OPERATIVNI PROGRAM

Na temelju članka 31. stavka2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine, br, l50/11, 119/14, 93/16, i116/18 Vlade Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. prosinca 2020. donijela

ODLUKU

o donošenju Operativnih programa nacionalnih manjina

za razdoblje 2021, – 2024.

I

Donose se Operativni programi nacionalnih manjina za razdoblje 2O2l , – 2024. (u daljnjem tekstu: Operativni programi), u tekstu koji je dostavio Ured potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske aktom, KLASA: 022-03/20 -22/11, URBROJ: 50303-01/02-20-30. od 23.prosinca 2020.

II

Nositelji provedbe pojedinih aktivnosti iz Operativnih programa iz točke I. ove Odluke dužni su na svojim proračunskim stavkama planirati sredstva za provedbu pojedinih aktivnosti u predstojećem proračunskom razdoblju.

III

Zadužuje se Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da Vladi Republike Hrvatske dostavlja izvješće o provođenju Operativnih programa iz točke I. ove Odluke do kraja veljače za prethodnu godinu.

Zadužuje se Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da izradi upute

za izvještavanje o provedbi aktivnosti Operativnih programa na temelju kojih će nositelji

aktivnosti jednoobrazno podnositi izvješća.

IV

Zadužuje se Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da Operativne programe iz točke I. ove Odluke objavi na svojim mrežnim stranicama, a da o donošenju Operativnih programa, na odgovarajući način, izvijesti sva nadležna tijela nositelje provedbenih aktivnosti.

V

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja

 

KLASA:     022-03/20-04/512

URBROJ:   50301-04/12-20-3

Zagreb, 30. prosinca 2020

 

Predsjednik Vlade RH

  1. sc. Andrej Plenković

 

 

 

 

8.a) OPERATIVNI PROGRAM ZA ROMSKU NACIONALNU MANJINU

8.1. Donošenje i provedba Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine te unaprjeđivanje rada Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana.

Aktivnost 8.1.1.

Vlada će donijeti novi Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027.godine te će kontinuirano unaprjeđivati rad Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana kroz povećanje financijskih sredstava do iznosa od 2.000.000 kn ili u skladu s potrebama za provedbu Plana.

Nositelj: Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Rok provedbe: kontinuirano

8.2′ Unaprijeđenije pitanja obrazovanja, socijalne integracije, zapošljavanja i stambenog zbrinjavanja

Aktivnost 8.2.1.

Vlada će razmotriti mogućnosti i poduzeti potrebne mjere s ciljem iznalaženja rješenja za zapošljavanje pripadnika romske nacionalne manjine u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojima postoji potreba suradnje lokalnih vlasti s romskom zajednicom radi koordinacije aktivnosti bitnih za romsku nacionalnu manjinu, u skladu s ciljevima Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027 . godine.

Nositelji: Ministarstvo pravosuđa i uprave, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Hrvatski zavod za zapošljavanje

Rok provedbe: I. kvartal 2021.

Aktivnost 8.2.2.

Vlada će osigurati povećanje sredstava za mjeru javnih radova za pripadnike romske nacionalne manjine, kao i omogu6iti produljenje navedene mjere s l8 na 36 mjeseci.

Nositelji: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Hrvatski zavod za zapošljavanje

Rok provedbe: I. kvartal 2021.

Aktivnost 8.2.3.

Vlada će u sklopu Operativnog programa učinkoviti ljudski potencijali (za naredno razdoblje) osigurati provedbu natječaja za financiranje aktivnosti kojima će se nastaviti poticati i razvijati uključivo obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine.

Nositelji: Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Rok provedbe: kontinuirano

8.3. Unaprjeđenje zakonodavnog okvira

Aktivnost 8.3.1.

Vlada će pri izmjeni i dopuni Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj razmotriti prijedlog zastupnika romske nacionalne manjine i romske zajednice da se deklariranim pripadnicima romske nacionalne manjine omogući pravo korištenja neradnog dana, 8. travnja u povodu Svjetskog dana Roma.

Nositelji: Ministarstvo pravosuđa i uprave

Rok provedbe: IV. kvartal 2023.

Aktivnost 8.3.2.

Vlada će pri donošenju Zakona o socijalnoj skrbi razmotriti prijedloge zastupnika romske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru.

Nositelji: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

Rok provedbe: II. kvartal 2021.

Aktivnost 8.3.3.

Vlada će kontinuirano unaprjeđivati uvjete rada Vijeća romske nacionalne manjine na razini općina, gradova i Županija uključujući i osiguranje adekvatnog prostora za rad istih (posebno u Međimurskoj Županiji), u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Nositelji: Ministarstvo pravosuđa i uprave, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

Rok provedbe: kontinuirano

8.4. Unaprjeđivanje uvjeta rada Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “Kali Sara”

Aktivnost 8.4.1.

Vlada će osigurati sredstva za uređenje i izgradnju prostora Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” i Romskog edukacijsko-kulturnog centra na adresi Pavla Hatza 23/5 i 23/3 u Zagrebu, te će u suradnji s Gradom Zagrebom riješiti imovinsko-pravna pitanja vezana za Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” na način da se prostor Savezu dodijeli dugoročno ili se Savezu osigura pravo otkupa prostora.

Nositelji: Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Savjet za nacionalne manjine

Rok provedbe: IV. kvartal 2021.

Aktivnost 8.4.2.

Vlade će kontinuirano podržavati aktivnosti i rad Središnje knjižnice Roma u Republici Hrvatskoj.

Nositelji: Ministarstvo kulture i medija, Savjet za nacionalne manjine

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.4.3.

Vlada će podržati osnivanje radija s programom za romsku nacionalnu manjinu.

Nositelji: Ministarstvo kulture i medija, Savjet za nacionalne medije, Agencija za elektroničke  medije

Rok provedbe: IV. kvartal 2022.

Aktivnost 8.4.4.

Vlada će razmotriti darovanje ili davanje na dugoročno korištenjem zemljišta na obali radi izgradnje ili obnove objekta za održavanje ljetnih i zimskih edukacijskih seminara za pripadnike romske zajednice iz Republike Hrvatske i inozemstva.

Nositelj: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

Rok provedbe: IV. kvartal 2021.

8.5. Uređenje, urbanizacija i legalizacija romskih naselja

Aktivnost 8.5.1.

Vlada 6e provoditi intervencijske planove za unaprjeđenje Životnih uvjeta i unaprjeđenja infrastrukture u romskim naseljima i područjima naseljenim Romima, uključujući i ona koja su iznad IV. stupnja razvijenosti, i kada njihov broj ne prelazi 5% udjela u ukupnom stanovništvu putem nacionalnih i EU sredstava.

Nositelji: Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Ministarstvo poljoprivrede, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.2.

Vlada će kao posebnu kategoriju izdvojiti područja naseljena pripadnicima romske nacionalne manjine te će u tom smislu uskladiti Zakon o regionalnom razvoju, Strategiju regionalnog razvoja sukladno zaključcima Povjerenstva za praćenja provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od202l. do 2027 . godine.

Nositelji: Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

Rok provedbe: II. kvartal 2021.

Aktivnost 8.5.3.

Vlada će uskladiti zakonsku regulativu, Operativne programe i druge strateške dokumente kako bi sredstva iz europskih i drugih dostupnih međunarodnih fondova usmjerila ka razvoju područja naseljenim pripadnicima romske nacionalne manjine u predstojećoj europskoj financijskoj perspektivi.

Nositelji: Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Ministarstvo

gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo poljoprivrede

Rok provedbe: IV. kvartal 2021.

Aktivnost 8.5.4.

Vlada će nastaviti projekt legalizacije, izmjene prostornih planova, unaprjeđenje infrastrukture i urbanizacije romskih naselja te u slučajevima u kojima to nije moguće provesti stambeno

zbrinjavanje romskih obitelji i izgradnju novih objekata te kupnju i preuređenje postojećih zgrada za stambeno zbrinjavanje i integraciju romskih obitelji.

Nositelji: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i Državne imovine, Središnji državni

ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.5.

Vlada će predložiti rješenje za ozakonjenje bespravno izgrađenih objekata nakon 2011. godine u romskim naseljima.

Nositelj: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

Rok provedbe: II. kvartal 2021.

Aktivnost 8.5.6.

Vlada će kontinuirano putem Središnjega državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanije, provoditi godišnje programe unaprjeđenja Životnih uvjeta pripadnika romske nacionalne manjine u suradnji sa Savezom Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” s ciljem osiguravanja osnovnih Životnih uvjeta u kućanstvima pripadnika romske nacionalne manjine, te osigurati odgovarajući iznos za provedbu programa.

Nositelji: Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.7.

Vlada će podržati projekte unaprjeđenja životnih uvjeta pripadnika romske nacionalne manjine u suradnji sa savezom udruga okupljenih u Savezu Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” kojim će se pristupiti uređenju i obnovi postojećih objekata u vlasništvu socijalno ugroženih pripadnika romske nacionalne manjine.

Nositelji: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine i Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.8.

Vlada će nastaviti s projektom elektrifikacije romskih naselja i kućanstava kontinuirano kroz suradnju Ministarstva gospodarstva i održivoga razvoja i HEP-a.

Nositelji: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o.

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.9.

Vlada će pronaći održivo rješenje za saniranje postojećih ilegalnih odlagališta otpada u  romskim naseljima, kontinuiranog odvoza otpada te izgradnje potrebne komunalne infrastrukture.

Nositelji: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitosti

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.10.

Vlada će putem Ministarstva poljoprivrede i Državnog inspektorata nastaviti provoditi projekt kontrole razmnožavanja pasa u romskim naseljima.

Nositelji: Ministarstvo poljoprivrede, Državni inspektorat

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.11.

Vlada će dovršiti izgradnju društvenih domova u romskim naseljima te nastaviti s izgradnjom objekata za javnu namjenu u romskim naseljima.

Nositelji: Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Savjet za nacionalne manjine

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.5.12.

Vlada će razmotriti mogućnost legalizacije, uređenja i obnove stambenih zgrada socijalno ugroženih pripadnika romske nacionalne manjine koji stanuju izvan romskih naselja.

Nositelji: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje

Rok provedbe: kontinuirano

8.6 Nastavak procesa uvođenja njegovanja kulture i jezika romske nacionalne manjine po postojećem modelu C u obrazovnom sustavu za pripadnike nacionalnih manjina.

Aktivnost 8.6.1.

Vlada će putem Ministarstva znanosti i obrazovanja, Agencije za odgoj i obrazovanje osigurati financijske i kadrovske preduvjete za izradu udžbenika i ostalih potrebnih materijala za provedbu Modela C za romsku nacionalnu manjinu sukladno usvojenom kurikulumu.

Nositelj: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: IV. kvartal 2021.

8.7. Unaprjeđenje postojećeg okvira odgoja i obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine

Aktivnost 8.7.1.

Vlada će kontinuirano, sukladno mogućnostima te kriterijima propisanim javnim natječajima, povećavati maksimalni mjesečni iznos učeničkih (na 1.000,00 kn) i studentskih stipendija (na 2.700,00 kn) za pripadnike romske nacionalne manjine.

Nositelj: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: III. kvartal 2021.

Aktivnost 8.7.2.

Vlada će programski i kontinuirano podržavati projekte obrazovanja odraslih na svim razinama do izvanrednih studija, zapošljavanja i samozapošljavanja pripadnika romske nacionalne manjine putem Povjerenstva za provedbu Nacionalnog plana za Rome za razdoblje od 2021 . do 2027.

Nositelji: Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.7.3.

Vlada će poticati obrazovanje pripadnika romske nacionalne manjine na svim razinama te će aktivno raditi na donošenju potrebnih udžbenika, radnih i drugih materijala za provedbu obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine pod zasebnim manjinskim modelima te će poticati pozitivnu diskriminaciju romske nacionalne manjine za upise na sve razine obrazovanja, a posebno visokog obrazovanja putem kvota na visoka učilišta – jedan po smjeru te će za te svrhe osigurati potrebna financijska sredstva na poziciji Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Nositelj : Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.7.4.

Vlada će kontinuirano unaprjeđivati uvjete u romskim naseljima i obrazovnim institucijama na područjima naseljenim Romima s ciljem stvaranja mogućnosti za obavezno dvogodišnje predškolsko obrazovanje djece romske nacionalne manjine te će u tu svrhu unaprjeđivati postojeću i izgraditi novu potrebnu infrastrukturu (vrtići, Škole i montažne objekte). Vlada će u tom smislu unaprijediti uvjete te proširiti Osnovnu školu Dr. Ivana Novaka, Macinec, unaprijedit će uvjete i izgraditi Školsku sportsku dvoranu za Osnovnu školu Kuršanec, Čakovec te gradnjom proširiti vrtić u romskom naselju Kuršanec.

Nositelj: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.7.5.

Vlada će kontinuirano poticati održavanje edukativnih igraonica u dječjim vrtićima i/ili školama za djecu predškolskoga uzrasta s ciljem učenja hrvatskog jezika i ostalih aktivnosti radi bolje integracije u odgojno-obrazovni sustav.

Nositelj: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.7.6.

Vlada će podržavati programe obrazovanja odraslih i ostale aktivnosti budućeg Romskog edukacijskog centra u Zagrebu.

Nositelji: Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Agencija za odgoj i obrazovanje

Rok provedbe: kontinuirano

Vlada će u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom obrtničkom komorom poduzeti mjere za pomoć srednjoškolcima pripadnicima romske nacionalne manjine u pronalasku obvezne prakse.

Nositelj: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Rok provedbe: kontinuirano

Aktivnost 8.7.8.

Vlada će podupirati unaprjeđenje uvjeta rada vatrogasnih društava i nabavu vatrogasnih vozila na područjima naseljenim Romima s ciljem unaprjeđenja sigurnosne situacije u romskim naseljima.

Nositelji : Ministarstvo unutarnjih poslova, Hrvatska vatrogasna zajednica

Rok provedbe: IV. kvartal 2021.

8.8. Uređenje ustanova romske nacionalne manjine i obilježavanjem stradanjaRoma u Drugom svjetskom ratu.

Aktivnost 8.8.1.

Vlada će poduprijeti donošenje prostornog plana područja posebnih obilježja JUSP Jasenovac kojim će se urediti i obuhvatiti lokalitet romskog groblja i novoizgrađenog Romskog memorijalnog centra Uštica te će pravno regulirati suradnju Centra (Saveza) i države, u suradnji s JUSP Jasenovcem, s ciljem održivog rada, daljnjeg uređenja i postava Centra.

Nositelji: Ministarstvo kulture i medija

Rok provedbe: II. kvartal 2021.

 

DA LI ROMI IMAJU PROBLEM

 

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je u 2011. godini popisano 16.975 pripadnika romske nacionalne manjine. Romi su  najveća i  najugroženija skupina, marginalizirana, diskriminirana i kulturna skupina koja nema svoju država. Stambeni uvjeti su im loši, nedovršena infrastruktura, niska  stopa obrazovanja, nezaposleni i dr. Prevladava  vi soka stopa nezaposlenosti. Romi predstavljaju jednu skupinu koja je velikim i mnogobrojnim seobama zadržala svoj identitet i kulturu.

Ako govorimo o broju Roma, nikada nećemo točno znati. Ne postoji službeni ili pouzdan broj romske populacije u svijetu. Mnogi Romi odbijaju se izjasniti u službenim popisima stanovništva iz straha od diskriminacije. Možemo također reći i o mješanim brakovima gdje se djeca nikada neće izjasniti da su Romi. Iako se možda netko izjasni već u sljedećoj generaciji romski identitet se gubi.

Pitanja smo koliko ima zadovljnih Roma koji mogu preživjeti od 01.- 30 u mjesecu. Mnogo puta obišla sam Rome koji žive u naseljima i razgovarala sam snjima. Oni su podeljeni. Neki su zadovoljni a neki nisu kao i cijela populacija u Republici Hrvatskoj. Snalaze se ali ima i onih koji misle što će sutra skuhati. Žale se na previsoke račune za el struju, vodu i režijskih troškove dok za hranu snalaze se.

Ako pogledamo nekoliko godina unazad Romi su uistini imali puno problema.  Vlasti su u 15. Stoljeću zabranjivale kontakt s Romima i poticale neprijateljstvo prema njima.

Romsko neprihvaćeno ponašanje kažnjavalo se  tjeranjem u udaljene zemlje ili smrću. Ograničavalo im se kretanje, mogli su naseliti samo određena mjesta i baviti se određenim zanimanjima.

U 20. stoljeću javlja se rasna čistoća. Nurnberški zakon iz 1935.godine Židove i Rome smatra u Njemačkoj opasnima što se tiče rasne čistoće. Smatralo

ih se rasom nečiste krvi, primitivnim. Mentalno retardiranim, nesocijaliziranim osobama, osobama kriminalnih sposobnosti.

U koncetracijskim logorima pogubljeno je više od 500 tisuća Roma.

Za vrijeme II. svjetskog rata nacisti su ubili između 500 i1,5 milijuna Roma -Holokaust.

Nakon II.svjetskog rata veći dio Roma ostao je pod komunističkom vlašću gdje su im priznata manjinska prava. Usmjerena su na socijalnu integraciju, obveznom obrazovanju djece, osiguravanje stanovanja i zapošljavanje.

Romi su bili kovači, popravljali su oružje, potlivali konje radili municiju, glazbenici bavili se trgovanjem konja i drugih prozvoda koji su sami proizvodili što su bili jako korisni –posebno vojsci. Njihov je život bio vezan uz tradicionalnu djelatnost.

