Međimurski Romi Damir i Darinka kao djeca nisu imali priliku završiti osnovnu školu, pa to nadoknađuju sa svojih četrdesetak godina. Školuju se na čakovečkom Pučkom otvorenom učilištu, u sklopu programa obrazovanja za odrasle. Godišnje se u taj program prijavljuje tristotinjak osoba, uglavnom Roma, a za njih 250 obrazovanje plaća Ministarstvo obrazovanja.

Damir ima 36 godina i ide u sedmi razred osnovne škole.

Jako je zanimljivo nakon punih 20 godina. Lijepo nam je tu, ravnatelj se jako lijepo ponaša, kao i učiteljice. Želimo završiti školu u nadi da nam bude lakše u životu. Da se možemo truditi i brinuti o svojoj djeci, kaže Damir Katalenić.

Prilika je to koju kao dijete nije imao.

Nismo imali ta prava koja sada imaju naša djeca, koja nam država pruža. Zahvalan sam za to. Nikad nismo imali knjige, pribor i teško nam je bilo učiti, dodaje.

U školskoj je klupi i Darinka, sa svojih 46 godina. Takav je običaj bio kod nas, do 15 godina i onda vas izbace iz škole, kaže Darinka Oršoš.

Oni čine samo mali dio romske populacije s nezavršenom osnovnom školom. Među registriranim nezaposlenim Romima u Međimurskoj županiji takvih je više od polovine.

U nadi da će lakše do posla, u program obrazovanja odraslih Pučkog otvorenog učilišta javlja ih se sve više.

Trenutačno ovdje imamo polaznike od prvog do petog razreda i od petog do sedmog, sad ih je oko 180 u ovim razredima, rekao je ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta Čakovec Mario Zamudac.

Za razliku od njihove djece koja redovitu osnovnu školu polaze u sve većem broju.

U posljednje dvije godine ugodno su me iznenadili podaci o upisu Roma u srednje škole. Prošle godine 147 ih je završilo osnovnu školu, a prvi razred upisalo je 136, ističe pročelnik za društvene djelatnosti Međimurske županije Branko Sušec.

Slažu se međimurski Romi da ni to katkad nije dovoljno da nađu posao. Nerijetko zbog toga mijenjaju i prezime, kao i Damir.

To je bilo prije oko 10, 11 godina da mi možda bude u životu lakše, možda će gledati – nije Oršuš, nije Bogdan, možda po prezimenu bude bolje, priča Damir Katalenić.

No često je sve to uzalud.

 

Autor: Sara Badžek
hrt

„Izgradnja prekretnica u zaštiti ljudskih prava romske zajednice” naziv je projekta koju “Nansen dijalog centar” u partnerstvu s udrugom „Romski nacionalni forum” provodi se od 2015. godine, a koji je danas predstavljen u Velikoj vijećnici županijske uprave.

Projekt za cilj ima postupno jačanje kapaciteta OCD-a i javnih ustanova u pristupu ljudskim pravima.Valja istaknuti kako je Brodsko-posavska županija, jedna od šest hrvatskih županija u kojima se ovaj projekt, vrijedan 146.434 eura provodi, a financira se sredstvima iz IPA fonda s pozicije „Jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za osiguravanje djelotvorne provedbe standarda EU u ostvarenju ljudskih prava” , Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, te nešto iz vlastitih izvora.

Kako se moglo čuti na današnjem sastanku, cilj projekta je unaprijediti i osigurati pristup ljudskim pravima za pripadnike romske nacionalne manjine kroz jačanje udruge Romski nacionalni forum kao mreže 32 romske organizacije civilnog društva i romskih nacionalnih vijeća za zaštitu ljudskih prava na lokalnoj i nacionalnoj razini. Isto tako, kroz projekt će se nastojati poticati međusektorsko partnerstvo između romskih organizacija i javnih institucija s posebnim naglaskom na provedbu strategija i akcijskih planova za romsku zajednicu. Primjenjujući i razmjenjujući prakse i znanja po ovom pitanju u Hrvatskoj i Europi, nastojat će s podići svijest, ali i pružiti izravna pomoć pripadnicima romske zajednice u slučajevima kršenja ljudskih prava.

