9-MEĐUNARODNA KONFERENCIJA ROMKINJA

/in , /by

Od 2007. godine konferencije Romkinja pružaju priliku Romkinjama i Putnicama da se na međunarodnoj sceni pozabave pitanjima koja utječu na njihove vlastite živote i živote njihovih obitelji. Također su osigurale prostor u kojem su se Romkinje i Putnice međusobno informirale o problemima koji ih se tiču i razmjenjivale iskustva.

Devetu međunarodnu konferenciju Romkinja zajednički su organizirali Vijeće Europe i Vlada Sjeverne Makedonije pod sloganom „Zajedno gradimo jednakost“ koja se održala od 30. studenog do 1. prosinca 2023. u Skopju. Na događaju bilo je riječ  oko razvoja nacrta preporuke Odbora ministara država članicama o jednakosti za žene i djevojčice Romkinje i Putnica, pod nadzorom Upravnog odbora za borbu protiv diskriminacije, raznolikosti i uključivanja (CDADI) i Odbora stručnjaka za Romska i pitanja putnika (ADI-ROM).

“Konferencije za Romkinje i Romkinje putnice – pružile su priliku Romkinjama i Putnicama i da riješe probleme koje utječu na njihov život i njihove obitelji”.

Na konferenciji bili su prisutni potpredsjednica Vlade Sjeverne Makedonije, Ministrica rada i socijalne politike Sjeverne Makedonije Bojana Maričića , Veleposlanik Finske pri Vijeću Europe, g Sini koji im se online obratio, Veleposlanik u Skopju, šef misije OESS-a u Skopju (obratio se video porukom), Stalni predstavnik Razvojnog programa Ujedinjenih naroda za Republiku Sjevernu Makedoniju, Član grčke delegacije u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, i drugi uvaženi gosti.

9. međunarodna konferencija Romkinja i žena Putnica poslužit će kao forum za razmjenu između civilnog društva Romkinja i žena Putnica i usmjeriti lobiranje žena drugih manjina za izgradnju saveza s ciljem postizanja koordinirane, sveobuhvatne podrške i sustava praćenja u provedbi ključnih standarde Vijeća Europe i drugih međunarodnih organizacija te nacionalnih vlasti koji promiču ravnopravnost spolova za sve žene, uzimajući u obzir intersekcionalnost i višestruku diskriminaciju s kojom se suočavaju Romkinje i Putnice.

Prenosimo govor zamjenika glavnog tajnika Vijeća Europe Bjorn Berge

Čast nam je otvoriti 9. Međunarodnu konferenciju žena Romkinje i Putnica. Prije svega, dopustite mi da zahvalim Vladi Sjeverne Makedonije na dugogodišnjoj predanosti pravima Romkinja i organizaciji ovog važnog događaja.

Ova konferencija nastavlja put koji smo započeli prije osam godina – 2015. godine. Također zahvaljujem finskim vlastima na njihovoj snažnoj i stalnoj podršci aktivnostima Roma i Putnika općenito, a posebno za organizaciju Međunarodnih konferencija žena Roma i Putnika. Od 2007. ove konferencije pružaju jedinstvenu platformu za Romkinje i Putnice za raspravu i razmjenu znanja i iskustava o izazovima koji ih pogađaju – od neposjedovanja osobnih dokumenata i apatridije do rodno uvjetovanog nasilja, diskriminacije i seksizma. Ali što je najvažnije, promišljati uzroke aktualnih problema i predlagati moguća rješenja, te davati preporuke donositeljima odluka i razvijati bilateralnu ili multilateralnu suradnju.

Promicanje ravnopravnosti spolova jedan je od glavnih prioriteta Vijeća Europe. Za to su žene i djevojke ključni akteri razvoja i promjene. Postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje žena i djevojčica od ključne je važnosti za izgradnju pravednih, uključivih, prosperitetnih i miroljubivih društava. Ravnopravnost spolova također je jedan od ključnih zahtjeva za funkcionalnu demokraciju. Također vjerujem da mi kao muškarci imamo ključnu ulogu, kao što je istaknuto u našoj Strategiji za ravnopravnost spolova. Integracija pitanja rodne ravnopravnosti Roma i Putnika uključena je u tu Strategiju za ravnopravnost spolova.

Želimo promicati osnaživanje Romkinja i Putnica u svim sferama, baviti se reproduktivnim pravima, nasiljem u obitelji i ranim brakovima, kao i trgovinom ljudima unutar zajednica Roma i Putnika. Svih naših 46 europskih čelnika složilo se u svibnju u Reykjavíku da su ravnopravnost spolova i potpuno, ravnopravno i učinkovito sudjelovanje žena u javnim i privatnim procesima donošenja odluka ključni za vladavinu prava, demokraciju i održivi razvoj. Istodobno su usvojili Reykjavíška načela za demokraciju, koja naglašavaju puno, ravnopravno i smisleno sudjelovanje u političkom i javnom životu za sve, posebno za žene i djevojke, koje bi trebale živjeti živote bez govora mržnje i zločina iz mržnje, kao i diskriminacija po bilo kojoj osnovi.

Današnja konferencija doprinosi ovim ciljevima i pomiče nas dalje na putu prema jednakosti za sve žene, bez diskriminacije. Naravno, prevladavanje izazova s ​​kojima se Romkinje i Putnice suočavaju u gotovo svim sferama svojih života treba se pozabaviti iz različitih kutova. Daljnji koraci naprijed zahtijevat će provedbu naših standarda rodne ravnopravnosti, usredotočujući se posebno na višestruku diskriminaciju s kojom se suočavaju Romkinje i Putnice. Vjerujem da ćemo također trebati razviti nove standarde i zato sada izrađujemo novu Preporuku Odbora ministara o jednakosti Romkinja i žena i djevojaka koje putuju. Siguran sam da će razgovori koje ćete imati ovdje u Skoplju sljedećih dana dati vrlo važan doprinos i pomoći nam da pripremimo teren za buduću suradnju, kao i konkretne projekte.

Znam da nije lak zadatak odgovoriti na višestruke izazove s kojima se Romkinje i djevojčice  te Putnice svakodnevno susreću, ali vjerujem da zajedno sa svima vama – možemo odgovoriti na te izazove, jer ćemo uspjeti samo ako blisko surađujemo s civilnim društvo.

Inspirativno je znati da ovom događaju prisustvuje toliko mnogo vas koji ste se borili za jednakost i nediskriminaciju i pridonijeli praćenju napretka uključivanja Roma i Putnica u naše države članice. Da, dobro surađujemo, ali možemo puno više.

Dragi prijatelji, Izgradnju jednakosti i održive promjene moraju podjednako poticati žene i muškarce. Također sam zahvalan svim stručnjacima i sudionicima, fizički prisutnim ili online, koji su odvojili svoje vrijeme i stručnost kako bi danas bili ovdje. Mogu vam samo poželjeti vrlo dobru i uspješnu konferenciju.

Na otvaranju 9. međunarodne konferencije Romkinja i Putnica „Zajedno gradimo jednakost“, u Skoplju, Sjeverna Makedonija, zamjenik glavnog tajnika Bjorn Berge naglasio je da su Romkinje i Romkinje  putnice pružile priliku da se pozabave pitanjima koja utječu na njihove vlastite i živote njihovih obitelji. „Znam da nije lak zadatak odgovoriti na višestruke izazove s kojima se žene i djevojke Romkinje i Putnice svakodnevno suočavaju, ali vjerujem da zajedno sa svima vama – možemo odgovoriti na te izazove, jer ćemo uspjeti samo ako blisko surađujemo zajedno s civilnim društvom”, rekao je.

Na konferenciji je istaknuta potreba sa savezima u ostvarivanju rodne ravnopravnosti i provedbi međunarodnih normi. Snažna poruka koja je poslata sa ovoga skupa bila je: ‘Jednakost se može graditi samo zajedno. ‘

Nedostatak Romkinja na položajima vlasti veliki je problem s dalekosežnim posljedicama.

Unatoč povećanoj zastupljenosti, u ulogama donošenja odluka i dalje dominiraju muškarci, održavajući mogućnosti za rodnu igru i jačajući stereotipe. Ta neravnoteža koči razvoj feminističkih politika i zanemaruje jedinstvene izazove s kojima se suočavaju romske žene i djevojčice. Njihova odsutnost u utjecajnim ulogama doprinosi ciklusu sustavnog zanemarivanja, ograničavajući učinkovitost politika koje se bave međusektorskom diskriminacijom i nasiljem.

