ANU RUCNER PROLAZE TRNCI OD ROMSKE GLAZBE: ‘Kako se to obično događa kod nas umjetnika, jednog dana uzela sam violončelo i odsvirala ‘Đelem, đelem’
Nakon petnaest godina uspješne glazbene karijere Ana Rucner odlučila je krenuti u novi glazbeni izazov. Atraktivna 34-godišnja glazbenica na skorašnjim slavljeničkim koncertima u Zagrebu i Osijeku predstavit će svoj novi program romske glazbe, a oba ta nastupa imat će i humanitarni karakter.
– U zagrebačkom HNK 19. ožujka, kao i u osječkom HNK 23. ožujka, održat ću, u suradnji s Rotary klubom Zagreb Maksimir, čija sam i sama članica, koncerte na kojima ću izvesti svoje najizvođenije skladbe, ali i predstaviti svoj novi glazbeni pravac. U Zagrebu će moji gosti biti Goran Karan, Danijela Pintarić, Ivan Jelić i vokalni ansambl Arije, a u Osijeku će sa mnom nastupiti Danijela Pintarić, Ivan Jelić i HKUD Osijek 1862. Prihod od koncerta darovat ćemo udruzi Baranjski leptirići za nabavu medicinskih pomagala, Udruzi sv. Martina za pomoć ugroženim obiteljima i dječjem vrtiću Radost iz Darde te društvenom domu u Popovcu za gradnju dječjeg igrališta.
Petnaest godina je lijepa obljetnica i jako me veseli da ću je obilježiti sa svojim prijateljima i dragim posjetiteljima na koncertima. Moja ljubav prema Baranji počela je prošle godine kad smo snimali spot u Kopačkom ritu, tom netaknutom prirodnom raju. Otada pomažem nekim obiteljima u Baranji, a sad ćemo prihod usmjeriti na društveno dobro – najavljuje Ana, koja će svoj novi glazbeni pravac na tim nastupima premijerno izvesti uz vokalni sastav Arije, sastavljen od bivših ladarica. Zbog čega se odlučila baš za romsku glazbu?
Dugo razmišljanje
– Ta ideja dugo je u meni nastajala, godinama sam o tome razmišljala. Romska glazba iznimno je puna emocija i uvijek kad bih je slušala, prolazili su me trnci. Istovremeno je tužna i nosi u sebi životnu strast i veselje. Kako se to obično događa kod nas umjetnika, jednog dana uzela sam violončelo i odsvirala ‘Đelem, đelem’. Budući da se ništa u životu ne događa slučajno, kad sam počela raditi na toj glazbi, sjetila sam se sjajnih pjevačica koje poznajem godinama: Jadranke Gračanin, Aleksandre Ptičar, Janje Ivančan i Vere Radić.
One poznaju moj novi opus pjesama, sjajno su se uklopile i vrlo su važan dio ovog projekta… Godinama su nastupale u Folklornom ansamblu Lado i u Ladaricama. Počela sam suradnju i s bendom Filipa Gjuda i kad se to sve spojilo, stvarno je zazvučalo fantastično. Ta glazba – to sam ja, a sve te emocije i ja prolazim u životu – otkriva glazbenica koja će za potrebe novog pravca promijeniti i modni stil, pa će na pozornicama zasjati u kostimima koje za nju kreira Juraj Zigman. Ipak, kako će romska glazba zvučati u izvođenju glazbene “klasičarke”?
– Romska glazba je istina i izvodit ću je na način na koji se treba izvoditi. Zvučat će vrlo jednostavno, što ne znači da je izvedba jednostavna. Romska glazba je meni tuga i veselje u jednom, s ogromnom količinom strasti. U životnom sam razdoblju kad me ova glazba hrani, ona je i hrana i lijek za moju dušu. Osim vokalnog ansambla Arije i benda, na sceni će mi se pridružiti trubači koji su vrlo važni za ovaj tip glazbe – kaže Ana, koja, dakako, nije prva glazbenica s ovih prostora koja poseže za romskom glazbom. Publici je po tome možda najpoznatiji Goran Bregović. Treba li bivši šef Bijelog dugmeta strepjeti od mlade zagrebačke violončelistice?
