Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se širom svijeta 10. prosinca, u spomen na datum kada je godine 1948. pod okriljem Ujedinjenih naroda usvojena Opća deklaracija o ljudskim pravima.
Ove godine, kada se obilježava 75. obljetnica od donošenja tog temeljnog teksta u povijesti ljudskih prava koji je svojim sveukupnim karakterom i sadržajem poslužio kao prekretnica i nadahnuće za daljnji razvoj suvremenog sustava promicanja i zaštite ljudskih prava na globalnoj razini, dobro je podsjetiti se na neke od njegovih glavnih poruka: riječ je o univerzalnom ljudsko – pravnom standardu za sve ljude i sve narode, „rođene slobodne i jednake u dostojanstvu i pravima“, bez obzira na „nacionalnost, mjesto stanovanja, spol, nacionalnu ili etničku pripadnost porijekla, boju kože, vjeru, jezik ili bilo koji drugi status“.
Glavne poruke Deklaracije u današnjem ambijentu obilježenom kršenjima ljudskih prava u oružanim sukobima širom svijeta, dodatno dobivaju na značenju i aktualnosti. Uz to, u brojnim regijama su česti slučajevi nasilja i represije prema ženama i djevojčicama kao i ugrožavanja prava na mirno okupljanje te na slobodu medija i izražavanja, a smrtna kazna se i dalje se izvršava u određenom broju zemalja. Dodatni izazov u promicanju ljudskih prava predstavlja razvoj digitalnih tehnologija, čime se napori za njihovu zaštitu sve više sele u online prostor.
U ovakvom globalnom okruženju, nužno je da se temeljna načela na kojima počiva Opća deklaracija o ljudskim pravima i dalje razvijaju i unapređuju, a jedan od putokaza u tom smjeru je i predstojeći visoki događaj posvećen upravo jubileju 75. obljetnice Deklaracije koji se pod okriljem Ujedinjenih naroda održava u prosincu u Ženevi. Na ovom glavnom ljudsko – pravnom događanju ove godine, aktivno sudjeluje i Republika Hrvatska, a koja će, kao i ostale članice Ujedinjenih naroda predočiti svoje rezultate i dati pledgeve kojima se predstavljaju budući napori i aktivnosti Hrvatske za primicanje i zaštitu ljudskih prava u zemlji i svijetu.
Žene iz romske populacije spadaju u jednu od najranjivijih i višestruko marginaliziranih društvenih grupa u Republici Hrvatskoj, regiji i opće u svijetu. Dosadašnja društvena istraživanja sagledavaju položaj romske populacije najviše iz perspektive ekonomske, socijalne i obrazovne isključenosti.
U što kraćem roku izgraditi sklonište za žrtve dječjeg ugovorenog braka
U što kraćem roku potrebno je osigurati sklonište za žrtve dječjeg ugovorenog braka, poručuje u razgovoru za Dnevno izvršna koordinatorica Centra za romske inicijative Fana Delija.
Naša sugovornica ukazuje da je problem dječjih ugovorenih brakova veoma specifičan, te da nije riječ o klasičnom problemu trgovine ljudima. Navodi da su ove godine prijavljena četiri slučaja, koja ukazuju na sumnju ugovorenog dječjeg braka.
Gđa Delija podsjeća da je početkom travnja potpisan Memorandum o suradnji između centara za socijalni rad i Centra za romske inicijative, te ističe da su u prethodna tri mjeseca organizirane tri akreditivne edukacije, koje su imale za cilj prepoznavanje dječjih ugovorenih brakova, te ukazivanje na važnost pravovremene reakcije u suzbijanju tog problema.
“Imali smo veliki odziv predstavnika centara za socijalni rad”, ističe Delija.
“Svi smo usmjereni ka jednom cilju”
Komentirajući potpisivanje Memoranduma o saradnji, Delija kaže da je sistem “shvatio koliko je bitno razmotriti te slučajeve”.
“Svi smo usmjereni ka jednom cilju. Nadamo se da će se naša suradnja unaprijediti”, navodi Delija.
Smatra da Ministarstvo rada i socijalnog staranja treba da prepozna problem dječjeg ugovorenog braka kao specifičan, te država mora dati maksimalnu podršku u izgradnji prvog nacionalnog skloništa za žrtve dječjeg ugovorenog braka.
Podsjeća da u Centru za romske inicijative intenzivno govore o problemu dječjih ugovorenih brakova još od 2011.
“Međutim, kroz cjelokupni proces, mi smo uvidjeli i ukazali na to da dječji ugovoreni brak nije klasičan problem trgovine ljudima, već jedan oblik. Samim tim, nemamo još uvijek adekvatne programe, ni način rada u procesu reintegracije same žrtve. Ne možemo žrtvu u kontinuitetu smještati u različita skloništa, koja nemaju program za žrtve dječjeg ugovorenog braka, niti imaju licencu za takvu vrstu rada.
