Stanovnici Petruševca prosvjedovali protiv useljavanja Roma

Zbog kupnje zgrade u koju će se doseliti 30-ak romskih obitelji, građani tog zagrebačkog naselja prosvjedovali su protiv gradonačelnika.

U isto vrijeme dok se u centru grada održavao prosvjed novinara “Ne damo novinarstvo”, na istoku Zagreba u četvrti Petruševec stanovnici tog kvarta prosvjedovali su protiv doseljavanja Roma.

Tamošnji stanovnici nezadovoljni su zbog useljavanja 30-ak romskih obitelji iz Novog Jelkovca i Plinarskog naselja u zgradu koju je Grad Zagreb kupio za Rome i koja se nalazi u njihovom susjedstvu.

Na transparentima koje su nosili mogle su se pročitati poruke poput “Ne stvarajte “geto” u našem naselju”, “Uzmi ih sebi” te “Gradonačelniče gradska imovina nije vaša imovina” i “Gradonačelniče, mi nismo u vašem gradu, vi ste samo naš privremeni gradonačelnik”. (VL)

“Uplašeni smo od neželjenih posljedica poput nedavnih događaja u Vukomercu, kao i problema u odvijanju nastave u OŠ Žitnjak nakon povećanja broja učenika koji se teško prilagođavaju školskom programu. Projektom Radničke ceste, Petruševec je ostao bez ambulante, mališani školu dijele s Resničanima, a naselju nedostaje dodatnih sadržaja. Vijeće Mjesnog odbora i Vijeće Gradske četvrti više su puta predložili poslovno stambenu namjenu za objekt s građanima prihvatljivim sadržajima, ali Grad je imao drugačije planove”, kazali su građani. (ZI)

Ovo je samo jedan od niza organiziranih prosvjeda protiv Roma. Nažalost i dalje postoji diskriminacija koja ih prati stoljećima. Žalosno je to što sve Rome generaliziraju, veća žalost je kada se nađe netko od Roma koji isto podržava neke stavove neprihvatljivosti, bez ikakvih prijedloga za rješenje problema. Ne mali broj Roma i sada živi u Petruševcu, ali se nema nikakvih problema imaju dobrosusedske odnose. Djeca im zajedno pohađaju osnovnu školu što je rečeno da i sada ima preko 100, romske djece u školi Žitnjak. Imajući dobre primjere i zajednički suživot s romskom populacijom u Petruševcu, zanimljivo je njihova reakcija na useljenje Roma u tom naselju, ili je možda to postala samo praksa prosvjeda protiv Roma.

Slučaj Vukomerac je samo jedan od izgovora na koje se pozivaju protiv Roma, takvih i sličnih događanja bilo je više puta koji su izazvali ne Romi, bilo je napada i na Rome ali otom potom jer nema tko braniti Rome te se može što se želi,  glavno da su Romi krivi i da ih ne žele blizu.

Problematične Rome iz Novog Jelkovca Bandić seli u Novi Petruševec

Od kada je “stvoreno” naselje Novi Jelkovec, u kojem su mnoge mlade zagrebačke obitelji pronašle svoj dom, traju problemi. Dio romskih obitelji, koje su tamo od Grada Zagreba besplatno na korištenje dobile stanove, stvaraju probleme. Godinama traju bitke stanovnika tog zagrebačkog naselja s problematičnim Romima pa je Grad Zagreb konačno našao rješenje – preselit će ih u Novi Petruševec. No protiv toga su se pobunili stanovnici tog dijela grada. Ne žele probleme u svom dvorištu.

Grad Zagreb, naime, kupio je zgradu u Novom Petruševcu u koju bi uskoro trebalo useliti 40-ak romskih obitelji, odnosno, oko 160 ljudi, većinom iz Novog Jelkovca, no dio i iz Plinarskog naselja. Samo po sebi te ne bi bilo problematično da se tamo ne kani preseliti i 30-ak problematičnih romskih obitelji iz Novog Jelkovca, koje tamošnjim stanovnicima već godinama zadaju glavobolju.

Rješenje gradonačelnika Milana Bandića je, čini se, probleme iz “jedne košare” prebaciti u “drugu košaru”. No stanovnici Novog Petruševca i svih ostalih naselja za subotu najavljuju mirno okupljanje. Ne žele problematične romske obitelji u svom kvartu, kažu. Ne žele se bojati za svoju djecu, ne žele strahovati kada noću izlaze van, ne žele da im netko provaljuje u domove kada su na godišnjem odmoru. Ukratko, ne žele da im se događa sve ono što se godinama događa stanovnicima Novog Jelkovca, o čemu mediji godinama i pišu, no bez nekog velikog učinka.

Stvar je tim gora što će ljudi koji su već jednom besplatno dobili stanove sada besplatno dobiti nove, pa se mnogi pitaju – do kuda sežu prava romske manjine. Kada je kraj davanju i davanju dok brojni Zagrepčani koji nikome ne rade probleme, uredno plaćaju poreze, prireze i sva ostala davanja, jedva spajaju kraj s krajem, a mnogi, u potrazi za boljim životom, odlaze i van granica “Lijepe naše”.

Stanovnici Petruševca, zbog proširenja i uređenja Radničke ceste, ostali su bez ambulante, nemaju uređeno dječje igralište, dok su mališani osnovnu školu prisiljeni djeliti s onima iz susjednog Resnika. Sve to im je gradonačelnik obećavao napraviti, no nije napravio ništa. Dobit će samo problematične romske obitelji.

Ovo se događa, kažu nam ogorčeni stanovnici Petruševca, jer si gradonačelnik Milan Bandić želi osigurati što više glasova. Ta, pred nama su europski i predsjednički, a nagodinu i parlamentarni izbori, a upravo na istoku Zagreba, kao i među Romima, Milan Bandić ima puno glasača. Ovim potezom udobrovoljio bi, kažu, stanovnike Novog Jelkovca i cijelih Sesveta, ali i Rome koji ne bi ostali zakinuti za krov nad glavom, i to opet besplatni.

Tomislav Radnić / 27.02.2019.

Bulgaria’s deputy PM proposes free abortion

Bulgaria’s deputy PM proposes free abortions for Roma women to control birth rate

Bulgaria’s Deputy Prime Minister and Defense Minister Krasimir Karakachanov have introduced a controversial plan to integrate the country’s Roma minority into Bulgarian society.

