Analiza: Kako smo Rome prikazivali u medijima (I)

/in , /by

Jasno je da je pritom prisutna i politika medijskog tržišta druge decenije 21. vijeka – u bilo kakvoj etičkoj dilemi, klikovi konzumenata su ti koji imaju prednost. Dalje propagiranje istih stereotipa, ma koliko štetni bili, pritom je sasvim prihvatljiva cijena.


Foto: Ilustracija

Reći da bosansko-hercegovački mediji katastrofalno loše izvještavaju o romskoj nacionalnoj manjini nije nikakva novost. Međutim, ono što je indikativnije jeste da vrijeme prolazi, a vidljivog napretka nema.

Stereotipi su sveprisutni, i čini se, opstojni. Dok se i vladin i nevladin sektor busaju u prsa i najmanjim korakom u “osvještavanju” građanstva po pitanju Roma, decenije lošeg izvještavanja dovele su do toga da bh. mediji, a posebno portali, nerijetko zapostavljaju osnovne postulate medijske etike pri izvještavanju.

Jasno je da je pritom prisutna i politika medijskog tržišta druge decenije 21. vijeka – u bilo kakvoj etičkoj dilemi, klikovi konzumenata su ti koji imaju prednost. Dalje propagiranje istih stereotipa, ma koliko štetni bili, pritom je sasvim prihvatljiva cijena.

Kad popusti novinarski kodeks

Plastičnih primjera ima napretek, a najkonkretniji i najvidljiviji od njih definitivno je prilog Zvonke Marića emitovan u Dnevniku 2 FTV-a početkom 2013. godine. Prilog sastavljen iz dva jednako mučna dijela ilustrativan je po više pitanja, od kojih se prije svega ističe stereotipan pristup prikladan eksploatativnom pristupu Romima jednog Emira Kusturice.

U prvom dijelu, novinar FTV-a prisutan je u romskom naselju u Butmiru prvo da zabilježi prve reakcije porodica dvojice Roma koji su stradali u automobilskoj nesreći. U prvom offu već imamo sve klasične narative kada pričamo o Romima: “maglom okovano naselje”, “hladne daščare”, djecu koja spavaju i starije koji tuguju.

Otac jednog od stradalih, Ferida Sulejmanovića, Mehmed Sulejmanović, u potpisu nema prezime, već je samo “Ferid”. Novinar dalje ide u potragu za “većom koncentracijom boli” koju je našao u “daščari” u kojoj su “dubokim snom spavali siročići stradalog Ferida Sulejmanovića.” Za njegovu suprugu, koju u offu nije imenovao, novinar opisao kako se “moli Bogu” da osobu koju Sulemanovićeva supruga navodno smatra krivcem za smrt svog supruga “stigne zaslužena kazna”, iako je Selima (koja također nije zaslužila da joj se navede prezime), u izjavi rekla da samo traži da počinitelj odgovara pred zakonom i dobije zatvorsku kaznu.

Već je u prvoj minuti priloga dovoljno indikatora da se smije zaključiti da novinar nije došao da sasluša prisutne, već je slika onoga što je zatekao bila unaprijed formirana, što je žestoko kršenje pravila novinarskog zanata.

Pređimo na drugi dio priloga – nakon tuge, veselje, “tragom glasne muzike iz slabo osvijetljene barake”. “Kad tamo istinski bal – ludo veselih Roma”. Ova dva citata iz offa dovoljni su za dekonstrukciju stereotipne slike kojom se poseglo, a koja bi se ponajbolje mogla pojasniti frojdovskim shvatanjem Roma u totalitetu kao naroda koji ima samo “id”: neorganizovani, tamni dio naše psihe koji je vođen samo osnovnim i instinktivnim nagonima.

Kao i id, i Romi imaju pravo biti ili tužni, ili “ludo” veseli, i potpuno iracionalni u oba unaprijed određena modusa ponašanja. Iako je teško direktno ukazati na kršenje novinarskog kodeksa u ovom prilogu, jasno je da sve insinuacije novinara

bez obzira na hinjeno poštovanje kako ožalošćenih, tako i onih kod kojih se otišlo na novogodišnje veselje, direktno rezultuju u rasističkim i šovinističkim reakcijama iz komentara na snimci priloga na YouTubeu. Video je kratko vrijeme bio viralan nakon objavljivanja, te komentari ni na drugim društvenim mrežama nisu bili pohvalni. Naprotiv. Ako je izvještavanju suditi po rezultatu u javnosti, a na račun i štetu već itekako diskriminovane skupine, ovakvo novinarstvo je za svaku osudu.