Mi smo za sada jedina organizacija koja ima licencirani servis, odnosno nacionalnu SOS liniju za žrtve dječjeg ugovorenog braka i jedina organizacija koja ima licencu za psihološko savjetovanje za žrtve dječjeg ugovorenog braka. Ono što fali našoj organizaciji je sklonište kako bi mogli na adekvatan način da radimo i proces reintegracije i praćenje žrtve”, ističe Delija, dodajući da su u toj organizaciji često u riziku i od same zajednice.
“Mi kao organizacija i naše aktivistkinje, koje su najčešće u zajednici Roma i Egipćana, u kontinuitetu pratimo slučajeve i identificiramo ih. Svakodnevno smo u riziku od same zajednice, da nas i fizički napadnu”, navodi Delija.
Proces izviđaja traje veoma dugo
Ukazuje i da proces izviđaja, odnosno procesuiranje samih slučajeva, traje veoma dugo.
“Nama se gube žrtve, jer se rasporede kroz različita skloništa i mi ne možemo adekvatno, ni pravovremeno da pratimo šta se dešava sa njima, na koji način se vraćaju kod bioloških roditelja. Najčešće imamo rezultat da su već postale majke, preko noći se udale ili su im ugovorili negdje drugo brak”, kaže Delija.
I pored, kako kaže, podrške Ministarstva, apeluje na državu da stvori uvjete da se suzbiju takve pojave.
“Moramo imati sklonište za žrtve dječjeg ugovorenog braka, ne za žrtve trgovine ljudima, jer su to dva različita pojma. Na drugoj strani, neophodno je u kontinuitetu raditi i sa samom zajednicom, ali se ne smiju zaboraviti ni relevantne institucije u smislu senzibilnosti prema toj problematici. Mora se hitno i pravovremeno reagirati. Svakako, ukoliko želimo da pošaljemo povratnu informaciju zajednici, ne smijemo da dozvolimo da procesuirani slučajevi traju više od godinu u procesu izviđaja, jer mi na taj način gubimo motivaciju i značaj zašto je bitno prijaviti počinioca…
Ako te slučajeve blagovremeno, bez odgađanja procesuiramo i vratimo pozitivnu informaciju zajednici da se počinilac kaznio, mi ćemo time smanjiti ugovorene brakove. Na drugoj strani, ako šaljemo informaciju da je počinilac osuđen ispod minimuma za krivično djelo trgovina ljudima zbog sklapanja nedozvoljenog braka – kakvu poruku šaljemo zajednici – da iako ugovore brak i ako uzmu nekoliko hiljada eura, da će taj počinilac dobiti dvije godine zatvora”, navodi Delija.
Važna pravovremena reakcija
Prema njenim riječima, zajednica još uvijek smatra da čini najbolje svom djetetu ako mu ugovori brak.
“Broj identificiranih slučajeva zavisi od naših aktivnosti na terenu…U posljednje vrijeme pojavljuju se problemi da navodno dijete samovoljno pristupa vanbračnoj zajednici, kako bi se izbjegle zakonske norme. Uvijek prijavljujemo da dijete pokušava da zasnuje vanbračnu zajednicu, ali u skladu sa zakonom ne može to uraditi prije navršenih 16 godina. Potom tražimo da se dijete vrati. Poenta je na koji način se nadgleda samo dijete. Nadamo se da ćemo potpisivanjem Memoranduma, obuka imati u vidu i taj dio – kada se dijete vrati u biološku porodicu da nadzor centara za socijalni rad bude adekvatan i pravovremen. Kada je riječ o dječjem ugovorenom braku, mora pravovremeno da se reagira i u kontinuitetu da se nadgleda”, kaže Delija.
“Vjerujem da zajednica svakog dana sve više zna koje su posljedice dječjeg ugovorenog braka”
Naša sugovornica naglašava da Centar za romske inicijative, kao i druge organizacije, ukazuju na značaj obrazovanja i drugih vrijednosti.
Ipak, kaže da u romskoj zajednici još uvijek postoji veliki utjecaj – da je jedina vrijednost zasnivanje ranog braka. Vjeruje, međutim, da dolazi do osvješćivanja.
“Vjerujem u to da zajednica svakog dana sve više zna koje su posljedice dječjeg ugovorenog braka, da veliki broj mladih zna za posljedice, s obzirom na to da naša organizacija ima i vršnjačke edukatore, koji ukazuju na posljedice, ali i kroz primjere dobre prakse zašto nije dobro zasnivati vanbračnu zajednicu u tom ranom periodu. Da ne govorimo o stvarima gdje je dječji ugovoreni brak jedan oblik trgovine ljudima”, kaže Delija.
Prema njenim riječima, najčešće se ugovaraju brakovi djevojčicama od 14 do 16 ili 17 godina.
“Postoje i slučajevi djevojčica koje su bile mlađe, ali su rijetki”, navodi Delija.
Ističe da ekonomski položaj zajednice nije ključan za ugovoreni brak. “Ugovoreni brak se dešava i kod bogatih ljudi, što govori o tome da to nije problem siromaštva”, zaključuje Delija u razgovoru za Dnevno.
Ženske organizacije i inicijative organizirale su 21.kolovoza 2023. javnu akciju „Sigurnost žena je odgovornost države“ u više od 20 gradova u Hrvatskoj.
