ROMSKOG DJEČAKA TUKLI ZBOG ZASTAVE

U osnovnoj školi „Karađorđe“ u Voždovcu, Srbiji, grupa djece pretukli su učenika romske nacionalnosti samo zato što je Rom. Dječak je mahao srpskom zastavom i osjećao se kao netko ko navija i građanin Srbije, na utakmici Srbija – Vels. Njemu su dječaci nasilnici pocijepali usnu i polomili jedan zub. Pretučeni dječak D. V. (15) i dva dana nakon incidenta preplašen je i zbunjen

Njegovi roditelji i roditelji trojice osmaka koji su ga napali razgovarali su sa direktorom škole. Neki od roditelja su bili iznenađeni ponašanjem svoje djece, a neki – nisu. Neslužbeno se doznaje da ova trojica nasilnika su i đaci sa manjim ocjenama iz vladanja i dosad nisu bili primjerni đaci.

  1. Ranko V., otac dječaka kojeg su pretukli vršnjaci u parku na Voždovcu jer je mahao srpskom zastavicom; Sin je došao kući i nije nam rekao što se dogodilo, njegova priča bila je da se ogrebao o granu. Valjda je mislio da je on nešto pogriješio i da ćemo biti ljuti na njega, sve dok nam policija nije zakucala na vrata. Inače, moj sin je suviše dobro dijete i nikada nije uradio ništa loše što bi dovelo do ovakve situacije – priča njegov otac za „Blic“.

„Njemu su dječaci nasilnici pocijepali usnu i polomili jedan zub, a jučer je bio i na snimanju glave, ali je, na sreću, sve u redu“. Otac dječaka ističe da će tinejdžer od septembra/rujna normalno nastaviti da pohađa ovu osnovnu školu, iako se to dovodilo u pitanje u razgovoru sa direktorom škole.

Njegovog sina, inače učenika sedmog razreda OŠ „Karađorđe“ na Voždovcu, u ponedjeljak su pretukla trojica osmaka iz iste škole jer je mahao srpskom zastavicom koja je ostala na tom mjestu nakon utakmice Srbija – Vels koja je odigrana u nedjelju.

Dječak zbog posljedica torture školskih napasnika vrijeme provodi kod kuće, ali je, kako pričaju roditelji, i dalje u strahu od napada. Usprkos incidentu, roditelji su spremni da djete nastavi da živi normalnim životom kao i prije napada pa se sprema za ekskurziju..

Razrednica ističe da je on dijete kojeg u ovoj školi svi vole  – od nastavnika do đaka.

– U trenutku kada su krenuli na njega i rekli mu da „nema pravo da nosi srpsku zastavu jer je Rom i napali ga, dogodilo se to da su njemu u pomoć pritrčali mnogi njegovi drugovi iz odjeljenja. Park je bio pun djece, a njega u odjeljenju vole jer je zapravo jako fino i pitomo dijete – priča dječakova razrednica Vladanka Jakšić. Dodaje, iako možda povrede nisu toliko strašne fizičke, ipak, ono je što njega uzdrmalo jeste i situacija koju još ne razume.

Zaštitnik građana će provesti kontrolu i postupiti po pritužbi povodom nasilja, a u školi je policija obavila uviđaj.

Psiholog: „Tukli su ga jer je Rom“

– Dječak je držao srpsku zastavu i osjećao se kao netko ko navija za ovu državu i građanin Srbije, zbog čega su ga oni napali – priča školski psiholog Marina Bunčić. Kako kaže, ovaj slučaj je oličenje čiste diskriminacije.

– To je strašno, jer činjenica je da se ne bi tako ponašali prema nekome ko nije Rom. Diskriminacija Rome prati kako u školi tako i svuda. Radi se o djeci koja nisu tolerantna na razlike, ali to ne potiče samo iz obitelji. Diskriminacija se projektira na sve oblasti života i mi nismo visoko tolerantno društvo kao što mislimo – dodaje Bunčić. Nadalje kaže, ne vjeruje ni da se dječak od početka osjećao kao jednak svima i da je čak i samo vrijeđanje ono što može da uplaši ovu manjinu.

Zbog toga su oni plašljivi i često idu u grupicama kako bi se osjećali sigurnije. Mnogi ne nastavljaju dalje školovanje, baš iz razloga što se osjećaju ugroženo, ukoliko bi bili jedini u razredu. Zamislite koliko romske djece se prestrašilo samo zato što su čuli da se ovako nešto dogodilo – priča psiholog.

