U Srbiji tek svaki 50. Rom doživi 55 godina
Srbija – Životni vijek Roma, zbog teških uvjeta u kojima žive je mnogo kraći nego kod pripadnika drugih nacionalnosti u Srbiji. Prosječni životni vijek u Srbiji je oko 74 godina a prema podacima koje iznose, romske i neromske Nevladine Organizacije koje su radile istraživanja, prosječni životni vijek Roma je za čak 25 godina manji u odnosu na na opću populaciju.
Prema službenim statistikama, od 50 Roma u Srbiji, duže od 55 godina živi samo jedan!
Istraživanje Centra za prava manjina pokazalo je da Romi žive u lošijim uvjetima stanovanja, imaju slabije obrazovanje i značajno lošije procjenjuju svoje zdravlje, zbog čega češće koriste usluge domova zdravlja.
Kada je riječ o razvoju romske djece i trajanju njihovog životnog vijeka, činjenice su poražavajuće.
– U odnosu na prosječno stanovništvo u zemlji, romska djeca imaju duplo veću stopu smrtnosti (smrtnost djece do pet godina je dva puta veća od prosječne u Srbiji), neuhranjenija su i više zaostaju u rast i razvoju. Stupanjem u brak prije 15 godine, stopa rađanja među adolescenticama je višestruko veća u odnosu na njihove vršnjakinje. Većina njih posjeduje minimalno znanje o HIV-u ili sidi.
Bolesti srca i krvnih žila, maligni tumori, ozljede, dijabetes, opstruktivna bolest pluća i druge, već desetljećima dominiraju kao vodeći uzroci obolijevanja, invaliditeta i prijevremenog umiranja Roma.
Kada je u pitanju korištenje zdravstvene zaštite, Romi češće posjećuju domove zdravlja i liječnike i to samo u trenutku kada im je zdravlje ugroženo.
Mali broj njih koristi preventivne usluge u zdravstvenim ustanovama, a kada dobiju bitne informacije, nedovoljno ih dobro razumiju. Iako jednako dostupna pravila korištenja, informiranost o proceduri zakazivanja pregleda kod liječnika opće prakse bila su manje pristupačna Romima u odnosu na druge neromske stanovništva.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi da u odnosu na prosjek u Srbiji, svega 16% Roma doživi životno doba od 50 i više godina.
zvor: ROMinfomedia
Ista situacija je i u Republici Hrvatskoj. Ima vrlo mali broj starog stanovništva. Prema podacima koje je udruga žena Romkinja “Bolja budućnost” istražila prosječni vijek života Roma je 55 godina. Život ih ne mazi. Veliki broj su korisnici socijalnih primanja, gdje su izložene svakodnevnim kritikama da su neradnici i da tako vole živjeti. Nedavno sam čula priču od žene koja živi sa 800 kn u sedmočlanoj obitelji, ima bolesno dijete, gdje socijalna radnica ne obilazi je iako ima obvezu terenskog rada tj. obilaziti obitelji koji žive od socijalnih primanja. Na to nitko ne reagira. Snalazi se kako zna i umije. Suprug joj je bolestan i branitelj je domovinskoga rata. Nema nikakvih primanja niti se tko zauzima za njega. Ali ne samo za njega na tom području mnogi Romi su branitelji domovinskoga rata i nisu ostvarili svoja prava kao branitelji već žive od socijalnih primanja ili se snalaze obavljajući druge poslove (sakupljanje sekundarnih sirovina).
Mnogi Romi još i dalje žive u barakama, ne-žbikanih kuća, bez pitke vode, struje i onih uvjeta koji su od značaja za ljudski opstanak. Prema tome, u skladu sa tim, jasno je da socijalno ekonomski status utiče na zdravlje svakog pojedinca. Socijаlnа mаrginаlizаcija i diskriminacija koja traje više generacija uticala je na današnji težak zdravstveni status Roma koji karakterišu loši uvjeti stanovanja, niski obrazovni status i siromaštvo.
Suvremeni koncept jаvnog zdrаvljа prepoznаje zdrаvlje “ne sаmo kаo odsustvo bolesti ili slаbosti”, već “stаnje potpunog fizičkog, mentаlnog i socijаlnog”.
Ramiza Memedi
Romski jezik kao izborni u osnovnim školama u Srbiji
Mnoge osnovne škole u Srbiji već su uvele romski jezik kao izborni predmet, a anketiranje učenika o zainteresiranosti i dalje se nastavlja.
