ANU RUCNER PROLAZE TRNCI OD ROMSKE GLAZBE: ‘Kako se to obično događa kod nas umjetnika, jednog dana uzela sam violončelo i odsvirala ‘Đelem, đelem’

ana-rucner14-210217

Nakon petnaest godina uspješne glazbene karijere Ana Rucner odlučila je krenuti u novi glazbeni izazov. Atraktivna 34-godišnja glazbenica na skorašnjim slavljeničkim koncertima u Zagrebu i Osijeku predstavit će svoj novi program romske glazbe, a oba ta nastupa imat će i humanitarni karakter.

– U zagrebačkom HNK 19. ožujka, kao i u osječkom HNK 23. ožujka, održat ću, u suradnji s Rotary klubom Zagreb Maksimir, čija sam i sama članica, koncerte na kojima ću izvesti svoje najizvođenije skladbe, ali i predstaviti svoj novi glazbeni pravac. U Zagrebu će moji gosti biti Goran Karan, Danijela Pintarić, Ivan Jelić i vokalni ansambl Arije, a u Osijeku će sa mnom nastupiti Danijela Pintarić, Ivan Jelić i HKUD Osijek 1862. Prihod od koncerta darovat ćemo udruzi Baranjski leptirići za nabavu medicinskih pomagala, Udruzi sv. Martina za pomoć ugroženim obiteljima i dječjem vrtiću Radost iz Darde te društvenom domu u Popovcu za gradnju dječjeg igrališta.

Petnaest godina je lijepa obljetnica i jako me veseli da ću je obilježiti sa svojim prijateljima i dragim posjetiteljima na koncertima. Moja ljubav prema Baranji počela je prošle godine kad smo snimali spot u Kopačkom ritu, tom netaknutom prirodnom raju. Otada pomažem nekim obiteljima u Baranji, a sad ćemo prihod usmjeriti na društveno dobro – najavljuje Ana, koja će svoj novi glazbeni pravac na tim nastupima premijerno izvesti uz vokalni sastav Arije, sastavljen od bivših ladarica. Zbog čega se odlučila baš za romsku glazbu?

Dugo razmišljanje

– Ta ideja dugo je u meni nastajala, godinama sam o tome razmišljala. Romska glazba iznimno je puna emocija i uvijek kad bih je slušala, prolazili su me trnci. Istovremeno je tužna i nosi u sebi životnu strast i veselje. Kako se to obično događa kod nas umjetnika, jednog dana uzela sam violončelo i odsvirala ‘Đelem, đelem’. Budući da se ništa u životu ne događa slučajno, kad sam počela raditi na toj glazbi, sjetila sam se sjajnih pjevačica koje poznajem godinama: Jadranke Gračanin, Aleksandre Ptičar, Janje Ivančan i Vere Radić.

One poznaju moj novi opus pjesama, sjajno su se uklopile i vrlo su važan dio ovog projekta… Godinama su nastupale u Folklornom ansamblu Lado i u Ladaricama. Počela sam suradnju i s bendom Filipa Gjuda i kad se to sve spojilo, stvarno je zazvučalo fantastično. Ta glazba – to sam ja, a sve te emocije i ja prolazim u životu – otkriva glazbenica koja će za potrebe novog pravca promijeniti i modni stil, pa će na pozornicama zasjati u kostimima koje za nju kreira Juraj Zigman. Ipak, kako će romska glazba zvučati u izvođenju glazbene “klasičarke”?

– Romska glazba je istina i izvodit ću je na način na koji se treba izvoditi. Zvučat će vrlo jednostavno, što ne znači da je izvedba jednostavna. Romska glazba je meni tuga i veselje u jednom, s ogromnom količinom strasti. U životnom sam razdoblju kad me ova glazba hrani, ona je i hrana i lijek za moju dušu. Osim vokalnog ansambla Arije i benda, na sceni će mi se pridružiti trubači koji su vrlo važni za ovaj tip glazbe – kaže Ana, koja, dakako, nije prva glazbenica s ovih prostora koja poseže za romskom glazbom. Publici je po tome možda najpoznatiji Goran Bregović. Treba li bivši šef Bijelog dugmeta strepjeti od mlade zagrebačke violončelistice?

Sedlarov film

– Istina je, postoji jako puno glazbenika koji izvode ovaj tip glazbe. Moj brat Mario također je jedan od njih i on izvodi ovu glazbu na svoj način. No, mislim da se nitko nikoga ne treba bojati kad je glazba u pitanju, jer za sve ima mjesta. Što se gospodina Bregovića tiče, izuzetno ga cijenim i iskreno se divim njegovu radu – govori glazbenica o čijem je radu i životu snimljen i dokumentarni film u režiji njezina dugogodišnjeg prijatelja Jakova Sedlara, koji će se prikazati na njezinim slavljeničkim koncertima.

ana-rucner15Žao mi je što će za ovu prigodu, jer se prikazuje na koncertu, film trajati samo 10 minuta, no u planu je i snimanje jednosatnog dokumentarnog filma jer smatram da to Ana definitivno zaslužuje zbog velike promocije Hrvatske u svijetu putem turističkih videa. Ova kraća verzija filma sastoji se od sekvenci koje će prikazati sam početak Anina umjetničkog rada, dakle, vidjet ćemo kako je njezina karijera tekla od prvih nastupa do danas. Sastojat će se od nastupa, spotova i osvrta na humanitarne događaje jer je Ana poznata i po humanitarnom djelovanju – kaže Sedlar, koji Anu prati od početka njezine karijere. Može li Ana odrediti koji joj je trenutak u proteklih petnaest godina bio najdraži?

