Sanela Bešić i Indira Bajramović dobitnice Nagrade EU za integraciju Roma
Indira Bajramović, predsjednica Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“, I Sanela Bešić, izvršna direktorica Romskog informativnog centra – Udruženja „Kali Sara“ dobitnice su Nagrade EU za integraciju Roma na Zapadnom Balkanu i Turskoj, pod nazivom „Nepoznate heroine“.
Nagrada je dodjeljivana Romkinjama iz zemalja Zapadnog Balkana i Turske i to po dvije nagrade za svaku zemlju. Na ceremoniji dodjele u Briselu, ispred Bosne i Hercegovine, Bajramović je dobila drugu nagradu za doprinos integraciji Roma i Romkinja a Bešić je dobila prvu nagradu, u Bosni i Hercegovini.
Projekat dodjeljivanja nagrade „Nepoznate heroine“ implementirao je „Roma Active Albania“, a finansirala Evropska unija.
Nagradom se podstiče rad Romkinja na Zapadnom Balkanu i Turskoj, koje su „nepoznate heroine“ zajednice, a ključni su akteri za poboljšanje socijalne integracije Roma u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Kosovu i Turskoj.
A more integrated approach is needed to break down the numerous barriers that Roma face through the provision of essential services, social benefits, and focused interventions, says a new World Bank report, Breaking the Cycle of Roma Exclusion in the Western Balkans. The report examines Roma inclusion in the Western Balkans in five priority areas: education, labour markets, health, housing, and documentation.
The report uses data from the 2011 and 2017 rounds of the Regional Roma Survey (RRS), the most comprehensive survey to date on living conditions and human development outcomes among marginalized Roma households and their non-Roma neighbours, and finds that there have not been significant improvements in any of the priority areas.
“Gaps between Roma and their non-Roma neighbours remain wide, particularly in education and labour market indicators. This is particularly concerning because the gaps are between Roma and non-Roma neighbours, that is, households and individuals living within 300 meters of each other,” says report co-author, Monica Robayo. “We would expect both groups to have the same access to basic services such as education, health care, electricity, and water, as well as to the same labour markets. The survey finds that this is far from the case.”
The report argues that providing Roma with the same opportunities available to the general population is associated with potential fiscal gains, and that Roma inclusion is smart economics. In a region grappling with demographic aging, the benefits of Roma inclusion are not negligible and include the productivity gains associated with higher employment rates and labour earnings, including fiscal benefits like greater tax revenue and lower social assistance spending.
“Roma are a young population, and this youth bulge can be turned into a demographic dividend through proper investment in education and basic services,” says report co-author, Natalia Millan. “Closing the gaps found across the priority areas calls for a broader inclusion agenda that includes Roma-specific policies throughout the life-cycle from early childhood education to improved access to adequate housing and health services and labor market participation.”
High-quality data and research on Roma inclusion to inform evidence-based policies is scarce and this regional report aims to fill this knowledge gap and inform policy making. The report was funded through the Europe 2020 Trust Fund by the European Commission Directorate-General for Neighbourhood and Enlargement Negotiations (DG NEAR) and was produced using data from the Regional Roma Survey (RRS), which was implemented by the United Nations Development Programme (UNDP) and the World Bank.
Romi na Kosovu: Protjerani, prevareni, otrovani, zaboravljeni
Nakon što su smješteni na mjesto bivšeg rudnika, godinu dana kasnije postalo je poznato da je zemljište otrovano i vrlo štetno za zdravlje, što je potvrđeno i naučnim istraživanjima. Desetine ljudi, naročito djece, moralo se liječiti zbog trovanja olovom.
Jedanaest godina raseljeni Romi na Kosovu su živjeli u kampovima UN-a na zatrovanom zemljištu, čekajući da im se isplati novčana naknada za štetu pretrpljenu 1999. godine.
Zbog nestabilnosti i netrepeljivosti između Albanaca i Srba na Kosovu, Romi su ostavljeni po strani, njihova stradanja i život nedosljedan čovjeku su postali nebitni za javnost.
Tokom rata na Kosovu 1999. godine, 8.000 Roma je protjerano iz svog naselja u južnom dijelu Kosovske Mitrovice usljed napada naoružanih Albanaca. Misija UNMIK-a uspostavila je tri kampa za 600 povratnika kao privremeno rješenje. Iz nepoznatih razloga, smještaj je postavljen na mjesto napuštene topionice rudnika Trepča u sjevernom dijelu grada, piše švicarski list Neue Zürcher Zeitung.