Od 2007. godine konferencije Romkinja su ključna platforma za Romkinje i Putnice za rješavanje globalnih problema koji utječu na njihove živote i obitelji. Ova okupljanja su potaknula okruženje za međusobno upoznavanje i razmjenu iskustava Romkinja i Putnica.

9. međunarodna konferencija Romkinja i Putnica imala je za cilj olakšati dijalog između predstavnica civilnog društva Romkinja i Putnica i njihovih kolega iz različitih manjinskih skupina. Fokus je bio na izgradnji saveza za uspostavu koordinirane podrške i sustava praćenja za provedbu ključnih standarda koje je postavilo Vijeće Europe, druge međunarodne organizacije i nacionalna tijela koja se zalažu za ravnopravnost spolova. Ovaj pristup uzima u obzir intersekcionalnost i višestruke oblike diskriminacije s kojima se suočavaju Romkinje i Putnice.

Događaj se vrtio oko izrade nacrta preporuke Odbora ministara državama članicama o jednakosti za žene i djevojke Romkinje i Putnice. Ova inicijativa je pod nadzorom Upravnog odbora za borbu protiv diskriminacije, raznolikosti i uključivanja (CDADI) i Odbora stručnjaka za pitanja Roma i putnika (ADI-ROM).

Događaj je također naglasio važnost odvajanja od „ropskog mentaliteta“ ukorijenjenog stoljećima ugnjetavanja i odbacivanja ideje da ‘nismo dovoljno dobri’.

Sudionici iz različitih zemalja dali su uvid u trenutnu situaciju i izazove s kojima se Romkinje suočavaju, raspravljajući o tome kako one mogu aktivno doprinijeti unapređenju rodne ravnopravnosti.

Na radionici „Izgradnja saveza između ženskih mreža – Osiguravanje primjene zakonskih i političkih standarda za Romkinje i djevojčice”.

Terezia Rostas podijelila je srž projekta RTransform, detaljno opisujući njegove rezultate i utjecaj koji je imao u Engleskoj tijekom dva projekta: godine trajanja. Osobni razgovori tijekom konferencije otkrili su primjetno odstupanje u mišljenjima i perspektivama između mlađih i starijih generacija.

Kimet Ahmet; Dva dana međusobnog druženja sa starim aktivisticama koje su dugo godina dali svoj doprinos za poboljšanje položaja Romkinja u društvu i upoznavanja novih prijatelja i kolega na ovome mjestu bilo je prilike da se govori o postojećim problemima i potrebama Romkinja. Imale smo priliku dati nove sugestije i preporuke državama, vladama da uvedu mehanizme za poboljšanje položaja žena u svoje programe i da izdvajaju proračune za njihovu realizaciju, a ne samo da kreiraju akcijske planove i strategije koje će se ostvariti ako sredstva se nalaze od donatora.

Naglašena je ova prirodna generacijska razlika, prepoznajući da različite dobne skupine različito percipiraju trenutna iskustva i probleme, što dovodi do prisutnosti dobnih prepreka u određenim organizacijama. Izazov pomirenja ovih generacijskih perspektiva bio je posebno očit u raspravama o dobnim granicama, pri čemu su starije generacije izražavale zabrinutost zbog svoje isključenosti na temelju dobi.

Zaključci sa konferencije;

  • ​ Konferencija je okupila romske aktivistice iz cijele Europe, svaka s različitim iskustvima i širokim spektrom aktivnosti.
  • Usredotočen je na ključne strateške prioritete za razdoblje 2018. – 2024., uključujući ravnopravnost spolova, prevenciju rodno uvjetovanog nasilja, političko sudjelovanje i izazove s kojima se suočavaju djevojčice i dražiteljice azila.
  • Nacionalni i međunarodni akteri podijelili su perspektive, predstavljajući pozitivne primjere Romkinja i različite izazove s kojima se suočavaju.
  • Naglašavajući rodno osjetljiv pristup, konferencija je naglasila važnost postizanja strateških ciljeva i provedbe međunarodnih normi za promicanje ravnopravnosti spolova.
  • Rasprave su istaknule ključnu ulogu ravnopravnosti spolova u održavanju vladavine prava, demokracije i održivosti.
  • Prepoznata je potreba za razvojem novih standarda.
  • Sveobuhvatna poruka konferencije bila je da se „Ravnopravnost može graditi samo zajedno“, s naglaskom na nužnost izgradnje saveza unutar Romske ženske mreže.
  • Događaj je također naglasio važnost odvajanja od ‘ropskog mentaliteta’ ukorijenjenog stoljećima ugnjetavanja i odbacivanja ideje da ‘nismo dovoljno dobri’.
  • Sudionici iz različitih zemalja dali su uvid u trenutnu situaciju i izazove s kojima se Romkinje suočavaju, raspravljajući o tome kako mogu aktivno doprinijeti unapređenju rodne ravnopravnosti.
  • Na radionici „Izgradnja saveza između ženskih mreža – Osiguravanje primjene zakonskih i političkih standarda za Romkinje i djevojčice” Terezia Rostas podijelila je srž projekta RTransform, detaljno opisujući njegove rezultate i utjecaj koji je imao u Engleskoj tijekom dva projekta. -godina trajanja.
  • Osobni razgovori tijekom konferencije primijetilo se i otkrilo  različito generacijsko mišljenje u perspektivama između mlađih i starijih generacija. Naglašena je ova prirodna generacijska razlika, prepoznajući da različite dobne skupine različito percipiraju trenutna iskustva i probleme, što dovodi do prisutnosti dobnih prepreka u određenim organizacijama. Izazov  ovih generacijskih perspektiva bio je posebno očit u raspravama o dobnim granicama, pri čemu su starije generacije izražavale zabrinutost zbog svoje isključenosti na temelju dobi.

Ramiza Memedi

U što kraćem roku izgraditi sklonište za žrtve dječjeg ugovorenog braka

/in , /by

Žene iz romske populacije spadaju u jednu od najranjivijih i višestruko marginaliziranih društvenih grupa u Republici Hrvatskoj, regiji i opće u svijetu. Dosadašnja društvena istraživanja sagledavaju položaj romske populacije najviše iz perspektive ekonomske, socijalne i obrazovne isključenosti.

U što kraćem roku izgraditi sklonište za žrtve dječjeg ugovorenog braka

U što kraćem roku potrebno je osigurati sklonište za žrtve dječjeg ugovorenog braka, poručuje u razgovoru za Dnevno izvršna koordinatorica Centra za romske inicijative Fana Delija.

Naša sugovornica ukazuje da je problem dječjih ugovorenih brakova veoma specifičan, te da nije riječ o klasičnom problemu trgovine ljudima. Navodi da su ove godine prijavljena četiri slučaja, koja ukazuju na sumnju ugovorenog dječjeg braka.

Gđa Delija podsjeća da je početkom travnja potpisan Memorandum o suradnji između centara za socijalni rad i Centra za romske inicijative, te ističe da su u prethodna tri mjeseca organizirane tri akreditivne edukacije, koje su imale za cilj prepoznavanje dječjih ugovorenih brakova, te ukazivanje na važnost pravovremene reakcije u suzbijanju tog problema.

“Imali smo veliki odziv predstavnika centara za socijalni rad”, ističe Delija.

“Svi smo usmjereni ka jednom cilju”

Komentirajući potpisivanje Memoranduma o saradnji, Delija kaže da je sistem “shvatio koliko je bitno razmotriti te slučajeve”.

“Svi smo usmjereni ka jednom cilju. Nadamo se da će se naša suradnja unaprijediti”, navodi Delija.

Smatra da Ministarstvo rada i socijalnog staranja treba da prepozna problem dječjeg ugovorenog braka kao specifičan, te država mora dati maksimalnu podršku u izgradnji prvog nacionalnog skloništa za žrtve dječjeg ugovorenog braka.

Podsjeća da u Centru za romske inicijative intenzivno govore o problemu dječjih ugovorenih brakova još od 2011.

“Međutim, kroz cjelokupni proces, mi smo uvidjeli i ukazali na to da dječji ugovoreni brak nije klasičan problem trgovine ljudima, već jedan oblik. Samim tim, nemamo još uvijek adekvatne programe, ni način rada u procesu reintegracije same žrtve. Ne možemo žrtvu u kontinuitetu smještati u različita skloništa, koja nemaju program za žrtve dječjeg ugovorenog braka, niti imaju licencu za takvu vrstu rada.

Mi smo za sada jedina organizacija koja ima licencirani servis, odnosno nacionalnu SOS liniju za žrtve dječjeg ugovorenog braka i jedina organizacija koja ima licencu za psihološko savjetovanje za žrtve dječjeg ugovorenog braka. Ono što fali našoj organizaciji je sklonište kako bi mogli na adekvatan način da radimo i proces reintegracije i praćenje žrtve”, ističe Delija, dodajući da su u toj organizaciji često u riziku i od same zajednice.

