O D L U K U

Klasa:022-03/18-02/08

Urbroj:50438-18-03

Zagreb, 6. prosinac 2018

Na temelju Nacionalne strategije za uključivanje Roma, za razdoblje  2013. do 2020. godine,pratećeg Akcijskog plana i Izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i projekcija za 2019. i 2020. godinu od 3. prosinca 2018. godine, Savjet za nacionalne manjine na temelju članka 36. stavka 10,a u vezi s člankom 35. stavka 4.Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (Narodne novine“ broj 155/02 i 80/10), na 81 (telefonskoj) sjednici održanoj  6.prosinca 2018, donio je slijedeću:

O D L U K U

o raspodjeli sredstva A 732003 potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina-romske nacionalne manjine, jednokratna pomoć jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave-363 Pomoći unutar općeg proračuna;3631Tekuće pomoći unutar općeg proračuna

Dodjeljuje se Općini Nedelišće iznos od 100.000,00 kuna za izradu III izmjena i dopuna Detaljnog plana uređenja naselja Parag, stvaranje planskih prostornih preduvjeta u k.o..Trnovec.

Dodjeljuje se Gradu Valpovu iznos od  50.000,00 kuna za sanaciju i popravak dijela ceste u ulici S.S.Kranječević , u romskom naselju .

Dodjeljuje se Gradu Kutini 150.000,00 kuna za nastavak izgradnje i opremanje doma za potrebe pripadnika romske nacionalne manjine u Radićevoj ulici u Romskom naselju.

 

Predsjednik Savjeta

Aleksandar Tolnauer,v.r.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Jedino dosljedna primjena zakona, uz odgovarajući rad nadležnih organa, može popraviti poštivanje ljudskih prava Roma. Država je dužna pomoći onima koji hoće izgraditi pravedniji i prosperitetniji život“.

Nasilje nad ženama manifestacija je povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, koji su doveli do dominacije nad ženama, diskriminacije žena od strane muškaraca i do sprečavanja punog napretka žena.

U posebno ugrožene kategorije su žene, dok žene Romkinje su diskriminirane u više oblasti, jer većina njih nisu uspjele završiti niti osnovnu školu te su neobrazovane, nezaposlene, ne poznaju hrvatske mehanizme o ljudskim pravima  i danas su vrlo često predmetom manipulacije kako u društvu tako i u svojoj vlastitoj zajednici.

Romkinje su diskriminirane osim u društvu i unutar svoje vlastite zajednice i prema slobodnoj procjeni nevladinih organizacija, 70% populacije živi u tradicionalnom patrijarhalnom životu u kontekstu kojega žena «nema prava na samostalne odluke».

Žena Romkinja stoljećima mora da se suočava sa dva bitna izazova:
sa jedne strane je njena uloga unutar romske zajednice gde je odgovorna za očuvanje i prenošenje vrijednosti običaja i romske tradicije a sa druge strane su njene želje za dostizanjem statusa u društvu,  kome takođe pripada.
O Romkinjama i njihovoj kulturi uglavnom se govori kao o nečemu što je onemogućava uključivanje u širu društvenu zajednicu.

Smatramo da ima puno toga što bi se u našoj kulturi i tradiciji  trebalo mijenjati. „Vrijeme je da Romi poput ostalih naroda u Hrvatskoj daju šansu  Zakonu kako bi mogle žene ostvariti svoja ljudska prava. Vrijeme je da se i mi Romkinje oslobodimo negativne tradicije. Promjena tradicije i poštivanje zakona unaprijedili bi dječja prava, pravo na obrazovanje, slobodu mišljenja i izbora,slobodan odabir partnera i ljudska prava, posebno ženi Romkinji, jer  tradicija igra bitnu ulogu u životu žene Romkinje i romske zajednice uopće.

Tradicija u romskoj zajednici ukazuje na čvrste i dugotrajne načine ponašanja koji se prenose sa generacije na generaciju, te se kroz tradiciju  i danas mnogim mladima oblikuje život. Smatramo da je vrlo važno i jedini način prevazilaženja sopstvenog negativnog nasljeđa. Tradicija nosi nešto i  pozitivno i ne mora da znači da je nešto staro pogrešno te se to pozitivno treba njegovati i sačuvati.

Konvencija je dokument koji nasilje nad ženama tretira kao kršenje ljudskih prava žena, dok se u Hrvatskoj 90% prijavljenog nasilja tretira kroz prekršajno pravo.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama prilika je da posebnu pozornost posvetimo Romkinjama koje su posebno ranjiva skupina i jedna koja je  najčeše žrtva nasilja u obitelji i društvu Republike Hrvatske. Romkinje su u nepovoljnom položaju od prosječnog položaja svih žena.

Romkinjama problemi počinju od malih nogu. One već od malih nogu moraju brinuti o starijoj braći i sestara bez obzira koliko je ona u mogućnosti. Ona vrlo mlada ulazi u brak nespremna i fizički i psihički, bez njihovog odabira i volje. Ulaskom u braku one neznajući svoju ulogu izložene su nasilju od strane članova obitelji supruga a i samog supruga. Oni je odgajaju da bude dobra kućanica, majka a i supruga kako on sam želi.

I ako se neke i osvjeste te žele prijaviti nasilnika one zbog svoje ekonomske ovisnosti nisu u mogućnosti  jer su ovisne o svojim očevima, braći, muževih obitelji, muževima  i drugim članovima obitelji. U većini slučajeva Romkinje žive u izoliranim romskim naseljima. Osim Romkinja nasilje trpe i djeca. Prinuđeni su biti na ulici ne u školskim klupama kako bi zaradili (prositi, prodavati na crno) i doprinjeti kućnom budžetu. Osim nasilja i obitelji oni su izloženi i nasilju od ostalog stanovništva, posebno djeca koji trpe vređanje svoih vršnjaka, učitelja, nastavnika i roditelja učenika koji pohađaju isti razred.

Jedino dosljedna primjena Zakona, uz odgovarajući rad nadležnih organa/institucija, može popraviti poštivanje ljudskih prava Romkinja/Roma kako bi živjeli život bez nasilja jer ne može biti

TRADICIJA I OBIČAJI  IZNAD ZAKONA”.

