Mnogo kasnije shvatite da je to greška

/in , /by

Maloletnički brak

„Mnogo kasnije shvatite da je to greška“

Svake godine u svetu oko deset miliona devojčica stupi u brak. Maloletničkih brakova najviše je u Africi, Južnoj Aziji i na Srednjem Istoku. Ali ima ih i u Srbiji, pre svega među romskom populacijom.

default

D.D. iz Aleksinca ima 41. godinu i četiri braka iza sebe. Zaljubila se sa nepunih 15, iako porodica to nije odobravala: „Zaljubite se, volite nekog, a neko vam to ne odobrava. I vi onda smatrate da je brak jedini način da ostanete s njim. A onda, mnogo kasnije, shvatite da je to greška. Meni se desilo nešto još strašnije. Dogovorila sam se s tim dečkom da se nađemo u Nišu, a tamo su me čekali drugi ljudi – trojica braće. Strpali su me u kola i odvezli me. Bilo je tu svega. I nasilja. Jedva sam ostala živa… Mnogo sam se kajala. Kriviš sebe, shvatiš da su roditelji bili u pravu…“

Agonija devojčice od nepunih 15 godina trajala je čitavu večnost – sedam meseci. Otac ju je odbacio, a majka pokušavala da izgladi odnose. A onda je sa nepunih 18 još jednom otišla od kuće. I ponovo se pokajala. Tek četvrti brak doneo joj je ljubav. Ali i siromaštvo, kaže naša sagovornica koja je u tom braku ostala i udovica. „On je bio srpske nacionalnosti. Njegova majka je bila protiv mene jer sam Romkinja. Zajedno smo bili 13 godina. I kada smo konačno dobili sina, on je poginuo.“

Serbien Romni D.D. aus Nis D.D: Mnogo sam se kajala. Kriviš sebe, shvatiš da su roditelji bili u pravu…

Teško siromaštvo

D.D. nije jedina Romkinja koja se gorko pokajala zbog pogrešnih odluka i preranog braka. Zato su udruženja Romkinja „Osvit“ iz Niša, „Nada“ iz Aleksinca“ i opština Aleksinac pokrenuli projekat pod nazivom „Izgradnja kapaciteta lokalnih institucija u prevenciji ranih, dečjih brakova u Aleksincu“. Projekat su podržali Evropska unija i Vlada Švajcarske, a dodatnu pomoć pružila je i Vlada Srbije.

U okviru projekta urađeno je i istraživanje u kome je, od ukupno 1.050 Roma koliko ih ima u Aleksincu, učestvovalo 165 žena svih godišta. Prema tom istraživanju, u bračnu zajednicu između 10. i 15. godine stupilo je 50 žena, a sto žena između 16. i 20. godine. Samo 15 Romkinja udalo se nakon svoje 20. godine. Od njih 150 koje su pre punoletstva postale supruge, 18 žena nije samostalno donelo odluku o tome, već je na njih izvršio pritisak neko iz porodice. Čak 23 žene su pre svoje 15. godine rodile prvo dete, a 107 pre 20. godine. Zapanjujući je podatak da je 78 ispitanica imalo abortus pre punoletstva. Samo 20 žena završilo je srednju školu, 67 samo osnovnu, a skoro 80 nije završilo ni osnovnu. Više od 140 ispitanica nije zaposleno, a 135 njih živi od socijalne pomoći.

„Upravo zato smo i pokrenuli projekat, jer rani brakovi dovode pre svega devojčice romske nacionalnosti u poziciju teškog siromaštva“, kaže objašnjava Ana Saćipović, predsednica udruženja „Osvit“. „One ispadaju iz obrazovnog sistema i potencijalne su žrtve porodičnog ili partnerskog nasilja. Jednostavno, to je prepreka za razvoj, ne samo romske zajednice, ne samo romskih devojčica, već društva u celini.“

Serbien Ana Sacipovic Ana Saćipović: Rani brakovi su prepreka za razvoj društva u celini

Baza podataka

Pored istraživanja koje je urađeno sa ženama u Aleksincu i ruralnim delovima u kojima žive Romi, organizacije „Osvit“ i „Nada“ organizovale su i radionice za decu od 13 do 18 godina, kao i tribine za roditelje. U okviru projekta formiran je i stručni tim sastavljen od predstavnika lokalne samouprave, policije, zdravstvene i školske ustanove, kao i centra za socijalni rad.