“Mi kao organizacija i naše aktivistkinje, koje su najčešće u zajednici Roma i Egipćana, u kontinuitetu pratimo slučajeve i identificiramo ih. Svakodnevno smo u riziku od same zajednice, da nas i fizički napadnu”, navodi Delija.

Proces izviđaja traje veoma dugo

Ukazuje i da proces izviđaja, odnosno procesuiranje samih slučajeva, traje veoma dugo.

“Nama se gube žrtve, jer se rasporede kroz različita skloništa i mi ne možemo adekvatno, ni pravovremeno da pratimo šta se dešava sa njima, na koji način se vraćaju kod bioloških roditelja. Najčešće imamo rezultat da su već postale majke, preko noći se udale ili su im ugovorili negdje drugo brak”, kaže Delija.

I pored, kako kaže, podrške Ministarstva, apeluje na državu da stvori uvjete da se suzbiju takve pojave.

“Moramo imati sklonište za žrtve dječjeg ugovorenog braka, ne za žrtve trgovine ljudima, jer su to dva različita pojma. Na drugoj strani, neophodno je u kontinuitetu raditi i sa samom zajednicom, ali se ne smiju zaboraviti ni relevantne institucije u smislu senzibilnosti prema toj problematici. Mora se hitno i pravovremeno reagirati. Svakako, ukoliko želimo da pošaljemo povratnu informaciju zajednici, ne smijemo da dozvolimo da procesuirani slučajevi traju više od godinu u procesu izviđaja, jer mi na taj način gubimo motivaciju i značaj zašto je bitno prijaviti počinioca…

Ako te slučajeve blagovremeno, bez odgađanja procesuiramo i vratimo pozitivnu informaciju zajednici da se počinilac kaznio, mi ćemo time smanjiti ugovorene brakove. Na drugoj strani, ako šaljemo informaciju da je počinilac osuđen ispod minimuma za krivično djelo trgovina ljudima zbog sklapanja nedozvoljenog braka – kakvu poruku šaljemo zajednici – da iako ugovore brak i ako uzmu nekoliko hiljada eura, da će taj počinilac dobiti dvije godine zatvora”, navodi Delija.

Važna pravovremena reakcija

Prema njenim riječima, zajednica još uvijek smatra da čini najbolje svom djetetu ako mu ugovori brak.

“Broj identificiranih slučajeva zavisi od naših aktivnosti na terenu…U posljednje vrijeme pojavljuju se problemi da navodno dijete samovoljno pristupa vanbračnoj zajednici, kako bi se izbjegle zakonske norme. Uvijek prijavljujemo da dijete pokušava da zasnuje vanbračnu zajednicu, ali u skladu sa zakonom ne može to uraditi prije navršenih 16 godina. Potom tražimo da se dijete vrati. Poenta je na koji način se nadgleda samo dijete. Nadamo se da ćemo potpisivanjem Memoranduma, obuka imati u vidu i taj dio – kada se dijete vrati u biološku porodicu da nadzor centara za socijalni rad bude adekvatan i pravovremen. Kada je riječ o dječjem ugovorenom braku, mora pravovremeno da se reagira i u kontinuitetu da se nadgleda”, kaže Delija.

“Vjerujem da zajednica svakog dana sve više zna koje su posljedice dječjeg ugovorenog braka”

Naša sugovornica naglašava da Centar za romske inicijative, kao i druge organizacije, ukazuju na značaj obrazovanja i drugih vrijednosti.

Ipak, kaže da u romskoj zajednici još uvijek postoji veliki utjecaj – da je jedina vrijednost zasnivanje ranog braka. Vjeruje, međutim, da dolazi do osvješćivanja.

“Vjerujem u to da zajednica svakog dana sve više zna koje su posljedice dječjeg ugovorenog braka, da veliki broj mladih zna za posljedice, s obzirom na to da naša organizacija ima i vršnjačke edukatore, koji ukazuju na posljedice, ali i kroz primjere dobre prakse zašto nije dobro zasnivati vanbračnu zajednicu u tom ranom periodu. Da ne govorimo o stvarima gdje je dječji ugovoreni brak jedan oblik trgovine ljudima”, kaže Delija.

Prema njenim riječima, najčešće se ugovaraju brakovi djevojčicama od 14 do 16 ili 17 godina.

“Postoje i slučajevi djevojčica koje su bile mlađe, ali su rijetki”, navodi Delija.

Ističe da ekonomski položaj zajednice nije ključan za ugovoreni brak. “Ugovoreni brak se dešava i kod bogatih ljudi, što govori o tome da to nije problem siromaštva”, zaključuje Delija u razgovoru za Dnevno.

Autor: Amra Nikočević

ZA OSNAŽIVANJE ROMA IZDVOJENO JE 100 MILIJUNA EURA

/in , /by

NEW YORK—Zaklade Otvorenog društva danas su objavile da obećavaju 100 milijuna eura (109 milijuna dolara) za osnaživanje i razvoj europskih romskih zajednica—obilježavajući novu etapu u tri desetljeća podrške organizacije Romima.

Obveza financiranja, koja traje do 2030., bit će isporučena kroz novu neovisnu zakladu sa sjedištem u Bruxellesu, koja će biti prva institucija tog razmjera i djelokruga kojom će upravljati čelnici Roma kada bude pokrenuta sljedeće godine. Osim što će postati novi kanal za potporu Otvorenog društva za ciljeve Roma, nova će zaklada također nastojati razviti dodatne izvore financiranja kako bi unaprijedila svoju misiju.

Objavljujući obećanih 100 milijuna eura, Alexander Soros, predsjednik Zaklade otvorenog društva, rekao je: „S novom generacijom iznimnih romskih vođa koji određuju strategiju i prioritete financiranja, uvjeren sam da će nova zaklada biti dinamična snaga — posvećena ostvarenju punog potencijala Roma i prevladavanju duboko ukorijenjenih prepreka s kojima se suočavaju. Učinit ćemo sve što možemo kako bismo podržali zakladu i njezino vodstvo u misiji koja će koristiti ne samo Romima, već i Europi u cjelini.

” Zaklade Otvorenog društva vodeća su privatna podrška europskim Romima — najvećoj etničkoj manjini na kontinentu — od ranih 1990-ih, kada je njihov cilj prvi prihvatio osnivač Otvorenog društva, George Soros.

Nova Zaklada Roma za Europu radit će s romskim skupinama na zapadnom Balkanu, istočnoj Europi, Španjolskoj, Italiji i Njemačkoj. Vodit će je Željko Jovanović, koji od 2010. nadzire Ured za romske inicijative Otvorenog društva.

Zaklada će naslijediti i razvijati osnivačka partnerstva Otvorenog društva s četiri vodeće romske inicijative: Europski romski institut za umjetnost i kulturu;

Inicijativa za razvoj romskog poduzetništva, Romi za demokraciju;

i Fond za obrazovanje Roma.

Također će nastaviti rad Otvorenog društva s nizom nacionalnih romskih pokreta, uključujući Aresel u Rumunjskoj, Opre Roma u Srbiji, Kethane u Italiji, Romsku stalnu konferenciju u Bugarskoj i Avaja u Sjevernoj Makedoniji, između ostalih.

Jovanović, koji će biti izvršni direktor nove zaklade, rekao je: “Radit ćemo sa svima onima koji mogu unaprijediti našu misiju – spojiti izborni i ekonomski potencijal najveće manjine u Europi s glasom njezinih najvjerodostojnijih zagovornika, saveznika koji nas podržavaju i utjecajnih prijatelja.

Naš će cilj biti izgraditi temelje koji ne samo da donose pozitivne promjene za Rome, već i doprinose europskoj budućnosti utemeljenoj na pravdi i poštenju.”

Potpora Otvorenog društva Romima uključuje:

  • Europski romski institut za umjetnost i kulturu, pokrenut 2017. godine, bio je prvi institut te vrste posvećen promicanju romskog ponosa i razbijanju predrasuda protiv Roma kroz umjetnost.
  • Inicijativa za razvoj romskog poduzetništva, koja od 2016. nastoji ekonomski osnažiti romske zajednice podupiranjem malih poduzeća u vlasništvu Roma.
  • Romi za demokraciju, program čiji je cilj promicanje sudjelovanja Roma na izborima i demokratske zastupljenosti.
  • Romski obrazovni fond, osnovan 2005. za pružanje stipendija i bespovratnih sredstava za promicanje visokokvalitetnog, inkluzivnog obrazovanja za romske učenike u srednjoj, istočnoj i južnoj Europi te Turskoj.

