Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske organiziralo je okruglu stol  o važnosti obrazovanja „ Obrazovanje kao preduvjet uključivanja pripadnika romske nacionalne manjine“,  organiziran u sklopu projekta “Uključivanje Roma – Ispunjavanje preduvjeta za učinkovitu provedbu politika usmjerenih na nacionalne manjine – FAZA I” u Zagrebu 25. svibnja 2022. godine.

Opći cilj projekta je doprinijeti ukupnom uključivanju pripadnika romske nacionalne manjine u hrvatsko društvo te unaprijediti provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma (NSUR).

Osim cilja ovim projektom predviđeno je i neki od pod ciljeva:  Podizanje razine svijesti javnosti, kao i pripadnika romske nacionalne manjine o važnosti predškolskog odgoja i obrazovanja, potrebi prevencije ispadanja iz srednjoškolskog obrazovanja te nepovoljnom položaju žena, djece i mladih pripadnika romske nacionalne manjine, jačanje koordinacijske uloge Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH te jačanje kapaciteta predstavnika tijela uključenih u provedbu NSUR-a, i  unaprjeđenje sudjelovanja pripadnika romske nacionalne manjine u provedbi NSUR-a.

Na okruglom stolu  su sudjelovali su predstavnici Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Bahrija Sejfić, zamjenica ravnatelja i Aleksa Đokić, voditelj službe za prava nacionalnih manjina, Nandor Čapo, ravnatelj Uprave, Uprava za nacionalne manjine Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Iva Prpić, voditeljica Odjela za podršku djeci i obiteljima, Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grad Zagreb, Margita Madunić Kaniški, ravnateljica Osnovna škola Žitnjak, Renata Cindrić, ravnateljica Osnovna škola Dr. Vinka Žganca Zagreb, Nura Ismailovski, podpredsjednica Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba, Ivana Ćosić, voditeljica programa za obrazovanje UNICEF.

Sve prisutne na početku Okruglog stola pozdravila je gđa Bahrija Sejfić, zamjenica ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Govorila je o položaju Roma u Republici Hrvatskoj i njihovim teškim životnim uvjetima sa kojima se susreću. Napomenula je da “žive bez vode, struje, da nemaju adekvatni stambeni prostor, čak nemaju niti sanitarne čvorove. Budući da žive u prenapučenom stambenom  prostoru mnoga školska djeca susreću se sa poteškoćama i da mnoga djeca nemaju prostora za učenje, nemaju stol gdje bi mogla pisati domaću zadaću. Sve su ove bitne okolnosti koje sprečavaju da sudjeluju u društvenom životu šire zajednice.

Također bih napomenula da na ove okolnosti djeca ne mogu bitno utjecati i mijenjati ih. Navela bih i druge okolnosti koji ih stavljaju u nepovoljnom položaju: nizak stupanj obrazovanja, dugotrajna nezaposlenost, doživljena diskriminacija i slično, a koji djecu stavljaju u nejednaku poziciju. Jednako tako obrazovanost roditelja ključan je čimbenik u obrazovanju djeteta. Obrazovan roditelj će više obratiti pažnju kvaliteti obrazovanja svojoj djeci, pozornije će pratiti njihov školski uspjeh, poticati ih i učiti sa njima.  Ja bih se također osvrnula na Romkinje i Rome u kontekstu na vrijeme pandemije Covida 19.  Nedavne  studije s ciljem istraživanja učinka djelovanja pandemije na društvu, pokazuju kako oni drugi pojedinci koji su inače marginalizirani, pandemija pogađa još teže.

Sve ovi problemi pokazuju da je romskoj djeci potrebna dodatna pomoć u obrazovanju a i materijalnu podršku kako bi imale jednake početne  šanse .

Nakon gđe Bahrije Sejfić, sudionicima se obratila i Martina Kiš,  predsjednica Odbora za nacionalne manjine . Osvrnula se na položaj i društveni život nacionalnih manjina Grada Zagreba gdje žive i romska manjina i da je njihov broj nešto manje od tri tisuće Roma. Kazala je da krećemo od jednog začaranog kruga od izuzetno nemogućnosti ostvarenja različitih ljudskih prava, preko otežanih uvjeta za život do svakodnevnog preživljavanje diskriminacije, gdje svakodnevni korak  romskog djeteta u našem životu čini težim.