„Ako se devojčica od 5. do 7. razreda ne pojavi u školi na nastavi, stručni tim škole u obavezi je da nedolazak prijavi centru za socijalni rad i policiji. Ako oni na terenu dođu do informacije da je devojčica prisiljena ili sama izabrala da uđe u maloletnički brak, tj. da ispada iz sistema obrazovanja, policija reaguje i sankcioniše roditelje, jer su oni do punoletstva odgovorni za svoju decu. Napravili smo i računarski program koji će koristiti Centru za socijalni rad u Aleksincu i preko kojeg će voditi evidenciju o maloletničkim brakovima. Jer, kada dođe Romkinja koja ima 21. godinu radi ostvarivanja prava iz socijalne zaštite i kaže da je samohrana majka dvoje dece od kojih jedno ima šest godina, program je prepoznaje i ubacuje u bazu podataka da je maloletna stupila u brak“, objašnjava Saćipovićeva.

Serbien Roma-Siedlung in Nis Život u teškom siromaštvu

Nema kazne za prekid školovanja

Ljiljana Stojanović iz Centra za socijalni rad u Aleksincu kaže da za osnivanje bračne zajednice dok je devojčica maloletna saznaju tek kada se ona prijavi za roditeljski dodatak. Prema rečima Stojanovićeve, Romi znaju da je to protivzakonito i poriču da su u bračnoj zajednici. Ako se desi da devojčica ostane u drugom stanju, onda po zakonu devojčica i njena beba dobijaju staratelja i preispituje se roditeljsko pravo. Kako kaže predstavnica aleksinačkog Centra za socijalni rad, takvih slučajeva je srećom sve manje – i to zahvaljujući radu nevladinih organizacija, jer država nema mehanizam da radi na prevenciji, već tek nakon što problem nastane.

Iako ne mogu da primaju socijalnu pomoć ako im sva deca ne idu u školu, država ipak nema sistem koji će romsku decu zadržati u školskim klupama, jer to nije jedini uslov za primanje pomoći, kaže za Ljiljana Stojanović. Da bi državni aparat reagovao, škola je dužna da obavesti Centar za socijalni rad da neko dete ne dolazi u školu, ali tek nakon mesec-dva prema zakonskim okvirima. U situaciji u kakvoj je bila D.D. – to je prilično kasno.

Serbien Ljiljana Stojanovic Ljiljana Stojanović: Za maloletnički brak saznajemo obično tek kada se majka prijavi za roditeljski dodatak

Međutim, interesantan podatak je da, iako je Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju roditelj dužan da detetu obezbedi redovno pohađanje škole, nijednom odredbom tog zakona nije predviđena sankcija za nepoštovanje tih normi. S druge strane, po zakonu je moguće stupiti u brak i sa 16 godina, uz dozvolu Suda i mišljenje Centra za socijalni rad o duševnoj razvijenosti osobe.

„Mi ovde razgovaramo sa maloletnicom, s njenim roditeljima i sa budućim suprugom“, kaže socijalna radnica iz Aleksinca Ljiljana Stojanović. „Za naše mišljenje i za dozvolu suda potrebno je lekarsko uverenje o njenoj fizičkoj spremnosti i uverenje od psihologa. I važno je da vidimo da je ona duševno zrela da prihvati dužnosti i obaveze u braku. Takođe, tu vidimo da li se radi o prisili, da li je i suprug svestan šta znači uzeti maloletnicu za ženu, a takođe razgovaramo i s roditeljima – da li su saglasni i, ako bračna zajednica slučajno ne uspe, da li je prihvataju da se vrati u njihovo domaćinstvo“, objašnjava Stojanovićeva, ali i napominje da je takvih zahteva iz godine u godinu sve manje.

Serbien Natasa Petrovic Natasa Petrović: Ako roditelji smatraju da školovanje nije bitno, onda tako vaspitavaju i decu

Selo kao geto

Situacija na terenu ipak je nešto drugačija. To nam potvrđuje i Nataša Petrović, predsednica udruženja Romkinja „Nada“ iz Aleksinca. Prema njenim rečima, velika je razlika između romskih porodica koje žive u samoj opštini, gde je pretežno srpsko stanovništvo, ili u selima u kojima su oni jedini meštani.