Diplomacija

– Svaki na svoj način, no pamtim veće promjene. Sjećam se prvog trenutka kad sam u ruke uzela električno čelo, sjećam se izazovnih nastupa kad su me spuštali s petnaest metara visoke zgrade, nastupa u Gruziji, snimanja spota na Kineskom zidu… – prisjeća se Ana koja je, kaže, oduvijek znala da će se u životu baviti glazbom.

– Moje jedino zanimanje, zapravo, moj život jest glazba. Odmalena sam znala da ću se baviti glazbom. Budući da sam odrastala u glazbenoj obitelji, to je bio prirodan odabir. Najvažnije je uživati u onome što radite, osjećati da radite nešto dobro, a ja uživam u glazbi svih ovih godina i sigurno će tako biti i dalje. Uz glazbu, vrlo mi je zanimljivo područje i diplomacija te management u kulturi jer se i sama njime bavim – kaže velika glazbena zvijezda koja, kad se ugase svjetla pozornice, ne živi nikakvim glamuroznim životom.

Putovanja

– Kad sam u Zagrebu, moj dan izgleda uobičajeno, samo možda nešto dinamičnije. Osim što brinem o sinu, pomažem mu u učenju, kuham, pospremam, peglam i obavljam sve kućanske poslove. Uz još jedan dodatak – vježbanje čela po nekoliko sati na dan. Dopustim si koji dan pauze od vježbanja samo ponekad, kad se ne osjećam dobro ili kad su praznici. U glazbi je jako važan kontinuitet. Kao i u svim profesijama, i ja imam neke dobre i neke lošije dane kad me žice jednostavno ne slušaju i koliko god pokušavala, ne ide, pa ne ide. Tada je najbolje stati i posvetiti se nečem drugom. Jako volim sama prošetati Maksimirom i u prirodi napuniti baterije.

Tjelovježba je važan dio mog rasporeda jer nama glazbenicima jako je važno biti u dobroj formi. Tu su, iako ne baš česta, i druženja s prijateljima. Kad sam na putovanjima, raspored je malo drukčiji. Uključuje intenzivno vježbanje prije puta, zatim putovanje koje ponekad traje gotovo cijeli dan, vježbanje nakon dolaska na destinaciju, prije koncerta i na kraju koncert. Sjećam se lani, kad smo išli u Gruziju, na humanitarni koncert, kako smo između dolaska u hotel i odlaska na primanje kod njihova patrijarha imali samo petnaestak minuta vremena za spremanje i cijeli dan smo bili angažirani na primanjima i susretima. Stigli smo u hotel u 17 sati, odmorili se pola sata i otišli na generalnu probu koja je trajala do dva sata. To je manje glamurozan dio mog posla. No, kad izađem na pozornicu, sve je to zaboravljeno i postojimo samo moja glazba i ja, što je predivan osjećaj – ističe bivša supruga Vlade Kalembera s kojim je i nakon razvoda ostala u odličnim odnosima.

– A zašto ne? Što je tu čudno? Meni je čudno što se drugi čude, jer po meni to bi tako trebalo biti među ljudima koji se razvedu, osobito ako imaju djecu, jer ona su najvažnija. Ljudi ponekad nisu svjesni koliko djeca zbog razvoda pate jer im se mijenjaju životne okolnosti, a još kad gledaju kako mama govori protiv tate ili obrnuto, njihova je bol još veća. Jako je važno poštovanje i ako više niste s bračnim partnerom, to ne znači da ste u ratu. Vlado i ja zajedno odgajamo Dariana, dogovaramo se i između nas postoji veliko poštovanje i razumijevanje, što je važno. Na prvo mjesto stavili smo brigu o djetetu i njegovu dobrobit. Nažalost, često ljudi djeluju iz svog ega i osvećuju se bivšem partneru, ne shvaćajući da zapravo štete prije svega svom djetetu. Osoba sam koja nikad ne zatvara vrata za sobom – ističe Ana koja je i Vladu Kalembera pozvala na svoje slavljeničke koncerte.

ana-rucner19Svoju mamu će na sceni gledati i desetogodišnji Darian koji, kako sad stvari stoje, neće krenuti stopama svojih roditelja.

– Darian voli glazbu, ali na drukčiji način. Voli je slušati, znamo ponekad zajedno pjevati dok se vozimo u autu, no on je zaljubljen u robotiku i elektroniku. Jako voli raditi zvučnike, odnosno voli raditi novo od starog. Spretan je i precizan pa me ponekad začudi svojim izumima. Jako voli prirodu, biljke i životinje – kaže ponosna mama koja je dosad trideset i dva puta nagrađivana za svoj rad.

– Svaka od tih nagrada jako mi puno znači, jer mi je velika motivacija za daljnji rad i pokazatelj da struka cijeni to što radim, a i da se publici sviđa. Osim nagrada, puno mi znači oduševljenje gledatelja na koncertima kad vide na spotovima ljepote Hrvatske – govori Ana koja je zahvaljujući poslu proputovala pola svijeta. Gdje joj je bilo najljepše?

Bez objašnjenja

– Vrlo mi je zanimljiva bila Kina. Tamo sam nastupala više puta, čak su me proglasili počasnom ambasadoricom. Ta zemlja je posebna, specifična, s drukčijom tradicijom od naše. Ljudi su jako dragi, ljubazni i jako cijene glazbu – govori Ana koja je lani u timu Bosne i Hercegovine nastupala na Eurosongu. Ima li kakav savjet za Jacquesa?

– Neka bude svoj i da sve od sebe. Nije jednostavno na Eurosongu, no u isto vrijeme posebno je iskustvo to doživjeti, upoznati puno ljudi, a to je i prilika za neke poslovne mogućnosti. Jacquesu želim svu sreću – iskreno govori atraktivna crnka koja je već tri godine, što se ljubavi tiče, slobodna i sama. Kako objašnjava to što joj se u proteklom razdoblju nitko nije svidio, što ni jednom nije bila zaljubljena?