BEOGRAD – Mnoge osnovne škole u Srbiji već su uvele romski jezik kao izborni predmet, a anketiranje učenika o zainteresiranosti i dalje se nastavlja.
Problem na terenu predstavlja loš odaziv roditelja na anketiranje o zainteresiranosti, ali i nedovoljan broj nastavnika.
To se danas moglo čuti na promociji projekta “Uvođenje romskog jezika sa elementima nacionalne kulture u osnovne škole u Sibiji”, koji finansira EU, a koji će trajati 20 mjeseci.
Uvođenjem romskog jezika sa elementima nacionalne kulture će se realizirati u najmanje 40 škola u kojima se nastava provodi na srpskom jeziku ili jeziku druge nacionalne manjine u Srbiji, dok će polaznici izbornog predmeta biti učenici romske nacionalnosti i svi drugi zainteresirani učenici.
Predstavnica ministarstva prosvjete Jasminka Peruničić Alen rekla je da je tokom prošle godine organiziran tečaj za nastavnike romskog jezika i da je čertifikate dobilo 23 polaznika, koji su imali već završene nastavničke fakultete.
Ministarstvo je, kako kaže, uputilo dopis svim školskim upravama da se anketiraju roditelji i prikupe podaci o zainteresiranosti za uvođenjem romskog jezika kao izbornog predmeta u školama.
Kriterijum za uvođenje je minimum 15. djece u odjeljenju, a za uvođenje tog izabrabranog predmeta izjasnilo se 2.500 učenika.
” U više od 10 škola uveden je romski kao izborni predmet i to u školskim upravama Leskovac, Niš, Beograd, Zrenjanin”, rekla je Peruničić Alen .
Ona je dodala da se ministarstvu u 10 i 11mjesecu, već kada je počela školska godina, javilo šest škola koje su imale manje od 15 učenika, a željele su da uvedu izborni predmet- što im je dozvoljeno.
Ona je dodala da je još najmanje 15 škola izrazilo želju za uvođenjem, ali da nisu imali nastavni kadar.
Predstavnik delegacije EU u Srbiji Nikola Bizel rekao je da mnogo toga još treba uraditi da bi standard i život Roma bili na zadovoljavajućem nivou, kao i da će integracija Roma u društvo biti jedna o važnih dijelova priključenja Srbije EU, o čemu će se razmatrati u okviru poglavlja 23.
Koordinator projekta Ljuan Koko rekao je da će tokom projekta biti nabavljen i nastavni materijal za predmet Romskog jezik sa elementima nacionalne kulture i to početnica, čitanka, slikovnica, radna bilježnica i vodić za nastavnike romskog jezika.
Foto – Tanjug, R. Prelić, ilustracija
Norveška Vlada spremna da plati reparaciju za Rome, zbog terora sprovedenog u vreme nacizma
Norveška je spremna da plati reparacije Romima zbog nasilne rasističke politike i patnji kroz koju su oni prošli u vreme nacističkog režima u ovoj zemlji u Drugom svetskom ratu.
Norveška premijerka Erna Solberg ispričala se za diskriminaciju koja je omogućila smrt brojnih Roma u nacističkim koncentracijskim logorima nakon što im nije dozvoljen ponovni ulazak u Norvešku.
Ona se ispričala za diskriminaciju prije i poslije rata, rekavši da taj period i način na koji je Norveška tretirala Rome predstavljaju “mračni dio” povijesti te zemlje i da će Romima platiti nadoknadu štete učinjene ratom.
Nacistička Njemačka je okupirala neutralnu Norvešku u travnju 1940. a ubrzo su sledbenici lokalne Nacional-socijalističke partije formirali kolaboracionističku marionetsku vladu pod vođstvom Vidkuna Kvislinga.
Prema raspoloživim podacima iz sredine dvadesetih godina prošlog stoljeća, između 100 i 150 Roma živjelo je u Norveškoj u to vrijeme. Romska manjina u Norveškoj, koja sada broji svega oko 500 ljudi, vodi kampanju od devedesetih godina za dobijanje odštete.
Izjava Solbergove usljedila je nakon objavljivanja izveštaja komisije koji je naručila vlada u veljači, u kojem se detaljno navodi kako je norveškim Romima tokom tridesetih godina prošlog stoljeća bilo zabranjeno da se vrate u zemlju ako bi otišli u inostranstvo.