.

Roditelji s pleterničkog kraja tvrde da im je Romkinja pokušala ukrasti dijete

Babarogama i cigankama majke su desetljećima plašile zločestu djecu i prijetile da će ih one odnijeti ne budu li dobri. Ono što je nekada bio mit, tvrdi jedan otac, u njegovoj se kući gotovo obistinilo kada mu je supruga posvjedočila o pokušaju otmice njihove šestomjesečne bebe.

PLETERNICA – Dramatičan članak objavljen je danas na portalu pozega.eu. ‘Čuvajte svoju djecu i ni na trenutak ih ne ostavljajte same. Ne ostavljajte ni otključanu kuću’, stoji u apelu roditelja iz pleterničkog kraja koji su sinoć doživjeli neugodnu i pomalo zastrašujuću situaciju.

Njima je, naime, u 20.25 minuta u kuću ušla nepoznata ženska osoba, koja, prema svemu sudeći, nije imala poštene namjere, piše pozega.eu.

– Bila je to Romkinja crne duge kose u crnoj vesti, crnoj dugoj suknji i u sjajnim papučama. Sitnije je građe, ima između 20 i 30 godina. Ciljano je ušla u spavaću sobu u kojoj je u tom trenutku supruga uspavljivala našu šestomjesečnu bebu. Kada ih je ugledala na krevetu, tiho je izišla. – prepričava otac bebe za čiju se sigurnost nakon ovog događaja itekako boji.

On je u tom trenutku bio u trgovini. Kaže da iz kuće i dvorišnih zgrada, kao i širom otvorene garaže, ništa nije nestalo pa s razlogom sumnjaju kako je mlada žena u njihovu kuću došla upravo kako bi odnijela njihovo dijete.

– Da je supruga slučajno bila u kuhinji, moje bebe sada ne bi bilo. Ostao bi prazan krevetić. Shvatite ovo ozbiljno! Nije šala. – dramatično poručuje otac koji je o svemu obavijestio policiju i iznio detalje ovog događaja.

Iz opisanog događaja kojeg smo prenijeli s portala pozega.eu, moguće je nedvosmisleno zaključiti kako je NN, bez ikakvih konkretnih dokaza, optužio pripadnicu romske nacionalne manjine za težak zločin i time potaknuo širenje ksenofobije odnosno netrepeljivosti prema cijeloj jednoj društvenoj skupini. Tamošnja bi policija, stoga, slučaj trebala dobro istražiti, bilo da se radi o govoru mržnje i kleveti ili o pokušaju otmice djeteta. Naime, više je mogućih rješenja i optužbi koje bi iz takve istrage mogli proizaći.

Čovjeku koji je slučaj prijavio policiji i Pleternicom proširio vijest, trebali bi postaviti niz pitanja. Primjerice – Kako je znao da se radi o Romkinji?, Zašto je pretpostavio da je došla s namjerom krađe djeteta?,… i slično. Valjalo bi identificirati i tu žensku osobu te pitati što je zapravo radila nepozvana u tuđem domu i s kojom je namjerom u njega ušla. U svakom slučaju, incident bi, zbog njegovih konotacija i posljedica, trebalo do kraja rasvijetliti.

Zamolili smo Milana Mitrovića, predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda neka za SBplus komentira ovaj slučaj.

– Moram priznati kako već dugo nisam čuo da se ljude i djecu plaši starom poznatom izrekom „Ako ne budeš dobar, ukrast će te Ciganka”. Na etiketiranje i stigmatizaciju, pripadnici romske nacionalne manjine već su naviknuli pa ne čudi i ovaj slučaj. Odavno je poznato da ih svi prosuđuju prema lošem djelu jedne osobe, češće nego prema dobrim djelima većine. Ako jedan Rom laže, krade, vara, odmah se generalizacija poopćuje i vrijedi za sve Rome. No, kada učini dobro djelo, onda više nije Rom, nego ‘građanin Republike Hrvatske’, što dovoljno govori o podijeljenosti i lošem predznaku koji se obavezno stavlja ispred riječi ‘Rom’. Tijekom poplava, nasip na Jelasu spašavali su, između ostalih, i Romi, no niti jednom mediju ili kameri oni nisu bili zanimljivi, a ljudi čije su kuće neposredno bile ugrožene pa su ih ti Romi branili i sami su ih nazivali ‘Indijancima’. Tako je i u ovom slučaju, bila ta žena Romkinja ili ne, odmah joj je bilo ‘dodano’ sve ono loše što inače ‘ide’ uz pripadnost toj manjini. – za SBplus kazao je Milan Mitrović.

Kada građani, putem privatnih profila koje imaju na društvenim mrežama, javno prenose svoje dojmove, mišljenja i stajališta – to je jedna stvar, ali kada te informacije prenose ozbiljni mediji, moraju (barem) odgovoriti na temeljna pitanja – tko, što, kada, gdje, zašto, kako. Ne odgovaraju li na njih, onda to baš i nije neka vijest odnosno vrlo bi lako mogla biti plod nečije mašte jer iza iznesenih tvrdnji ne stoji nitko pa taj Nitko za njih niti ne može odgovarati. O bezrazložnom strahu ljudi od javnog istupanja kroz medije, već smo ranije govorili, ali novinari bi trebali sami podignuti standard i odbiti objaviti vijest kojoj nedostaju osnovne činjenice – imena, mjesta,… jer bez stvarnih aktera nema ni događaja. Zamislimo samo kada bi netko lopova u Münchenu, bez ikakvog dokaza, prozvao Hrvatom jer je čuo da Hrvati kradu. Bi li nam onda bilo svejedno koliko su provjerene tvrdnje o kojima čitamo?

Izvor: sbplus.hr

Pitanje koju naciju diskriminacija, predrasude i stereotipi prate tisuć ljećima kao romsku. U tekstu se navodi  “U kuću ušla nepoznata ženska osoba, koja, prema svemu sudeći, nije imala poštene namjere”. Po čemu je donio zaključak da nije imala poštene namjere i da je Romkinja?