– Ponekad objašnjenja ne postoje. Jednostavno se nije dogodilo. Puno radim, fokusirana sam na posao i na svog sina, imam u planu puno novih projekata i to mi je prioritet. Trenutačno nisam spremna za veze i ne želim se vezivati u skoroj budućnosti – kaže Ana Rucner.

AUTOR:
Klara Rožman
jutarnji

Djeca romske nacionalnosti u Čakovcu učila o STEM vještinama

Romi-STEM-vještine1Microsoft Hrvatska, Udruga Mladi informatičari Strahoninca (MIS) i Udruga Sfera u Čakovcu organizirali su u Tehnološkom-inovacijskom centru Međimurje dvodnevnu radionicu za djecu romske nacionalnosti s ciljem edukacije o digitalnim tehnologijama te kasnijoj lakšoj integraciji u društvo.

Tijekom radionice, romskoj djeci starosti 11 i 12 godina su predočene osnove rada s računalom i internetom kroz razne Microsoft alate.

Digitalne vještine će danas, a još više u budućnosti, biti neizostavan dio životnih vještina bez kojih će biti nemoguće uspješno funkcionirati u društvu. Da bi se digitalne vještine usvojile, na njihovom razvoju treba raditi od malih nogu. Informatičke i općenito STEM edukacije izuzetno su važne za budućnost i napredak svakog učenika, a osobito za djecu romske nacionalnosti – rekao je Dejan Drabić, predsjednik Udruge Mladi informatičari Strahoninca, čija je glavna zadaća obrazovanje i odgoj djece i mladeži, s naglaskom na razvoj analitičko logičkog razmišljanja i STEM vještina.

Cilj održane radionice je pokretanje akcije informacijskog opismenjivanja djece romske nacionalnosti u informatičkom obrazovanju.

Kroz radionicu, koja je održana u informatičkoj učionici Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje, djeca su se imala priliku upoznati s izazovima napredne tehnologije te s najnovijim operacijskim sustavom Windows 10 i njegovim osnovnim alatima za unos teksta i radom s grafikom. Djeca koja su već imala osnovno predznanje upoznala su se i s bespućima internetskog sadržaja pretražujući ga u pregledniku Microsoft Edge kao i s metodama pretraživanja putem tražilice Bing.

Djecu su posebno zanimale interaktivne edukativne igre na web stranici Code.org tijekom kojih su napravili prve korake u učenju rješavanja logičkih zadataka i programiranju. Rješavali su interaktivne multimedijalne računalne igre kodiranja s najnovijim kadrovima iz “Diznijevih“ crtića te tako kroz zabavu savladali prve korake programiranja.

Romi_Stem_djeca_TICM_dejan-drabić_microsoft-hrvatska-1024x680

Svijet računala otvara djeci mnogo više mogućnosti u odabiru zanimanja te bolje budućnosti. Učenje osnovnih koraka programiranja računala uz zabavne, intuitivne  i pomno osmišljene igre djecu će uvesti u svijet računalnih algoritama koji su temelj razvoja kompetencija, vještina i sposobnosti koje su prijeko potrebne i tražene gospodarstvu. STEM obrazovanje potrebno je približiti djeci kako bi bila spremna prihvatiti izazove modernog društva budućnosti.

Romi danas spadaju u marginalne skupine društva i žive na rubu egzistencije što utječe na sve komponente njihova života pa tako i na obrazovanje. Unazad nekoliko godina, postotak Roma koji se školuju raste, no još je uvijek visok postotak onih koji rano odustaju od školovanja. Bez adekvatnog obrazovanja, Romi ostaju uskraćeni u znanju, a kasnije i u zapošljavanju i osiguravanju boljih uvjeta života. Iako se kroz različite Akcijske planove za uključivanje Roma osiguravaju besplatni udžbenici i školski pribor, stipendije, stanovanje u učeničkim domovima, ono što nedostaje je motivacija i kod učenika i kod njihovih roditelja. Svi oblici obrazovanja, posebno izvaninstitucionalni oblici, doprinose povećanju kapaciteta romskih učenika za uspješno praćenje redovne nastave, a konačno i za postizanje boljeg školskog uspjeha i završetak školovanja. Osim toga učenje o društveno prihvatljivom ponašanju, razvoj odgovornosti za rad i stjecanje radnih navika, doprinose smanjenju razine diskriminacije i uspješnom uključivanju u društvo – rekla je prof. Maja Odrčić Mikulić, predsjednica Udruge Sfera, nevladine i neprofitne organizacije osnovane s ciljem poboljšanja kvalitete života djece predškolske i školske dobi te promocije inkluzije djece romske nacionalnosti u Međimurskoj županiji. ROMI_stem_TICM_microsoft-hrvatska-1024x680

Microsoft Hrvatska kontinuirano sudjeluje u promicanju korištenja modernih tehnologija u hrvatskom obrazovnom sustavu kako bi se mladi naučili služiti novim tehnologijama u ranoj dobi i pomoću nje stjecali znanja i vještine koje će im biti potrebne u budućnosti. Također, tehnologiju nastojimo popularizirati i implementirati u manje razvijenim područjima te prema manjinskim skupinama jer smatramo da svatko ima pravo na pristup i edukaciju o tehnologiji. Djeca izuzetno brzo usvajaju moderne tehnologije, a ovakvi događaji kod mnogih potiču interes za daljnjim školovanjem i za karijerom u IT sektoru čime se povećavaju šanse za uspješno snalaženje na tržištu rada na kojem su upravo zanimanja iz IT sektora jedna od najtraženijih – rekla je Lejla Zukić-Krivdić, direktorica Microsoft Hrvatska i Bosna i Hercegovina.