Kako bi projekt uistinu zaživio, intezivirat će se razne aktivnosti kao što su sastanci s predstavnicima Romskog nacionalnog foruma, održavanje osnovnih i naprednih trening seminara, supervizijska i mentorska podrška forumu i romskim organizacijama, studijska putovanja, te sastanci s predstavnicima lokalne uprave i samouprave.

Cijeli projekt naslanja se na odrednice Nacionalne strategije za uključivanje Roma od 2013 do 2020. godine u području obrazovanja, zapošljavanja i uključivanja u gospodarski život, zdravstvene zaštitu i socijalne skrbi, prostornog uređenja, stanovanja i zaštite okoliša, kao i uključivanja u društveni i kulturni život i suzbijanje diskriminacije.

Današnjem sastanku nazočili su: Sanja Bešlić – Kozmus iz Informativno-pravnog centra, ujedno i voditeljica projekta, Vanja Đurić – Bjelanović voditeljica projekta NDC Osijek, Branko Petrov predsjednik udruge Romski nacionalni forum, Robert Radić, Ljiljana Radić, Snježana Radić i Miroslav Jovanović iz romske udruge „Ludari”, Čedo Todorović predsjednik Romskog centra, Slavica Nikšić i Hrvojka Filipović iz Centra za socijalnu skrb, Željko Balkić rukovoditelj Odjela za tržište rada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Slavonski Brod, Dragana Jurić iz Zavoda za javno zdravstvo BPŽ, Darko Dadić iz PU Brodsko-posavske, Irena Čugura Ćerić ravnateljica OŠ „Hugo Badalić” iz Slavonskog Broda Dubravka knežević pročelnica Stručne službe Županijske skupštine i župana BPŽ, te Katarina Bjelobrk u ime Grada Slavonskog Broda.

Autor: bportal

 

Obrani pravo na izbor: Nećemo stajati po strani i gledati kako nam oduzimaju prava

Hrvatska u 2015 .: umirovljenici na rubu gladija, a najčešće se mrze zbog nacionalnih ili vjerskih pripadnosti

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović podnijela je Hrvatski sabor Izvješće za 2015. godinu, koji sadrži pregled stanja ljudskih prava i slobode te pojava diskriminacije u Hrvatskoj. Zabilježen je porast pritužbi od 13%, nepovjerenje građana prisutno je na svim područjima, a dugogodišnja loša gospodarska situacija dodatno otežava teškoće s kojima suočavaju najranjivije skupine društava. Također je primijećen i zabrinjavajući trend porasta netrpeljivosti prema Srbima u Hrvatskoj.

Kako se navodi u godišnjem izvješću Pučke pravobraniteljice Lore Vidović , ono je nastalo na temelju odredaba građana, informacija prikupljenih u svakodnevnoj suradnji dionika, tijekom terenskih obilazaka iz medija, ali i podataka koje su za potrebe njegove izrade dostavile državne institucije i druga javnopravna tijela , socijalni partneri, vjerske zajednice, organizacije civilnog društva i mnogi drugi. Najvažniji je to alat alat za postizanje sustavnih promjena jer uz analizu i ocjenu stanja sadrži i preporuke za uklanjanje nedostataka i nepravilnosti.

Nepovjerenje građana prisutno u svim područjima

Tijekom 2015. godine Ured pučke pravobraniteljice postupao je u ukupno 4655 predmeta , što je 80% više u odnosu na 2012. godinu, 19% u odnosu na 2013. i 13% više u odnosu na 2014. godinu.

Posljednje tri godine priljev novih predmeta veće je za 40 do 60% u odnosu na prethodnu godinu, što se tumači potvrdom uspješnosti mjera približavanja Uredbe građanima. Kao i u prošloj godini, najveći broj postupaka i dalje pristiže za područje pravosuđa , a pretežno se odnosi na nezadovoljstvo sudskim odlukama i dugotrajnost sudskih postupaka.

U Izvješću se ističe kako je nepovjerenje građana i dalje prisutno u gotovo svim područjima povodom kojih se obraćaju, osjećajući nejednakost pred zakonom.