Bila je to Romkinja crne duge kose u crnoj vesti, crnoj dugoj suknji i u sjajnim papučama. Sitnije je građe, ima između 20 i 30 godina. Ciljano je ušla u spavaću sobu u kojoj je u tom trenutku supruga uspavljivala našu šestomjesečnu bebu. Kada ih je ugledala na krevetu, tiho je izišla. – prepričava otac bebe za čiju se sigurnost nakon ovog događaja itekako boji.

Zar danas ne nose svi dugačke crne suknje, zar nemaju nitko drugi crnu kosu, itd. Ciljano je ušla u spavaću sobu!! Odakle je ta Romkinja znala gdje je njihova spavaća soba? Iz ovoga se da zaključiti da bilo što drugi radi i pokuša snamjerom ili ne, napad je na Romkinje /Rome. To može biti bilo tko, njihova bliska prijateljica ili rodbina. Netko ko zna što se krije u spavaćoj sobi. Može namjera biti bilo što drugo osim uzeti njihovu šestomjesečnu bebu.

Žalosno, odmah osuđivati nekoga a da nisi siguran tko je.

Uskogrudnost medijskog servisa preko leđa manjina

Savjet za nacionalne manjine održao je 27. rujna 2018. godine svoju redovnu raspravu o manjinama u programu Hrvatske radiotelevizije. Kako su članovi Savjeta zaključili, a što i nije novina, manjine još uvijek nisu dovoljno zastupljene i predlažu češće konzultativne sastanke s predstavnicima Ravnateljstva te Programskog vijeća HRT-a.

Isti su upozorili da na HRT-u ima premalo programa za manjine te da se stajališta prema manjinama u multinacionalnoj emisiji Prizma razlikuje od ostatka programa u kojima su dominantno negativna.

Renata Trischler, potpredsjedenica Savjeta za nacionalne manjine s privremenom berlinskom adresom,  radi kao koordinatorica radnih zajednica njemačkih manjina pri FUEN-u  naglašava da položaj manjina u medijima diljem Europe nije sjajan.

“Manjine su sastavni dio života u Njemačkoj i četiri nacionalne manjine koje su priznate kao autohtone u Njemačkoj imaju svoje mjesto u svim segmentima društva, pa tako i u medijima. Najviše su zastupljeni u dokumentarnom i obrazovnom programu, dok u informativnom puno manje.”

Podsjećamo, Minority SafePack inicijativom prikupljeno je preko milijun potpisa potrebnih za poduzimanje konkretnih mjera za osiguranje opstanka svojih jezičnih i nacionalnih manjina kao i pojačanje kulturne i lingvističke raznolikosti u Uniji. Romska zajednica svoj doprinos dala je i u kroz tu inicijativu skupivši preko 600 potpisa podrške.

Kako smo već pisali kada je u pitanju romska zajednica, može se reći kako se hrvatski mediji tom temom bave gotovo isključivo prigodno i incidentno. Prigodno, kada se obilježavaju kakvi bitni datumi, a incidentno kada se dogodi kakva nesreća/zločin/kriminalna radnja u kojoj je sudjelovao Rom ili Romkinja, i kada se i dalje uredno ističe da se radi o pripadniku romske manjine, a ne “običnom” građaninu ili građanki.

“Izvještavanje o manjinama je još uvijek bremenito starim boljkama. Bez obzira o kojim manjinama je riječ, provuče se pokoji stereotip. Ako se izvještava o manjinama u mainstream medijima onda je to nerijetko vezano za određene kampanje ili negativne događaje. To dakako nije dobro kad se pripadnost određenoj manjini u okviru tragičnog događaja vezuje za nacionalno porijeklo. Ako jesu građani Hrvatske onda su građani kao i svi ostali, pa je pripadnost nacionalnoj manjini posve nepotrebno naglašavati. To samo pojačava stereotipe”, izjavila je profesorica Vilović u intervjuu za Phralipen.

Jedan od zaključaka Savjeta je sazivanje posebne sjednice kako bi se dogovorili daljnji koraci te unaprijedio program za manjine i o manjinama. Tako u regiji imamo pozitivne primjere redakcije za manjine, a jedna od njih je emisija na romskom jeziku na Radioteleviziji Kosovo te na lokalnim radijskim postajama.

“Godine 1986. prvi smo u svijetu pripremili i emitirali radijsku emisiju na romskom jeziku. Tijekom rata na Kosovu napravili smo stanku, a s emitiranjem smo nastavili 2003. godine. Emisija je u početku trajala samo 20 minuta i emitirala se jednom tjedno”, izjavio je Daut Qulangjiu, jedan od pokretača emisije na romskom jeziku.

Danas Romi na Kosovu emitiraju dvije emisije tjedno na dva radijska programa te onu svakodnevnu u trajanju od sat vremena. Vijesti na romskom emitiraju se i u Makedoniji i Vojvodini, ali ne svakodnevno. Radio Romano iz Švedske koji je moguće slušati i putem interneta također emitira sadržaje na romskom jeziku. U Hrvatskoj je prošle godine pokrenut Vedri Radio koji informativno izvještava o nacionalnim manjinama.

Svaka medijska manjinska inicijativa ipak ne rješava problem vezan uz izvještavanje unutar javnog medijskog servisa koji je 2017. godine posvetio 0,69 posto programa manjinama. Takva zastupljenost dovodi do smanjenja kvalitete programa kao i povećanja animoziteta prema manjinama o kojima Savjet sustavno godinama kritički progovora.

Unatoč tome na manjinske redakcije unutar javnog servisa još uvijek se čeka.

Rodna ravnopravnost

Korak iz začaranog kruga predrasuda

Romkinje preduzetnice Pava Novakov Čabrilovski i Slađana Vasić

Broj nezaposlenih Romkinja je četiri puta veći od broja nezaposlenih Roma

Biti preduzetnica je teško, a biti preduzetnica Romkinja još je teže, kaže za Danas Pava Novakov Čabrilovski, koja se preduzetništvom bavi poslednjih 10 godina.

