Sanja Kovačević                                 14. rujna 2023.

Osim zakonskih izmjena predviđen je i niz pratećih mjera, a predviđa se i veća podrška žrtvama u prekršajnom postupku. Značajan pomak svakako predstavlja i uvođenje specijalizacija sudaca/kinja za rad na predmetima nasilja u obitelji.

Jučer, 13. rujna održan je sastanak u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu povodom predstavljanja mjera za suzbijanje nasilja nad ženama i zaštitu prava djece s premijerom Andrejem Plenkovićem, predstavnicima nadležnih ministarstava, Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, predstavnicama Autonomne ženske kuće Zagreb, Centra za žene žrtve rata ROSA, Inicijative #Spasime,

SOS Rijeka, B.a.b.e, Domine iz Splita, Udruge za podršku žrtvama i svjedocima, predstavnicom zaklade Solidarna i predstavnicom Caritasa.

Plenković u razgovoru s predstavnicama ženskih organizacija (Foto: Vlada.hr)

Premijer je naglasio da će izmjene i dopune paketa zakona iz područja kaznenog i obiteljskog prava do kraja sljedećeg tjedna biti puštene u javnu proceduru. Izmjene i dopune se odnose na Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Obiteljski zakon i Zakon o sudovima. Uvodi se novo kazneno djelo pod nazivom „teško ubojstvo ženske osobe“ i propisuje se nezastarijevanje kaznenog progona i izvršavanja kazne zatvora, predviđene su veće kazne za silovanje, povećava se kazna za teško kazneno djelo protiv spolne slobode, ukida se zastara kaznenog progona za seksualno zlostavljanje djeteta, a seksualno uznemiravanje i nametljivo ponašanje postaje isključivo kazneno djelo. Također se proširuju okolnosti koje su od utjecaja na visinu izrečene kazne i mogućnost određivanja zaštitnog nadzora po punom izvršenju za kaznena djela protiv braka, obitelji i djece. Uvodi se i pravo na žalbu protiv mjera opreza i prilikom izricanja mjera sud mora uzeti u obzir očitovanje žene o procjeni opasnosti, a u slučaju kršenja mjera opreza sud je dužan u roku od 24 sata donijeti rješenje o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom. Policija može uhititi okrivljenika kada postoji osnovana sumnja da je prekršio mjeru opreza ili kada žrtva prijavi da se krši mjera, a kod izricanja mjere opreza i zabrane približavanja sud će morati i izreći minimalno 50 metara udaljenosti (na što postoji prigovor i zahtijeva se 100 metara).

Također se navode brojne izmjene u Zakonu o sudovima prema kojima će pravosudni sustav morati postupati (primjerice obaveza suda da putem policije obavijesti ženu o ukidanju istražnog zatvora, obavezno ispitivanje bliskih osoba na dokaznom ročištu, uzimanje u obzir rizičnih faktora za eventualno ponavljanje nasilja i očitovanja žene o opasnosti za njenu sigurnost, kao i pravo žalbe na odluku suda, obaveza ispitivanja žrtve seksualnog nasilja i nasilja putem audio video linka i obvezna anonimizacija svih podataka na temelju kojih se može otkriti identitet svih žrtava).

Osim zakonskih izmjena predviđen je i niz pratećih mjera, a predviđa se i veća podrška žrtvama u prekršajnom postupku (usklađuje se sa pravima žrtava u kaznenom postupku). Značajan pomak svakako predstavlja i uvođenje specijalizacija sudaca/kinja za rad na predmetima nasilja u obitelji i u tim postupcima će moći suditi samo oni suci koji će prolaziti kontinuiranu edukaciju/stručnu izobrazbu.

Cijeli niz izmjena Obiteljskog zakona ima za cilj usklađivanje sa Istanbulskom konvencijom, a posebno u domeni brakorazvodnih parnica i odlučivanja o skrbi djeteta. Vezano uz odbacivanje koncepta “otuđenja djeteta”, resorni ministar Marin Piletić je uputio pojašnjenje i zabranu socijalnim zavodima, a sudove informirao o preporukama GREVIO-a i Posebne izvjestiteljice Reem Alsalem o štetnosti navedenog pseudoznanstvenog koncepta na prava i interes žena i djece žrtava nasilja.

Predstavnice ženskih organizacija su pozdravile predložene mjere i istaknule da se radi o zahtjevima koje su upućivale dugi niz godina, a također su izrazile zabrinutost za njihovu provedbu odnosno primjenu u praksi.