U ovoj akciji sudjelovalo je više od 40 različitih organizacija i inicijativa.
Akciji su se pridružile žene sa svojim samostalnim akcijama i izlascima na ulice s porukom #stani kako bi iskazale solidarnost sa žrtvama femicida i ukazale na problem nasilja nad ženama na koji država nema adekvatan odgovor.
Problem nasilja nad ženama je univerzalan problem. Razlog eskalacije broja ubojstava žena je u nedostatku strateškog pristupa ovoj temi i nepostojanja učinkovitih Nasilje nad ženama nije elementarna nepogoda. Ono je najpredvidiviji zločin upravo zbog dugotrajnosti nasilja od strane bliskog počinitelja i zakazivanja sustava zaštite koje prethodi ubojstvu. i sustavnih mjera prevencije nasilja.
01.listopada ove godine (2023) će biti 5. godina od stupanja na snagu Istambulske konvencije a država nije ništa poduzela kako bi se osigurala njena dosljedna primjena. Zakon o zaštiti od obiteljskog nasilja osim što ne obuhvaća sve oblike rodno uvjetovanog nasilja, nanio je ženama strašnu štetu tretirajući nasilje nad ženama kao prekršaj, izjednačavajući ga s vožnjom bez karte u tramvaju. (Halter)
Prvi puta žene izašle na ulicu sa zahtjevima vezano za zakonsku regulaciju femicida još u 12. mjesecu. Od tada kontinuirano zagovaramo promjene u zakonodavstvu i praksi koja se tiče femicida.
Na prosvjedu ispred Ministarstva pravosuđa okupilo se 50-ak žena, a držeći plakat s natpisom “Sigurnost žena je odgovornost države”, na nekoliko minuta blokirale su dio prometnice u Vukovarskoj ulici. Zaustavljeni automobili odazvali su se pozivu udruga s njihovih plakata da “potrube da ih ministar čuje”.
U akciji “Sigurnost žena je odgovornost države”, ženske organizacije predale su zahtjeve za bolju zaštitu žena od nasilja Ministarstvu pravosuđa, ispred kojeg su u neplaniranom razgovoru državnu tajnicu Vedranu Šimundžu-Nikolić upozorile na manjkavosti zakona. Očekujemo hitno očitovanje ministra na naše zahtjeve:
1. da Vlada hitno osnuje radnu skupinu koja će raditi na donošenju zakonskih rješenja za reguliranje femicida;
2. definiranje femicida kao zasebnog kaznenog djela u Kaznenom zakonu;
3. donošenje zakona koji će regulirati sve oblike nasilja nad ženama i staviti sankcioniranje nasilja nad ženama isključivo u kaznenu sferu;
4. donošenje Nacionalne strategije koja uključuje sve oblike nasilja nad ženama, u skladu s Istambulskom Konvencijom i s predviđenim sredstvima za provedbu u državnom proračunu.
Zahtjeve udruga zaprimila je državna tajnica Ministarstva pravosuđa i uprave Šimundža-Nikolić. Istaknula je kako je ministarstvo kontinuirano mijenja i sustavno osnažuje odredbe zakona da bi se žrtva primjerenije zaštitila, i da bi se na vrijeme prepoznali rizici od nasilja nad ženama.“Mi i sada sagledavamo i mijenjamo odredbe zakona i provedbenih propisa, sve sa ciljem da se zaštiti žrtva nasilja, odnosno strože sankcioniraju počinitelji”, rekla je Šimundža-Nikolić istaknuvši da će zakonske promjene biti u javnom savjetovanju za mjesec dana.
Akcije su održane u Belom Manastiru, Pakracu, Malom Lošinju, Trogiru, Glini, Korčuli, Vukovaru, Virovitici, Križevcima, Korenici, Šibeniku, Karlovcu, Bjelovaru, Zadru, Dubrovniku, Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu, Zagrebu te u Brodu na Kupi, Prviću, Brijunima i drugim mjestima gdje su se žene zatekle i stale kako bi izrazile solidarnost sa žrtvama femicida i zahtijevale konkretne mjere od državnih institucija.
Žene još jednom glasno poručuju da je dosta nasilja i da je vrijeme da država preuzme punu odgovornost za njihovu sigurnost!
Romi se širom Europe i dalje suočavaju sa nedostatkom integracije, marginalizacijom i diskriminacijom. Samo otprilike 43% Roma u EU ima plaćeni posao, dok ih u Republici Hrvatskoj posao ima 41%, što je daleko ispod općeg europskog prosjeka zaposlenosti od 72%. Više od 50% Roma u EU živi u vlažnim ili mračnim kućama bez odgovarajućih sanitarnih čvorova, dok ih u Republici Hrvatskoj u takvim uvjetima živi 55%. U EU 22% Roma nema tekuću vodu, a u RH 20%. Brojke o obrazovanju Roma također su vrlo obeshrabrujuće. U EU 52% romske djece u dobi od šest do 15 godina pohađa škole u kojima su svi ili većina učenika Romi, a isto se odnosi na 53% romske djece u Republici Hrvatskoj što je 13% više od rezultata istraživanja provedenog 2016. godine.