Dejan-Drabić_MIS_TICM_microsoft-hrvatska-1024x680Sandra Županić

mnovine

IZJAVA

ženska mreža_Croatia

Ženska mreža Hrvatske

Kralja Držislava 2, Zagreb

Zagreb, 2.3.2017.

  • Svim medijima

Izjava u povodu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece

Ženska mreža Hrvatske pozdravlja Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. proglašava ustavnim, te isto tako izrečeno mišljenje Suda da ne postoji ustavna osnova za zabranu prava žene na pobačaj. Ocjena Ustavnog suda još je jedan uspjeh u obrani prava na izbor. Ljudsko je pravo žene da slobodno odlučuje o svom tijelu. U tom kontekstu ocjena Ustavnog suda je  očekivana i sukladna međunarodnim standardima.

Pozdravljamo poziv Ustavnog suda za uključivanjem reproduktivnog i spolnog obrazovanja u kreiranje spolno odgovornog ponašanja te odgovornosti žene i muškarca u prevenciji neželjene trudnoće.  To je isto tako sukladno zaključnim  preporukama  UN Odbora  za praćenje provedbe Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW Odbor), na koju se  poziva i Ustavni sud Republike Hrvatske. Odbor naime preporuča reviziju školskog  plana i programa te povećanje broja sati i kvalitete obrazovanja u školama  o spolnom i reproduktivnom zdravlju primjereno dobi. Smatramo da je to jedini ispravni put prevencije neželjene trudnoće i razvijanja spolno odgovornog ponašanja, prije svega kod mladih.

Pozdravljamo i preporuku za podizanje razine informiranja o trudnoći, porodu i planiranju obitelji.  No, to može biti isključivo u preventivne svrhe, a nikako nakon što žena zatraži medicinski zahvat prekida trudnoće. Ljudsko pravo žene na privatnost, integritet i slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu, odnosno pravo na izbor ni na koji način ne smije biti dovedeno u pitanje.

Svjesne činjenice da se radi o političkoj odluci Ustavnog suda kao jednog od tijela političke vlasti, ne vidimo razlog za poziv zakonodavcu istaknut u objavljenoj Odluci da u kratkom razdoblju od dvije godine donese  novi, „osuvremenjeni“ zakon. Naime, bez obzira na procijenjenu zastarjelost radi se o vrlo suvremenom i progresivnom Zakonu, kojeg treba samo terminološki osuvremeniti i uskladiti s dostignućima suvremene medicine u području zaštite spolnog i reproduktivnog zdravlja žena.  Pozivamo Vladu  i Sabor da prepoznaju priliku i kroz zakonodavni okvir unaprijede kvalitetu zaštite reproduktivnog i seksualnog zdravlja žena te dostupnost i sigurnost pobačaja i kontracepcije.

Također pozivamo Vladu RH na dosljedno provođenje važećeg zakona do donošenja novog, te da oživotvori preporuke CEDAW odbora, posebno naglašavajući pravo na besplatan, siguran i dostupan pobačaj i  kontracepciju.

 

Koordinacija Ženske mreže Hrvatske

Poziv na protestnu akciju povodom 8. marta

Aktivistice Ženske mreže Hrvatske, ženskih sindikalnih grupa SSSH, NHS i HURS  te udruge Roda organiziraju protestnu akciju povodom Dana žena, u srijedu, 8. 3. 2017. pod nazivom Žene protiv bijede.

Akcija započinje okupljanjem pred Radničkim domom u 9:00 sati, na Krešimirovom trgu, odakle u posebno organiziranom autobusu krećemo pred Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, gdje će se održati kratki govori i predati zahtjevi.

Nacionalna Zaklada

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Nacionalna zaklada raspisala natječaj za dodjelu institucionalnih podrški udrugama koje u  prethodnim razdobljima nisu koristile navedeni oblik podrške (Zagreb, 22. veljače 2017.)

Nacionalna zaklada danas je raspisala natječaj za dodjelu

institucionalnih podrški udrugama koje svojim djelovanjem doprinose demokratizaciji i razvoju civilnoga društva u Republici Hrvatskoj, a koje nisu bile korisnice institucionalne podrške Nacionalne zaklade u prethodnim razdobljima.

Institucionalna podrška dodjeljuje se u 3 kategorije kroz 3 zasebna podnatječaja koji odgovaraju propisanim kategorijama.

 

INSTITUCIONALNA PODRŠKA STABILIZACIJI I/ILI RAZVOJU UDRUGE

Institucionalne podrške su specifičan oblik ulaganja Nacionalne zaklade u stabilizaciju i razvoj isključivo udruga registriranih u Republici Hrvatskoj, a dodjeljuju se ovim natječajem udrugama koje svojim djelovanjem doprinose demokratizaciji i razvoju civilnoga društva u Republici Hrvatskoj

u 3 kategorije kroz zasebne podnatječaje koji obuhvaćaju navedene kategorije:

 

(1) podnatječaj: institucionalna podrška do Kn 200.000,00 – do 10 podrški

(2) podnatječaj: institucionalna podrška do Kn 100.000,00 – do 10 podrški

(3) podnatječaj: institucionalna podrška do Kn 50.000,00 – do 5 podrški

Institucionalna podrška ostvaruje se na rok od 3 godine.

Način dostave prijava: u elektroničkom obliku (internetska prijava) putem sustava www.financijskepodrske.hr s tim da se poštom i u papirnatom obliku dostavlja samo potvrda o verifikaciji postavljene dokumentacije u sustav (koja sadrži jedinstveni broj prijave), ovjerena i

potpisana od strane odgovorne osobe za zastupanje udruge.

Način prijave detaljno je opisan u točki V. Uputa za prijavitelje te je iste potrebno dobro proučiti.