Predstavnica Centra za žene žrtve rata ROSA Nikolina Zec je skrenula pozornost na praznine koje postoje vezano za druge forme muškog nasilja prema ženama koje su i nadalje neprepoznate. Navela je kako je suštinska kritika GREVIO-izvještaja RH upravo reduciranje nasilja prema ženama na nasilje u obitelji i kako je neophodna sveobuhvatna strategija koja prepoznaje i obuhvaća sve oblike nasilja prema ženama poput takozvanih prisilnih brakova i ostalih eufemizama poput dječjih brakova, ranih brakova i sl. što u praksi znači trgovanje ženama i djevojčicama u svrhu seksualnog iskorištavanja. “Sutra će na tu temu odlučivati i Europski parlament i nadam se podršci preživjelima i promjeni dosadašnje prakse po tom pitanju koja je i u Hrvatskoj loša. Hrvatska je donošenjem Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u ratu postala primjer dobre prakse ostalim državama, uključujući i one koje preuzimaju taj zakon u situacijama rata što pokazuje da imamo kapaciteta za autonomnu promjenu postojećih politika i na ovom području neovisno o regionalnim mehanizmima i da se nada će do takvih promjena i doći. Područje nasilja prema ženama obuhvaća više resornih ministarstva koji su međusobno nepovezani u radu kada je riječ o temi nasilja prema ženama te sam osobno očekivala i predstavnike drugih ministarstva na današnjem sastanku”, istakla je Zec.

Ana Pecotić

Ana Pecotić: Koncept “otuđenja od roditelja” bit će zabranjen

Sjednicu i značaj ovog iskoraka Vlade komentirala je za H-Alter Ana Pecotić iz inicijative #Spasime: “Ovo je prvi put otkako postoji naša inicijativa da smo vidjele konkretne promjene koje je Vlada predložila i koje su zaista velike, zadiru u više područja i nisu samo zakonodavne prirode i govore nam da postoji stvarna politička volja. Jer kad se govori o nasilju svi ga osuđuju, no kada dođe do toga da se nešto konkretno napravi, stvari počinju zapinjati zato što je sustav toliko duboko kontaminiran i problemi su međusobno povezani. Premijer je na početku naglasio da je Vlada napravila već dosta stvari u suzbijanju nasilja nad ženama, no to su, pokazalo se, sve bile kozmetičke promjene.

Na sjednici je premijer govorio direktno o ‘nasilju nad ženama’, što naglašavam jer se do sada izbjegavala ta konstrukcija i uvijek se govorilo o nasilju u obitelji, što je također jako važno. Tome su naravno doprinijela izvješća više međunarodnih tijela i rad nevladinog sektora, a izvještaj GREVIO-a je pokazao da je situacija u Hrvatskoj poražavajuća, da je implementacija Istanbulske konvencije po mojoj slobodnoj procjeni na dva posto. Svaka od predloženih promjena je značajna, s obzirom da se tiču različitih područja i vidi se da se tu ozbiljno promišljalo. Jedna od značajnih promjena je svakako to da je korištenje pseudoznanstvenoh koncepta ‘otuđenja od roditelja’ doslovno zabranjeno.

Ne treba stati na tome, neće se time sve riješiti. Pojam ‘otuđenja od roditelja’ ima svoje inačice u vidu manipulacije, nesuradljivosti, proglašavanja majki koje prijave nasilje nekompetentnim roditeljima. Stanje je takvo da je sustav u praksi na strani nasilnika, zapravo u velikoj mjeri radi nesvjesno protiv žrtve, tako da je ovo zapravo tek početak. Jedan od bitnih pomaka je i osnivanje alimentacijskog fonda za žene, jer je alimentacija veliki problem i budući da roditelji, najčešće očevi ne plaćaju alimentaciju, stoga je veliki pomak što će država na sebe preuzeti uzdržavanje djece u takvim slučajevima. Jedna od stvari na kojima država jako kiksa je implementacija članka 31 Istanbulske konvencije, s kojim je naš Obiteljski zakon praktički u koliziji, a koji zahtijeva da se obiteljsko nasilje uzima u obzir kod određivanja roditeljske skrbi. Sve predložene mjere su zaista važne i evidentno je da će se sada nešto promijeniti, premda će biti jako puno otpora jer je u sustavu puno partikularnih pa i osobnih interesa. No vladajući imaju mehanizme da se ozbiljno krene s promjenama ako to stvarno žele, a nama se čini da je tako”.