Iako su u Nacionalnom planu za uključivanje Roma od 2021. do 2027. dobro prepoznati problemi romske zajednice, prateći Akcijski plan nije dovoljno ambiciozan, ne sadrži dovoljno mjera za realizaciju postignutih ciljeva, a aktivnosti koje su njime predviđene često su već postojeće aktivnosti nadležnih tijela.
Romski učenici su i dalje suočeni sa segregacijom u obrazovanju. Stoga podsjećamo da smo u Izvješću za 2021. godinu MZO-u preporučili da izradi Akcijski plan desegregacije, što još nije učinjeno. U međuvremenu se praksa izdvajanja romskih učenika u zasebne razrede i dalje nastavlja. Sredinom 2022. godine su škole koje pohađaju romski učenici dostavile podatke iz kojih proizlazi da ova praksa postoji u deset škola, od kojih je pola u Međimurju. Osim segregiranih razreda, dvije škole imaju potpuno segregirane područne škole, što znači da učenici koji ih pohađaju niti izvan nastave nemaju doticaj s djecom iz većinskog stanovništva, što nedvojbeno onemogućuje njihovu integraciju. (Izvještaj Pučke pravobraniteljice).
Djeca romske nacionalnosti u hrvatskom obrazovnom sustavu kontinuirano doživljavaju neku vrstu diskriminacije. Sve to ovisi od učitelja i nastavnika koji rade sa romskom djecom. Djeca dolaze u školi sa određenim predrasudama prema romskoj djeci koje su čuli od svojih roditelja te romsku djecu svoje prijatelje diskriminiraju ne znajući jeli je istina ili nije. Dosta romske djece napuštaju osnovnoškolsko obrazovanje upravo zbog diskriminacije, jer su svakodnevno izloženi vrijeđanju po nacionalnoj osnovi. I dalje postoje predrasude kod nastavnike i roditelje druge djece, nastavnici nisu senzibilizirani prema romskoj djeci, nemaju podršku nastavnika niti roditelja i dr. Pojedine škole romsku djecu zadržavaju dok ne navrše 15 godina, onda ih ispuše uz to da više ne moraju pohađati školu. Jedva čekaju da ih se riješe.
Romskoj djeci je potrebno posebno posvetiti pažnju, jer zbog socijalne isključenosti i predrasuda koja su usmjerena na njih, spadaju u jednu od najranjivijih skupina djece u društvu. Često puta romsku djecu smjeste u prilagođene programe koji bi trebali biti namijenjeni djeci sa smanjenim psihofizičkim sposobnostima. Romsku djecu često smještaju u takve programe zbog slabog poznavanja hrvatskog jezika ili ako su malo problematični. Djecu se na taj način isključuje iz normalnog tijeka školovanja do kraja. Bez obzira na uložene napore da se iskorijeni diskriminacija posebno kod djece koje pohađaju osnovnoškolsko obrazovanje, diskriminacija prema romskim učenicima nažalost i dalje postoji. I dalje postoje čista romska odjeljenja, gdje se djeca susreću sa nizom problema, ne mogu steći adekvatno znanje jer ne poznaje dobro hrvatski jezik a nemaju pomoć u učenju hrvatskog jezika i dr.
Iako neka romska djeca uspije završiti željeno obrazovanje, jako su diskriminirani na tržištu rada, oni će se teško zaposliti u svojoj struci. Zato im se treba dati šansa i mogućnost te ih zaposliti u struci kako bi dali svoj doprinos u okviru svoje mogućnosti i pokazali da i oni mogu raditi ono za što su se obrazovali.
Obrazovanje je najveća čovjekova vrijednost i oružje koje može promijeniti ne samo položaj i uvjete u svojoj obitelji, već s malo truda promijeniti će i položaj u romskoj zajednici, posebno onih koji žive u izdvojenim naseljima i koji su prepušteni sami sebi.
Osim zakonskih izmjena predviđen je i niz pratećih mjera, a predviđa se i veća podrška žrtvama u prekršajnom postupku. Značajan pomak svakako predstavlja i uvođenje specijalizacija sudaca/kinja za rad na predmetima nasilja u obitelji.
Jučer, 13. rujna održan je sastanak u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu povodom predstavljanja mjera za suzbijanje nasilja nad ženama i zaštitu prava djece s premijerom Andrejem Plenkovićem, predstavnicima nadležnih ministarstava, Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, predstavnicama Autonomne ženske kuće Zagreb, Centra za žene žrtve rata ROSA, Inicijative #Spasime,
SOS Rijeka, B.a.b.e, Domine iz Splita, Udruge za podršku žrtvama i svjedocima, predstavnicom zaklade Solidarna i predstavnicom Caritasa.