Petrovićeva je inače pedagoška asistentkinja u osnovnoj školi i trener ženskog fudbala. Rad sa decom smatra veoma važnim segmentom u tom projektu, ali tvrdi da su roditelji iz ruralnih područja najveći problem: „Ja radim sa vrlo specifičnom romskom grupom – Deca su mi iz Prćilovice. To vam je selo – ’život na margini’. Uslovi iz 13. veka. Na 75 kuća i 480 stanovnika imaju dve česme. Roditelji tu igraju glavnu ulogu – ako oni smatraju da školovanje nije bitno, onda tako vaspitavaju i decu. Teško je raditi s takvim ljudima, jer oni gledaju jedni od drugih, i iako sam ja Romkinja, opet neće da poslušaju savete, jer nisam iz njihovog sela, već iz Aleksinca.“

Serbien Ivana Pavlovic Ivana Pavlović: Zakon predviđa zatvorske kazne za vanbračnu zajednicu s maloletnom osobom

Mehanizmi za rešavanje problema

Iako je zakon u pogledu maloletničkih brakova jasan, vanbračna zajednica pravno je teško uočljiva. U svakom slučaju, onima koji su uhvaćeni u krivičnom delu stupanje u vanbračnu zajednicu s maloletnom osobom, preti kazna od tri godine zatvora, podseća advokatkinja Ivana Pavlović: „Ta kazna predviđena je i za roditelja, usvojioca ili staraoca koji je dozvolio vanbračnu zajednicu. Ako je to delo učinjeno iz koristoljublja, zatvorska kazna je pooštrena – od šest meseci, do pet godina zatvora. Ako se međutim, brak u međuvremenu zaključi, krivično gonjenje prestaje.“

Rad na prevenciji maloletničkih brakova među Romima dugoročan je posao i za nevladine organizacije nema vremena za odmor. Zahvaljujući projektu udruženja „Osvit“ i „Nada“, država dobija mehanizme koji mogu da poboljšaju situaciju po tom pitanju. Prema rečima Ane Saćipović iz „Osvita“, država sada može da stvori zakonsku regulativu za rešavanje problema. „Projektom smo ponudili rešenje, čak stvorili i mehanizme za rešavanje problema. Napravljen je i taj program u koji će biti upisane sve naše ispitanice. Na Centru za socijalni rad je sada da nastavi da vodi evidenciju na osnovu koje će pratiti da li se problem rešava, ili je potrebno možda kreirati nove mehanizme. A na državi da taj pozitivan primer prakse u jednoj opštini prenese kao model u ostalim opštinama.“

Serbien Roma-Siedlung in Nis Rani brakovi dovode pre svega devojčice romske nacionalnosti u poziciju teškog siromaštva

Ponosna mama

D.D. danas, nakon deset godina, ponovo živi sa roditeljima. Bolesni su i ona se brine o njima. Osnovnu školu završila je preko programa „Druga šansa“, ali do posla nikada nije uspela da dođe. Svi zajedno žive od majčine penzije od 13.000 dinara i dečijeg dodatka od 3.200. Njen sin ima deset godina, odličan je đak, takmiči se u matematici i ide u muzičku školu. Da bi nešto zaradila, D.D. ponekad čisti kuće.

Na pitanje kako vidi sebe u budućnosti, kaže: „Eto, sad kad imam 41. godinu i živim s roditeljima, više mi ne pada na pamet da se udajem. I ne razmišljam o sebi već deset godina, već samo o sinu i njegovoj budućnosti. Ne zato što je moje dete pa ga hvalim, već svi kažu da je izvanredan. Ide na takmičenja iz matematike, klavir mu ide odlično. Ja sam ponosna mama! Ako sam nešto uspela u životu, onda je to on. Svoju prošlost sam ostavila u prošlosti. Sad živim za njegovu budućnost. Mislim da će on baš da uspe mnogo – mnogo više nego što su ikada moji snovi bili.“

Uspješna priča ekonomskog osnaživanja Romkinja

/in , /by

Opšta ženska zadruga Bolja budućnost Tuzla, registrovana je 2016 godine. Zadruga se trenutno bavi proizvodnjom i distribucijom svježeg povrća

Plastenici u Opštoj ženskoj zadruzi “Bolja budućnost”.

Tokom jula ove godine, delegacija međunaordne organizacije Care International Austrija, koju je predvodila  direktorica Andrea Barschdorf-Hager, bila je u posjeti ženskim nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini.

Care Austrija posebno sarađuju sa Austrijskom razvojnom agencijom koja finansira veliki broj projekata na Balkanu, a ovom posjetom, delegacija je imala za cilj da vidi njihov napredak, posebno onih koje realizuju ženske romske organizacije.

Prema riječima direktorice Care Balkans Sumke Bučan, u Bosni i Hercegovini se trenutno realizuje  regionalni projekt Za aktivnu inkluziju i prava Romkinja na zapadnom Balkanu II, koji se pored naše zemlje, sprovodi još u Srbiji i Crnoj Gori. Bavi se ženskim romskim pravima i svim onim temama koje su bile prioritet Vlada i Nacionalnih akcionih planova. Tu su projekti ekonomskog osnaživanja žena, koji također uključuje Romkinje, s posebnim akcentom na projekt Ekonomskog osnaživanja žena koji je do sada dao dobre rezultate.