Ako ovako izvještava jedan javnih servisa, šta očekivati od ostalih medija u BiH? Ako su ovo profesionalni standardi koje kuća kao što je FTV treba da postavi, onda da li nas smije razočarati ili začuditi neprofesionalno izvještavanje drugih? Pogledajmo ukratko kako su mediji izvještavali o Romima u proteklih godinu dana, i odgovori na ova pitanja će se nametnuti sami.

Otporni na smeće

Pretragom termina “Romi” na stanicama sa .ba domenom, u prvih deset rezultata čak šest je o fudbalskom klubu Roma. Prvi rezultat je tekst o Đurđevdanu na portalu Klix, dok je jedan od rezultata i kratka priča na portalu Oslobođenje. Samim prvim rezultatima je jasno da je našem čitateljskom tijelu na internetu Roma važnija i zanimljivija od Roma. Već naredna stranica nudi tekst koji je svojim sadržajem izuzetno problematičan. Članak na portalu Dnevnik.ba od 24. marta 2017. naslovljen je sa “Romi u Tomislavgradu: žive na smeću, jedu odbačenu hranu i nitko nije bolestan”.

Tekst, ako se tako može nazvati, u pet rečenica upravo zaključuje da se radi o medicinskom fenomenu,  a ne o krajnje zanemarenim ljudima bez osnovnih uslova za egzistenciju. “Tekst” je u biti sažetak priloga BHT1 novinara Frane Mioča, koji je emitovan 23. marta u emisiji “Jutro za sve”.

Svojim sadržajem, prilog BHT1 je jednako problematičan kao i onaj FTV-a, s tim da, za razliku od prethodnog, u ovom prilogu porodica koja živi na smetljištu nije uopšte imenovana, dok dvije sagovornice Romkinje nisu uopšte  potpisane.

Reporter Mioč, istina, kvalificira životne uslove ove porodice kao “nehumane”, ali zatim pravi dvije kardinalne greške: umjesto propitivanja nadležnih zašto se ova porodica iz Tomislavgrada obrela na smetljištu, novinar BHT1 se fokusira na činjenicu da dva dječaka iz ove porodice ne idu u školu (na šta je odgovor njihove, pretpostavimo, majke potpuno realan: “A kako će kad nema uslova?”), a zatim u zaključnom offu katastrofalno zaključuje da “životnu priču ovih ljudi u današnjem vremenu baš i nije jednostavno razumjeti”, što nas opet navodi na sliku Roma kao “ljudi od ida”.

Od ovoga reportera nažalost ne spašava ni tvrdnja da bi “ljudski bilo pomoći jer su i oni dio ovoga društva”, već se pozivanjem na racio društva upravo produbljuje identična stereotipna slika. U konačnici, jednostavno razumjeti jeste, jer su ranije navedene činjenice tu. Porodica je ostala bez kuće, završia na smetljištu sa kojeg se hrani, a odgovorni očito nisu uradili ništa. I ne, nije u pitanju medicinski fenomen, već je zdravlje ove porodice u svakom trenutku krajnje ugroženo. Stoga vrijedi još jednom upitati zašto se nisu potražili nadležni, te se od njih tražilo da kažu kako je moguće da pred očima opštinskih očeva i otaca čitava porodica jede smeće.

Najveći problem na mostarskim ulicama

Za analizu interesantan je i tekst objavljen u mostarskom Dnevnom listu 26. aprila 2017. naslova “U potpunosti porušeno romsko naselje u Južnom logoru”, autorice Sandre Peco. U tekstu, koji se bavi rušenjem montažnog naselja u kojem je, po navodima autorice živjelo 40 porodica “koje ne pripadaju domicilnim Romima”, osjetan je prezir prema Romima koji su u Mostar došli da skupljaju sekundarne sirovine ili se bave prosjačenjem (kojeg autorica kvalifikuje kao “problem godinama prisutan na mostarskim ulicama”).

Također, autorica se bavi vrlo upitnim anegdotalnim novinarstvom, prepričavajući priču neimenovane djevojke koju su ispred fakulteta mostarskog sveučilišta “opkolilo troje romske djece”, navodno joj prijeteći da će je “pljunuti” ako im ne da jednu konvertibilnu marku. Neimenovana djevojka je navodno bila “uznemirena” te je kontaktirala redakciju Dnevnog lista “kako bi potražila pomoć”, ali i “ukazala na to da je problem itekako prisutan u našem gradu, te da se nešto po ovome pitanju hitno mora činiti”.