Dugogodišnje loše gospodarsko stanje u zemlji dodatno produbljuje poteškoće s kojima se suočavaju najranjivije skupine društva. Uvođenje zajamčene minimalne naknade nije pokazalo adekvatne rezultate u poboljšanju socijalnog statusa radno nesposobnih te nezaposlenih osoba, kao ni samohranih roditelja ili jednoroditeljskih obitelji.

Velik broj starijih osoba i dalje živi u neprihvatljivim uvjetima, ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe, nemaju adekvatnu skrb i njegu, često su žrtve diskriminacije, a izostavljeni su i iz planova rješavanja problema socijalnog stanovanja. Radnici su u strahu od gubitka posla, nezaposleni ga teško pronalaze, a među pritužbama na diskriminaciju najčešće su upravo one na području rada i zapošljavanja.

Svaka četvrta pritužba na diskriminaciju zbog etničke pripadnosti ili nacionalnog podrijetla

U ruralnim područjima nedovoljno su dostupne javne usluge, što osobito pogađa najranjivije skupine stanovništva i doprinosi njihovoj socijalnoj isključenosti, a upravo njihova dostupnost mora biti jedan od indikatora uspješnosti najavljene reforme javne uprave. Pritužbe branitelja ukazuju kako sustav podrške nije prilagođen njihovim stvarnim potrebama te ga je nužno učiniti efikasnijim. Često navode kako ih društvo tretira kao teret, a prema prikupljenim podacima Ureda pokazuje se porast njihovog broja među beskućnicima, kao i broj mladih te žena.

U blagom je porastu broj pritužbi na diskriminaciju, no još uvijek nedovoljno za zaključak kako su građani bolje informirani o tome što diskriminacija jest i kako se od nje mogu zaštititi. Stoga je i dalje važno provoditi edukacije stručnjaka, provoditelja zakona, predstavnika institucija i udruga kako bi sustav zaštite od diskriminacije bio učinkovitiji.

I dalje su prisutne predrasude, stereotipi i netrpeljivost prema manjinama. Tako je svaka četvrta pritužba na diskriminaciju koju je zaprimio Ured pravobraniteljice bila na osnovu rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla, pri čemu su posebno ugrožene srpska i romska nacionalna manjina.

Potrebno redovito i dosljedno kažnjavanje govora mržnje i zločina iz mržnje

Ovi podaci, uz nedovoljno razvijenu sudsku praksu, primjetno zaoštravanje retorike u javnom prostoru tijekom izborne, 2015. godine i netrpeljivosti izražavane uslijed izbjegličke krize, ukazuju na potrebu redovitog i dosljednijeg korištenja ovlasti koje djelatnicima policijskog i pravosudnog sustava stoje na raspolaganju, u sprječavanju i sankcioniranju govora mržnje i zločina iz mržnje, ističe se u Izvješću.

Također je zabilježen i porast broja pritužbi na diskriminaciju na osnovu dobi, kako starijih, tako i mlađih građana, slijede one na osnovi zdravstvenog stanja, obrazovanja, političkog uvjerenja, a potom i vjere.

Najviše pritužbi na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja

U protekloj godini Ured je postupao u 524 predmeta u vezi s diskriminacijom. Broj novopristiglih diskriminacijskih pritužbi za 8 % je veći nego u 2014. te od 2009. godine, kada je institucija postala središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije u RH, kontinuirano raste.

Građani se i dalje najviše pritužuju na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja, a čak 43,6% svih pritužbi na diskriminaciju odnosi se na ova dva područja. Uprava se s 26 pritužbi ili 9,1% nalazi na trećem mjestu, a potom slijede područja javnog informiranja i medija te pristupa dobrima i uslugama.

Rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo navode se u gotovo četvrtini pritužbi. Često se navodi i dobna diskriminacija (9,9%), diskriminacija na temelju zdravstvenog stanja (8,1%), obrazovanja (7,4%), političkog ili drugog uvjerenja (5,6%) i vjere (4,2%), dok je diskriminacija na temelju ostalih osnova rjeđe prituživana. Velik broj građana i ove je godine ukazivao na višestruku diskriminaciju.

U čak 45 pritužbi ili 15,9% kao razlog nejednakog postupanja navodi se više osnova, među kojima je ponovno najčešća rasa, etnička pripadnost ili boja kože, a slijede dob, obrazovanje, vjera i spol.