U izvještaju se navode imena 62. osobe koje su nestale u nacističkim koncentracijskim logorima nakon tog odbijanja na granici.
Preživjelima iz koncentracijskih logora bilo je zabranjeno da ponovo uđu u Norvešku i 10 godina nakon rata, navodi se u izvještaju Centra za studije holokausta i vjerskih manjina.
Solbergova je rekla da su mjere koje su vlasti tada poduzele bile jednake “rasističkoj politici isključenja”.
“Vrijeme je za moralno poravnanje sa ovim mračnim dijelom naše povijesti. Država priznaje svoju odgovornost za počinjene greške i nepravdu prema norveškim Romima”, rekla je premijerka.
Grčka je, takođe, nedavno tražila od Njemačke reparacije za Drugi svetski rat u iznosu od 278,7 milijardi eura.
Pučka pravobraniteljica ispituje bacanje bombe na romski vrtić
Ured pučke pravobraniteljice zatražit će od policije informacije o radnjama poduzetim na rasvjetljavanju eksplozije ručne bombe koja je u prvim satima ponedjeljka bačena u dvorište na zagrebačkoj Peščenici gdje se nalazi dječji vrtić i Udruga Roma Hrvatske, a u kojoj nije bilo ozlijeđenih
U Uredu, koji je pokrenuo tzv. ispitni postupak, doznaje se da je ključno ispitati radi li se o etnički motiviranom napadu, odnosno je li mržnja bila motiv nedjela koji policija tretira kao dovođenje u opasnost života i imovine.
U policiji ističu da i dalje tragaju za nepoznatim bombašem koji je ručnu bombu u dvorište ubacio u ponedjeljak oko 1,20 sati i pritom oštetio vrata, prozore i fasadu kuće te četiri parkirana automobila.
Aktivisti Udruge Roma Hrvatske, prema pisanju medija, kažu da nisu nikad dobivali prijetnje niti su imali problema sa susjedima.
O incidentu se oglasio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, rekavši da bombu koja je bačena u dvorište romskog vrtića prije dva dana ne bih dovodio u kontekst aktualnih podjela u društvu. ‘Mogu to osuditi i izraziti nadu da će policija reagirati. Mislim da se radi o lokalnom nesporazumu, hvala Bogu da nitko nije stradao. Zalažem se za privođenje vinovnika istini i pravdi što prije’, kazao je Bandić za N1.
ROMI – IZGUBLJENI I NAĐENI
ROMI – IZGUBLJENI I NAĐENI: Jesu li Romi potomci jednog od 10 izgubljenih izraelskih plemena?
02/03/2016
Kada mi je Bog prije otprilike tri godine rekao da me želi poslati Romima da im služim, moram priznati da sam bila zbunjena. Vjerovala sam da trebam ići služiti Židovima u Izrael. Nisam mogla spojiti te dvije stvari. Pa kako ću služiti Romima ako trebam služiti Židovima? Nisam sve razumjela, ali odlučila sam da ću slušati Boga. Uzela sam i neko vrijeme i tražila Božje vodstvo oko toga.
S vremenom Bog mi je dao ljubav prema Romima, iako ih nisam do tada dobro poznavala. Mogla bih čak reći da sam imala predrasude prema njima. Moj se put povremeno prepletao s Romima kojima sam služila, ali uvijek nekako individualno, pojedincima, a ne cijelom narodu. Pošto mi je Bog rekao da me želi poslati Romima da im služim kao narodu, nisam imala cijelu sliku o tome što to zapravo znači. Tek kasnije, kada sam im već služila u Murskom Središću, čula sam za teoriju da su Romi možda jedno od 10 izgubljenih izraelskih plemena, dio Božjega izabranog naroda.
Židovi su, naime, potekli od 12 izraelskih plemena, nazvanih prema 12 Jakovljevih sinova. Godine 722.-721. pr. Kr. nestalo je 10 od 12 izraelskih plemena. Poraženi od asirskoga kralja Šalmanesera V., tih deset izraelskih plemena koji su živjeli u Sjevernom izraelskom kraljevstvu, odvedeno je u ropstvo u gornju Mezopotamiju i Medeju, današnju Siriju i Irak. Nakon toga gubi im se svaki trag. Njihove potomke i danas mnogi traže među raznim plemenima širom svijeta. Današnji Židovi potječu od dva preostala plemena: Jude i Benjamina.
