Prošlu srijedu, 2. listopada, obilježena je 150. godišnjica rođenja Mahatme Gandhija, čuvenog, indijskog “oca nacije”. Za života je bio pravnik, političar, društveni aktivist i pisac te vođa nacionalnog pokreta protiv britanske vladavine u Indiji, poznatom po privrženosti principu nenasilne borbe.
Njegov rođendan u Indiji je proglašen nacionalnim praznikom koji se obilježava molitvom za mir, ceremonijama i događajima u cijeloj zemlji, a Ujedinjeni narodi proglasili su 2. listopada Međunarodnim danom nenasilja. Povodom 150. obljetnice Gandhijeva rođenja, jučer je na zagrebačkom Bundeku svečano otkrivena njegova statua. Podizanje spomenika u Zagrebu jedna je od brojnih aktivnosti diljem svijeta koje se odvijaju njemu u čast.
Gandhijevu bistu napravio je nagrađivani indijski kipar Ram Vanaji Sutar koji je u 40-ak godina svoje karijere napravio više od pedeset monumentalnih skulptura. Između ostalog, dizajnirao je Kip Jedinstva, smješten u indijskoj pokrajini Gujarat, koji je najviši kip na svijetu s visinom od 182 metra. Gandhijeva statua na Bundeku, u usporedbi s time, visoka je “samo” 2,30 metara. Nalazi se na postamentu u koji je ugravirana Gandhijeva poruka: “Nema puta ka miru, mir je put”. Ovaj spomenik dar je Veleposlanstva Indije u Hrvatskoj, a ono je financiralo i njegovo postavljanje.
Prošlu srijedu ujutro tu su bistu zajednički otkrili veleposlanik Indije u Hrvatskoj Arindam Bagchi, premijer i predsjednik vlade Andrej Plenković te zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Gospodin Bagchi je podsjetio kako je poklanjanje biste obećao indijski predsjednik Rama Natha Kovinda tijekom posjeta Hrvatskoj u ožujku ove godine, što je bio prvi posjet indijskog predsjednika Hrvatskoj uopće. Bagchi je rekao da mu je jako drago što su tako brzo ispunili njegovo obećanje te se zahvalio premijeru Plenkoviću i gradonačelniku Bandiću na dolasku na ovu svečanost.
Gradonačelnik Bandić rekao je kako ovaj kip simbolizira prijateljstvo između Indije i Hrvatske te je, referirajući se na poznatu Gandhijevu izreku – Budi promjena koju u svijetu želiš vidjeti – istaknuo kako Ghandijev život može biti primjer svima nama.
Zadovoljstvo što prisustvuje ovom događaju izrazio je i premijer Plenković. Govorio je o skromnosti i asketizmu Gandhija koji je svojoj zemlji pomogao steći neovisnost te je rekao da će poruka tolerancije i mira ostati simbol prijateljstva između Indije i Hrvatske. Ovom prilikom naveo je i dva Gandhijeva citata: Sila je oružje slabih, a nenasilje oružje jakih te Jedini način da živiš je da pustiš druge da žive. Također je zahvalio indijskom predsjedniku što je posjetio Hrvatsku te gospodinu Bandiću za smještanje kipa na Bundeku.
Postavljanjem ove biste i Zagreb je ovjekovječio uspomenu na Mahatmu Gandhija, velikog indijskog humanista i borca za neovisnost Indije. Kako je istaknuo i gospodin Bagchi, nadajmo se da će ova statua potaknuti i mlade generacije da doznaju nešto više o bezvremenskoj poruci koju je Gandhi poslao svijetu.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
U prostorijama Matice hrvatske (MH) jučer je održan okrugli stol na kojem je predstavljena monografija simboličnog naziva “Planirano i ostvareno: Desetogodišnji rad na međunarodnom pozicioniranju romskog jezika”
Zagreb
Svjetski dan romskog jezika, koji se obilježava 5. studenog/novembra, ove se godine u Hrvatskoj i 16 drugih država obilježava po deseti put uz bogat kulturno-znanstveni program čija je tema “Deset godina njegovanja romskog jezika u Republici Hrvatskoj (2009. – 2019.)”, javlja Anadolu Agency (AA).
Savez Roma u Republici Hrvatskoj “Kali Sara” i ured saborskog zastupnika Veljka Kajtazija s vijećima i predstavnicima romske nacionalne manjine organiziraju središnje obilježavanje Svjetskog dana romskog jezika koje se održava 4. i 5. studenog/novembra u Zagrebu.