Nakon što su smješteni na mjesto bivšeg rudnika, godinu dana kasnije postalo je poznato da je zemljište otrovano i vrlo štetno za zdravlje, što je potvrđeno i naučnim istraživanjima. Desetine ljudi, naročito djece, moralo se liječiti zbog trovanja olovom. Nakon 11 godina, romske porodice su premještene u novi izbjeglički kamp Osterode.
U 2016. godini, UN-ova komisija za ljudska prava je utvrdila da je UNMIK djelovao protivzakonito prilikom naseljavanja romskih porodica na bivšem mjestu rudnika. Od država članica UN-a je zatraženo da uplate sredstva u fond kako bi se finansirali projekti podrške za ugrožene Rome.
Dok su romske porodice živjele na otrovanoj sredini od 1999. do 2010. godine, više od pet UNMIK-ovih šefova se promijenilo i niko od njih nije reagirao na drastično kršenje ljudskih prava, navodi Neue Zürcher Zeitung.
Romkinje za dobrobit zajednice: Borba za pravdu i jednakost su njihov identitet
Naša raznolikost znanja i dubina iskustva, izvučeni iz naših različitih nacionalnosti i porijekla, u kombinaciji s našom osjetljivošću i predanošću, čine nas jakim i jedinstvenim u stavu da mislimo jednako, činimo pametne poteze i promjene u životu pojedinih Romkinja, koje se dalje nastavljaju boriti za živote mnogih drugih
U povodu nedavno obilježenog Međunarodnog dana žena, European Roma Rights Centre (ERRC) je objavio listu nekih od najzaslužnijih Romkinja koje su ostvarile pomake i promjene u svojim zemljama tokom 20 godina djelovanja ove liderske romske organizacije u Evropi.
Naša raznolikost znanja i dubina iskustva, izvučeni iz naših različitih nacionalnosti i porijekla, u kombinaciji s našom osjetljivošću i predanošću, čine nas jakim i jedinstvenim u stavu da mislimo jednako, činimo pametne poteze i promjene u životu pojedinih Romkinja, koje se dalje nastavljaju boriti za živote mnogih drugih. Nastavljamo se boriti za pravdu i jednakost u pristupu obrazovanja, seksualnim i reproduktivnim pravima, sigurnosti i dostojanstvu u porodilištima, pristupu čistoj vodi i pristojnom stanovanju, navedeno je na web stranici ERRC-a.
“Presrećni smo i ponosni što imamo Ethel Brooks kao našu predsjednicu odbora u ERRC-u”, naveli su u ovoj organizaciji.
Ethel Brooks je profesorica na Univerzitetu u Rutgersu i članica delegacije SAD-a u Međunarodnom savezu za sjećanje na holokaust. Kao izjavu, citirala je riječi iz Manifesta.
“Mi smo Evropljani. Porkradeni smo, transportovani, izbačeni, protjerani, prisilno sterilizovani, ubijani. Tvrdimo svoju ljudskost, svoju istoriju i tražimo svoje mjesto na tlu Evrope. Odbijamo vaš kulturni aparthejd. Odbijamo vaš kulturni imperijalizam. Odbijamo vaše fantazije o našim patologijama, našoj seksualnosti, našoj muzici i kulturi. Prestaćemo pružati slike koje će hraniti tu fantaziju, one koje su vam koristile materijalno i kulturno, ali koje svjedoče o načinima na koje izvlačite i manipulišete – zapravo kradete našu kulturu”, istakla je.
Veliku zahvalnost, ERRC je izrazio i članici odbora za njenu predanost i trud u pružanju podrške radu ovoj organizaciji. Abigail je zamjenica glavnog finansijskog direktora Američkog saveza u pružanju podrške planiranom roditeljstvu i ima bogato iskustvo u javnom zdravstvu, naročito kada je u pitanju borba protiv polno prenosivih bolesti.
Osmi mart je bio prilika i da se prisjetimo Mirjam Karoly, koja je bivša šefica Kontaktne tačke za pitanja Roma i Sinta (CPRSI) i doprinijela je dosta u borbi za emancipaciju Roma, naročito u insistiranju na važnost političkog sudjelovanja.