Najviše pritužbi zaprimio Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

U skladu s obvezama koje proizlaze iz Zakona o suzbijanju diskriminacije (ZSD) posebni pravobranitelji također vode evidencije o slučajevima diskriminacije iz njihove nadležnosti te ih, radi cjelovitog prikaza, dostavljaju pučkom pravobranitelju.

Najviše pritužbi u kojima je postupano po ZSD-u po spolu pritužitelja u 2015. godini zaprimio je Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, ukupno njih 404, od kojih su 242 pritužbe uložile žene, a 109 muškarci. Slijedi Ured pučke pravobraniteljice koja je primila ukupno 291 pritužbu, najviše od strane muškaraca, njih 115, dok su žene uložile 79 pritužbi.

Pritužbe u kojima je postupano po ZSD-u po osnovama diskriminacije u 2015. također je u najvećem broju zaprimio Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, njih 404, od kojih najviše onih po osnovi spolne diskriminacije, ukupno 364 pritužbe, te po osnovi spolne orijentacije, njih 18. Ukupno 284 pritužbe stiglo je na Ured pučke pravobraniteljice, najviše, njih 68, po osnovi rase, etničke pripadnost ili boje kože, te nacionalnog podrijetla.

Zločini iz mržnje – najčešći motiv nacionalna ili vjerska pripadnost

Prema podacima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, odnosno DORH-a i Ministarstva pravosuđa, tijekom godine 47 postupaka zbog zločina iz mržnje bilo je u različitim stadijima kaznenog postupka, od čega se 31 odnosio na događaje iz 2015. godine.

U 12 slučajeva radilo se o kaznenom djelu prijetnje, u deset o javnom poticanju na nasilje i mržnju (govor mržnje) , sedam je slučajeva oštećenja tuđe stvari, dvije tjelesne ozljede, a jedan je postupak zbog kaznenog djela povrede mira pokojnika. Doneseno je osam presuda, a sedam je optužnica odbačeno. Motiv počinjenja u najvećem je broju bila mržnja zbog nacionalne odnosno vjerske pripadnosti i to u 22 slučaja, zatim spolnog opredjeljenja u pet, za tri događaja nema podataka, a u jednom se radilo o mržnji temeljem rase ili boje kože.

Na poteškoće s kojima se susreću Srbi u RH ukazuje i pregled slučajeva etnički motiviranog nasilja, prijetnji i govora mržnje protiv Srba u Hrvatskoj u 2015. godini, koji je, kao i prethodne dvije godine, objavilo Srpsko narodno vijeće. U njemu je zabilježeno 189 takvih slučajeva, što je značajan porast u odnosu na prethodnu godinu, kada ih je zabilježeno 82.

Međutim, to se može pripisati i novoj metodologiji praćenja incidenata jer je, za razliku od prijašnjih pregleda, tijekom prikupljanja podataka za 2015. veća pažnja posvećena praćenju medija, piše u Izvješću.

Zabrinjavajući trend porasta netrpeljivosti i mržnje prema Srbima u Hrvatskoj

Ipak ističu kako podatke organizacija civilnog društva nikako ne treba zanemarivati, jer se neki incidenti prijavljuju samo njima, dok se zbog nepovjerenja i straha od dodatne viktimizacije ne prijavljuju i nadležnim institucijama.

No, trend je svakako zabrinjavajući, osobito što je zabilježen i porast broja slučajeva prijetnji i fizičkog nasilja nad Srbima, navodi se u Izvješću pučke pravobraniteljice. Fizičko nasilje i dalje je prisutnije na područjima posebne državne skrbi, odnosno ratom pogođenim dijelovima, na kojem živi najveći broj Srba povratnika.

Ured je tijekom 2015. zaprimio nekoliko pritužbi vezanih uz neprimjereno postupanje policije prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, u kojima se upravo njihovo nacionalno podrijetlo isticalo kao povod neprimjerenim postupcima ili izostanku pravodobnog postupanja. Iako Ured pučke pravobraniteljice nije utvrdio da je došlo do diskriminacije, u Izvješću se navodi kako je u takvim okolnostima potrebno primijeniti osobitu pažnju na etničke aspekte događaja te žrtve.