Autorica Peco dalje podlježe širenju glasina, zaključujući tekst sa navodom kako “često u razgovoru s našim sagovornicima možemo čuti da su im ove riječi uputili Romi”, te ovim optužbama dodaje i “prijetnje džepnim nožem”. Novinarski kodeks je ovdje jasno doveden u pitanje: prvo, predstavljanjem pretpostavki kao da su u pitanju činjenice, a zatim i anonimiziranjem izvora čije poštenje i tačnost javnost ne može da ocijeni nasuprot otvorenom i identifikovanom izvoru.

(portal-udar.net)

U Berlinu održan prvi Festival romskog filma

/in , /by

 
Screen shoot iz filma Toto and his sisters

U okviru  prvog Festivala romskog filma koji je održan  od 19- 22. Oktobra u  Berlinu, prikazano je deset kratkih filmova. Festival pod nazivom “Ake Dikhea”, održan je u čast pete godišnjice otvaranja Memorialnog spomenika za Sinte i Rome, žrtve ubijene za vrijeme nacističke vladavine, objavljeno je na zvaničnoj stranici festivala. Filmovi koji su prikazani na festivalu  predstavljaju život Roma u Europi. Kako mi vidimo sebe i kako bi željeli da nas drugi vide prenosi zvanična web stranica festivala.

“Sam naziv Festivala kaže vam sve,  “Ake Dikhea?” u prijevodu znači, “Pa, možete li vidjeti?”. Vrijeme je da mjenjamo perspektivu i pozovemo na jednakost.  Naš filmski festival je jedinstven zato jer su Romi iz cijele Europe  poslali bar jedan film i na taj način su učesvovali  na festivalu”, rekao je umjetnički direktor festivala Hamze Bytyci.

Ime samog  festivala sve govori potiče borbu protiv sljepoće za raznolikost i kompleksnu stvarnost života Sinta i Roma što ne odgovara rasprostranjenim stereoptipnim idejama o Romima i Sintima.

Festival je otvoren projekcijom filma “DJANGO”, koji govori o jazz gitaristi Django Reinhardt, koji unatoč tome što je bio istaknuti lik, nije izbjegao nacistički progon. Osim tog filma prikazani su i: “Burried letters”, “It’s hard to talk about it”, “Just the wind”, “Men with balls”, “The forest is like the mountains”, “The queen of silence”, “Toto and his sisters” te dva nagrađena filma “Czechs against Czechs”, koji je osvojio nagradu žirija autora Tomáša Kratochvíla  i film “Gypsy spirit” autora Klausa Hundsbichlera iz Austrije koji je osvojio nagradu publike.

Za organizaciju festivala bila je zadužena samostalna organizacija Roma u Berlinu “Roma trial”, u saradnji sa još nekoliko romskih i neromskih organizacija. Projekat su podržali i “International Visegrad Fund’’, koji organizira performanse u školama u sklopu programa “Living Democracy”, program Federalnog ministarstva za obiteljske poslove, starije građane, žene i mlade.

Jews and Gypsies unite in effort to beat ‘obscene’ levels of hate

/in , /by

 

The Board of Deputies said it would be “stand in solidarity” with the groups on shared interests and to combat “obscene” levels of hostility.

The joint meeting between Jewish, Gypsy and traveller groups in Leeds (Photo: Board of Deputies)

The Jewish community will work more closely with Gypsy and traveller groups on issues including hate crime and Holocaust remembrance.

Following a series of meetings in Leeds, the Board of Deputies said it would be “stand in solidarity” with the groups on shared interests and to combat “obscene” levels of hostility.

Among the topics which will be tackled together are human rights issues and welfare concerns.

Marie van der Zyl, Board vice-president, said Gypsy and traveller groups were “working hard for the empowerment of their communities”.

She added: “Because of our history – like that of the Gypsy, Roma and traveller communities – the Jewish community is acutely aware of where racial prejudice can lead us.

“In 2017, racism remains a stain on our society, and we’re here today to say we stand in solidarity with other minority groups, who are facing obscene levels of hostility.”

Ms van der Zyl led a Board delegation alongside members of the René Cassin charity and Leeds Jewish Representative Council at the sessions in Leeds last week.

They visited the Leeds Gypsy and Traveller Exchange (Gate) to discuss housing issues, healthcare, education and employment among Roma people.

Helen Jones, Gate chief executive, said her charity was “really excited” to be developing links with British Jews.

“Whilst some of our common ground is inevitably our experiences of being demonised, excluded and subject to hate, what is really exciting to explore is our shared experiences of promoting human rights, peace building and resilience,” she said.

