Reiner: Romi već stoljećima s Hrvatima dijele sudbinu, dobro i zlo

/in , /by

Sa svečanog obilježavanja Svjetskog dana Roma u petak u Mimari, predstavnici romske zajednice u Hrvatskoj upozorili su na i dalje težak položaj Roma te poručili kako od nove Vlade očekuju da u tom smislu učini iskorake, dok je godišnju nagradu Saveza Roma ‘Kali Sara’ dobio rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras.

Očekujem od naše nove Vlade da napravi iskorak u radu s romskom zajednicom što do sada još uvijek nismo vidjeli’, rekao je saborski zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi. Država je, priznaje Kajtazi, uložila posebne napore da poboljša položaj Roma.

‘Imamo zakone i institucije koji se brinu o položaju nacionalnih manjina, posebno Roma, a podršku prate i nacionalne strategije te strateški dokumenti, ali ipak nedostaje političke volje da se zacrtano i ostvari’, rekao je.

Socijalna isključenost, diskriminacija, stanovanje te nezaposlenost, središnji su problemi s kojima se Romi susreću u Hrvatskoj, kaže Kajtazi.

Romska manjina već stoljećima s većinskim hrvatskim narodom dijeli sudbinu, dobro i zlo

‘Pozitivan pomak u odnosu društva prema romskoj manjini u Hrvatskoj je nepobitan i to dobrim dijelom zahvaljujući incijativama koje dolaze upravo iz romske zajednice’, rekao je predsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner.

Slaže se kako su problemi romske manjine u Hrvatskoj značajni no, dodaje, to su problemi hrvatskog društva u cjelini, apostrofirajući u prvom redu visoku nezaposlenost, nizak životni standard te siromaštvo. Romska manjina, kazao je Reiner, već stoljećima s većinskim hrvatskim narodom dijeli sudbinu, dobro i zlo na ovim prostorima. Ukazao je i na potrebu uzajamnog poštovanja, tolerancije, dijalog i suradnje kao obilježjima slobodnog naprednog društva kakvo Hrvatska mora biti.

Istaknuo je da se Republika Hrvatska već u prvim danima uspostave države i demokratskog sustava Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama te o pravima etničkih i nacionalnih zajednica i manjina opredjelila za punu zaštitu pripadnika nacionalnih manjina.
‘To su standardi koje smo sami postavili i ispod kojih nećemo ići’, rekao je predsjednik Sabora Reiner.

Dodao je kako se ne može spriječiti da grupice tvrdokornih nacističkih huligana izvikuju protiv pripadnika pojedinih nacionalnih manjina, no, naglasio je, može se i mora spriječiti da takvi stavovi i ponašanje ne prevladaju u društvu te ne eskaliraju u fizičko nasilje protiv ‘drugih’ i ‘drugačijih’.

‘Zastupniku Kajtaziju hvala jer smo zajedničkom inicijativom uredili stratište Roma na Uštici kod Jasenovca. I ovih ćemo dana posaditi ponovno cvijeće. I Jasenovac i Uštica moraju blistati kao rajski vrt, radi naše povijesti, radi našeg danas i sutra’, poručio je zagrebački gradonačelnik i izaslanik predsjednice republike Milan Bandić.

Na svečanosti je dodijeljena i Godišnja nagrada Saveza Roma ‘Kali Sara’, a dobio ju je rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras koji je, istaknuto je, dokazani prijatelj romske zajednice u Hrvatskoj.

Svjetski dan Roma obilježava se u spomen na prvi Svjetski kongres Roma koji je održan 8. travnja 1971. u Londonu koji je rezultirao usvajanjem odluka o romskoj zastavi, himni ‘Đelem, Đelem’ te romskog jezika.

HINA

DISKRIMINACIJA NA NACIONALNOJ OSNOVI BUJA, A STRATEGIJA SUZBIJANJA NE POSTOJI

/in , /by

Da je  diskriminacija u Hrvatskoj sve učestalija, potvrđuje i podatak da svaki treći ispitanik u Hrvatskoj navodi da je u proteklih godinu dana bio diskriminiran. U protekloj je godini Ured pučke pravobraniteljice postupao u čak 524 predmeta vezana uz diskriminacije. Čak 43,6 posto svih pritužbi odnosi se na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja, dok se u gotovo četvrtini pritužbi navode rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo. Prisutna je i dobna diskriminacija (9,9%), diskriminacija na temelju zdravstvenog stanja (8,1%), obrazovanja (7,4%), političkog ili drugog uvjerenja (5,6%) i vjere (4,2%). No, iako se mnogi stanovnici  Hrvatske smatraju diskriminiranima, često to ne žele prijaviti. Razlozi – nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova… Posljedice – izostanak adekvatnog sankcioniranja, zbog čega se diskriminatorno postupanje nastavlja.

Najčešći motivi zločina iz mržnje su nacionalna i vjerska pripadnost

Riječ je o kaznenom djelu počinjenom zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo je postupanje otegotna okolnost, osim kada je kod pojedinih djela izričito propisano teže kažnjavanje.

„Prema podatcima ULJPPNM-a, odnosno DORH-a i MP-a, tijekom prošle godine u različitim stadijima kaznenog postupka bilo je 47 postupaka zbog zločina iz mržnje, od čega se 31 odnosio na događaje iz 2015. godine. Doneseno je osam presuda, a sedam je optužnica odbačeno. Motiv počinjenja u najvećem je broju bila mržnja zbog nacionalne odnosno vjerske pripadnosti i to u 22 slučaja, zatim spolnog opredjeljenja u pet, za tri događaja nema podataka, a u jednom se radilo o mržnji temeljem rase ili boje kože. Uočava se netolerancija i mržnja prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, koja se manifestira prijetnjama, govorom mržnje i uništenjem imovine koja se može povezati s društveno-političkim procesima. Propusti da se zločini iz mržnje, ali i druga kažnjiva djela povezana s diskriminacijom, prepoznaju, progone, sankcioniraju, ali i javno osude, pridonose općoj atmosferi netolerancije i strahu građana manjinskih pripadnosti, a mogu poticajno djelovati na novo nasilje pa i inicirati odmazdu“, upozorava pučka pravobraniteljica.

U 2015. se ponovo rasplamsala netrpeljivost prema Srbima

Rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo navode se kao osnove diskriminacije u gotovo svakoj četvrtoj pritužbi na diskriminaciju, koju su u uredu pravobraniteljice primili tijekom 2015.

„U Hrvatskoj se tijekom prošle godine i dalje razvijala atmosfera usmjerena ka propitivanju uloge nacionalnih manjina u društvu te opravdanosti postojanja zasebnih prava koja su im zajamčena. Ovakvo društveno i javno raspoloženje intenzivira se od 2013. godine, odnosno pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Kada poteškoće pri zapošljavanju, ostvarivanju prava na korištenje manjinskog jezika i pisma ili sudjelovanju u lokalnoj ili regionalnoj vlasti, sagledamo u kontekstu činjenice da su Srbi najbrojnija nacionalna manjina u RH, javno mnijenje usmjereno protiv nacionalnih manjina u najvećem broju slučajeva usmjereno je uglavnom protiv srpske nacionalne manjine, što je pak u mnogome vezano uz postavljanje ploča s dvojezičnim natpisima u Vukovaru, koje je kulminiralo njihovim razbijanjem tijekom 2014. godine, a nastavilo se javnim izražavanjem otpora prema postavljanju i u drugim mjestima diljem RH, primjerice u Plaškom, Vojniću i Vrbovskom“, upozorava pravobraniteljica. Ističe kako na poteškoće s kojima se susreću Srbi u Hrvatskoj ukazuje i pregled slučajeva etnički motiviranog nasilja, prijetnji i govora mržnje protiv Srba u Hrvatskoj u 2015. godini, koji je, kao i prethodne dvije godine, objavilo Srpsko narodno vijeće. U njemu je zabilježeno 189 takvih slučajeva, što je napominje pravobraniteljica, značajan porast u odnosu na 2014. godinu, kada ih je zabilježeno 82.