Na svom putu ka uspehu borila sam se sa mnogobrojnim predrasudama i nailazila na velike prepreke – počinje priču za naš list ova diplomirana ekonomistkinja. Kaže da ima višestruke uloge u romskoj zajednici, koordinatorka je za romska pitanja u gradskoj upravi Pančevo, predsednica Saveta za integraciju Roma u AP Vojvodini.

– Najznačajnija moja uloga je uloga samohrane majke, na koju sam jednako ponosna kao i na svoj poslovni uspeh – ističe Pava. Preduzeće „Pava plus“, koje je osnovala 2007, bavi se pružanjem usluga održavanja higijene i trenutno zapošljava 11 žena, od kojih su šest Romkinje.

– Verovatno se pitate zašto baš usluge čišćenja, odgovor je jednostavan. Za pokretanje tog biznisa nije mi bio neophodan veliki početni kapital, a volja, želja i kvalitetan rad su bili jedini uslovi za start. Posao čišćenja je fizički posao, koji zahteva dobru organizaciju, odgovornost. To je posao u ekspanziji, koji će biti za neko vreme sastavni deo svakog preduzeća – naglašava naša sagovornica.

Posao je, kako kaže, pokrenula iz nužde – nedostatak posla na tržištu rada, želja za ekonomskim osnaživanjem i osamostaljivanjem, kao i brojni uslovi koje poslodavac postavlja prilikom traženja posla naveli su je da se suoči sa strahom i krene u nepoznato, puno izazova ali, ističe, bolje sutra.

– Žena, Romkinja, samohrana majka sa dvoje maloletne dece. Uhhh, i eto ti gomila prepreka: problemi u smislu pronalaženja tržišta, angažovanja kvalitetne radne snage, naplate za odrađen posao, suočavanje sa ogromnim predrasudama kada je moja nacionalnost u pitanju, pa sve do čuvanja dece – nabraja Pava prepreke.

Da ih prebrodi pomogli su joj, kaže, njen duh i upornost. Pre četiri godine prijavila se na konkurs koji je objavila Misija OEBS u Srbiji, na temu „Razvoj romskog preduzetništva u Srbiji“ i dobila tehničku podršku u vidu mašina i vozilo.

– Tada sam i proširila svoju delatnost i zaposlila šest novih radnica Romkinja, koje i danas rade u mojoj firmi – napominje Pava.

Uspeh je što, kako kaže, preduzeće može da funkcioniše i bez njenog svakodnevnog prisustva, a iza toga stoji dugogodišnji rad i podrška koju dobija od dece i okoline.

– Činjenica je da svojim primerom mogu da inspirišem i druge žene, a poruka koju bih uputila svim ženama je da prevaziđu strah, krenu put izazova, novih saznanja i mogućnosti i da se ne plaše rizika. Moj moto je „ako postoji volja, uvek se nađe način“ – kaže Pava Novakov Čabrilovski.

Iako je na evidenciji nezaposlenih lica Nacionalne službe za zapošljavanje više od 25.000 pripadnika romske nacionalne manjine, procene su da je broj Roma i Romkinja koji nemaju posao znatno veći i da dostiže gotovo 100.000. Prema popisu iz 2011, svega 28 odsto romskog stanovništva spada u grupu ekonomski aktivnih, od čega je 59 odsto njih nezaposleno. Od onih koji imaju posao tek 16 odsto njih ima sopstveni posao. Statistika je još nemilosrdnija kada su u pitanju žene, jer broj nezaposlenih Romkinja je četiri puta veći od broja nezaposlenih Roma.

Prema istraživanju koje je prošle godine uradio Institut za teritorijalni ekonomski razvoj (InTER) i Yurom centar „Romsko preduzetništvo: izazovi i perspektive“ žene preduzetnice su najčešće zastupljene u uslužnim delatnostima (frizerski i kozmetički saloni, čišćenje poslovnog i stambenog prostora), prerađivačkoj industriji (proizvodnja torti i kolača, krojačke radnje) i u poljoprivredi.

Slađana Vasić je firmu Novateks SV, koja se bavi proizvodnjom i prodajom rublja, registrovala oktobra 2014. uz pomoć državne subvencije. – Bila sam na Zavodu, ušla sam u posao sa ariljskim vešom i iskoristila subvenciju za samozapošljavanje. Od nevladine organizacije Help dobila sam pomoć u vidu mašina i opreme za šivenje i tako je počelo – kaže Vasić za Danas.

Trenutno zapošljava jednog radnika u proizvodnji, sama radi u prodavnici u Kraljevu, sarađuje i sa veleprodajama, a uskoro planira da posao proširi tako što će otvoriti prodavnicu u Kragujevcu. Proizvodi i prodaje veš za decu i odrasle i kaže da do sada nije imala većih problema u poslu.

– Nisam imala nekih velikih prepreka, ali možda bi subvencije mogle da budu veće. Na primer, da ja već ranije nisam počela ovim poslom da se bavim, verovatno mi subvencija koju sam dobila ne bi bila dovoljna. Subvencije nisu dovoljne početniku da pokrene biznis, samo mogu da pomognu onima koji su već krenuli – ističe majka dvoje dece.

Njoj bi sada, na primer, značilo da joj država na neki način pomogne prilikom zapošljavanja novog radnika. Slađana Vasić bi imala mesta da nekog zaposli, ali to nije jeftino, tako da ne može tek tako da se odluči na taj korak. Uprkos svemu, ova preduzetnica iz Kraljeva se ne žali i kaže da od ovog posla može lepo da se živi.

Najbrojniji i najugroženiji

Romi su najbrojnija i najugroženija etnička grupa u Republici Srbiji. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Srbiji živi oko 150.000 Roma, dok se taj broj prema podacima Saveta Evrope procenjuje na 600.000.

Tekst je nastao u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Ovo je samo jedan primjer koji može poticati mlade Romkinje da se samozapošljavaju. Čekajući preporuku institucija nikada se neća zaposliti, ostaće samo jedan broj od dugoprijavljenih na Hrvatskom Zavodu za zapošljavanju.  Romkinje bez obzira na obrazovanje, uz isto obrazovanje sa ne-Romkinjom uvijek prednost će imati ne Romkinje. Zato moja preporuka pokrenite se, pokušajte uz poticaje se samozapošljavati i ne gubite nadu.