Iako romske  skupine imaju različite pravila, neka su pravila zajednička za sve. Ta se pravila smatraju Romskim zakonom, a pravila koja se razlikuju nazivaju se “običaji”. Postoje toliko običaja koliko ima i skupina. Pravila romskog zakona opisuju odnose unutar romske zajednice i postavljaju ograničenja za običaje, ponašanje i druge aspekte života. Romski zakon nije napisan, Romi ga održavaju živim u usmenoj predaji. Najpoznatije je  „Romano Kris“ (romski zakon) koji  je tradicionalna institucija za podržavanje i provođenje romskog zakona. Romski zakon koriste onda kada ne žele imati posao sa Zkonom zemlje u kojoj žive. Najviše se koristi prilikom pomirbe dvije ili više obitelji u slučaju zavade, rastave pa čak i obistva.

Raspadom ex Jugoslavije nastaju i problemi u romskoj zajednici. Propadaju im tradicijska zanimanja, ali nalaze druga zanimanja kao na primjer  prodaja   staroga željeza, tekstila, rabljenih auta, sagova, prodaja automobilskih djelova, i dr. Djeca od najranije dobi stječu razne vještine, iako ne dobivaju potrebno institucionalno obrazovanje.

Danas se sa tim zanimanjima nitko ne bavi.  Još uvijek neki se bave sa sakupljanjem sekundarnim sirovinama kao što je željezo, papir, boce, eu palete, i dr., ali se time mladi sve manje bavi.

Stopa nezaposlenosti je visoka. Razlog tome je slabo obrazovanje, njihov slobodan izbor profesije, diskriminacija, tehnološki napredak.

Niska zaposlenost Roma je rezultat diskriminacije prilikom traženja posla. Romi znatno češće od ostalih skupina primaju socijalnu pomoć ne svojom krivicom. Mnogi žele raditi, ali ne mogu dobiti posao. Iako ima neki mladi ljudi koji su završili srednje strukovno obrazovanje u želji da radi ali nažalost ostaje mu diploma u ruci ili bačena u nekoj ladici.

Dio Roma živi u stanju siromaštva u kojem su im ugrožene temeljne egzistencijalne potrebe. Obitelji sa velikim brojem djece traže pomoć od od Hrvatskog Karitasa, Crvenog križa u dr., u svakom slučaju snalaze se. Poslovi sakupljanja sekundarnih sirovina opala je. Govore da više nema posla kao prije a i povećao se broj ljudi koji se time bavi.

Mnogi žive u izdvojenim naseljima daleko od neromskog stanovništva i bitnih institucija za njih kao što su predškola, škola, zdravstveni dom, bolnica, autobusna postaja i dr. Postoji mogućnost da nemaju komunalije, el. energiju, pitku vodu. Kuće su dosta loše napravljene i u ruševnom su stanju .

Romi su u Hrvatskoj zadržali svoj način života, svoju prošlost, kulturu i običaje, ali su s druge strane prihvatili tradiciju, običaje i jezik većinskogastanovništva. Djelomično se jesu kulturno

adaptirali, ali naš cilj je i da zadržimo i očuvamo vrednote romskoga naroda. Nije nam cilj asimilirati se.

Problem Roma je zapravo problem neroma i njihova shvaćanja i prihvaćanja Roma kakvi oni jesu, a ne kakvi bi drugi željeli da budu.

Možemo zaključiti da i dalje postoje problemi u romskoj zajednici. Njihov je položaj težak.

Najčešće su to problemi vezani za društvenu nebrigu, tradicionalan načina života, loše stambene uvjete.

Romi uglavnom žive izolirani na periferiji naselja. Smanjen je socijalni kontakt između romske populacije s većinskom populacijom.

Romi imaju najvišu stopu nezaposlenosti i od drugih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Nedovoljan broj romske djece koja su uključena u školski odgoj i obrazovanje izvor su brojnih teškoća na koje nailaze. Romi su slabo obrazovani i postoje različiti oblici diskriminacije u obrazovanju.

Postoje negativni stavovi i nepovjerenje odnosno niža očekivanja učitelja od romske dkece   – diskriminacija.

Romi su vrlo slabo ili nikako uključeni u lokalnu vlast, a isto tako slabo su zastupljeni u državnoj vlasti, državnim i javnim institucijama. Potrebno je poboljšati njihova prava na lokalnoj i državnoj razini .

U procesu integracije u školi bitna je podrška učitelja/ce,  nastavnika/ce, pedagoga/ginje i ravnatelja/ljice škole.

 

Ramiza Memedi

Mi bi da se ženimo

Dejan i Valentina su Romeo i Julija s Kozari Boka: Teatar Roma u KNAPU premijerno izveo predstavu “Mi bi da se ženimo”

Valentina Stanić i Dejan Seferović par su nešto više od dvije godine.

Desetak su minuta udaljeni jedno od drugoga, no kako govori Valentina, “nismo se susretali prije”. On je zaposlen, radi na odjelu miješanja sirovina u jednoj tvrtki, a ona je trenutačno doma. Kako nam kaže, čekaju prvo dijete. Ženit će se. Jesu li naišli na protivljenje okoline? “Ne. Moji Dejana poznaju već neko vrijeme i drag im je. Nije im ni u jednom trenutku bilo problem to što je Rom”, govori Valentina.

Autor:  Patricia Kiš, Jutarnji list

Novac iz EU
Valentina Stanić i Dejan Seferović, par u stvarnom životu, postali su par i na kazališnim daskama. U kazalištu Knap na Peščenici u produkciji TeatraR u utorak, 4. lipnja premijerno je izvedena predstava “Mi bi da se ženimo” u kojoj su glumci Romi. Naime, Udruga žena Romkinja “Bolja budućnost”, u partnerstvu s udrugama iDEMO Institut za demokraciju i Kultura nova osmislila je i provela projekt TeatarR, koji se sufinancira sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Sve se odvija u sklopu ESF natječaja Umjetnost i kultura za mlade. Projekt je namijenjen mladim Romima od 15. do 25. godine i na njemu su radili više od godinu, s četrdesetak sudionika, koliko ih se izmijenilo.

Oni koji su bili najuporniji i najtalentiraniji od njih, a devetnaest ih je, na premijeri su pokazali neosporno glumačko umijeće. Sudionici su sami birali temu, sami su izmislili fabulu, sami su kreirali sve scene i dijaloge, pa čak i ples, imali su samo pomoć profesionalnog koreografa na samo nekoliko proba. Edukatori su, dakle, samo dali formu, sadržaj je njihov. Svi su amateri. Imena su njihova prava imena. Par je stvarno par, u životu. I neće stati samo na jednoj predstavi, na premijeri su najavili i osnivanje Romskog kazališta u Zagrebu.

Tema je predstave koju su sami osmislili ukratko sljedeća: Valentina i Dejan mladi su romski par koji se odlučio ženiti. Valentina dolazi iz imućnije obitelji, a Dejan iz obitelji koja godinama živi na rubu egzistencije. Valentinina je želja da njihovo vjenčanje ne bude u skladu s romskom tradicijom, nego suvremeno. Valentinin otac ne prihvaća njihovu odluku, želi da sve bude u skladu s tradicijom i za Valentinu traži novac, 10.000 eura. Dejanovi roditelji su siromašni i ne mogu platiti.

Poklon od kamatara
Dolazi do svađe između dviju obitelji i vjenčanje se otkazuje. No, Valentina i Dejan ne odustaju. Dejan se zapošljava u građevinskoj tvrtki. Ona, pak, želi biti kozmetičarka, no nude joj plaću od 1800 kuna, kažu joj da će je prijaviti na četiri sata, no da će zapravo raditi osam. Odlaze i u banku, kako bi zatražili kredit, no službenik im odbija zahtjev jer nemaju uvjete. Dejan, očajan, odlazi kod kamatara i traži zajam.

Usred razgovora kamataru javljaju iz bolnice da je dobio blizance i on odlučuje Dejanu darovati novac. Dejanov otac u međuvremenu uplaćuje loto i dobiva poveću svotu novca pa se njih dvojica odlučuju naći s Valentininim ocem. U međuvremenu, Valentinin otac popušta pod pritiskom svoje žene i kćeri te odlučuje da neće tražiti novac za udaju. Vrhunac je predstave vjenčanje.

Iako su naturščici, iako su igrali pred prepunim kazalištem, trema se niti malo nije mogla osjetiti tijekom predstave. Valentina mi govori da joj je drago što se trema nije vidjela, iako su je, kaže, kako su poslije otkrili u međusobnom razgovoru, svi imali cijelo vrijeme tijekom trajanja predstave.

Tema s radionice
Ni ona niti bilo tko drugi od njih, kaže, nije prije mislio da će se naći u glumačkim vodama. Sve je počelo spontano: “Na radionicama koje smo pohađali došli smo do teme o našim običajima. To je bilo nešto što smo željeli ispripovijedati.

Uključili smo se preko gospođe Ramize koja nas je pozvala da sudjelujemo. Ideja o glumi došla je kasnije.” Misle li se nastaviti baviti glumom? “Da, svakako, to nam je želja.”

Mladoženja u stvarnom životu i u predstavi Dejan Seferović govori da im nije bila otegotna okolnost zajedno stvarati iako su par, naprotiv: “Mogli smo i doma dodatno uvježbati neke scene kad je bilo potrebno. Želja nam je bila gledatelje upoznati s našim običajima i tradicijom, da vide kako je to u našoj kulturi.” I Dejan kaže da su imali tremu, no, nastavlja, tonom pravog profesionalca, “trema je dobrodošla jer paziš da ne pogriješiš”.

Među glumcima je uz ovaj par i Muhamed Husejni koji u predstavi igra bogatog i poprilično strogog oca. Kako nam govori: “Zabavno je glumiti ovu ulogu. Ipak i taj otac ima nešto u srcu, u duši, pa naposljetku popusti i oženi kćer bez traženog miraza. Nije ni kod njega sve u novcu, kako se na kraju ispostavi”.

O ulogama su odlučivali kako je tekla predstava, Muhamed je prvo trebao biti kamatar, no kasnije mu je, dakle, dodijeljena druga uloga. Vjerovali su, zajedno odlučili, i kako se pokazalo bili u pravu, da mu bolje leži uloga mladenkina oca. Kamatara je, pak, poprilično uživljeno glumio Ivan Stanić, Valentinin brat u stvarnom životu.

Na preksinoćnjoj premijeri u Knapu svako se malo čuo smijeh jer je predstava iznimno humoristična, niz je skečeva, duhovitih rečenica. Sav je taj humor rezultirao i ovacijama na kraju predstave.

Zvjezdana Bubnjar, koja je radila na predstavi i usmjeravala glumce sa Sanjom Matasić, kaže: “Naš se romski par ne razlikuje od mladog para u Hrvatskoj, njih muče isti problemi, kako kupiti stan, kako podići kredit, kako preživjeti, kako dobiti najbolje moguće od života. Pokušali smo napraviti predstavu na humorističan način i mislim da smo u tome uspjeli, a ono što me najviše veseli je činjenica što će romski teatar ići dalje. Moram reći i da bismo bez Ramize teško napravili predstavu, ona je motivirala ljude, došli su nam zbog njezina prijašnjeg rada.”

Talent za glumu
“Drago mi je što smo pokrenuli Romsko kazalište u Zagrebu jer postoji potreba za tim. U Rijeci je postojao Romski teatar Chaplin”, rekla je Ramiza Memedi, predsjednica Udruge žena Romkinja Bolja budućnost. “Oni koji glume, to su moji miljenici. Vjerujem da su mnogi otkrili talent tijekom ovih predstava i da će nastaviti glumiti i dalje.”

Projekt se odvijao na dvije razine, objasnila je Sanja Matasić. “Prvo smo održali radionice komunikacija i slično, u drugom dijelu su učili scenski pokret. No, najvažnije je da smo im mi davali samo smjernice, a oni su sami napravili scenarij.”

Najveće okupljanje Roma u Europi

Tradicija duga 243 godine: Konji se kupaju u reci, a karavani prave kolaps na putevima

Sajam, koji traje tri dana, obično ugosti oko 10.000 Roma i putnika, kao i još 20.000 drugih posetilaca, koji učestvuju u svečanostima, takmičenjima i u trgovini

Hiljade ljudi stiglo je u sredu na Sajam konja u Eplbiju, najvećem evropskom okupljanju Roma, koje se jednom godišnje održava u ovom engleskom gradu. Romi sa svojim porodicama su na konjima i u kolima danima putovali kako bi prisustvovali sajmu.

Muškarci, žene, deca, kao i njihovi konji okupili su se na sajmu, gde imaju priliku da prezentuju svoje proizvode i razmene iskustva o životu na putevima.

Sajam, koji traje tri dana, obično ugosti oko 10.000 Roma i putnika, kao i još 20.000 drugih posetilaca, koji učestvuju u svečanostima, takmičenjima i u trgovini, piše Dejli mejl.

Ovaj događaj, koji datira još iz 1775. godine, postao je važan za Rome oko 1900. godine, kada su hiljade ljudi iz Velike Britanije, Irske i drugih zemalja počeli da se okupljaju u Eplbiju da bi prodali konje, ali i da se druže sa drugim članovima zajednice.

Romi su danima putovali da bi stigli na Sajam Foto: Wikimedia/Deben_Dave

Umesto organizovanog događaja sa postavljenim programom, ova manifestacija je zamišljena kao najveći sajam Roma u Evropi, koji se sastaju poput jedne velike porodice.

Tradicionalna manifestacija nije se održala prošle godine usled lošeg vremena, ali su ove godine konji ponovo ušli u reku Eden kako bi se osvežili. Ritual je nastao u 17. veku kako bi se konji oprali i bili lepši potencijalnim kupcima.

Mnogi od putnika stigli su u tradicionalnim karavanima, poznatim kao vardo, veoma dekorativnim drvenim vagonima iz britansko-romske tradicije.

Neki od njih imaju i dimnjake, koji su jarko obojeni, a ovi vagoni koriste se u letnji mesecima za putovanja.

Tradicija varda smatra se visokom kulturnom tačkom umetničkog dizajna i remek-delom drvoprerađivača.

Oni u karavanima i na konjima dolaze na najveće okupljanje Roma Foto: Profimedia/Zuma Press – News

Dolazak Roma na sajam zna da iznervira vozače, jer se iza sporih konja i karavana napravi kilometarska kolona u kojima čak 100 automobila, kamiona i kombija čeka da nastavi svoj put.

Sajam je spontano okupljanje i ne organizuju ga ni pojedinci niti grupa, iako Romi imaju “Shera Rom” (glava Roma), koji organizuje toalete, mesta za otpad, vodosnabdevanje, pašnjake za konje itd. On deluje kao veza sa komitetom za koodrinaciju lokalnih vlasti.

Glavne aktivnosti odvijaju se na sajmu Hil (oblast glavnog kampa) a nedavno i na Tržišnom polju, koji je otvorio lokalni farmer pre 10 godina i sada je glavni trgovački centar i područje ugostiteljstva.

LOŠE STRANE SAJMA

Zbog sajma konja dolazi do brojnih žalbi o neuređenosti u gradu, nasilnom kriminalu i okrutnosti prema životinjama.

Na sajmu 2014. godine bilo je 28 hapšenja, zbog upotrebe droga, pijanstva i opstrukcije. U 2015. godini broj hapšenja je opao, kada je privedeno 15 osoba.

Što se tiče troškova čišćenja, iako trgovački štandovi ostavljaju nekoliko tona otpada, dan nakon sajma počinje se sa čišćenjem, bez ikakvih troškova za obveznike, a nedelju dana kasnije nema nikakvih tragova da je sajam uopšte i bio.

Bilo je samo nekoliko slučajeva okrutnosti prema životinjama, ali su oni na vreme rešeni a odgovorni su kažnjeni. Većina konja na sajmu su dobro očuvana, dobro trenirana i u dobrom stanju.

 

Poštovanje manjinskih prava-Roma

Poštovanje manjinskih prava-Roma

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, kao temeljnim aktom, pripadnicima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj jamče se sljedeća prava:

  • Izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini;
  • Uporaba imena i prezimena na manjinskom jeziku i pismu;
  • Dobivanje osobne iskaznice i na manjinskom jeziku i pismu;
  • Služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
  • Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
  • Uporaba svojih znamenja i simbola;
  • Kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicije;
  • Pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
  • Pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
  • Samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;
  • Zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
  • Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te
  • Zaštita od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.

 

Problem Roma u integraciji društva je veoma složen proces i ta integracija ne bi mogla bez rješenna kvaliteta života Roma i to riješnog zdravstvenog osiguranja, zapošljavanja i zadovoljavajućih uvjeta stanovanja koje predstavlja temelj za daljnje funkcioniranje i napredak čovjeka.

Zbog uvjeta života puno veći broj romske djece završava na odjelu pedijatrije posebno na području Međimurja i Koprivnici. U Koprivničkoj županiji  ističu da od ukupno bolesne djece u bolnici  na odjelu pedijatrije su 20% romske djece, pogotovo zimi iako broj Roma nije velik, ali zbog teških uvjeta djeca završe u bolnici.

Mnogi Romi nemaju zdravstveno osiguranje što je to jedno osnovno ljudsko pravo. Do ostvarenja zdravstvenog osiguranja je vrlo teško. Neki su se snašli tako što su se zapošljavali na javnim radovima preko mjera NSUR,  a neki su čak pravili namjerna prekršajna djela kako bi završili u zatvoru da steknu zdravstveno osiguranje, žalosno,  iako mnogi još uvijek nemaju.

Zdravlje je na prvo mjesto jer zdrav čovjek može se zaposliti, može završiti obrazovanje, može sebi sagraditi kući i ne mora biti teret državi, kako mnogi građani govore da Romi ne žele raditi (iako im ne daju šansu) vile živjeti na teret državi –primati socijalnu pomoć.