„Trend je zabrinjavajući, osobito stoga što je zabilježen i porast broja slučajeva prijetnji i fizičkog nasilja nad Srbima. Fizičko nasilje je i dalje prisutnije na područjima posebne državne skrbi, odnosno ratom pogođenim dijelovima, na kojem živi najveći broj Srba povratnika. Na žalost, nemamo informacije o tome kako se provodi preporuka MUP-u i DORH-u iz Izvješća za 2014., da na lokalnoj i regionalnoj razini intenziviraju postupanje u predmetima povezanim s etničkom netrpeljivošću. Antimanjinska atmosfera nagnala je i zastupnike nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru te Savjet za nacionalne manjine da u svibnju objave Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, u kojoj je, između ostalog, navedeno kako su pripadnici nacionalnih manjina u RH ponovno suočeni s eskalacijom etnocentrizma i netolerancije. Deklaracijom su se suprotstavili diskriminaciji svih onih koji su drugačiji od većine po svojim osobinama, uključujući nacionalne, vjerske, rasne, rodne i dobne karakteristike te političke i idejne orijentacije“, kaže pravobraniteljica.

Romska nacionalna manjina živi u getoiziranim naseljima

„Prošle smo godine s predstavnicima ULJPPNM-a obišli 20-ak romskih naselja u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Varaždinskoj županiji. Većina njih su izdvojena, odnosno getoizirana romska naselja, što doprinosi održavanju društvene distance od neromskog stanovništva“, kaže pravobraniteljica. Osim uvjeta stanovanja, stanovnici ovih naselja susreću se, kako tvrdi, i s brojnim drugim problemima, kao što su (ne)ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, odnosno statusnih prava. Rome koji su stranci s odobrenim privremenim ili stalnim boravkom, pa čak i one koji imaju državljanstvo RH, pogađaju i teškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite. Alternativno praćenje pokazuje i da je najviše provođena mjera programa javnih radova, dok se druge mjere poticanja zapošljavanja ili samozapošljavanja pripadnika/ca romske zajednice koriste u maloj mjeri, p tako mjera sufinanciranja zapošljavanja Roma, predviđena za područje pet županija, nije uopće korištena u Brodsko-posavskoj županiji, dok je u ostalim županijama zaposleno između jedne i tri osobe.

Mali broj pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere od strane pripadnika većinske vjerske zajednice

„Diskriminacija temeljem vjere uključuje stavljanje u nepovoljniji položaj osobe zbog njezine vjere odnosno vjerskog uvjerenja, očitovanja vjere ili pak nereligijskog svjetonazora. I ove se godine nastavio trend malog broja pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere, a osobito pripadnika većinske vjerske zajednice. Unatoč rastu islamofobije u Europi i svijetu, uslijed intenziviranja migracijske krize i političkih događaja na Bliskom istoku, položaj pripadnika Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj ostao je neizmijenjen zahvaljujući dugoj tradiciji. Njihovi članovi dobro su integrirani u društvo te izvještavaju kako unatoč „negativnim političkim i društvenim događajima na svjetskoj sceni i društvu u cjelini i medijski tendencioznom izvještavanju i nastupima pojedinaca“ nisu zabilježili pritužbe svojih pripadnika. Ipak, u medijima je popraćen istup mladog franjevca koji je putem društvenih mreža objavljivao video zapise i druge sadržaje u kojima izrazito negativno govori o islamu. Zatražili smo postupanje nadležnog državnog odvjetništva i očitovanje Hrvatske biskupske konferencije, no u trenutku pisanja Izvješća nemamo saznanja je li taj istup na bilo koji način sankcioniran“, navodi se u Izvješću pravobraniteljice.

Udruga koje štite prava ireligioznih osoba upozoravaju na prožetost nekih segmenata društva katoličkim sadržajima

Ukoliko društvene norme proizašle iz vjerskih običaja većine, poput molitve, blagoslova hrane i odlaska na misu, postanu radna, školska ili druga formalna obveza, tada, upozorava pravobraniteljica, mogu predstavljati nejednako postupanje prema osobama koje nisu pripadnici većinske vjere.

„Na maturalnoj zabavi održan je tako obred blagoslova hrane i molitve, iako su pojedini maturanti i nastavnici bili protiv toga. Maturalni odbor je obaviješten o njihovom stavu, zbog čega je donio novu odluku o službenom programu zabave iz kojeg je vjerski obred izostavljen, ali je naposljetku ipak nenajavljeno održan. Postupajući na taj način, unatoč prethodno jasno iskazanom protivljenju pojedinih učenika i nastavnika, suorganizatori maturalne zabave zanemarili su njihov izbor da ne sudjeluju u vjerskom obredu. Maturalne zabave i drugi događaji u organizaciji škole u kojima sudjeluju svi učenici, njihovi roditelji i profesori, trebaju biti organizirani uz uvažavanje pravnih standarda o ravnopravnosti građana i slobodi izražavanja vjere“, upozorava pravobraniteljica.

Hrvatska sedma na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima

Nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova, glavni su razlozi zbog kojih oni koji trpe diskriminaciju, o svemu radije šute. Da je njihova strepnja itekako opravdana potvrđuje i podatak da, prema izvješću EK iz 2015., Hrvatska zauzima visoko sedmo mjesto na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima, a, uz dugotrajnost, glavni problem je i neujednačena sudska praksa.

„Zabilježene su situacije neusklađenosti odluka sudskih vijeća na istim sudovima u istovrsnim predmetima, a takva postupanja ugrožavaju pravnu sigurnost i doprinose razvoju nepovjerenja građana u pravosudni sustav. Iako je broj građanskih predmeta vezanih uz diskriminaciju povećan, tužbeni zahtjevi su usvojeni u svega 9,6 posto predmeta, a tijekom prošle godine nije podnesena niti jedna udružna tužba, što ukazuje na nastavak pada interesa ili objektivne nemogućnosti postupanja udruga i drugih organizacija koje su ranijih godina u sudskim postupcima aktivno štitile kolektivne interese pojedinih ugroženih skupina građana“, naglašava pravobraniteljica. Prema njezinu izvješću za 2015., u odnosu na 2014., prošle je godine broj građanskih postupaka vezanih uz diskriminaciju povećan za čak 67 posto. Nastavljen je trend povećanja broja prekršajnih, dok je za razliku od ranije godine, broj kaznenih postupaka u padu.

„U 2015. vođeno je 219 građanskih postupaka zbog diskriminacije, od kojih je 126 prenijeto iz prethodnog razdoblja, dok je 93 pokrenuto u 2015. godini. Svega 73 predmeta, odnosno 33 posto, pravomoćno je riješeno, od čega je u samo sedam predmeta usvojen tužbeni zahtjev, u 16 je odbijen, dok ih je čak 50  predmeta (68 posto) riješeno na drugi način, što posebno zabrinjava. Građanski postupci zbog diskriminacije u pravilu traju preko 12 mjeseci, čime se gubi osnovna svrha žurnosti postupanja, jer se, primjerice, donošenjem usvajajuće presude pet godina nakon diskriminacije ne društvu ne prenosi pravovremeno poruka o nedozvoljenom postupanju tuženika“, kaže pravobraniteljica.

„Društvene mreže se koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela!“

U 2015. Je vođeno svega 12 kaznenih postupaka vezanih uz diskriminaciju, od kojih je 10 prenijeto iz ranijih godina. To, tvrdi pravobraniteljica, pokazuje kako se i dalje dio počinitelja ovih kaznenih djela ne procesuira, da se dio procesuira prekršajno umjesto kazneno, odnosno da izostaje adekvatno sankcioniranje i preventivni učinak.

„Na kraju godine riješeno je svega tri predmeta, pri čemu su u dvije osuđujuće presude izrečene kazne rada za opće dobro i uvjetna osuda, dok je jedan postupak riješen na drugi način. Kaznena djela vezana uz diskriminaciju često su povezana s javnim diskusijama o aktualnim temama vezanim uz prava pojedinih ugroženih skupina građana, što je nerijetko povod okrivljenicima za javno poticanje na nasilje i mržnju ili drugi oblik kaznenog postupanja. Pri tome se društvene mreže koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela, čime njegovi štetni učinci utječu na veći broj građana i pogađaju veći broj žrtava. Počinitelji kaznenih djela često su mlađe osobe, što ukazuje na potrebu intenzivnijeg uključivanja odgojno-obrazovnih ustanova u preventivno djelovanje i nužnu kontinuiranu edukaciju o diskriminaciji“, upozorava pravobraniteljica.