Plenković u razgovoru s predstavnicama ženskih organizacija (Foto: Vlada.hr)
Premijer je naglasio da će izmjene i dopune paketa zakona iz područja kaznenog i obiteljskog prava do kraja sljedećeg tjedna biti puštene u javnu proceduru. Izmjene i dopune se odnose na Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Obiteljski zakon i Zakon o sudovima. Uvodi se novo kazneno djelo pod nazivom „teško ubojstvo ženske osobe“ i propisuje se nezastarijevanje kaznenog progona i izvršavanja kazne zatvora, predviđene su veće kazne za silovanje, povećava se kazna za teško kazneno djelo protiv spolne slobode, ukida se zastara kaznenog progona za seksualno zlostavljanje djeteta, a seksualno uznemiravanje i nametljivo ponašanje postaje isključivo kazneno djelo. Također se proširuju okolnosti koje su od utjecaja na visinu izrečene kazne i mogućnost određivanja zaštitnog nadzora po punom izvršenju za kaznena djela protiv braka, obitelji i djece. Uvodi se i pravo na žalbu protiv mjera opreza i prilikom izricanja mjera sud mora uzeti u obzir očitovanje žene o procjeni opasnosti, a u slučaju kršenja mjera opreza sud je dužan u roku od 24 sata donijeti rješenje o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom. Policija može uhititi okrivljenika kada postoji osnovana sumnja da je prekršio mjeru opreza ili kada žrtva prijavi da se krši mjera, a kod izricanja mjere opreza i zabrane približavanja sud će morati i izreći minimalno 50 metara udaljenosti (na što postoji prigovor i zahtijeva se 100 metara).
Također se navode brojne izmjene u Zakonu o sudovima prema kojima će pravosudni sustav morati postupati (primjerice obaveza suda da putem policije obavijesti ženu o ukidanju istražnog zatvora, obavezno ispitivanje bliskih osoba na dokaznom ročištu, uzimanje u obzir rizičnih faktora za eventualno ponavljanje nasilja i očitovanja žene o opasnosti za njenu sigurnost, kao i pravo žalbe na odluku suda, obaveza ispitivanja žrtve seksualnog nasilja i nasilja putem audio video linka i obvezna anonimizacija svih podataka na temelju kojih se može otkriti identitet svih žrtava).
Osim zakonskih izmjena predviđen je i niz pratećih mjera, a predviđa se i veća podrška žrtvama u prekršajnom postupku (usklađuje se sa pravima žrtava u kaznenom postupku). Značajan pomak svakako predstavlja i uvođenje specijalizacija sudaca/kinja za rad na predmetima nasilja u obitelji i u tim postupcima će moći suditi samo oni suci koji će prolaziti kontinuiranu edukaciju/stručnu izobrazbu.
Cijeli niz izmjena Obiteljskog zakona ima za cilj usklađivanje sa Istanbulskom konvencijom, a posebno u domeni brakorazvodnih parnica i odlučivanja o skrbi djeteta. Vezano uz odbacivanje koncepta “otuđenja djeteta”, resorni ministar Marin Piletić je uputio pojašnjenje i zabranu socijalnim zavodima, a sudove informirao o preporukama GREVIO-a i Posebne izvjestiteljice Reem Alsalem o štetnosti navedenog pseudoznanstvenog koncepta na prava i interes žena i djece žrtava nasilja.
Predstavnice ženskih organizacija su pozdravile predložene mjere i istaknule da se radi o zahtjevima koje su upućivale dugi niz godina, a također su izrazile zabrinutost za njihovu provedbu odnosno primjenu u praksi.
Predstavnica Centra za žene žrtve rata ROSA Nikolina Zec je skrenula pozornost na praznine koje postoje vezano za druge forme muškog nasilja prema ženama koje su i nadalje neprepoznate. Navela je kako je suštinska kritika GREVIO-izvještaja RH upravo reduciranje nasilja prema ženama na nasilje u obitelji i kako je neophodna sveobuhvatna strategija koja prepoznaje i obuhvaća sve oblike nasilja prema ženama poput takozvanih prisilnih brakova i ostalih eufemizama poput dječjih brakova, ranih brakova i sl. što u praksi znači trgovanje ženama i djevojčicama u svrhu seksualnog iskorištavanja. “Sutra će na tu temu odlučivati i Europski parlament i nadam se podršci preživjelima i promjeni dosadašnje prakse po tom pitanju koja je i u Hrvatskoj loša. Hrvatska je donošenjem Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u ratu postala primjer dobre prakse ostalim državama, uključujući i one koje preuzimaju taj zakon u situacijama rata što pokazuje da imamo kapaciteta za autonomnu promjenu postojećih politika i na ovom području neovisno o regionalnim mehanizmima i da se nada će do takvih promjena i doći. Područje nasilja prema ženama obuhvaća više resornih ministarstva koji su međusobno nepovezani u radu kada je riječ o temi nasilja prema ženama te sam osobno očekivala i predstavnike drugih ministarstva na današnjem sastanku”, istakla je Zec.
