Hrvatska sve opasnija i da se nedovoljno radi na prevenciji nasilja. Primjerice, u Australiji se jako puno ulaže u programe prevencije, ističe se program “respectful relationship” za mlade te nacionalni program koji je usmjeren na promjenu stereotipa i ponašanja široke populacije. Političari su vrlo glasni i jasni u deklariranju političke volje, brojni australski političari su u White ribbon (bijela traka) pokretu kojim se deklariraju kao oni koji se zalažu za iskorjenjivanje nasilja nad ženama. Postoje radna mjesta koja imaju certifikat “bijele trake”. Razumije se, ima i tu specifičnih problema koje treba rješavati. Korak u tome smjeru je i ovaj moj posjet jer me pozvala Vlada Australije kojoj su preporuke i namijenjene. Nasuprot iskustvu Australije, u Hrvatskoj nedostaje vidljiva politička volja. Govorim o volji i javnim nastupima političara u kojima se nasilje nad ženama osuđuje, a nedostaju i dobri zakoni i programi za prevenciju i sprječavanja takvog nasilja.

Kao pravnica, mislite li da mediji trebaju objavljivati detalje o ljubavnom životu ove djevojke ili drugih žrtava?

– Mislim da se razumije da bi novinari trebali paziti na zaštitu ugleda, digniteta i privatnosti ubijenih osoba.

AUTOR: Robert Bajruši

Djeca bi Rome za prijatelje, a dio roditelja bi ih istjerao iz škole

U školama koje pohađaju i Romi stavovima djece prema njima puno su pozitivniji, a prema Romima negativnija su djeca koja nisu s njima u kontaktu
Djeca hrvatske nacionalnosti koja nemaju nikakvog kontakta s romskim vršnjacima imaju mnogo više negativnih stavova prema Romima nego djeca koja su u svakodnevnom kontaktu s njima. Pokazalo je to istraživanje koje je među 106 učenika i njihovih roditelja u dvije osnovne škole u Varaždinskoj županiji provela Melita Horvat, mag. psihologije. Odlučila je provjeriti valjanost tzv. Allportove teorije međugrupnog kontakta, prema kojoj bi djeca koja imaju kontakt s Romima trebala imati i manje negativnih stavova prema njima. Tu je hipotezu u diplomskom radu i potvrdila.
Istraživanje o stavovima osnovnoškolske djece prema Romima provedeno je u jednoj školi u koju zajedno dolaze hrvatski i romski učenici te u drugoj u kojoj su samo Hrvati. U prvoj bi 57,4 posto učenika pristalo na to da im dječak ili djevojčica romske nacionalnosti bude najbolji prijatelj, dok je u drugoj takvih samo 17,3 posto!

Suprotnost roditelja i djece
Kod roditelja je, zanimljivo, obrnuta situacija. Na prijateljstvo s romskom djecom pristalo bi u prvoj školi 7,4 posto roditelja, a u drugoj, u kojoj nema romske djece, 19,2 posto. Djeca su odgovarala i na pitanje bi li, ako već ne žele Rome za prijatelje, barem sjedila s njima u školskim klupama i, kao treću opciju, žele li uopće biti s njima u istom razredu. Na neku od te tri mogućnosti pristaje ukupno 83,3 posto djece iz škole koju pohađaju i Romi, 57,7 posto djece iz škole u kojoj ih nema, te samo 40,8 posto roditelja djece iz prve i 63,4 posto roditelja iz druge škole.
Čak 20,4 posto roditelja i 1,9 posto djece iz prve škole najradije bi istjerali Rome iz Hrvatske, dok iz druge škole to želi 7,7 posto djece i 15,4 posto roditelja. U školi u kojoj nema Roma dječaci pokazuju znatno više negativnih stavova prema njima od djevojčica. Prosječna dob anketirane djece je osam godina.
– Rezultati ovog istraživanja potvrđuju da već i sama prisutnost Roma u školi rezultira značajno pozitivnijim stavovima djece prema njima, u odnosu na stavove djece koja pohađaju školu bez ijednog pripadnika romske nacionalnosti – ističe M. Horvat, koja je istraživanje predstavila na Psihošpanciru u organizaciji Društva psihologa Varaždina, gdje je istaknuto da se negativni stavovi prema Romima kao nacionalnoj manjini javljaju već u ranoj dječjoj dobi, i da su druženje i prijateljstvo ključni za razbijanje predrasuda.
– Praktični doprinos ovog istraživanja očituje se u mogućnostima djelovanja na djecu osnovnoškolske dobi radi smanjenja negativnih stavova prema Romima – napominje M. Horvat.

Piše: Ivica Beti

varaždinska

Informacije

”Isplata stipendija za redovite učenike polaznike srednjih škola pripadnike romske nacionalne manjine u školskoj godini 2016./2017. za siječanj 2017. godine

13. veljače 2017.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavljuje da su 10. veljače 2017. godine isplaćene stipendije za redovite učenike polaznike srednjih škola pripadnike romske nacionalne manjine koji su ostvarili pravo na stipendiju sukladno Odluci o kriterijima i načinu ostvarivanja prava na stipendiju za redovite učenike polaznike srednjih škola pripadnike romske nacionalne manjine za školsku godinu 2016./2017. Isplaćene su stipendije za siječanj 2017. godine.”