Rok za prijavu: do 12:00 sati (podne) 23. ožujka 2017. godine za internetske prijave, dok je potvrdu o verifikaciji postavljene dokumentacije potrebno poslati isključivo poštom do 23. ožujka 2017. godine (nije prihvatljiva dokumentacija sa poštanskim žigom nakon 23. ožujka 2017. godine).

Cjelokupna natječajna dokumentacija dostupna je na:

http://zaklada.civilnodrustvo.hr

www.financijskepodrske.hr

 

Vladin Ured za ljudska prava traži udruge za rad na novom Planu za borbu protiv diskriminacije

Vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina uputio je javni poziv organizacijama civilnog društva da predlože svoje predstavnike u Radnu skupinu za izradu Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. godine, javlja forum.tm.

Poziv je upućen udrugama koje se bave zaštitom i promocijom ljudskih prava. Bit će izabrano ukupno pet predstavnika. Rok za prijavu je vrlo kratak – do srijede, 1. ožujka.

Branko Sočanac, ravnatelj Ureda za ljudska prava, najavio je da će se odabir članova vršiti na načelima pluralizma i inkluzivnosti.

Riječ je zapravo o formiranju nove Radne grupe koja bi trebala doraditi postojeći nacrt Nacionalnog plana koji je, podsjetimo, povučen nakon što je lani o njemu već provedena javna rasprava. Mediji su ovih dana izvještavali da bi to što Vlada još nije donijela Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije Hrvatsku moglo stajati gubitka oko 6,8 milijardi eura iz europskih fondova.

Prema svemu sudeći, aktualni nacrt zajedno s akcijskim planom za njegovu provedbu stopirale su konzervativne udruge, poput udruga Grozd i Vigilare. Smeta im što se u njima spomnje rodna ravnopravnost i „veliča multikulturalnost, a ne spominje nedostatak vrednote domoljublja“. Kritizirali su i uvođenje građanskog odgoja te, kako su naveli u javnoj raspravi, promociju LGBT zajednica i pojedinaca na uštrb klasične obitelji. Zamjerali su i to što se ne spominje diskriminaciju religioznih osoba, a plaše se da bi predložene mjere mogle čak i ugroziti njihova prava.

Sočanac je najavio da će novi Nacionalni plan biti izrađen u prvoj polovici ove godine te da to što aktualni nacrt nije zaživo nije dovelo do gubitka sredstava iz evropskih fondova. Nejasno je kako u Vladi planiraju sve odraditi u samo nekoliko mjeseci, kada je prethodni nacrt s akcijskim planom pripreman više od dvije godine.

U Hrvatskoj nedostaje vidljiva politička volja da se osudi nasilje nad ženama

Dubravka Šimonović, specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za nasilje nad ženama, revno prati zbivanja u Hrvatskoj, pa ju tako nije mimoišlo niti posljednje rodno uvjetovano ubojstvo u Hrvatskoj, kako ni inicijative koje se protive ratifikaciji Istanbulske konvencije. Za Jutarnji list je kazala kako smatra da povećani broj ubojstava upućuje na sustavne probleme te upozorava da su prošle godine 17 žena ubili njima bliski nasilnici te da se radi o rodno uvjetovanim ubojstvima.

„U Hrvatskoj nedostaje vidljiva politička volja. Govorim o volji i javnim nastupima političara u kojima se nasilje nad ženama osuđuje, a nedostaju i dobri zakoni i programi za prevenciju i sprječavanja takvog nasilja“, istaknula je.

Ističe da je nužno utvrditi postoje li sustavni problemi u zakonu ili u primjeni zakona te kako ih promijeniti. U tom je smislu i ranije sugerirala osnivanje Femicid watcha, tijela koje bi sustavno pratilo ovaj problem. „Mislim da bi u Hrvatskoj bilo najbolje da Vlada imenuje posebnu nezavisnu komisiju ili taj posao prepustiti pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja može imenovati grupu stručnjaka i napraviti analizu slučajeva koji su se dogodili prošle godine, a svakako i slučaja Kristine Krupljan. Važno je dobiti podatke od svih koji su na bilo koji način bili službeno uključeni u ovaj slučaj, naglasit ću, ne samo od policije nego od svih.“

Navela je da u Australiji postoji sličan mehanizam Homicide review panel, u okviru kojeg mrtvozornik ima dodatne ovlasti da analizira svaki slučaj ubojstva i okolnosti koje su do njega, pri čemu može sugerirati promjene. „Analize kakve postoje u Australiji su izvrsne i upućuju na probleme u zakonu ili pri primjeni privremenih mjera koje su često nedovoljno učinkovite i koje se krše, a policija ne reagira na kršenje.“, kazala je.

U nužnost ratifikacije Istanbulske konvencije nije uspjela uvjeriti niti Zorana Milanovića niti Tihomira Oreškovića, a još čeka na sastanak s trenutnom Vladom. Argumenti bivše vlade bili su, kako kaže, da je to ‘financijski preskupo’, no istovremeno nisu naveli koliko se troši na postojeći sustav zakona, tijela i mjere koji nisu učinkoviti, niti kako se računa trošak gubitka života žena koje stradavaju zbog neučinkovitosti sustva.

„Istanbulska konvencija nudi najmoderniji i najdetaljniji pravni okvir za borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja i u osnovi razrađuje globalne obveze koje već imamo preuzete putem CEDAW konvencije. Osnovna prednost Istanbulske konvencije je upravo u tome što detaljno razrađuje te obveze pa ih je državama lakše pretočiti u nacionalne zakone. Ona ima i odredbe o skloništima i nadzornim mjerama, ali najvažnije je to da je sveobuhvatna jer obuhvaća i prevenciju i mjere zaštite koje su dio socijalnog sustava i mjere progon počinitelja koje su dio građanskog ili kaznenog sustava.“, pojašnjava Šimonović. Ističe da je u Hrvatskoj velik problem nekoordiniranje nacionalnih tijela zbog čega često dolazi do propusta, što bi se također riješilo primjenom Konvencije.