Grad Zagreb putem aktivnosti naših upravljačkih tijela provodimo neke mjere za poboljšanje društvenog i ekonomskog položaja Romkinja i Roma u svrhu podizanja kvalitete života i smanjenjem nejednakosti i jaza, i aktivnosti poticanja za uključivanje u javni i društveni život i uključivanje u zajednici.

Osvrnula se na stipendije koje Grad Zagreb dodjeljuje romskim srednjoškolcima i studentima i da učenici ih uspješno završavaju školu. Kazala je da se svake godine broj stipendista povećava i da ove godine dodijeljeno je 86 stipendija, 72 dvije za srednjoškolce i 14 za studente, učenicima srednjih škola neto 2.700, a studentima 3.800 kuna mjesečno.  Isto tako gospođa Kiš najavila je, da će se         uskoro formirati radne skupine za izradu Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

Nakon gospođe Kiš na okruglom stolu svoje izlaganje je imala gospođa  Nura Ismailovski, potpredsjednica Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba. Pored izlaganja koje je izlagala što je i koje prijedloge je Vijeće romske nacionalne manjine Grada Zagreba dalo  predlagalo do sada, kazala je da je obrazovanje ključ za bolji položaj Roma, i da nije samo ključ za preduvjete ostvarivanje boljeg položaja  već je i temelj za ostvarivanje svih ciljeva za koje mi težimo. Pohvalila je Grad Zagreb da je prvi izradio lokalni Nacionalni plan za uključivanje Roma i podatak da u Hrvatskoj danas ima 806 srednjoškolaca romske nacionalnosti  pokazuje učinkovitost učeničkih stipendija kao poticajne mjere za obrazovanje Roma.

O stanju na području obrazovanja u Gradu Zagrebu govorila je i Iva Prpić, voditeljica Odjela za podršku djeci i obiteljima Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom.

Obzirom da je obrazovanje najvažniji faktor za postizanje boljih uvjeta u životu što se svi slažemo, sudionicima se obratio u ime Ministarstva znanosti i obrazovanja Nandor Čapo, ravnatelj Uprave za nacionalne manjine. Na samome početku započeo je da je obrazovanje vrlo važno za sve ljude i kakav svijet nas okružuje da moramo stalno učiti što na formalnom što na neformalnom obrazovanju da bismo bili uspješni.  Kada govori o romskoj zajednici onda važnost obrazovanje je još na većoj razini i veća važnost njihovog uključivanja je izuzetno cijenjeno. Zašto? Zato jer djeca kada su uključena u predškolskim programima tu se lakše uključuju u obvezno obrazovanje, u osnovne škole u prvi razred i postižu bolje rezultate. Zašto? Zato jer u predškolsko odgoju usavršavaju jezik, socijalizaciju, higijenske navike. Sve se to usvaja prije nego li krenu u školu. Predškola godinu dana je obvezna. Na nekim područjima omogućili smo romskoj djeci pohađanje predškolskog dogja i dvije godine. Ali imamo i druge izazove a tu je prostor.

Također napomenuo je da imaju vrlo često mišljenja sa terena da škole koje imaju više romskih učenika, da su te škole nekvalitetne,  da se mora raditi na tome da se demantiraju takva mišljenja.

U nacionalnim planovima za razvoj sustava obrazovanja predviđamo određene dodatne potpore onim školama u kojima je veći broj romskih učenika i to sa ciljem povećanja kvalitete i opremanje škole, a i pružanje potpore nastavnicima i samim učenicima i vrlo bitno je rad sa roditeljima. Mi moramo obijediti roditelje da je obrazovanje vrlo bitno i da bez obrazovanja će se čovjek teško snaći u životu. Jako je bitno razumjeti okolinu i ti ljudi koji ne pripadaju nacionalnoj manjini razumiju tu manjinsku zajednicu i da ne živimo samo jedni pored drugih da se razumijemo nego da se podnosimo i da aktivno sudjelujemo u zajedničkom životu.

Govorio je i što Ministarstvo financira: financira predškolski odgoj roditeljski udio, sufinancira dodatno obrazovanje, produženi boravak, putovanja škole u prirodi, maturalna i studijska putovanja, učeničke domove, srednjoškolske u studentske stipendije ali u manjem iznosu od Grada Zagreba i obrazovanje odraslih. I dalje na nekim područjima se plaćaju romski pomagači, ali nažalost i dalje nije njihov status riješen.