Ramiza Memedi

N A T J E Č A J ZA DODJELU STIPENDIJE GRADA ZAGREBA

 

Na temelju članaka 4. i 10. Odluke o Stipendiji Grada Zagreba za učenike i studente pripadnike romske nacionalne manjine (Službeni glasnik Grada Zagreba 11/18)

gradonačelnik Grada Zagreba raspisuje

N A T J E Č A J

ZA DODJELU STIPENDIJE GRADA ZAGREBA

ZA UČENIKE I STUDENTE PRIPADNIKE ROMSKE NACIONALNE MANJINE UČENICIMA ZA ŠKOLSKU GODINU 2018./2019.

  1. Za školsku godinu 2018./2019. učenicima će se dodijeliti najviše 50 Stipendija Grada Zagreba za učenike i studente pripadnike romske nacionalne manjine (u nastavku teksta: Stipendija).
  1. Pravo sudjelovanja na Natječaju za dodjelu Stipendije imaju učenici koji ispunjavaju sljedeće opće uvjete:

– da su državljani Republike Hrvatske;

– da imaju prijavljeno prebivalište u Gradu Zagrebu neprekidno zadnjih pet godina;

– da su pripadnici romske nacionalne manjine prema popisu birača (za punoljetne osobe), popisu birača jednog od roditelja (za maloljetne osobe), rodnom listu ili svjedodžbi škole;

– da nisu, osim iz opravdanog razloga (što se dokazuje vjerodostojnom medicinskom dokumentacijom), ponavljali razred u srednjoj školi;

– da su redoviti učenici srednje škole u Gradu Zagrebu, odnosno Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina u Velikoj Gorici;

– da su završili 8. razred s prosjekom ocjena od najmanje 3,0 ako Stipendiju traže za 1. razred srednje škole;

– da su završili prethodni razred srednje škole s prosjekom ocjena od najmanje 3,0.

  1. Stipendija se dodjeljuje za školsku godinu 2018./2019., računajući od 1. rujna 2018. godine.

Iznos Stipendije utvrđuje se u visini 35% prosječne neto plaće u Gradu Zagrebu za razdoblje siječanj – kolovoz 2018. godine.

  1. Kriteriji za utvrđivanje liste kandidata za dodjelu Stipendije za učenike su uspjeh u školovanju te postignuti i priznati izvannastavni i izvanškolski rezultati tijekom srednjeg obrazovanja.
  1. Natječaj traje 15 dana.

Molbe za dodjelu Stipendije dostavljaju se poštom preporučeno u roku 15 dana od objave natječaja na web stranici Grada Zagreba na adresu: Ured za demografiju, Vodnikova 14, 10000 Zagreb, s naznakom “za Natječaj za dodjelu Stipendije Grada Zagreba učenicima pripadnicima romske nacionalne manjine” ili se predaju na istoj adresi u sobi broj 202, II. kat, odnosno u pisarnici u prizemlju.

Molbe se mogu dostaviti na obrascu koji se nalazi u prilogu ovoga natječaja, a može se dobiti i u Uredu za demografiju, Vodnikova 14, Zagreb, II. kat soba broj 202.

Uz molbu za dodjelu Stipendije potrebno je priložiti:

1) rodni list u izvorniku, ne stariji od mjesec dana od dana raspisivanja Natječaja,

2) domovnicu (preslika),

3) uvjerenje o prebivalištu u izvorniku, ne starije od dana raspisivanja Natječaja,

4) ovjerenu potvrdu iz popisa birača izdanu od strane nadležnog tijela za osobe starije od 18 godina (u izvorniku) ili ovjerenu potvrdu iz popisa birača jednog od roditelja izdanu od strane nadležnog tijela za maloljetne osobe (u izvorniku),

5) potvrdu o upisu u srednju školu školske godine 2018./2019. u izvorniku,

6) svjedodžbu prethodnog razreda srednje škole, odnosno završenog 8. razreda osnovne škole za učenike prvih razreda srednje škole (preslika) ,

7) dokaz o osvojenim nagradama na županijskim, državnim i međunarodnim natjecanjima (preslike),

8) životopis.

Potvrda iz popisa birača (za punoljetne osobe) ili potvrda iz popisa birača jednog od roditelja (za maloljetne osobe) dostavlja se ako podatak o pripadnosti romskoj nacionalnoj manjini nije vidljiv iz rodnog lista.

  1. Prijedlog liste kandidata za dodjelu Stipendije bit će objavljen na oglasnim pločama područnih ureda Gradske uprave i web stranici Grada Zagreba u roku od 60 dana od dana isteka roka za podnošenje molbi.
  1. Korisnik Stipendije ne može istodobno biti korisnik neke druge stalne novčane stipendije.

 

 

Obavijest srednjim školama o stipendiranju

Obavijest srednjim školama o stipendiranju učenika viših razreda srednjih škola pripadnika romske nacionalne manjine u 2018./2019. školskoj godini

Ministarstvo znanosti i obrazovanja, sukladno Nacionalnoj strategiji za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine, kontinuirano dodjeljuje stipendije učenicima srednjih škola pripadnicima romske nacionalne manjine.

U cilju učinkovitog stipendiranja učenika viših razreda srednjih škola pripadnika romske nacionalne manjine molimo srednje škole da nam dostave:

  1. presliku svjedodžbe o završenom razredu i
  2. uvjerenje o upisu u viši razred srednje škole

za sve učenike pripadnike romske nacionalne manjine kojima je ranije dodijeljena stipendija sukladno Odluci o dodjeli stipendije učenicima srednjih škola pripadnicima romske nacionalne manjine za školsku godinu 2017./2018.

Napominjemo da se učenici srednjih škola pripadnici romske nacionalne manjine, koji su uspješno završili razred u školskoj godini 2017./2018., neće morati ponovno prijavljivati na Javni poziv za stipendiranje učenika srednjih škola u školskoj godini 2018./2019. koji će uskoro biti raspisan.