„Mi u Hrvatskoj imamo zakone koji nisu međusobno usklađeni i koji nisu na razini Istanbulske konvencije, a sam sustav je nepovezan, nema centralnog koordinirajućeg mehanizma. Kod nas vlada neka čudna inercija i bezvoljnost pa kada i imamo dobre primjere kako naprijed, mi ih ne pratimo. Dapače, izmišljamo razloge protiv.“

Kritizirala je i navode da Istanbulska konvencija donosi ‘rodnu ideologiju’.

„To mogu navoditi samo oni koji nemaju pojma što je u CEDAW i što je to nasilje nad ženama – to je uvijek rodno uvjetovano nasilje koje se odnosi na žene zato što su žene ili ono koje prekomjerno pogađa žene, a može imati različite oblike od psihičkog, fizičkog, seksualnog do ekonomskog. Kad ne bi bilo te definicije, onda bi svako nasilje bilo nasilje nad ženama. Rodno uvjetovano nasilje nad ženama oblik je diskriminacije žena i predstavlja kršenje ljudskih prava. Ili još jednostavnije: kod nas je termin ‘Gender Equality’ preveden kao ‘ravnopravnost spolova’, a zapravo je engleski termin ‘Gender’ – ‘rod’, a ne spol.“

Obiteljsko nasilje u Hrvatskoj definirano je čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kao prekršaj. Propisuje sve oblike nasilja kao i Konvencija, ali nije rodno osjetljivo i ne definira nasilje u obitelji kao kršenje ljudskih prava niti kao diskriminaciju nad ženama. Diskriminacija na temelju spola propisana je Zakonom o ravnopravnosti spolova u čl. 6., međutim ona ne govori o nasilju, nego o nenasilnoj diskriminaciji.

 

U nastavku pročitajte što bi se promijenilo usvajanjem Istanbulske konvencije.

KONVENCIJA: ”Nasilje u obitelji” označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom.

HRVATSKA: U hrvatskim zakonima nije pokriven odnos između partnera koji nisu imali zajedničko prebivalište ili njihov zajednički život ne ispunjava zahtjeve za postojanje izvanbračne zajednice.

KONVENCIJA: Radi učinkovite provedbe njezinih odredaba od strane Stranaka, ova Konvencija uspostavlja specifičan mehanizam nadzora. Država odgovara ako adekvatno ne reagira na nasilje nad ženama.

HRVATSKA: Trenutačno država nema odgovornost. Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu GREVIO) pratit će provedbu ove Konvencije od strane Stranaka. GREVIO će se sastojati od najmanje 10 članova i najviše 15 članova, uzimajući u obzir rodnu i geografsku ravnotežu, kao i multidisciplinarno stručno znanje.

KONVENCIJA: “Žene” uključuju i djevojčice mlađe od 18 godina.

HRVATSKA: Bitno će se poboljšati položaj posebno starijih maloljetnica u procesu i kažnjavanju nasilnika.

KONVENCIJA: Stranke će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije.

HRVATSKA: Nužno je dalje jačati međuresornu suradnju sukladno predviđenim mjerama nacionalnih strategija i navedenim protokolima. Ali, to će sada biti pod nadzorom GREVIO-a.

KONVENCIJA: Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.

HRVATSKA: Izravan utjecaj na hrvatski kurikulum jer je nužno provoditi obvezne nastavne planove i programe koji će obuhvatiti teme rodne ravnopravnosti i neprihvatljivosti nasilničkog ponašanja i štetnih tradicijskih praksi. Treba izmijeniti ili ukloniti iz udžbenika sve diskriminirajuće sadržaje i društveno uvriježene stereotipe.

KONVENCIJA: Stranke će osigurati primjereno usavršavanje odgovarajućih stručnih osoba koje rade sa žrtvama ili počiniteljima svih djela nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije.

HRVATSKA: Financijske obveze za proračun: obvezno i redovito rodno osjetljivo obrazovanje sudaca, policije, osoblja centara za socijalnu skrb, državnog odvjetništva, zdravstvenih djelatnika i pružatelja psihosocijalnog tretmana. Nužno je osigurati geografski ravnomjerno rasprostranjenu pomoć.

KONVENCIJA: Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da tijela odgovorna za provedbu zakona žurno odgovore na sve oblike nasilja obuhvaćene područjem primjene ove Konvencije te da na odgovarajući način pruže žrtvama primjerenu i trenutnu zaštitu.

HRVATSKA: Potrebno je propisati postupak u kojem će se mjere opreza u slučajevima nasilja nad ženama moći izricati odmah, kako bi se žrtva trenutačno zaštitila. Žrtvama je potrebno osigurati mjere civilne zaštite. Dokida se široko rasprostranjena praksa dvostrukog uhićenja u kojoj se žrtva uhićuje zajedno s počiniteljem.

 

Izvor: Jutarnji list

KOLIKA JE CIJENA ŽIVOTA JEDNE ŽENE

KOLIKA JE CIJENA ŽIVOTA JEDNE ŽENE ‘Hrvatska može spriječiti ubijanje žena, ali vlade su mi se žalile da im je to preskupo!’