OSUDE ZBOG PREBIJANJA ROMSKOG DJEČAKA

“Ovo je fašistička pojava koja mora da nas zabrine” Predsjednik odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost spolova Meho Omerović osudio je napad na učenika romske nacionalnosti u beogradskoj osnovnoj školi “Karađorđe”.

Vršnjačko nasilje jeste problem sa kojim se suočavamo u posljednje vrijeme, ali kada dječaci pretuku svog druga samo zato što je Rom, uz konstataciju da “on nema pravo nositi zastavu Srbije jer je Ciganin”, onda je fašistička pojava koja mora sve da nas zabrine – istakao je Omerović. Dodao je, da je sramota za sve u toj školi i za sve nas što se ovakve pojave događaju. Svi moramo osuditi ovakve pojave. To prije svega moraju roditelji tih dječaka koji su to uradili – “danas su pretukli nekoga zato sto je Rom, a sutra će nekoga zato što je hendikepiran, onda nekoga zato što se drugačije oblači“ itd. Moramo stati na put mržnji i svakom obliku ekstremizma – navodi u izjavi Omerović.

Omerović je istakao i da djecu moramo odgajati tako da su svi ljudi jednaki i napomenuo da ovaj događaj ne smije ostati nekažnjen.

Povjerenica: Posebno zabrinjava što se incident desio u školi

I povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković najoštrije je osudila ovaj incident. U priopćenju povjerenice se navodi da ona očekuje od svih nadležnih hitnu i adekvatnu reakciju. Zabrinjava je činjenica da se nasilje dogodilo u školi, jer je upravo to mjesto gdje djeca trebaju da se uče vrijednostima tolerancije i prihvaćanja različitosti. Na razvijanju svijesti mladih ljudi o poštivanju ljudskih prava svakog pojedinca, mora se intenzivno raditi u našim školskim ustanovama – ističe povjerenica Janković.

Povjerenica podsjeća da svaki građanin ili građanka koji smatraju da su pretrpjeli diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, mogu podnijeti pritužbu Povjereniku za zaštitu ravnopravnosti.

– Svi moramo osuditi ovakve pojave. To prije svega moraju roditelji tih dječaka koji su to uradili – dodao je Omerović. Nadalje je rekao, “danas su pretukli nekoga zato sto je Rom, a sutra će nekoga zato što je hendikepiran”, onda nekoga zato što se drugačije oblači itd. Moramo stati na put mržnji i svakom obliku ekstremizma – navodi se u izjavi.

Omerović je istakao da djecu moramo odgajati tako da su svi ljudi jednaki i napomenuo da ovaj događaj ne smije ostati nekažnjen.

Komentari

Bane ka-CVRX: Ovo nema veze sa sustavom obrazovanja niti zainteresiranosti nastavnika i direktora škole. Ovo je slika nesposobnih roditelja da od djece koju su lako napravili sada naprave ljude. Pogledajte malo oko sebe generaciju roditelja između 30-45 godina, bahati, nepismeni, nerealizirani, loši u svakom smislu, prije svega nasilni. Što mislite odakle su djeca u školi donijeli to ludilo- pa iz kuće. To isto vide i čuju od roditelja i ljudi koji im u kući dolaze.

Tea : Ja sam do svoje sedme godine živjela u zajedničkom dvorištu sa dvije romske porodice. Mama ode na posao I ostavi me kod njih bez ikakve brige. Najljepše godine, stalno muzika, svi pričaju u isti glas a kad dođe ručak meni daju najljepše meso. I dan danas ih pamtim a ti “sirotinjski” ručkovi su mi nešto najslađe čega se sjećam. Najviše od svega bih voljela da ih nekako opet vidim.

Lnda : Sramota me je da priznam da sam prije više od pola vijeka završila tu školu koja je oduvijek otvarala vrata SVIMA. Sram bilo i djeci i roditelje te djece. Nisu oni mali, znali su što rade. Sramota

Protest protiv nasilja nad ženama

Protest protiv nasilja nad ženama: ‘Reagujmo dok ne bude kasno’

Stotinak aktivistkinja nekoliko nevladinih organizacija zatražile su na protestu u Beogradu ostavke nadležnih zbog učestalog porodičnog nasilja nad ženama u Srbiji i ubistva dve žene i jednog deteta koja su se u poslednje dve nedelje dogodila ispred zgrada Centra za socijalni rad na Novom Beogradu i u Rakovici. One su pred zgradom ministarstava nadležnog za socijalnu zaštitu, uz poruku „Stop ubijanju žena“, apelovale na hitnu reakciju države.