Antimanjinska atmosfera nagnala je i zastupnike nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru te Savjet za nacionalne manjine da u svibnju objave Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, u kojoj je, između ostalog, navedeno kako su pripadnici nacionalnih manjina u RH ponovno suočeni s eskalacijom etnocentrizma i netolerancije.

Nesankcioniranje djela motiviranih mržnjom potiču novo nasilje

Neovisno o izvoru podataka, uočava se netolerancija i mržnja prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, koja se manifestira prijetnjama, govorom mržnje i uništenjem imovine. Ona se može povezati s društveno-političkim procesima te problemima u ostvarivanju prava nacionalnih manjina u 2015. godini.

Još je uvijek nedostatno prepoznavanje mržnje kao motiva počinjenja djela, a poteškoće se pojavljuju i pri kvalifikaciji djela od strane tijela progona. Nedostatni su i pravni standardi koji bi razjasnili je li motiv počinjenja djela isključivo mržnja ili je dovoljna i predrasuda te kako tretirati mržnju kada je ona jedan od motiva počinjenja djela.

Propusti da se zločini iz mržnje, ali i druga kažnjiva djela povezana s diskriminacijom, prepoznaju, progone, sankcioniraju, ali i javno osude, pridonose općoj atmosferi netolerancije i strahu građana manjinskih pripadnosti, a mogu poticajno djelovati na novo nasilje pa i inicirati odmazdu, upozorava se u Izvješću pučke pravobraniteljice.

Prema podacima Global Age Watcha, Hrvatska je po kvaliteti života osoba starije životne dobi na 61. od ukupno 96 rangiranih mjesta. To govori da je nužno učiniti dodatne napore kako bi se osobama starije životne dobi osigurao ravnopravan položaj u zajednici kroz pristup tržištu rada, prilagodbu zdravstvene zaštite, cjeloživotno obrazovanje, organiziranu institucionalnu, izvaninstitucionalnu i neformalnu skrb, prilagodbu prometne infrastrukture i dostupnost javnog prometa, socijalnu uključenost i univerzalni dizajn proizvoda i usluga.

Zbog loše gospodarske situacije posebno ugrožene osobe starije dobi

Iako ekonomska kriza, nezaposlenost i rastuće siromaštvo negativno utječu na sve društvene skupine, osobe starije dobi posebno su ugrožene. Često isključene i prepuštene same sebi, lake su mete prevara i ekonomskog iskorištavanja. Oko 550.000 umirovljenika prima mirovinu u iznosu manjem od 2000 kuna, od čega njih 92.000 prima manje od 500 kuna, 91.000 ima prihode do 1000 kuna, dok 135.000 primaju mirovinu u iznosu od 1000 do 1500 kuna.

Nažalost, postoje i slučajevi kada je taj prihod jedini u obitelji, pa se koristi za zadovoljavanje potreba drugih članova obitelji. Zabilježeni su i slučajevi kada su obitelji osobu smještenu u dom za starije i nemoćne samo zbog mirovine, bez njenog pristanka, povukle iz ustanove te ju vratile u obitelj zbog jedinog izvora prihoda. Egzistencijalno ugrožene i osiromašene osobe starije dobi prisiljene su pristajati i na nepovoljne aranžmane, primjerice sklapanje ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju.

Stoga je Ured pučke pravobraniteljice izdao i niz preporuka – Ministarstvu socijalne politike i mladih, da u suradnji sa županijama i Gradom Zagrebom uloži dodatne napore kako bi se liste čekanja za prijam korisnika u decentralizirane i državne domove za stare i nemoćne formirale na transparentan način.

Ministarstvo socijalnih politika i mladih, da u suradnji sa županijama i Gradom Zagrebom propiše što ulazi u osnovnu uslugu, a što uz nadoplatu za dodatnu uslugu u državnim i decentraliziranim domovima za starije i nemoćne osobe, uz određivanje načina izračuna cijena; Ministarstvu zdravlja i Ministarstvu socijalnih politika i mladih, da normativno regulira mehanizme podrške i pomoći članovima obitelji u okviru sustava neformalnih briga o starima i nemoćnima ; Gradu Zagrebu, da iz Odluke o stipendijama Grada Zagreba uklonjeni neopravdane dobne kriterije za dodjelu učeničkih, studentskih ili stipendija polaznika doktorskog studija.