Dubravka Šimonović nudi Istanbulsku konvenciju kao rješenje koje prihvaćaju druge svjetske države, a Hrvatska ga dosad nije htjela usvojiti

Dubravka Šimonović, koja je srpnju 2015. imenovana specijalnom izvjestiteljicom Ujedinjenih naroda za nasilje nad ženama, sastajala se s visokim dužnosnicima u vladama Zorana Milanovića i Tihomira Oreškovića, ali nije uspjela uvjeriti sugovornike da Hrvatska treba ratificirati Istanbulsku konvenciju. Poseban je paradoks podatak da je Dubravka Šimonović kao diplomatkinja iz Hrvatske supredsjedala Odborom Vijeća Europe koje je izradilo Istanbulsku konvenciju koja je danas prihvaćena kao najznačajniji instrument na ovom području koji su ratificirale sve susjedne države, od Srbije i BiH do Slovenije, jedino nije Hrvatska. Zajedno s brojnim nevladinim udrugama, gospođa Šimonović je potpisala pismo kojim se svi nadležni pozivaju na ratifikaciju, s brojnim dužnosnicima i osobno razgovarala, no do ratifikacije nikada nije došlo.

A da je usvojen ovaj, u Hrvatskoj relativno slabo poznat dokument, stvorili bi se sigurniji uvjeti za mnoge žene koje su izložene brutalnom nasilju, vjeruje Dubravka Šimonović, koja je godinama bila predsjednica UN-ova Odbora za Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women; CEDAW).

Ova zagrebačka pravnica je 2015. dala ostavku na dužnost veleposlanice pri UN-u u Ženevi i poslije 22 godine napustila Ministarstvo vanjskih poslova.

Djelokrug poslova specijalne izvjestiteljice Ujedinjenih naroda uključuje analiziranje stanja i trendova kao izradu tematskih izvještaja koje zatim podnosi Općoj skupštini UN-a i Vijeću za ljudska prava. Uz to mandat obuhvaća i izradu izvješća o kršenju prava žena i djevojčica u pojedinim državama. Posebni dio mandata je primanje i reagiranje na pritužbe o kršenjima ljudskih prava žena i djevojčica na osnovi kojih mogu tražiti odgovor od zemalja na koje se odnose te pritužbe. Ovih je dana Dubravka Šimonović na službenom putu u Australiji, ali prati situaciju u Hrvatskoj, posebno okolnosti vezane uz ubojstvo Kristine Krupljan. Jučerašnji razgovor počela je objašnjenjem svog posjeta Australiji.

– U Australiji sam u službenom posjetu kao UN-ova posebna izvjestiteljica za sprječavanja nasilja nad ženama od 13. do 27. veljače kako bih prikupila informacije u vezi s nasiljem nad ženama. Kao mjerilo koristim UN-ove ugovore za zaštitu ljudskih prava, a posebice Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). Podatke prikupljam kroz razgovore s predstavnicima vlasti, nevladinim organizacijama, akademskom zajednicom te žrtvama nasilja. Australija je federalna država tako da sam posjet počela u Canberri s predstavnicma Vlade, nakon toga sam otišla u Sydney, Hobart, Brisbane, Alice Springs, Adelaide i Melbourne. U svakoj od država i teritorija imam razgovore s predstavnicma vlasti, uključujući ministrice, te sam imala sastanak s federalnom ministricom za žene Michaelijom Cash, te s ministricama za žene Tasmanije, Queensborougha i Victorije. Posjetila sam i zatvor za žene kraj Brisbanea i sklonište za žene u Alice Springsu. Na kraju posjeta vraćam se u Canberru, gdje predstavnicima Vlade predstavljam preliminarne nalaze ovog posjeta, a održat ću i konferenciju za novinare. Finalno izvješće s preporukama slijedi kasnije i bit će predstavljeno na Vijeću za ljudska prava UN-a.

Vjerojatno ste čuli za ubojstvo Kristine Krupljan. Može li se zaključiti da je ona žrtva sustava, koji je nije zaštitio unatoč brojnim dokazima da je ugrožena?

– Pratim preko interneta događanja u Hrvatskoj i ubojstvo mlađe djevojke koja je očito neko vrijeme bila pod mjerama zaštite. Treba se sjetiti da su prošle godine 17 žena ubili bliski nasilnici i tu se radi o rodno povezanim ubojstvima. Radi li se i o propustu sustava, to treba istražiti. Sigurno je da povećani broj ubojstva upućuje na sustavne probleme.

Što se moglo napraviti u takvim slučajevima?

– U takvim slučajevima treba utvrditi radi li se o propustu sustava kroz nezavisno i interdisciplinarno analiziranje svih tih slučajeva kako bi se vidjelo postoje li sustavni problemi bilo u zakonu ili primjeni zakona te kako bi se oni promijenili. To je, uostalom, na tragu poziva koji sam uputila svim državama članicama Ujedinjenih naroda za osnivanje takvog mehanizma na nacionalnoj razini – Femicide watcha/ panela za prevenciju femicida – a o tome sam izvijestila i UN u svom zadnjem izvješću Općoj skupštini UN-a. Mislim da bi u Hrvatskoj bilo najbolje da Vlada imenuje posebnu nezavisnu komisiju ili taj posao prepustiti pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja može imenovati grupu stručnjaka i napraviti analizu slučajeva koji su se dogodili prošle godine, a svakako i slučaja Kristine Krupljan. Važno je dobiti podatke od svih koji su na bilo koji način bili službeno uključeni u ovaj slučaj, naglasit ću, ne samo od policije nego od svih. U Australiji postoji sličan mehanizam “Homicide review panel” – “panel za pregled ubojstava” te će mrtvozornik dobiti dodatne ovlasti da analizira svaki slučaj ubojstva i okolnosti, uključujući uključenost sustava, koje su dovele do ubojstva te predlaže mjere kojima treba promijeniti uočene sustavne greške. Analize kakve postoje u Australiji su izvrsne i upućuju na probleme u zakonu ili pri primjeni privremenih mjera koje su često nedovoljno učinkovite i koje se krše, a policija ne reagira na kršenje.