U trodnevnoj posjeti, delegacija je obišla romske organizacije u Bijeljini, Udruženje građana za promociju obrazovanja Roma “Otaharin”, u Tuzli Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ i Omladinsku romsku inicijativu „Budi mi prijatelj“ iz Visokog.

Uspješna priča

Opšta ženska zadruga Bolja budućnost Tuzla,  registrovana je 2016 godine. Zadruga se trenutno bavi proizvodnjom i distribucijom svježeg povrća, te je cilj zadruge uvijek pružati kvalitetnu ponudu povrća te distribuciju istog.

Do sada su Romkinje koje su se bavile proizvodnjom povrća imale poteškoće u plasiranju svojih proizvoda na tržištu.

-I dalje ne razumijem slučajeve da neko neće kupiti povrće od Romkinje, samo zato što je Romkinja. Uvjerena sam u to da u budućnosti pripadnost nekoj etničkoj grupi, religiji mora biti stavljeno u pozadinu. Niko ne treba da se odrekne svojih vjerovanja ali religija i etnička pripadnost ne smiju biti kočnica za napredak društva u ekonomskom, političkom i svakom drugom smislu, rekla je za naš portal direktorica Care Austria, dr Andrea Barschdorf-Hager.

Kroz zadrugu će korisnice projekta Ekonomsko osnaživanje žena moći  prodavati svoje proizvode, što predstavlja značajan faktor za uspjeh njihovog biznisa.

(portal-udar.net)

Bizarna gradnja svjetske prijestolnice Roma

/in , /by
Jeste li ikad čuli za Sorocu? Radi se o moldavskom gradiću koji nosi titulu ‘svjetske prijestolnice Roma’. Tamošnji stanovnici imaju svojeg kralja i najbizarnije kuće na svijetu…
Sasvim slučajno, bez da su to ikada poželjeli njegovi stanovnici, Soroca je postao jedna od najneobičnijih turističkih atrakcija na svijetu. To prije svega može zahvaliti bizarnoj, trash i megalomanskoj arhitekturi koja je inspirirana najslavnijim zdanjima na svijetu poput bazilike Sv. Petra ili sjedišta američkog kongresa – Capitol Hilla.I ne, te vile nitko nije sagradio iz kulturnih ili poslovnioh pobuda. Ne, to su sve samo obične obiteljske kuće vlasnika koji očito imaju višak novca. Neobična arhitektura Soroci je privrijedila titulu ‘svjetske prijestolnice Roma‘, a u skladu s time – njegovo stanovništvo ima i kralja.Njegovo je ime Arthur ‘Baron’ Cerari , a zadužen je za lokalnu vlast te je savjetnik predsjednika Moldavije za pitanje Roma.

Grad od 37 tisuća stanovnika nedavno je posjetio novinar Andrei Ghihan, a o njegovim iskustvima je pisao i Daily Mail. Ghihana je ugostio sam kralj Arthur Cerari, čovjek koji svira brojne instrumente i govori osam svjetskih jezika.

Titula kralja najviša je u romskoj tradiciji, no Cerari za nju ima i legitimnu ‘podlogu’ – on je naime službeni predstavnik i vođa Roma u Moldaviji i u Rumunjskoj.

Foto: BrightSide/Screenshot

Ukoliko se pitate odakle stanovnicima Soroce novac za tako velika zdanja – njega većinom šalju rođaci koji rade u inozemstvu i vile su u većini slučajeva u njihovom vlasništvu. Romi su vrlo ponosni na svoje kuće i njihovu gradnju vide kao najveće životno postignuće.

  Autor: Marin Zdelar

ROMSKOG DJEČAKA TUKLI ZBOG ZASTAVE

/in , /by

U osnovnoj školi „Karađorđe“ u Voždovcu, Srbiji, grupa djece pretukli su učenika romske nacionalnosti samo zato što je Rom. Dječak je mahao srpskom zastavom i osjećao se kao netko ko navija i građanin Srbije, na utakmici Srbija – Vels. Njemu su dječaci nasilnici pocijepali usnu i polomili jedan zub. Pretučeni dječak D. V. (15) i dva dana nakon incidenta preplašen je i zbunjen

Njegovi roditelji i roditelji trojice osmaka koji su ga napali razgovarali su sa direktorom škole. Neki od roditelja su bili iznenađeni ponašanjem svoje djece, a neki – nisu. Neslužbeno se doznaje da ova trojica nasilnika su i đaci sa manjim ocjenama iz vladanja i dosad nisu bili primjerni đaci.