Ravnateljica škole iz žitnjak navela da u 3-im Strugama iza broja 40. još uvijek postoje romske obitelji i da na sreću ima manji broj školske djece. Žive u malim kućicama i uvjeti su katastrofalni za život bez vode i struje, bez kanalizacije. Kako je kazala najveći je problem socijalizacija djece i da nema dobru komunikaciju sa roditeljima djece.

Problemi su se najviše primijetilo za vrijeme pandemije kada su djeca radila na daljini i dobila tablete od Ministarstva obrazovanja i nisu ih mogli koristiti iz jednostavnog razloga jer nisu imali struju. To smo pokušali riješiti na način da učitelji po dogovoru dolazili u školi i davali  su djeci i roditeljima papire, pisane materijale i dozvoljavali smo djeci da dođu u školi puniti tablete. Neki su išli po dućanima i tako dalje. Bili je velikih poteškoća ali smatram da nije bilo propusta i to nam je vrlo važno. Također imamo vrlo dobre primjere gdje su romske obitelji sa svojim radom, trudom i zalaganjem kupili sebi obiteljske kuće.

Napomenula je i da imaju problem sa velikim brojem izostanaka i da roditelji znaju da imaju pravo opravdati izostanak djece do tri dana u komadu, oni im opravdaju i događa se to da ima veliki broj izostanaka .

Osim škole Žitnjak svoje izlaganje izlagala je i Renata Cindrić, ravnateljica Osnovna škola Dr. Vinka Žganca, Kozari bok Zagreb. Zahvalila se na pozivu i kazala da su osnovna Žitnjak i osnovna škola u Kozarom boku kada se govori o pohađanju djece romske nacionalnosti naše dvije škole zauzimaju  prioritetno mjesto. U osnovnoj školi „Vinko Žganac“ u Kozarom boku pohađaju djeca iz Kozari puteva i Kozari boka. U toj školi pohađa 730 učenika, od kojih ima 34 redovna odjela i 2 posebna odjela koja pohađaju djeca sa poteškoćama u učenju. Nažalost u tim posebnim razredima pohađaju učenici romske nacionalne manjine  i iskoristila priliku zahvaliti gradskom uredu na financiranju jednog od tih dva posebna odjela za koje još uvijek nemaju odobrenje. U toj školi pohađa deset posto djece romske nacionalne manjine iako pretpostavljaju da ih ima više jer se ne predstavljaju svi kao Romi, i navela je da nije na njima da to istražuju. Poznavajući njihove obitelji znaju iz koje su obitelji, bivši učenike, i tako generacijama polaze tu školu.

Jedina smo od rijetkih škola od kojih svake godine upisuje veliki broj učenika svake godine, ove godine smo imali 138 učenika, prošle godine 96…. Kazala je da imaju u školi sve stručne osobe koji rade maksimalno i po pitanju romskih učenička, naravno i ostalih poslova koje u školi imaju.

Također istakla je da ima jako dobru suradnju sa roditeljima, i istakla je da njihovi djelatnici idu po kućama, šalju im pozive i tako veći broj roditelja se odaziva. Također je napomenula da prije 7-8 godina imali su velike probleme sa romskom djecom pri upisu u prvi razred.

Razrednici i nastavnici pri kraju školske godine pokušavaju pomoć učenicima koji završavaju osmi razred  da popune prijave za upis u srednju školu te mogu reći da većina njih koji završavaju upisuju srednju školu. Sljedeći problem nam je što mnoga djeca nisu pohađala predškolu. Da bez obzira što se kaže da je predškola obavezna to nije nigdje propisano zakonom i nigdje nije uvjetovano da dijete ne može upisati prvi razred ukoliko nije pohađao predškolu. Također budući romski učenici koji dolaze na testiranje i nakon što vidim vidimo da ne poznaju romski jezik, podnosimo zahtjev za početak učenja hrvatskog jezika što nam odobrava Ministarstvo obrazovanja i za dopunsko učenje hrvatskog jezika. Početak i tijek obrazovanja učenici su integrirani u početnim razrednim odjelima i posebnim odjelima. Pratimo ih tijekom prvog polugodišta prvog razreda i po potrebi upućujemo ih na timsku obradu i tom prilikom pripremamo ih u individualiziranom postupku ili prilagođeni program, nažalost to se događa uslijed pripreme za školu i ne pohađanja predškolskog programa. Svi romski učenici uključeni su u školskim aktivnostima i jednako sudjeluju kao i sva druga djeca.

Ramiza Memedi