Prije godinu dana žalili ste se jer Republike Hrvatska nije ratificirala Istanbulsku konvenciju. Zašto je to važno i što bi promijenilo?

– Istanbulska konvencija nudi najmoderniji i najdetaljniji pravni okvir za borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja i u osnovi razrađuje globalne obveze koje već imamo preuzete putem CEDAW konvencije. Osnovna prednost Istanbulske konvencije je upravo u tome što detaljno razrađuje te obveze pa ih je državama lakše pretočiti u nacionalne zakone. Ona ima i odredbe o skloništima i nadzornim mjerama, ali najvažnije je to da je sveobuhvatna jer obuhvaća i prevenciju i mjere zaštite koje su dio socijalnog sustava i mjere progon počinitelja koje su dio građanskog ili kaznenog sustava. Osim toga, predviđa povezivanje i koordiniranje nacionalnih tijela koja često ne komuniciraju dovoljno nego djeluju nepovezano. Tu se najčešće događaju propusti na ovome području. Mi u Hrvatskoj imamo zakone koji nisu međusobno usklađeni i koji nisu na razini Istanbulske konvencije, a sam sustav je nepovezan, nema centralnog koordinirajućeg mehanizma. Kod nas vlada neka čudna inercija i bezvoljnost pa kada i imamo dobre primjere kako naprijed, mi ih ne pratimo. Dapače, izmišljamo razloge protiv. Potpuna je izmišljotina da Istanbulska konvencija donosi “rodnu ideologiju” koje nema drugdje i to mogu navoditi samo oni koji nemaju pojma što je u CEDAW i što je to nasilje nad ženama – to je uvijek rodno uvjetovano nasilje koje se odnosi na žene zato što su žene ili ono koje prekomjerno pogađa žene, a može imati različite oblike od psihičkog, fizičkog, seksualnog do ekonomskog. Kad ne bi bilo te definicije, onda bi svako nasilje bilo nasilje nad ženama. Rodno uvjetovano nasilje nad ženama oblik je diskriminacije žena i predstavlja kršenje ljudskih prava. Ili još jednostavnije: kod nas je termin “Gender Equality” preveden kao “ravnopravnost spolova”, a zapravo je engleski termin “Gender” – “rod”, a ne spol.

S kojim ste političarima razgovarali o ratifikaciji Istanbulske konvencije?

– Razgovarala sam s gotovo svima iz prošle Vlade, a s predstavnicima sadašnje hrvatske Vlade još čekam sastanke.

Koji su bili argumenti vaših sugovornika da ne ratificiraju Istanbulsku konvenciju?

– Argumenti bivše Vlade izneseni u Saboru na regionalnoj konferenciji o ratifikaciji Istanbulske konvencije bili su da je to “financijski preskupo”, no nisu naveli koliko se troši na ovaj sustav zakona, tijela i mjere koje očito nisu dostatne, niti kako se računa trošak gubitka života žena koje stradaju i zbog lošeg sustav zaštite.

U europskim razmjerima, koliko je Hrvatska opasna za žene?

– Upravo podaci o broju ubijenih žena pokazuju da je Hrvatska sve opasnija i da se nedovoljno radi na prevenciji nasilja. Primjerice, u Australiji se jako puno ulaže u programe prevencije, ističe se program “respectful relationship” za mlade te nacionalni program koji je usmjeren na promjenu stereotipa i ponašanja široke populacije. Političari su vrlo glasni i jasni u deklariranju političke volje, brojni australski političari su u White ribbon (bijela traka) pokretu kojim se deklariraju kao oni koji se zalažu za iskorjenjivanje nasilja nad ženama. Postoje radna mjesta koja imaju certifikat “bijele trake”. Razumije se, ima i tu specifičnih problema koje treba rješavati. Korak u tome smjeru je i ovaj moj posjet jer me pozvala Vlada Australije kojoj su preporuke i namijenjene. Nasuprot iskustvu Australije, u Hrvatskoj nedostaje vidljiva politička volja. Govorim o volji i javnim nastupima političara u kojima se nasilje nad ženama osuđuje, a nedostaju i dobri zakoni i programi za prevenciju i sprječavanja takvog nasilja.

Kao pravnica, mislite li da mediji trebaju objavljivati detalje o ljubavnom životu ove djevojke ili drugih žrtava?

– Mislim da se razumije da bi novinari trebali paziti na zaštitu ugleda, digniteta i privatnosti ubijenih osoba.

AUTOR: Robert Bajruši

Petogodišnjakinja koja dokazuje da nikada nismo premladi za feminizam

Potreban vam je nov, osvježavajuć pogled na važnost feminističke borbe? Nema problema! Petogodišnja Eva sudjelovala je u projektu Channela 4 u sklopu kojeg je napravljena serija videa pod nazivom Tajni život četverogodišnjih, petogodišnjih i šestogodišnjih dječaka i djevojčica’.

U videu u kojem Eva svog prijatelja Judea uči karate imamo priliku vidjeti kako na važnost ženskih glasova gleda samosvjesna, osnažena djevojčica koja smatra da su djevojčice i dječaci potpuno jednaki i ravnopravni.

Na pitanje ‘Što je važno za djevojke kada odrastu?’, Eva jednostavno odgovara: „Da idu na posao i da glasaju, definitivno. Djevojke prije nisu mogle glasati, ali onda su se neke djevojke izborile za pravo glasa. Bile su jako šašave djevojke, jer su zbog toga poginule. Zato je jako važno da djevojke glasaju. Inače će se to opet dogoditi.“

Nakon što mu je Eva pokazala neke najosnovnije karate poteze, Jude je priznao kako mu se svidjelo što je Eva snažna, usporedivši je s popularnim junakom Hulkom.