S poštovanjem,

Mirko Marković

“Učim volontirati”

Integracija u društvo

Započeo projekt “Učim volontirati” za djecu iz romskog naselja Kuršanecakcija-kur-anec_587f36ec64bcd

ACT Grupa u partnerstvu s Udrugom Sfera i Osnovnom školom Kuršanec započela je provedbu projekta Učim volontirati koji financijski podupire Ministarstvo znanosti i obrazovanja. U projekt će biti uključena djeca iz romskog naselja Kuršanec koja će kroz niz edukativnih i volonterskih aktivnosti učiti o volonterstvu, ekologiji i aktivnom uključivanju u zajednicu.

Uključivanjem romske djece i mladih u odgoj za volontiranje i organizacijom edukativnih tematskih volonterskih aktivnosti za 20-ak osnovnoškolaca romske nacionalne manjine iz naselja Kuršanec, želi se unaprijediti njihova životna znanja i vještine radi što bolje integracije u društvo te utjecati na razvoj romske lokalne zajednice. Korisnici projekta bit će djeca romske nacionalne manjine i mladi s područja Međimurske županije za koje će biti kreirani volonterski programi prema njihovim interesima i mogućnostima. Osim uključivanja u volontiranje, odnosno odgoj za volontiranje, iskustva romske djece bit će pretočena u dvojezičnu slikovnicu koja će služiti za daljnje promicanje volonterstva među djecom i mladima.

U projektu će aktivno sudjelovati i Volonterski ured Međimurja, kao i učenici nekoliko srednjih škola iz Čakovcu te studenti Učiteljskog fakulteta. Projekt traje od prosinca 2016. do kolovoza 2017. godine.

Izvor: Margareta Mihalic

Hrvatska napravila važan iskorak u zaštiti dječjih prava

UNICEF: Hrvatska napravila važan iskorak u zaštiti dječjih prava ratifikacijom Fakultativnog protokola

Sukladno Fakultativnom protokolu, pojedinac, skupina pojedinaca ili njihov predstavnik može uputiti pritužbu Odboru za prava djeteta pri UN-u, u slučaju kršenja bilo kojeg prava zajamčenog Konvencijom o pravima djeteta

Hrvatska je napravila važan iskorak u zaštiti dječjih prava ratifikacijom Fakultativnog protokola koji omogućuje podnošenje pritužbi UN-ovom Odboru za prava djeteta, priopćio je  u ponedjeljak ured UNICEF-a za Hrvatsku.

Hrvatski sabor je u petak 10. veljače potvrdio Fakultativni protokol koji, kako navodi UNICEF, potvrđuje položaj djeteta kao nositelja prava i osobe s dostojanstvom te omogućuje izravnije zahtijevanje zaštite i ostvarivanja dječjih prava.

UNICEF ističe da podržava Vladu u provođenju sustavnih promjena za ostvarivanje boljeg pristupa pravdi za djecu te pozdravlja potvrđivanje ovog važnog mehanizma zaštite dječjih prava.

Pritom dodaje da je Hrvatska treći fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta ratificirala kao 13. zemlja u Europskoj uniji i ukupno 32. zemlja u svijetu, te da će protokol stupiti na snagu tri mjeseca od datuma ratifikacije.

Sukladno Fakultativnom protokolu, pojedinac, skupina pojedinaca ili njihov predstavnik može uputiti pritužbu Odboru za prava djeteta pri UN-u, u slučaju kršenja bilo kojeg prava zajamčenog Konvencijom o pravima djeteta i fakultativnim protokolima uz Konvenciju koje je država ratificirala. Pritužbe Odboru moguće je uputiti u slučajevima  kada su iscrpljena sva raspoloživa domaća sredstva pravne zaštite i kad je primjena domaćih sredstava pravne zaštite bezrazložno produljena ili nije vjerojatno postizanje učinkovitog rješenja.

Odbor na temelju pritužbe može izdati mišljenje ili preporuku državi, ali i pokrenuti istražni postupak u slučajevima teških ili sustavnih kršenja prava iz Konvencije o pravima djeteta ili njezinim fakultativnim protokolima. Nakon primitka pritužbe, a prije negoli odluči o njezinoj osnovanosti, Odbor za prava djeteta UN-a može državi stranci proslijediti zahtjev za poduzimanjem privremenih mjera kako bi se izbjegla moguća nepopravljiva šteta za žrtvu ili žrtve navodnih kršenja.

Fakultativnim protokolom također je omogućeno podnošenje međudržavnih pritužbi u kojima jedna država stranka tvrdi da druga država stranka ne ispunjava svoje obveze na temelju Konvencije o pravima djeteta ili njezinih fakultativnih protokola, navodi se u priopćenju.