Mnogi građani Romi Hrvatske žele raditi, žele se osamostaliti i ne živjeti sa roditeljima u malu kvadraturu. Ali nažalost još dugo se moraju načekati da budu ravnopravni građani i da imaju ista prava. Još dugo će ih se diskriminirati zbog nacionalnosti, još dugo će čekati na željeni posao, još dugo će sjediti u 20 m2 sa roditeljima i još dugo će primati mizernu socijalnu pomoć.

Svakog romskog učenika kojeg znaju kao Roma susreće se s predrasudama i diskriminacijom i takvih primjeri ima puno po cijeloj Hrvatskoj.

Romska zajednica prema svim međunarodnim izvješćima trpi najviše diskriminacije i u najtežem je položaju. Problemi su brojni te zahtijevaju ne samo novac i vrijeme, nego i znanje i političku volju, ali toga nema ili je vrlo malo.

Godinama se troše značajna sredstva za poboljšanje položaja Roma, ali nažalost i dalje Romi žive u istome i za sada u još gorem položaju.

To su romska prava!!!!!

 

Ramiza Memedi

Zagrebačka strategija jedinstvene politike za zaštitu od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016.

Na temelju članka 38. točke 2. Statuta Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 19/99, 19/01, 20/01 – proč.tekst, 10/04, 18/05, 2/06, 18/06, 7/09, 16/09, 25/09 i 10/10), Gradska skupština Grada Zagreba, na 31. sjednici, 29. studenoga 2011., donijela je

 

ZAGREBAČKU STRATEGIJU

zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. godine

 

 

UVOD

 

            Nasilje u obitelji ima visoku cijenu koju plaćaju žrtve nasilja, počinitelji i čitavo društvo. Pitanje zaštite od različitih oblika nasilja, kao područje zaštite osnovnih ljudskih prava, definirano je brojnim međunarodnim i nacionalnim dokumentima, politikama i zakonima. Na području zaštite od nasilja u obitelji u međunarodnim dokumentima osobito se ističe potreba za odgovarajućim brojem skloništa, savjetovališta i drugih servisa namijenjenih žrtvama nasilja kao i postojanje jasnih postupaka i protokola za primjenu zakona kojima se uređuje ovo područje.

Propisima Republike Hrvatske ženama i muškarcima se osigurava jednakost te život bez diskriminacije, a žrtvama kaznenih i prekršajnih djela nasilja osigurava se pravna zaštita. Polazeći od činjenice da je nasilje oblik diskriminacije i jedan od najtežih oblika kršenja osnovnih ljudskih prava, te da su žene najčešće žrtve nasilja u obitelji, ovom području potrebno je posvetiti posebnu pozornost. Pri tome je, pored provedbe zakonskih obveza, potrebno poduzimati i niz drugih mjera kojima će se djelovati na prevenciju nasilja u obitelji kao i osiguravanje pravodobne pomoći svim žrtvama nasilja, uz poticanje kontinuirane suradnje među svim nadležnim tijelima.

Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. godine (Narodne novine 20/11, u daljnjem tekstu: Nacionalna strategija) Vlada Republike Hrvatske donijela je u veljači 2011. godine uzimajući u obzir da je borba protiv nasilja u obitelji i unapređenje kvalitete života žrtava nasilja dugoročan proces koji zahtijeva međusobnu suradnju svih nadležnih tijela. Kao i prethodna Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine (Narodne novine 126/07) i aktualna Nacionalna strategija naglašava nužnost pravovremenog prepoznavanja problema i poduzimanja različitih društvenih akcija usmjerenih suzbijanju i prevenciji nasilja u obitelji, kao i osiguranja kontinuiteta provedbe mjera na ovom području.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave označene su u Nacionalnoj strategiji kao nositelji i/ili sunositelji pojedinih mjera te su dužne izraditi propise za provedbu mjera iz svoje nadležnosti i uvrstiti ih u svoje godišnje planove i proračune. Grad Zagreb provodi obveze koje proizlaze iz njegovog samoupravnog djelokruga preko tijela Grada Zagreba, tijela mjesne samouprave, gradskih upravnih tijela i javnih službi. Gradska skupština Grada Zagreba kao predstavničko tijelo građana Grada Zagreba ima svoja stalna radna tijela koja razmatraju prijedloge odluka i drugih akata te druga pitanja koja su na dnevnom redu Gradske skupštine. U donošenju strateških dokumenata Grada Zagreba na području zaštite od nasilja u obitelji sudjeluju nadležna radna tijela Gradske skupštine Grada Zagreba prvenstveno Povjerenstvo za ravnopravnost spolova.

Programom socijalne politike Grada Zagreba od 2009. do 2012. godine koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 7/09) predviđen je niz mjera i aktivnosti usmjerenih poboljšanju uvjeta života svih građana grada Zagreba, a žrtve obiteljskog nasilja u ovom dokumentu prepoznate su kao skupina izložena povećanom riziku od socijalne isključenosti te je njihova zaštita i zbrinjavanje predviđeno nizom mjera u sustavima socijalne skrbi, zdravstvene zaštite, stanovanja i obiteljske politike.

Politika zaštite žrtava nasilja u obitelji na području grada Zagreba prati nacionalne strategije i dokumente. Tako je sukladno Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji od 2008. do 2010. godine (Narodne novine 126/7) bila donesena Zagrebačka strategija jedinstvene politike za zaštitu od nasilja u obitelji od 2008. do 2010. (Službeni glasnik Grada Zagreba 9/08), dok se aktualna Zagrebačka strategija zaštite od nasilja u obitelji donosi za razdoblje od 2011. do 2016. godine.

 

 

ANALIZA STANJA NA PODRUČJU GRADA ZAGREBA

 

Prema podacima Policijske uprave zagrebačke, u razdoblju od 2008. do 2010. raste broj prijavljenih počinitelja prekršaja “Nasilničko ponašanje u obitelji” (članak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji) te su u 2008. ukupno prijavljena 2196 počinitelja ovog prekršaja, u 2009. ukupno 2209, a u 2010. ukupno 2322 počinitelja. Prosječan broj počinitelja godišnje u promatranom razdoblju iznosi 2242 osoba. Prema kategoriji spola, počinitelji navedenog prekršaja dominantno su osobe muškoga spola (u 2008. čine 71,3% počinitelja, u 2009. ukupno 66,3%, a u 2010. ukupno 68%). Također u promatranom razdoblju, u kontekstu odnosa počinitelj-žrtva, kao najčešći počinitelji evidentirani su bračni drugovi i to: suprug (u preko 40% slučajeva), zatim roditelj (prosječno oko 22%), ostali srodnici (prosječno oko 14%), a najmanje supruge (oko 8%). U razdoblju od 2008. do 2010. najveći broj žrtava obiteljskog nasilja evidentiran je u 2009. (3384 žrtava), a prosječan broj žrtava godišnje u istom razdoblju iznosi 2984 osobe, od čega prosječno godišnje 26% djece. Osobe ženskog spola su više od polovice žrtve u promatranom razdoblju (djevojčice, maloljetnice, odrasle žene) te je njihov udio 67,6% žrtava u 2008., 68,8% žrtava u 2009. i 68,4% žrtava u 2010.

U vezi s kaznenim djelom „Nasilničko ponašanje u obitelji“ (članak 215a Kaznenog zakona), u razdoblju od 2008. do 2010. prijavljeno je prosječno godišnje 125 počinitelja i to: 130 počinitelja u 2008., 151 u 2009. i 108 počinitelja u 2010. Počinitelji ovog kaznenog djela većinom su osobe muškog spola te njihov udio u ukupnom broju počinitelja iznosi 79,3%, u 2008., 72% u 2009. i 82% u 2010. U kontekstu odnosa počinitelj-žrtva najveći broj počinitelja evidentiran je u ulozi supruga spram oštećene osobe (u 2008. iznosi 59,8%, u 2009. iznosi 46,6%, a u 2010. iznosi 50%). U razdoblju od 2008. do 2010. porastao je broj počinitelja koji se u odnosu na žrtvu nalaze u ulozi roditelja (otac, majka, poočim ili pomajka) te oni čine u 2008. ukupno 12,2% počinitelja, u 2009. ukupno 22,8%, a u 2010. ukupno 26,4% počinitelja. Najveći broj oštećenih osoba su osobe ženskog spola i to ženska djeca, maloljetnice ili odrasle žene te je njihov udio 2008. ukupno 80,5% žrtava, u 2009. ukupno 73,3% žrtava, a u 2010. ukupno 74,9% žrtava.

Analizom podataka Policijske uprave zagrebačke u vezi sa počinjenje kaznenog djela „Zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe“ (članak 213. Kaznenog zakona), u razdoblju od 2008. do 2010. utvrđeno je da je prosječno godišnje bilo oštećeno 55 djece, a među oštećenom djecom više od polovice bila su djeca ženskog spola. U kontekstu odnosa počinitelj – žrtva, u promatranom razdoblju, otac kao počinitelj javljao se prosječno u 52% slučajeva, majka u 45,6% slučajeva, a ostali članovi obitelji u 2,4% slučajeva.

U vezi sa kaznenim djelom  „Silovanja“ (članak 188. Kaznenog zakona) počinjenim u obitelji, u razdoblju od 2008. do 2010. policija je otkrila i prijavila ukupno 13 počinitelja (najveći broj u 2009. godini, ukupno 6 počinitelja). S obzirom na spol počinitelja u svim prijavljenim slučajevima radilo se o počinitelju muškoga spola. Oštećene osobe bile su  punoljetne ženske osobe, osim zabilježenog slučaja u 2010. u kojem je ovo kazneno djelo bilo počinjeno nad maloljetnicom. U kontekstu odnosa počinitelj – žrtva, počinitelji ovog kaznenog djela dominantno su bili partneri (bračni, izvanbračni, bivši supružnici), osim u jednom slučaju gdje je kao počinitelj evidentiran svekar žrtve.

U vezi s kaznenim djelom „Spolni odnošaj sa djetetom“ (članak 192. Kaznenog zakona) počinjenim u obitelji, u 2008. policija je otkrila i prijavila 2 slučaja, a u 2009. i 2010. po 4 slučaja. U jednom prijavljenom slučaju (u 2010.) evidentirana je kao počiniteljica majka djeteta, dok su se svi ostali slučajevi odnosili na osobe muškog spola (najčešće otac i poočim). U promatranom vremenskom periodu među oštećenim osobama prema spolnoj strukturi isključivo se radilo o ženskoj djeci.

U vezi s kaznenim djelom „Ubojstva“ i „Teškog ubojstva“ (članak 90. i članak 91. Kaznenog zakona) počinjenim u obitelji, u razdoblju od 2008. do 2010. porastao je broj prijavljenih kaznenih djela. Policija je u promatranom razdoblju otkrila ukupno 12 počinjenih kaznenih djela ubojstva u obitelji. U svim prijavljenim slučajevima radilo se o počinitelju muškoga spola. Oštećene osobe većinom su bile osobe ženskog spola, osim u dva slučaja evidentirana tijekom 2010. U kontekstu odnosa počinitelj-žrtva tijekom 2008. i 2009. kao počinitelji evidentirani su partneri žrtve (bračni ili izvanbračni supružnici) te u jednom slučaju sin. U 2010. među počiniteljima nema supružnika već su to u najvećem broju slučajeva očevi, te po jedan slučaj sin, brat i poočim žrtve. U vezi sa kazneni djelom „Pokušaj ubojstva“ u obitelji, vidljiv je trend opadanja počinjenja ovog kaznenog djela, kao i broja prijavljenih osoba za njegovo počinjenje (najveći broj počinitelja nalazimo u 2008. i to 4 slučaja, dok 2010. pada na 2 slučaja). U praćenom razdoblju, evidentiran je podjednak broj osoba muškog i ženskog spola među oštećenim osobama. U kontekstu odnosa počinitelj-žrtva, najveći broj počinitelja evidentiran je u partnerskim odnosima (supružnici i to bračni, izvanbračni ili bivši supružnici), podjednako osobe muškog i ženskog spola.

Prema analizi podataka Centra za socijalnu skrb Zagreb u razdoblju od 2008. do 2010. porastao je broj slučajeva nasilja u obitelji (u 2008. evidentirana su 1652 slučaja, u 2009. evidentirano je 1698 slučaja, a u 2010. ukupno 2185 slučajeva). U promatranom razdoblju preko 40% slučajeva obiteljskog nasilja odnosilo se na nasilje prema djeci. Prema podacima za 2007. i 2008. od ukupnog broja počinjenih nasilnih djela u obitelji u 70,4% slučajeva nasilje je učinjeno prema osobama ženskog spola (od toga u 75% slučajeva prema odraslim ženama) te u 29,6% slučajeva prema osobama muškog spola (od toga u 56,7% slučajeva prema muškoj djeci). Počinitelji nasilja u obitelji u 88,1% evidentiranih slučajava su osobe muškoga spola (u 59,2% slučajeva muškarci u dobi od 30 do 50 godina života). Prema kriteriju trajanja nasilja u obitelji najveći broj evidentiranih slučajeva odnosi se na jednokratno nasilje u obitelj (49,6%) te potom na nasilje u obitelji koje traje od 1 do 5 godina (22,5%). Prema vrsti počinjenog nasilja evidentiran je najveći broj psihičkog nasilja u obitelji (48,6% slučajeva), zatim fizičkog (39,4% slučajeva) i ekonomskog (12% slučajeva). U kontekstu odnosa počinitelj-žrtva najveći broj počinjenog nasilja odnosi se na nasilje među partnerima (58,5% slučajeva).

Prema podacima Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u razdoblju od 2008. do 2010. u vezi s počinjenjem kaznenog djela “Nasilničko ponašanje u obitelji” (članak 215a Kaznenog zakona), vidljiv je kontinuirani porast (u 2008. evidentirano ih je ukupno 25, u 2009. ukupno 27, a u 2010. ukupno 35). Od ukupnog broja počinjenih kaznenih djela “Nasilničko ponašanje u obitelji” u 2008. izrečena je pravomoćna presuda u 84% slučajeva, u 2009. u 88,9%, a u 2010. pravomoćna sudska presuda izrečena je u 82% slučajeva. Prema kategoriji spola svi počinitelji ovog kaznenog djela u promatranom razdoblju su osobe muškog spola, a u kontekstu odnosa žrtve i počinitelja najveći broj počinitelja u promatranom razdoblju su supružnici spram oštećene osobe (prosječno 73%). Među oštećenim osobama dominantno su osobe ženskog spola i to u 2008. u 87,5% slučajeva, u 2009. u 100% slučajeva, a u 2010. u 91,4% slučajeva.

Prema podacima Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu u 2008. zaprimljene su 154 kaznene prijave za počinjenje kaznenog djela „Nasilničko ponašanje u obitelji“ u odnosu na koje je u 68,2% slučajeva podnesen optužni prijedlog. U 2009. radi počinjenja istog kaznenog djela, Općinsko državno odvjetništvo zaprimilo je 169 kaznenih prijava, od kojih je u 47,9% slučajeva podnesen optužni prijedlog, dok je u 2010. prijavljeno ukupno 108 osoba, te podneseno ukupno 79 optužnih prijedloga.

Prema podacima Visokog prekršajnog suda u Zagrebu za počinjenje prekršaja „Nasilničko ponašanje u obitelji“ u razdoblju od 2008. do 2010. prosječno je godišnje izrečeno 1714 pravomoćnih presuda. S obzirom na spol, počinitelji su bile osobe muškog spola u 97,1% slučajeva

 

 

ZBRINJAVANJE I POTPORA ŽRTVAMA NASILJA U OBITELJI U 2010.

 

Skloništa za žrtve nasilja u obitelji na području grada Zagreba djeluju u sklopu jedne gradske ustanove (Dom za djecu i odrasle – žrtve obiteljskog nasilja „Duga – Zagreb“, u daljnjem tekstu: Dom „Duga – Zagreb“) te dviju organizacija civilnog društva (skloništa udruga „Autonomna ženska kuća Zagreb“ i „Ženska pomoć sada“).

Djelatnost Doma „Duga – Zagreb“ u cijelosti se financira iz proračuna Grada Zagreba dok se djelovanje skloništa koje vode udruge „Ženska pomoć sada“ i „Autonomna ženska kuća Zagreb“ dijelom financiraju iz proračuna Grada Zagreba, a dijelom iz državnog proračuna Republike Hrvatske i proračuna Zagrebačke županije. Kapaciteti za smještaj u 2010. iznosili su u „Autonomnoj ženskoj kući“ ukupno 40 osoba, u Udruzi „Ženska pomoć sada“ ukupno 10 osoba, a u Domu „Duga – Zagreb“ ukupno 18 osoba. Navedena skloništa primala su žrtve na smještaj u bilo koje doba dana ili noći i njihov rad organiziran je u smjenama sa noćnim dežurstvima Djelatnost skloništa obuhvaća smještaj izvan vlastite obitelji, psihosocijalnu potporu i savjetovanje te pravno savjetovanje smještenih žrtava. Navedena su skloništa pružala i usluge savjetovanja i dežurnih SOS telefona žrtvama nasilja u obitelji koje nisu smještene u skloništu.

U navedena tri skloništa tijekom 2010. bile su smještene ukupno 184 osobe (88 odraslih i 96 djece) koje su bile uključene i u aktivnosti psihosocijalne podrške i savjetovanja. Žrtvama koje nisu bile smještene u navedena skloništa pruženo je ukupno 1450 usluga savjetovanja, a zaprimljeno je i ukupno 5374 poziva na dežurne SOS telefone. Tijekom 2010. provodio se i psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji (za ukupno 47 osoba) te savjetovanja potencijalnih počinitelja nasilja u obitelji (ukupno 94 poziva na besplatnu telefonsku liniju) na izdvojenoj lokaciji Doma „Duga – Zagreb“. Besplatnu psihosocijalnu i pravnu i pomoć žrtvama nasilja u obitelji (savjetovališta, dežurne SOS linije), davale su i udruge „Ženska soba“, B.a.b.e. i „Hrabri telefon“. Svoje su usluge pružile ukupno 2341 osobi.