Diskriminaciju na poslu na temelju političkog uvjerenja

Teško ju je dokazati, posebno kada tužitelj nije član političke stranke, no njegovi kolege imaju percepciju o njegovoj naklonjenosti određenim političkim stajalištima.

„ Neki se radnici susreću s ovim predrasudama samo zbog zapošljavanja za vrijeme ranije političke vlasti ili prethodnog rukovodećeg kadra, zbog čega „nose hipoteku prošlog sustava“. Sve su češći sudski postupci zbog diskriminacije radnika time što im se ne daju radni zadaci, isključuje ih se iz radnih procesa ili obavljaju niže kvalificirane poslove, što rezultira povredom prava osobnosti, često popraćenom narušenim zdravstvenim stanjem. U sprječavanju ovog trenda ne pomažu niti pojedina sudska tumačenja kako radnik nije ovlašten procjenjivati svrsishodnost i potrebu izvršenja radnog zadatka već je samo dužan postupati po nalogu. U konačnici, pri usvajanju tužbenih zahtjeva zbog povrede dostojanstva, bilo zbog diskriminacije ili mobinga, iznosi naknade neimovinske štete još uvijek su vrlo niski te je upitan njihov preventivni učinak prema poslodavcu, kao i učinak moralne satisfakcije prema radniku“, tvrdi pravobraniteljica.

U manjim sredinama diskriminiraju zbog nacionalnosti, a u većim gradovima češća zbog spolne orijentacije

Uz 12 kaznenih , u 2015. je vođeno 208 prekršajnih postupaka povezanih s diskriminacijom. Od 83 prenijeta iz ranijih godina i 125 postupaka pokrenutih u 2015. , ukupno je riješen 81 predmet, od čega ih je 47 ili čak 58  posto završeno osuđujućim presudama, no visokih 61 posto ili 127 predmeta ostalo je neriješeno na kraju prošle godine.
DA JE  diskriminacija u Hrvatskoj sve učestalija, potvrđuje i podatak da svaki treći ispitanik u Hrvatskoj navodi da je u proteklih godinu dana bio diskriminiran. U protekloj je godini Ured pučke pravobraniteljice postupao u čak 524 predmeta vezana uz diskriminacije. Čak 43,6 posto svih pritužbi odnosi se na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja, dok se u gotovo četvrtini pritužbi navode rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo. Prisutna je i dobna diskriminacija (9,9%), diskriminacija na temelju zdravstvenog stanja (8,1%), obrazovanja (7,4%), političkog ili drugog uvjerenja (5,6%) i vjere (4,2%). No, iako se mnogi stanovnici  Hrvatske smatraju diskriminiranima, često to ne žele prijaviti. Razlozi – nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova… Posljedice – izostanak adekvatnog sankcioniranja, zbog čega se diskriminatorno postupanje nastavlja.

Najčešći motivi zločina iz mržnje su nacionalna i vjerska pripadnost

Riječ je o kaznenom djelu počinjenom zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo je postupanje otegotna okolnost, osim kada je kod pojedinih djela izričito propisano teže kažnjavanje.

„Prema podatcima ULJPPNM-a, odnosno DORH-a i MP-a, tijekom prošle godine u različitim stadijima kaznenog postupka bilo je 47 postupaka zbog zločina iz mržnje, od čega se 31 odnosio na događaje iz 2015. godine. Doneseno je osam presuda, a sedam je optužnica odbačeno. Motiv počinjenja u najvećem je broju bila mržnja zbog nacionalne odnosno vjerske pripadnosti i to u 22 slučaja, zatim spolnog opredjeljenja u pet, za tri događaja nema podataka, a u jednom se radilo o mržnji temeljem rase ili boje kože. Uočava se netolerancija i mržnja prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, koja se manifestira prijetnjama, govorom mržnje i uništenjem imovine koja se može povezati s društveno-političkim procesima. Propusti da se zločini iz mržnje, ali i druga kažnjiva djela povezana s diskriminacijom, prepoznaju, progone, sankcioniraju, ali i javno osude, pridonose općoj atmosferi netolerancije i strahu građana manjinskih pripadnosti, a mogu poticajno djelovati na novo nasilje pa i inicirati odmazdu“, upozorava pučka pravobraniteljica.

U 2015. se ponovo rasplamsala netrpeljivost prema Srbima

Rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo navode se kao osnove diskriminacije u gotovo svakoj četvrtoj pritužbi na diskriminaciju, koju su u uredu pravobraniteljice primili tijekom 2015.

„U Hrvatskoj se tijekom prošle godine i dalje razvijala atmosfera usmjerena ka propitivanju uloge nacionalnih manjina u društvu te opravdanosti postojanja zasebnih prava koja su im zajamčena. Ovakvo društveno i javno raspoloženje intenzivira se od 2013. godine, odnosno pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Kada poteškoće pri zapošljavanju, ostvarivanju prava na korištenje manjinskog jezika i pisma ili sudjelovanju u lokalnoj ili regionalnoj vlasti, sagledamo u kontekstu činjenice da su Srbi najbrojnija nacionalna manjina u RH, javno mnijenje usmjereno protiv nacionalnih manjina u najvećem broju slučajeva usmjereno je uglavnom protiv srpske nacionalne manjine, što je pak u mnogome vezano uz postavljanje ploča s dvojezičnim natpisima u Vukovaru, koje je kulminiralo njihovim razbijanjem tijekom 2014. godine, a nastavilo se javnim izražavanjem otpora prema postavljanju i u drugim mjestima diljem RH, primjerice u Plaškom, Vojniću i Vrbovskom“, upozorava pravobraniteljica. Ističe kako na poteškoće s kojima se susreću Srbi u Hrvatskoj ukazuje i pregled slučajeva etnički motiviranog nasilja, prijetnji i govora mržnje protiv Srba u Hrvatskoj u 2015. godini, koji je, kao i prethodne dvije godine, objavilo Srpsko narodno vijeće. U njemu je zabilježeno 189 takvih slučajeva, što je napominje pravobraniteljica, značajan porast u odnosu na 2014. godinu, kada ih je zabilježeno 82.

„Trend je zabrinjavajući, osobito stoga što je zabilježen i porast broja slučajeva prijetnji i fizičkog nasilja nad Srbima. Fizičko nasilje je i dalje prisutnije na područjima posebne državne skrbi, odnosno ratom pogođenim dijelovima, na kojem živi najveći broj Srba povratnika. Na žalost, nemamo informacije o tome kako se provodi preporuka MUP-u i DORH-u iz Izvješća za 2014., da na lokalnoj i regionalnoj razini intenziviraju postupanje u predmetima povezanim s etničkom netrpeljivošću. Antimanjinska atmosfera nagnala je i zastupnike nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru te Savjet za nacionalne manjine da u svibnju objave Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, u kojoj je, između ostalog, navedeno kako su pripadnici nacionalnih manjina u RH ponovno suočeni s eskalacijom etnocentrizma i netolerancije. Deklaracijom su se suprotstavili diskriminaciji svih onih koji su drugačiji od većine po svojim osobinama, uključujući nacionalne, vjerske, rasne, rodne i dobne karakteristike te političke i idejne orijentacije“, kaže pravobraniteljica.

Romska nacionalna manjina živi u getoiziranim naseljima

„Prošle smo godine s predstavnicima ULJPPNM-a obišli 20-ak romskih naselja u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Varaždinskoj županiji. Većina njih su izdvojena, odnosno getoizirana romska naselja, što doprinosi održavanju društvene distance od neromskog stanovništva“, kaže pravobraniteljica. Osim uvjeta stanovanja, stanovnici ovih naselja susreću se, kako tvrdi, i s brojnim drugim problemima, kao što su (ne)ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, odnosno statusnih prava. Rome koji su stranci s odobrenim privremenim ili stalnim boravkom, pa čak i one koji imaju državljanstvo RH, pogađaju i teškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite. Alternativno praćenje pokazuje i da je najviše provođena mjera programa javnih radova, dok se druge mjere poticanja zapošljavanja ili samozapošljavanja pripadnika/ca romske zajednice koriste u maloj mjeri, p tako mjera sufinanciranja zapošljavanja Roma, predviđena za područje pet županija, nije uopće korištena u Brodsko-posavskoj županiji, dok je u ostalim županijama zaposleno između jedne i tri osobe.