İlknur Üstün and Nalan Erkem are detained

We are in solidarity with our colleagues who are detained!
Ten women and human rights defenders including members of Women’s Coalition, İlknur Üstün and Nalan Erkem, detained yesterday (5 July 2017).

It is unacceptable that two of the prominent women’s rights defenders were detained at a time when attacks against women’s rights are getting prevalent at an alarming rate. We see this detention as an outright attack against women’s movement and all women in the country. Women’s rights struggle cannot be separated from human rights struggles.

Both of our colleagues have worked dedicatedly on eliminating violence against women, for women’s access to justice and women’s political participation. We understand that their detention is a “response” to their years of relentless work on women’s rights.

Their detention will neither deter them nor us from our struggle for women’s rights, because there is a long way to go in realisation of women’s rights in Turkey.

It’s a long road, and we will continue with our strive for women’s rights.

We are in solidarity with our colleagues and and will follow the situation closely.

Women’s Coalition -Turkey

Kadın Koalisyonu

U PODMETNUTOM POŽARU IZGORJELE TRI SESTRE

Tri sestre izgorele u podmetnutom požaru u Rimu

Tri sestre romske nacionalnosti izgorele su u podmetnutom požaru u kamperskoj prikolici u predgrađu Rima. Žrtve, starosti četiri, osam i 20 godina, spavale su sa svojim roditeljima i još osam braće i sestara kada se prikolica zapalila.
Snimci sa kamera pokazuju čoveka koji baca flašu na vozilo pre nego što se zapalilo, saopštili su istražitelji. Nije jasno da li je u pitanju ksenofobičan čin ili neko iz druge porodice “ravna račune”.
Preživeli članovi porodice kažu da im je zaprećeno nekoliko dana pred nesreću.
Proromska grupa Asociacione 21 Luljo, koja redovno kritikuje činove diskriminacije i nasilja protiv Roma u Italiji izrazila je žalost zbog tragedije.
Predsednik Italije Serđo Matarela osudio je “stravičan zločin”, dok je papa Franja poslao svog kapelana da uteši porodicu i odnese im pomoć.

Autor: Tanjug

 

50 policajaca upalo u romsko naselje u Slivenu

Bugarska: 50 policajaca upalo u romsko naselje u Slivenu, jedno dete ranjeno

 

Stanovnici romskog naselja Nadež u Slivenu, Bugarska, tvrde da je više od 50 policajaca upalo u njihove kuće  gde  su pucali i vršili nasilje nad stanovnicima tog  romskog naselja. U pucnjavi policije ranjen je 14-godišnji dečak u nogu, javlja BTV.

Kako je saopštila Policija u Slivenu, po prijavi građana, zbog narušavanja javnog reda i mira, preglasne muzike u romskom naselju Nedež u Slivenu,  jedan policajac je izašao taren i prilikom interevencije je bio napadnut i povređen. Akcija policije bila je odgovor zbog napada na svog kolegu policajca u tom naselju.

May 4, 2017

Rano opismenjavanje dece – posao roditelja, vrtića ili škole

Treba li deca da znaju da čitaju i pišu pre polaska u prvi razred ili je opismenjavanje zadatak škole, dilema je o kojoj se poslednjih godina sve više diskutuje.

Roditelji, po pravilu, očekuju da deca već u vrtiću savladaju i slova i brojeve, i tvrde da to podrazumevaju i učitelji, dok struka poručuje suprotno.

– Opismenjavanje zahteva određena profesionalna znanja (metodika početnog čitanja i pisanja, priprema za opismenjavanje) koje učitelji dobijaju tokom studija. Roditelji uglavnom ne umeju na ispravan način da nauče decu čitanju i pisanju, tako da često to pogrešno rade. S druge strane, vaspitači u predškolskim ustanovama takođe nisu stručno osposobljeni za opismenjavanje dece, oni o tome ne uče na svojim fakultetima i u školama. Prema postojećim programima vaspitno-obrazovnog rada u državnim predškolskim ustanovama, opismenjavanje dece nije predviđeno u ovim ustanovama. Vaspitači treba da pomažu deci u učenju slova, čitanju ili pisanju u skladu sa tim koliko su ona zainteresovana. Ovo su zvanični pedagoški stavovi – kaže profesorka Slobodanka Gašić Pavišić, nacionalna koordinatorka za Srbiju istraživanja TIMSS 2011.