Ana Pecotić
Ana Pecotić: Koncept “otuđenja od roditelja” bit će zabranjen
Sjednicu i značaj ovog iskoraka Vlade komentirala je za H-AlterAna Pecotić iz inicijative #Spasime: “Ovo je prvi put otkako postoji naša inicijativa da smo vidjele konkretne promjene koje je Vlada predložila i koje su zaista velike, zadiru u više područja i nisu samo zakonodavne prirode i govore nam da postoji stvarna politička volja. Jer kad se govori o nasilju svi ga osuđuju, no kada dođe do toga da se nešto konkretno napravi, stvari počinju zapinjati zato što je sustav toliko duboko kontaminiran i problemi su međusobno povezani. Premijer je na početku naglasio da je Vlada napravila već dosta stvari u suzbijanju nasilja nad ženama, no to su, pokazalo se, sve bile kozmetičke promjene.
Na sjednici je premijer govorio direktno o ‘nasilju nad ženama’, što naglašavam jer se do sada izbjegavala ta konstrukcija i uvijek se govorilo o nasilju u obitelji, što je također jako važno. Tome su naravno doprinijela izvješća više međunarodnih tijela i rad nevladinog sektora, a izvještaj GREVIO-a je pokazao da je situacija u Hrvatskoj poražavajuća, da je implementacija Istanbulske konvencije po mojoj slobodnoj procjeni na dva posto. Svaka od predloženih promjena je značajna, s obzirom da se tiču različitih područja i vidi se da se tu ozbiljno promišljalo. Jedna od značajnih promjena je svakako to da je korištenje pseudoznanstvenoh koncepta ‘otuđenja od roditelja’ doslovno zabranjeno.
Ne treba stati na tome, neće se time sve riješiti. Pojam ‘otuđenja od roditelja’ ima svoje inačice u vidu manipulacije, nesuradljivosti, proglašavanja majki koje prijave nasilje nekompetentnim roditeljima. Stanje je takvo da je sustav u praksi na strani nasilnika, zapravo u velikoj mjeri radi nesvjesno protiv žrtve, tako da je ovo zapravo tek početak. Jedan od bitnih pomaka je i osnivanje alimentacijskog fonda za žene, jer je alimentacija veliki problem i budući da roditelji, najčešće očevi ne plaćaju alimentaciju, stoga je veliki pomak što će država na sebe preuzeti uzdržavanje djece u takvim slučajevima. Jedna od stvari na kojima država jako kiksa je implementacija članka 31 Istanbulske konvencije, s kojim je naš Obiteljski zakon praktički u koliziji, a koji zahtijeva da se obiteljsko nasilje uzima u obzir kod određivanja roditeljske skrbi. Sve predložene mjere su zaista važne i evidentno je da će se sada nešto promijeniti, premda će biti jako puno otpora jer je u sustavu puno partikularnih pa i osobnih interesa. No vladajući imaju mehanizme da se ozbiljno krene s promjenama ako to stvarno žele, a nama se čini da je tako”.
Za provedbu natječaja razvijen je novi sustav prijave putem aplikacije eStipendije. Kandidati i kandidatkinje aplikaciji mogu pristupiti putem online servisa za građane preko portala ePisarnica Grada Zagreba odabirom usluge e-Stipendije na sljedećoj poveznici: https://e-pisarnica.zagreb.hr/ePisarnica/#/
Video koji pokazuje proces prijave kroz aplikaciju eStipendije možete pogledati na poveznici https://youtu.be/RpTHlegCUMQ
NEW YORK—Zaklade Otvorenog društva danas su objavile da obećavaju 100 milijuna eura (109 milijuna dolara) za osnaživanje i razvoj europskih romskih zajednica—obilježavajući novu etapu u tri desetljeća podrške organizacije Romima.
Obveza financiranja, koja traje do 2030., bit će isporučena kroz novu neovisnu zakladu sa sjedištem u Bruxellesu, koja će biti prva institucija tog razmjera i djelokruga kojom će upravljati čelnici Roma kada bude pokrenuta sljedeće godine. Osim što će postati novi kanal za potporu Otvorenog društva za ciljeve Roma, nova će zaklada također nastojati razviti dodatne izvore financiranja kako bi unaprijedila svoju misiju.
Objavljujući obećanih 100 milijuna eura, Alexander Soros, predsjednik Zaklade otvorenog društva, rekao je: „S novom generacijom iznimnih romskih vođa koji određuju strategiju i prioritete financiranja, uvjeren sam da će nova zaklada biti dinamična snaga — posvećena ostvarenju punog potencijala Roma i prevladavanju duboko ukorijenjenih prepreka s kojima se suočavaju. Učinit ćemo sve što možemo kako bismo podržali zakladu i njezino vodstvo u misiji koja će koristiti ne samo Romima, već i Europi u cjelini.
” Zaklade Otvorenog društva vodeća su privatna podrška europskim Romima — najvećoj etničkoj manjini na kontinentu — od ranih 1990-ih, kada je njihov cilj prvi prihvatio osnivač Otvorenog društva, George Soros.
Nova Zaklada Roma za Europu radit će s romskim skupinama na zapadnom Balkanu, istočnoj Europi, Španjolskoj, Italiji i Njemačkoj. Vodit će je Željko Jovanović, koji od 2010. nadzire Ured za romske inicijative Otvorenog društva.