Mali broj pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere od strane pripadnika većinske vjerske zajednice

„Diskriminacija temeljem vjere uključuje stavljanje u nepovoljniji položaj osobe zbog njezine vjere odnosno vjerskog uvjerenja, očitovanja vjere ili pak nereligijskog svjetonazora. I ove se godine nastavio trend malog broja pritužbi na diskriminaciju temeljem vjere, a osobito pripadnika većinske vjerske zajednice. Unatoč rastu islamofobije u Europi i svijetu, uslijed intenziviranja migracijske krize i političkih događaja na Bliskom istoku, položaj pripadnika Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj ostao je neizmijenjen zahvaljujući dugoj tradiciji. Njihovi članovi dobro su integrirani u društvo te izvještavaju kako unatoč „negativnim političkim i društvenim događajima na svjetskoj sceni i društvu u cjelini i medijski tendencioznom izvještavanju i nastupima pojedinaca“ nisu zabilježili pritužbe svojih pripadnika. Ipak, u medijima je popraćen istup mladog franjevca koji je putem društvenih mreža objavljivao video zapise i druge sadržaje u kojima izrazito negativno govori o islamu. Zatražili smo postupanje nadležnog državnog odvjetništva i očitovanje Hrvatske biskupske konferencije, no u trenutku pisanja Izvješća nemamo saznanja je li taj istup na bilo koji način sankcioniran“, navodi se u Izvješću pravobraniteljice.

Udruga koje štite prava ireligioznih osoba upozoravaju na prožetost nekih segmenata društva katoličkim sadržajima

Ukoliko društvene norme proizašle iz vjerskih običaja većine, poput molitve, blagoslova hrane i odlaska na misu, postanu radna, školska ili druga formalna obveza, tada, upozorava pravobraniteljica, mogu predstavljati nejednako postupanje prema osobama koje nisu pripadnici većinske vjere.

„Na maturalnoj zabavi održan je tako obred blagoslova hrane i molitve, iako su pojedini maturanti i nastavnici bili protiv toga. Maturalni odbor je obaviješten o njihovom stavu, zbog čega je donio novu odluku o službenom programu zabave iz kojeg je vjerski obred izostavljen, ali je naposljetku ipak nenajavljeno održan. Postupajući na taj način, unatoč prethodno jasno iskazanom protivljenju pojedinih učenika i nastavnika, suorganizatori maturalne zabave zanemarili su njihov izbor da ne sudjeluju u vjerskom obredu. Maturalne zabave i drugi događaji u organizaciji škole u kojima sudjeluju svi učenici, njihovi roditelji i profesori, trebaju biti organizirani uz uvažavanje pravnih standarda o ravnopravnosti građana i slobodi izražavanja vjere“, upozorava pravobraniteljica.

Hrvatska sedma na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima

Nepovjerenje u sustav, strah od osvete, strepnja zbog neizvjesnosti ishoda sudskog postupka, njegovog trajanja te troškova, glavni su razlozi zbog kojih oni koji trpe diskriminaciju, o svemu radije šute. Da je njihova strepnja itekako opravdana potvrđuje i podatak da, prema izvješću EK iz 2015., Hrvatska zauzima visoko sedmo mjesto na listi država s najdugotrajnijim parničnim postupcima, a, uz dugotrajnost, glavni problem je i neujednačena sudska praksa.

„Zabilježene su situacije neusklađenosti odluka sudskih vijeća na istim sudovima u istovrsnim predmetima, a takva postupanja ugrožavaju pravnu sigurnost i doprinose razvoju nepovjerenja građana u pravosudni sustav. Iako je broj građanskih predmeta vezanih uz diskriminaciju povećan, tužbeni zahtjevi su usvojeni u svega 9,6 posto predmeta, a tijekom prošle godine nije podnesena niti jedna udružna tužba, što ukazuje na nastavak pada interesa ili objektivne nemogućnosti postupanja udruga i drugih organizacija koje su ranijih godina u sudskim postupcima aktivno štitile kolektivne interese pojedinih ugroženih skupina građana“, naglašava pravobraniteljica. Prema njezinu izvješću za 2015., u odnosu na 2014., prošle je godine broj građanskih postupaka vezanih uz diskriminaciju povećan za čak 67 posto. Nastavljen je trend povećanja broja prekršajnih, dok je za razliku od ranije godine, broj kaznenih postupaka u padu.

„U 2015. vođeno je 219 građanskih postupaka zbog diskriminacije, od kojih je 126 prenijeto iz prethodnog razdoblja, dok je 93 pokrenuto u 2015. godini. Svega 73 predmeta, odnosno 33 posto, pravomoćno je riješeno, od čega je u samo sedam predmeta usvojen tužbeni zahtjev, u 16 je odbijen, dok ih je čak 50  predmeta (68 posto) riješeno na drugi način, što posebno zabrinjava. Građanski postupci zbog diskriminacije u pravilu traju preko 12 mjeseci, čime se gubi osnovna svrha žurnosti postupanja, jer se, primjerice, donošenjem usvajajuće presude pet godina nakon diskriminacije ne društvu ne prenosi pravovremeno poruka o nedozvoljenom postupanju tuženika“, kaže pravobraniteljica.

„Društvene mreže se koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela!“

U 2015. Je vođeno svega 12 kaznenih postupaka vezanih uz diskriminaciju, od kojih je 10 prenijeto iz ranijih godina. To, tvrdi pravobraniteljica, pokazuje kako se i dalje dio počinitelja ovih kaznenih djela ne procesuira, da se dio procesuira prekršajno umjesto kazneno, odnosno da izostaje adekvatno sankcioniranje i preventivni učinak.

„Na kraju godine riješeno je svega tri predmeta, pri čemu su u dvije osuđujuće presude izrečene kazne rada za opće dobro i uvjetna osuda, dok je jedan postupak riješen na drugi način. Kaznena djela vezana uz diskriminaciju često su povezana s javnim diskusijama o aktualnim temama vezanim uz prava pojedinih ugroženih skupina građana, što je nerijetko povod okrivljenicima za javno poticanje na nasilje i mržnju ili drugi oblik kaznenog postupanja. Pri tome se društvene mreže koriste kao sredstvo počinjenja kaznenog djela, čime njegovi štetni učinci utječu na veći broj građana i pogađaju veći broj žrtava. Počinitelji kaznenih djela često su mlađe osobe, što ukazuje na potrebu intenzivnijeg uključivanja odgojno-obrazovnih ustanova u preventivno djelovanje i nužnu kontinuiranu edukaciju o diskriminaciji“, upozorava pravobraniteljica.

Diskriminaciju na poslu na temelju političkog uvjerenja

Teško ju je dokazati, posebno kada tužitelj nije član političke stranke, no njegovi kolege imaju percepciju o njegovoj naklonjenosti određenim političkim stajalištima.

„ Neki se radnici susreću s ovim predrasudama samo zbog zapošljavanja za vrijeme ranije političke vlasti ili prethodnog rukovodećeg kadra, zbog čega „nose hipoteku prošlog sustava“. Sve su češći sudski postupci zbog diskriminacije radnika time što im se ne daju radni zadaci, isključuje ih se iz radnih procesa ili obavljaju niže kvalificirane poslove, što rezultira povredom prava osobnosti, često popraćenom narušenim zdravstvenim stanjem. U sprječavanju ovog trenda ne pomažu niti pojedina sudska tumačenja kako radnik nije ovlašten procjenjivati svrsishodnost i potrebu izvršenja radnog zadatka već je samo dužan postupati po nalogu. U konačnici, pri usvajanju tužbenih zahtjeva zbog povrede dostojanstva, bilo zbog diskriminacije ili mobinga, iznosi naknade neimovinske štete još uvijek su vrlo niski te je upitan njihov preventivni učinak prema poslodavcu, kao i učinak moralne satisfakcije prema radniku“, tvrdi pravobraniteljica.