Ona naglašava da već duži niz godina opismenjavanje dece u predškolskom uzrastu ostaje u praksi otvoren problem. Deca spontano u ranom uzrastu počinju da se interesuju za slova, pisane i štampane tekstove, a na to u značajnoj meri utiču savremene informacione tehnologije sa kojima ona rano dolaze u dodir.

– Roditelji odgovaraju na ta dečja interesovanja kako znaju i umeju. Oni, takođe, vrše pritisak na predškolske ustanove da se deca u predškolskom uzrastu opismene i na osnovu toga procenjuju kvalitet ustanove. Pod tim pritiskom vaspitači angažuju decu da popunjavaju različite radne sveske, a da ne umeju da ih upute u pravilno pisanje slova ili ščitavanje reči. Žalosna je situacija kada u vrtiću vidite decu da leže na podu i s potpuno nepravilnim držanjem ruke nepravilno ispisuju redove slova – kaže Gašić Pavišić.

Ona potvrđuje da učitelji danas brzo prelaze kroz proces pripreme za čitanje i pisanje i početno opismenjavanje, s obzirom da veći broj dece dolaskom u prvi razred poznaje slova ili zna da čita, što ne odgovara prvacima koji su u školu došli bez tih znanja. Takav nastavni rad traži od njih veće angažovanje, pa su u riziku da počnu da zaostaju u učenju i da gube samopouzdanje u školskom radu, ukazuje naša sagovornica.

– Rešenje ovakve situacije može da donese promena u obrazovanju predškolskih vaspitača na fakultetima i visokim školama, odnosno da se uvede metodika početnog čitanja i pisanja i da se oni stručno osposobe za takvu obuku dece. Iskreno, ne verujem da će uskoro doći do takve promene. Pogotovu ne sinhronizovano, u nastavnim planovima i programima, jer su ustanove koje školuju buduće predškolske vaspitače samostalne u donošenju takvih odluka. To bi, takođe, moralo da bude povezano sa odgovarajućim prilagođavanjem predškolskog pripremnog programa, kao i nastavnog programa u prvom razredu osnovne škole. Pošto je sada izrada novog predškolskog programa u toku, videćemo kako će pitanje opismenjavanja u vrtiću biti rešeno – ističe Gašić Pavišić.

Roditelji prvaka sa kojima smo razgovarali jedinstveni su u oceni da je vreme predviđeno za opismenjavanje u prvom razredu vrlo kratko, da se slova “preleću”, da se pred decu postavljaju previsoki zahtevi da moraju po nekoliko slova za jedan čas da nauče. Šta savetovati roditeljima?

– Moraju sami da procene šta bi bilo dobro rešenje za njihovo dete. Aktivnosti koje roditelji preduzimaju u opismenjavanju dece mogu da budu direktne (kada direktno podučavaju decu slovima, čitanju teksta) ili indirektne (bez podučavanja čitanju, ali kroz podsticanje aktivnosti koje čine važne preduslove za veštine čitanja i pisanja). Za učenje čitanja i pisanja je važna pravilna artikulacija (izgovor) svih glasova i razvijen takozvani fonematski sluh, odnosno prepoznavanje i izdvajanje glasova u reči i uočavanje finih razlika u glasovima koji se slično izgovaraju ( b-p, d-t, ć-dž-đ…) . To se kod dece razvija kroz razne igre glasovima – brzalice, brojalice, igre ” Na slovo , na slovo…” “Kaži reči koje počinju/završavaju se istim glasom…”, pravljenje rima, stihova koji se rimuju. Decu treba podržati da sama sastavljaju priče, pesmice, da izmisle novi završetak poznate bajke ili priče, dati im priliku da govore i razgovaraju. Svedoci smo da deca i mladi iz generacije u generaciju sve manje umeju da govore, ali i da imaju sve manje prilike u školi da usmeno izlažu svoje znanje ili da diskutuju – ističe Gašić Pavišić.