The “Concept for the Integration of the Unsocialized Gypsy (Roma) Ethnicity” draft bill envisions various compulsory practices for the Roma people, including forced social work for those over 16 years of age.

Those unable to pay street cleaning tax must clean the areas they occupy themselves, according to the bill.

To control the birth rate among the Roma people Karakachanov proposes a state abortion program, which would provide free abortions for women with more than three children.

The bill suggests “uneducated and unemployed” Roma be sent to “training centers.”

The bill also proposes cutting social assistance if the Roma refuse to work or send their children to school, demolishing unauthorized Roma houses and creating voluntary security units in areas populated by the Roma.

“If Karakachanov had looked at the constitution, he would see that we all have equal rights,” lawmaker Jeihan Ibryaimov of Movement for Rights and Freedoms (DPS) party said, criticizing the plan. Ibryaimov, who hails from the country’s Turkish minority, also called the proposal “inhumane.”

Karakachanov is the leader of the Bulgarian National Movement (VMRO) and one of the three leaders of the nationalist bloc United Patriots that entered a coalition with Prime Minister Boyko Borisov’s ruling Citizens for European Development of Bulgaria (GERB).

According to the 2011 census of the population of Bulgaria, there are 325,343 Gypsies in Bulgaria, or 4.4 percent of the 7 million population. The CIA Factbook, however, says Romani populations are usually underestimated in official statistics and may represent 9-11 percent of Bulgaria’s population.

DAILY SABAH – EUROPE

Published 08.02.2019 12:26

PRIJE POBAČAJA ŽENE SE ŠALJU NA SAVJETOVANJE

Potraga istražila: U 20 posto bolnica koje su na popisu da ih rade – pobačaje ne radi nitko od zaposlenih

186 od 322 ginekologa u javnim bolnicama ima priziv savjesti. U pet bolnica pobačaje ne obavlja niti jedan. Žene se šalje u druge gradove, neke bolnice prije pobačaja šalju na savjetovanje…U svih 27 bolnica u vlasništvu države ili lokalne samouprave istražili smo dostupnost zahvata za prekid trudnoće. Dvije privatne klinike smo izostavili.

Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece svakoj ženi u Hrvatskoj jamči pravo na prekid trudnoće do desetog tjedna. U navedenih 27 bolnica od koji su neke Opća bolnica Našice i klinička bolnica Sveti Duh, poslali smo novinarske upite i telefonskim putem provjerili koje su mogućnosti naručivanja na zahvat prekida trudnoće. Svaka nam je odgovorila da takve zahvate ne rade pozivajući se na priziv savjesti.
Usprkos informaciji na internetskim stranicama Ministarstva zdravstva prekid trudnoće ne može se obaviti u svakoj ustanovi koja je na popisu. Razlog –  sve veći broj liječnika odbija ga obaviti pozivajući se na priziv savjesti koji je u Zakon o liječništvu unesen 2004. godine. Priziv savjesti, članak 20., kaže:
“Liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke”

U zagrebačkoj bolnici Sveti Duh svih 20 zaposlenih liječnika, ginekologa specijalista poziva se na priziv savjesti. Liječnik kojem se može proslijediti pacijentica, ne postoji, iako ga zakon na to obavezuje.  Možemo reći da u bolnici Sveti Duh vlada institucionalni priziv savjesti. Kategorija je to koja ne postoji niti u jednom Zakonu u Republici Hrvatskoj.

Zakon o prekidu trudnoće je nešto što je uistinu vrlo osjetljivo pitanje po brojnim aspektima, i to trebamo pokušati bolje urediti uz poštivanje priziva savjesti. A tamo gdje nema mogućnosti zahvata onda se mora osigurati zamjenska kuća”, govori Milan Kujundžić, ministar zdrastva.

Naše istraživanje pokazalo je da od 27 bolnica u Hrvatskoj u čak pet svi zaposleni ginekolozi odbijaju obaviti prekid trudnoće. Sveti Duh, Našice, Virovitica, Požega, Vinkovci ukupno imaju zaposleno 40 ginekologa specijalista, i svi se pozivaju na priziv savjesti.

U zakonu o prekidu trudnoće postoje propusti koje treba ispraviti i bolje urediti

Postavili smo pitanje ministru zdravstva da li nedostatak liječnika koji obavljaju pobačaj kršenje zakona na što nam je odgovorio sljedeće: “Ne vidim da se krši zakon”, odgovara ministar Kujundžić.

Napomenuo je da u zakonu o prekidu trudnoće postoje propusti koje treba ispraviti i bolje urediti.

Dok se to ne uredi krše se postojeći zakoni. U općoj bolnici Hrvatski ponos Knin se pacijentice obavezno šalje na savjetovanje, a u Vinkovicima i Karlovcu žene moraju dobiti odobrenje komisije prvog, u Vinkovcima čak i drugog stupnja, što također, nema uporište u zakonu. Ovakvim ponašanjem krše se konkretno dva zakona, Zakon o liječništvu i Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Opća bolnica Hrvatski ponos Knin nas je uputila u savjetovalište na razgovor dok nam je Opća bolnica Virovitica ponudila sljedeću mogućnost:

“U toku radnog vremena zovite na 424 što je naša administracija. Tamo ćete platiti zahvat i biti stavljeni na listu čekanja dok ne dođe vanjski suradnik koji radi zahvat”, objasnili su nam iz Opće bolnice Virovitica.

Vrijeme čekanja se ne zna.

Prema našem istraživanju, vanjski suradnici koje bolnice angažiraju kako bi obavili posao koji kućni liječnici odbijaju obaviti rade u dvije bolnice – Virovitica i Vinkovci. Naše brojke su potpuno precizne. Svakoj od ovlaštenih bolnica poslali smo upit o broju zaposlenih i onih koji se pozivaju na priziv savjesti. Radi se o više od gotovo 60 posto ukupno zaposlenih ginekologa. Točnije 186 od ukupno 322 zaposlena.

Zakon poštuju u KBC-u Rijeka

“U normalnoj državi u kojoj se poštuju zakoni to ne bi bilo moguće. Ministarstvo zdravstva bi bilo dužno reagirati jer su te ustanove ovlaštene za vršenje pobačaja. Prema preporukama Vijeća Europske Unije dozvoljava se tako zvani priziv savjesti u medicini, ali se inzistira na tome da se ne naruše prava žena pri pristupu pobačaju”, govori Jasenka Grujić, ginekologinja u privatnoj klinici.