I iako mi je sve to skupa zvučalo neobično, kockice su zapravo polagano dolazile na svoje mjesto. Shvatila sam zašto mi je Bog najprije govorio o tome da trebam služiti Židovima, a kasnije me slao Romima. Pa Romi i Židovi su možda jedan te isti narod! Osim toga, počela sam malo proučavati cijelu priču i shvatila da između ta “dva” naroda postoje velike sličnosti.
Gdje god se pojave, izazivaju pomiješane emocije: otpor, predrasude, nerazumijevanje, progon. Poznati su kao nomadi ili lutalice, ima ih u svakoj zemlji. Dobri su trgovci i glazbenici. Žene se rano, rijetko se miješaju s drugim narodima. Vjeruju u jednoga Boga. Tamnoputi su i kamo god otišli, sa sobom nose svoju kulturu, običaje i jezik. Imaju velike obitelji, poznati su po gostoprimstvu i otvorenosti …
Bez sumnje, to mogu biti samo ili Židovi ili Romi. Kroz stoljeća se pokazalo da Sotona i jedne i druge prezire. I Romi su, kao i Židovi, konstantno bili progonjeni. Hitler je u holokaustu poubijao na tisuće i tisuće Roma. U Rumunjskoj su ih držali 400 godina u zarobljeništvu. Mnoge europske zemlje čak su imale antiromske zakone, koji su branili lokalnom stanovništvu da se miješaju s njima. I danas ljudi imaju predrasude prema Romima, kao i prema Židovima.
Osim toga, postoje određene sličnosti između romske i židovske kulture, kao što su slična tradicionalna odjeća i glazba. Posebna je zanimljivost sličnost u unutarnjim “plemenskim” zakonima. Romi, naime, imaju u svojoj kulturi održavanje “sudova”, kao što su nekada imali Izraelci. Suca biraju među uglednim stanovnicima naselja, a on onda presuđuje u svim međuljudskim i obiteljskim sukobima i njegove se odluke poštuju. Iako se danas romski “plemenski” zakoni sve manje poštuju, oni su izvorno bili vrlo slični Mojsijevu zakonu.
Stručnjaci kažu da ima nekoliko kriterija po kojima se današnji narodi mogu smatrati mogućim potomcima 10 izgubljenih izraelskih plemena: duhovno gledano, oni trebaju biti “narod bez svoje zemlje”, “štovati idole” i “lutati zemljom”. Osim toga, moraju potjecati iz krajeva u koje su izraelska plemena bila protjerana. I jedan i drugi kriterij Romi kao narod zadovoljavaju. Oni imaju jezik, zastavu i himnu, ali nemaju zemlju. Iako se ne zna točno odakle potječu, smatra se da su u Europu došli upravo s prostora u koji su dva izraelska plemena, Efrajim i Manaše, bili protjerani. Iako se dugo smatralo da Romi podrijetlom dolaze iz Indije, sve se više vjeruje da su oni doduše došli iz Indije u Europu, ali da izvorno potječu iz Egipta. Vjeruje se, naime, da pojam “gypsy” dolazi od riječi “egypti-ans”, što znači “Egipćani”. Prema toj teoriji, Romi su vjerojatno bili dio jednoga od 12 izraelskih plemena koja je Mojsije izveo iz egipatskog ropstva i čiji su potomci došli u Obećanu zemlju. Odande su ih Asirci oko 700. godine pr. Kr. odveli u ropstvo u Mezopotamiju, odakle su se pak kasnije naselili u Indiju. I stvarno je neobično, kada se malo dublje pogleda da Romi posvuda vjeruju u jednoga Boga, iako su navodno potekli iz Indije. Kao da im je jednoboštvo “u krvi”. Osim toga, oduvijek su Romi bili poznati po gatanju, vračanju i čitanju iz dlana, što je bila uobičajena praksa u Egiptu, dok se u Indiji to ne može naći.
Postoji još jedna, pomalo tragikomična, sličnost između Židova i Roma. Poznata je, naime, uobičajena predrasuda da su Isusa ubili – Židovi. No manje je poznata legenda da su čavle za Isusov križ izradili ni manje ni više nego – Romi. Zbog toga su, prema toj legendi, Romi od tada prokleti i lutaju po svijetu, bez mogućnosti da pronađu mir. Tako da kad se priča skrati, ispada da su Isusa razapeli Židovi, a na križ ga pribili Romi.