U manjim sredinama diskriminiraju zbog nacionalnosti, a u većim gradovima češća zbog spolne orijentacije

Uz 12 kaznenih , u 2015. je vođeno 208 prekršajnih postupaka povezanih s diskriminacijom. Od 83 prenijeta iz ranijih godina i 125 postupaka pokrenutih u 2015. , ukupno je riješen 81 predmet, od čega ih je 47 ili čak 58  posto završeno osuđujućim presudama, no visokih 61 posto ili 127 predmeta ostalo je neriješeno na kraju prošle godine.

„U manjim sredinama češće je uznemiravanje po osnovi nacionalnog podrijetla, najviše prema pripadnicima srpske, albanske i romske nacionalne manjine, pri čemu su potonji diskriminirani i u većim sredinama, dok je u većim gradovima češća diskriminacija na temelju spolne orijentacije. Tijekom 2015. svjedočili smo slučajevima diskriminacije uporabom simbola ili pozdrava koji su tijekom povijesti imali različita značenja, a danas se uglavnom percipiraju u negativnom kontekstu povezanim uz govor mržnje. Pri sankcioniranju je nastavljena gotovo redovna praksa primjene instituta ublažavanja kazne, zbog imovnog stanja, kajanja ili ranijeg nekažnjavanja prekršitelja, a ponekad potpuno izostaje obrazloženje takve odluke. S druge strane, rijetko se cijeni ustrajnost i naročita agresivnost pri počinjenju prekršaja, kao i izniman strah žrtve, te se sudovi prilikom određivanja sankcija i dalje gotovo isključivo bave okrivljenicima, zanemarujući žrtve i posljedice koje trpe. Izrečene novčane kazne za uznemiravanje kreću se od 200,00 pa najčešće do 2.000,00 kuna. Pri tome okrivljenici često ne podmiruju kazne dobrovoljno, već ih je potrebno prisilno izvršiti. S obzirom da se radi o osobama lošijeg imovnog stanja, teško ih je prisilno izvršiti, a kako je većina izrečenih kazni ispod 2.000 kuna, ne mogu se zamijeniti radom za opće dobro“, kaže pravobraniteljica.

Navodi da je u 2015. u prekršajnu evidenciju upisano 27 osoba osuđenih za uznemiravanje, od kojih je jednom izrečena kazna zatvora, jednom uvjetna osuda, dok je od preostalih osuđenika svega 12 platilo novčanu kaznu.

„Kako kod više od 50 posto osuđenika novčana kazna nije naplaćena, niti jednom nije zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, ovakvom se praksom dovodi u pitanje svrha izrečenih sankcija te izostaje društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, što zasigurno doprinosi trendu ponavljanja prekršaja od strane istih i kontinuiranom povećanju broja novih počinitelja. Visoki postotak okrivljenika počinio je prekršaj u alkoholiziranom stanju, a sudovi iznimno rijetko izriču zaštitne mjere liječenja od alkohola, čak i kada okrivljenik učestalo alkoholiziran ponavlja isti prekršaj na štetu istih oštećenika. Naročito problematični su postupci u kojima izostaje učinkovita zaštita žrtava, koje su ujedno svjedoci-oštećenici te su u strahu od okrivljenika“, upozorava pravobraniteljica. Naglašava kako se time ne ostvaruje svrha antidiskriminacijske zaštite, te se počinitelju šalje poruka kako za učinjeni prekršaj može proći nekažnjeno.

„Nacionalna strategija u suzbijanju diskriminacije trenutačno ne postoji“

Sudska zaštita samo je jedan od mehanizama koji doprinose suzbijanju diskriminacije. Nejednako postupanje najčešće proizlazi iz stereotipnih stavova i predrasuda prema određenim grupama, odnosno njihovim pripadnicima, a smanjenju diskriminacije doprinose obrazovanje i informiranje o neutemeljenosti i neprihvatljivosti ovakvih stavova, te svijest da se radi o zakonom zabranjenom postupanju“, kaže pravobraniteljica ističući kako nacionalna strategija, kojom bi bio vidljiv smjer djelovanja Vlade u suzbijanju diskriminacije, trenutačno ne postoji. Naime, Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije prestao je važiti završetkom 2013. godine, a novi dokument, iako predviđen, još nije izrađen

„U manjim sredinama češće je uznemiravanje po osnovi nacionalnog podrijetla, najviše prema pripadnicima srpske, albanske i romske nacionalne manjine, pri čemu su potonji diskriminirani i u većim sredinama, dok je u većim gradovima češća diskriminacija na temelju spolne orijentacije. Tijekom 2015. svjedočili smo slučajevima diskriminacije uporabom simbola ili pozdrava koji su tijekom povijesti imali različita značenja, a danas se uglavnom percipiraju u negativnom kontekstu povezanim uz govor mržnje. Pri sankcioniranju je nastavljena gotovo redovna praksa primjene instituta ublažavanja kazne, zbog imovnog stanja, kajanja ili ranijeg nekažnjavanja prekršitelja, a ponekad potpuno izostaje obrazloženje takve odluke. S druge strane, rijetko se cijeni ustrajnost i naročita agresivnost pri počinjenju prekršaja, kao i izniman strah žrtve, te se sudovi prilikom određivanja sankcija i dalje gotovo isključivo bave okrivljenicima, zanemarujući žrtve i posljedice koje trpe. Izrečene novčane kazne za uznemiravanje kreću se od 200,00 pa najčešće do 2.000,00 kuna. Pri tome okrivljenici često ne podmiruju kazne dobrovoljno, već ih je potrebno prisilno izvršiti. S obzirom da se radi o osobama lošijeg imovnog stanja, teško ih je prisilno izvršiti, a kako je većina izrečenih kazni ispod 2.000 kuna, ne mogu se zamijeniti radom za opće dobro“, kaže pravobraniteljica.

Navodi da je u 2015. u prekršajnu evidenciju upisano 27 osoba osuđenih za uznemiravanje, od kojih je jednom izrečena kazna zatvora, jednom uvjetna osuda, dok je od preostalih osuđenika svega 12 platilo novčanu kaznu.

„Kako kod više od 50 posto osuđenika novčana kazna nije naplaćena, niti jednom nije zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, ovakvom se praksom dovodi u pitanje svrha izrečenih sankcija te izostaje društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, što zasigurno doprinosi trendu ponavljanja prekršaja od strane istih i kontinuiranom povećanju broja novih počinitelja. Visoki postotak okrivljenika počinio je prekršaj u alkoholiziranom stanju, a sudovi iznimno rijetko izriču zaštitne mjere liječenja od alkohola, čak i kada okrivljenik učestalo alkoholiziran ponavlja isti prekršaj na štetu istih oštećenika. Naročito problematični su postupci u kojima izostaje učinkovita zaštita žrtava, koje su ujedno svjedoci-oštećenici te su u strahu od okrivljenika“, upozorava pravobraniteljica. Naglašava kako se time ne ostvaruje svrha antidiskriminacijske zaštite, te se počinitelju šalje poruka kako za učinjeni prekršaj može proći nekažnjeno.

„Nacionalna strategija u suzbijanju diskriminacije trenutačno ne postoji“

Sudska zaštita samo je jedan od mehanizama koji doprinose suzbijanju diskriminacije. Nejednako postupanje najčešće proizlazi iz stereotipnih stavova i predrasuda prema određenim grupama, odnosno njihovim pripadnicima, a smanjenju diskriminacije doprinose obrazovanje i informiranje o neutemeljenosti i neprihvatljivosti ovakvih stavova, te svijest da se radi o zakonom zabranjenom postupanju“, kaže pravobraniteljica ističući kako nacionalna strategija, kojom bi bio vidljiv smjer djelovanja Vlade u suzbijanju diskriminacije, trenutačno ne postoji. Naime, Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije prestao je važiti završetkom 2013. godine, a novi dokument, iako predviđen, još nije izrađen.

Sanja Rapaić
srijeda, 27.4.2016.

POŽAR U BLIZINI VRTIĆA GDJE JE U PONEDJELJAK BAČENA BOMBA

/in , /by

Izgorjela kuća u kojoj je živjelo petero ljudi, jedna osoba ozlijeđena!