Zakon poštuju u KBC-u Rijeka u kojem je ukupno zaposleno 20 ginekologa specijalista i niti jedan se ne poziva na priziv savjesti.

“Mi smo u ovom trenutku ponosni da cjelokupni personal sudjeluje u pružanju zdravstvene usluge u cjelosti i ničime se ne ometa izvršavanje toga te se osigurava ženama njihovo pravo. I ne samo pravo, nego i dostojanstvo”, poručio nam je Herman Haller, Predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo, KBC Rijeka.

Za razliku od riječkog KBC-a, u KBC-u Zagreb gotovo dijametralno suprotna situacija. Od ukupno zaposlenih 45 ginekologa specijalista, samo pet ih se ne poziva na priziv savjesti. Zamolili smo komentar ravnatelja dr. Ante Ćorušića, no dobili smo tek kratak odgovor da našem zahtjevu ne mogu udovoljiti. Ćorušić je, ujedno i predsjednik Povjerenstva Ministarstva zdravstva za analizu zakonskih propisa koji reguliraju prekide trudnoće.

Opća bolnica Karlovac nam je na naš upit za pobačaj poručila sljedeće:

“Kad dođete u ambulantu, plaćate 100 kuna konzultacija gdje će vam netko pojasniti cijeli postupak. Potom idete na ultrazvuk što vam iznosi 200 kuna. Nakon toga vam daju uputnice gdje morate ići.”

Cijeli postupak iznosi oko 2000 tisuće kuna. U slučaju da pacijent želi spavati, cijena se povećava. Uz to treba ići na EKG, anesteziologu i obaviti laboratorijske nalaze što sve ukupno iznosi 300 kuna. U slučaju da ste krvna grupa negativna možete u to uračunati još 400 kuna jer se mora dobiti zaštitna injekcija. Dakle, cijena zahvata u najboljem slučaju iznosi sve skupa 2700-3000 kuna.

Samo u općoj bolnici Pula su nam ponudili mogućnost da se prekid trudnoće obavi lijekovima. Gotovo duplo jeftiniji, oko 1400 kuna, manje invazivan i s manje rizika  prekid trudnoće lijekovima naše sugrađanke mahom obavljaju također u državnoj bolnici, ali u susjednoj državi, u slovenskim Brežicama.

Troškove prekida trudnoće u Sloveniji snosi zdravstveno osiguranje

“Radimo prekid trudnoće lijekovima gdje nema opće anestezije niti instrumentalnih, nasilnih otvaranja materičnog vrata. Takvi pobačaji općenito imaju manji rizik, a i manje su štetni za budućnost i rodnosti žene”, govori nam Nataša Kočnar, predstojnica Odjela za ginekologiju i porodništvo, OB Brežice. Troškove prekida trudnoće u Sloveniji snosi zdravstveno osiguranje, dakle za žene je besplatan.

“Sve je dostupno i sve je besplatno, ali pobačaji ustrajno padaju. Moram reći da smo sretni jer je Slovenija među tri zemlje u kojima je pobačaj u padu”, kaže doktorica Kočnar.

Sva kontracepcija je besplatna i dostupna, kao i pravo na pobačaj. Hrvatska je, također, među zemljama s najnižom stopom pobačaja, no obzirom na njegovu dostupnost, odnosno, nedostupnost koju je pokazalo naše istraživanje, nameće se zaključak da u susjedne zemlje odlazi više žena nego što otkriva statistika.

Tijekom 2017. godine, u Hrvatskoj je zabilježeno 2416 induciranih pobačaja, od čega je samo 49 slučajeva bilo maloljetnica, a preko 50% ukupne brojke su žene u braku. Prekid trudnoće najčešće rade žene koje nemaju djece, a odmah za njima žene koje su već rodile dvoje djece. Prekid trudnoće lijekovima kod nas je dostupan tek u Puli i Rijeci.

“Do sada smo ga nabavljali takozvanim interventnim uvozom gdje je ipak potrebno odraditi jednu administrativnu radnju, tako da možemo reći da je to bila prepreka. Sad očekujemo da će registracijom lijeka i u Hrvatskoj jednostavno dobiti i ova metoda pažnju koju zaslužuje”, govori Herman Haller, predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo, KBC Rijeka.

Visoku cijenu zahvata koju bolnice određuju same čini prekid trudnoće prilično nedostupnim velikoj većini pacijentica.  U kombinaciji s liječnicima koji sve češće odbijaju obaviti taj dio posla u nekim djelovima hrvatske – gotovo nemogućim.

“Mislim da su kolege konformisti i oportunisti. Da je klima u društvu takva da svi idu niz dlaku i ne usude se ništa učiniti. Ja im duboko zamjeram što odbijaju vršiti jedan postupak kojim spašavaju zdravlje i život žene. A njihovi pacijenti su žene”, govori Jasenka Grujić, ginekologinja.

Doktorica Grujić u svojoj klinici ne obavlja prekide trudnoće, ali drži da su to oni koji rade u ustanovama ovlaštenim za taj zahvat itekako dužni. U Sloveniji su liječnici, uglavnom svjesni toga, kaže doktorica Kočnar.

“Meni je jako žao to čuti. U Sloveniji je isto moguće se pozvati na priziv savjesti, a u našoj ustanovi ga nitko nema. U nekim drugima vjerovatno ima, ali to svakako nije većina i niti u jednoj ustanovi nije onemogućeno ženi pravo zbog

pomanjkanja liječnika koji taj pobačaj rade”, govori doktorica Kočnar.

U Hrvatskoj se ta tema iz područja zdravstvene skrbi i prava žene, a u svrhu skupljanja političkih bodova, preselila u svjetonazorsko polje. Pa tako sada od 27 zdravstvenih ustanova koje imaju ovlaštenje za obavljanje postupka prekida trudnoće, samo u njih sedam nema priziva savjesti. Od ukupno zaposleni 322 ginekologa specijalista, 186 ih odbija obavljati prekid trudnoće.

11.02.2019 21:09

Danka Derifaj

PREKINIMO ŠUTNJU

Svakih 15 minuta jedna žena je fizički zlostavljana, svake godine prijavi se oko 20 tisuća slučajeva nasilja, a sve veći broj žena ubijaju njihovi partneri

Sedmu godinu zaredom Hrvatska sudjeluje u svjetskoj kampanji Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama/One Billion Rising Revolution 2019. Kampanja je tijekom godina prerasla u pokret, a akcije se provode u preko 200 zemalja u svijetu.