Postoji još mnogo toga što stručnjaci i znanstvenici te i proučavatelji povijesti i religije navode kao moguće dokaze za teoriju o Romima kao potomcima jednoga od 10 izgubljenih izraelskih plemena. Međutim, sve su to u konačnici samo teorije. Kada je Isus nakon uskrsnuća susreo dva učenika koja su išla u Emaus, razgovarao je putem s njima, ali oni ga nisu prepoznali. Tek kasnije im se otkrio, a oni su onda zaključili da “im je srce gorjelo dok su razgovarali s njim”. Tako je i s ovom teorijom. Dok stručnjaci i znanstvenici teoretiziraju, ja mogu reći da mi je srce gorjelo kad sam čula za povezanost Roma i Židova. Ljubav koju je Bog izlio u moje srce za njih kao da govori: “”Nek’ se pokrenu planine i potresu bregovi, al’ se ljubav moja neće odmać’ od tebe” i “Sigurno te neću ostaviti, nipošto te neću zapustiti”, tj. stihove koje je Bog uputio svojem ljubljenom narodu Izraelu.
Za kraj mogu samo reći da se zadnjih šezdesetak godina u svijetu počelo nešto ozbiljno događati s Romima na duhovnom planu. To je u isto vrijeme otkad su Židovi dobili ponovno svoju državu, Izrael. Bog je rekao da će pozvati svoj narod natrag sebi u posljednje vrijeme i vjerujem da smo tomu mi u današnje vrijeme svjedoci. Aliyah je pojam koji označuje doseljavanje (vraćanje) Židova iz raznih dijelova svijeta u Izrael i, iako je započeo još potkraj 19. stoljeća, u zadnjih šezdesetak godina vrlo se pojačao. Tako se od uspostavljanja države Izraela 1948. godine, više od 3 milijuna Židova iz više od 90 zemalja doselilo u Izrael.
I dok se Židovi sa svih strana vraćaju u Izrael, Romi u isto vrijeme dolaze Bogu. Kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih godina francuskom pentekostalnom pastoru Clementu Le Cossecu došao je jedan mladi Rom koji ga je tražio da ode s njim kući moliti za njegovu bolesnu majku. Le Cossec je došao u mladićevu kuću i ondje pronašao staru majku kako bolesna leži na podu. To ga je potreslo. Kleknuo je do nje i molio Isusa da je iscijeli. Žena je odmah ozdravila. Kako je mladić bio glazbenik koji je imao gitaru bez ijedne žice, Le Cossec ga je pozvao da svira u crkvi i dao mu je nove žice. Već sutradan mladić je u crkvu doveo svoje prijatelje. Nakon nekoga vremena ti su Romi otišli iz toga grada i Le Cossec je na neki način zaboravio na cijelu priču. Godine 1950. došla mu je jedna Romkinja i ispričala sljedeću priču: prije nekoga vremena srela je uličnog propovjednika koji joj je dao letak na čijoj je poleđini bila zapisana adresa lokalne crkve. Ubrzo se toj ženi smrtno razbolio sin i doktori su tvrdili kako nema nade. Ona se, međutim, sjetila toga letka, dala ga nekomu da joj pročita adresu i zaputila se u crkvu. Ondje je zamolila pastora da moli za ozdravljenje njezina sina. I Bog je ponovno učinio čudo; mladić je ozdravio. Cijela obitelj došla je Bogu. Međutim, Cossec ni tada nije počeo služiti Romima. Tek nekoliko godina nakon toga dogodilo se nešto što mu je promijenilo život. Susreo je Rome koji su se obratili u jednom od ova dva vala probuđenja. Rekli su da ih ni jedan pastor ne želi krstiti jer nisu prema francuskim zakonima bili vjenčani (francuski zakoni bili su komplicirani, jer su dozvolu za vjenčanje mogli dobiti samo ako su 21 dan u kontinuitetu živjeli u gradu, a policija ih je svakih 48 sati izbacivala iz grada). Jedan Rom od 28 godina tom je prilikom rekao: “Budući da nas ni jedan pastor ne želi vjenčati, odlučio sam sa svojom ženom otići na rijeku. Stavit ću Bibliju na travu. Ne znam čitati ali znam da unutra piše: ‘Tko uzvjeruje i krsti se, spasit će se’. Ja ću krstiti svoju ženu, a zatim će ona krstiti mene.” Cossec je tada odlučio služiti Romima. Nadahnut riječima apostola Pavla iz 1 Kor 9, 22 o tome da je postao “nejak da nejake stekne”, Le Cossec je napustio svoj dotadašnji život i počeo putovati i živjeti s Romima. Njegov sin, John, odrastao je s Romima i živio po romskim običajima. Samo šest godina pošto je Cossec započeo služiti, šest tisuća Roma se obratilo. Probuđenje se proširilo na Španjolsku, a odande u druge europske zemlje. Vjerujem da je ovo vrijeme, vrijeme probuđenja Roma, u cijelom svijetu da se i oni, kao i drugi Židovi, “vraćaju kući”, ako već ne u zemlju Izrael kao jedno od deset izgubljenih izraelskih plemena, onda u nebesko kraljevstvo svojem Ocu koji ih čeka.