Mia Hasenson-Gross, René Cassin director, said: “It’s been an extremely positive few days. We have tragic historic ties as well as shared current and pressing issues such as rising hate crime.

“These are best tackled through building strong relationships and an understanding of the experiences of our respective communities. We look forward to building on these meetings.”

Simon Phillips, from the Rep Council, said the communities had “so much in common – the importance of family, a pride in culture, heritage and history and a commitment to challenging and tackling hate crime, racism and prejudice.

“The Jewish community have always had a strong belief in supporting the rights of minorities and we thank Rene Cassin for reminding us of our responsibilities for tikkun olam, the ‘healing of the world’.”

Marcus Dysch

JEZIVA PRIČA DEVOJČICE IZ BOSNE

/in /by

Express.hr | 26. 06. 2017 –

Trgovina ljudima jedan je od najgorih zločina. Šokantne, stvarne priče žrtava, njihove tragične sudbine zapisane su u policijskim beležnicama. Pojedine slučajeve potresli su i istražioce koji se bave suzbijanjem korupcije i organizovanog kriminala.

 

Anina (11) majka je prostitutka. Rodila ju je u BiH. Nije znala ko je Anin otac. Bebu nije želela, ostavila ju je nakon porođaja. O Ani se počela brinuti baka. Zapravo, nije se brinula o njoj. Zanemarivala ju je i hranila tek toliko da može preživeti. No baka joj je bila jedino živo biće koje je imala na ovom svetu, pa je Ana volela baku. Rasla je uz nju u siromaštvu i prošnji.

S vremenom, kako je Ana odrastala, a bila je predivna curica prekrasne smeđe kose, baka je, zahvaljujući Ani, počela više zarađivati.Ljudi su voleli Anino milo lice pa bi uvek udelili više novca. No nije samo prosila…

– Za nas su baka i Ana bile strankinje koje smo u Hrvatskoj zatekli u prošnji. Curica je bila gotovo nepismena, ali vrlo inteligentna i prelepa – svedoče za Express.ba istražioci, koji su baku i Anu lani uhvatili dok su prosile. Ana kao da je odahnula. Kao da je shvatila da su patnje završile. Ne zbog prosačenja nego zbog onoga što su psiholozi posle otkrili veštačenjem.

Više od godinu dana Anu su u Bosni držali zatočenu, izgladnjivali, tukli, silovali. Imala je manje od 10 godina. To nije rekla lečnicima. Nacrtala im je svoje patnje. Crteži su to koji, kad ih vidite, mislite da su predložak za film strave i užasa. Baka, koju su na kraju proterali iz Hrvatske, morala je znati što su zveri činili njezinoj unuci. Ali nije reagovala.”

– Ona ju je koristila za prosačenje i samo joj je to bilo bitno. Od dražesne curice pretvarala ju je u još dražesniju samo radi svoje koristi – kažu istražioci.

Zločincima iz Bosne policija još nije ušla u trag. Baka, nažalost, nikoga nije odala. Vratila se u Bosnu bez svoje male curice, kako joj je lažno tepala.

Ani je Hrvatska odobrila četvrti privremeni boravak iz humanitarnih razloga. U sigurnoj je skrbničkoj porodici. Ne želi otići iz Hrvatske, rado bi ovde zauvek ostala.

Ima svoju dekicu, krevetić, jastučić i medu. Naučila je čitati i pisati, jede redovni, ne tuku je, ne prisiljavaju ni na šta.

– Više od 12 milijardi dolara na godinu zarade trgovci ljudima – su u MUP ovim podatkom, piše Express.hr.

Ova dobit odnosi se samo na trgovanje ženama i decom, i to zbog seksualnog iskorištavanja. Trgovanje ljudima jedan je od najvećih međunarodnih problema poslednjih godina, piše Express.

 

Regionalna konferencija “Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu”

/in , /by

 

Romkinje su u posebno ranjivoj poziciji i predstavljaju najugroženiju i najmarginalizovaniju grupu u svim državama zapadnog Balkana. Uprkos pomacima koji su napravljeni u prethodnom periodu, one i dalje trpe vištruke oblike diskriminacije – jedan je od zaključaka u Beogradu održane regionalne konferencije “Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu”, u organizaciji CARE International Balkans i Koordinacionog tela za praćenje realizacije Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja Vlade Republike Srbije.