Vatrogasci su intervenirali, ali je kuća potpuno izgorjela. Jedna je osoba zatražila liječničku pomoć

Na 4. odvojku Kozari boka u zagrebačkom naselju Peščenici, u prvim satima četvrtka u požaru je izgorjela kuća, a jedna je osoba nakon pružene liječničke pomoći puštena kući, doznaje se u zagrebačkoj policiji

Oko jedan sat u četvrtak dojavljeno je da je u Ulici Kozari bok odvojak 4 na Peščenici došlo do požara iz još neutvrđenih razloga. Vatrogasci su intervenirali, ali je drvena kuća u potpunosti izgorjela. Jedna je osoba iz kuće u kojoj se dogodio požar zatražila i dobila liječničku pomoć i nije zadržana na liječenju.

U požaru o kojem je zagrebačka policija dobila dojavu oko jedan sat u noći, ozlijeđena je jedna osoba. Osoba je zatražila liječničku pomoć koja joj je pružena u KB Jordanovac. Na mjesto događaja stigli su i vatrogasci, ali kuća je u potpunosti izgorjela.

Očevidom je utvrđeno kako je požar otvorenim plamenom podmetnula za sada još nepoznata osoba.

Vlasnik kuće, Muharem Rama, kaže kako je u trenutku požara bio s obitelji, no da ne zna kako je do njega došlo. Kuća je u potpunosti izgorjela, a vlasnik kaže kako je u njoj bilo i novca i zlata koje je također stradalo.

Zgarište je obišao saborski zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi. Poslao je dopis ministru unutarnjih poslova i poziva ga da policija bude u naselju, ne samo da patroliraju nego da budu prisutni.

Smatra da bi se ovakvi slučajevi mogli ponoviti. Kajtazi je pozvao romsku zajednicu na jedinstvo i da se ‘smire strasti’. Kaže da će idući tjedan okupiti sve pripadnike romske zajednice u Hrvatskoj.

Na pitanje ima li u ovom događaju elemenata ksenofobije, odgovorio je da ‘ima zastrašivanja kao što je bilo i devedesetih’.

Podsjetimo, prije nekoliko dana u istom naselju, svega nekoliko metara udaljeno od sinoćnjeg događaja, bačena je eksplozivna naprava u dvorište dječjeg vrtića pri čemu je uništeno nekoliko vozila.

 

SVJETSKI DAN ROMA

/in , /by

Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja u znaku sjećanja na prvi kongres Roma. Ovaj datum označava dan kada  su se Romi intelektualci sastali prije 41 godinu na   Prvome kongresu Roma, održanog od 8 do 12  travnja 1971. godine u Londonu (Engleskoj),

Tijekom 60-ih godina uspostavljaju su se brojne romske organizacije u Francuskoj i Velikoj Britaniji. U ovom periodu nastaju i prve romske organizacije u Srednjoj i Istočnoj Europi. Zajedno sa rastom broja nacionalnih romskih organizacija, rastao je i interes za stvaranje međunarodne romske organizacije.

Na prvome Kongres, za koji se smatra se da je prvi istinski međunarodni sastanak Roma,  raspravljalo se poglavito o jeziku, kulturi, obrazovanju, društvenom položaju Roma, Stop rasizmu, diskriminaciji i egzilu.

Kongres je rezultirao prihvaćanjem naziva Rom a dotadašnji nazivi Cigan, zigeuner gitanos itd.  označeni su kao nedostojni i uvredljivi!

Dogovoren je izgled romske zastave Plava boja u gornjoj polovici koja simbolizira nebo i mir, zelena boja u donjoj polovici koja simbolizira put i slobodu kretanja i crveni kotač u sredini koji simbolizira mukotrpnu povijest romskoga naroda.

Usvojena je romska Himna (Dželem, dželem).

Formiran je i prvi međunarodni saveza Roma (International Romani Union – IRU) koji još dan danas djeluje.

Održavanje Kongresa doprinijelo je povećanju uključenosti Roma u društveni život i potaklo osude diskriminacije i rasizma nad pripadnicima romskoga naroda.

Nakon prvog Kongresa Roma dolazi do porasta broja romskih nevladinih organizacija, klubova i kulturno-umjetničkih društava. Romi su  tradicionalni miroljubiv narod, potiču sa prostora današnje Indije.

Nakon prvih znakova diskriminacije i progona napuštaju Indiju i u traganju za boljim uslovima života jedan  se dio naseljava u Europu.

U Hrvatskoj službeno živi 17.000  Roma iako se zna da je brojka puno veća procjenjuje se oko 30 do 50 tisuća Roma. U Europi živi 12 do 15 milijuna Roma. A u svijetu se procjenjuje da živi oko 25 milijuna Roma.

Iako Romi čine najveću “manjinsku” zajednicu, često su tretirani kao građani drugog reda. Brojne romske udruge, predstavnici Roma, Vlade i pojedinci pokušavaju zadnjih 15 godina promijeniti sliku o Romima, ali napredak je spor ali vidljiv te ima poboljšanja.

Ramiza Memedi

Životna priča aktivistkinje povodom Međunarodnog dana Žena

/in /by

Povodom Međunarodnog dana Žena pročitajte priču Romkinje koja se među prvima borila za prava Roma u Švedskoj i svijetu. Ovaj dan smo odlučili posvetiti joj našu pažnju i iskazati bitnost naših aktivistkinja bez kojih ne bi imali toliki napredak. U ime uredništva zahvaljujemo se svim Romkinjama aktivistkinjama na borbi za naša prava te im želimo uspješan daljini rad i ostvarenje zajedničkog cilja, ravnopravnost za sve građane, bez obzira na spol, nacionalnost i drugo.

Katarina Taikon-Langhammer (29. srpnja 1932. – 30 prosinca 1995.) bila je švedska romska aktivistkinja, lider pokreta za građanska prava, pisac i glumica, a pripadala je vrsti Roma koja se zovu Kalderashi. Tijekom njenog djetinjstva Romi su još uvijek živjeli u kampovima u Švedskoj, te su morali premještavati često, što je djecama otežavalo odlaske u školu.

Katarina Taikon nije naučili kako čitati i pisati do svojih tinejdžerskih godina, ali svim svojim trudom je krenula željenim stopama te je posvetila svoj život poboljšanju uvjeta Roma u Švedskoj i svijetu. Kroz svoj neumorni rad, rasprave, pisanje i razgovor s švedskim vlastima, Romi su dobili jednako pravo na stanovanje i obrazovanje kao svi ostali Šveđani. Godine 1953. je završila zabrana migraciji 1914 Roma. To je dovelo do povećanja broja Roma da traže utočište u Švedskoj, a broj Roma koji je na početku bio manje od tisuću ljudi, je rastao. Katarina Taikon pokušala je uvjeriti švedske vlasti da ti ljudi su u stvari političke izbjeglice, jer su ugnjetavani u svojim zemljama. Nakon neuspješnih nastojanja da pomogne skupini od 47 francuskih Roma da dobiju azil u Švedskoj, odlučila je promijeniti strategiju. Jedini način da se okonča predrasuda protiv njezina naroda je bio da utječe na mlade i djecu. Kroz to shvaćanje, počela je pisati svoje popularne serije dječjih knjiga o svome djetinjstvu, Katitzi (1979 TV-serija se temelji na knjigama).

Katarina Taikon umrla je od oštećenja mozga nakon pada te je bila 13 godina u dugoj komi nakon srčanog udara. Naziva se Martin Luther King Švedske.

Orhan Memedi

Međunarodni Dan Žena “Osmi Mart”

/in , , /by

Danas je međunarodni Dan Žena koji se svake godine tradicionalno slavi 8. ožujka, u hrvatskoj se još uvijek popularno naziva “Osmi Mart”.

Na današnji dan se slave žene diljem svijeta, njihovi ekonomski, socijalni i politički uspjesi.
Poštovanje, ljubav i priznanje – to su glavne riječi kojima se danas opisuje ovaj dan.
Ipak, može se primijetiti kako se, s godinama, sve više gubi osnovni značaj “Osmog Marta”.
U početku se dan nazivao “Međunarodni Dan Radnih Žena”, a obilježavao se kao socijalistički politički događaj – s vremenom dan je postao dio kulture mnogih zemalja, prije svega u Istočnoj Europi, Rusiji i zemljama bivšeg socijalističkog bloka.