“Svjedočimo novim ubojstvima žena, pokušajima ubojstava, premlaćivanju i neadekvatnom kažnjavanju zlostavljača, napadima na reproduktivna prava žena, kiretažama bez anestezije, trgovanju ženama, seksizmima. Svakodnevno svjedočimo institucionalnom nasilju – pravosuđe, socijalne službe, zdravstvene i obrazovne ustanove ne djeluju u cilju sprječavanja nasilja a Konvencija se ne provodi.. Živimo u kulturi u kojoj se čini da žene moraju trpjeti nasilje”, kazala je Borić. “Odlučili smo da kampanje više nisu kampanje, borba za prava je naša svakodnevica i bit ćemo jednako uporne dok Vlada i naše pravosuđe ne prestane zlostavljati žene”, poručila je.

Da bismo spriječili nasilje nad ženama, moramo prepoznati i povezivati nasilje u svim njegovim oblicima: uz fizičko, seksualno ili psihičko nasilje, svjedočimo i sustavnom ekonomskom, političkom i socio-kulturnom nasilju.
Prošle godine zagovarale smo ratifikaciju Istanbulske konvencije, a godinu dana kasnije svjedočimo novim ubojstvima žena, pokušajima ubojstava, premlaćivanju i neadekvatnom kažnjavanju zlostavljača, napadima na reproduktivna prava žena, kiretažama bez anestezije, trgovanju ženama, seksizmima….

Stoga želimo podsjetiti na akciju #prekinimošutnju kojom su žene progovorile o nasilju u zdravstvenim institucijama i zahtijevali smo da prestanu svi oblici nasilja nad ženama u zdravstvenim institucijama o kojemu su žene progovorile tijekom akcije #prekinimošutnju – poručuju organizatori.

Na različitim lokacijama u gradu žene i muškarci čitali su svjedočanstva žena koja su prikupljena kampanjom #prekinimošutnju.

Unatoč snažnom i dugotrajnom odjeku u javnosti, bolnih svjedočanstava tijekom ginekoloških zahvata o kojima su svjedočile tisuće žena diljem Hrvatske, nadležne institucije još uvijek nisu poduzele konkretne korake kako bi se unaprijedila skrb pacijentica.
Žene imaju ustavno i zakonsko pravo na kvalitetnu zaštitu reproduktivnog zdravlja unutar sustava javnog zdravstva – zasnovanu na načelima humanosti, dostupnosti i suodlučivanja pacijentica, koju kao zdravstvene osiguranice i porezne obveznice, i plaćaju.

Međutim, akcija #PrekinimoŠutnju razotkrila je da se navedena načela u hrvatskom zdravstvenom sustavu ne poštuju.

Na zaključke ministra zdravstva o tome kako se radi o pojedinačnim propustima, odlučno poručujemo kako je jasno da postoji sistemska pogreška u zdravstvu u kojemu se fizičko, verbalno i ekonomsko nasilje nad pacijenticama provodi desetljećima, a očituje se kroz nepotrebno bolne kiretaže nakon pobačaja, punkcije jajnih stanica, biopsije te šivanje međice nakon poroda, vrijeđanja i omalovažavanja pacijentica te nezakonito naplaćivanje usluga trudnicama i rodiljama.

Stoga od svih nadležnih institucija zahtijevamo da se poduzmu sljedeći konkretni i učinkoviti koraci za suzbijanje fizičkog, verbalnog i ekonomskog nasilja pacijentica:

  • Od premijera tražimo pokretanje procedure te upravljanje procesom izrade Akcijskog plana za zdravlje žena. Akcijski plan treba biti prvi hitni korak i jasna poruka svim dionicima u skrbi za zdravlje žena da zdravlje nije roba niti privilegija, već temeljno ljudsko pravo upisano u hrvatski Ustav. Akcijski plan mora počivati na jasnim ciljevima, aktivnostima i odgovornostima, imati osiguran proračun, a za nadzor nad njegovom provedbom treba imenovati neovisno tijelo.
  • Od Hrvatskog sabora tražimo pokretanje postupka izrade i donošenje Rezolucije o zaštiti zdravlja svih žena kojom se ukazuje na stanje i probleme u području zdravstvene skrbi žena i kojom se predlažu provedbene mjere Vladi Republike Hrvatske.
  • Tražimo da se u izradu Akcijskog plana za zdravlje svih žena i Rezolucije o zaštiti zdravlja svih žena ravnopravno uključe svi važni dionici: Ministarstvo zdravstva, javnozdravstveni stručnjaci/kinje, stručne komore i društva, pravobraniteljske institucije, stručnjaci/kinje za ljudska prava, visokoobrazovne institucije koje školuju zdravstvene radnike/ce, predstavnice pacijentica te ostale potrebne stručnjake/kinje.

Tražimo političku odluku koja će doprinijeti sustavnom rješavanju problema institucionalnog nasilja kojemu su pacijentice podvrgnute unutar sustava javnog zdravstva.
Tražimo poštivanje njihovih ljudskih prava i prava pacijenata, ali i ravnopravno uključivanje pacijentica u sve procese koji se tiču njihova zdravlja.

Milijarda ustaje #prekinimošutnju u Zagrebu organiziraju: Roditelji u akciji – Roda, Centar za ženske studije, SOIH – Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, Solidarna – zaklada za ljudska prava i solidarnost, CESI – centar za edukaciju i savjetovanje, Ženska soba, Status M, Bolja budućnost – udruga žena Romkinja Hrvatske, U dobroj vjeri, Forum žena Zagreb.

 

 

MILIJARDA USTAJE 2019


Milijarda ustaje#prekinimošutnju

Sedmu godinu za redom brojne organizacije koje se bave zaštitom i promicanjem ženskih ljudskih prava organiziraju  Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama/One Billion Rising Revolution u Hrvatskoj.

Na ovogodišnjoj Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama/ želimo podsjetiti na akciju #prekinimošutnju# kojom su žene progovorile o nasilju u zdravstvenim institucijama i zahtijevati da nasilje nad ženama prestane, kako ono fizičko i psihičko tako  i ekonomsko i strukturalno.

Živimo u vremenu prevrata i preobrazbe.