Dokumenti

Obavijest srednjim školama o stipendiranju učenika viših razreda srednjih škola pripadnika romske nacionalne manjine u 2018./2019. školskoj godini (638.25 KB MZO

Romska populacija je u lošijem položaju u odnosu na opću populaciju

Predrasude i diskriminacija značajan su faktor marginaliziranosti Roma i Romkinja’

Povodom objave publikacije  “Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka” kojom su predstavljeni podaci sveobuhvatnog i multi-metodološkog istraživanja o Romima i Romkinjama u Hrvatskoj razgovarali smo sa Sarom Lalić iz Centra za mirovne studije.

U srpnju ste objavili publikaciju “Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka” kojom su predstavljeni podaci sveobuhvatnog i multi-metodološkog istraživanja o Romima i Romkinjama u HrvatskojŠto je bio povod istraživanju? 

Osnovni cilj i povod za provedbu ovoga istraživanja, koje uključuje podatke dobivene anketnim ispitivanjem u ukupno 1550 romskih kućanstava i intervjuima te fokus grupama s predstavnicima_ama romske nacionalne manjine, organizacijama civilnog društva te institucijama u 15 županija Republike Hrvatske, je prikupljanje baznih podataka na temelju kojih bi se kroz godine trebao pratiti napredak u provedbi politika za uključivanje Roma i Romkinja, s obzirom na to da postojeći administrativni podaci i službena statistika ne daju uvid u sve ključne pokazatelje o položaju Roma i Romkinja u Hrvatskoj.

Nedostatak podataka dugo je bio kamen spoticanja u provedbi politike uključivanja Roma i Romkinja u Hrvatskoj koji su prepoznali mnogi međunarodni i domaći akteri, a Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je osmišljavanjem i vođenjem ovog projekta odlučio to ispraviti, što je doista velik napredak. Podaci koji su prikupljeni predstavljaju jako dobar temelj za sve buduće aktivnosti koje će se poduzimati. Istraživanje je dio projekta kojem je cilj cjelovito i učinkovito ostvarivanje ljudskih prava te poboljšanje i olakšanje aktivnog te potpunog sudjelovanja romske nacionalne manjine u gospodarskom, kulturnom i društvenom životu hrvatskog društva, čuvajući vlastiti identitet, kulturu i tradiciju. Inicirao ga je i osmislio Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske. Taj projekt, IPA 2012 “Prikupljanje i praćenje baznih podataka za učinkovitu provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma”, koji je trajao od veljače 2017. do kolovoza 2018. provodile su tvrtka Ecorys Hrvatska d.o.o. i mi, udruga Centar za mirovne studije. Osim istraživanja, aktivnosti projekta su uključivale konzultacije s ključnim dionicima_ama o prioritetnim mjerama uključivanja Roma i Romkinja na lokalnoj i regionalnoj razini, a pokrenuta je i internetska stranica koja će institucijama i drugim akterima, zaduženima za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, olakšati i unaprijediti praćenje aktivnosti, te dati javnosti uvid u to kakav je napredak po pitanju uključivanja Roma i Romkinja u Republici Hrvatskoj.

Ukratko, što podrazumijeva Nacionalna strategija za uključivanje Roma 2013. – 2020.?

Nacionalna strategija za uključivanje Roma 2013. – 2020. (NSUR) je strateški dokument Vlade Republike Hrvatske čiji je opći cilj “poboljšati položaj romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj smanjivanjem višedimenzionalnog socio-ekonomskog jaza između romskog i ostalog stanovništva te na usklađen, otvoren i transparentan način postići potpuno uključivanje Roma u sve segmente društva i zajednice”.

Prioritetna područja unutar NSUR uključuju obrazovanje, zapošljavanje i uključivanje u gospodarski život, zdravstvenu zaštitu, socijalnu skrb, prostorno uređenje, stanovanje i zaštitu okoliša, uključivanje u društveni i kulturni život, statusna rješenja, suzbijanje diskriminacije i pomoću ostvarivanju prava za romsku nacionalnu manjinu te unapređenje prikupljanja statističkih podataka, što pokazuje da je relevantnost prikupljanja adekvatnih podataka prepoznata i pri donošenju same strategije.

Unutar svakog od ovih područja definirani su opći i posebni ciljevi, kao i pokazatelji učinka. Uz NSUR je donesen i prateći Akcijski plan za razdoblje od 2013. do 2015. godine, kojim su definirane mjere, odnosno konkretne aktivnosti koje bi trebale biti poduzete kako bi se ostvarili zacrtani ciljevi. Trenutno je u proceduri donošenje novog akcijskog plana, za razdoblje od 2018. do 2020. godine.

Prema Vašem iskustvu na području rada s romskom nacionalnom manjinom, kakav je položaj Roma i Romkinja unutar hrvatskog društva?

Ovo istraživanje je potvrdilo ono što se već dugo zna iz raznih izvora – romska populacija je u lošijem položaju u odnosu na opću populaciju po gotovo svim prikupljanim pokazateljima, u većini područja društvenog, ekonomskog, političkog i kulturnog života. Romi i Romkinja danas su jedna od najmarginaliziranijih društvenih skupina u Europi, ali i Hrvatskoj. To je rezultat raznih faktora, među kojima je zasigurno velik utjecaj predrasuda o Romima, i uz to vezane diskriminacije.

Prijašnja istraživanja jasno pokazuju raširenost negativnih stavova o Romima i Romkinjama. Na primjer, istraživanje Centra za mirovne studije u suradnji s istraživačkom agencijom IPSOS iz 2017. godine pokazuje da četvrtina građana RH (25,2 %) smatra da Romi i Romkinje predstavljaju opasnost za sigurnost građana i njihove imovine.  Takvi stavovi dovode do diskriminacije Roma i Romkinja, pa tako istraživanje Ureda pučke pravobraniteljice iz 2016. godine pokazuje da čak 20 % građana smatra da su upravo Romi i Romkinje grupa koja se najčešće susreće s diskriminacijom u Hrvatskoj.