Često se danas dan svodi na poklanjanje cvijeća, poneku lijepu riječ ili gestu – no, nekad je ovaj dan značio mnogo više, predstavljao je dan borbe, dan izlaska iz patrijarhalnih okvira reakcionarne povijesti koja je žene stoljećima tretirala kao građane drugog reda.
Kroz radničku i socijalističku borbu, ideju koja je po prvi puta, bez diskriminacije, ženu i muškarca tretirala kao jednako važna ljudska bića – žene su svojim angažmanom postigle brojne pobjede protiv nejednakosti, seksizma i drugih nepravdi koje su proizlazile iz neravnopravnosti spolova.
Danas svjedočimo nekim postignućima u područjima ravnopravnosti i emancipacije žena, no iznimno smo svjesne da je neravnopravnost i nejadnakost žena itekako prisutna u svim svojim oblicima diljem svijeta. Tzv. “ravnopravnost” koja se danas osigurava i zakonom, primjerice nužan broj žena u parlamentu itd., za većinu žena i njihovu ravnopravnost je obična farsa – jeftinim trikovima se ženama nastoji prikazati kako stalno napreduju, kako njihova “moć” jača iz dana u dan. Stvarnost je znatno drugačija Žene još uvijek čine većinu siromašnih u svijetu, tri četvrtine žena iznad 25 godina u Aziji i Africi je nepismeno, a nedostupnost obrazovanju i zdravstvenoj skrbi žena globalno je u porastu. U prosjeku, žene zarađuju 30-40 posto manje od muškaraca za isti posao, nema ih ili su podzastupljene u svim centrima političke moći. Žene su i dalje, svugdje u svijetu, većina žrtava nasilja, a stradanja žena i djece u imperijalističkim ratovima širom svijeta i broj njihovih žrtava, prelazi broj žrtava onih koji su u uniformama.
Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava i požar u tekstilnoj tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.
Ideja da se obilježava međunarodni dan žena se prvi put pojavila početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti na 8. ožujka su se događali i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila ‘Međunarodni dan žena’ na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Slijedeće godine je Međunarodni dan žena obilježilo preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. U predvečerje prvog svjetskog rata žene širom Evrope su 8. ožujka 1913. održale demonstracije za mir.
Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije, boljševička feministkinja Alexandra Kollontai nagovorila je Lenjina da 8. ožujka postane državni praznik, i tokom sovjetskog perioda se koristio za obilježavanje “herojstva radnica”.
Međutim, u mnogim komunističkim državama je taj praznik izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika za muškarce da iskazuju svoju ljubav i poštovanje prema pripadnicama suprotnog spola, posluživši kao svojevrsni amalgam Majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama.
U Čehoslovačkoj se Dan žena za vrijeme komunističkog režima pretvorio u parodiju, te je ukinut nakon baršunaste revolucije. U Mađarskoj je, pak, običaj poklanjanja cvijeća ženama zadržao i nakon pada komunizma.
Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldovi, Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i poklonima.
Na Zapadu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975, koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, Ujedinjeni narod, službeno su proglasili i počeli obilježavati Međunarodni dan žena.
Redakcija portala romni.net želi sretan “Međunarodni Dan Žena” svim našim čitateljicama, majkama, bakama, kćerima, djevojkama, studenticama, učenicama, radnicama.

Isplata stipendija za učenike srednjih škola pripadnike romske nacionalne manjine

/in /by

Isplata stipendija za redovite učenike polaznike srednjih škola pripadnike romske nacionalne manjine za veljaču 2016. u školskoj godini 2015./2016.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta objavljuje da su 29. veljače 2016. godine isplaćene stipendije za redovite učenike polaznike srednjih škola pripadnike romske nacionalne manjine koji su ostvarili pravo na stipendiju sukladno Odluci o kriterijima i načinu za ostvarivanje prava na stipendiju za redovite učenike polaznike srednjih škola pripadnike romske nacionalne manjine za školsku godinu 2015./2016. Stipendije su isplaćene za mjesec veljaču 2016. godine.

Elham Memedi

Običaji Roma «Prošlost , život i običaj»

/in /by

Elham MemediUdruga Žena Romkinja « Bolja Budućnost» izdala je u siječnju 2016 godine knjigu Običaji Roma «Prošlost , život i običaj»

Autorica gđa. Ramiza Memedi je napomenula da autohtone zajednice igraju važnu ulogu u očuvanju i obogaćivanju svoje kulturne i tradicijske vrijednosti. Rome je održala solidarnost i o njima se ispredaju legende. Stoljećima proganjani i uništavani, izloženi ksenofobiji i rasizmu od strane okružujućih naroda, jakom unutrašnjom solidarnošću i integracijom uspijevali su se obraniti i preživjeti.

Ne Romi većina smatra Rome jako zanimljivim kao narod, vole filmove na tu temu, romsku glazbu i njihovu kulturu. S obzirom na njihovu specifičnost i na mnoge predrasude koje ljudi imaju htjela sam napisati knjigu o običaju Roma koja će biti prikazana i sa druge strana osim one koju svi „vidimo“, te većinskom narodu približiti tu temu.

Romski narod je jedan od najtolerantnijih naroda, jer nikada i nigdje nisu započeli nikakvu ratnu situaciju ili rasnu netrpeljivost. Romi su uvijek željeli živjeti na miran i tolerantan način s drugim narodima. Prije svega moramo navesti da Romi spadaju u etničku manjinsku grupu koja nema svoju matičnu domovinu, tako da Romi pripadaju onom većinskom narodu na čijem području države žive. Romi u Republici Hrvatskoj pripadaju hrvatskom narodu i čine jednu od najstarijih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Romska zajednica se davno doselila na prostore Republike Hrvatske svojom migracijom iz matične zemlje porijekla, Indije. Dio stare kulture su zadržali, ali su i poprimili neke od kultura i običaja većinskog stanovništva na primjer od vjere pa do jezika naroda sa kojima su živjeli.

Upoznavajući povijest, običaje i život Roma upoznajemo i njihovu zajednicu, njih same, njihovu kulturu, jezik i tradiciju kao i način ponašanja unutar šire društvene zajednice pa i svoje romske zajednice. Narod koji nema svoju povijest, jezik, kulturu i običaje nije narod, niti će ga drugi većinski narod sa kojim imaju suživot ozbiljno prihvatiti u svoju sredinu. Romi imaju svoju povijest, jezik, kulturu i običaje.

Elham MemediPrihvaćajući Rome kao sastavni dio svjetske zajednice naroda, a ne kao etnološku posebnost, možemo uočiti bogatstvo kulturnih, umjetničkih i tradicijskih postignuća.
Nakon tisuću godina i mnogostruko više kilometara daleko od pradomovine Indije, imigracijski procesi uvjetovali su značajne posljedice za romski narod: očuvanje (u gotovo svakoj sredini) vlastitog načina života, etničkih i kulturnih vrijednosti, ali i prilagođavanje lokalnoj socijalnoj, gospodarskoj i vjerskoj okolini.

Udruga Žena Romkinja – “Bolja budućnost” osnovana je 1998. godine. Udruga je registrirana u siječnju 1999. godine. Udruga Bolja Budućnost od početka rada radi na promociji prava Romkinja, odnosno poboljšanju njihovog ekonomskog, socijalnog, obrazovnog, zdravstvenog i pravnog statusa na području Republike Hrvatske. Vezano uz ovu problematiku, pruža besplatne pravne savjete u uredu udruge, ali i u kontaktu s Romkinjama na terenu, jer je evidentno kako Romkinje, odnosno veliki dio romske populacije nije upoznat sa svojim pravima u RH.

Udruga ima niz ciljeva i dugogodišnjih rezultat u svom radu te se svakodnevno bori protiv spolne diskriminacije, koja je vrlo izražena u romskoj populaciji. Posebno se zalaže za obrazovanje djece, s naglaskom na djevojčice, jer samo znanje može pomoći ženi da postigne uspjeh u životu! Također, pruža i besplatne pravne savjete za reguliranje statusa u Republici Hrvatskoj, s obzirom da ima osoba koja još uvijek nisu stekle pravo na državljanstvo ili trajno ishoda boravišta u RH.
Udruga Žena Romkinja Bolja Budućnost od 2005. godine organizira Ljetnu školu za mlade Rome na kojoj uče o svojoj kulturi, jeziku i povijesti, jer te stvari ne mogu naučiti u školama. Cilj ljetne škole je upoznavanje različitosti u romskoj zajednici, osnaživanje i međusobno poštivanje.