Kako bi se unapredio položaj Romkinja i osigurala njihova bezbednost, neophodan je intenziviniji rad na informisanju javnosti, ali i saradnji institucija i civilnog sektora. Neophodno je da i same Romkinje aktivno učestvuju u razgovorima koji se tiču njihove kolektivne i lične bezbednosti, što bi trebalo da rezultira razvijanjem bezbednosne kulture.

Takođe, veoma je važan rad na povećanju poverenja u institucije, kao što su policija i ombudsman, informisanju romske zajednice kako i na koji način može da ostvari svoja prava, obezbeđivanju dosledne primene zakona i strategija koje se tiču poboljšanja položaja Roma i uz pomoć obrazovanja ekonosmki ojačati romsku zajednicu – zaključci su oko kojih se saglasilo sedamdesetak učesnika regionalne konferencije „Sigurnost Romkinja na zapadnom Balkanu“.

Državni sekretar Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Nenad Ivanišević, rekao je da problem Roma nije njihova odvojenost od ostatka zajednice, jer su oni neupitno njen deo, već to što je njihov položaj unutar nje znatno teži u odnosu na druge. On ističe da je važno da se čuje glas romskih aktivista i aktivistinja na mestima odlučivanja.

“Važno je da romski aktivisti budu glasni, da budu jaki. Sa ponosom mogu da istaknem da je Vlada Republike Srbije usvojila novu strategiju za poboljšanje položaja Romkinja i Roma i da je predsednik radne grupe za njenu izradu bio Rom“, navodi Ivanišević, koji je ovom prilikom najavio i izmenu krivičnog zakonodavstva po ugledu na Crnu Goru, koja, prema njegovim rečima, predstavlja odličan primer kako bi se trebalo suočiti i rešavati probleme sa kojima se susreće romska zajednica.

Jovana Atancković, pomoćnica u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, ističe da je veoma značajno što u Srbiji postoji baza podataka koja se odnosi na takozvana podstandardna romska naselja, kojih je u Srbiji oko 580. Zakon o stanovanju koji je usvojen u decembru prošle godine, a čija primena je započeta prvog dana 2017. doneo je, kako kaže Atanackovićeva, efikasnija rešenja.

“Zakon koji smo usvojili garantuje pravo adekvatnog stanovanja i adekvatnog smeštaja svima koji se nađu u situaciji da budu relocirani sa područja u kojima žive. Takom relokacije stanovništva, nadležni organ koji to sprovodi dužan je da obezbedi i potpunu inkluziju tog dela stanovništva koje je preseljeno. To znači pristup obrazovanju, zdravstvenim institucijama i zapošljavanju“, rekla je ona.

Prema oceni Sumke Bučan, regionalne direktorke CARE Internacional Balkans, na prostoru zapadnog Balkana, za razliku od velikog broja zemlja članica EU, ne postoji fizička segregacija Roma, iako diskriminacija i predrasude u velikoj meri opterećuju društva. “Posebno bih istakla višestruku diskriminaciju Romkinja, one predstavljaju najmraginalizovaniju populacijsku grupu u regionu.“ Bučan je izrazila očekivanje da će se nastaviti dijalog romskog nevladinog sektora i državnih institucija i da će se Romkinje uključiti u izradu i implementaciju nacionalnih strategija i politika koje su usmerene prema njihovoj zajednici.

Sokoj Beganaj, predstavnik ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore, smatra da su Romkinje najugroženije ne samo zbog činjenice da su pripadnice romske nacionalne manjine, već i zbog toga što su žene. Posledice takve ugroženosti, kako ocenjuje Beganaj, dovode do toga da Romkinje veoma mlade stupaju u brak i postaju majke, te da se isključuju iz obrazovnih procesa. A upravo je obrazovanje, prema njegovim rečima, ključ za rešavanje problema mladih Romkinja.

„U Crnoj Gori je obezbeđen besplatan boravak u vrtićima za decu romske i egipćanske populacije. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava obezbeđuje besplatne knjige za svu romsku decu do trećeg razreda, dok od četvrtog do devetog razreda knjige obezbeđuje ministarstvo prosvete. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava redovno organizuje zimovanja i letovanja za učenike i učenice sedmog, osmog i devetog razreda. U saradnji sa Zavodom za školstvo i Fondom za obrazovanje Roma, implementiramo program za stipendiranje Roma i Egipćana, za sve srednjoškolce i studente.“

Aleksandra Bojađijeva, iz Veća za regionalnu saradnju, smatra da Romkinje imaju najmanje šanse da se odbrane od bilo koje nedaće, te da trpe veće posledice u odnosu na ostale. “Svi smo prolazili kroz tranziciju, ali su Romkinje prve koje su masvono ostajale bez posla. Njima je ujedno i najteže da pronađu zaposlenje.”