Zajedno smo ustajale u borbi za oslobađanje žena (cisgender, transgender, i onih koje/i  imaju fluidne identitete, a koji su podložni rodno utemeljenom nasilju) – od seksualnog i fizičkog nasilja u njegovim manje vidljivim ali i očiglednim oblicima: silovanje, premlaćivanje, incest, seksualno uznemiravanje, žensko seksualno ropstvo i trgovanje ženama i djevojčicama, dječji brakovi, femicid, seksualna/rodna i reproduktivna opresija i nasilje prema LGBTQIA+ zajednicama. I ostvarile smo mnogo pobjeda.

Sedmu godinu zaredom Hrvatska sudjeluje u svjetskoj kampanji Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama/One Billion Rising Revolution 2019. Kampanja je tijekom godina prerasla u pokret, a akcije se provode u preko 200 zemalja u svijetu.

Da bismo spriječili nasilje nad ženama, moramo prepoznati i povezivati nasilje u svim njegovim oblicima: uz fizičko, seksualno ili psihičko nasilje, svjedočimo i sustavnom ekonomskom, političkom i socio-kulturnom nasilju.

Prošle godine zagovarale smo ratifikaciju Istanbulske konvencije, a godinu dana kasnije svjedočimo novim ubojstvima žena, pokušajima ubojstava, premlaćivanju i neadekvatnom kažnjavanju zlostavljača, napadima na reproduktivna prava žena, kiretažama bez anestezije, trgovanju ženama, seksizmima…. Svakodnevno svjedočimo institucionalnom nasilju: pravosuđe, socijalne službe, zdravstvene i obrazovne ustanove ne djeluju u cilju sprječavanja nasilja, a Konvencija se ne provodi.

Previše smo razdvojene/i i podijeljene/i. Naša borba sada mora povezati našu specifičnu potlačenost sa zajedničkom, univerzalnom čovječnošću koja nas sve povezuje. Ona treba biti način života, način gledanja i način postojanja na svijetu. Ne ustajemo protiv nasilja tek jedan dan, već svaki dan i ta svijest o borbi koju vodimo mora biti prisutna u svemu što radimo.

Zašto ovo radimo?
Akciju Čitanje svjedočanstava u javnom prostoru organiziramo jer želimo još jednom skrenuti pažnju na nasilje koje žene trpe u zdravstvenim ustanovama. Želimo da se iskustva žena čuju u javnosti jer su žene predugo bile ušutkivane i predugo su trpjele u tišini.

Želimo poručiti ženama da nisu same, da ih čujemo, da prepoznajemo njihovu bol, da smo uz njih. Želimo im poručiti da je važno da nastave govoriti, da je njihovo povjerenje i hrabrost koje su pokazale iznoseći svoja iskustva neće biti ignorirano.

Želimo poručiti da je ignoriranje nasilja nad ženama podržavanje struktura koje takvo nasilje provode, podržavanje nasilnika.

Čitanjem u javnosti želimo potaknuti građanke i građane da nam se pridruže u pokazivanju javne podrške ženama koje su preživjele nasilje i pošalju poruku odgovornima da nismo društvo koje podržava nasilje te da tražimo da se poduzmu mjere koje će zaustaviti nasilne prakse u hrvatskim zdravstvenim ustanovama.

Želimo poručiti da je sprječavanje nasilja nad ženama odgovornost svih nas, i da svi možemo doprinijeti i kroz podršku javnim akcijama i simboličnim gestama i drugim aktivnostima

Žene imaju ustavno i zakonsko pravo na kvalitetnu zdravstvenu uslugu unutar sustava javnog zdravstva – zasnovanu na načelima humanosti, dostupnosti i suodlučivanja pacijentice – koju kao zdravstvene osiguranice te porezne obveznice i plaćaju.

Stotine žena je poslije godina šutnje skupilo hrabrost i progovorilo o svojim najtežim i najintimnijim iskustvima poniženja, boli i bešćutnosti koje su pretrpjele u hrvatskim zdravstvenim ustanovama.
Kad žena kaže da boli, vjerujte joj! Odgovornost je sada na čitavom društvu, a prije svega na donositeljima odluka da djeluju odmah. Tražimo političku odluku o konkretnim mjerama koje će doprinijeti sustavnom rješavanju problema reproduktivnog nasilja prema ženama unutar sustava javnog zdravstva.

Tražimo političku odluku o konkretnim mjerama koje će doprinijeti sustavnom rješavanju problema reproduktivnog nasilja prema ženama unutar sustava javnog zdravstva.

Milijarda ustaje:#prekinimošutnju u Zagrebu suorganiziraju: RODA – Roditelji u akciji, Centar za ženske studije, SOIH –  zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske,  Solidarna – zaklada za ljudska prava i solidarnost, CESI – centar za edukaciju i savjetovanje, Ženska soba, Status M, Bolja budućnost – udruga žena Romkinja Hrvatske.

 

I Zato pozivamo vas da ove godine budete hrabrije/i, istražujete, promišljate, proučavate, slušate, učite, spoznajete novo, pitate teška pitanja, angažirate se, poduzimate akcije i izađete izvan svojih zona fizičke i intelektualne sigurnosti.

Pozivamo vas da se obvežete na otpor i solidarnost. Zato što Milijarda ustaje više nije kampanja – to je način života.

 

 

 

INDIRA BAJRAMOVI

 

Iako njeguju običaje, kulturu i jezik, kroz obrazovni sistem ovaj jezik ne mogu izučavati i to žele mijenjati, kaže Indira Bajramović predsjednica Udruženja žena ”Bolja budućnost”, koje je organizovalo kulturno-naučni skup u povodu Međunarodnog dana romskog jezika koji se slavi 5. novembra.

Tuzla je danas svečano obilježila Međunarodni dan romskog jezika. U organizaciji žena Romkinja ”Bolja budućnost” na naučno-kulturnoj manifestaciji okupili su se književnici, univerzitetski profesori, lideri romskih zajednica i članovi romskih organizacija. Oni žele biti dijelom pokreta koji će romski jezik učiniti standardnim na području ne samo Bosne i Hercegovine, nego i drugih zemalja u tranziciji te zajedno s obrazovnim vlastima stvoriti sistem koji će omogućiti izučavanje romskog jezika u školama, ali i na nivou univerziteta.

Naše Ministarstvo obrazovanja TK je formiralo radnu grupu koja će učestvovati u izradi akcionog plana na kantonalnom nivou, tako da mi već sada imamo neke prve aktivnosti i mislim da je ova radna grupa dobro izabrana jer svi mi radimo na terenu i znamo šta su potrebe i škola i učenika, tako da mislim da ćemo uraditi jedan dobar dokument, kaže ona.