  1. Ranko V., otac dječaka kojeg su pretukli vršnjaci u parku na Voždovcu jer je mahao srpskom zastavicom; Sin je došao kući i nije nam rekao što se dogodilo, njegova priča bila je da se ogrebao o granu. Valjda je mislio da je on nešto pogriješio i da ćemo biti ljuti na njega, sve dok nam policija nije zakucala na vrata. Inače, moj sin je suviše dobro dijete i nikada nije uradio ništa loše što bi dovelo do ovakve situacije – priča njegov otac za „Blic“.

„Njemu su dječaci nasilnici pocijepali usnu i polomili jedan zub, a jučer je bio i na snimanju glave, ali je, na sreću, sve u redu“. Otac dječaka ističe da će tinejdžer od septembra/rujna normalno nastaviti da pohađa ovu osnovnu školu, iako se to dovodilo u pitanje u razgovoru sa direktorom škole.

Njegovog sina, inače učenika sedmog razreda OŠ „Karađorđe“ na Voždovcu, u ponedjeljak su pretukla trojica osmaka iz iste škole jer je mahao srpskom zastavicom koja je ostala na tom mjestu nakon utakmice Srbija – Vels koja je odigrana u nedjelju.

Dječak zbog posljedica torture školskih napasnika vrijeme provodi kod kuće, ali je, kako pričaju roditelji, i dalje u strahu od napada. Usprkos incidentu, roditelji su spremni da djete nastavi da živi normalnim životom kao i prije napada pa se sprema za ekskurziju..

Razrednica ističe da je on dijete kojeg u ovoj školi svi vole  – od nastavnika do đaka.

– U trenutku kada su krenuli na njega i rekli mu da „nema pravo da nosi srpsku zastavu jer je Rom i napali ga, dogodilo se to da su njemu u pomoć pritrčali mnogi njegovi drugovi iz odjeljenja. Park je bio pun djece, a njega u odjeljenju vole jer je zapravo jako fino i pitomo dijete – priča dječakova razrednica Vladanka Jakšić. Dodaje, iako možda povrede nisu toliko strašne fizičke, ipak, ono je što njega uzdrmalo jeste i situacija koju još ne razume.

Zaštitnik građana će provesti kontrolu i postupiti po pritužbi povodom nasilja, a u školi je policija obavila uviđaj.

Psiholog: „Tukli su ga jer je Rom“

– Dječak je držao srpsku zastavu i osjećao se kao netko ko navija za ovu državu i građanin Srbije, zbog čega su ga oni napali – priča školski psiholog Marina Bunčić. Kako kaže, ovaj slučaj je oličenje čiste diskriminacije.

– To je strašno, jer činjenica je da se ne bi tako ponašali prema nekome ko nije Rom. Diskriminacija Rome prati kako u školi tako i svuda. Radi se o djeci koja nisu tolerantna na razlike, ali to ne potiče samo iz obitelji. Diskriminacija se projektira na sve oblasti života i mi nismo visoko tolerantno društvo kao što mislimo – dodaje Bunčić. Nadalje kaže, ne vjeruje ni da se dječak od početka osjećao kao jednak svima i da je čak i samo vrijeđanje ono što može da uplaši ovu manjinu.

Zbog toga su oni plašljivi i često idu u grupicama kako bi se osjećali sigurnije. Mnogi ne nastavljaju dalje školovanje, baš iz razloga što se osjećaju ugroženo, ukoliko bi bili jedini u razredu. Zamislite koliko romske djece se prestrašilo samo zato što su čuli da se ovako nešto dogodilo – priča psiholog.

OSUDE ZBOG PREBIJANJA ROMSKOG DJEČAKA

“Ovo je fašistička pojava koja mora da nas zabrine” Predsjednik odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost spolova Meho Omerović osudio je napad na učenika romske nacionalnosti u beogradskoj osnovnoj školi “Karađorđe”.

Vršnjačko nasilje jeste problem sa kojim se suočavamo u posljednje vrijeme, ali kada dječaci pretuku svog druga samo zato što je Rom, uz konstataciju da “on nema pravo nositi zastavu Srbije jer je Ciganin”, onda je fašistička pojava koja mora sve da nas zabrine – istakao je Omerović. Dodao je, da je sramota za sve u toj školi i za sve nas što se ovakve pojave događaju. Svi moramo osuditi ovakve pojave. To prije svega moraju roditelji tih dječaka koji su to uradili – “danas su pretukli nekoga zato sto je Rom, a sutra će nekoga zato što je hendikepiran, onda nekoga zato što se drugačije oblači“ itd. Moramo stati na put mržnji i svakom obliku ekstremizma – navodi u izjavi Omerović.