Patrijarhat, nizak nivo obrazovanja, loš socio-ekonmski položaj, nasilje u porodici i ugovoreni brakovi su, prema oceni Fane Delije, izvršne koordinatorke Centra za romske inicijative Nikišić, najveći problemi koji ugrožavaju bezbednost Romkinja. „Ne možemo očekivati veliki napredak, kad neke Romkinje i dalje smatraju da je nasilje nad njima normalno, kad majke smatraju da njihova deca ne bi trebalo da se obrazuju dalje od četvrtog ili petog razreda, kad su žene pod kontinuiranom kontrolom muškaraca, što ugrožava nihovu sigurnost i uskraćuje njihovu samostalnost.“

Ženske mreže koje povezuju Romkinje moraju aktivnije da se bave sektorom bezbednosti, s obzirom da su Romi, koliko žene, toliko i muškarci, najčešće žrtve krivičnog dela – zločin iz mržnje, istakao je Osman Balić, dirketor YUROM centra. On smatra da pojedinačni incidenti u kojima su Romi žrtve, oslikavaju raspoloženje većinske zajednice. „Kada neko udari šamar romskom dečaku, on šalje signal o opštem društvenom raspoloženju. Kada neko ruši kuću, a ne obezbeđuje alternativni smeštaj romskoj porodici, to je signal da Zakon o stanovanju nije dobar. Mi živimo u nebezbednom regionu, jer ovde još uvek nisu uspostavljene stabilne demokratije. Svi ti signali imaju svrhu da nas zastraše.“

Sistemska i neformalna diskriminacija najveće manjinske zajednice

Osvrćući se na rezultate istraživanja koje su sprovele nevladine organizacije Atlantska inicijativa i Kali Sara, Maida Čehajić-Čampara, projketna koordinatorka UN Women, navodi da je u odnosu na sistemsku diskriminaciju, daleko bolnija ona neformalna. Navodeći primer jednog od najmlađih ispitanika, romskog dečaka koji je jedan od najboljih učenika u svom odeljenju, Čehajić-Čampara slika situaciju diskriminacije Roma čak i u školi.

„Na roditeljskom sastanku razredna je želela pohvali jednog učenika, rekavši da se radi o dečaku koji živi u dosta teškoj situaciji, ali uprkos tome on ima skoro sve petice. Druga deca, koja žive u daleko boljim uslovima, ne uče dovoljno dobro. Roditelji kad su došli kući rekli su: ‘Eto, jedan ciganin ima sve petice, a ti nemaš.’ Ovakav pristup oslikava kompletno mišljenje jednog društva“, zaključila je Maida Čehajić.

Trening za sudjelovanje mladih Roma i njihovo samoorganizovanje u Hrvatskoj

/in , /by

Odjel mladih Vijeća Europe objavljuje poziv potencijalnim sudionicima iz Hrvatske za sudjelovanje na treningu o sudjelovanju i samoorganizaciji mladih Roma i njihovo u Hrvatskoj, predviđenom da se održi 27.-29. studenoga 2017. u Zagrebu, Hrvatska.

Svrha treninga je podizanje vještina i kompetencija sudionika za stvaranje akcija i razvijanje mogućnosti za samostalnu organizaciju i sudjelovanje mladih Roma na svim razinama u Hrvatskoj, identificiranjem mogućnosti politike i programa unutar romske politike i politika za mlade, čime bi se ubrzali socijalni i gospodarski razvoj mladih Roma.

Događaj je organiziran u okviru Akcijskog plana za mlade Rome Vijeća Europe i uz podršku Udruge mladih Roma Brodsko-posavske županije.

Zainteresirani kandidati moraju poslati prijavni obrazac u wordu putem e-maila na denis.durmis@coe.int  do 25. listopada, u 18:00 sati.

Za više informacija o treningu molimo kontaktirajte: Denis Durmish, denis.durmis@coe.int.