Povijest romskog stanovništva od njihovih migracija s Indijskog potkontinenta do europskih država bila je većinom obilježena razdobljima progona što je dovodilo i do njihovih (nerijetkih) stradanja. Romske migracije bile su usmjerene i na hrvatska područja koja naseljavaju od druge polovine 14. st., a njihov suživot s neromskim stanovništvom bio je slično konfliktan kao i u drugim europskim zemljama. Jedan od vrhunaca progona romskog stanovništva u mnogim europskim zemljama dogodio se za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Posljedica takvog progona bilo je stradanje nekoliko stotina tisuća Roma diljem Europe.

Jedan od izvora koji se koristio jesu svjedočanstva Roma i neroma o odnosu prema njima u navedenom logoru, a koja su većinom zabilježena nakon rata.

Početkom Drugoga svjetskog rata u nacistički model prema Romima uvrštene su mjere poput deportacije Roma u koncentracijske logore, gdje su bili mučeni, korišteni kao radna snaga i ubijani što je dovelo do njihova masovnog stradanja.

Rezultat takve politike bio je genocid nad Romima koji sami Romi nazivaju porajmos („komadanje“, „fragmentacije“, „uništenje“) ili sve češće samudaripen (hrv. potpuno uništenje/ubijanje), pojmovima sličnim pojmu holokausta.1

RASNI ZAKONI

Profašistički ustaški pokret predvođen Antom Pavelićem instaliran je na vlast početkom travnja 1941. uz pomoć i podršku sila u državi koju je nazvao Nezavisna Država Hrvatska.

Ustašku vlast karakterizirao je diktatorsko-autoritaran režim koji je provodio rasističku nasilno-represivnu politiku prema manjinskom stanovništvu, posebice prema srpskom, židovskom i romskom stanovništvu. Ustaški pokret je ubrzo po dolasku na vlast preuzeo nacistički anticiganski model, koji je ponajprije bio vidljiv usvajanjem rasnih zakona: 30. travnja 1941. vlasti su donijele Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti i Zakonsku odredbu o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda.

Istoga dana donesena je Zakonska odredba o državljanstvu kojom je državljanstvo definirano pripadnošću arijevskom porijeklu stanovnika. Tim zakonima Romi su kao dio nearijevskog stanovništva ostali bez zaštite države i svojih građanskih prava. Osim toga, u navedenim zakonima primjetan je utjecaj Nürnberških zakona, posebice u definiranju arijevskog porijekla.

Romi su bili zatočeni i sustavno ubijani u logorima nacističke Njemačke, kao i u logorima zemalja nacističkih saveznika. U znak sjećanja na jedan od najstrašnijih genocida, diljem Europe na današnji se dan 2. 08., održavaju se komemoracije, a obilježavanje tog datuma podržalo je i Vijeće Europe. Na ovaj datum, 2. kolovoza 1944. godine, ubijeno je preostalih 2897  Roma  u koncentracijskom logoru Auschwitz.

Središnje obilježavanje u Hrvatskoj održava se na romskom groblju Uštica u Spomen području Jasenovac.

Prema podacima koje posjeduje Memorijalni centar u Jasenovcu, u tom logora nastradalo je  16.173 Roma ubijenih u Jasenovcu, od kojih je 5688 muškaraca, 4877 žena i 5608 djece , a najveći broj Roma je ubijen u ljeto 1942. godine. Iz podataka s popisa stanovništva nakon 1945. godine.

Najveća masovna hapšenja i pokolji dogodili su se sredinom 1942. godine, a nakon što su ustaške vlasti 19. svibnja donijele odluku o deportaciji Roma u Jasenovac. Popis romskih žrtava u Jasenovcu i drugim stratištima tog vremena nikad neće biti konačan jer se Rome po dolasku u sabirne centre nije poimence popisivalo već su se brojali vagoni Roma dovezeni na stratište. Tako npr., prema arhivi logora Jasenovac 5. lipnja 1942. godine u Jasenovac iz Županje je dovedena željeznička kompozicija s 83 vagona koja su bila prepuna slavonskih i srijemskih Roma.

Selo Uštica u kojem se održava komemoracija bilo je svojevrsno predvorje koncentracijskog logora Jasenovac, a kojem su prije Drugog svjetskog rata živjeli Srbi, a u njega su se dovozili deportirani Romi. Mnogi su već tamo likvidirani. Na mjestu stradanja danas je 21 grobnica što je rijetkost za stradanja Roma u Drugom svjetskom ratu.

Na obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, sudjeluju predstavnici Roma iz Hrvatske i susjednih zemalja, najviših državnih institucija, veleposlanstava, vjerskih zajednica, romskih nevladinih organizacija, organizacija za ljudska prava, udruga antifašista te jedinica lokalne i područne samouprave.

Ramiza Memedi