Glavne političke stranke se ustručavaju istaknuti Rome i Sinte na listama uprkos sve većem broju obrazovanih i kompetentnih mladih, uključujući i žene. Nažalost, socijalne i ekonomske ranjivosti se često iskorištavaju tokom izbornih procesa putem kupovine glasova, pritiscima i prijetnjama”, izjavila je ona.
Senada Sali je još jedna romska aktivistica koja je nekoliko godina bila advokatica ERRC-a. Svoju ambiciju iz djetinjstva da slijedi pravo kao karijeru, objasnila je sljedećim riječima:
Moj prvi susret sa zakonom je bio u dobi od pet godina kada su se moji roditelji razveli. U brak nisu ušli želeći to, već je riječ o dogovorenom braku. Majka je bila žrtva porodičnog nasilja. Nakon presude o razvodu roditelja, bila sam fascinirana snagom suca da spasi živote i pruži slobodu ljudima putem zakona. Zato želim pomoći drugim ženama, rekla je Senada Sali.
Angyalka Kulcsár, asistentica upravljanja s više od deset godina iskustva u području socijalnog rada, intenzivno je radila sa Romima i siromašnim građanima Budimpešte. ERRC priznanje odaje i Judit Gellér koja je odigrala ključnu ulogu u sudskim postupcima koji se tiču oblika diskriminacije širom Evrope i unaprijedila jednakost i pravdu za romske žene i djecu.
U Albaniji, Manjolu Veizi ima deset godina iskustva u odbrani pitanja koji se tiču Roma. U svojoj zemlji, lobirala je za usvajanje zakona protiv diskriminacije.
U Srbiji, Maja Nikolić zaslužuje pohvale kao zbog najnovijih dostignuća i praćenja izazova vezanih za pravnu oblast. Bavljenjem prava Roma, Maja se uključila zbog svog iskustva odrstanja kao Romkinja. U školi se suočila sa diskriminacijom od učitelja koji su smatrali da je „njena motivacija za učenje gubljenje vremena, jer će se rano udati.“
Kao aktivistica, Maja je nastojala poboljšati životne uslove za romske porodice i osigurati poštovanje njihovih prava u socijalnim i zdravstvenim centrima. Posebnu pažnju posvećuje zadržavanju romskih djevojaka u obrazovnom sistemu kako bi i one mogle doseći svoj puni potencijal, navodi ERRC.
Bez doprinosa ovih žena, pravda i jednakost za Rome ne bi bili ostvareni u ovom kapacitetu. Ponosni smo, srećni i zahvalni na doprinosu svake od njih čija je svakodnevna predanost borba za pravdu. Kao Romkinja, ponosna sam na naš rad, gdje se borimo za svijet u kome nijedna od naših žena neće biti na margini, navela je autorica teksta i članica tima ERRC-a, Anikó Orsós.
Europski parlament usvojio Rezoluciju za uključivanje Roma i borbu protiv anticiganizma
Savez protiv anticiganizma (Alliance against antigypsyism) podržao je usvajanje Rezolucije Europskog parlamenta 12.veljače u kojoj se EU i njene članice pozivaju da usvoje planove za uključivanje Roma nakon 2020. godine, kao i da intenziviraju borbu protiv anticiganizma – posebnog oblika rasizma prema Romima.
-Ova Rezolucija je korak naprijed u priznavanju anticiganizma kao temeljnog uzroka socijalne isključenosti Roma. Sada nam je potrebna i Europska komisija i države članice EU da preuzmu tu obavezu kada razvijaju buduće planove za uključivanje Roma koji će se provoditi od 2020. pa nadalje –izjavila je Gabriela Hrabanova, direktorica Europske mreže romskih organizacija.
Rezolucija poziva na niz mjera za poboljšanje Okvira EU za Rome nakon 2020. godine, uključujući: snažniji fokus na borbu protiv anticiganizma i spriječavanje diskriminacije; uključivanje Roma u osmišljavanje, provedbu, praćenje i evaluaciju strategija za Rome; osigurati ispravno rješavanje pitanje intersekcijske diskriminacije, rodno osviještene politike i pristupa usmjerenog na djecu; uključivanje procesa istine, prepoznavanja i pomirenja.
Prilikom revizije nacionalnih strategija integracije Roma, države članice EU bi trebale prepoznati anticiganizam kao oblik rasizma i osigurati odgovarajuće sankcije u skladu sa nacionalnim zakonodavnim okvirima za borbu protiv diskriminacije i protiv rasizma.