Pored zbrinjavanja i potpore žrtvama nasilja u obitelji tijekom 2010. educirali su se stručnjaci i unapređivala međuresorna suradnja, provodili brojni programi i projekti prevencije i suzbijanja nasilja u obitelji namijenjeni široj populaciji djece i odraslih osoba te informirala i senzibiliziala javnosti za ovu problematiku (tisak i distribucija informativnog materijala, obilježavanja značajnih datuma i sl.).

Za provedbu svih navedenih aktivnosti Zagrebačke strategije jedinstvene politike za zaštitu od nasilja u obitelji u razdoblju od 2008. do 2010. (skloništa, savjetovališta, dežurni SOS telefoni, edukacija stručnih osoba, međuresorna suradnja, programi i projekti prevencije i informiranja javnosti) iz Proračuna Grada Zagreba za 2010. godinu utrošeno je ukupno 8.895.243,00 kn.

 

CILJEVI ZAGREBAČKE STRATEGIJE ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE OD 2011. DO 2016.

 

Provedba Zagrebačke strategije jedinstvene politike za zaštitu od nasilja u obitelji u razdoblju od 2008. do 2010. pokazala je važnost daljnje provedbe zbrinjavanja i potpore žrtvama nasilja u obitelji, osiguranja kontinuirane financijske podrške skloništima i savjetovalištima za žrtve obiteljskog nasilja, informiranja i senzibiliziranja javnosti za ovu problematiku, međuresorne suradnje među svim stručnjacima i službama na ovom području kao i na važnost mjera prevencije i partnerstva s civilnim društvom. Mjerama je potrebno obuhvatiti i osobe s invaliditetom te osobe treće životne dobi kao posebno osjetljivu skupinu žrtava nasilja u obitelji.

Mjere Zagrebačke strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. (u daljnjem tekstu: Zagrebačka strategija) uskladit će se i s Nacionalnom politikom za  ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011. do 2015. (Narodne novine 88/11), a koja sukladno Preporuci (2002) 5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o zaštiti žena od nasilja, uključuje i akcijski plan za uklanjanje svih drugih oblika nasilja nad ženama kao što su: osvještavanje javnosti o pojavama, problemima i načinima suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja, unapređenje zaštite prava žena žrtava svih oblika nasilja kao i sustava vođenja statističkih podataka, međusektorske suradnje, koordinacije nadležnih državnih tijela, institucija i organizacija civilnog društva te edukacije nadležnih tijela.

Također, Zagrebačka strategija usklađivat će se s Konvencijom Vijeća Europe o prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, koja jasno definira nasilje nad ženama, navodi uzroke i pojavne oblike nasilja te predlaže konkretne mjere za njegovo suzbijanje.

 

Sukladno navedenome, ciljevi Zagrebačke strategije su:

  • osiguranje uvjeta za zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji;
  • poticanje zapošljavanja žrtava nasilja u obitelji i njihovo uključivanje u društvo;
  • osiguranje različitih oblika potpore žrtvama nasilja u obitelji psihosocijalnom pomoći; savjetovanjem, dežurnom SOS linijom i drugim servisima namijenjenim žrtvama;
  • zaštita posebno osjetljivih skupina žrtava nasilja u obitelji, i to prvenstveno osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi;
  • unapređivanje međuresorne suradnje;
  • osiguranje kontinuirane izobrazbe stručnjaka;
  • provođenje mjera informiranja i senzibilizacije javnosti te prevencije nasilja u obitelji.

 

 

PODRUČJA DJELOVANJA ZAGREBAČKE STRATEGIJE:

 

  1. ZBRINJAVANJE I POTPORA ŽRTVAMA NASILJA U OBITELJI
  2. ZAŠTITA POSEBNO OSJETLJIVIH SKUPINA ŽRTAVA NASILJA U OBITELJI
  • ZAPOŠLJAVANJE ŽRTAVA NASILJA U OBITELJI
  1. IZOBRAZBA STRUČNIH OSOBA
  2. UNAPRJEĐENJE MEĐURESORNE SURADNJE
  3. PSIHOSOCIJALNI TRETMAN POČINITELJA NASILJA U OBITELJI
  • SENZIBILIZACIJA JAVNOSTI ZA PROBLEMATIKU NASILJA U OBITELJI
  • PREVENCIJA NASILJA U OBITELJI

 

 

  1. ZBRINJAVANJE I POTPORA ŽRTVAMA NASILJA U OBITELJI

 

 

MJERA 1. 

Osigurati zbrinjavanje i potporu žrtvama nasilja u obitelji na području grada Zagreba

 

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelji: Dom „Duga – Zagreb“, organizacije civilnog društva koje vode skloništa i savjetovališta za žrtve nasilja u obitelji

Aktivnosti:

  1. osigurati kontinuiranu financijsku potporu radu skloništa za žrtve nasilja u obitelji kojih je osnivač Grad Zagreb;
  2. osigurati kontinuiranu financijsku potporu radu skloništa i savjetovališta za žrtve nasilja u obitelji koje vode organizacije civilnog društva na području grada Zagreba;
  3. osigurati žrtvama obiteljskog nasilja (koje nisu na smještaju u skloništima) dostupnost savjetovališta i  dežurnih SOS telefona;
  4. nadzirati i pratiti program rada skloništa, savjetovališta i dežurnih SOS telefona;
  1. provoditi redovnu evaluaciju provedbe programa rada skloništa, savjetovališta i dežurnih SOS telefona namijenjenih žrtvama nasilja u obitelji.

Rok: Kontinuirano

Pokazatelj uspješnosti:

  1. broj skloništa i iznos osiguranih sredstava za rad skloništa kojih je osnivač Grad Zagreb;
  2. broj skloništa i iznos osiguranih sredstava za rad skloništa koja vode organizacije civilnog društva na području grada Zagreba;
  3. broj zahtjeva za smještaj u skloništa i broj osoba smještenih u skloništa (djece i odraslih osoba);
  4. trajanje smještaja i razlozi prestanka smještaja u skloništima;
  5. vrste i broj usluga koje dobivaju korisnici smješteni u skloništima (smještaj, psihosocijalna podrška i savjetovanje te pravno savjetovanje žrtava);
  6. broj žrtava nasilja u obitelji koje koriste usluge savjetovanja i dežurnih SOS telefona, a koje nisu smješteni u skloništima;
  7. radno vrijeme i dostupnost skloništa, savjetovališta i dežurnih SOS telefona žrtvama nasilja u obitelji;
  8. provedene redovne godišnje evaluacije programa rada skloništa, savjetovališta i dežurnih SOS telefona iz kojih je razvidna uspješnost provedenih aktivnosti.

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba

 

MJERA 2.

Osigurati jedinstveno prikupljanje podataka i praćenje rada skloništa i drugih servisa namijenjenih potpori žrtvama nasilja u obitelji na području grada Zagreba

 

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelj: Povjerenstvo za zaštitu od nasilja u obitelji

 

Aktivnosti:

  1. donošenje Kriterija prikupljanja podataka i praćenja rada skloništa i drugih servisa namijenjenih žrtvama nasilja u obitelji (savjetovališta, dežurni SOS telefoni), kojima će se razraditi vrsta podataka, način i vrijeme/periodi njihovog prikupljanja i obrade;
  2. definiranje pokazatelja uspješnosti rada skloništa i drugih servisa namijenjenih žrtvama nasilja u obitelji, sukladno usvojenim Kriterijima;
  3. praćenje usklađenosti rada skloništa i savjetovališta za žrtve nasilja koje vode organizacije civilnog društva s Kriterijima za dodjelu financijske potpore organizacijama civilnog društva u provedbi programa rada savjetovališta i skloništa za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji, ministarstva nadležnog za obitelj;
  4. izrada analize usklađenosti broja potrebnih skloništa, savjetovališta, dežurnih SOS telefona i drugih servisa za žene žrtve svih oblika nasilja s obzirom na broj stanovnika u gradu Zagrebu, sukladno Preporuci (2002)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o zaštiti žena od nasilja.

 

Rok:

Aktivnost 1. i 2.: 2012. godina

Aktivnost 3.: kontinuirano

Aktivnost 4.: 2013. godina

 

Pokazatelji uspješnosti:

  1. doneseni Kriteriji praćenja rada i prikupljanja podataka o radu skloništa i drugih servisa namijenjenih žrtvama nasilja u obitelji;
  2. definirani pokazatelji uspješnosti rada skloništa i drugih servisa namijenjenih žrtvama;
  3. izrađeni prikazi uspješnosti i rezultata rada skloništa i drugih servisa namijenjenih žrtvama nasilja u obitelji, sukladno usvojenim Kriterijima, kao sastavni dio godišnjih izvještaja o provedbi Zagrebačke strategije;
  4. izrađena analiza usklađenosti broja potrebnih skloništa, savjetovališta, dežurnih SOS telefona i drugih izvaninstitucionalnih servisa sukladno Preporuci (2002)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o zaštiti žena od nasilja.

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba

 

 

 

MJERA 3.

Osigurati stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji

 

Nositelj: Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada

Sunositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

 

Aktivnosti:

  1. izrada mišljenja o potrebi stambenog zbrinjavanja i utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje;
  2. stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji;
  1. vođenje posebne evidencije o podnositeljima zahtjeva za stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji;
  2. vođenje posebne evidencije o stambenom zbrinjavanju žrtava nasilja u obitelji.

Rok: Kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti

  1. broj podnesenih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje;
  2. broj izrađenih mišljenja o potrebi stambenog zbrinjavanja;
  3. broj stambeno zbrinutih osoba žrtava nasilja u obitelji;
  4. utrošena financijska sredstva za stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji.

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

 

 

 

MJERA 4.

Povećati dostupnost psihološkog tretmana djeci i mladima traumatiziranim nasiljem u obitelji

 

Nositelji:  Gradski ured za obrazovanje kulturu i šport, Gradski ured za zdravstvo i branitelje, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelji: ustanove odgojno-obrazovnog, zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi, organizacije civilnog društva, savjetovališta, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

 

Aktivnosti:

  1. utvrditi postojeće kapacitete odgojno-obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog sustava kao i savjetovališta pri organizacijama civilnog društva koja pružaju stručnu podršku djeci i mladima s iskustvom izloženosti nasilju u obitelji;
  2. osigurati stručnu pomoć djeci i mladima s iskustvom svjedočenja nasilju u obitelji, kroz odgojno-obrazovni sustav, socijalni i zdravstveni sustav te sustav savjetovališta koje vode organizacije civilnog društva;
  3. osigurati financijska sredstva za pružanje stručne podrške djeci i mladima s iskustvom izloženosti nasilju u obitelji kroz navedene sustave.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

  1. utvrđeni postojeći kapaciteti sustava za pružanje stručne podrške djeci i mladima s iskustvom izloženosti nasilju u obitelji;
  2. dostupnost stručne podrške djeci i mladima s iskustvom izloženosti nasilja u obitelji kroz kapacitete odgojno-obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog sustava te savjetovališta koja vode organizacije civilnog društva;
  3. broj djece i mladih s iskustvom izloženosti nasilja u obitelji kojima je pružena stručna podrška (s obzirom na dob, vrstu problematike, vrstu pružene pomoći i tretmana i sl.).

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

 

 

 

 

 

 

  1. ZAŠTITA POSEBNO OSJETLJIVIH SKUPINA ŽRTAVA NASILJA U OBITELJI

 

 

MJERA 1.

Kontinuirano unaprjeđivati sustav zaštite prava i položaja žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji

 

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelji: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, organizacije civilnog društva koje programski djeluju s ciljem zaštite i skrbi o osobama s invaliditetom

 

Aktivnosti:

  1. redovito održavati sastanke, okrugle stolove i konferencije u vezi s problematikom žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji;
  2. provoditi izobrazbu djelatnika različitih sustava o specifičnim potrebama žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji;
  3. osiguravati redovitu financijsku potporu aktivnostima organizacijama civilnog društva koje programski djeluju s ciljem zaštite prava i unaprjeđenja položaja žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji;
  4. provesti evaluaciju financiranih i provedenih projekata i programa organizacija civilnog društva koje djeluju s ciljem zaštite prava i unaprjeđenja položaja žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti

  1. broj održanih sastanaka, okruglih stolova i konferencija u izvještajnom periodu;
  2. procjena korisnosti održanih sastanaka, okruglih stolova i konferencija od strane sudionika utvrđena temeljem provedene evaluacije na kraju svakog skupa;
  3. provedena evaluacija financiranih i provedenih projekata i programa organizacija civilnog društva koje djeluju s ciljem zaštite prava i unaprjeđenja položaja žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji.

 

Potrebna financijska sredstva

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

 

 

MJERA 2. 

Štititi osobe treće životne dobi od nasilja u obitelji

 

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelji: Zaklada „Zajednički put“, domovi za starije i nemoćne osobe, centri za socijalnu skrb

 

Aktivnosti:

  1. izraditi upitnik za prikupljanje podataka o pojavnosti obiteljskog nasilja prema osobama treće životne dobi;
  2. prikupiti podatke i napraviti analizu;
  3. distribuirati rezultate analize relevantnim službama;
  4. održati stručne skupove o temi međuresorne suradnje na području zaštite osoba treće životne dobi od nasilja u obitelji;
  5. organizirati aktivnosti senzibilizacije šire javnosti o pravima starijih osoba u vezi sa zaštitom od nasilja u obitelji (tribine, kampanje i sl.).

 

Rok:

Aktivnost 1. – 3.: 2012. godina

Aktivnost 4. – 5..: 2013. godina i nadalje

 

Pokazatelji uspješnosti:

  1. izrađen upitnik za prikupljanje podataka o pojavnosti obiteljskog nasilja prema osobama treće životne dobi;
  2. prikupljeni podaci i izrađena analiza zastupljenosti i pojavnosti fenomena zlostavljanja u obitelji osoba treće životne dobi;
  3. distribuirani rezultati analize stručnjacima relevantnih službi (broj subjekata kojima je analiza dostavljena);
  4. održani stručni skupovi o temi međuresorne suradnje na ovom području;
  5. održavanje kampanja, tribina i sl. aktivnosti u vezi sa senzibilizacijom javnosti.

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

 

 

 

III. ZAPOŠLJAVANJE ŽRTAVA NASILJA U OBITELJI

 

MJERA 1.

Planirati i programirati zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji

 

Nositelj: Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područna služba Zagreb

Sunositelji: Gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Centar za socijalnu skrb Zagreb, poslodavci, ustanove i organizacije civilnog društva koje se bave zbrinjavanjem i zaštitom žrtava nasilja u obitelji

 

Aktivnosti:

  1. evidentirati i pratiti nezaposlene osobe – žrtve nasilja u obitelji preko Područne službe za zapošljavanje;
  2. poticati zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji mjerama i programima namijenjenim toj kategoriji nezaposlenih osoba;
  3. pratiti zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

  1. izrađena zasebna evidencija nezaposlenih osoba žrtava nasilja u obitelji;
  2. razvijene mjere poticanja zapošljavanja ove kategorije nezaposlenih osoba;
  3. redovito praćenje provedbe aktivnosti zapošljavanja žrtava nasilja u obitelji;
  4. godišnji broj zaposlenih osoba – žrtava nasilja u obitelji.

 

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

Sredstva za aktivnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područne službe Zagreb osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske u okviru Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja.

 

 

MJERA 2.

Poticati poslodavce na zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji

 

Nositelj: Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područna služba Zagreb

Sunositelji: Gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, poslodavci

 

Aktivnosti:

  1. informirati poslodavce o mogućnostima i prednostima zapošljavanja žrtava nasilja u obitelji;
  2. izraditi program uvođenja potpora poduzetnicima koji zapošljavaju žrtve nasilja u obitelji na području grada Zagreba;
  3. pratiti uvođenje potpora poduzetnicima koji zapošljavaju žrtve nasilja u obitelji na području grada Zagreba.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

  1. izrađen program uvođenja potpora poduzetnicima koji zapošljavaju žrtve nasilja u obitelji na području grada Zagreba;
  2. broj poslodavaca – poduzetnika koji su ostvarili pravo na potporu zapošljavanjem žrtava nasilja u obitelji;
  3. broj žrtava obiteljskog nasilja koje su ostvarile zaposlenje provedbom programa uvođenja potpora poduzetnicima;
  4. broj održanih predavanja, tiskanih materijala i sl. te broj sudionika.

 

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

Sredstva za aktivnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područne službe Zagreb osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske u okviru Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja.

 

 

 

  1. IZOBRAZBA STRUČNIH OSOBA

 

MJERA 1. 

Provoditi izobrazbu stručnih osoba vezano uz problematiku i postupanja u slučajevima nasilja u obitelji 

 

Nositelji: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Gradski ured za zdravstvo i branitelje

Sunositelji: odgojno-obrazovne ustanove, ustanove socijalne skrbi, zdravstvene ustanove, policija, pravosuđe, organizacije civilnog društva

 

Aktivnosti:

  1. održavati stručne skupove i radionice namijenjene odgojno-obrazovnim djelatnicima, djelatnicima u sustavu socijalne skrbi, zdravstvene zaštite, policije i pravosuđa te organizacija civilnog društva na temu provedbe Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu: Protokol);
  2. provoditi izobrazbu stručnih djelatnika u drugim subjektima koji postupaju prema Protokolu;
  3. u vezi s područjem seksualnog nasilja, svim relevantnim ustanovama uključivši osnovne i srednje škole, distribuirati protokol kojim će se propisati postupanje u slučajevima seksualnog nasilja (sukladno Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova za razdoblje od  2011. do 2015., Narodne novine 88/11);
  4. evaluacija stručnih skupova i programa izobrazbe.