Sedlarov film
– Istina je, postoji jako puno glazbenika koji izvode ovaj tip glazbe. Moj brat Mario također je jedan od njih i on izvodi ovu glazbu na svoj način. No, mislim da se nitko nikoga ne treba bojati kad je glazba u pitanju, jer za sve ima mjesta. Što se gospodina Bregovića tiče, izuzetno ga cijenim i iskreno se divim njegovu radu – govori glazbenica o čijem je radu i životu snimljen i dokumentarni film u režiji njezina dugogodišnjeg prijatelja Jakova Sedlara, koji će se prikazati na njezinim slavljeničkim koncertima.
Žao mi je što će za ovu prigodu, jer se prikazuje na koncertu, film trajati samo 10 minuta, no u planu je i snimanje jednosatnog dokumentarnog filma jer smatram da to Ana definitivno zaslužuje zbog velike promocije Hrvatske u svijetu putem turističkih videa. Ova kraća verzija filma sastoji se od sekvenci koje će prikazati sam početak Anina umjetničkog rada, dakle, vidjet ćemo kako je njezina karijera tekla od prvih nastupa do danas. Sastojat će se od nastupa, spotova i osvrta na humanitarne događaje jer je Ana poznata i po humanitarnom djelovanju – kaže Sedlar, koji Anu prati od početka njezine karijere. Može li Ana odrediti koji joj je trenutak u proteklih petnaest godina bio najdraži?
Diplomacija
– Svaki na svoj način, no pamtim veće promjene. Sjećam se prvog trenutka kad sam u ruke uzela električno čelo, sjećam se izazovnih nastupa kad su me spuštali s petnaest metara visoke zgrade, nastupa u Gruziji, snimanja spota na Kineskom zidu… – prisjeća se Ana koja je, kaže, oduvijek znala da će se u životu baviti glazbom.
– Moje jedino zanimanje, zapravo, moj život jest glazba. Odmalena sam znala da ću se baviti glazbom. Budući da sam odrastala u glazbenoj obitelji, to je bio prirodan odabir. Najvažnije je uživati u onome što radite, osjećati da radite nešto dobro, a ja uživam u glazbi svih ovih godina i sigurno će tako biti i dalje. Uz glazbu, vrlo mi je zanimljivo područje i diplomacija te management u kulturi jer se i sama njime bavim – kaže velika glazbena zvijezda koja, kad se ugase svjetla pozornice, ne živi nikakvim glamuroznim životom.
Putovanja
– Kad sam u Zagrebu, moj dan izgleda uobičajeno, samo možda nešto dinamičnije. Osim što brinem o sinu, pomažem mu u učenju, kuham, pospremam, peglam i obavljam sve kućanske poslove. Uz još jedan dodatak – vježbanje čela po nekoliko sati na dan. Dopustim si koji dan pauze od vježbanja samo ponekad, kad se ne osjećam dobro ili kad su praznici. U glazbi je jako važan kontinuitet. Kao i u svim profesijama, i ja imam neke dobre i neke lošije dane kad me žice jednostavno ne slušaju i koliko god pokušavala, ne ide, pa ne ide. Tada je najbolje stati i posvetiti se nečem drugom. Jako volim sama prošetati Maksimirom i u prirodi napuniti baterije.