Dokument koji prave je baziran na Akcionom planu za inkluziju Roma, a koji je usvojilo državno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice prošle godine. U realizaciji učestvuju kantonalne obrazovne vlasti.

– Učestvuju u radu jedne interesorne grupe predstavnika Ministartva obrazovanja, Pedagoškog zavoda, Univerziteta u Tuzli i predstavnika romskih udruženja a sve zbog uvođenja romskog jezika u škole u okviru Strategije inkluzije Roma na području našeg Kantona, pojašnjava Slavena Vojinović, ministrica za kulturu, sport i mlade TK.

Za razliku od Bosne i Hercegovine, u Srbiji Romska nacionalna zajednica broji 140 hiljada ljudi. Romski jezik izučavaju u školama.

– Romski jezik je standardizovan u Srbiji 2012. godine On se uči na Visokoj školi strukovnih studija u Vršcu. Tamo imamo Katedru za romski jezik, gdje se uči romska književnost, kultura govora i tako dalje, kaže za RTVTK Marija Aleksandrović, profesorica ove Visoke škole koja je učestvovala na manifestaciji u Tuzli.

Jezik čuvaju u brojnim printanim djelima kaže književnik Alija Krasnići, autor više od stotinu knjiga među kojima je i prvi romsko-srpski, odnosno srpsko-romski rječnik koji ima dva izdanja.

– Želimo da upoznamo javnost sa onim što mi stvaramo na romskom jeziku, da stvaramo mostove među ljudima da bi se više upoznali, da bi više znali jedni o drugima, kaže on.

Do uvođenja romskog jezika u škole na području Tuzlanskog kantona, osim administrativnih procedura trebat će obrazovati i jednu generaciju nastavnika koja će moći da predaje ovaj budući izborni predmet.

Profesore. Dr. Bajram Haljiti, predsjednik Instituta za europske studije roma i istraživanja protiv zločina čovječanstva i međunarodnog zakona u Tuzli, BIH, 2 studenog 2018 godine, predao je priznanje Indira Bajramović, predsjednici udruge žena Romkinja u Tuzli za nesebično zagovaranje za Rome, obrazovanje za prava žena i emancipaciju, kao i prilagodbu izazovima civilizacije u 21. stoljeću.civilizacije.

Priznanje ističe kako bi njezin rad trebao poslužiti kao primjer kako bi Romi i Romkinje trebali biti svjesni svog identiteta i korijena i djelovati  u općem nacionalnom interesu, da su žene jednake, obrazovane, ekonomski neovisne i aktivno uključene u društveno-politički život.

Institut za europske studije Roma i istraživanje protiv zločina čovječanstva i međunarodnog zakona daje ovo priznanje na temelju mnogih godina iskustva radeći na afirmaciji ženskih i dječjih prava, radeći sa žrtvama svih oblika nasilja i eksploatacije, za sve žaruke i žrtve.

Romkinjama treba da im se u svakom smislu pruži podrška i pomoć da se izbore za svoja prava, jer su one najugrožena manjina te višestruko diskriminirana.

5 studenog, međunarodni dan romskih jezika; romska ženska udruga “Bolja budućnost” iz Tuzle, organizirala je manifestaciju u kojoj ova udruga obilježava ovaj dan pet godina za redom.

Događaj je bio kulturno i poučno, s namjerom naglašavamja važnost očuvanja tradicije jezika, kulture i povijesti Roma. Događaj je podtžalo Ministarstvo za ljudskih prava i izbjeglica Bosne i hercegovine.

Ramiza Memedi

REAKCIJA ROMA IZ ŠVEDSKE NA INDIJU

Svedicko romengi reakcia phej India

O kurko so nakhlas o Radio Romano sas andi India phej Milleniumosko conferanso ando Newh Delhi. Khaj 17 thema sas representolime. O Svedo nas jekh anda kodola thema.

Anda kodo gelam the pusas so von gindin pa India. Sindjon le rom anda India? Shunen so o Marian Widow anda Romano informaciako zanimaska centro RIKC ando Malmö phenel.

Oficialno jekh nationalno ande pinzaripe khatar i India chi lapse khe le rom si lengo narodo/nepo. Inkhe vi adjes kado zal phe rodimaski/forskning rig. Numa soj kodo so zi akanak sikadas o avri rodipe/forskning. Si le rom Indiake? O Etnologo Dufunja Gregori Kwick phenel kado aba si sikado.

E rom mukle i India 1000 bers palpale thela savi vreme kide prepende diferentni kulturi thaj sitjile diferentni themenge shiba.  Le rom trajin andi intrego luma thaj si le adjes diferentno gindo khatar le rom sindjile. Paluni vreme but zene phenen khe le rom sindjon khatar le zidova. De o DNA sikavel totalno aver phenel o etnologo Dufunja Gregory Kwick.

Pala o DNA le rom naj ziduvura so zi akanak sikavelpe si khe le rom mukle i India 1000 bers palpale. O gindo zal zi khote. So le rom vaj o them India shaj njerisarel phe kodo le rom the aven pinzarde oficialno sar indiake manusa. Shunen so o profesor Marcel Cortiade phenel pa kado.

Adjes khaj le rom si jekh pharipe the zanen the dikhen pozitivno phe la Indiako pinzaripe. Sostar le rom adjes dikhen prepende sar jekh aver narodo. Vi the si len baro respekto karing lengi purani phuv India.

Prijevod

REAKCIJA ROMA IZ ŠVEDSKE NA INDIJU

Pala o DNA le rom naj ziduvura so zi akanak sikavelpe si khe le rom mukle i India 1000 bers palpale. O gindo zal zi khote. So le rom vaj o them India shaj njerisarel phe kodo le rom the aven pinzarde oficialno sar indiake manusa. Shunen so o profesor Marcel Cortiade phenel pa kado.

Adjes khaj le rom si jekh pharipe the zanen the dikhen pozitivno phe la Indiako pinzaripe. Sostar le rom adjes dikhen prepende sar jekh aver narodo. Vi the si len baro respekto karing lengi purani phuv India.

Prošli tjedan bili smo u  indiji da pitamo što oni misle. Čuli smo rome u indiji. Čili smo da Marian Widow u Romskom informatičkom istraživačkom centru u Malmo kazala je. Službeno jedna poznata nacionalnost iz Indije koji greškom Romi su njihov narod. Ali i danas se istražuje ta strana. Ali što je to da do danas vanjsko istraživanje  pokazalo. Da li su Romi iz ndije? Etnolog  Dufunja Gregori Kwick govori da je to pokazalo.