E.M

RIJEČ AUTORA

Autohtone zajednice igraju važnu ulogu u očuvanju i obogaćivanju svoje kulturne i tradicijske vrijednosti. Rome je solidarnost održala, i o njoj se ispredaju legende. Vjekovima proganjani i uništavani, izlagani ksenofobiji i rasizmu od strane okružujući naroda, jakom unutrašnjom solidarnošću i integracijom uspijevali su da se odbrane i da prežive.

Povijesna je činjenica da su Romi prilikom stoljetnih migracija izgubili svoju tradiciju, običaje i kulturu i poprimili običaje sredine u kojoj su se nastanili.
Imajući u vidu da se polako gubi interes njegovanja i očuvanja kulturne i tradicijske vrijednosti Roma, posebno kod mladih, započeli smo istraživanje starih običaja Roma a u cilju podizanje svijesti mladih generacija o očuvanju i njegovanju kulture, tradicije i običaja. Promjene koje se događaju i koje su se dogodile u romskoj kulturi tijekom tranzicije u modernom društvu zbog niz razloga tekle su relativno sporije u usporedbi s onim društvima koji ih okružuju. Iz tog razloga često smo se susreli s događanjem kada su Romi nositelji tradicije koje su odavno ili nedavno zaboravljene ili su sačuvani samo kao kulturne baštine u drugim zemljama.

Kultura Roma formirana je i razvija se kroz dugi i složeni proces te živi kontinuirano kroz aktivne interakcije s kulturom okolnog stanovništva u zemljama središnje, istočne i jugoistočne Europe. Rezultat različitih podvarijanata u nepromjenjivost romske kulture je zbog unutarnje heterogenosti u romskim zajednicama i činjenice da žive raspršeno među okolnog stanovništva u različitim zemljama i u različitim kulturnim i povijesnim regijama.

Kulturna i tradicijska vrijednost Roma koja se prenosi s generacije na generaciju, neprestano se mijenja ovisno o okruženju u kojem se nalaze, njihove interakcije i njihove povijesti, pružajući im osjećaj identiteta i na taj način promoviraju kulturne raznolikosti.
To, međutim, ne utječe na ukupni zaključak o romskoj kulturi, koja predstavlja zasebnu etničku razliku Europske kulture
U ovoj publikaciji nastojali smo obuhvatiti povijest, neke od običaja, kulturu i tradiciju Roma bez obzira na vjeroispovjednu, teritorijalnu i jezičnu djeljivost.
Nadam se da ćemo uspjeti ovom publikacijom probuditi interes mladih za njegovanje vlastitog kulturnog identiteta i bogatstvo tradicije koje su naslijedili od svojih predaka te njegovati svoje običaje kao druge manjinske zajednice.

Ramiza Memedi

U Hrvatskoj i dalje diskriminacija srpske i romske zajednice

/in , /by

Amnesty International
U Hrvatskoj i dalje traje diskriminacija Srba/kinja i Roma/kinja, navodi se u godišnjem izvješću Amnesty Internationala u kojem se napominje da se prošle godine zemlja borila s problemom velikog broja izbjeglica i migranata.
Proslava vojno-redarstvene operacije Oluje “u kojoj je 200.000 Srba pobjeglo iz Hrvatske 1995.” pojačala je napetosti između srpskih i hrvatskih nacionalista, ocjenjuje su u izvješću u kojem se navodi da je u Vukovaru lokalna vlast donijela odluku o uklanjanju ćiriličnih ploča te da su uvedena posebna plaćanja za dokumente na ćirilici “unatoč tomu što su 34 posto stanovništva bili Srbi”. Dodaje se i da se diskriminacija hrvatskih Srba nastavila u javnom sektoru na području zapošljavanja i vraćanja stanarskih prava.
Isključivanje Roma i Romkinja iz društva i dalje je rašireno, a posebno se vidi u području zapošljavanja i osiguravanja odgovarajućeg stambenog prostora.
Amnesty izdvaja i nekoliko pojedinačnih slučajeva po navodi da je općinski sud u Splitu oslobodio odgovornosti trojicu muškaraca za homofobni napad na šest žena 2012. Prenosi da su žrtve kazale kako im je policija prijetila kad su podnosile prijavu i da nije uhitila osumnjičene niti istražila slučaj na zadovoljavajući način.
Navodi se i da je u lipnju osječki okružni sud potvrdio odluku zagrebačkog općinskog suda da je udruga Zagreb pride povrijedila čast i dostojanstvo bivše zaposlenice HRT-a time što ju je stavila na popis homofoba 2013.
Kao pozitivno navodi se da je u svibnju Sabor usvojio zakon koji žrtvama seksualnog nasilja u ratu daje odštetu no dodaje se da Hrvatska još nije donijela sveobuhvatni zakonski okvir koji bi regulirao status svih civilnih žrtava rata i njihovo pravo na odštetu.
Hrvatska nije ratificirala konvenciju protiv prisilnih nestanaka i nije donijela zakon o nestalim osobama pa zbog toga obitelji 1600 nestalih nemaju pravo na odštete, navodi međunarodna organizacija.
Do kraja godine više od 550 tisuća izbjeglica i migranata/kinja prošlo je kroz Hrvatsku prema drugim zemljama EU-a. Od tog broja tek je nekoliko stotina podnijelo zahtjev za azil a odobren je do listopada za 37 osoba.
Vlastima se prigovara da nisu izdvojile posebno ranjive pojedince među kojima su maloljetne osobe bez pratnje odraslih i i žrtve krijumčara ljudima koje su prošle preko njezinih granica.

24.02.2016 Hina/
romni.net

Mladi Romi u Kutini učili o sigurnosti u prometu

/in /by

Rad s romskom djecom koji uključuje cijeli niz aktivnosti, važan je dio projekata socijalnog uključivanja Roma koje već niz godina provodi Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj. Zbog toga je ovaj tjedan u Pučkom domu u Kutini održano predavanje za mlade Rome o sigurnosti u prometu i radionica bajaškog jezika.

Mobiliziranje romske zajednice, osobito djece, važno je radi njihovog što lakšeg uključivanja u obrazovne procese, a kasnije i za bolje mogućnosti na tržištu rada, rekla je Jasmina Papa, voditeljica programa Socijalno uključivanje pri UNDP-u. Tako su do sada održane informatičke radionice, edukacije pisanja životopisa radi što lakšeg pronalaska posla, predavanja o sigurnom korištenju interneta i dr., a sada je pažnja posvećena odgovornom ponašanju u prometu.

Naime, iako je bicikl često prijevozno sredstvo, biciklistima često nedostaje osnovno poznavanje prometnih pravila zbog čega ugrožavaju sebe, ali i ostale sudionike u prometu. Zbog toga je u suradnji s Policijskom postajom Kutina održano predavanje na tu temu, na kojem je sudjelovalo dvadesetak mladih Roma. Zoran Mrvoš, djelatnik Policijske postaje Kutina, rekao je kako se ovakve akcije provode i po osnovnim školama, a pokazale su se jako uspješnima jer djeca brzo usvajaju naučeno.
Nakon predavanja uslijedila je radionica bajaškog jezika, a riječ je o nastavku aktivnosti započetih u Tehničkoj školi Kutina koja je uključena u projekt stvaranja Romske knjižnice s ciljem očuvanja romskog jezika i kulture. Marijana Kapetanović koja radi na ovom projektu izrazila je zadovoljstvo dosadašnjim tijekom projekta, a najavila je i nove aktivnosti u budućnosti.

Rad UNDP-a na području Kutine vezan je za projekt „Zajedno za bolje – društvena uključenost Roma u Hrvatskoj“ koji se provodi zahvaljujući financijskoj podršci fondova zemalja Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške i uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Cilj projekta je jačanje kapaciteta tijela regionalne i lokalne samouprave za uključivanje Roma na lokalnoj razini u šest županija s najvećim brojem Roma.

UNDP HRVATSKA