I rezultati istraživanja Uključivanje Roma u hrvatsko društvo pokazuju da su Romi i Romkinje često izloženi_e diskriminaciji – više od četvrtine, čak 28 % ispitanika pripadnika_ca romske nacionalne manjine smatra da je bilo diskriminirano u godini koja je prethodila provedbi istraživanja. Sve ovo, naravno, ima utjecaj na ostvarivanje prava i položaj Roma i Romkinja u svim sferama života – od obrazovanja, preko zapošljavanja, do stanovanja, socijalne skrbi, zdravstvene zaštite i tako dalje.

Po pitanju obrazovanja, nalazi provedenog istraživanja pokazuju da relativno visok postotak djece u dobi od 7 do 14 godina pohađa redovito osnovnu školu (95%) no, znatno manji postotak mladih Roma_kinja u dobi od 15 do 18 godina pohađa srednju školu (31%). Koji su najčešći razlozi prekida daljnjeg obrazovanja?

Ispitanici_e u anketnom istraživanju su navodili da su najčešći razlozi zašto se njihovi ukućani u dobi od 15 do 18 godina ne školuju financijskih razlozi (23,3 %), lošiji raniji obrazovni rezultati ili neuspjeh pri upisu (18,1 %), sklapanje braka (14,0 %) i trudnoća/postajanje roditeljem (11,8 %). Kad gledamo financijske razloge za nepohađanje srednje škole, važno je naglasiti kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a i pojedine jedinice lokalne i regionalne samouprave dodjeljuju stipendije romskim srednjoškolcima_kama, no one po iznosu vrlo često nisu dovoljne da se pokriju osnovni životni troškovi. To je nešto na čemu bi se zasigurno moglo više poraditi, kao i na programima koji bi olakšali mladim majkama i očevima da pohađaju srednjoškolsko obrazovanje.

Uz ovo, postoji i pitanje motivacije za obrazovanje. U kvalitativnom istraživanju, odnosno intervjuima i fokus grupama, više se puta pojavljivao stav kako su Romi_kinje zbog diskriminacije i kasnije nemogućnosti pronalaska posla demotivirani_e za ostanak u obrazovnom sustavu, pri čemu su se navodili primjeri Roma i Romkinja koji jesu završili srednjoškolsko ili visoko obrazovanje, no svejedno se nisu mogli zaposliti.

Pozitivnih primjera ima, i to ne malo, no potrebna je dodatna inicijativa kako bi se kreirala atmosfera koja bi doprinijela višoj motiviranosti za obrazovanje u romskoj zajednici, a u tome šira zajednica i institucije sigurno mogu i trebaju pomoći.

Istaknuli ste u publikaciji kako su rezultati istraživanja pokazala da je 48% ispitanika_ca reklo da je neki član njihovog kućanstva barem jednom išlo spavati gladno u mjesecu koji je prethodio provedbi istraživanja, te kako je medijan ukupne potrošnje kućanstva iznosio svega 2500 HRK – što nam ti podatci govore u uključenosti Roma_kinja na tržište rada? 

Podaci koje navodite govore da je unutar romske zajednice u Hrvatskoj rašireno siromaštvo, što je, naravno i posljedica nedovoljne zaposlenosti Roma_kinja. Podaci o zapošljavanju ocrtavaju sljedeću sliku: samo 12% muškaraca i 3% žena ima stalan plaćeni posao na puno radno vrijeme, dok je 15% muškaraca i 3% žena uključenih u istraživanje navelo da rade povremene honorarne ili privremene poslove. Na razini uzorka ispitanika u dobi od 15 do 65 godina, njih ukupno 46% nikad ne radi plaćene poslove (60% žena i 32% muškaraca).

Demonstriraju li ti podatci romsku kulturu ili su ogledalo pasivnosti države po pitanju adekvatnije integracije pripadnika_ica romske nacionalne manjine na tržište rada?

Ovakva slika rezultat je raznih faktora, što se očituje i u mišljenjima predstavnika relevantnih institucija i predstavnika_ca romske nacionalne manjine prikupljenima kroz intervjue i fokus grupe.

Jedan od tih faktora je već spomenuta loša obrazovna struktura, odnosno nedostatak obrazovanja i kvalifikacija, što za posljedicu ima nezapošljivost nekih pripadnika_ca romske nacionalne manjine. Nadalje, diskriminacija pri zapošljavanju je također prepoznata kao jedna od prepreka zapošljavanju Roma i Romkinja, što potvrđuju i već spomenuti rezultati anketnog istraživanja. Kao prepreku za zapošljavanje je nespremnost na kontinuirani rad i ispunjenje određenih zahtjeva poslodavaca i poslodavki spomenutih kod manjeg broja intervjuiranih osoba, i mislim da to nije i ne može se smatrati odrednicom romske kulture. Svaka takva generalizacija je netočna i može imati teške posljedice po romsku zajednicu.

Što se tiče prepreka za zapošljavanje, važno je spomenuti i općeniti nedostatak radnih mjesta na određenim područjima u Hrvatskoj, koji onemogućavaju zapošljavanje cjelokupne populacije, a što se posebice teško odražava na romsku populaciju.

Postoji li neka stavka istraživanja koju prema Vašem mišljenju je nužno dodatno naglasiti?

Mislim da, uz zapošljavanje i obrazovanje, posebno valja dati naglasak rezultatima istraživanja koji se tiču stanovanja i prostornog uređenja. Istraživanje je pokazalo da od 1483 ispitana kućanstva, podaci o životu u kućama koje su u vrlo lošem stanju/ruševnim kućama i barakama ili straćarama govore da je takvih objekata 32%. 73% kućanstava nema kanalizaciju, 54% WC u kući/stanu, 50% nema kupaonicu s kadom ili tušem, 43% nema vodu dobivenu iz vodovoda, 20% nema kuhinju u stanu, a 11% struju.

Također, istraživanje je ukazalo na to da je pristup pojedinoj komunalnoj infrastrukturi nedostupan cijelim naseljima. Pa tako pristup kanalizacijskoj mreži nema 55 od 128 istraživanih lokaliteta, a pristup plinovodu nema 74 lokaliteta. Loši stambeni uvjeti sigurno su jedan od najvećih problema s kojima se susreće romska nacionalna manjina, i time bi se nadležne institucije trebale posebno pozabaviti.