-Uključenost Europskog parlamenta u pitanja Roma je bila ključna za usvajanje prve Okvirne strategije za integraciju Roma 2011. godine. Pozdravljamo predanost Europskog parlamenta u namjeri da osigura više prilika i povoljniji položaj za Rome na nivou EU, kao i na nacionalnoj razini –rekao je Michaël Privot, direktor Europske mreže protiv rasizma.
Zbog kupnje zgrade u koju će se doseliti 30-ak romskih obitelji, građani tog zagrebačkog naselja prosvjedovali su protiv gradonačelnika.
U isto vrijeme dok se u centru grada održavao prosvjed novinara “Ne damo novinarstvo”, na istoku Zagreba u četvrti Petruševec stanovnici tog kvarta prosvjedovali su protiv doseljavanja Roma.
Tamošnji stanovnici nezadovoljni su zbog useljavanja 30-ak romskih obitelji iz Novog Jelkovca i Plinarskog naselja u zgradu koju je Grad Zagreb kupio za Rome i koja se nalazi u njihovom susjedstvu.
Na transparentima koje su nosili mogle su se pročitati poruke poput “Ne stvarajte “geto” u našem naselju”, “Uzmi ih sebi” te “Gradonačelniče gradska imovina nije vaša imovina” i “Gradonačelniče, mi nismo u vašem gradu, vi ste samo naš privremeni gradonačelnik”. (VL)
“Uplašeni smo od neželjenih posljedica poput nedavnih događaja u Vukomercu, kao i problema u odvijanju nastave u OŠ Žitnjak nakon povećanja broja učenika koji se teško prilagođavaju školskom programu. Projektom Radničke ceste, Petruševec je ostao bez ambulante, mališani školu dijele s Resničanima, a naselju nedostaje dodatnih sadržaja. Vijeće Mjesnog odbora i Vijeće Gradske četvrti više su puta predložili poslovno stambenu namjenu za objekt s građanima prihvatljivim sadržajima, ali Grad je imao drugačije planove”, kazali su građani. (ZI)
Ovo je samo jedan od niza organiziranih prosvjeda protiv Roma. Nažalost i dalje postoji diskriminacija koja ih prati stoljećima. Žalosno je to što sve Rome generaliziraju, veća žalost je kada se nađe netko od Roma koji isto podržava neke stavove neprihvatljivosti, bez ikakvih prijedloga za rješenje problema. Ne mali broj Roma i sada živi u Petruševcu, ali se nema nikakvih problema imaju dobrosusedske odnose. Djeca im zajedno pohađaju osnovnu školu što je rečeno da i sada ima preko 100, romske djece u školi Žitnjak. Imajući dobre primjere i zajednički suživot s romskom populacijom u Petruševcu, zanimljivo je njihova reakcija na useljenje Roma u tom naselju, ili je možda to postala samo praksa prosvjeda protiv Roma.
Slučaj Vukomerac je samo jedan od izgovora na koje se pozivaju protiv Roma, takvih i sličnih događanja bilo je više puta koji su izazvali ne Romi, bilo je napada i na Rome ali otom potom jer nema tko braniti Rome te se može što se želi, glavno da su Romi krivi i da ih ne žele blizu.
Od kada je “stvoreno” naselje Novi Jelkovec, u kojem su mnoge mlade zagrebačke obitelji pronašle svoj dom, traju problemi. Dio romskih obitelji, koje su tamo od Grada Zagreba besplatno na korištenje dobile stanove, stvaraju probleme. Godinama traju bitke stanovnika tog zagrebačkog naselja s problematičnim Romima pa je Grad Zagreb konačno našao rješenje – preselit će ih u Novi Petruševec. No protiv toga su se pobunili stanovnici tog dijela grada. Ne žele probleme u svom dvorištu.
Grad Zagreb, naime, kupio je zgradu u Novom Petruševcu u koju bi uskoro trebalo useliti 40-ak romskih obitelji, odnosno, oko 160 ljudi, većinom iz Novog Jelkovca, no dio i iz Plinarskog naselja. Samo po sebi te ne bi bilo problematično da se tamo ne kani preseliti i 30-ak problematičnih romskih obitelji iz Novog Jelkovca, koje tamošnjim stanovnicima već godinama zadaju glavobolju.