Želim da romski narod uđe u Božje kraljevstvo prije Isusova dolaska i da Romi budu dionici Božje slave, sjedeći za stolom Gospodnjim zajedno sa svojim precima, Abrahamom i Izakom. Ako su i bili izgubljeni godinama, pa i stoljećima, sada su nađeni. A svi znamo što Isus kaže o tome koliko se nebo veseli kad se nađe jedna izgubljena ovca, zar ne?
Autorica: Katarina Prokopić
Iskorjenjivanje nasilja nad ženama među prioritetima hrvatske vanjske politike
Nasilje nad ženama neprihvatljivo je, bez opravdanja i ne može se tolerirati, ističe Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u svojem priopćenju povodom današnjeg Međunarodnog dana uklanjanja nasilja nad ženama naglašavajući da je ‘uklanjanje ove vrste nasilja na visokom mjestu prioriteta u vanjskopolitičkim aktivnostima Republike Hrvatske.
‘Hrvatska podupire rezolucije i dokumente UN-a o potrebi jačanja napora za uklanjanje svih oblika nasilja nad ženama; kažnjavanju počinitelja; razvoju strategija i promicanju pravnog okvira i praktičnih mjera za njegovo sprječavanje i uklanjanje, priopćilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova upozorivši da je ‘širom svijeta svaka treća žena preživjela fizičko ili spolno nasilje, a to je kršenje ljudskih prava, koje je posljedica diskriminacije, neravnopravnosti i stereotipa’.
‘Nasilje se događa oko nas, na javnim mjestima i u privatnom okruženju. Manifestira se kroz različite oblike, od obiteljskog nasilja i spolnog uznemiravanja i zastrašivanja do genitalne mutilacije, trgovine ženama i djevojčicama, seksualnog nasilja u sukobima, ranih i prisilnih brakova i ubojstava iz časti’, navodi MVEP te upozorava da je ‘unatoč postojanju pravnih i zakonskih mehanizama, nasilje nad ženama i djevojčicama još uvijek najprisutniji oblik kršenja ljudskih prava u svijetu. Njegovo uklanjanje zahtijeva integrirani pristup, uz posebno značenje mjera sprječavanja i potporu ženama koje su preživjele nasilje’.
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova stoga ističe da ‘u svojim aktivnostima u okviru međunarodnih organizacija te u bilateralnim odnosima promiče osnaživanje žena i potrebu poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda žena i djevojčica; potrebu školovanja djevojčica i podizanje kvalitete njihovog obrazovanja, pristup žena ekonomskim resursima, političko sudjelovanje i zastupljenost žena te promjenu društvenih normi i predrasuda koje dovode do nasilja nad ženama te će borba protiv svih oblika nasilja nad ženama i nadalje će biti među prioritetima djelovanja Ministarstva vanjskih i europskih poslova u području ljudskih prava’.
NATJEČAJ NACIONALNE ZAKLADE
Nacionalna zaklada je objavila Poziv za predfinanciranje i Poziv za međufinanciranje u okviru Programa Europa Plus u 2016.
Cilj je obaju poziva omogućiti financijsku stabilnost i plativost organizacija civilnoga društva i nesmetanu provedbu odobrenih projekata iz strukturnih fondova Europske unije. Poziv je kontinuirano otvoren za prijavu do 28. listopada 2016.
Više informacija o pozivima u okviru Programa Europa Plus kao i potrebnu dokumentaciju za prijavu možete pronaći ovdje – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/category/106/subcategory/340
Izvor: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/frontpage
Samo 20 posto romske djece polazi vrtić ili predškolu!