 

Rok: kontinuirano

 

Pokazatelji uspješnosti:

  1. broj i kvaliteta provedenih stručnih skupova i radionica;
  2. broj i kvaliteta provedenih programa izobrazbe;
  3. broj i zadovoljstvo stručnih djelatnika koji su sudjelovali u programima izobrazbe;
  4. rezultati evaluacije provedenih programa izobrazbe.

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

 

 

 

  1. UNAPRJEĐENJE MEĐURESORNE SURADNJE

 

MJERA 1.

Unaprjeđivati međuresornu suradnju u području zaštite žrtava nasilja u obitelji na području Grada Zagreba

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Povjerenstvo za zaštitu od nasilja u obitelji

Sunositelji: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Gradski ured za zdravstvo i branitelje, svi subjekti koji postupaju prema Protokolu (policija, centri za socijalnu skrb, zdravstvene ustanove, odgojno obrazovne ustanove i pravosudna tijela), nacionalni i županijski tim za međusektorsku suradnju

 

Aktivnosti:

  1. osnivanje i početak rada Centra za koordiniranje postupanja u slučajevima nasilja u obitelji na području Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: Centar za koordinaciju), koji će omogućiti: brzu i efikasnu akciju u kriznom trenutku nasilja u obitelji, kontinuirano praćenje postupanja svih subjekata na području Grada Zagreba, razmjenu informacija među subjektima o poduzetim radnjama i vođenje evidencije o svim pojedinim slučajevima u jedinstvenoj bazi podataka;
  2. održavanje tematskih sastanaka za predstavnike svih sustava uključenih u zaštitu žrtava nasilja u obitelji na području Grada Zagreba u cilju razmjene iskustava i stvaranja dobre prakse;
  3. prikupljanje relevantnih statističkih podataka o nasilju u obitelji imajući u vidu rodnu perspektivu (sukladno Konvenciji Vijeća Europe o prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja).

 

Rokovi:

Aktivnost 1:

2012.: izrada elaborata o radu Centra za koordinaciju, upoznavanje svih subjekata koji postupaju prema Protokolu s planom i načinom rada Centra za koordinaciju te osiguranje formalno-pravnih, prostornih, tehničkih i stručnih uvjeta za njegov rad

2013.: početak rada Centra za koordinaciju

Aktivnost 2 i 3:  kontinuirano

 

Pokazatelji uspješnosti:

  1. izrađen elaborat o radu Centra za koordinaciju;
  2. informiranost svih subjekata koji postupaju prema Protokolu na području Grada Zagreba o planu i načinu rada Centra za koordinaciju;
  3. osigurani formalno-pravni, tehnički i stručni uvjeti za rad Centra za koordinaciju;
  4. osnivanje i početak rada Centra za koordinaciju;
  5. provedena evaluacija rada Centra za koordinaciju nakon godine dana djelovanja;
  6. broj održanih tematskih sastanaka i broj sudionika – predstavnika svih sustava uključenih u zaštitu žrtava nasilja u obitelji na području Grada Zagreba;
  7. prikupljeni relevantni statistički podaci o nasilju u obitelji u pravilnim razmacima (godišnje).

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

 

 

  1. PSIHOSOCIJALNI TRETMAN POČINITELJA NASILJA U OBITELJI

 

MJERA 1.

Osigurati financijska sredstva i unaprjeđivati uspostavu sustava psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji kao dijela cjelovitog sustava suzbijanja obiteljskog nasilja

 

Nositelji: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelji: pravne i fizičke osobe ovlaštene za provedbu psihosocijalnog tretmana

 

Aktivnosti:

  1. osigurati sredstva u proračunu Grada Zagreba za provođenje psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji;
  2. pratiti utrošak sredstava namijenjenih provedbi aktivnosti psihosocijalnog tretmana;
  3. u financijskim planovima predvidjeti stavke usmjerene osiguravanju sredstava za provođenje psihosocijalnog tretmana;
  4. provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji kao dio redovitog sustava;
  5. pratiti dinamiku razvoja mreže tretmanskih centara (pravnih i fizičkih osoba) za provedbu tretmana počinitelja nasilja u obitelji na području Grada Zagreba.

Rok:   Kontinuirano

 

Pokazatelji uspješnosti:

  1. broj osoba upućenih na psihosocijalni tretman, broj osoba uključenih u psihosocijalni tretman, udio osoba koje su tretman završile u cijelosti, duljina trajanja tretmana;
  2. broj ovlaštenih fizičkih i pravnih osoba koje provode psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji na području Grada Zagreba;
  3. informacije o broju počinitelja kaznenih i prekršajnih djela nasilja u obitelji, a koji su bile uključeni u psihosocijalni tretman;
  4. redovito praćenje utroška sredstava namijenjenih provedbi psihosocijalnog tretmana te osiguran uvid u način i namjenu utroška sredstava.

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

 

 

 

VII.  SENZIBILIZACIJA JAVNOSTI ZA PROBLEMATIKU NASILJA U OBITELJI

 

MJERA 1.

Osigurati dostupnost informacija o zaštiti od nasilja u obitelji

 

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Gradski ured za zdravstvo i branitelje

Sunositelji: gradske ustanove (Dom „Duga – Zagreb“, Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba, Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom – URIHO) i organizacije civilnog društva

 

Aktivnosti:

  1. izraditi i tiskati informativne pisane materijale, adresare i vodiče namijenjene žrtvama nasilja u obitelji kao i široj javnosti u cilju informiranja o svim mogućnostima koje stoje na raspolaganju unutar različitih sustava;
  2. distribuirati tiskani materijal stručnim službama (odgojno-obrazovnim ustanovama, ustanovama socijalne skrbi, zdravstvenim i drugim ustanovama), organizacijama civilnog društva i široj javnosti;
  3. organizirati i provoditi radionice, predavanja, tribine i okrugle stolove o problemu rodno uvjetovanog nasilja uključujući trgovanje ljudima i prostituciju, nasilje nad pripadnicima seksualnih i rodnih manjina te tiskati, distribuirati publikacije i edukativne materijale o svim oblicima nasilja nad ženama radi informiranja i podizanja javne svijesti o pojavi, problemima i načinima suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja (sukladno Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011. do 2015.).

 

Rok: kontinuirano

 

Pokazatelji uspješnosti:

  1. broj i kvaliteta izrađenih i  distribuiranih materijala stručnim službama, gradskim ustanovama, odgojno-obrazovnim, zdravstvenim i socijalnim ustanovama, organizacijama civilnog društva i široj javnosti;
  2. informiranost žrtava (obraćanje savjetovalištu, skloništu ili nadležnoj ustanovi temeljem dobivenih informacija);
  3. informiranost ciljanih skupina građana.

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

 

 

MJERA 2.

Redovito obilježavati datume koji su vezani za ljudska prava i provoditi medijske kampanje s ciljem senzibilizacije javnosti za problematiku nasilja u obitelji

 

Nositelj: Ured gradonačelnika, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Gradski ured za zdravstvo i branitelje, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo

Sunositelji: Policijska uprava Zagrebačka, ustanove, organizacije civilnog društva, mediji

 

Aktivnosti:

  1. redovito obilježavati datume koji su vezani uz promicanje i zaštitu ljudskih prava i poboljšanje položaja žrtava nasilja u obitelji;
  2. provoditi medijske kampanje za suzbijanje obiteljskog nasilja s naglaskom na potrebu i obvezu prijavljivanja nasilja u obitelji;
  3. inicirati uvođenje programskih sadržaja u lokalne medije u cilju senzibilizacije javnosti za problematiku nasilja u obitelji.

 

Rok: kontinuirano

 

Pokazatelji uspješnosti:

  1. broj i kvaliteta provedenih aktivnosti obilježavanja značajnih datuma;
  2. broj i kvaliteta provedenih medijskih kampanja;
  3. istraživanje učinaka provedenih aktivnosti i medijskih kampanja.

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

 

 

 

VIII. PREVENCIJA NASILJA U OBITELJI

 

MJERA 1.

Financijski poduprijeti provođenje projekata i programa organizacija civilnog društva koje rade na prevenciji pojave i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji

 

Nositelji: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Gradski ured za zdravstvo i branitelje

Sunositelji: organizacije civilnog društva

 

 

 

Aktivnosti:

  1. osigurati financijska sredstva za provođenje projekata i programa organizacija civilnog društva koje rade na prevenciji pojave i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji;
  2. provesti evaluaciju financiranih i provedenih projekata i programa organizacija civilnog društva.

 

Rok: kontinuirano

 

Pokazatelji uspješnosti:

  1. izvještavanje o provedbi projekata i programa organizacija civilnog društva koje rade na prevenciji pojave i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji;
  2. izvještavanje o broju organizacija civilnog društva koje provode projekte i programe prevencije i suzbijanja nasilja u obitelji u odnosu na porast/pad obiteljskog nasilja;
  3. statistika broja projekata i programa organizacija civilnog društva na prevenciji i suzbijanju nasilja u obitelji provedenih s partnerima, s potporom pretpristupnih i pristupnih fondova EU te s partnerima iz regije.

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

 

 

MJERA 2.

Razvijati i provoditi programe primarne prevencije nasilja u partnerskim vezama u populaciji djece i mladih osoba u gradu Zagrebu

 

Nositelj: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport

Sunositelji: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Gradski ured za zdravstvo i branitelje, odgojno – obrazovne ustanove, Centri za kulturu, Vijeća gradskih četvrti Grada Zagreba, organizacije civilnog društva

 

Aktivnosti:

  1. kontinuirano razvijanje programa primarne prevencije nasilja za djecu i mlade;
  2. provođenje evaluacije učinaka programa primarne prevencije.

 

Rok: kontinuirano

 

Pokazatelji uspješnosti:

  1. provođenje preventivnih programa u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama te drugim ustanovama koje okupljaju populaciju djece i mladih u Gradu Zagrebu;
  2. broj provedenih preventivnih programa u odnosu na broj učenika obuhvaćenih programima;
  3. broj i zadovoljstvo djece uključenih u preventivne programe;
  4. broj odgojno-obrazovnih i drugih ustanova u kojima su provedeni preventivni programi;
  5. provedena evaluacija učinaka preventivnih programa.

 

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

 

ZAVRŠNE ODREDNICE

 

  1. Donošenje i provedba Zagrebačke strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. zahtijeva sustavnu i stalnu koordinaciju među nositeljima provedbe mjera i aktivnosti, nadležnih gradskih upravnih tijela te ustanova i institucija koje djeluju na ovom području, a funkciju praćenja provedbe i koordinacije na razini Grada Zagreba obavljat će Povjerenstvo za zaštitu od nasilja u obitelji koje je imenovao gradonačelnik Grada Zagreba, Zaključkom o osnivanju i imenovanju Povjerenstva za zaštitu od nasilja u obitelji (Službeni glasnik Grada Zagreba 12/11, u daljnjem tekstu: Povjerenstvo). Zadaće Povjerenstva su između ostaloga i sudjelovanje u izradi Zagrebačke strategije i Prijedloga plana provedbe Zagrebačke strategije te razmatranje izvješća o provedbi mjera i aktivnosti iz Zagrebačke strategije.
  2. Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom u suradnji s drugim nadležnim gradskim upravnim tijelima i Povjerenstvom predložit će gradonačelniku Grada Zagreba donošenje Plana provedbe Zagrebačke strategije u roku od mjesec dana od dana njezina donošenja.
  3. Provoditelji mjera Zagrebačke strategije će do 15. veljače svake godine Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom dostavljati izvješća o provedbi mjera i aktivnosti iz svoje nadležnosti za prethodnu godinu, koji će ih do 1. ožujka objediniti.
  4. Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom će, do 15. ožujka svake godine, gradonačelniku Grada Zagreba dostaviti objedinjeno izvješće o provedbi mjera i aktivnosti iz Zagrebačke strategije koji će o tome izvijestiti Gradsku skupštinu Grada Zagreba.
  5. Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom objavit će Zagrebačku strategiju na web stranicama Grada Zagreba.
  6. Zagrebačka strategija biti će objavljena u Službenom glasniku Grada Zagreba.

 

 

KLASA: 021-05/11-01/433

URBROJ: 251-01-04-11-4

Zagreb, 29. studenoga 2011.

 

 

PREDSJEDNIK

GRADSKE SKUPŠTINE

 

Boris Šprem, v. r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA

DIO I.

Član 1.

Za svrhe ove konvencije, dijete je ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina života, ako se, na osnovu zakona koji se odnosi na dijete, punoljetstvo ne stiče ranije.

Član 2.

  1. Države članice ove konvencije poštuju i osiguravaju prava sadržana u Konvenciji svakom djetetu pod njihovom jurisdikcijom, bez ikakve diskriminacije i bez obzira na rasu, boju kože, pol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovno stanje, onesposobljenost, rođenje ili drugi status djeteta ili njegovog roditelja ili zakonitog staratelja.
  2. Države članice preduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala zaštita djeteta od svih oblika diskriminacije ili kazne zasnovane na statusu, aktivnostima, izraženom mišljenju ili uvjerenju roditelja, zakonitih staratelja ili članova obitelji djeteta.

Član 3.

  1. U svim aktivnostima koje se tiču djece od primarnog značaja su interesi djeteta bez obzira na to da li ih provode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela.
  2. Države članice se obavezuju da djetetu osiguraju takvu zaštitu i brigu koja je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i obaveze njegovih roditelja, zakonitih staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete i preduzimaju u tom cilju sve potrebne zakonodavne i administrativne mjere.
  3. Države članice se staraju da institucije, službe i ustanove koje su odgovorne za brigu ili zaštitu djece budu u skladu sa standardima koje su utvrdili nadležni organi, posebno u oblasti sigurnosti i zdravlja, i broju i podobnosti osoblja, kao i stručnog nadzora.

Član 4.

Države članice preduzimaju sve odgovarajuće zakonodavne, administrativne i ostale mjere za ostavarivanje prava priznatih u ovoj konvenciji. U vezi sa ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, države članice preduzimaju takve mjere maksimalno koristeći svoja raspoloživa sredstva, a gdje je to potrebno, u okviru međunarodne saradnje.

Član 5.

Države članice poštuju odgovornosti, prava i dužnosti roditelja ili, ako je takav slučaj, članova šire porodice ili zajednice, kako je predviđeno lokalnim običajima, zakonskih staratelja ili drugih lica zakonski odgovornih za dijete, da na način koji je u skladu sa razvojem sposobnosti djeteta osiguraju, upute i usmjeravaju dijete u ostvarivanju njegovih prava koja su priznata u ovoj konvenciji.

Član 6.

  1. Države članice priznaju da svako dijete samom rođenjem ima pravo na život.
  2. Države članice osiguravaju u najvećoj mogućoj mjeri opstanak i razvoj djeteta.

Član 7.

  1. Dijete se prijavljuje odmah nakon rođenja i od rođenja ima pravo na ime, pravo na staranje, državljanstvo i, ako je to moguće, pravo da zna ko su mu roditelji i pravo na njihovo staranje.
  2. Države članice osiguravaju ostvarivanje ovih prava u skladu s nacionalnim zakonima i svojim obavezama u skladu s odgovarajućim međunarodnim instrumentima iz ove oblasti, posebno u slučajevima u kojima bi dijete inače bilo osoba bez državljanstva.

Član 8.

  1. Države članice se obavezuju da poštuju pravo djeteta na očuvanje svog identiteta, uključujući državljanstvo, ime i porodične veze, kako je to priznato zakonom, bez nezakonitog miješanja.
  2. U slučajevima kada je dijete nelegalno lišeno nekih ili svih elemenata svog identiteta, države članice pružaju odgovarajuću pomoć i zaštitu kako bi mu što brže bio vraćen identitet.

Član 9.

  1. Države članice osiguravaju da nijedno dijete ne bude odvojeno od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležni organi na osnovu sudskog uvida odluče, u skladu s odgovarajućim zakonom i procedurama, da je takvo razdvajanje prijeko potrebno i u najboljem interesu djeteta. Takva odluka može biti prijeko potrebna u određenom slučaju, kao npr. ako roditelji zlostavljaju ili zanemaruju dijete ili ako žive odvojeno pa se mora donijeti odluka o mjestu stanovanja djeteta.
  2. U svakom postupku, u skladu sa stavom 1, sve zainteresirane strane dobit će priliku da učestvuju u postupku i da iznesu svoje mišljenje.
  3. Države članice poštuju pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da održava lične odnose i neposredne kontakte sa oba roditelja na stalnoj osnovi, osim ako je to u suprotnosti sa najboljim interesima djeteta.
  4. U slučajevima kada je razdvajanje posljedica mjere koju je preduzela država članica, kao što su pritvor, zatvor, izgnanstvo, deportacija ili smrt (uključujući smrt koja iz bilo kog razloga nastupi dok je na brizi države) jednog ili oba roditelja ili djeteta, država članica će, na zahtjev, roditeljima, djetetu ili, ako je takav slučaj, drugom članu obitelji osigurati osnovne informacije o mjestu boravka odsutnog člana/članova obitelji ako davanje takve informacije ne ide na štetu dobrobiti djeteta. Države članice se nadalje staraju da podnošenje takvog zahtjeva samo po sebi ne povlači nikakve štetne posljedice za zainteresirano lice/lica.

Član 10.