Tjelovježba je važan dio mog rasporeda jer nama glazbenicima jako je važno biti u dobroj formi. Tu su, iako ne baš česta, i druženja s prijateljima. Kad sam na putovanjima, raspored je malo drukčiji. Uključuje intenzivno vježbanje prije puta, zatim putovanje koje ponekad traje gotovo cijeli dan, vježbanje nakon dolaska na destinaciju, prije koncerta i na kraju koncert. Sjećam se lani, kad smo išli u Gruziju, na humanitarni koncert, kako smo između dolaska u hotel i odlaska na primanje kod njihova patrijarha imali samo petnaestak minuta vremena za spremanje i cijeli dan smo bili angažirani na primanjima i susretima. Stigli smo u hotel u 17 sati, odmorili se pola sata i otišli na generalnu probu koja je trajala do dva sata. To je manje glamurozan dio mog posla. No, kad izađem na pozornicu, sve je to zaboravljeno i postojimo samo moja glazba i ja, što je predivan osjećaj – ističe bivša supruga Vlade Kalembera s kojim je i nakon razvoda ostala u odličnim odnosima.
– A zašto ne? Što je tu čudno? Meni je čudno što se drugi čude, jer po meni to bi tako trebalo biti među ljudima koji se razvedu, osobito ako imaju djecu, jer ona su najvažnija. Ljudi ponekad nisu svjesni koliko djeca zbog razvoda pate jer im se mijenjaju životne okolnosti, a još kad gledaju kako mama govori protiv tate ili obrnuto, njihova je bol još veća. Jako je važno poštovanje i ako više niste s bračnim partnerom, to ne znači da ste u ratu. Vlado i ja zajedno odgajamo Dariana, dogovaramo se i između nas postoji veliko poštovanje i razumijevanje, što je važno. Na prvo mjesto stavili smo brigu o djetetu i njegovu dobrobit. Nažalost, često ljudi djeluju iz svog ega i osvećuju se bivšem partneru, ne shvaćajući da zapravo štete prije svega svom djetetu. Osoba sam koja nikad ne zatvara vrata za sobom – ističe Ana koja je i Vladu Kalembera pozvala na svoje slavljeničke koncerte.
Svoju mamu će na sceni gledati i desetogodišnji Darian koji, kako sad stvari stoje, neće krenuti stopama svojih roditelja.
– Darian voli glazbu, ali na drukčiji način. Voli je slušati, znamo ponekad zajedno pjevati dok se vozimo u autu, no on je zaljubljen u robotiku i elektroniku. Jako voli raditi zvučnike, odnosno voli raditi novo od starog. Spretan je i precizan pa me ponekad začudi svojim izumima. Jako voli prirodu, biljke i životinje – kaže ponosna mama koja je dosad trideset i dva puta nagrađivana za svoj rad.
– Svaka od tih nagrada jako mi puno znači, jer mi je velika motivacija za daljnji rad i pokazatelj da struka cijeni to što radim, a i da se publici sviđa. Osim nagrada, puno mi znači oduševljenje gledatelja na koncertima kad vide na spotovima ljepote Hrvatske – govori Ana koja je zahvaljujući poslu proputovala pola svijeta. Gdje joj je bilo najljepše?
Bez objašnjenja
– Vrlo mi je zanimljiva bila Kina. Tamo sam nastupala više puta, čak su me proglasili počasnom ambasadoricom. Ta zemlja je posebna, specifična, s drukčijom tradicijom od naše. Ljudi su jako dragi, ljubazni i jako cijene glazbu – govori Ana koja je lani u timu Bosne i Hercegovine nastupala na Eurosongu. Ima li kakav savjet za Jacquesa?
– Neka bude svoj i da sve od sebe. Nije jednostavno na Eurosongu, no u isto vrijeme posebno je iskustvo to doživjeti, upoznati puno ljudi, a to je i prilika za neke poslovne mogućnosti. Jacquesu želim svu sreću – iskreno govori atraktivna crnka koja je već tri godine, što se ljubavi tiče, slobodna i sama. Kako objašnjava to što joj se u proteklom razdoblju nitko nije svidio, što ni jednom nije bila zaljubljena?
– Ponekad objašnjenja ne postoje. Jednostavno se nije dogodilo. Puno radim, fokusirana sam na posao i na svog sina, imam u planu puno novih projekata i to mi je prioritet. Trenutačno nisam spremna za veze i ne želim se vezivati u skoroj budućnosti – kaže Ana Rucner.
AUTOR:
Klara Rožman
jutarnji