Sukladno rezultatima istraživanja, koji su, prema Vašem mišljenju, nužni koraci prilikom izrade nacrta Akcijskog plana za uključivanje Roma 2018.-2020. kako bi se kvaliteta života pripadnika_ica romske nacionalne manjine poboljšala?

Koliko mi je poznato, Akcijski plan za razdoblje od 2018. do 2020. godine je izrađen i uskoro bi trebao biti upućen u javno savjetovanje. Što se tiče nužnih koraka za izradu budućih strategija i akcijskih planova za uključivanje Roma_kinja na nacionalnoj, ali i lokalnoj razini, rezultati istraživanja su pokazali da ključni_e sudionici_e vide da se prioritetno treba nastaviti raditi na poboljšanju uvjeta u područjima obrazovanja, zapošljavanja i stanovanja. Ova tri područja na neki način, pojednostavljeno, čine zatvoreni krug isključenosti Roma_kinja u Hrvatskoj – loši obrazovni rezultati i struktura utječu na šanse za zapošljavanje, a zbog nezaposlenosti i malih primanja, ljudi si ne mogu osigurati adekvatne stambene uvjete. Loši pak stambeni uvjeti predstavljaju poteškoću pri pohađanju škole i učenju. To su zasigurno tri područja koja bi trebala biti prioritet politike u ovome trenutku, i poboljšanje na ovim poljima, pokazalo bi rezultate i na drugim. Isto tako, buduće politike trebale bi biti kreirane na osnovu rezultata ovog istraživanja, s tim da je važno imati na umu da bi se na podacima koje smo prikupili još trebale raditi dodatne analize – kako tematske, tako i s obzirom na pojedine općine, gradove i županije. Na taj bi način i lokalne aktivnosti za uključivanje Roma i Romkinja mogle biti adekvatnije oblikovane i uroditi rezultate.

Također, važno je reći da je ključno ulagati dostatna financijska sredstva iz nacionalnog i lokalnih proračuna, te, gdje je to smisleno, povlačiti sredstva i iz fondova Europske unije. Posebno je važno ulagati u kadrove – u obrazovnom sustavu, u sustavu socijalne skrbi, u sustavu zdravstvene zaštite. Bez adekvatnih sredstava i ljudi, nemoguće je provesti i najbolje zamišljene mjere i politike. I na kraju, možda i najvažnije, treba posebno voditi računa da se sve aktivnosti za Rome_kinje osmišljavaju i provode s Romima_kinjama, s njihovim izabranim predstavnicima_ama, udrugama, ali i s konkretnim zajednicama, pri čemu je uključivanje žena i mladih zasigurno prioritet.

Romi u poduzetništvu

Romi u poduzetništvu’

Objavio Ivona B

Dana 11. lipnja 2018. godine u dvorani Hrvatske obrtničke komore u Zagrebu, održalo se događanje pod nazivom „Romi u poduzetništvu“ u organizaciji udruge Otvorene medijske grupacije.

Otvorena medijska grupacija je partner na Erasmus + projektu pod nazivom „Pal Network for Support of the Roma Entrepreneurship“ u sklopu kojeg su održali ovo događanje na kojem su sudjelovali brojni predstavnici hrvatskih agencija i državne uprave kako bi se raspravilo o bitnoj ulozi Roma u hrvatskom društvu, ali i o razvijanju poduzetništva kod Roma.

Događanje je svečano otvorio zastupnik Hrvatskog sabora gospodin Veljko Kajtazi, koji je održao govor o trenutnom položaju Roma u hrvatskom društvu i prostoru za unaprjeđenje, a nakon toga je izvršna direktorica Otvorene medijske grupacije,  gospođa Anita Juka predstavila  projekt i ulogu udruge u projektu.

Predavanja su održali profesor Ekonomskog fakulteta Velimir Srića te predstavnik udruge Roma Korak po Korak, gospodin Franjo Horvat. Profesor Velimir Srića je naglasio koliko je danas potrebno obrazovanje za poduzetništvo s obzirom na to da su poduzetnici temelj lokalnog ekonomskog razvoja. Predstavnik udruge Korak po Korak je zatim predstavio primjer dobre prakse, predstavljajući projekt romske plantaže krastavaca u suradnji s županijom i gradom Koprivnicom.

S obzirom na to da su Romi jedna od najvećih etničkih manjina u Europi, sudionici su pozdravili napore Otvorene medijske grupacije u borbi za učinkovitiju integraciju Roma u hrvatsko društvo, priopćeno je iz Otvorene medijske grupacije.

Romsko kućanstvo prosječno mjesečno troši 2500 kuna

Veliki broj romske djece nakon osnovne škole prekida svoje školovanje iako 91% njihovih roditelja želi da im djeca nastave obrazovanje.

Čak 48% članova romskih kućanstava barem jednom mjesečno išlo je spavati gladno. Prosječna mjesečna ukupna potrošnja romskog kućanstva iznosila je 2500 kuna.
Visok postotak romske djece u dobi od 7 do 14 godina pohađa redovito osnovnu školu, odnosno njih 95%, no tek 31% mladih Roma od 15 do 18 godina, obuhvaćenih istraživanjem, pohađa srednju školu. Ipak, 91% ispitanih roditelja Roma kojima djeca pohađaju osnovnu školu izrazito želi da njihova djeca nastave školovanje. Dio je to ukupnih nacionalnih rezultata istraživanja baznih podataka za učinkovitu provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma koji će u cijelosti biti predstavljeni danas u Hrvatskom novinarskom društvu. A navedeno je istraživanje provedeno lani u dva navrata, tijekom proljeća i jeseni, i obuhvatilo je 1550 romskih kućanstava, predstavnike romske nacionalne manjine te organizacije civilnog društva i institucije u 12 hrvatskih županija.

Projekt su proveli tvrtka Ecorys Hrvatska d.o.o. i udruga Centar za mirovne studije.