Zaklada će naslijediti i razvijati osnivačka partnerstva Otvorenog društva s četiri vodeće romske inicijative: Europski romski institut za umjetnost i kulturu;
Inicijativa za razvoj romskog poduzetništva, Romi za demokraciju;
i Fond za obrazovanje Roma.
Također će nastaviti rad Otvorenog društva s nizom nacionalnih romskih pokreta, uključujući Aresel u Rumunjskoj, Opre Roma u Srbiji, Kethane u Italiji, Romsku stalnu konferenciju u Bugarskoj i Avaja u Sjevernoj Makedoniji, između ostalih.
Jovanović, koji će biti izvršni direktor nove zaklade, rekao je: “Radit ćemo sa svima onima koji mogu unaprijediti našu misiju – spojiti izborni i ekonomski potencijal najveće manjine u Europi s glasom njezinih najvjerodostojnijih zagovornika, saveznika koji nas podržavaju i utjecajnih prijatelja.
Naš će cilj biti izgraditi temelje koji ne samo da donose pozitivne promjene za Rome, već i doprinose europskoj budućnosti utemeljenoj na pravdi i poštenju.”
Potpora Otvorenog društva Romima uključuje:
Europski romski institut za umjetnost i kulturu, pokrenut 2017. godine, bio je prvi institut te vrste posvećen promicanju romskog ponosa i razbijanju predrasuda protiv Roma kroz umjetnost.
Inicijativa za razvoj romskog poduzetništva, koja od 2016. nastoji ekonomski osnažiti romske zajednice podupiranjem malih poduzeća u vlasništvu Roma.
Romi za demokraciju, program čiji je cilj promicanje sudjelovanja Roma na izborima i demokratske zastupljenosti.
Romski obrazovni fond, osnovan 2005. za pružanje stipendija i bespovratnih sredstava za promicanje visokokvalitetnog, inkluzivnog obrazovanja za romske učenike u srednjoj, istočnoj i južnoj Europi te Turskoj.
S godišnjim proračunom od preko 1 milijarde dolara (917 milijuna eura), Fondacija otvorenog društva je grupa najvećeg svjetskog privatnog financijera koje rade na unapređenju pravde, slobode izražavanja i jednakosti. Novi pristup potpori romskim pitanjima dolazi u pozadini šire rekalibracije načina na koji Otvoreno društvo djeluje diljem svijeta.
100 MILLION EUROS HAVE BEEN ALLOCATED FOR THE STRENGTHENING OF THE ROMA
NEW YORK—The Open Society Foundations today announced it is pledging €100 million ($109 million) to the empowerment and development of Europe’s Roma communities—marking a new stage in the organization’s three decades of support for the Roma people.
The funding commitment, running until 2030, will be delivered through a new independent foundation, headquartered in Brussels, that will be the first institution of its scale and scope to be managed by Roma leaders when it launches next year.
In addition to becoming the new channel for Open Society support for Roma causes, the new foundation will also seek to develop additional funding sources to advance its mission.
Announcing the €100 million pledge, Alexander Soros, chair of the Open Society Foundations, said:
“With a new generation of exceptional Roma leaders determining strategy and funding priorities, I am confident the new foundation will be a dynamic force—dedicated to realizing the full potential of the Roma people, and overcoming the deep-rooted barriers they face. We will do everything we can to support the foundation and its leadership in a mission that will benefit not only the Roma, but Europe as whole.”
The Open Society Foundations has been the leading private supporter of Europe’s Roma—the continent’s largest ethnic minority—since the early 1990s, when their cause was first embraced by Open Society’s founder, George Soros.
The new Roma Foundation for Europe will work with Roma groups in the Western Balkans, Eastern Europe, Spain, Italy, and Germany. It will be headed by Zeljko Jovanovic, who has overseen Open Society’s Roma Initiatives Office since 2010.
The foundation will inherit and develop Open Society’s founding partnerships with four leading Roma-led initiatives: the European Roma Institute for Arts and Culture; the Roma Entrepreneurship Development Initiative, Roma for Democracy; and the Roma Education Fund. It will also continue Open Society’s work with a range of national Roma movements, including Aresel in Romania, Opre Roma in Serbia, Kethane in Italy, Roma Standing Conference in Bulgaria, and Avaja in North Macedonia, among others.
Jovanovic, who will be executive director of the new foundation, said:
“We will work with all those who can advance our mission—to combine the electoral and economic potential of the biggest minority in Europe with the voice of its most credible advocates, supportive allies, and influential friends. Our goal will be to build a foundation that not only delivers positive change for Roma, but that also contributes to a European future grounded in justice and fairness.”
Open Society’s support for the Roma has included:
The European Roma Institute for Arts and Culture, launched in 2017, which was the first institute of its kind dedicated to promoting Roma pride and dispelling anti-Roma prejudice through the arts.
The Roma Entrepreneurship Development Initiative, which since 2016 has sought to empower Roma communities economically by supporting Roma-owned small businesses.
Roma for Democracy, a program aimed at promoting Roma participation in elections and democratic representation.
The Roma Education Fund, established in 2005 to provide scholarships and grants promoting high-quality, inclusive education for Roma students in Central, Eastern, and Southern Europe, and Turkey.