S godišnjim proračunom od preko 1 milijarde dolara (917 milijuna eura), Fondacija otvorenog društva  je grupa najvećeg svjetskog privatnog financijera koje rade na unapređenju pravde, slobode izražavanja i jednakosti. Novi pristup potpori romskim pitanjima dolazi u pozadini šire rekalibracije načina na koji Otvoreno društvo djeluje diljem svijeta.

100 MILLION EUROS HAVE BEEN ALLOCATED FOR THE STRENGTHENING OF THE ROMA

NEW YORK—The Open Society Foundations today announced it is pledging €100 million ($109 million) to the empowerment and development of Europe’s Roma communities—marking a new stage in the organization’s three decades of support for the Roma people.

The funding commitment, running until 2030, will be delivered through a new independent foundation, headquartered in Brussels, that will be the first institution of its scale and scope to be managed by Roma leaders when it launches next year.

In addition to becoming the new channel for Open Society support for Roma causes, the new foundation will also seek to develop additional funding sources to advance its mission.

Announcing the €100 million pledge, Alexander Soros, chair of the Open Society Foundations, said:

“With a new generation of exceptional Roma leaders determining strategy and funding priorities, I am confident the new foundation will be a dynamic force—dedicated to realizing the full potential of the Roma people, and overcoming the deep-rooted barriers they face. We will do everything we can to support the foundation and its leadership in a mission that will benefit not only the Roma, but Europe as whole.”

The Open Society Foundations has been the leading private supporter of Europe’s Roma—the continent’s largest ethnic minority—since the early 1990s, when their cause was first embraced by Open Society’s founder, George Soros.

The new Roma Foundation for Europe will work with Roma groups in the Western Balkans, Eastern Europe, Spain, Italy, and Germany. It will be headed by Zeljko Jovanovic, who has overseen Open Society’s Roma Initiatives Office since 2010.

The foundation will inherit and develop Open Society’s founding partnerships with four leading Roma-led initiatives: the European Roma Institute for Arts and Culture; the Roma Entrepreneurship Development Initiative, Roma for Democracy; and the Roma Education Fund. It will also continue Open Society’s work with a range of national Roma movements, including Aresel in Romania, Opre Roma in Serbia, Kethane in Italy, Roma Standing Conference in Bulgaria, and Avaja in North Macedonia, among others.

Jovanovic, who will be executive director of the new foundation, said:

“We will work with all those who can advance our mission—to combine the electoral and economic potential of the biggest minority in Europe with the voice of its most credible advocates, supportive allies, and influential friends. Our goal will be to build a foundation that not only delivers positive change for Roma, but that also contributes to a European future grounded in justice and fairness.”

Open Society’s support for the Roma has included:

  • The European Roma Institute for Arts and Culture, launched in 2017, which was the first institute of its kind dedicated to promoting Roma pride and dispelling anti-Roma prejudice through the arts.
  • The Roma Entrepreneurship Development Initiative, which since 2016 has sought to empower Roma communities economically by supporting Roma-owned small businesses.
  • Roma for Democracy, a program aimed at promoting Roma participation in elections and democratic representation.
  • The Roma Education Fund, established in 2005 to provide scholarships and grants promoting high-quality, inclusive education for Roma students in Central, Eastern, and Southern Europe, and Turkey.

With an annual budget of over $1 billion (€917 million), the Open Society Foundations are the world’s largest private funder of groups working to advance justice, free expression, and equity. The new approach to support for Roma issues comes against the background of a broader recalibration of the way Open Society works around the world.

IN MEMORIAM

/in , /by

Preminuo je Ferus Mustafov, kralj balkanskog soula

Svjetsku slavu je stekao kroz svoju interpretaciju folk glazbe s romskim štihom te brojnim suradnjama sa slavnim glazbenicima iz različitih zemalja. Pamtit ćemo ga po osebujnoj glazbi koja je bila prepoznatljiva svima, a ne samo romskoj zajednici.

Ferus Mustafov nije bio samo glazbenik, on je bio predstavnik romske nacionalne manjine u svijetu. Kroz svoju glazbu i umijeće u sviranju klarineta i saksofona stekao međunarodnu slavu, ali svoje korijene i pripadnost nikad nije zaboravio.

Vijest da je preminuo romski umjetnik moglo se pročitati u većini tiskovina i portala u regiji koji ga pamte po suradnji s mnogim glazbenim umjetnicima, među kojima je i naša pokojna kraljica romske glazbe Esma Redžepova.

Ferus Mustafov je rođen 20. prosinca 1950. godine u Štipu, sadašnjoj Sjevernoj Makedoniji. Njegov otac Ilmija Jašarov je bio poznat u toj državi upravo zbog uvođenja saksofona u romskoj glazbi te je Ferus nastavio rasti u glazbu od malih nogu. Svoju profesionalnu karijeru je započeo u ranoj dobi te je sa sedamnaest godina, dok je studirao violinu i klarinet na lokalnoj glazbenoj akademiji, pozvan na turneju s bendom koji je vodio Toma Chrchev, a uspjeh turneje natjerao ga je da napusti akademski studij kako bi postao glazbenik.

Bio je multiinstrumentalist i bio je vrlo popularan u svojoj domovini zbog svog repertoara balkanske narodne i romske, ili romske, glazbe za svadbe.

Kroz godine rada stekao je titulu kralja ‘balkanskog soula’, a njegova glazba je bila poznata u jazz okruženjima diljem svijeta. Uz titulu nerijetko su ga zvali i kraljem glazbe za vjenčanja kojom je nerijetko nastupao na romskim svadbama. Iako je poznat po svojoj glazbi, njegov angažman je uključivao i druge smjerove te je određeno razdoblje bio i direktor muzičkog programa na romskom jeziku za Radio televiziju Skoplje.

Nakon iznenadnog moždanog udara nalazio se u bolnici „8. septembar“ te je u 73. godini preminuo. Svojim glazbenim putem ostavio je neizbrisiv trag u romskoj glazbi kojom ćemo ga pamtiti po brojnim albumima i audio- video isječcima koje postoje na različitim glazbenim stranicama.

Nastupao je u nizu zemalja širom sveta i snimio desetak albuma, uglavnom sa instrumentalnim kompozicijama.

 

NEMA ZDRAVLJA ZA IZBJEGLICE I MARGINALIZIRANE GRUPE

/in , /by

Izvještaj je utvrdio da osobe koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje često ostaju bez osnovnih usluga i podrške te se same nose s traumama, zdravstvenim problemima i drugim posljedicama, dok se Romi i LGBTQ+ izbjeglice suočavaju s intersekcionalnom diskriminacijom i povećanim preprekama.

Ukrajinske izbjeglice privremeno se vraćaju kući radi dobivanja medicinske skrbi za seksualno i reproduktivno zdravlje nakon što su otkrili da su im opcije ograničene u Mađarskoj, Poljskoj, Rumuniji i Slovačkoj, dok drugi traže ilegalna rješenja, prema istraživanju koje je objavio Centar za reproduktivna prava.

Istraživanje objavljeno u utorak, 16. svibnja/maja, rezultat je suradnje devet međunarodnih organizacija za ljudska prava i dokumentiranja zabrinjavajući utjecaja restriktivnih nacionalnih zakona na izbjeglice koje traže osnovnu skrb i podršku.

Nalazi izvještaja temelje se na više od 80 polustrukturiranih intervjua provedenih između srpnja/jula 2022. i travnja/aprila 2023. Utvrđeno je da se ukrajinske izbjeglice suočavaju sa štetnim odgodama, tjeskobom, strahom, financijskim poteškoćama, institucionalnim rasizmom i neadekvatnom skrbi, a sve to izravno utječe na njihovo zdravlje i opće blagostanje.

Zdravlje i dobrobit nekih izbjeglica iz Ukrajine ugroženi su zbog neuspjeha država primateljica da osiguraju pristup osnovnoj i vremenski osjetljivoj zdravstvenoj skrbi i podrške uslugama, što dodatno pogoršava povrede koje su pretrpjeli kao rezultat invazije na Ukrajinu, izjavila je za EURACTIV Leah Hoctor, starija regionalna direktorica za Evropu u Centru za reproduktivna prava.

“Evropska unija je obećala da će izbjeglicama iz Ukrajine pružiti utočište i skrb. Ipak, žene iz Ukrajine često doživljavaju vrlo drugačiju stvarnost kada potraže medicinsku skrb za seksualno i reproduktivno zdravlje, suočavaju se s preprekama u obliku ograničenja, konfuzije, stigme i diskriminacije”, dodala je.