Poslednje TIMSS istraživanje, koje je u Srbiji realizovao Institut za pedagoška istraživanja, pokazalo je da rana pismenost utiče na rezultate koje učenici postižu u četvrtom razredu osnovne škole.

– Rana jezička pismenost podrazumeva da dete pre polaska u prvi razred prepoznaje većinu slova azbuke, čita neke reči, čita rečenice, priča priče, piše slova azbuke i piše neke reči. Procena roditelja o umećima njihove dece pre polaska u školu u domenu jezičkih i matematičkih aktivnosti pokazuje se kao značajan pozitivan prediktor postignuća za đake u Srbiji. Učenici sa bogatijim iskustvom u aktivnostima usmerenim na razvoj matematičke kompetencije i rane pismenosti i obimnijim resursima u kućnom okruženju (digitalni uređaji za obradu informacija, knjige za odrasle i dečje knjige) postižu bolje rezultate na TIMSS 2015 testu iz matematike i prirodnih nauka. Međutim, treba imati u vidu da na školski uspeh učenika značajno utiče socioekonomski status porodice – ističe Gašić Pavišić.

Priprema

– Priprema za čitanje i pisanje se sastoji u tome da se deci često čita, da budu okružena knjigama, da se ona upoznaju sa karakteristikama štampanog teksta – da beline razdvajaju reči, da se čita sa leva na desno, odozgo nadole i slično. Priprema za pisanje obuhvata vežbanje grafomotorike – pravilno držanje i vešto korišćenje pribora za pisanje, iscrtavanje/ispisivanje različitih linija, ovladavanje pravilnim pravcem ispisivanja linija slova – kaže Slobodanka Gašić Pavišić.

V. Andrić

31. januar 2017

OPROST OD ESME REDŽEPOVE

Pjevačica, kraljica romske glazbe Esma Redžepova sahranjena je u Makedoniji na gradskom groblju Butel. Esma je preminula 11. decembra u Skoplju u 73. godini, posle kraće i teške bolesti.

Brojne kolege, obožavatelji  i prijatelji oprostili su se od Esme putem društvenih mreža, a predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov, prijatelji i kolege upisali su se u knjigu žalosti i odali poslednju počast kraljici romske muzike.

Komemoracija je održana u 11 sati  u Skoplju, a sahrana dva sata kasnije na gradskom groblju Butel.

Gradonačelnik Skoplja Koce Trajanovski i ministar kulture Elizabeta Kančevska-Milevska održali su govor u čast preminule Esme Redžepove.

Bila je dva puta nominirana za nobelovu nagradu za mir. Često je govorila da su Romi narod koji nije nikada ni skim ratovao niti okupirao. Često je znala reći  “Da sam neki važan faktor, zaustavila bih sve satove svijeta i učinila da nigdje ne bude rata i da nema te zemlje koja je nečija, pa da se oko toga što je ničije nitko ne treba svađati i ratovati, jer – goli dolazimo na ovaj svijet i goli odlazimo s njega, i ništa nećemo odnijeti sa sobom” To je bila naša ESMA

ZABORAVLJENI GENOCID

75 godina od streljanja leskovačkih Roma u Arapovoj dolini

Na današnji dan 1941. godine u Arapovoj dolini  streljano je 310 leskovčana od strane Njemačke okupatorske vojske, 293 Roma, 11 Srba i šest Jevreja

U našem Gradu te ratne godine desio se strašan zločin nad našim građanima od strane nemačke okupatorske vojske uz pomoć  tadašnje  Nedićeve Srbije i kvinsliškog režima .

Nemačka vojska zbog  gubitka koji su imali 3.decembra sa dvojicom partizana, pripremili masovna hapšenja Roma.

5.decembra 1941.godine  blokirana je romska četvrt u Leskovcu od strane Srpske državne straže u Podvorcu i Sat mahali. Da nebi izazvali sumnju, žandarmi su proturili vest da je stigla neka roba  ii da je potrebno da se skine sa vagona. Pošli su od kuće do kuće i izdvojili  sve muškarce starije od 16 godina.

Da bi pokupili što veći broj ljudi bez protesta pripadnici Srpske državne straže SDS-a da će uhapsitii sve one koji dobrovoljno ne izađu na zborno mesto. Ipak neki od njih su uvideli da se ne radi o radu koji treba da izvrše već da je ozbiljna situacija pa su se sklanjali. Tom prilikom oterano je u školu ( današnja škola „Svetozar Marković“)koja je pripremljena za logor oko 120 Roma.