Romi su Idniju napustili ptije 1000 godina., koje je vrijeme pokazalo različitu kulturu i naučili su različite svjetske jezike. Romi žive u cijelom svijetu i danas ima različito mišljenje o porjeklu. U zadnje vrijeme mnogi ljudi govore da su Romi imaju židovsko porjeklo. Dokazano  je DNA pokazuje totalno drugo kazao je etnolog   Dufunja Gregory Kwick.

Po DNA Romi nisu židovi što su do sada pokazivali da su napustili prije 1000 godina Indiju. Smisao je tu. Što su Romi i zemlja  Indije, mogu  li ovi ljudi po  tome da  i sližbeno budu priznati da su iz Indije. Slušajte što profesor Marcel Cortiade za to.Danas je romima teško da znaju i pozitivno vide na indijskom poznavanju. Zašto Romi danas sebe vide kao jedan drugi narod. Iako imaju jedno veliko poštovanje od njihove stare zemlje Indije.

 

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Jedino dosljedna primjena zakona, uz odgovarajući rad nadležnih organa, može popraviti poštivanje ljudskih prava Roma. Država je dužna pomoći onima koji hoće izgraditi pravedniji i prosperitetniji život“.

Nasilje nad ženama manifestacija je povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, koji su doveli do dominacije nad ženama, diskriminacije žena od strane muškaraca i do sprečavanja punog napretka žena.

U posebno ugrožene kategorije su žene, dok žene Romkinje su diskriminirane u više oblasti, jer većina njih nisu uspjele završiti niti osnovnu školu te su neobrazovane, nezaposlene, ne poznaju hrvatske mehanizme o ljudskim pravima  i danas su vrlo često predmetom manipulacije kako u društvu tako i u svojoj vlastitoj zajednici.

Romkinje su diskriminirane osim u društvu i unutar svoje vlastite zajednice i prema slobodnoj procjeni nevladinih organizacija, 70% populacije živi u tradicionalnom patrijarhalnom životu u kontekstu kojega žena «nema prava na samostalne odluke».

Žena Romkinja stoljećima mora da se suočava sa dva bitna izazova:
sa jedne strane je njena uloga unutar romske zajednice gde je odgovorna za očuvanje i prenošenje vrijednosti običaja i romske tradicije a sa druge strane su njene želje za dostizanjem statusa u društvu,  kome takođe pripada.
O Romkinjama i njihovoj kulturi uglavnom se govori kao o nečemu što je onemogućava uključivanje u širu društvenu zajednicu.

Smatramo da ima puno toga što bi se u našoj kulturi i tradiciji  trebalo mijenjati. „Vrijeme je da Romi poput ostalih naroda u Hrvatskoj daju šansu  Zakonu kako bi mogle žene ostvariti svoja ljudska prava. Vrijeme je da se i mi Romkinje oslobodimo negativne tradicije. Promjena tradicije i poštivanje zakona unaprijedili bi dječja prava, pravo na obrazovanje, slobodu mišljenja i izbora,slobodan odabir partnera i ljudska prava, posebno ženi Romkinji, jer  tradicija igra bitnu ulogu u životu žene Romkinje i romske zajednice uopće.

Tradicija u romskoj zajednici ukazuje na čvrste i dugotrajne načine ponašanja koji se prenose sa generacije na generaciju, te se kroz tradiciju  i danas mnogim mladima oblikuje život. Smatramo da je vrlo važno i jedini način prevazilaženja sopstvenog negativnog nasljeđa. Tradicija nosi nešto i  pozitivno i ne mora da znači da je nešto staro pogrešno te se to pozitivno treba njegovati i sačuvati.

Konvencija je dokument koji nasilje nad ženama tretira kao kršenje ljudskih prava žena, dok se u Hrvatskoj 90% prijavljenog nasilja tretira kroz prekršajno pravo.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama prilika je da posebnu pozornost posvetimo Romkinjama koje su posebno ranjiva skupina i jedna koja je  najčeše žrtva nasilja u obitelji i društvu Republike Hrvatske. Romkinje su u nepovoljnom položaju od prosječnog položaja svih žena.

Romkinjama problemi počinju od malih nogu. One već od malih nogu moraju brinuti o starijoj braći i sestara bez obzira koliko je ona u mogućnosti. Ona vrlo mlada ulazi u brak nespremna i fizički i psihički, bez njihovog odabira i volje. Ulaskom u braku one neznajući svoju ulogu izložene su nasilju od strane članova obitelji supruga a i samog supruga. Oni je odgajaju da bude dobra kućanica, majka a i supruga kako on sam želi.

I ako se neke i osvjeste te žele prijaviti nasilnika one zbog svoje ekonomske ovisnosti nisu u mogućnosti  jer su ovisne o svojim očevima, braći, muževih obitelji, muževima  i drugim članovima obitelji. U većini slučajeva Romkinje žive u izoliranim romskim naseljima. Osim Romkinja nasilje trpe i djeca. Prinuđeni su biti na ulici ne u školskim klupama kako bi zaradili (prositi, prodavati na crno) i doprinjeti kućnom budžetu. Osim nasilja i obitelji oni su izloženi i nasilju od ostalog stanovništva, posebno djeca koji trpe vređanje svoih vršnjaka, učitelja, nastavnika i roditelja učenika koji pohađaju isti razred.

Jedino dosljedna primjena Zakona, uz odgovarajući rad nadležnih organa/institucija, može popraviti poštivanje ljudskih prava Romkinja/Roma kako bi živjeli život bez nasilja jer ne može biti

TRADICIJA I OBIČAJI  IZNAD ZAKONA”.

.

Roditelji s pleterničkog kraja tvrde da im je Romkinja pokušala ukrasti dijete

Babarogama i cigankama majke su desetljećima plašile zločestu djecu i prijetile da će ih one odnijeti ne budu li dobri. Ono što je nekada bio mit, tvrdi jedan otac, u njegovoj se kući gotovo obistinilo kada mu je supruga posvjedočila o pokušaju otmice njihove šestomjesečne bebe.

PLETERNICA – Dramatičan članak objavljen je danas na portalu pozega.eu. ‘Čuvajte svoju djecu i ni na trenutak ih ne ostavljajte same. Ne ostavljajte ni otključanu kuću’, stoji u apelu roditelja iz pleterničkog kraja koji su sinoć doživjeli neugodnu i pomalo zastrašujuću situaciju.