Samo 20 posto romske djece polazi vrtić ili predškolu, pokazao je izvještaj Socijalno uključivanje djece Roma (RECI+) na temelju istraživanja koje je u pet romskih naselja proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji s Mrežom fondacija Otvoreno društvo (OSF), UNICEF-om i Fondom za obrazovanje Roma (REF)
Izvještaj predstavljen danas na Konferenciji ‘Kvalitetno obrazovanje za romsku djecu’ donosi preporuke mjera za uključivanje romske djece u obrazovne i ostale usluge, što bi doprinijelo smanjenju isključenosti Roma i poboljšanju njihovih životnih uvjeta. Istraživanje je obuhvatilo pet naselja u kojima živi značajan broj Roma: Kozari putevi, Capraške poljane, Parag, Darda i Vodnjan/Galižana.
Iako je istraživanje pokazalo da ispitanici jaslice i vrtiće ocjenjuju dobrim oblikom brige o djeci i ranog obrazovanja, mnogi roditelji ne upisuju djecu zbog nedostatka mjesta u vrtićima, troškova prijevoza i drugih dodatnih troškova koje iziskuje pohađanje vrtića, zbog toga što nema odgajatelja ili pomagača Roma, zbog straha od diskriminacije te nedostataka u komunikaciji. To se događa unatoč postojećim mjerama i poticajima za integraciju romske djece u predškolski odgoj, istaknuto je u UNICEF-ovom priopćenju.
Iako je broj upisane romske djece u osnovne škole u porastu (s 4.186 u 2009. na 5.470 u 2013.), prema istraživanju RECI+ samo 24 posto odraslih Roma u uzorku završilo je osnovnu školu, a svega osam posto srednju.
Teški životni uvjeti utječu na zdravlje romskih obitelji, a 18 posto ispitanika nema nikakvo zdravstveno osiguranje. Primjerice, samo 21 posto žena u uzorku navodi da nikada nisu imale bilo kakvo zdravstveno osiguranje, osim u vrijeme trudnoće, kao dio državne potpore budućim majkama. Čak 40 posto romskih kućanstava nekvalitetno se hrani, što ostavlja posljedice na zdravlje, uzrokuje kronične bolesti u odrasloj dobi i učestale prekide školovanja. Većina obitelji obuhvaćenih istraživanjem RECI+ primatelji su nekog oblika socijalne potpore (87 posto), a 46 posto se izjasnilo da im je socijalna pomoć jedini izvor prihoda.
Izvještaj RECI+ donosi preporuke čijom bi se provedbom Romima olakšao pristup uslugama odgoja i obrazovanja kroz, primjerice, osiguravanje dovoljnog broja mjesta u ustanovama te besplatnog prijevoza, ali i kroz sudjelovanje romske djece u obveznom kvalitetnom (dvogodišnjem) predškolskom programu te izvanškolskim, kulturnim i sportskim aktivnostima. Svoj romskoj djeci treba biti osiguran pristup integriranim predškolskim grupama, jer većina djece ispitanika koja su uključena u neku vrstu predškolskog obrazovanja pohađa samo romski vrtić ili igraonicu.
Svim romskim obiteljima s malom djecom lokalne zajednice trebaju osigurati odgovarajuće životne uvjete (pitka voda, sanitarni čvor, grijanje, električna energija). Također, preporučuje se imenovanje stručnih savjetnika i ‘zagovaratelja učenja u romskoj zajednici’ koji bi djelovali u županijama, gradovima i općinama u kojima živi značajan broj Roma. Na području zdravstvene zaštite dojenčadi i djece preporučuju se kućni posjeti stručnjaka za kućnu njegu, pedijatara, liječnika opće prakse/obiteljskih liječnika i epidemioloških službi.
Uz Izvještaj RECI+, na Konferenciji su predstavljeni i rezultati projekata ‘Kvalitetno obrazovanje za romsku djecu’ te ‘Mreža podrške romskoj djeci REYN Hrvatska’, financiranih iz Fondova Europske unije, a koje provodi Pučko otvoreno učilište Korak po korak u suradnji s partnerima. U konferenciji je sudjelovalo stotinjak stručnjaka u području odgoja i obrazovanja, kao i inkluzije i prava romske djece – odgajatelja, učitelja, stručnih suradnika, ravnatelja, istraživača, aktivista, predstavnika romskih organizacija, lokalnih i državnih vlasti te međunarodnih organizacija.
• Priredila: I. E. M.