Hina

Nema boljitka za osobe s invaliditetom

invaliditet

Nema boljitka za osobe s invaliditetom sve dok se vladajuće strukture ne boje žestoke reakcije građana.

Kao obitelj relativno smo novi u ovoj priči s invaliditetom. Sinu nam je dijagnosticirana spinalna mišićna atrofija prije nešto više od dva mjeseca, ali je to dovoljan period vremena (tko zna šta nas kasnije čeka?) da zaključimo kako smo jadna država i društvo.
Vama kao portalu i drugim pojedincima koji se bore rukama i nogama svaka čast na trudu i Bože daj nam više takvih ljudi koji svoj život na ovoj zemlji troše da budu korisni društvu i onima kojima je teže na bilo kakav način.
Osobno mislim da jedino kada se ta gospoda u Vladi i oko njih osjete ugroženo i kada se baš budu bojali reakcije građana – tek tada se nešto može promijeniti. Jer nisu, primjerice, u Austriji, Njemačkoj ili negdje drugdje političari bolji ljudi, nego se boje posljedica svojih poteza i odluka (zatvor, oduzimanje imovine, i tome slično) dok se naši političari ne boje ničega.
Zvuči ružno, grozno i nerealno ovo što pišem, ali svaka veća promjena u povijesti je nastala jakom reakcijom građana protiv vlasti. Bilo kojim načinom…
Veliki pozdrav dobrim ljudima In Portala!

Ivan Kovačić, Objavljeno: 20.01.2017

MILIJARDA USTAJE PROTIV NASILJA 2017

Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama: Hitno ratificirati Istanbulsku konvenciju

 

grupna slika

Petu godinu za redom brojne ženske udruge i druge organizacije civilnoga društva organiziraju kampanju “Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama/One Billion Rising Revolution – Solidarnost sa ženama s invaliditetom”, u kojoj sudjeluju žene i muškarci u više od 200 zemalja. Riječ je o kampanji kojom se podsjeća na svakodnevno nasilje s kojim su suočene brojne žene i djevojčice u svijetu. “I da jedna od tri žene bude pretučena ili silovana tijekom svoga života – to je milijarda žena i djevojčica”, drže organizatori Kampanje. Ove godine kampanja je održana 14. veljače od 12 do 13 sati u Zagrebu, na Trgu Europe, između ostalog i kao solidarnost sa ženama s invaliditetom, a posebice kako bi se progovorilo o višestrukom nasilju nad ženama s invaliditetom i pokazala solidarnost u borbi da se položaj žena s invaliditetom promijeni.

milijaradaHrvatska nije iznimka. Prošle je godine desetak žena izgubilo život od nasilnih muževa i partnera. Stotine tisuća žena ostalo je bez posla ili ekonomskih sredstava ili žive kao prekarne radnice. Mlade žene napuštaju Hrvatsku. Ženama se dokidaju reproduktivna i seksualna prava. Žrtve seksualnog nasilja u ratu, žene izbjeglice i migrantkinje dodatno su stigmatizirane. Manjinske žene, žene s invaliditetom, pripadnice LGBT zajednice i Romkinje višestruko su marginalizirane.
Hrvatska još uvijek nije ratificirala Istanbulsku konvenciju – Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Milijarda ustaje 2017. ima za središnju temu ekspoloataciju žena i izgradnju globalne solidarnosti – dok nasilje ne prestane!“, ističu iz Organizacijskog tima kampanje.

Među ukazivanja na nasilje na Europskom trgu su organizatori pozvali Vladu i premijera Andreja Plenkovića da hitno ratificiraju Istanbulsku konvenciju kako bi se počela primjenjivati i kako bi se uspostavili standardi zaštite žena.

Inicijatorica kampanje One Billion Rising Eve Ensler povodom predstojeće OBR kampanje ističe da: “Nema revolucije bez solidarnosti. Ne možemo postići promjenu sustava – promjenu načina mišljenja i struktura koje podržavaju nasilje, promjenu svijesti oko razumijevanja nasilja, odbacivanje patrijarhalnih vrijednosti i kulture, promjena u politici koje na žene utječu ekonomski, socijalno, seksualno, fizički, emocionalno… Ne možemo zaustaviti ponavljajuće obrasce kontrole, opresije i eksploatacije – SAME/I. Solidarnost je ključna za povezanost”

Kampanju organiziraju Centar za ženske studije, SOIH – Zajednica saveza osoba s puštanje balonainvaliditetom Hrvatske, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Ženska soba – centar za seksualna prava, Organizacija mladih Status M, Are you Syrious?, Bolja budućnost – Udruga žena Romkinja Hrvatske, Roditelji u akciji – RODA, Solidarna – Zaklada za ljudska prava i solidarnost, Udruga za samozastupanje, Udruga za samozastupanje, uz plesnu podršku Glas Hrvatske web. Na kraju pušteni su crveni baloni u zrak u znaku da ljubav prevlada svijetom.

Zagreb, 14. veljače 2017.