Rješenje gradonačelnika Milana Bandića je, čini se, probleme iz “jedne košare” prebaciti u “drugu košaru”. No stanovnici Novog Petruševca i svih ostalih naselja za subotu najavljuju mirno okupljanje. Ne žele problematične romske obitelji u svom kvartu, kažu. Ne žele se bojati za svoju djecu, ne žele strahovati kada noću izlaze van, ne žele da im netko provaljuje u domove kada su na godišnjem odmoru. Ukratko, ne žele da im se događa sve ono što se godinama događa stanovnicima Novog Jelkovca, o čemu mediji godinama i pišu, no bez nekog velikog učinka.
Stvar je tim gora što će ljudi koji su već jednom besplatno dobili stanove sada besplatno dobiti nove, pa se mnogi pitaju – do kuda sežu prava romske manjine. Kada je kraj davanju i davanju dok brojni Zagrepčani koji nikome ne rade probleme, uredno plaćaju poreze, prireze i sva ostala davanja, jedva spajaju kraj s krajem, a mnogi, u potrazi za boljim životom, odlaze i van granica “Lijepe naše”.
Stanovnici Petruševca, zbog proširenja i uređenja Radničke ceste, ostali su bez ambulante, nemaju uređeno dječje igralište, dok su mališani osnovnu školu prisiljeni djeliti s onima iz susjednog Resnika. Sve to im je gradonačelnik obećavao napraviti, no nije napravio ništa. Dobit će samo problematične romske obitelji.
Ovo se događa, kažu nam ogorčeni stanovnici Petruševca, jer si gradonačelnik Milan Bandić želi osigurati što više glasova. Ta, pred nama su europski i predsjednički, a nagodinu i parlamentarni izbori, a upravo na istoku Zagreba, kao i među Romima, Milan Bandić ima puno glasača. Ovim potezom udobrovoljio bi, kažu, stanovnike Novog Jelkovca i cijelih Sesveta, ali i Rome koji ne bi ostali zakinuti za krov nad glavom, i to opet besplatni.
Romski robovi su najokrutnije tretirani. U slučaju sitnog kriminala, kazne su bile okovanost, obilježavanje, lomljenje tabana, odsijecanje usana, nosa i ušiju, te silovanje, mučenje ili bičevanje do smrti.
Od najranijih vremena, Romi su bili žrtve trgovine robljem, piše romski bloger, pjesnik i pisac Raymond Wills.
Kada su došli u Evropu, bili su poznati kao Egipćani, zbog svoje priče da su porijeklom iz Malog Egipta, gdje su bili robovi faraona, iako ne postoje zapisi koji bi potvrdili ili negirali ovakve navode.
Byamti iz Avganistana su 855. godine uzeli 27.000 zatvorenika za koje se govorilo da su kvalifikovani radnici u svim vrstama zanata s mersom, drvom i inžinjeringom. Oni su koristili robove za nošenje ukradenog blaga i ratnog plijena.
Na početku 11. vijeka kralj Mahmud of Ghazni je koristio romske ratnike u svojim naporima da uništi sve sindske i pendžabske narode u Indiji. Nakon velike bitke 1192. godine, svi robovi su oslobođeni i započele su migracije prema Aziji, Sjevernoj Africi, Španiji i cijelom evropskom kontinentu, piše Traveller Times.
Za vrijeme mongolske invazije na Evropu 1241. godine, Rumuni su Rome zarobljavali i odvodili kao robove. Dokument se odnosi na Rome u Vlaškoj 1385. kada su Romi nazivani atigani i heretici. Uz tatarske i osmanske zarobljenike, rumunske kriminalce i seljake, prisilno su radili i romski robovi.
Godine 1445. godine Vlad Dracul je nasilno porobio oko 12.000 ljudi “koji su izgledali kao Egipćani”. Romski robovi su prodavani na pijacama, a kada su kupljeni postali su lična imovina njihovih vlasnika. Jedina obaveza vlasnika je bila nahraniti ih i obući. Romski robovi su bili podijeljeni u tri kategorije: oni koji su u vlasništvu ili su pripadali gospodaru, oni koji su pripadali crkvama i treću grupu su sačinjavali robovi boljara, nekadašnjeg višeg sloja feudalne aristokratije.
Romski robovi su najokrutnije tretirani. U slučaju sitnog kriminala, kazne su bile okovanost, obilježavanje, lomljenje tabana, odsijecanje usana, nosa i ušiju, te silovanje, mučenje ili bičevanje do smrti.