Da bi se stvorila mirnija situacija i da bi uhvatili što veći broj , iz zatvora su pustili dva roma sa napomenom,   “ da će narednih dana pustiti sve zatvorene Rome„. Međutim to je bila varka. Romska mahala u Podvorcu  ponovo je bila blokirana 9.decembra 1941.godine. Straže su postavljene tako da nije bilo moguće izbeći. Nemci su ušli kamionima u centru naselja , išli od kuće do kuće hvatali sve muškarce starije od 16 godina.

Nemci su prema Romima postupali krajnje nehumano i odvodili ih u logor. Nisu imali obzira ni prema starcima invalidima i  bolesnim ljudima. Ukoliko bi se neko suprostavljao udarli su ih kundacima i gurali u kamione. Hapšenja su na sličan našin izvšena i u Sat mahali, Vinarcu i Pečenjevcu.

Dok su hapsili građane angažovali su grupu radnika da kopaju rake na Hisaru govoreći da kopaju šančeve za protivavionske topove.

11.decembra kada su  sve pripreme završene , Nemci su od ranog jutra dovodili uhapšene na strljanje. Streljanje su izvršili na brdu Hisar, na mestu nazvanom „Arapova dolina“ po grupama. Odvođenje talaca Nemci su izvršili pod jakom stražom . Taoce su izvodili iz današnje škole „ Svetozar Marković“ utovarali su ih u kamione  i preko Lebanske ulice, u koloni , vezane po dvojicu, do mesta streljanja. Predhodno su ih svlačili  i onda po grupama streljali.

Njemci su do poslepodneva ubili, 293 Roma, 11 Srba i 6 Jevreja. (zoki-spisak-stradalih-Roma-Jevreja i Srba,partizana)

Ovo je stravičan genocid nad našim građanima,  nije bajka ili legenda nego istina i  ovaj strašan zločin  ne sme da se zaboravi !

Na ovoj staroj slici, crno-bijeloj, izbljedela fotografija, na poleđini je na njemačkom jeziku napisano „Cigani kopaju svoj grob dok stanovništvo i vojnici gledaju, Srbija 1941. godine”, svjedoči o „zaboravljenom genocidu” – genocidu nad Romima, počinjenom u Drugom svetskom ratu.

ESMA REDŽEPOVA 1943-2016

Makedonska pjevačica romske glazbe Esma Redžepova preminula je ujutro 11. 12. 2016 godine u Skoplju u 73. godini, nakon kratke i teške bolesti. Prije dva tjedna bila je primljena u jednu skopsku bolnicu u teškom zdravstvenom stanju. Imala je veliko srce, bila je svjetski poznata, a njen put do uspjeha bio je ispunjen usponima i padovima.

Esma je rođena u Makedoniji 1943. godine, kao peto od šestoro djece. Njen otac je u bombardiranju 1941. godine izgubio nogu, a Esma mu je pomogla da na dostojanstven način zarade za obitelj.

Na njenu sreću ili nesreću, počela je vrlo rano da pjeva. Imala je samo 10 godina kada je pobjedila na takmičenju koje je organiziralo tadašnji Radio Skoplje. Ona je prva Romkinja koja je izašla da pjeva na romskom jeziku. Godine 1976. u Gandinagaru, Indiji, proglašena je za kraljicu romske muzike, što joj je dalo veliki motiv da neumorno radi i stvara.

Jednom prilikom kraljica romske muzike kazala je “Moje djetinjstvo je bilo jako teško, ali to sam iskoristila kao veliku školu. Zapravo, težu stranu života osjetila sam u djetinjstvu. Dok su mnogi rasli bezbrižno, ja sam radila razne poslove, nosila sam mlijeko, čistila stanove, čuvala psa jednom čuvenom skopskom doktoru Cipuševom, a zarađeni novac trošila sam ekonomično. Voljela sam bioskop, pa bih svojom ušteđevinom kupovala karte. Borila sam se sa predrasudama u društvu, uvijek sam morala nekome da se dokazujem ali, kao što vidite, isplatilo se, ja sam zahvalna Bogu”,

Esma je prva Romkinja koja je zapjevala na maternjem jeziku i dva puta bila nominirana za Nobelovu nagradu za mir. Prvi put 1987. godine kao kandidat Crvenog križa Jugoslavije, a drugi put na inicijativu Svjetske organizacije Roma. Potpredsjednica je Svjetske organizacije Roma u svijetu. Poznato je da se svim snagama bori za bolji status Roma u svijetu.