Mađarska, Poljska, Rumunija i Slovačka imaju vrlo restriktivna pravila kada je u pitanju medicinska skrb za reproduktivno zdravlje i podrška za žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Izvještaj je utvrdio da se žene suočavaju s pravnim ograničenjima, finansijskim preprekama, nedostatkom informacija i lošom kvalitetom skrbi prilikom pristupa takvoj podršci. Nadalje, žene koje traže reproduktivnu skrb često se suočavaju s ozbiljnim prijetnjama, uznemiravanjem i zastrašivanjem u društvima u kojima reproduktivna prava nisu prioritet države.

Osobe koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje često ostaju bez osnovnih usluga i podrške te se same nose s traumama, zdravstvenim problemima i drugim posljedicama, dok se Romi i LGBTQ+ izbjeglice suočavaju s intersekcionalnom diskriminacijom.

Poljska je jedno od najrestriktivnijih okruženja za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava u Europi. Nakon presude Ustavnog suda zemlje iz 2020. abortus je legalan samo ako je trudnoća rezultat kaznenog djela ili kada je život ili zdravlje žene u značajnoj opasnosti. Činjenica da su ukrajinske izbjeglice u Poljskoj prisiljene vratiti se u Ukrajinu radi pobačaja ili potražiti pomoć u drugim državama Evrope ukazuje na propuste u poljskom zakonodavstvu i praksi, izjavila je Krystyna Kacpura iz Poljske zaklade za žene i planiranje porodice. Većina izbjeglica u Poljskoj traži pomoć oko pobačaja izvan legalnih puteva kupujući lijekove za pobačaj putem interneta ili putujući u druge države članice EU-a kako bi dobili uslugu liječnika. Neke žene odgađaju traženje seksualne i reproduktivne zdravstvene zaštite što je duže moguće.

Ali ne suočavaju se s preprekama samo one koji traže pomoć oko reproduktivnih prava. Izvještaj je utvrdio da osobe koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje često ostaju bez osnovnih usluga i podrške te se same nose s traumama, zdravstvenim problemima i drugim posljedicama, dok se Romi i LGBTQ+ izbjeglice suočavaju s intersekcionalnom diskriminacijom i povećanim preprekama.

LGA-Europe procjenjuje da je Poljska zemlja u kojoj su životni uvjeti za LGBTQ+ osobe najgori u Evropskoj uniji. Povrh toga, nekoliko poljskih lokalnih samouprava usvojilo je odluke o “zonama bez LGBT ideologije”. Usluge podrške za preživjele žrtve seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja u Poljskoj potpuno su neadekvatne, smatra Joanna Piotrowska iz Zaklade Feminoteka, poljske organizacije koja je sudjelovala u studiji, dodajući da „mnoge preživjele ne pronalaze sigurno utočište gdje bi mogle dobiti podršku u suočavanju s traumatičnim iskustvima koja su pretrpjele.”

U Slovačkoj, Adriana Mesochoritisova iz organizacije Freedom of Choice izjavila je da nisu osigurane potrebne usluge za pomoć ukrajinskim ženama.

“Slovačka nema potrebne službe da odgovori na potrebe žena iz Ukrajine. Bilo da se radi o brizi o pobačaju, uslugama kontracepcije, podršci rodno uvjetovanom nasilju, toliko toga nedostaje. Toliko je prepreka na njihovom putu,” kazala je.

I u Mađarskoj je ista situacija.

“Nakon invazije, organizacije za ljudska prava odmah su se mobilizirale kako bi odgovorile na potrebe izbjeglica u bijegu iz Ukrajine. No, nakon godinu dana, mi i druge organizacije koje pružaju skrb za seksualno i reproduktivno zdravlje i dalje se suočavamo s velikim pravnim, financijskim i operativnim izazovima koji utječu na našu sposobnost pružanja pomoći izbjeglicama,” rekla je Erika Schmidt iz udruženja EMMA, Mađarska.

U međuvremenu, u Rumuniji, rodni stereotipi i višestruki oblici diskriminacije uzrokuju probleme izbjeglicama, posebno u kombinaciji s rastućim otporom prema slobodi reproduktivnog zdravlja. “Pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi i uslugama podrške za žene i djevojke u Rumuniji je pun izazova. Ranjive grupe uvijek se najteže nose s ovim nemirnim vodama”, izjavila je Camelia Proca iz udruženja A.L.E.G., Rumunija.

Otvorena ruska invazija na Ukrajinu natjerala je više od 8 miliona ljudi — prvenstveno žena i djece — da potraže utočište u zemljama širom Evrope. Poljska je primila najviše izbjeglica među državama EU. Prema podacima poljske granične straže, gotovo 12 miliona ljudi prešlo je ukrajinsko-poljsku granicu od 24. veljače/februara 2022. do danas. Prema vladinim podacima, oko milion Ukrajinaca obuhvaćeno je mjerama privremene zaštite u Poljskoj.

(Newipe)

 

GOVOR MRŽNJE PROTIV ROMA

/in , , /by

Istraživanje pokazalo: Govor mržnje protiv Roma ne nailazi na reakciju

Istraživači su u četiri zemlje pronašli govor mržnje i sadržaj koji omalovažava Rome koji je varirao od ismijavanja gdje su Romi prikazani kao nepristojni, grubi i predmet su svake šale, do direktnih i specifičnih neonacističkih poziva na rasistička djela nasilja nad Romima. Novo istraživanje koje je objavio Evropski centar za prava Roma (ERRC) daje prvu sliku govora mržnje protiv Roma na najpopularnijim društvenim mrežama u Evropi, temeljenu na podacima.

Istraživanje je bio proizvod ERRC-ove volonterske sekcije “Branioci prava Roma” koja je bila aktivna u četiri ciljane zemlje: Albaniji, Srbiji, Turskoj i Ukrajini. Podaci, zapažanja i zaključci koje su izveli volonterski istraživački timovi daju jasnu i reprezentativnu sliku govora mržnje protiv Roma na internetu u Evropi.

“Naši volonteri izvršili su izuzetnu građansku dužnost u zaštiti demokratije. Praćenjem, snimanjem i prijavljivanjem antiromskog govora mržnje šalju snažnu poruku onima koji promovišu dehumanizirajuće i uvredljive narative o Romima da će odgovarati”, rekao je predsjednik ERRC-a Đorđe Jovanović.

Volonteri su vođeni zajedničkim uvjerenjem da se ne čini dovoljno u borbi protiv govora mržnje prema Romima, te zajedničkom željom da se nešto učini po tom pitanju. Organizovali su se, uz podršku ERRC-a, kako bi razvili praktične i učinkovite odgovore za suzbijanje mržnje na internetu i njenih posljedica. Formirali su digitalne aktivističke zajednice sa zadatkom da prate i bilježe primjere govora mržnje usmjerenog prema Romima na internetu i društvenim mrežama, te prijavljuju taj govor mržnje koristeći dostupne alate na svakoj platformi. Ovo izvještavanje analizirano u ovom izvještaju provedeno je između novembra 2020. i avgusta 2021. i stoga pruža uvid u prijeratnu antiromsku retoriku i govor mržnje u Ukrajini.

Istraživači su u četiri zemlje pronašli govor mržnje i sadržaj koji omalovažava Rome koji je varirao od ismijavanja gdje su Romi prikazani kao nepristojni, grubi i predmet su svake šale, do direktnih i specifičnih neonacističkih poziva na rasistička djela nasilja nad Romima. Uprkos vrlo različitim nacionalnim kontekstima, u četiri ispitane zemlje pojavile su se neke zajedničke teme. Komentari na internetu u ciljanim zemljama često optužuju Rome za umiješanost u sitne krađe i organizovani kriminal, zlopotrebu socijalne pomoći i prevare, te da ne žele da rade i da ne zaslužuju da budu korisnici programa afirmativne akcije.

Izvještaj uključuje preporuke romskih aktivista koje podrazumijevaju zahtjeve za jasnijim definicijama govora mržnje, zabranom direktnog poticanja i sankcijama za govor mržnje koji potiče nasilje protiv manjina. Pozivaju vlasti u svakoj od zemalja da preuzmu proaktivnu ulogu u saradnji s medijima, obrazovnim institucijama i civilnim društvom u kampanjama podizanja svijesti kako bi se promijenili negativni stereotipi i rasističke predrasude protiv Roma. Osim toga, platforme društvenih medija pozvane su da poštuju obaveze koje su već preuzele, i koje uglavnom ne provode, posebno kada je u pitanju brzo uklanjanje sadržaja mržnje i dezinformacija usmjerenih na romske zajednice i druge manjine.