Omerović je istakao i da djecu moramo odgajati tako da su svi ljudi jednaki i napomenuo da ovaj događaj ne smije ostati nekažnjen.

Povjerenica: Posebno zabrinjava što se incident desio u školi

I povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković najoštrije je osudila ovaj incident. U priopćenju povjerenice se navodi da ona očekuje od svih nadležnih hitnu i adekvatnu reakciju. Zabrinjava je činjenica da se nasilje dogodilo u školi, jer je upravo to mjesto gdje djeca trebaju da se uče vrijednostima tolerancije i prihvaćanja različitosti. Na razvijanju svijesti mladih ljudi o poštivanju ljudskih prava svakog pojedinca, mora se intenzivno raditi u našim školskim ustanovama – ističe povjerenica Janković.

Povjerenica podsjeća da svaki građanin ili građanka koji smatraju da su pretrpjeli diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, mogu podnijeti pritužbu Povjereniku za zaštitu ravnopravnosti.

– Svi moramo osuditi ovakve pojave. To prije svega moraju roditelji tih dječaka koji su to uradili – dodao je Omerović. Nadalje je rekao, “danas su pretukli nekoga zato sto je Rom, a sutra će nekoga zato što je hendikepiran”, onda nekoga zato što se drugačije oblači itd. Moramo stati na put mržnji i svakom obliku ekstremizma – navodi se u izjavi.

Omerović je istakao da djecu moramo odgajati tako da su svi ljudi jednaki i napomenuo da ovaj događaj ne smije ostati nekažnjen.

Komentari

Bane ka-CVRX: Ovo nema veze sa sustavom obrazovanja niti zainteresiranosti nastavnika i direktora škole. Ovo je slika nesposobnih roditelja da od djece koju su lako napravili sada naprave ljude. Pogledajte malo oko sebe generaciju roditelja između 30-45 godina, bahati, nepismeni, nerealizirani, loši u svakom smislu, prije svega nasilni. Što mislite odakle su djeca u školi donijeli to ludilo- pa iz kuće. To isto vide i čuju od roditelja i ljudi koji im u kući dolaze.

Tea : Ja sam do svoje sedme godine živjela u zajedničkom dvorištu sa dvije romske porodice. Mama ode na posao I ostavi me kod njih bez ikakve brige. Najljepše godine, stalno muzika, svi pričaju u isti glas a kad dođe ručak meni daju najljepše meso. I dan danas ih pamtim a ti “sirotinjski” ručkovi su mi nešto najslađe čega se sjećam. Najviše od svega bih voljela da ih nekako opet vidim.

Lnda : Sramota me je da priznam da sam prije više od pola vijeka završila tu školu koja je oduvijek otvarala vrata SVIMA. Sram bilo i djeci i roditelje te djece. Nisu oni mali, znali su što rade. Sramota

Protest protiv nasilja nad ženama

/in , /by

Protest protiv nasilja nad ženama: ‘Reagujmo dok ne bude kasno’

Stotinak aktivistkinja nekoliko nevladinih organizacija zatražile su na protestu u Beogradu ostavke nadležnih zbog učestalog porodičnog nasilja nad ženama u Srbiji i ubistva dve žene i jednog deteta koja su se u poslednje dve nedelje dogodila ispred zgrada Centra za socijalni rad na Novom Beogradu i u Rakovici. One su pred zgradom ministarstava nadležnog za socijalnu zaštitu, uz poruku „Stop ubijanju žena“, apelovale na hitnu reakciju države.

İlknur Üstün and Nalan Erkem are detained

/in , /by

We are in solidarity with our colleagues who are detained!
Ten women and human rights defenders including members of Women’s Coalition, İlknur Üstün and Nalan Erkem, detained yesterday (5 July 2017).

It is unacceptable that two of the prominent women’s rights defenders were detained at a time when attacks against women’s rights are getting prevalent at an alarming rate. We see this detention as an outright attack against women’s movement and all women in the country. Women’s rights struggle cannot be separated from human rights struggles.

Both of our colleagues have worked dedicatedly on eliminating violence against women, for women’s access to justice and women’s political participation. We understand that their detention is a “response” to their years of relentless work on women’s rights.

Their detention will neither deter them nor us from our struggle for women’s rights, because there is a long way to go in realisation of women’s rights in Turkey.

It’s a long road, and we will continue with our strive for women’s rights.