  1. U skladu sa obavezom država članica, shodno članu 9. stav 1, zahjteve djeteta ili njegovih roditelja da uđe u državu članicu ili je napusti radi spajanja obitelji, države članice rješavaju na pozitivan, human i ekspeditivan način. Države članice, također, osiguravaju da podnošenje takvog zahtjeva ne povlači nikakve štetne posljedice za podnosioce zahtjeva i članove njihove obitelji.
  2. Dijete čiji roditelji žive u različitim državama ima pravo da održava lične veze i neposredne kontakte sa oba roditelja na stalnoj osnovi, osim pod izuzetnim okolnostima. U tom cilju i u skladu sa obavezom država članica, shodno članu 9. stav 2. države članice poštuju pravo djeteta i njegovih roditelja da napuste svaku zemlju, uključujući i vlastitiu, kao I da uđu u svoju zemlju. Pravo na napuštanje svake zemlje podliježe samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su potrebna radi zaštite nacionalne sigurnosti, javnog reda (ordre public), javnog zdravlja i morala ili prava i sloboda drugih i koja su u skladu sa ostalim pravima priznatim u ovoj konvenciji.

Član 11.

  1. Države članice preduzimaju mjere za borbu protiv nelegalnog transfera i nevraćanja djece iz inozemstva.
  2. U tom cilju, države članice podstiču zaključivanje bilateralnih ili multilateralnih sporazma ili pristupanje postojećim sporazumima.

Član 12.

  1. Države članice osiguravaju djetetu koje je sposobno formirati svoje vlastito mišljenje pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja o svim pitanjima koja se tiču djeteta, s tim što se mišljenju djeteta posvećuje dužna pažnja u skladu sa godinama života i zrelošću deteta.
  2. U tu svrhu, djetetu se posebno daje prilika da bude saslušano u svim sudskim i administrativnim postupcima koji se odnose na njega, bilo neposredno ili preko zastupnika ili odgovarajućeg organa, na način koji je u skladu sa proceduralnim pravilima nacionalnog zakona.

Član 13.

  1. Dijete ima pravo na slobodu izražavanja koja obuhvaća i slobodu da traži, prima i daje informacije i ideje svih vrsta, bez obzira na granice, bilo usmeno ili pismeno ili preko štampe, umjetnosti ili nekog drugog medija po izboru djeteta.
  2. Ostvarivanje ovog prava može da podliježe izvjesnim ograničenjima, ali samo onim koja su određena zakonom i koja su prijeko potrebna:
  3. radi poštovanja prava ili ugleda drugih; ili
  4. radi zaštite nacionalne sigurnosti, ili javnog reda (ordre public), ili javnog zdravlja ili morala.

Član 14.

  1. Države članice poštuju pravo djeteta na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti.
  2. Države članice poštuju prava i dužnosti roditelja i, ako je takav slučaj, zakonitih staratelja da usmjeravaju dijete u ostvarivanju njegovog prava na način koji je u skladu sa razvojem njegovih sposobnosti.
  3. Sloboda ispoljavanja vjeroispovijesti ili uvjerenja može da podliježe samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su prijeko potrebna radi zaštite javne sigurnosti, reda, zdravlja ili morala ili osnovnih prava i sloboda drugih.

Član 15.

  1. Države članice priznaju prava djeteta na slobodu udruživanja i slobodu mirnog okupljanja.
  2. Ne mogu se nametnuti nikakva ograničenja na ostvarivanje ovih prava, osim onih koja su u skladu sa zakonom i koja su prijeko potrebna u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti ili javne sigurnosti, javnog reda (ordre public), zaštite javnog zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

Član 16.

  1. Ni jedno dijete ne smije biti izloženo samovoljnom ili nezakonitom miješanju u njegov privatni i obiteljski život, dom ili ličnu prijepisku, kao ni nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled.
  2. Dijete ima pravo na zaštitu zakona od takvog miješanja ili napada.

Član 17.

Države članice priznaju značajnu ulogu sredstava javnog informiranja i omogućavaju pristup djeteta informacijama i materijalima iz različitih nacionalnih i međunarodnih izvora, posebno onih čiji je cilj unapređenje njihovog socijalnog, duhovnog i moralnog dobra i fizičkog i mentalnog zdravlja. U tom cilju, države članice:

  • podstiču sredstva javnog informiranja da šire informacije i materijale od socijalnog i kulturnog interesa za dijete i u skladu sa duhom člana 29;
  • podstiču međunarodnu saradnju u proizvodnji, razmjeni i širenju takvih informacija i materijala iz različitih kulturnih, nacionalnih i međunarodnih izvora;
  • podstiču objavljivanje i širenje dječijih knjiga;
  • podstiču sredstva javnog informiranja da posvete posebnu pažnuju lingvističkim potrebama dijeteta koje pripada manjinskoj grupi ili koje je autohtonog porijekla;
  • podstiču razvoj odgovarajućih smjernica za zaštitu djeteta od informacija i materijala koji štete njegovom dobru, imajući u vidu odredbe članova 13. i 18.

Član 18.

  1. Države članice uložit će sve napore kako bi se uvažavalo načelo da oba roditelja imaju zajedničku odgovornost u podizanju i razvoju djeteta. Roditelji ili, u zavisnosti od slučaja, zakoniti staratelji imaju glavnu odgovornost za podizanje i razvoj djeteta. Interesi djeteta su njihova osnovna briga.
  2. Radi garantiranja i unapređivanja prava sadržanih u ovoj konvenciji, države članice pružaju roditeljima i zakonitim starateljima odgovarajuću pomoć u obavljanju dužnosti odgajanja djeteta i osiguravaju razvoj institucija, objekata i službi za brigu o djeci.
  3. Države članice preduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se djeca zaposlenih roditelja koriste uslugama dječijih ustanova i objekata.

Član 19.

  1. Države članice preduzimaju sve odgovarajuće zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne mjere radi zaštite djeteta od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povreda ili zloupotrebe, zanemarivanja ili nemarnog odnosa, maltretiranja ili eksploatacije, uključujući i seksualnu zloupotrebu, dok je na brizi kod roditelja, zakonitih staratelja ili nekog drugog lica kome je povjerena briga o djetetu.
  2. Takve zaštitne mjere treba da obuhvate, po potrebi, efikasne postupke za ustanovljavanje socijalnih programa za osiguranje podrške prijeko potrebne djetetu i onima kojima je povjerena briga o djetetu, kao i ostale oblike sprječavanja, utvrđivanja, prijavljivanja, prosljeđivanja, istrage, postupanja i praćenja slučajeva ovdje navedenog zlostavljanja djeteta i, po potrebi, obraćanja sudu.

Član 20.

  1. Dijete koje je privremeno ili trajno lišeno obiteljske sredine ili kome, u njegovom najboljem interesu, nije dozvoljeno ostati u tom krugu ima pravo na posebnu zaštitu i pomoć države.
  2. Države članice, u skladu sa svojim nacionalnim zakonima, osiguravaju alternativno staranje za takvo dijete.
  3. Takvo staranje treba da obuhvaća, između ostalog, smještaj u drugu obitelj, kafalah prema islamskom pravu, usvojenje ili, ako je prijeko potrebno, smještaj u odgovarajuće ustanove za brigu o djeci. Pri razmatranju rješenja, treba obratiti dužnu pažnju i na činjenicu da je poželjan kontinuintet u podizanju djeteta, kao i na etničko, vjersko, kulturno i lingvističko porijeklo djeteta.

Član 21.

Države članice koje priznaju i/ili dozvoljavaju sistem usvojenja osiguravaju da najbolji interesi djeteta budu odlučujući i:

  • osiguravaju da usvojenje djeteta odobrava samo nadležni organ koji utvrđuje, u skladu sa odnosnim zakonom i procedurama i na osnovu svih relevantnih i pouzdanih informacija, da se usvojenje dozvoljava s obzirom na položaj djeteta u vezi sa roditeljima, rođacima i zakonitim starateljima i, po potrebi, da su zainteresirana lica svjesno dala saglasnost za usvojenje na osnovu takvog savjeta koji može biti potreban;
  • priznaju da se međudržavno usvojenje može smatrati alternativnom mogućnošću brige o djetetu ako se dijete ne može smjestiti u drugu obitelj ili biti usvojeno ili ako se o njemu ne može voditi briga na pogodan način u zemlji njegovog porijekla;
  • osiguravaju da dijete na koje se odnosi međudržavno usvojenje uživa zaštitu i standarde jednake onima koji postoje u slučaju usvojenja u okviru jedne zemlje;
  • predzimaju sve odgovarajuće mjere kako u slučaju međudržavnog usvojenja smještaj ne bi imao za posljedicu neopravdanu finansijsku korist za one koji u tome ne učestvuju;
  • unapređuju, gdje je to pogodno, ciljeve ovog člana zaključivanjem bilateranih ili multilateralnih aranžmana ili sporazuma i nastoje, u tom okviru, da smještaj djeteta u drugoj zemlji izvrše nadležni organi ili tijela.

Član 22.

  1. Države članice preduzimaju odgovarajuće mjere kako bi djetetu koje traži status izbjeglice ili koje se smatra izbjeglicom, u skladu sa odgovarajućim međunarodnim ili nacionalnim zakonom i procedurama, bez obzira na to da li je dijete u pratnji svojih roditelja ili nekog drugog lica ili ne, omogućile da dobije odgovarajuću zaštitu i humanitarnu pomoć u ostvarivanju prava sadržanih u ovoj konvenciji i u drugim međunarodnim instrumentima o pravima čovjeka ili o humanitarnim pitanjima čije su članice pomenute države.
  2. U tom cilju, države članice, ako smatraju za shodno, učestvuju u svim naporima Ujedinjenih naroda i drugih nadležnih međuvladnih ili nevladinih organizacija koje sarađuju sa Ujedinjenim narodima, u cilju zaštite i pružanja pomoći takvom djetetu i nalaženja roditelja ili drugih članova obitelji djeteta izbjeglice radi pribavljanja informacija prijeko potrebnih za spajanje sa njegovom obitelji. U slučajevima kada se ne mogu pronaći roditelji niti ostali članovi obitelji, djetetu se pruža jednaka zaštita kao i svoj drugoj djeci koja su stalno ili privremeno lišena obiteljskog kruga iz bilo kog razloga, kako je to navedeno u ovoj konvenciji.

Član 23.

  1. Države članice priznaju da mentalno zaostalo ili fizički invalidno dijete treba da uživa pun i dostojan život, u uvjetima kojima se osigurava njegovo dostojanstvo, podstiče samostalnost i olakšava aktivno učešće djeteta u zajednici.
  2. Države članice uvažavaju pravo invalidnog djeteta na posebnu njegu i podsticat će i osiguravati pomoć djetetu koje za to ispunjava uvjete i onima koji su odgovorni za staranje o njemu, a za koju je podnesen zahtjev, zavisno od raspoloživih sredstava i koja odgovara stanju djeteta i uvjetima roditelja ili drugih lica koja se staraju o djetetu.
  3. Uvažavajući posebne potrebe invalidnog djeteta, pomoć u skladu sa stavom 2. pruža se besplatno, uvijek kad je to moguće, imajući u vidu finansijska sredstva roditelja ili drugih lica koja se staraju o djetetu, i koja je tako osmišljena da invalidno dijete ima efikasan pristup i dobija obrazovanje, obuku, usluge zdravstvene zaštite i rehabilitacije, pripremu za zapošljavanje i mogućnost rekreacije na način koji doprinosi ostvarivanju što potpunije društvene integracije i ličnog razvoja djeteta, uključujući kulturni i duhovni razvoj.
  4. Države članice unapređuju, u duhu međunarodne saradnje, razmjenu odgovarajućih informacija u oblasti preventivne zaštite zdravlja i medicinskog, psihološkog i funkcionalnog liječenja invalidnog djeteta, uključujući i širenje i dostupnost informacija u vezi sa metodama obuke u cilju rehabilitacije i stručnog osposobljavanja, kako bi se državama članicama omogućilo da poboljšaju svoje mogućnosti i vještine i prošire svoja iskustva u tim oblastima. U tom cilju, posebna pažnja poklanja se potrebama zemalja u razvoju.

Član 24.

  1. Države članice priznaju pravo djeteta na najviši nivo zdravstvene i medicinske zaštite i na rehabilitaciju. Države članice će nastojati da ni jednom djetetu ne bude uskraćeno pravo na takvu zdravstvenu zaštitu.
  2. Države članice će se zalagati za potpuno ostvarivanje ovog prava i, posebno preduzimati odgovarajuće mjere za:
  • smanjenje smrtnosti odojčadi i djece;
  • osiguranje prijeko potrebne medicinske pomoći i zdravstvene zaštite svoj djeci, s naglskom na razvoj primarne zdravstvene zaštite;
  • suzbijanje bolesti i pothranjenosti, uključujući u okviru primarne zdravstvene zaštite, između ostalog primjenu lako dostupne tehnologije i osiguravajući adekvatne hranljive namirnice i čistu vodu za piće, uzimajući u obzir opasnosti i rizik zagađenja životne sredine:
  • osiguranje odgovarajuće zaštite majke prije i poslije rođenja djeteta;
  • omogućavanje svim segmentima društva, posebno roditeljima i djeci, da budu informirani i da im se pruži podrška u korišćenju osnovnih znanja o zdravlju, ishrani djeteta, prednostima dojenja, higijeni i higijenskim uvjetima životne sredine, kao i sprječavanju nesreća;
  • razvoj preventivne zdravstvene zaštite, savjete roditeljima i obrazovanje i pružanje usluga u vezi s planiranjem obitelji.
  1. Države članice preduzimaju sve efikasne i odgovarajuće mjere za ukidanje tradicionalne prakse koja šteti zdravlju djece.
  2. Države članice preuzimaju na sebe obavezu da unapređuju i podstiču međunarodnu saradnju u cilju postepenog postizanja potpune realizacije prava iz ovog člana. U tom pogledu, posebno će se uzeti u obzir potrebe zemalja u razvoju.

Član 25.

Države članice uvažavaju pravo djeteta, koje su nadležni organi zbrinuli radi staranja, zaštite ili liječenja njegovog fizičkog ili mentalnog zdravlja, na periodične provjere liječenja koje se osiguravaju djetetu i svih ostalih okolnosti od značaja za njegovo zbrinjavanje.

Član 26.

  1. Države članice uvažavaju pravo svakog djeteta da koristi socijalnu zaštitu, uključujući socijalno osiguranje, i preduzimaju sve mjere prijeko potrebne za puno ostvarivanje tog prava u skladu s nacionalnim zakonima.
  2. Ove povlastice treba da budu priznate, ako to odgovara, uzimajući u obzir sredstva i uvjete djeteta i lica koja su odgovorna za izdržavanje djeteta, kao i sve ostale uvjete značajne za zahtjeve za povlastice koje podnese dijete ili koji se podnesu u njegovo ime.

Član 27.

  1. Države članice priznaju pravo svakog djeteta na životni standard primjeren fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju djeteta.
  2. Roditelj(i) ili druga lica odgovorna za dijete imaju prvenstveno odgovornost da, u okviru svojih sposobnosti i finansijskih mogućnosti, osiguraju životne uvjete potrebne za razvoj djeteta.
  3. Države članice, u skladu sa nacionalnim uvjetima i svojim mogućnostima, preduzimaju odgovarajuće mjere za pomoć roditeljima i drugim licima odgovornim za dijete, radi ostvarivanja ovog prava i, u slučaju potrebe, osiguravaju materijalnu pomoć i programe pomoći, posebno u pogledu ishrane, odjeće i stanovanja.
  4. Države članice preduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurali da dijete dobija izdržavanje od roditelja ili drugih lica koja su finansijski odgovorna za dijete, kako u okviru države članice tako i iz inozemstva. Posebno, ako lice koje je finansijski odgovorno za dijete ne živi u istoj državi u kojoj i dijete, države članice podstiču pristupanje međunarodnim sporazumima, odnosno zaključenje takvih sporazuma, kao i drugih odgovarajućih aranžmana.

Član 28.

  1. Države članice priznaju pravo djeteta na obrazovanje i, radi postepenog ostvarenja tog prava na osnovu jednakih mogućnosti, posebno:
  • proglašavaju osnovno obrazovanje obaveznim i besplatnim za sve;
  • podstiču razvoj različitih oblika srednjoškolskog obrazovanja, uključujući opće i stručno obrazovanje, koje je dostupno svoj djeci i preduzimaju odgovarajuće mjere kao što su uvođenje besplatnog obrazovanja i pružanje finansijske pomoći u slučaju potrebe;
  • svima omogućavaju sticanje visokog obrazovanja na osnovu sposobnosti, koristeći prikladna sredstva;
  • svoj djeci stavljaju na raspolaganje obrazovne i stručne informacije i usluge profesionalne orijentacije;
  • preduzimaju mjere za podsticanje redovnog pohađanja škole i smanjenje ispisivanja iz škole.
  1. Države članice preduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi se disciplina u školama mogla provoditi na način koji je u skladu sa ljudskim dostojanstvom djeteta i ovom konvencijom.
  2. Države članice unapređuju i podstiču međunarodnu saradnju o pitanjima koja se odnose na obrazovanje, posebno radi doprinosa eliminaciji neznanja i nepismenosti u svijetu i olakšanja pristupa nauci, tehničkom znanju i savremenim metodama nastave. U tom pogledu, posebna pažnja se poklanja zemljama u razvoju.

Član 29.

  1. Države članice saglasne su da obrazovanje djeteta traba da bude usmjereno na:
  • razvoj ličnosti djeteta i razvoj obdarenosti i mentalnih i fizičkih sposobnosti do krajnjih granica;
  • razvoj poštovanja prava čovjeka i osnovnih sloboda, kao i poštovanje principa sadržanih u Povelji Ujedinjenih naroda;
  • razvoj poštovanja roditelja djeteta, njegovog kulturnog identiteta, jezika i vrijednosti, nacionalnih vrijednosti zemlje u kojoj dijete živi i zemlje iz koje ono potiče, kao i civilizacija koje su različite od njegove;
  • pripremu djeteta za odgovoran život u slobodnom društvu, u duhu razumijevanja, mira, tolerancije, jednakosti polova i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama i licima autohtonog porijekla;
  • razvoj poštovanja prirodne sredine.
  1. Ni jedna odredba ovog člana kao ni člana 28. ne smije se tumačiti tako da se ograničava sloboda pojedinaca i tijela da osnivaju i upravljaju obrazovnim ustanovama, imajući uvijek u vidu poštovanje principa izloženih u stavu 1. ovog člana i pod uvjetom da je obrazovanje u takvim institucijama u skladu sa minimalnim standardima koje može propisati država.