Detaljne informacije o treningu

Prijavni obrazac za trening

Učitelji, sretan vam Svjetski dan učitelja

/in /by

Svjetski dan učitelja obilježava se 5. listopada od 1994. godine kada ga je proglasio UNESCO želeći ukazati na važnost Preporuke o statusu učitelja, potpisane istoga datuma 1966. godine. Preporuka iz 1966. godine predstavlja glavni referentni okvir za rješavanje prava i odgovornosti nastavnika na globalnoj razini.
Svjetski dan učitelja 2017., prema UNESCO-u, ima moto  “Podučavanje u slobodi i osnaživanje nastavnika”, a koji se temelji na novim ciljevima održivog razvoja iz rujna 2015., kada je osnaživanje nastavnika bilo ponovno potvrđeno kao glavni prioritet u svim obrazovnim i razvojnim strategijama.
Svjetski dan učitelja slavi se svake godine diljem svijeta i okuplja vlade, multilateralne i bilateralne organizacije, nevladine udruge, privatne sektore, učitelje i stručnjake iz svih područja podučavanja. Obilježavanje toga dana postalo je prigoda za iznošenje  postignuća i razmišljanja o načinima za borbu protiv preostalih izazova za promociju učiteljske profesije, kao i akutni nedostatak nastavnika. Doista, prema UNESCO-vom Institutu za statistiku, svijet treba 69 milijuna učitelja ako želimo postići univerzalno osnovno i srednje obrazovanje do 2030. godine.

Živimo u vremenu u kojem su mnogi zaboravili da naši učitelji igraju veliku, ako ne najvažniju, ulogu u našem životu i ovo je prigoda iznova podsjetiti na to. Učitelji pomažu unaprijediti  znanje, razinu vještina, razviti pozitivne ljudske osobine te svoje učenike “oblikuju” u uspješne osobe u svakome pogledu. Dakle, trebali bismo se odgovornije odnositi prema učiteljima i osigurati im zaslužen status. Trebali bismo im iskazivati svoju zahvalnosti i dokazati da cijenimo njihovo, u današnje vrijeme, sve zahtjevnije zvanje. I to ne samo na Svjetski dan učitelja!

HVALA UČITELJIMA NE GOVORI SE SVAKI DAN, ALI KADA KAŽEMO, UISTINU TO I MISLIMO!

PROSVJED UMIROVLJENIKA

/in , /by

  SINDIKAT UMIROVLJENIKA HRVATSKE

10 000 Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 2

Tel/Faks: 01/ 46 55 146, 46 55 111/190

e-mail: suh@zg.t-com.hr – www.suh.hr

OIB 68205802695

Broj: 299-3/2017.

Zagreb, 25. rujna 2017.

ZAGREB, Manduševac, 12h
PULA, Trg Portarata, 12h
SPLIT, Zapadna obala, 12h
OSIJEK, Trg slobode, 12h
SLAVONSKI BROD, Korzo, 12h
ZADAR, Poljana Pape Ivana Pavla II.,16h 

ZAUSTAVIMO SIROMAŠTVO I PONIŽNJE U STAROSTI!

Sindikat umirovljenika Hrvatske je na svojoj 4. sjednici Predsjedništva, održanoj 25. svibnja 2017. godine u Zagrebu, usvojio Odluku o održavanju središnjeg umirovljeničkih prosvjeda u utorak 10. listopada 2017. godine, a zbog sve težeg položaja umirovljenika i starijih osoba, kao i inertnosti institucionalnih tijela glede rješavanja problema umirovljenika i starijih osoba.

Želimo podsjetiti i kako je pitanje rastućeg siromaštva umirovljenika ujedno i radničko pitanje, jer se time najdirektnije obezvrjeđuje rad, pa uz prekarni rad, dobivamo i prekarne mirovine, a konačni danak platit će upravo generacija koja ulazi u rad.

Tijekom 25 godina djelovanja SUH je pokrenuo brojne inicijative za izmjenu različitih zakona iz područja socijalne skrbi, prometa, obveznih odnosa, ovrha, poreza i doprinosa i inog, ali od strane vlasti izostaju konkretni odgovori. Institucionalni kanali očito nemaju efekta i prinuđeni smo organizirati središnji prosvjed na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, te prosvjede u Puli, Splitu, Zadru, Osijeku i Slavonskom Brodu, kako bismo se izborili za pokretanje dijaloga s vlastima i dostojanstvenije mirovine.

Nadali smo se kako će se kroz rad Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, gdje SUH ima tri predstavnika, ostvariti veći utjecaj na zakonske izmjene i promjene standarda umirovljenika i starijih na bolje. Na žalost, do danas je održana samo jedna sjednica i to za usvajanje okvirnog programa, što držimo neprihvatljivim jer umirovljenici nemaju vremena za čekanje, svakog dana su sve siromašniji i njihov je položaj sve teži. Danas su, uz bugarske umirovljenike, najsiromašniji u Europskoj uniji. Državne statistike nas, međutim, s radošću izvještavaju kako je konačno prestao rasti broj umirovljenika, ne shvaćajući da je to posljedica povećanog umiranja, ali i samoubojstava, usred siromaštva te socijalne i pravne nesigurnosti.