Autor / ica G.Kiš

Objavljeno: 1. travnja 2016.

 

Romska nacionalna manjina-Izvješće pučke pravobraniteljice za 2015. godinu

Tijekom 2015. osobitu pozornost obratili smo uvjetima stanovanja i života Roma te smo s predstavnicima ULJPPNM-aobišli 20-ak romskih naselja u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Varaždinskoj županiji.

Većina njih su izdvojena, odnosno getoizirana romska naselja, što doprinosi

održavanju društvene distance od neromskog stanovništva, koje živi u tek nekoliko posjećenih romskih zajednica. Romi koji stanuju u „mješovitim“ naseljima bolje su integrirani u sveukupni život šire zajednice od stanovnika izdvojenih, isključivo romskih naselja. Pri izradi budućih planova prostornog uređenja trebalo bi planirati izgradnju naselja namijenjenih socijalno ugroženim obiteljima/osobama općenito, a izbjegavati poticanje izgradnje prostorno izoliranih, isključivo romskih zajednica. Primjerice, u Delnicama je proteklih godina romsko naselje izmješteno s jedne izolirane lokacije na drugu, još izdvojeniju od ostalih stanovnika te je time propuštena

prilika za prostornu integraciju romskih obitelji, čime bi se potakla i svekolika društvena integracija.

U nekim je naseljima proteklih godina postignut vidljiv napredak u razvoju infrastrukture –uglavnom izgradnjom ili asfaltiranjem cesta te izgradnjom vodovodne mreže i javne rasvjete.

No, u mjestima u kojima postoji komunalno-infrastrukturna mreža, mogućnost (legalnih) priključaka ovisi o pravnom statusu stambenih objekata, ali i o mogućnosti plaćanja troškova priključaka. Među romskim zajednicama različita je situacija u pogledu imovinsko-pravnih odnosa, odnosno prava vlasništva nad stambenim objektima, mogućnosti njihove legalizacije te stoga i priključenja na infrastrukturne objekte, ako naravno postoje.

U nekim naseljima stambeni objekti ne zadovoljavaju nikakve građevinske standarde i/ili minimalne standarde za stanovanje, ne postoje uređene ceste ili staze, vodovodne ili kanalizacijske mreže, osim zajedničke pumpe s koje se vodom opskrbljuju svi stanovnici, primjerice „U rupi“ u Belom Manastiru te Sv. Đurđu u Varaždinskoj županiji. S druge strane, u

„Barakama“ u Dardi izgrađena je komunalna infrastruktura i pribavljen (dio) građevinskih dozvola za izgradnju novih stambenih objekata koji bi zamijenili postojeće trošne i neadekvatne,a u integriranim naseljima izgrađena je komunalna infrastruktura pa je (eventualno) potrebno riješiti imovinskopravne odnose za pojedine objekte, legalizirati ih i/ili zamijeniti pokoji objekt neadekvatan za stanovanje novim.

Rješavanje brojnih problema u velikoj mjeri ovisi i o (većoj) aktivnosti lokalnih i područnih (regionalnih) vlasti te njihovoj koordinaciji sa središnjim tijelima, a na jedinicama lokalne samouprave je da stvore nužne prostornoplanske pretpostavke za legalizaciju bespravno  izgrađenih objekata te uređenje i opremanje lokacija na kojima se nalaze romska naselja.

Osim uvjeta stanovanja, stanovnici ovih naselja susreću se i s brojnim drugim problemima, kao što su (ne)ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, odnosno statusnih prava. Rome koji su stranci s odobrenim privremenim ili stalnim boravkom, pa čak i one koji imaju državljanstvo RH,

pogađaju i teškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite, budući da mjesečni iznos koji su dužni plaćati za obvezno zdravstveno osiguranje od 400,00 kuna po osobi jednostavno ne mogu podmiriti.