Istraživanje potvrđuje da kada se bavimo govorom mržnje moramo gledati dalje od neposredne prijetnje javnom redu, na prevladavajuću društvenu klimu u kojoj je anticiganizam učinkovito normaliziran. Dokazi iz izvještaja naglašavaju potrebu za borbom protiv neposredne opasnosti i za promjenom prevladavajuće klime u digitalnoj sferi.

Ovaj izvještaj je prva publikacija tekućeg projekta ERRC-a koji se sada provodi u osam evropskih zemalja. Projekat nastoji osporiti digitalni anticiganizam pružanjem podrške i finansiranja volonterskih grupa sastavljenim od mladih, romskih i neromskih aktivista koji sudjeluju u direktnom zagovaranju, stvaranju protusadržaja, protesta, izvještavanju na društvenim mrežama i prikupljanju dokaza za parnice.

Izvještaj “Challenging Digital Antigypsyism: Albania, Serbia, Turkey, Ukraine” možete preuzeti ovdje.

(Newipe)

Počela realizacija časova romskog jezika

/in , /by

Tuzla; Časovi romskog jezika će se realizirati do kraja ove godine, a učenicima i studentima i obrazovnim Institucijama će biti podijeljena literatura, kako bi što kvalitetnije izučavali romski jezik na pravilan način. Tokom maja 2023. godine održani su časovi romskog jezika u Tuzli koje je vodila prof. dr. Hedina Tahirović – Sijerčić, u osnovnim školama “Kiseljak” i “Kreka” sa osnovcima, kao i na Univerzitetu u Tuzli – Filozofski fakultet sa studentima.

Kako je saopćeno iz Udruženja „Kulturni centar Roma“ iz Tuzle, ovo je historijski događaj za romsku populaciju, da se stvaraju mogućnosti izučavanja romskog jezika sa elementima nacionalne kulture u školama a posebno na fakultetu, jer se pokazala volja studenata za izučavanje predmeta “Romski jezik sa elementima nacionalne kulture” i volja predstavnika Institucija za uvođenje i izučavanje predmeta “Romski jezik sa elementima nacionalne kulture”.

„Grad Tuzla je pionir u realizaciji ove aktivnosti, jer se u njemu njeguje bogatstvo različitosti, multikulturalnosti, i zaista nam je zadovoljstvo što su ove aktivnosti započele baš u Tuzli. Odziv na časovima romskog jezika je zaista bio ogroman, a što je još važnije, na časovima su bili prisutni i romski učenici i učenici pripadnici većinskog naroda. Na časovima se pričalo o romskom jeziku, na romskom jeziku, o svim segmentima pravilnog učenja, kao što to imaju i većinski narodi prilikom izučavanja svog maternjeg jezika u školama po planu i programu; od abecede, gramatike, terminologije, historijski od samih početaka pa sve do danas, i o drugim važnim segmentima izučavanja“, kazali su iz Udruženja.

Dodali su da je tokom časova istaknuto da romskih dijalekata ima oko 80, a da se na prostorima BiH koristi gurbetski dijalekt u porodicama koje govore romski jezik.

Časovi romskog jezika će se realizirati do kraja ove godine, a učenicima i studentima i obrazovnim Institucijama će biti podijeljena literatura (početnica, romske bajke kao i romsko-bosanski rječnik) kako bi što kvalitetnije izučavali romski jezik na pravilan način.

„U mnogim gradovima u BiH, Romi se stide da govore romski na javnim mjestima jer oni koji nisu Romi zaziru od njih i sklanjaju im se s puta kao od virusa. Ista situacija je i u školi. Djeca su diskriminirana ukoliko nedovoljno ili sa romskim akcentom govore jezik većinske zajednice. Strah za budućnost dovela je do toga da mladi ne žele da uče svoj maternji jezik. Diskriminacija je doprinijela izumiranju jezika, ali i izumiranju naroda što pokazuje sve češće namjerno i svjesno gubljenje identiteta izjašnjavanjem Roma drugom nacionalnom pripadnošću“, kazala je prof. dr. Hedina Tahirović – Sijerčić.

Kako je naglašeno, obrazovni sistemi su izgrađeni, odnosno prilagođeni jezicima djece većinskog naroda, a posljedica toga su romska djeca koja zaostaju u obrazovnom sistemu, što dalje otežava njihovu integraciju u društvu.

„Mnoge aktivnosti su poduzete u proteklih par godina, na zagovaranju afirmacije romskih prava i romskog jezika,  da se romski jezik počne izučavati u osnovnim školama i oficijelno, nadamo se da će se to desiti vrlo brzo jer i Romi imaju pravo u skladu sa Zakonom na izučavanje maternjeg jezika u školama, jer romska nacionalna manjina su građani ovog društva a cilj svake demokratske zajednice jeste da ima integrirano društvo“, navodi se u saopćenju.

Iz Udruženja „Kulturni centar Roma“ kažu da je romski jezik jedina “knjiga” koju je ovaj narod sa sobom ponio iz prapostojbine Indije.

„On predstavlja kolektivnu memoriju i svjedočanstvo o njihovom shvaćanju svijeta, ali i sebe samih. Maternji jezik, u bukvalnom prijevodu je jezik majke, jezik na kome su nam se prvi put obratili, jezik koji prvi usvajamo, uz koji rastemo, na kome sanjamo, na kome spoznajemo i učimo o svijetu oko nas. Njegovanje maternjeg jezika je važno za očuvanje kulturnog identiteta jednog naroda, a što nam je i krajnji cilj da sačuvamo naš identitet. Da bismo sačuvali naš jezik od nestajanja, moramo o njemu brinuti i sa ponosom ga govoriti, kao što nitko ne može zamijeniti majku, tako ni jedan jezik ne može zamijeniti materinji. Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, njime govorimo i pišemo, dotle živi i jedan narod“, zaključeno je.

Časove romskog jezika je realiziralo Udruženje “Kulturni Centar Roma” Tuzla u okviru projekta Sačuvajmo romski jezik – smanjimo predrasude“ koji financira Evropska Unija i Vijeće Evrope u sinergiji sa projektom “ANGLUNO RROMANO LIL –  Prva romska početnica” koji financira Grad Tuzla, a podršku u realizaciji održavanja časova romskog jezika su pružili: Udruženje Roma “Euro Rom” Tuzla, Misija OSCE-a -Ured u Tuzli, Ministarstvo obrazovanja i nauke TK-a, Pedagoški zavod TK-a, Osnovne škole “Kiseljak” i “Kreka” kao i Univerzitet u Tuzli – Filozofski fakultet.

Izvor: (Newipe)

 

OSOBNIM PRIMJEROM POKAZUJEM ROMIMA KOLIKO JE VAŽNO OBRAZOVANJE je važno obrazovanje

/in , , , /by

Apsolventkinja Pravnog fakulteta u Nišu Anabela Saćipović (24) jedna je od najuspješnijih i društveno najangažiranijih mladih Romkinja u Nišu. Ona je također jedna od najboljih primjera pobjeda stigme ovog društva i inkluzije mladih ljudi u sve sfere društva.

Iako ima tek 24 godine Anabela se može pohvaliti učešćem u velikom broju projekata nevladinih organizacija, kao i jednogodišnjim volonterskim radom u Kancelariji za lokalni ekonomski razvoj Grada Niša.

„Relativno rano sam krenula da se time bavim jer je moja baka Ana Saćipović osnivačica Udruženja Romkinja „Osvit“. Od malih nogu sam krenula prvo da dijelim flajere na uličnim akcijama čija je tema bila feminizam, odnosno prava žena. U Udruženju Romkinja „Osvit“ sada radim kao vršnjački edukator u osnovnim i srednjim školama. Sa djecom obrađujemo različite teme kao što su vršnjačko nasilje, korupcija, rodna ravnopravnost i zdravi stilovi života. Osim toga angažirana sam i u Asocijaciji mladih volontera koja okuplja stotinjak mladih iz cijele Srbije. To su uglavnom mladi Romi, ali ima i ne Roma i izbjeglica. Želimo da poboljšamo sliku o Romima i o izbjeglicama. Imali smo skoro u Beogradu forum teatar i kroz predstavu smo prikazali sa kojim problemima se susreću Romi, ali i izbjeglica“, kazala je Anabela.

Prema njenim riječima, slika o Romima u našem društvu se mijenja, ali veoma sporo.