Drage kolegice i kolege, poznato vam je da trećina osoba starijih od 65 godina u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Udjel prosječne hrvatske mirovine u neto plaći najniži je od svih drugih u zemljama u okruženju – iznosi samo 37,7 posto, dok je u susjednim zemljama bio bitno viši (Mađarska i Makedonija – 62%, Slovenija – 60,2%; Crna Gora – 56,2%, Srbija – 49,8%; Kosovo – 47%; Bosna i Hercegovina – 43,4 i 42,5%).

No, ne samo da su hrvatske mirovine relativno, već su i realno najniže u široj regiji, jer u Hrvatskoj cijena hrane iznosi čak 91 posto prosjeka Europske unije, u Srbiji 69, a u Makedoniji samo 58 posto. Porazan je podatak kako hrvatska linija siromaštva iznosi 2.085 kuna, što znači da je blizu polovice mirovina prema ZOMO ispod linije siromaštva. K tome, Hrvatska, uz Španjolsku, ima najnižu pokrivenost starosnim mirovinama iz rada od samo 64 posto, za razliku od vrlo visoke pokrivenosti u drugim zemljama EU.

Drage kolegice, pozivamo vas na solidarnost i podršku u borbi protiv siromaštva i poniženja, jer je došao trenutak kad se u većem broju moramo okupiti na prosvjedu u Zagrebu i drugim gradovima, pa vam se obraćamo sa zamolbom da obavijestite svoje aktivistice i članice o prosvjedima umirovljenika kako bi se mogli pridružiti u odnosnim gradovima. Nadamo se da će koordinatorice Mreže doći na prosvjed i osobno te jedna i izraziti potporu na bini, a nadamo se i vašoj pisanoj potpori radi čitanja na skupovima.

Naši zahtjevi, koje vam prilažemo, radnički su zahtjevi. Na prosvjed ne pozivamo ni jednu političku stranku, već sindikate te organizacije civilnog društva za stare, mlade, osobe s invaliditetom i žene te nezaposlene branitelje.

Zahvaljujemo na razumijevanju i vjerujemo u vašu podršku, jer naši su zahtjevi presudni i za buduće umirovljenike, vaše sadašnje članove.

 

Zajedno smo jači!

 

Jasna A. Petrović,

predsjednica

 

 

 

SAD JE VRIJEME DA SE PODUZME PUNA ODGOVORNOST

/in /by

Predstavljamo izveštaj predstavnice Roma u Evropskom Parlamentu, Soraye Post, koji se odnosi na položaj Roma od strane Europskih vlada i kršenje njihovih ljudskih prava. Izveštaj pokazuje da se Europa nije baš proslavila u inkluziji ove najbrojnije manjine na Kontinentu. Izveštaj o raširenom anticiganizmu u Europskom društvu, urađen je na inicijativu Soraye Post i predstavila ga je prošle tjedan ispred Libe Komiteta.

Romkinja Soraya Post parlamentarka u EU iz Švedske,  poručuje da Europa mora priznati neuspjeh u integraciji Roma.

Fokus izvještaja je prvi ove vrste o široko rasprostranjenom ciganizmu. Ono što ja želim da predstavim je uzrok isključenosti i zašto postoji stigmatizacija Roma. Ovakva situacija je u svakoj od država članica. Recimo u Švedskoj koja je vrlo bogata i razvijena zemlja 80% Roma je nezaposleno. Nikada nismo prepoznali anticiganizam On postoji i na osobnom i na lokalnom nivou   srukturni je i veoma star. Mislim da je ovdje od kako su Romi stigli u Europi prije 800 godina.

Europa mora da prepozna svoju grešku. Države članice to moraju prepoznati. Ja sam također Romkinja i znam da sam rođena osuđena, zato što postoji toliko puno predrasuda i toliko toga protiv mene upravo zbog mojeg podrijekla. Sada je vrijeme da se poduzme puna odgovornost za ove ljude. Niko ne želi biti siromašan, niko ne želi da živi kao stoka, svi žele da njihova djeca idu u školu, niko ne želi da živi bez struje i vode.

Ako želimo biti ponosni građani Europe, to nećemo biti sve dok 10-12 miliona Roma žive potpuno isključeni od svega.

Libe komitet, parlamentarna grupa u Europski parlament, koji se sastoji od saveza socijalista i demokrata čiji je član Soraja Post, usvojio je ovo izvješće, a parlamentarci će uskoro raspravljati o tome u Europskom parlamentu.

 

Ramiza Memedi