Član 30.

U onim državama u kojima postoje etničke, vjerske ili jezičke manjine ili lica autohtonog porijekla, dijete koje pripada takvoj manjini ili je autohtonog porijekla ne smije biti lišeno prava, u zajednici sa ostalim pripadnicima grupe, na svoju kulturu, ispovijedanja svoje vjere i vršenje vjerskih obreda ili upotrebu svog jezika.

Član 31.

  1. Države članice priznaju pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme, na igru i rekreaciju koja odgovara uzrastu djeteta i slobodno učešće u kulturnom životu i umjetnosti.
  2. Države članice poštuju i unapređuju pravo djeteta na puno učešće u kulturnom i umjetničkom životu i podstiču pružanje odgovarajućih i jednakih mogućnosti za kulturne, umjetničke, rekreativne i slobodne aktivnosti.

Član 32.

  1. Države članice priznaju pravo djeteta na zaštitu od ekonomske eksploatacije i rada na poslu koji može biti opasan ili ometati obrazovanje djeteta ili štetiti zdravlju djeteta, odnosno njegovom fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom ili socijalnom razvoju.
  2. Države članice preduzimaju zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne mjere za primjenu odredaba ovog člana. U tom cilju, a imajući u vidu odgovarajuće odredbe drugih međunarodnih instrumenata, države članice posebno:
  • određuju minimalnu starost za zapošljavanje;
  • osiguravaju reguliranje radnog vremena i uvjeta rada;
  • određuju odgovarajuće kazne ili druge sankcije kako bi se osigurala efikasna primjena odredaba ovog člana.

Član 33.

Države članice preduzimaju sve odgovarajuće mjere, uključujući zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne mjere, za zaštitu djece od nelegalne upotrebe opojnih droga i psihotropnih supstanci, kako je definirano odgovarajućim međunarodnim ugovorima, i za sprječavanje korišćenja djece u nelegalnoj proizvodnji i trgovini tim supstancama.

Član 34.

Države članice obavezuju se zaštititi dijete od svih oblika seksualnog izrabljivanja i seksualne zloupotrebe. U tom cilju, države članice posebno preduzimaju sve odgovarajuće nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere za sprječavanje:

  • navođenja ili prisiljavanja djeteta da učestvuje u nezakonitim seksualnim aktivnostima;
  • eksploatatorskog korišćenja djece u prostituciji ili drugim nezakonitim seksualnim radnjama;
  • eksploatatorskog korišćenja djece u pornografskim predstavama i časopisima.

Član 35.

Države članice preduzimaju sve odgovarajuće nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere za sprječavanje nasilnog odvođenja, prodaje ili trgovine djecom u bilo kom cilju i u bilo kom obliku.

Član 36.

Države članice štite dijete od svih drugih oblika eksploatacije štetne za dijete.

Član 37.

Države članice osiguravaju da:

  • ni jedno dijete ne bude izloženo mučenju ili drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupcima ili kazni. Smrtna kazna i doživotna robija bez mogućnosti puštanja na slobodu ne može se izreći za krivična djela koja su učinila lica mlađa od osamanest godina;
  • ni jedno dijete ne može biti lišeno slobode nazakonito ili samovoljno. Hapšenje, pritvor ili zatvor za dijete mora biti u skladu sa zakonom i koristiti se samo kao posljednja moguća mjera i za najkraće moguće vrijeme;
  • sa djetetom lišenim slobode postupa se tako što se poštuje dostojanstvo ljudske ličnosti, kao i na način kojim se uzimaju u obzir potrebe lica njegovih godina. Svako dijete lišeno slobode odvaja se od odraslih, osim ako se ne smatra da je to u najboljem interesu djeteta i ima pravo održavati kontakt sa svojom obitelji preko pisama i posjeta, osim u izuzetnim slučajevima;
  • svako dijete lišeno slobode ima pravo na hitnu pravnu i drugu odgovarajuću pomoć, pravo da pred sudom ili drugim nadležnim, nezavisnim i nepristrasnim organom postavi pitanje zakonitosti lišavanja slobode, kao i pravo na hitnu odluku o tom pitanju.

 

Član 38.

  1. Države članice obavezuju se da poštuju i osiguravaju poštovanje pravila međunarodnog humanitarnog prava koja se primjenjuju na njih u oružanim sukobima, a koja se odnose na dijete.
  2. Države članice preduzimaju sve praktično izvodljive mjere kako lica koja još nisu navršila petnaest godina života ne bi neposredno učestvovala u sukobima.
  3. Države članice se uzdržavaju od regrutiranja u oružane snage lica koja još nisu navršila petnaest godina života. Pri regrutiranju onih lica koja su navršila petnaest godina života ali ne osamanest, države članice nastoje da daju prednost najstarijima.
  4. U skladu sa obavezama na osnovu međunarodnog humanitarnog prava da štite civilno stanovništvo u oružanim sukobima, države članice preduzimaju sve praktično izvodljive mjere kako bi osigurale zaštitu i brigu o djeci pogođenoj oružanim sukobom.

Član 39.

Države članice preduzimaju sve odgovarajuće mjere za bolji fizički i psihički oporavak i socijalnu reintegraciju djeteta koje je žrtva nekog oblika zanemarivanja, eksploatacije, zloupotrebe, mučenja ili nekog drugog oblika okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja ili oružanih sukoba. Takav oporavak i reintegracija se odvijaju u sredini koja podstiče zdravlje, samopoštovanje i dostojanstvo djeteta.

Član 40.

  1. Države članice priznaju pravo svakog djeteta za koje se tvrdi ili koje je optuženo ili za koje je priznato da je prekršilo krivični zakon da se s njim postupa na način kojim se podstiče njegovo osjećanje dostojanstva i vrijednosti, što jača njegovo poštovanje prava čovjeka i osnovne slobode drugih i pri čemu se uzimaju u obzir uzrast djeteta i želja da se poboljša njegova reintegracija i da ono preuzme konstruktivnu ulogu u društvu.
  2. U tom cilju, imajući u vidu odgovarajuće odredbe međunarodnih instrumenata, države članice posebno osiguravaju da se:
  • ni za jedno dijete neosnovano ne tvrdi, da ne bude optuženo ili da ne prizna da je prekršilo krivični zakon zbog djela ili propusta koji nisu zabranjeni nacionalnim ili međunarodnim zakonima u vrijeme kada su učinjeni;
  • svakom djetetu za koje se tvrdi ili koje je optuženo za kršenje krivičnog zakona daju bar slijedeće garancije:
  1. da se smatra nevinim dok se krivica ne dokaže po zakonu;
  2. da bude odmah i direktno obaviješteno o optužbama protiv njega i ukoliko je potrebno njegovih roditelja ili zakonskih staratelja i da ima pravnu ili drugu odgovarajuću pomoć u pripremi i prezentiranju svoje odbrane;
  • da se postupak vodi bez zakašnjenja od strane nadležnog, nezavisnog i nepristrasnog organa ili sudskog tijela, u pravičnom saslušanju u skladu sa zakonom, u prisustvu pravne ili druge odgovarajuće pomoći, i osim ukoliko se ne smatra da to nije u interesu djeteta, posebno uzimajući u obzir njegove godine, ili položaj njegovih roditelja ili zakonskih staratelja;
  1. da ne bude prisiljeno da svjedoči ili da prizna krivicu; da se ispituju ili da budu ispitani svjedoci druge strane i da se osigura učešće i ispitivanje njegovih svjedoka pod jednakim uvjetima;
  2. da ukoliko se smatra da je prekršilo krivični zakon, ovu odluku i svaku dosuđenu mjeru koja iz toga proizilazi, ponovo razmatra viši, nadležni, nezavisni i nepristrasni organ ili sudsko tijelo u skladu sa zakonom;
  3. da ima besplatnu pomoć prevodioca ukoliko dijete ne može da razumije ili ne govori jezik koji se koristi;
  • da se poštuje njegova privatnost na svim nivoima postupka.
  1. Države potpisnice će nastojati da podstiču donošenje zakona, postupaka, uspostavljanje organa i ustanova primjenljivih na djecu za koju se tvrdi, koja su optužena i za koju se smatra da su prekršili krivični zakon, a posebno:
  • utvrđivanje najniže starosti ispod koje djeca ne mogu biti smatrana sposobnim za kršenje krivičnog zakona;
  • kad god je moguće i poželjno, mjere za postupanje sa takvom djecom, bez pribjegavanja sudskom postupku, s tim da ljudska prava i zakonska zaštita budu u potpunosti poštovana.
  1. Raznolikost raspoloživih mogućnosti kao što su briga, savjetovanje, nadzor, pravno zastupanje; uvjetno kažnjavanje; prihvat; obrazovanje i programi stručnog usmjeravanja i druge mogućnosti institucionalne brige bit će na raspolaganju da bi se osiguralo da se sa djecom postupa na način koji odgovara njihovom dobru i koji je proporcionalan i okolnostima i učinjenom djelu.

Član 41.

Ni jedna odredba ove konvencije neće uticati na bilo koje druge odredbe koje više doprinose ostvarivanju prava djeteta, a koje se eventualno nalaze:

  • u zakonima države članice ili
  • u međunarodnom pravu koje ta država primjenjuje.

 

DIO II.

Član 42.

Države članice obavezuju se da s principima i odrebama Konvencije što šire i na odgovarajući i aktivan način upoznaju kako odrasla lica tako i djecu.

Član 43.

  1. Radi razmatranja postignutog napretka država članica u izvršavanju obaveza preuzetih na osnovu ove konvencije, osniva se Komitet za prava djeteta koji vrši funkcije navedene u daljem tekstu.
  2. Komitet sačinjava deset eksperata visokih moralnih kvaliteta i priznate kompetentnosti u oblasti na koju se odnosi ova konvencija. članove Komiteta biraju države članice iz redova svojih državljana i oni obavljaju svoje dužnosti u ličnom svojstvu, pri čemu se vodi računa o podjednakoj geografskoj zastupljenosti, kao i o glavnim pravnim sistemima.
  3. Članovi Komiteta biraju se tajnim glasanjem sa liste lica koja nominiraju države članice. Svaka država članica može nominirati jedno lice iz redova svojih državljana.
  4. Prvi izbori za Komitet održavaju se najkasnije šest mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove konvencije, a nakon toga svake druge godine. Najmanje četiri mjeseca prije datuma svakih izbora, Generalni sekretar Ujedinjenih naroda upućuje pismo državama članicama pozivajući ih da podnesu svoje nominacije u roku od dva mjeseca. Generalni sekretar nakon toga pripremu listu svih tako nominiranih lica prema abecednom redu, naznačujući i države članice koje su ih nominirale i podnosi je državama članicama ove konvencije.
  5. Izbori se održavaju na sastancima država članica koje saziva Generalni sekretar u sjedištu Ujedinjenih naroda. Na tim sastancima na kojima kvorum čine dvije trećine država članica, u Komitet se biraju lica koja dobiju najveći broj glasova i apsolutnu većinu glasova predstavnika država članica koji su prisutni i koji glasaju.
  6. Članovi Komiteta biraju se na period od četiri godine. Mogu se ponovo birati ako budu ponovo nominirani. Mandat petorice članova izabranih na prvim izborima ističe nakon dvije godine. Odmah nakon prvih izbora, imena te petorice članova žrijebom utvrđuje predsjedavajući sastanka.
  7. Ako neki član Komiteta umre ili podnese ostavku ili izjavi da iz nekog drugog razloga ne može više da obavlja dužnost u Komitetu, država članica koja je nominirala tog člana imenuje drugog eksperta iz redova svojih državljana na isto mjesto za preostali dio mandata u zavisnosti od odobrenja Komiteta.
  8. Komitet utvrđuje svoj poslovnik.
  9. Komitet bira svoje funkcionere na period od dvije godine.
  10. Sastanci Komiteta obično se održavaju u sjedištu Ujedinjenih naroda ili u nekom drugom pogodnom mjestu koje odredi Komitet. Komitet se obično sastaje jednom godišnje. Dužina trajanja sastanka Komiteta određuje se i, po potrebi, preispituje na sastanku država članica ove konvencije, u zavisnosti od saglasnosti Generalne skupštine.
  11. Generalni sekretar Ujedinjenih naroda osigurava potrebno osoblje i uvjete za efikasno obavljanje funkcija Komiteta na osnovu ove konvencije.
  12. Uz saglasnost Generalne skupštine, članovi Komiteta osnovanog na osnovu ove konvencije primaju plaću iz sredstava Ujedinjenih naroda pod uvjetima koje odredi Skupština.

Član 44.

  1. Države članice obavezuju se da Komitetu preko Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda podnose izvještaje o mjerama koje su usvojile, a koje doprinose ostvarivanju prava koja su ovdje priznata, kao i o napretku postignutom u ostvarivanju tih prava:
  • u roku od dvije godinje od stupanja Konvencije na snagu u državama članicama;
  • nakon toga, svakih pet godina.
  1. U izvještajima pripremljenim u skladu s ovim članom ukazat će se na faktore i teškoće, ako ih ima, koji utiču na stepen ostvarivanja obaveza po ovoj konvenciji. Izvještaji treba da sadrže dovoljno informacija na osnovu kojih će Komitet imati potpun uvid u primjenu Konvencije u odnosnoj zemlji.
  2. Država članica koja je podnijela sveobuhvatan prvi izvještaj Komitetu ne mora u svojim narednim izvještajima koji se podnose u skladu sa stavom l. (b) ponavljati osnovne informacije koje je prethodno već dala.
  3. Komitet može zatražiti od država članica dodatne informacije koje se odnose na primjenu Konvencije.
  4. Komitet podnosi Generalnoj skupštini , preko Ekonomskog i socijalnog savjeta, svake dvije godine izvještaje o svojim aktivnostima.
  5. Države članice stavljaju izvještaje na uvid javnosti u svojim zemljama.

Član 45.

Radi podsticanja efikasne primjene Konvencije i ohrabrivanja međunarodne saradnje u oblasti o kojoj je riječ u ovoj konvenciji:

  • specijalizirane agencije, UNICEF i drugi  organi Ujedinjenih naroda imaju pravo na prisustvo svog predstavnika prilikom razmatranja primjene onih odredaba ove konvencije koje su u njihovoj nadležnosti. Komitet može pozvati specijalizirane agencije, UNICEF i druge organe Ujedinjenih naroda da podnesu izvještaje o primjeni Konvencije u oblastima koje su u okviru njihovih aktivnosti;
  • Komitet, ako smatra za shodno, dostavlja specijaliziranim agencijama, UNICEF-u, i drugim nadležnim tijelima izvještaje država članica koji sadrže zahtjev ili ukazuju na potrebu za stručnim savjetima ili pomoći, zajedno sa eventualnim zapažanjima i prijedlozima u vezi s tim molbama ili potrebama;
  • Komitet može dati preporuku Generalnoj skupštini da zamoli Generalnog sekretara da u ime Komiteta preduzme studije o konkretnim pitanjima koja se odnose na pravo djeteta;
  • Komitet može davati prijedloge i opće preporuke koje se zasnivaju na informacijama primljenim u skladu sa članovima 44. i 45. ove konvencije. Takvi prijedlozi i opće preporuke dostavljaju se zainteresiranim državama članicama, a Generalna skupština se o njima obavještava uz eventualne komentare država članica.

 

DIO III.

Član 46.

Ova konvencija je otvorena za potpisivanje svim državama.

Član 47.

Konvencija podliježe ratifikaciji. Instrumenti o ratifikaciji deponiraju se kod Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.

Član 48.

Ova konvencija ostaje otvorena za pristupanje svim državama. Instrumenti o pristupanju deponiraju se kod Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.

Član 49.

  1. Ova konvencija stupa na snagu tridesetog dana od datuma deponiranja dvadesetog instrumenta o ratifikaciji ili instrumenta o pristupanju kod Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.
  2. Za svaku država koja ratificira Konvenciju ili joj pristupi nakon deponiranja dvadesetog instrumenta o ratifikaciji ili instrumenta o pristupanju, Konvencija stupa na snagu tridesetog dana od datuma deponiranja instrumenta o ratifikaciji ili instrumenta o pristupanju.

Član 50.

  1. Svaka država članica može predložiti amandman i podnijeti ga generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda. Generalni sekretar nakon toga dostavlja predloženi amandman državama članicama uz molbu da naznače da li su za konferenciju država članica radi razmatranja i glasanja o prijedlozima. U slučaju da se u roku od četiri mjeseca od datuma dostavljanja takvog amandmana najmanje jedna trećina država članica izjasni za konferenciju, generalni sekretar saziva konferenciju pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda. Svi amandmani koje usvoji većina država članica koje su prisutne i koje glasaju na konferenciji, podnose se na odobrenje Generalnoj skupštini.
  2. Amandman usvojen u skladu ss stavom (I) ovog člana stupa na snagu nakon odobrenja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda i prihvaćanja od strane dvije trećine država članica.
  3. Kada stupi na snagu, amandman postaje obavezan za one države članice koje su ga prihvatile, a ostale države članice i dalje obavezuju odredbe ove konvencije i svi eventualni amandmani prihvaćeni ranije.

Član 51.