Vrijednost ženskog roba je zavisila od njene klase. Mnoge mlade Romkinje su služile kao vlasništvo, izvanbračni odnosi između muških robovlasnika i ženskih robova su bili uobičajena praksa, a djeca su držana kao robovi.
Muški robovi su često bili kastrirani kako ne bi predstavljali “prijetnju” plemićkoj kući. Robovi su se mogli vjenčati samo uz pristanak vlasnika, najčešće putem finansijskog sporazuma koji je rezultovao prodajom jednog roba drugom vlasniku ili putem razmjene. Brak između slobodne osobe i roba nije bio nemoguć, ali oni su bili prilično rijetki, navodi Travellers Times.
Crkva je bila jedna od glavnih robovlasničkih ustanova i nije se protivili instituciji ropstva. Tokom 12 vijeka, hiljade romskih porodica su poklonjene katoličkim manastirima u Srbiji ili su prodani na aukcijama. Engleska crkva je takođe u velikoj mjeri bila umiješana u ropstvo. Početkom 16. vijeka su se masovno otvarali samostani, a kao poklon redovnici su dobijali romske robove. Rumunski pravoslavni manastiri su bili izričito protiv ukidanja ropstva i zapovijesti Josipa II koji je zagovarao ukidanje. Do 1839. u Rumuniji je bilo četiri miliona romskih robova.
Britanci su transportovali romske robove u Novi svijet gdje su ponovo prodavani. Mnogi su takođe deportovani u Zapadnu Indiju da rade na škotskim i engleskim plantažama. U to vrijeme je rečeno, “da se kraljevstvo oslobodi terete mnogih prosjaka, Egipćana, običnih i zloglasnih lopova, te drugih razvratnih i slobodnih osoba.”
Zahvaljujući britanskom političaru William Wilberforceu, koji je predvodio britansku reform ropstva, donesen je Zakon o trgovini robljem 1807. kojim su robovi oslobođeni.
U Rumuniji je tokom 30-ih i 40-ih godina prošlog vijeka počela kampanja koja je uvjerila bogate robovlasnike da oslobode svoje robove. Na nju su uticali pokreti protiv robovanja u SAD-u.
Moldavske i vlaške skupštine su 1855/1856. jednoglasno izglasale ukidanje ropstva i kmetstva u svojim načelima s potpunom slobodom koja je uslijedila 1864. Mnogi Romi su se vratili kao slobodni ljudi na imanja gdje su ranije radili. Jedni su se nastanili u sela pod nadzorom lokalne policije, dok su se drugi pridružili nomadskim romskim zanatlijama i muzičarima širom svijeta.
Bulgaria’s deputy PM proposes free abortions for Roma women to control birth rate
Bulgaria’s Deputy Prime Minister and Defense Minister Krasimir Karakachanov have introduced a controversial plan to integrate the country’s Roma minority into Bulgarian society.
The “Concept for the Integration of the Unsocialized Gypsy (Roma) Ethnicity” draft bill envisions various compulsory practices for the Roma people, including forced social work for those over 16 years of age.
Those unable to pay street cleaning tax must clean the areas they occupy themselves, according to the bill.
To control the birth rate among the Roma people Karakachanov proposes a state abortion program, which would provide free abortions for women with more than three children.
The bill suggests “uneducated and unemployed” Roma be sent to “training centers.”
The bill also proposes cutting social assistance if the Roma refuse to work or send their children to school, demolishing unauthorized Roma houses and creating voluntary security units in areas populated by the Roma.
“If Karakachanov had looked at the constitution, he would see that we all have equal rights,” lawmaker Jeihan Ibryaimov of Movement for Rights and Freedoms (DPS) party said, criticizing the plan. Ibryaimov, who hails from the country’s Turkish minority, also called the proposal “inhumane.”
Karakachanov is the leader of the Bulgarian National Movement (VMRO) and one of the three leaders of the nationalist bloc United Patriots that entered a coalition with Prime Minister Boyko Borisov’s ruling Citizens for European Development of Bulgaria (GERB).
According to the 2011 census of the population of Bulgaria, there are 325,343 Gypsies in Bulgaria, or 4.4 percent of the 7 million population. The CIA Factbook, however, says Romani populations are usually underestimated in official statistics and may represent 9-11 percent of Bulgaria’s population.