We are in solidarity with our colleagues and and will follow the situation closely.

Women’s Coalition -Turkey

Kadın Koalisyonu

U PODMETNUTOM POŽARU IZGORJELE TRI SESTRE

/in , /by

Tri sestre izgorele u podmetnutom požaru u Rimu

Tri sestre romske nacionalnosti izgorele su u podmetnutom požaru u kamperskoj prikolici u predgrađu Rima. Žrtve, starosti četiri, osam i 20 godina, spavale su sa svojim roditeljima i još osam braće i sestara kada se prikolica zapalila.
Snimci sa kamera pokazuju čoveka koji baca flašu na vozilo pre nego što se zapalilo, saopštili su istražitelji. Nije jasno da li je u pitanju ksenofobičan čin ili neko iz druge porodice “ravna račune”.
Preživeli članovi porodice kažu da im je zaprećeno nekoliko dana pred nesreću.
Proromska grupa Asociacione 21 Luljo, koja redovno kritikuje činove diskriminacije i nasilja protiv Roma u Italiji izrazila je žalost zbog tragedije.
Predsednik Italije Serđo Matarela osudio je “stravičan zločin”, dok je papa Franja poslao svog kapelana da uteši porodicu i odnese im pomoć.

Autor: Tanjug

 

50 policajaca upalo u romsko naselje u Slivenu

/in , /by

Bugarska: 50 policajaca upalo u romsko naselje u Slivenu, jedno dete ranjeno

 

Stanovnici romskog naselja Nadež u Slivenu, Bugarska, tvrde da je više od 50 policajaca upalo u njihove kuće  gde  su pucali i vršili nasilje nad stanovnicima tog  romskog naselja. U pucnjavi policije ranjen je 14-godišnji dečak u nogu, javlja BTV.

Kako je saopštila Policija u Slivenu, po prijavi građana, zbog narušavanja javnog reda i mira, preglasne muzike u romskom naselju Nedež u Slivenu,  jedan policajac je izašao taren i prilikom interevencije je bio napadnut i povređen. Akcija policije bila je odgovor zbog napada na svog kolegu policajca u tom naselju.

May 4, 2017

Rano opismenjavanje dece – posao roditelja, vrtića ili škole

/in , /by

Treba li deca da znaju da čitaju i pišu pre polaska u prvi razred ili je opismenjavanje zadatak škole, dilema je o kojoj se poslednjih godina sve više diskutuje.

Roditelji, po pravilu, očekuju da deca već u vrtiću savladaju i slova i brojeve, i tvrde da to podrazumevaju i učitelji, dok struka poručuje suprotno.

– Opismenjavanje zahteva određena profesionalna znanja (metodika početnog čitanja i pisanja, priprema za opismenjavanje) koje učitelji dobijaju tokom studija. Roditelji uglavnom ne umeju na ispravan način da nauče decu čitanju i pisanju, tako da često to pogrešno rade. S druge strane, vaspitači u predškolskim ustanovama takođe nisu stručno osposobljeni za opismenjavanje dece, oni o tome ne uče na svojim fakultetima i u školama. Prema postojećim programima vaspitno-obrazovnog rada u državnim predškolskim ustanovama, opismenjavanje dece nije predviđeno u ovim ustanovama. Vaspitači treba da pomažu deci u učenju slova, čitanju ili pisanju u skladu sa tim koliko su ona zainteresovana. Ovo su zvanični pedagoški stavovi – kaže profesorka Slobodanka Gašić Pavišić, nacionalna koordinatorka za Srbiju istraživanja TIMSS 2011.

Ona naglašava da već duži niz godina opismenjavanje dece u predškolskom uzrastu ostaje u praksi otvoren problem. Deca spontano u ranom uzrastu počinju da se interesuju za slova, pisane i štampane tekstove, a na to u značajnoj meri utiču savremene informacione tehnologije sa kojima ona rano dolaze u dodir.

– Roditelji odgovaraju na ta dečja interesovanja kako znaju i umeju. Oni, takođe, vrše pritisak na predškolske ustanove da se deca u predškolskom uzrastu opismene i na osnovu toga procenjuju kvalitet ustanove. Pod tim pritiskom vaspitači angažuju decu da popunjavaju različite radne sveske, a da ne umeju da ih upute u pravilno pisanje slova ili ščitavanje reči. Žalosna je situacija kada u vrtiću vidite decu da leže na podu i s potpuno nepravilnim držanjem ruke nepravilno ispisuju redove slova – kaže Gašić Pavišić.