Njima je, naime, u 20.25 minuta u kuću ušla nepoznata ženska osoba, koja, prema svemu sudeći, nije imala poštene namjere, piše pozega.eu.

– Bila je to Romkinja crne duge kose u crnoj vesti, crnoj dugoj suknji i u sjajnim papučama. Sitnije je građe, ima između 20 i 30 godina. Ciljano je ušla u spavaću sobu u kojoj je u tom trenutku supruga uspavljivala našu šestomjesečnu bebu. Kada ih je ugledala na krevetu, tiho je izišla. – prepričava otac bebe za čiju se sigurnost nakon ovog događaja itekako boji.

On je u tom trenutku bio u trgovini. Kaže da iz kuće i dvorišnih zgrada, kao i širom otvorene garaže, ništa nije nestalo pa s razlogom sumnjaju kako je mlada žena u njihovu kuću došla upravo kako bi odnijela njihovo dijete.

– Da je supruga slučajno bila u kuhinji, moje bebe sada ne bi bilo. Ostao bi prazan krevetić. Shvatite ovo ozbiljno! Nije šala. – dramatično poručuje otac koji je o svemu obavijestio policiju i iznio detalje ovog događaja.

Iz opisanog događaja kojeg smo prenijeli s portala pozega.eu, moguće je nedvosmisleno zaključiti kako je NN, bez ikakvih konkretnih dokaza, optužio pripadnicu romske nacionalne manjine za težak zločin i time potaknuo širenje ksenofobije odnosno netrepeljivosti prema cijeloj jednoj društvenoj skupini. Tamošnja bi policija, stoga, slučaj trebala dobro istražiti, bilo da se radi o govoru mržnje i kleveti ili o pokušaju otmice djeteta. Naime, više je mogućih rješenja i optužbi koje bi iz takve istrage mogli proizaći.

Čovjeku koji je slučaj prijavio policiji i Pleternicom proširio vijest, trebali bi postaviti niz pitanja. Primjerice – Kako je znao da se radi o Romkinji?, Zašto je pretpostavio da je došla s namjerom krađe djeteta?,… i slično. Valjalo bi identificirati i tu žensku osobu te pitati što je zapravo radila nepozvana u tuđem domu i s kojom je namjerom u njega ušla. U svakom slučaju, incident bi, zbog njegovih konotacija i posljedica, trebalo do kraja rasvijetliti.

Zamolili smo Milana Mitrovića, predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda neka za SBplus komentira ovaj slučaj.

– Moram priznati kako već dugo nisam čuo da se ljude i djecu plaši starom poznatom izrekom „Ako ne budeš dobar, ukrast će te Ciganka”. Na etiketiranje i stigmatizaciju, pripadnici romske nacionalne manjine već su naviknuli pa ne čudi i ovaj slučaj. Odavno je poznato da ih svi prosuđuju prema lošem djelu jedne osobe, češće nego prema dobrim djelima većine. Ako jedan Rom laže, krade, vara, odmah se generalizacija poopćuje i vrijedi za sve Rome. No, kada učini dobro djelo, onda više nije Rom, nego ‘građanin Republike Hrvatske’, što dovoljno govori o podijeljenosti i lošem predznaku koji se obavezno stavlja ispred riječi ‘Rom’. Tijekom poplava, nasip na Jelasu spašavali su, između ostalih, i Romi, no niti jednom mediju ili kameri oni nisu bili zanimljivi, a ljudi čije su kuće neposredno bile ugrožene pa su ih ti Romi branili i sami su ih nazivali ‘Indijancima’. Tako je i u ovom slučaju, bila ta žena Romkinja ili ne, odmah joj je bilo ‘dodano’ sve ono loše što inače ‘ide’ uz pripadnost toj manjini. – za SBplus kazao je Milan Mitrović.

Kada građani, putem privatnih profila koje imaju na društvenim mrežama, javno prenose svoje dojmove, mišljenja i stajališta – to je jedna stvar, ali kada te informacije prenose ozbiljni mediji, moraju (barem) odgovoriti na temeljna pitanja – tko, što, kada, gdje, zašto, kako. Ne odgovaraju li na njih, onda to baš i nije neka vijest odnosno vrlo bi lako mogla biti plod nečije mašte jer iza iznesenih tvrdnji ne stoji nitko pa taj Nitko za njih niti ne može odgovarati. O bezrazložnom strahu ljudi od javnog istupanja kroz medije, već smo ranije govorili, ali novinari bi trebali sami podignuti standard i odbiti objaviti vijest kojoj nedostaju osnovne činjenice – imena, mjesta,… jer bez stvarnih aktera nema ni događaja. Zamislimo samo kada bi netko lopova u Münchenu, bez ikakvog dokaza, prozvao Hrvatom jer je čuo da Hrvati kradu. Bi li nam onda bilo svejedno koliko su provjerene tvrdnje o kojima čitamo?

Izvor: sbplus.hr

Pitanje koju naciju diskriminacija, predrasude i stereotipi prate tisuć ljećima kao romsku. U tekstu se navodi  “U kuću ušla nepoznata ženska osoba, koja, prema svemu sudeći, nije imala poštene namjere”. Po čemu je donio zaključak da nije imala poštene namjere i da je Romkinja?

Bila je to Romkinja crne duge kose u crnoj vesti, crnoj dugoj suknji i u sjajnim papučama. Sitnije je građe, ima između 20 i 30 godina. Ciljano je ušla u spavaću sobu u kojoj je u tom trenutku supruga uspavljivala našu šestomjesečnu bebu. Kada ih je ugledala na krevetu, tiho je izišla. – prepričava otac bebe za čiju se sigurnost nakon ovog događaja itekako boji.

Zar danas ne nose svi dugačke crne suknje, zar nemaju nitko drugi crnu kosu, itd. Ciljano je ušla u spavaću sobu!! Odakle je ta Romkinja znala gdje je njihova spavaća soba? Iz ovoga se da zaključiti da bilo što drugi radi i pokuša snamjerom ili ne, napad je na Romkinje /Rome. To može biti bilo tko, njihova bliska prijateljica ili rodbina. Netko ko zna što se krije u spavaćoj sobi. Može namjera biti bilo što drugo osim uzeti njihovu šestomjesečnu bebu.

Žalosno, odmah osuđivati nekoga a da nisi siguran tko je.