Osim Roma u pravnom položaju stranaca, iako se često radi o osobama koje su rođene u Hrvatskoj i nikad je nisu napuštale, ali nikada prije nisu regulirale svoj status, postoje i „nevidljivi Romi“, koji su rođeni na području RH, no kod kuće, i nikada nisu bili prijavljeni u nadležni matični ured. Postupci njihova naknadnog upisa su vrlo složeni stoga što ne posjeduju medicinske dokaze o svojem rođenju. Ovo je osobito složeno pitanje kada njihovi roditelji više nisu živi te ne mogu potvrditi rođenje, a nadležno tijelo ne uzima kao relevantne izjave svjedoka, već zahtijeva provođenje skupe DNA analize. Troškove tog postupka ne podmiruje nadležno ministarstvo, a same stranke, redom Romi u izuzetno teškim životnim prilikama, to nisu u

mogućnosti te su i dalje ostaju „pravno nevidljivi“, odnosno nejasnog pravnog statusa. To za sobom povlači mnoge nepovoljne posljedice, od

nemogućnosti ostvarivanja prava u sustavu socijalne skrbi do nemogućnosti zapošljavanja. Stoga je potrebno iznaći alternativne načine

utvrđivanja identiteta pravno „nevidljivih“ osoba ili osigurati sredstva za provođenje DNA analize.

Romi kao zajednica izloženi su i nepovoljnim utjecajima primjene propisa o socijalnoj skrbi. Sudjelovanje djece romske nacionalne manjine u predškolskom i školskom obrazovanju otežano je uslijed raznih socijalno

-ekonomskih prepreka, uključujući i teško dostupan javni prijevoz iz udaljenih romskih naselja.

Zakon o socijalnoj skrbi, koji priječi korisnike zajamčene minimalne naknade da imaju odnosno koriste tuđe vozilo, znatno otežava položaj najugroženijih siromašnih skupina stanovništva, osobito obitelji s više djece,

što je bitna značajka romskih obitelji, te proizvode i mogući diskriminatoran učinak, na što smo skrenuli pažnju MSPM-u

. Naime, tijekom 2015. policijski službenici zaustavljali su Rome, vozače motornih vozila,u Međimurskoj, Sisačko-moslavačkoj te Osječko-baranjskoj županiji i dostavljali podatke o tome nadležnim centrima za socijalnu skrb, koji im zbog posjedovanjavozila ukidaju naknade iz socijalne skrbi, ostavljajući nerijetko cijele obitelji bez ikakvog prihoda.

Nepovezanost i raspršenost mjera društvenog uključivanja Roma vidljiva je u rezultatima alternativnog praćenja provođenja nacionalne strategije za uključivanje Roma, koji prikazuju problem završnosti osnovnoškolskog obrazovanja, jer veliki broj romske djece napušta osnovnu školu, dok segregirani razredni odjeli još uvijek postoje u školama koje se nalaze u blizini romskih naselja te ih pohađa veći broj romske djece.

Alternativno praćenje pokazuje i da je najviše provođena mjera programa javnih radova, dok se druge mjere poticanja zapošljavanja ili samo

zapošljavanja pripadnika/ca romske zajednice koriste u maloj mjeri. Primjerice, mjera sufinanciranja zapošljavanja Roma predviđena za područje pet županija nije uopće korištena u Brodsko-posavskoj županiji, dok je u ostalim županijama zaposleno između jedne i tri osobe.

Pravo na djelomično pokrivanje troškova samozapošljavanja koristilo je u cijeloj RH 18 Roma.

Mjere za integraciju Roma institucije provode samostalno i na vlastitu inicijativu, a tijela na istim ili različitim razinama vlasti često nisu međusobno upoznata s aktivnostima koje se provode.

Uključenost lokalnih i područnih (regionalnih) vlasti u provođenje Nacionalne strategije ostala je neujednačena i na niskoj razini.

Mogući djelomičan razlog za to leži u nedostatku učinkovitog i provedivog sustava prikupljanja podataka o provedbi mjera i učinaka Nacionalne strategije, osobito na razini posebnih ciljeva.

Stoga je nužno u buduće akcijske planove uključiti pokazatelje s polaznim vrijednostima, koji će omogućiti praćenje primjena mjera, a ne samo njihovih krajnjih rezultata. Također, nužno je zadužiti nadležna tijela da relevantne pokazatelje prate kontinuirano i osiguraju njihovu dostupnost.