„Vladaju stereotipi da su Romi prljavi, da kradu, da se ne obrazuju, da su neradnici. Mi koji smo obrazovani trudimo se da pokažemo drugačiju sliku o Romima. Dosta Roma sada upisuje srednju školu i fakultet. Na Pravnom fakultetu nas ima desetak, a na ostalim fakultetima makar po jedan, ali uglavnom više. Naravno, to još nije dovoljno, mora da bude više, ali ukoliko pogledamo kako je bilo pre deset godina, pomakli smo se. Naročito je Dekada Roma uticala na to. Donijela je afirmativne mjere i dosta pomogla da se položaj Roma u oblasti obrazovanja popravi. Sada je jedan od većih problema zapošljavanje. Kada završe školu Romi i Romkinje teže dolaze do posla, upravo zbog diskriminacije, ali se nadam da će se poraditi na tom pitanju“, izjavila je Anabela.

To što je Romkinja, dodala je, njoj nikada nije predstavljalo problem ili prepreku ali zato što ima dovoljno saznanja da reagira na takve stvari.

„Imala sam priliku da budem dio pravne klinike na Pravnom fakultetu koja se bavila anti diskriminacijom, tako da znam dosta o tome. Reagirala bi i znala kako da se ponašam u takvoj situaciji. Na žalost, ljudi iz mog okruženja često su nailazili na diskriminaciju. Dešavalo im se da taksista nije želio da ih odveze do željene adrese ili ih nisu primili na posao zato što su Romi“, istakla je Anabela.

Ona je kazala da vjeruje da kroz nevladin sektor i različite projekte možemo uticati na mlade Rome i Romkinje da ne prekidaju školovanje i rano stupaju u brak.

„Vjerujem da možemo da utičemo na mlade kroz nevladin sektor i različite projekte. Kroz različite vršnjačke radionice trudimo se da im i ličnim primerom i primerima dobre prakse pokažemo koliko je važno obrazovanje, zbog čega treba da nastave školovanje. Mislim da na mom primeru i primeru nekih mojih vršnjaka vide koliko je bitno obrazovanje, koliko im može pomoći da za sebe izgrade bolju budućnost“, kazala je Anabela.

Prema njenim riječima, mladi Romi koji rano prekidaju školovanje uglavnom to čine zbog siromaštva, zbog toga što roditelji ne mogu da im priušte sve ono što je potrebno za školovanje.

„Obrazovanje jeste besplatno, ali plaćaju se knjige, užina, puno toga što je potrebno za školu dosta košta, a roditelji nemaju para. Dešava se i da djeca pomažu u kući oko čuvanja mlađeg brata ili sestre dok roditelji rade“, navela je Anabela.

Za Rome, kazala je, postoje gradske stipendije i za srednjoškolce i fakultete i za to može da pohvali Grad Niš. Postoje i republičke stipendije tako da smatra da je država sa financijske strane poduzela sve što je mogla.

Autor. Niška redakcija, vijesti

KOMNTARI

Draga djevojko, svaka ti čast na tome što si u vezi sebe postigla na polju obrazovanja i karijere. Ali svom narodu ćeš više pomoći ako svojim primerom predstaviš šta se u društvu trudom može postići umjesto da društvu predstaviš kako su Romi drugačiji. Naše društvo je sklono predrasudama bilo da se cilja Rom, crnac, kinez…ali na žalost za predrasude o Romima, pogotovo kada je u pitanju dječji brak, ne obrazovanje, sitan kriminal, ne higijena i sl krivi su neodgovorni članovi Romske zajednice. Pojedinci dakle, ali mnogobrojni.

Samo da znate da ima puno ovakvih ljudi, iako Vas život nagradi da NAS upoznate iskoristite to na pravi način. Na žalost većina ne-Roma gleda sa određenom dozom ljubomore pa cak i sputava mlade Rome koje žele nešto da postignu i poboljšaju situaciju koja bi doprinijela svima. Ne zaboravite da smo zajedno u svemu ovome stotinama godina unazad, kroz život, školovanje i ratove.

Bravo Anabela 😉

 

Zar nije cijela poanta njenog aktivizma da njenom narodu, između ostalog, stvori svijest o tome kako je obrazovanje bitno, tako da ne bi dolazilo do „neodgovornih članova Romske zajednice“?

 

 

MLADA I AMBICIOZNA LIJEČNICA

/in , /by

MLADA I AMBICIOZNA LIJEČNICA RESMIJE ASANOVSKA ČEKA ZAPOŠLJAVANJE I SANJA DA BUDE VRHUNSKA NEUROLOGINJA

“Oduvijek sam željela pomoći ljudima. Humanost je odraz veličine osobe i dio je načela i životne etike građanina. To znači pomoći uvijek i u svakom trenutku, svakome i na bilo koji način, bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost. A osjećaj biti liječnik nešto je najljepše i najhumanije. Jako sam sretna što mi se san konačno ostvario”.

Ovako razmišlja mlada liječnica Resmije Asanovska iz Kumanova, koja je trenutno jedina liječnica romske nacionalnosti u općini i šire. Ima 26 godina, a Medicinski fakultet Sveučilišta Sv. Ćirila i Metoda u Skoplju završila je rano, odnosno umjesto šest, diplomirala je za manje od pet godina. Kao liječnik kaže da je motivacija za znanost izravno povezana s mozgom, ali i sa srcem, odakle dolaze naši osjećaji. U životu se vodi mišlju velikog Mahatme Gandhija, prema kojoj je čovječanstvo ocean, ako se nekoliko kapi zamuti, cijeli ocean neće biti prljav.

„Znala sam da je put do zvanja liječnika jako dug i težak. Zato sam prihvatila takav živjeti da bih uspjela i eto, moj cilj se ostvario. Studiji medicine doista su jedni od najtežih. Zahtijevaju puno rada, predanosti, empatije, upornosti, inteligencije, širokog znanja. U dugom razdoblju od šest godina studenti medicine susreću se ne samo s vlastitim poteškoćama, teškim ispitima, već i s važnim životnim pitanjima. Ali u isto vrijeme, studirati medicinu je privilegija, za mene je to ultimativna karijera, jer ti daje moć da pomažeš ljudima, da te drugi poštuju i da osjećaš na neki zadovoljstvo u poslu što je nemoguće osjetiti kod mnogih drugih karijere“, kaže lijepa Resmiye, koju svi zovu Reni.

PROFESORICA U VLASTITOJ SREDNJOJ ŠKOLI

Ova ambiciozna djevojka završila je osnovno obrazovanje u OOU “Toli Zordumis”, srednje obrazovanje u OSTU “Nace Bugjoni”, profil medicinska sestra/tehničar, a nakon završenog Medicinskog fakulteta vratila se u svoju srednju školu u Kumanovu, ali ovoga puta kao profesorica. U „ Nace Buđonija“ radila sam kao profesorica zdravstvenih predmeta medicinske struke i bila sam dobro prihvaćena od strane nastavnog osoblja i učenika. “Učiteljsko zanimanje jedno je od najplemenitijih koje odlikuje odgovornost i predanost. Dobar učitelj treba biti istinski pedagog i psiholog, biti osoba i primjer u odgojno-obrazovnom procesu, znati uspostaviti komunikaciju i interakciju s mladima te održavati kodeks ponašanja u kontinuitetu. Učenici uopće nisu krivi ako učitelj ne zna pravilno organizirati i voditi nastavu. To samo potvrđuje nekontroliranu demokraciju na satu iz kojeg se ne izvlači apsolutno nikakva moralna pouka, a ponajmanje znanje sa sata. Te sam stvari naučila od svojih cijenjenih profesora s kojima sam postale kolege u školi i oni su bili ponosni što ja tu predajem, jer sam bila i najbolja učenica u toj školi“, objašnjava Reni.

Posebno je ponosna što je svojim studentima bila velika motivacija za upis na Medicinski fakultet u Skopju i Shtipu te se nada da će u budućnosti postati dobri doktori i njezini dragi kolege. No, unatoč velikoj ljubavi prema nastavničkom poslu kroz koji prenosi svoje znanje i iskustvo, Reni svoju budućnost vidi u liječničkom praktičnom radu, a jednog dana želi biti cijenjeni neurolog. “Nadam se da će se za mene kao mladog i ambicioznog doktora, i kao jedinog doktora romske nacionalnosti, naći posao. „Moji planovi su da se prvo zaposlim, inače bih htjela u svom gradu Kumanovu, a onda da otvorim privatnu zdravstvenu ustanovu i nastavim sa specijalizacijom iz neurologije“, otkriva svoje planove Reni.