Ona potvrđuje da učitelji danas brzo prelaze kroz proces pripreme za čitanje i pisanje i početno opismenjavanje, s obzirom da veći broj dece dolaskom u prvi razred poznaje slova ili zna da čita, što ne odgovara prvacima koji su u školu došli bez tih znanja. Takav nastavni rad traži od njih veće angažovanje, pa su u riziku da počnu da zaostaju u učenju i da gube samopouzdanje u školskom radu, ukazuje naša sagovornica.

– Rešenje ovakve situacije može da donese promena u obrazovanju predškolskih vaspitača na fakultetima i visokim školama, odnosno da se uvede metodika početnog čitanja i pisanja i da se oni stručno osposobe za takvu obuku dece. Iskreno, ne verujem da će uskoro doći do takve promene. Pogotovu ne sinhronizovano, u nastavnim planovima i programima, jer su ustanove koje školuju buduće predškolske vaspitače samostalne u donošenju takvih odluka. To bi, takođe, moralo da bude povezano sa odgovarajućim prilagođavanjem predškolskog pripremnog programa, kao i nastavnog programa u prvom razredu osnovne škole. Pošto je sada izrada novog predškolskog programa u toku, videćemo kako će pitanje opismenjavanja u vrtiću biti rešeno – ističe Gašić Pavišić.

Roditelji prvaka sa kojima smo razgovarali jedinstveni su u oceni da je vreme predviđeno za opismenjavanje u prvom razredu vrlo kratko, da se slova “preleću”, da se pred decu postavljaju previsoki zahtevi da moraju po nekoliko slova za jedan čas da nauče. Šta savetovati roditeljima?

– Moraju sami da procene šta bi bilo dobro rešenje za njihovo dete. Aktivnosti koje roditelji preduzimaju u opismenjavanju dece mogu da budu direktne (kada direktno podučavaju decu slovima, čitanju teksta) ili indirektne (bez podučavanja čitanju, ali kroz podsticanje aktivnosti koje čine važne preduslove za veštine čitanja i pisanja). Za učenje čitanja i pisanja je važna pravilna artikulacija (izgovor) svih glasova i razvijen takozvani fonematski sluh, odnosno prepoznavanje i izdvajanje glasova u reči i uočavanje finih razlika u glasovima koji se slično izgovaraju ( b-p, d-t, ć-dž-đ…) . To se kod dece razvija kroz razne igre glasovima – brzalice, brojalice, igre ” Na slovo , na slovo…” “Kaži reči koje počinju/završavaju se istim glasom…”, pravljenje rima, stihova koji se rimuju. Decu treba podržati da sama sastavljaju priče, pesmice, da izmisle novi završetak poznate bajke ili priče, dati im priliku da govore i razgovaraju. Svedoci smo da deca i mladi iz generacije u generaciju sve manje umeju da govore, ali i da imaju sve manje prilike u školi da usmeno izlažu svoje znanje ili da diskutuju – ističe Gašić Pavišić.

Poslednje TIMSS istraživanje, koje je u Srbiji realizovao Institut za pedagoška istraživanja, pokazalo je da rana pismenost utiče na rezultate koje učenici postižu u četvrtom razredu osnovne škole.

– Rana jezička pismenost podrazumeva da dete pre polaska u prvi razred prepoznaje većinu slova azbuke, čita neke reči, čita rečenice, priča priče, piše slova azbuke i piše neke reči. Procena roditelja o umećima njihove dece pre polaska u školu u domenu jezičkih i matematičkih aktivnosti pokazuje se kao značajan pozitivan prediktor postignuća za đake u Srbiji. Učenici sa bogatijim iskustvom u aktivnostima usmerenim na razvoj matematičke kompetencije i rane pismenosti i obimnijim resursima u kućnom okruženju (digitalni uređaji za obradu informacija, knjige za odrasle i dečje knjige) postižu bolje rezultate na TIMSS 2015 testu iz matematike i prirodnih nauka. Međutim, treba imati u vidu da na školski uspeh učenika značajno utiče socioekonomski status porodice – ističe Gašić Pavišić.

Priprema

– Priprema za čitanje i pisanje se sastoji u tome da se deci često čita, da budu okružena knjigama, da se ona upoznaju sa karakteristikama štampanog teksta – da beline razdvajaju reči, da se čita sa leva na desno, odozgo nadole i slično. Priprema za pisanje obuhvata vežbanje grafomotorike – pravilno držanje i vešto korišćenje pribora za pisanje, iscrtavanje/ispisivanje različitih linija, ovladavanje pravilnim pravcem ispisivanja linija slova – kaže Slobodanka Gašić Pavišić.

V. Andrić

31. januar 2017