With an annual budget of over $1 billion (€917 million), the Open Society Foundations are the world’s largest private funder of groups working to advance justice, free expression, and equity. The new approach to support for Roma issues comes against the background of a broader recalibration of the way Open Society works around the world.
Povijest romskog stanovništva od njihovih migracija s Indijskog potkontinenta do europskih država bila je većinom obilježena razdobljima progona što je dovodilo i do njihovih (nerijetkih) stradanja. Romske migracije bile su usmjerene i na hrvatska područja koja naseljavaju od druge polovine 14. st., a njihov suživot s neromskim stanovništvom bio je slično konfliktan kao i u drugim europskim zemljama. Jedan od vrhunaca progona romskog stanovništva u mnogim europskim zemljama dogodio se za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Posljedica takvog progona bilo je stradanje nekoliko stotina tisuća Roma diljem Europe.
Jedan od izvora koji se koristio jesu svjedočanstva Roma i neroma o odnosu prema njima u navedenom logoru, a koja su većinom zabilježena nakon rata.
Početkom Drugoga svjetskog rata u nacistički model prema Romima uvrštene su mjere poput deportacije Roma u koncentracijske logore, gdje su bili mučeni, korišteni kao radna snaga i ubijani što je dovelo do njihova masovnog stradanja.
Rezultat takve politike bio je genocid nad Romima koji sami Romi nazivaju porajmos („komadanje“, „fragmentacije“, „uništenje“) ili sve češće samudaripen (hrv. potpuno uništenje/ubijanje), pojmovima sličnim pojmu holokausta.1
RASNI ZAKONI
Profašistički ustaški pokret predvođen Antom Pavelićem instaliran je na vlast početkom travnja 1941. uz pomoć i podršku sila u državi koju je nazvao Nezavisna Država Hrvatska.
Ustašku vlast karakterizirao je diktatorsko-autoritaran režim koji je provodio rasističku nasilno-represivnu politiku prema manjinskom stanovništvu, posebice prema srpskom, židovskom i romskom stanovništvu. Ustaški pokret je ubrzo po dolasku na vlast preuzeo nacistički anticiganski model, koji je ponajprije bio vidljiv usvajanjem rasnih zakona: 30. travnja 1941. vlasti su donijele Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti i Zakonsku odredbu o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda.
Istoga dana donesena je Zakonska odredba o državljanstvu kojom je državljanstvo definirano pripadnošću arijevskom porijeklu stanovnika. Tim zakonima Romi su kao dio nearijevskog stanovništva ostali bez zaštite države i svojih građanskih prava. Osim toga, u navedenim zakonima primjetan je utjecaj Nürnberških zakona, posebice u definiranju arijevskog porijekla.
Romi su bili zatočeni i sustavno ubijani u logorima nacističke Njemačke, kao i u logorima zemalja nacističkih saveznika. U znak sjećanja na jedan od najstrašnijih genocida, diljem Europe na današnji se dan 2. 08., održavaju se komemoracije, a obilježavanje tog datuma podržalo je i Vijeće Europe. Na ovaj datum, 2. kolovoza 1944. godine, ubijeno je preostalih 2897 Roma u koncentracijskom logoru Auschwitz.
Središnje obilježavanje u Hrvatskoj održava se na romskom groblju Uštica u Spomen području Jasenovac.
Prema podacima koje posjeduje Memorijalni centar u Jasenovcu, u tom logora nastradalo je 16.173 Roma ubijenih u Jasenovcu, od kojih je 5688 muškaraca, 4877 žena i 5608 djece , a najveći broj Roma je ubijen u ljeto 1942. godine. Iz podataka s popisa stanovništva nakon 1945. godine.
Najveća masovna hapšenja i pokolji dogodili su se sredinom 1942. godine, a nakon što su ustaške vlasti 19. svibnja donijeleodluku o deportaciji Roma u Jasenovac. Popis romskih žrtava u Jasenovcu i drugim stratištima tog vremena nikad neće biti konačan jer se Rome po dolasku u sabirne centre nije poimence popisivalo već su se brojali vagoni Roma dovezeni na stratište. Tako npr., prema arhivi logora Jasenovac 5. lipnja 1942. godine u Jasenovac iz Županje je dovedena željeznička kompozicija s 83 vagona koja su bila prepuna slavonskih i srijemskih Roma.
Selo Uštica u kojem se održava komemoracija bilo je svojevrsno predvorje koncentracijskog logora Jasenovac, a kojem su prije Drugog svjetskog rata živjeli Srbi, a u njega su se dovozili deportirani Romi. Mnogi su već tamo likvidirani. Na mjestu stradanja danas je 21 grobnica što je rijetkost za stradanja Roma u Drugom svjetskom ratu.
Na obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, sudjeluju predstavnici Roma iz Hrvatske i susjednih zemalja, najviših državnih institucija, veleposlanstava, vjerskih zajednica, romskih nevladinih organizacija, organizacija za ljudska prava, udruga antifašista te jedinica lokalne i područne samouprave.