  1. Generalni sekretar Ujedinjenih naroda prima i dostavlja svim državama tekst o rezervama koje izraze države u vrijeme ratifikacije ili pristupanja.
  2. Rezerva koja nije u skladu s ciljem i namjenom ove konvencije nije dozvoljena.
  3. Rezerve se mogu povući u bilo koje vrijeme pismenim obavještenjem upućenim Generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda, koji o tome obavještava sve države. Takvo obavještenje stupa na snagu na dan kada ga primi Generalni sekretar.

Član 52.

Država članica može otkazati ovu konvenciju pismenim obavještenjem Generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda. Otkaz stupa na snagu godinu dana nakon što Generalni sekretar primi ovo obavještenje.

Član 53.

Generalni sekretar Ujedinjenih naroda je određen za depozitara Konvencije.

Član 54.

Original ove konvencije, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom jeziku podjednako vjerodostojni, deponira se kod Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.

U potvrdu čega dole potpisani opunomoćenici, propisno ovlašteni od njihovih vlada, potpisali su ovu konvenciju.

 

 

Hrvatska napravila važan iskorak u zaštiti dječjih prava

UNICEF: Hrvatska napravila važan iskorak u zaštiti dječjih prava ratifikacijom Fakultativnog protokola

Sukladno Fakultativnom protokolu, pojedinac, skupina pojedinaca ili njihov predstavnik može uputiti pritužbu Odboru za prava djeteta pri UN-u, u slučaju kršenja bilo kojeg prava zajamčenog Konvencijom o pravima djeteta

Hrvatska je napravila važan iskorak u zaštiti dječjih prava ratifikacijom Fakultativnog protokola koji omogućuje podnošenje pritužbi UN-ovom Odboru za prava djeteta, priopćio je  u ponedjeljak ured UNICEF-a za Hrvatsku.

Hrvatski sabor je u petak 10. veljače potvrdio Fakultativni protokol koji, kako navodi UNICEF, potvrđuje položaj djeteta kao nositelja prava i osobe s dostojanstvom te omogućuje izravnije zahtijevanje zaštite i ostvarivanja dječjih prava.

UNICEF ističe da podržava Vladu u provođenju sustavnih promjena za ostvarivanje boljeg pristupa pravdi za djecu te pozdravlja potvrđivanje ovog važnog mehanizma zaštite dječjih prava.

Pritom dodaje da je Hrvatska treći fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta ratificirala kao 13. zemlja u Europskoj uniji i ukupno 32. zemlja u svijetu, te da će protokol stupiti na snagu tri mjeseca od datuma ratifikacije.

Sukladno Fakultativnom protokolu, pojedinac, skupina pojedinaca ili njihov predstavnik može uputiti pritužbu Odboru za prava djeteta pri UN-u, u slučaju kršenja bilo kojeg prava zajamčenog Konvencijom o pravima djeteta i fakultativnim protokolima uz Konvenciju koje je država ratificirala. Pritužbe Odboru moguće je uputiti u slučajevima  kada su iscrpljena sva raspoloživa domaća sredstva pravne zaštite i kad je primjena domaćih sredstava pravne zaštite bezrazložno produljena ili nije vjerojatno postizanje učinkovitog rješenja.

Odbor na temelju pritužbe može izdati mišljenje ili preporuku državi, ali i pokrenuti istražni postupak u slučajevima teških ili sustavnih kršenja prava iz Konvencije o pravima djeteta ili njezinim fakultativnim protokolima. Nakon primitka pritužbe, a prije negoli odluči o njezinoj osnovanosti, Odbor za prava djeteta UN-a može državi stranci proslijediti zahtjev za poduzimanjem privremenih mjera kako bi se izbjegla moguća nepopravljiva šteta za žrtvu ili žrtve navodnih kršenja.

Fakultativnim protokolom također je omogućeno podnošenje međudržavnih pritužbi u kojima jedna država stranka tvrdi da druga država stranka ne ispunjava svoje obveze na temelju Konvencije o pravima djeteta ili njezinih fakultativnih protokola, navodi se u priopćenju.

Hina

Sjećanje na časnu ženu koja je spasila židovsku djevojčicu

“Samo zahvaljujući Hajriji ja sam danas živa”

Samo zahvaljujući »majci« Hajriji ja sam danas živa, i voljela bih da sam joj mogla reći koliko je volim i koliko mi znači, kaže Ester Stela Levy koju je Hajrija spasila od smrti u koncentracijskom logoru

Hajrija Imeri-Mihaljić jedina je pripadnica romskog naroda čije je ime isklesano na Zidu časti u Vrtu pravednika Memorijalnog muzeja Yad Vashem u Jeruzalemu, na kojem se nalaze 23 tisuće imena nežidova iz cijelog svijeta – Pravednika među narodima koji su za vrijeme Holokausta, riskirajući vlastiti život, spasili na tisuće Židova. Ništa drugo se o toj ženi ne zna – ni gdje je rođena niti sahranjena, ne postoji njena fotografija, osim u srcu Ester Stele Levy, rođene Buhar, danas 77-godišnjakinje iz Tel Aviva, koju je hrabra Hajrija spasila od smrti u koncentracijskom logoru. Svojevrsno posljednje počivalište Hajrija je, osim na Zidu časti, dobila u potresnom dokumentarnom filmu »Pravednica Romkinja« Jakova i Dominika Sedlara, koji je povodom 27. siječnja, Dana sjećanja na žrtve Holokausta, prikazan u Zagrebu, i na čijoj je projekciji sudjelovala i Ester, umirovljena odgajateljica u vrtiću, žena zbog koje je Hajrija davne 1946. godine što autobusom, ali većim dijelom pješice jer novaca za autobus nije imala dovoljno, prešla preko 550 kilometara od Kosovske Mitrovice do Beograda da bi ju još jednom, nažalost posljednji put, vidjela.

 

Pralja i pomoćnica

Priča i počinje u Kosovskoj Mitrovici, u obitelji Jaffe Bukice i Blagoja Buhara, Židovke i Srbina kojima se 1940. godine rodila kći, nazvana Ester po baki Židovki, kojoj su odmah dali i nadimak Stela. Za obitelj je kao pralja i kućna pomoćnica godinama radila Romkinja Hajrija, koja je u vrijeme Esterinog rođenja imala trideset godina, i petero djece. Kad je Ester imala godinu dana, krenule su deportacije Židova u logore pa su Esterini roditelji otišli u partizane, a djevojčica je ostala s bakom te su zajedno završile u četničkom logoru u Mitrovici, iz kojih su kretale daljnje deportacije Židova u nacističke logore smrti. Hajrija je, uzevši i vlastitu djecu za ruke, otišla u četnički logor i od stare Ester uzela djevojčicu te iz logora neprimjetno izašla. »Ja sam stara i nije važno što će mi se dogoditi, ali ovo dijete mora živjeti. Podigni ju kao vlastitu kći i jednog joj dana reci tko je, i tko su joj pravi roditelji«, kazala je baka Hajriji. Romkinja je po povratku u svoj kućerak u selu Ade pored Mitrovice, dijete odmah nazvala imenom Miradija i učinila ju malom Romkinjom, koja je narednih pet godina provela u toj obitelji, spašena od sigurne smrti u konclogoru. Živjela je kao i ostali, rano djetinjstvo provodeći sa »braćom i sestrama«, i naučivši samo romski jezik, kojeg danas govori malo, ali se sjeća romskih pjesama koje je tada naučila.

Kad je rat završio, a i Hajrijina se obitelj spasila od smrti zahvaljujući samo činjenici što se u logore deportiralo Rome lutalice, ne i one koji su negdje bili trajno nastanjeni, Hajrija je pokušala doznati bilo što o Esterinoj obitelji, no nije uspjela. Tad je djevojčici prvi put i rekla tko je ona zapravo. Nakon što je, međutim, između Hajrijinog muža i susjeda došlo do svađe oko neke zemlje, susjed ih je na policiji optužio da su ukrali židovsko dijete, te iz Beograda u Ade 1945. stiže Josef Josifović, zadužen da na tom području pronalazi židovsku siročad. Malu, tada petogodišnju Ester odvode u beogradsko sirotište, u kojem ona odbija jesti od žalosti što su je odvojili od obitelji, i ne progovara zato što ju nitko, budući da govori samo romski, ne razumije.

Kroz neko vrijeme u sirotište stiže učiteljica, poslana tamo jer zna ponešto romskog. Dijete upita kako se zove i tko su joj pravi roditelji, a kad joj mala Ester odgovori »Bukica i Blagoje«, žena pada u nesvijest te po buđenju progovara: »Ljudi, pronašla sam svoju kćer«. Bila je to Bukica – koja je preživjela rat, sudbina Esterinog oca nije poznata – koja se ubrzo udala za Židova koji je i sam u Holokaustu izgubio obitelj te su njih troje 1948. otišli živjeti u Izrael.

Dirljiv zadnji susret

Dvije godine prije, međutim, Hajrija je sama, najviše hodajući, stigla u beogradsko sirotište nakon što je doznala da se tamo nalazi njena Miradija. Susret je, sjeća se Ester i danas, bio vrlo dirljiv, a ona je bila presretna što vidi »majku«. Nikad ju nakon toga više nije vidjela, ne zna jesu li joj stizala mnogobrojna pisma koja joj je pisala iz Beograda i Izraela, niti je ikad uspjela doznati što je s Hajrijom na kraju bilo, i gdje je sahranjena. Ne zna ništa ni o njenoj djeci. S biloškom majkom, Ester se nije nikad zbližila, niti je s njom o Hajriji razgovarala do 14. godine, kad je ubrzo zatim otišla živjeti u kibuc, završila školu, udala se i rodila troje djece. Jaffa, njena kći, nazvana po baki, s Ester je prisustvovala i na projekciji filma u Zagrebu.

»Imala je oblo lice i velike crne oči, nosila je pletenice i maramu, vezanu sprijeda ili otraga. Tad je, iz vremena kad je se ja sjećam, imala 35 godina. Samo zahvaljujući njoj ja sam danas živa, i voljela bih da sam joj mogla reći koliko ju volim i koliko mi ona znači. Jedna me je majka rodila, a druga mi je, Hajrija, pružila majčinsku ljubav. Zauvijek ću je se sjećati, čuvati u svom srcu i ovu priču pričati iz dubine svoje duše«, kazala nam je, prilično dobrim srpskim jezikom na projekciji filma gospođa Levy, vitalna i snažna žena zavaljujući čijem je opisu Hajrije u filmu akademska slikarica Aleksandra Alfirević iz Zagreba naslikala Romkinjin portret, jedinu »fotografiju« žene koja je spasila židovsko dijete i voljela ga kao vlastito. Kako je i samoj Hajriji bilo kad su odveli dijete, nitko nikad neće doznati, no to što je propješačila više stotina kilometara da bi ju još jednom vidjela – govori sve, kao i činjenica da je po nju otišla, vodeći tamo i vlastitu djecu, u četnički logor.

Samo ime i selo

Jakov Sedlar nam otkriva kako je za priču doznao od Miriam Avizer, Židovke porijeklom iz Hrvatske, koja radi u Yad Vashemu i koja je napisala knjigu o hrvatskim Pravednicima među narodima. »Bio sam u procesu rada na filmu o Židovima i Albancima, kad mi je u Yad Vashemu Miriam ispričala ovu nevjerojatnu priču. Hajrija je jedina Romkinja čije je ime na Zidu časti. Miriam Avizer je pak za Hajrijino prezime, koje Ester nije znala, doznala slučajno, kad je u jednom kafiću u Tel Avivu, čiji je vlasnik bio porijekom iz Jugoslavije, doznala da je on sin Josefa Josifovića, istog onog Židova koji je od Romkinje dijete odveo u sirotište u Beograd. Tako je pronađen i njegov zapisnik o djetetu, time i Hajrijino prezime i ime sela u kojem je živjela, a koje više ne postoji jer je potopljeno zbog izgradnje hidroelktrane. Ime i njeno selo jedino je što se o Hajriji zna. Cijela Esterina životna priča je pak toliko fascinantna da sam o njoj morao snimiti film«, kazao je Jakov Sedlar. Film, prijavljen za Oscara u kategoriji kratkometražnih dokumentaraca, prikazan je u New Yorku i Los Angelesu, gdje je privukao brojnu publiku, a gostovat će i na desetak međunarodnih filmskih festivala.

Autor: Bojana Mrvoš Pavić

Ustav RH – Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda

1. ZAJEDNIČKE ODREDBE

 

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

 

Članak 15.

U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.

Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.

Zakonom se može, pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.

Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

 

Članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

 

Članak 17.

U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.

Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.

Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.

 

Članak 18.

Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.

 

Članak 19.

Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.

Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

 

Članak 20.

Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.

 

2. OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA

 

Članak 21.

Svako ljudsko biće ima pravo na život.

U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.

 

Članak 22.

Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.

 

Članak 23.

Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.

Zabranjen je prisilni i obvezatni rad.

 

Članak 24.

Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode.

Bez sudbenoga naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo određeno zakonom. Uhićena osoba mora odmah na način njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima uhićenja, te o svojim pravima utvrđenima zakonom.

Svaka se osoba koja je uhićena ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji će bez odgode odlučiti o zakonitosti lišenja slobode.

 

Članak 25.

Sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku, određenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen.

Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa slobode.

Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.

 

Članak 26.

Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

 

Članak 27.

Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.

 

Članak 28.

Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

 

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:

– da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete,

– da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane,

– na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat,

– da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetom propisanim zakonom,

– da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu,

– da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe,

– na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.

Osumnjičenik, okrivljenik i optuženik ne smije se siliti da prizna krivnju.

Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.

Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlaštenog tužitelja.

 

Članak 30.

Kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.

 

Članak 31.

Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom. Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna.

Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom.

Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i međunarodnim ugovorom, mogu propisati slučajevi i razlozi za obnovu postupka iz stavka 2. ovoga članka.

Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se.

 

Članak 32.

Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.

Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.

Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.

 

Članak 33.

Strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne temeljnim načelima međunarodnog prava.

Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne može biti protjeran ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s međunarodnim ugovorom i zakonom.

 

Članak 34.

Dom je nepovrediv.

Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.

Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazočni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.

U skladu s uvjetima što ih predviđa zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana ući u dom ili prostorije te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi hvatanja počinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega.

Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka.

 

Članak 35.

Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

 

Članak 36.

Sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja zajamčena je i nepovrediva.

Samo se zakonom mogu propisati ograničenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.

 

Članak 37.

Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.

Zakonom se uređuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi.

Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja.

 

Članak 38.

Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.

Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.

 

Članak 39.

Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

 

Članak 40.

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

 

Članak 41.

Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

 

Članak 42.

Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.

 

Članak 43.

Svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom.

Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

 

Članak 44.

Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.

 

Članak 45.

Hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, u skladu sa zakonom.

U izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom.

U izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem, pri čemu birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj ostvaruju biračko pravo na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj prebivaju.

U izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu ostvarivanje biračkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj se nalaze ili na koji drugi način određen zakonom.

 

Članak 46.

Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.

 

Članak 47.

Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana.

Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom.

 

3. GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA

 

Članak 48.

Jamči se pravo vlasništva.

Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.

Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom.

Jamči se pravo nasljeđivanja.

 

Članak 49.

Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.

Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.

Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.

Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.

Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.

 

Članak 50.

Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.

Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

 

Članak 51.

Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.

Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.

 

Članak 52.

More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.

Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.

 

Članak 53.

Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvatske.

Hrvatska narodna banka je samostalna i neovisna i o svom radu izvješćuje Hrvatski sabor.

Hrvatskom narodnom bankom upravlja i njezinim poslovanjem rukovodi guverner Hrvatske narodne banke.

Ustrojstvo, cilj, zadaci i nadležnost Hrvatske narodne banke uređuju se zakonom.

 

Članak 54.

Državni ured za reviziju je najviša revizijska institucija Republike Hrvatske, koja je samostalna i neovisna u svom radu.

Državnim uredom za reviziju upravlja glavni državni revizor koji o njegovu radu izvješćuje Hrvatski sabor.

Osnivanje, ustrojstvo, nadležnost i način rada Državnog ureda za reviziju uređuju se zakonom.

 

Članak 55.

Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.

Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

 

Članak 56.

Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.

Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.

Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći.

Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju u poduzeću.

 

Članak 57.

Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje se zakonom i kolektivnim ugovorom.

Prava u svezi s porođajem, materinstvom i njegom djece uređuju se zakonom.

 

Članak 58.

Slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život.

Posebnu skrb država posvećuje zaštiti hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih branitelja.

Ne može se zabraniti primanje humanitarne pomoći iz inozemstva.

 

Članak 59.

Svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.

 

Članak 60.

Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.

Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u međunarodne sindikalne organizacije.

U oružanim snagama i redarstvu zakonom se može ograničiti sindikalno organiziranje.

Poslodavci imaju pravo osnivati udruge i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.

 

Članak 61.

Jamči se pravo na štrajk.

U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom može se ograničiti pravo na štrajk.

 

Članak 62.

Obitelj je pod osobitom zaštitom države.

Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.

 

Članak 63.

Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život.

 

Članak 64.

Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.

Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.

Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb.

Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje.

Država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.

 

Članak 65.

Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.

Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom određene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utječe na njihovo zdravlje ili ćudoređe, niti im se takav rad smije dopustiti.

Mladež, majke i osobe s invaliditetom imaju pravo na osobitu zaštitu na radu.

 

Članak 66.

Obrazovanje je u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima.

Obvezno obrazovanje je besplatno u skladu sa zakonom.

 

Članak 67.

Uz uvjete propisane zakonom mogu se osnivati privatne škole i učilišta.

 

Članak 68.

Jamči se autonomija sveučilišta.

Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.

 

Članak 69.

Jamči se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.

Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.

Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote.

Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.

Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.

 

Članak 70.

Svatko ima pravo na zdrav život.

Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.

Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.