Obišla je četiri kontinenta – i to nekoliko puta, a njeni koncerti su uvijek punile dvorane. Mogla je živjeti u bilo kojoj svjetskoj prestonici, ali se uvijek vraćala kući, u njeno rodno Skoplje.

Bila je svjetski poznata pjevala poznatim te posebno je isticala da je pjevala predsjednicima, Josipu Brozu Titi, Gadafiju  i dr.

“Sa Titom sam često bila na njegovom brodu, išla na sva njegova mesta gdje je boravio po bivšoj Jugoslaviji. I uvek kad je nekog dočekivao, oni me pronađu, gde god da se u tom trenutku nalazim. Sećam se, imala sam u Cazinu u Bosni neki koncert, oni su došli, uzeli me i odneli u Dubrovnik”, pričala je Esma prije nekoliko godina. Esma Redžepova nije krila da je obožavala Tita.

“Pazite, ja sam obožavala Tita. Obožavala sam njegovu politiku. Kad smo pevali napolju, znali su odakle smo kad kažemo njegovo ime. Sazrevala sam u to vreme i ne mogu da kažem da mi je bilo loše. Znate kako, pevala sam na Prvoj konferenciji nesvrstanih ovde u Beogradu. Ja i hor “Branko Krsmanović”. Posle toga je Inidira Gandi rekla da želi da poseti Esmu Redžepovu, pa je nastao opšti haos. Bio je veliki problem kako da joj to organizuju jer je mimo protokola, pa su između ostalog ponovo popločavali ulicu u kojoj sam živela, iako je bila popločana. To su ipak mnogo lepe i bitne stvari koje sam doživela i to je bila jedna čast.

U jednom od intevjua Esma otkriva.  Nije da sam ja morala, već sam predstavljala svoju zemlju. Na primer, bila sam ’68. godine u Australiji, kad mi je stigla nota od SIP-­a da treba da”svratim” u Bombaj. I ja “svratim” u Bombaj, i tamo ostanem 25 dana. Gradila se, naime, tamošnja luka i četiri zemlje su konkurisale za taj posao, među njima i naša zemlja. Od kad sam sišla u Bombaj, prvo počnem da pevam nekim vojnicima, pa za malo višu klasu, pa za diplomatie, pa za nekih sedam, osam hiljada ljudi u nekoj fablici…”.

Nikada nije rađala, ali je usvojila njih 48. Djece. Njen suprug nikad joj nije dopustio da radi nešto što bi je udaljilo od pjevanja i nastupa. Nikada u životu nije ni kuhala ni čistila jer je tvrdio da para šteti glasnim žicama. To ju je neki put jako ljutilo jer je obožavala kuhati, a on joj to nije odobravao i uvijek je imala kućnu pomoćnicu. Djecu su odlučili usvojiti jer su najčešće dolazila iz romskih obitelji koje su bile teški socijalni slučajevi. Da bi ih sačuvali od domova ili ulice, Stevo ih je podučavao sviranju raznih instrumenata i danas su svi oni muzičari u nekim orkestrima i pošteno žive i zarađuju.

Esma Redžepova Teodosijevska nazvana je kraljica romske lazbe i po izvođenju te glazbe je bila poznata u svjetskim razmerama, a od 2013. nosila je i titulu nacionanog umjetnika Makedonije.Tijekom karijere duge 55 godina sudjelovala je na vrhunskim svjetskim glazbenim festivalima i manfestacijama. Esma je, kako se ističe, bila pravi glazbeni ambasador.

Kraljica romske glazbe je za gotovo šest decenija estradnog staža održala više od 23.000 koncerata širom svijeta, od čega je trećina bila humanitarnog karaktera.Tokom svoje karijere primila je veliki broj priznanja kako za muziku, tako i za svoj humanitarni rad. Esma je stvorila više od 580 umjetničkih djela, što uključuje 108 singlova, 20 albuma i 6 filmova.

Malo je onih koji su stranice života i karijere ispisali blistavim slovima kao Esma Redžepova. Pjevala je na najznačajnijim svetskim festivalima, osvajala prestižne nagrade, a pjesmama i angažiranjem doprinjela je afirmaciji romske populacije.