 

Obrazovanje je moj čarobni leteći tepih

Potječe iz obrazovane i dobrostojeće obitelji u kojoj su svi članovi posvećeni medicini, osim oca koji je diplomirani profesor obrane i zaštite i radi kao inspektor kriminalističke tehnike u SVR Kumanovo. Majka joj je medicinska sestra u Domu zdravlja u Kumanovu, kao i sestra koja živi i radi u Švedskoj, a brat je apsolvent na Farmaceutskom fakultetu, smjer laboratorijsko biomedicinsko inženjerstvo. “Roditelji su mi uvijek govorili da uvijek trebam učiti i imati dobre ocjene, a da liječnik treba biti dobar psiholog i brižna osoba. Ove godine studija pokazale su mi put u život, naučile me biti otporan i stajati iza svojih odluka. Uvijek mi govore da je obrazovanje moj čarobni leteći tepih. Nije ni čudo što kažu da je učenje svjetlo, a neznanje tama. „Neznanje je mrak koji zamagljuje pogled i onemogućuje vidjeti pravi put, sve prilike i prepreke“, objašnjava mlada liječnica.

Koliko je obrazovanje važno u obitelji Asanovski govori i činjenica da je Renina baka bila prva djevojka koja je završila Ekonomsku školu i radila je kao službenica, a djed je završio Tehničku školu u vrijeme kada je rijetko koji Rom imao srednjoškolsko obrazovanje .

Glavni razlog diskriminacije nije etnička pripadnost, već ekonomski faktor

Upravo je posvećenost obrazovanju bila presudna da Reni izraste u samosvjesnu, samouvjerenu i neovisnu mladu djevojku koja nije pogođena predrasudama i diskriminacijom romske zajednice. “Nikakvu diskriminaciju nisam osjetila tijekom školovanja i u svojoj sredini u kojoj živim. Možda zato što sam bila najbolja učenica u osnovnoj i srednjoj školi, što su mi roditelji obrazovani ili zato što nisam živjela u okruženju s Romima. Ali iskreno, u djetinjstvu sam imala predrasude prema učenicima koji znaju manje od mene ili kad sam ih vidjela da se ponašaju nedolično, pa nisam htjela biti prijatelj s njima.

Po mom mišljenju, glavni razlog diskriminacije nije nacionalna pripadnost, već ekonomski faktor. “Siromašni, stari i nemoćni  su obično diskriminirani, ali novac ne može zamijeniti ljubav i humanost u životu”, smatra Reni.

Za sebe kaže da je blagoslovljena od Boga što je Romkinja, jer se smatraju ljudima jake inteligencije, komunikativne su i zabavne, do kraja se bore za svoja prava i mjesto u društvu koje im pripada. Najčešći razlozi za predrasuda prema Romima, povezani su uz nisku razinu obrazovanja roditelja, socio-ekonomski status, nezaposlenost, siromaštvo, tradiciju, kao i poseban način življenja. Smatra da romska populacija ne pridaje previše pažnje svom zdravlju, što je posljedica materijalne situacije, pa im treba omogućiti besplatne preglede za razne pretrage, posebno za socijalno-osjetljive skupine.

“Problem je što samo stanovništvo nije dovoljno educirano i što ih nema tko potaknuti na brigu o svom zdravlju. Romska populacija nije dovoljno upoznata s kontracepcijom i zato čujemo sve više Romkinja koje imaju spolno prenosive infekcije, prerano rođenu djecu, neredovita cijepljenja”, ističe mlada Reni.

Mladim Romkinjama poručuje da vjeruju u sebe, da se bore za bolje mjesto u društvu i školi, da se ne srame onoga što jesu, jer su Romi miroljubiva nacija kojoj ne treba puno da bi bila sretna.

“Romi su napredni, pošteni i dobri ljudi, a bit će još bolji kada više nauče i uzdignu se u društvu. Uvijek se borim za sebe, nisam osoba koja stvari dobiva na dar, već po zaslugama. Ta me činjenica čini još borbenijom, otpornijom i spremnijom na rizike koje život nosi. Uspjeh nije privilegija pametnih i učenih ljudi, već ustrajnih i upornih. Da biste uspjeli, nakon svakog neuspjeha morate imati hrabrosti nastaviti“, kategorična je ova odlučna liječnica.

Jednakost je jedinstvo i zajednički rad, a ne nadmoć jednih nad drugima

Ujedno, Reni je i zagovornica ravnopravnosti spolova te ističe primjere žena na vodećim i značajnim pozicijama u raznim sferama društvenog i političkog života, koje su dokazale svoju profesionalnost, sposobnost i uspješnost te stekle poštovanje upravo zato što su žene.

“Ali ne ukazuje li to ‘upravo zato što su žene’ da u ovoj priči ipak nešto nedostaje? Odrastamo uz to kako su se žene nekoć borile za svoja prava, no je li ta bitka gotova? Iako velik dio nas uživa ta prava, pravo na slobodan izbor partnera, pravo na obrazovanje, uključenost u sve sfere društvenog i političkog života, ipak se i u krugovima visoko obrazovanih ljudi susrećemo s raznim vrstama stereotipi i prepreka za žene. Otvorimo oči i shvatimo da jednakost treba značiti zajedništvo, zajednički rad, stvaranje i uživanje u životu, a ne nadmoć jednih nad drugima”, kaže Asanovska. Uopće se ne boji da bi se kao mlada liječnica mogla suočiti s nepovjerenjem pacijenata te kaže da su liječnici pacijenti kao i svaki drugi pacijent koji je osoba sa svojim stavovima, vrijednostima i očekivanjima.

„Pacijenti od liječnika očekuju da poznaje zdravlje i bolest s kojom se suočavaju, da im pomogne i omogući sudjelovanje u procesu dijagnostike i liječenja. No, mora se imati na umu da na svakog pacijenta utječu mnogi čimbenici, uključujući kulturno podrijetlo, fizičko i emocionalno stanje, iskustva iz djetinjstva, prethodni odnosi s roditeljima, kao i prethodno iskustvo s bolestima i liječnicima. Svatko je individualan slučaj i liječnik mora dati odgovarajući pristup”, stav je ove liječnice.

Resmiye za sebe kaže da je brižna osoba, humana, odgovorna, poštena, ambiciozna i vrijedna djevojka. Uvijek s osmijehom na licu i uvijek na stvari gleda u pozitivnom smjeru. Kao i svaka mlada osoba, voli se moderno odijevati, putovati, učiti nove stvari i suočavati se s izazovima. Istovremeno voli pustolovinu, čita knjige, piše poeziju i najviše od svega voli svog nećaka od sestre u Švedskoj. Spremna je cijeli dan pričati o humanosti i medicini te inspirirati ljude oko sebe.

ČESI RUŠE FARMU SVINJA

/in /by

Česi ruše farmu svinja izgrađenu na mestu gde je bio logor za Rome

By Redakcija Romaworld 253 No comment

Istoričari navode da je 1.309 Roma završilo u logoru Leti u Južnoj Bohemiji tokom rata . Bilo je puno djece među 326 onih koji su umrli od neuhranjenosti, bolesti i lošeg tretmana, piše portal Telegraf.

Radovi na uklanjanju češke farme svinja izgrađene na mjestu nacističkog koncentracionog logora za Rome, treba da počnu danas, navodi BBC.

Time je završena decenijama duga rasprava između vlasnika farme, vlade i organizacija za prava Roma.

Istoričari navode da je 1.309 Roma završilo u logoru Leti u Južnoj Bohemiji tokom rata. Bilo je puno djece među 326 onih koji su umrli tamo od neuhranjenosti, bolesti i lošeg tretmana.

Kamp su čuvali češki čuvari i niko od njih nije osuđen poslije rata. Češki istoričari i političari dugo su imali nesuglasica o istoriji ovog logora i njegovoj točnoj ulozi tokom holokausta. Leti je osnovala čehoslovačka vlada dvije nedelje prije nacističke okupacije u martu/ožujku 1939. godine, kao radni kamp za „građane koji ne vole da rade“.

U julu/lipnju 1942. godine nacističke vlasti su logor transformisale u „ciganski kamp“, a prvi zatvorenici su stigli na jesen. Pošto nisu uspjeli da drže pod kontrolom epidemiju tifusa, nacističke vlasti su zatvorile logor u maju/svibnju 1943. godine. Oni koji su preživjeli poslati su u Aušvic ili Moraviju.

Romska populacija Bohemije i Moravske je skoro u potpunosti nestala tokom „Porajmos-a“ (proždiranja), kako Romi nazivaju holokaust.

Tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka na lokalitetu je izgrađena svinjska farma, što je postalo izvor duboke agonije čeških Roma. Ova zajednica, do današnjeg dana je diskriminirana.

Tamo više nema bilo kakvog traga o logoru, a godišnje ceremonije često prođu uz smrad svinjske balege.

Među kritičarima rušenja farme je i bivši premijer Andrej Babiš, koji smatra da nije bio u pitanju koncentracijski, već radni logor.

Tags: Produkcija Roma World