U prostorijama Matice hrvatske (MH) jučer je održan okrugli stol na kojem je predstavljena monografija simboličnog naziva “Planirano i ostvareno: Desetogodišnji rad na međunarodnom pozicioniranju romskog jezika”.
Saborski zastupnik Veljko Kajtazi istaknuo je kako su romski jezik i kultura u posljednjih deset godina uspjeli ući u institucije u Republici Hrvatskoj, kao što su Filozofski fakultet u Zagrebu (FFZG), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) i Matica hrvatska (MH).
Naglasio je kako svake godine na obilježavanju romskog jezika sudjeluju brojni romski predstavnici iz više zemalja svijeta.
“U ovih deset godina uspjeli smo napraviti iskorak kada je riječ o očuvanju romskog jezika”, kazao je Kajtazi te naveo kao važnu temu ranijih simpozija upravo standardizaciju i kodifikaciju romskog jezika.
Kajtazi je rekao kako je 2008. izdan “Romsko-hrvatski i hrvatsko-romski rječnik” nakon čega je sljedeće godine održano prvo predavanja na romskom jziku na Filozofskom fakultetu (FF) u Zagrebu gdje je postavljena dvojezična ploča, a potom su, 2010., otvorena dva izborna kolegija na romskom. Na FF-u je otvoren i magistarski studij romistike na kojem se izučavaju jezik, književnost i kultura, dok ostale zemlje nastoje otvoriti studij romologije na kojima se izučava isključivo jezik, istaknuo je Kajtazi.
“Mi smo na ovim područjima više od 700 godina i upravo smo postali vidljivi”, poručo je Kajtazi.
Naglasio je kako romska zajednica ima nekoliko rječnika i gramatika te kako će standardizacija romskog jezika biti moguća kada Romi dobiju svoje institucije.
Kajtazi je izrazio zadovoljstvo da se Svjetski dan romskog jezika obilježava u najmanje 16 država.
Suzana Krčmar, predsjednica Saveza Roma Kali Sara istaknula je kako izgubiti romski jezik znači izgubiti romski narod te dodala kako kultura i obrazovanje u kombinaciji s jezikom znače opstojnost Roma.
Orhan Galjuš, koji je na događaje u Zagrebu doputovao iz Nizozemske, istaknuo je kako je toj zemlji sudbina Roma teška te kako se romski ne govori puno u toj zemlji, osim unutar rosmkih obitelji te kako je romski ponajviše postao prisutan putem romskog radija kojem je vlasnik.
“Rođendan romskog jezika je rođendan romskog naroda, jer za nas je romski jezik naža zemlja”, poručio je Galjuš.
Danas se u Muzeju suvremene umjetnosti održava kazališna predstava “Pantha Rei” u izvedbi romskog teatra Jamayli Berisha iz Prizrena, a potom će uslijediti koncert Imera Traje Brizanija i grupe Amala.
Danas, 5. studenog/novembra održat će se otvorenje “Parka 5. studenog” koji je ime dobio u čast Svjetskog dana romskog jezika. Park će otvoriti zagrebački gradonačelnik Milan Bandić sa zastupnikom Kajtazijem i predsjednicom SRRH “Kali Sara” Suzanom Krčmar.
Središnje obilježavanje Svjetskog dana romskog jezika počinje sutra u Preporodnoj dvorani Narodnog doma Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti uz prisustvo najviših dužnosnika vlasti Republike Hrvatske te svih ostalih uvaženih gostiju.
U studenom 2015. godine Opća skupština UNESCO-a prihvatila je inicijativu Republike Hrvatske te je službeno proglasila 5. studeni kao Svjetski dan romskog jezika.
Uz Svjetski dan Roma (8. travanj/april) i Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom radu/Samudaripena (2. kolovoz/august), Svjetski dan romskog jezika najvažniji je romski nacionalni praznik koji se proteklih godina afirmirao kao prepoznatljiva manifestacija zagrebačkog kulturnog života.
Prošle godine u Hrvatskoj je obilježeno tisuću godina migracije Roma.
Integracija Roma: Obrazovanje prvi korak, zapošljavanje i stambeno zbrinjavanje prioriteti za Rome u BiH
Foto: Udar
Romi su najbrojnija nacionalna manjina kako u Evropi tako i u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini prema trenutnim podacima živi između 35.000 i 40.000 Roma.
Istovremeno, Romi su najugroženija skupina u društvu. Ipak, prema svim relevantnim pokazateljima Romi se nalaze u izuzetno teškom socijalnom i ekonomskom položaju.
UNDP-ovo istraživanje o romima iz 2017. godine pokazuje da je stopa zaposlenosti Roma u Bosni i Hercegovini bila 11 %. Stopa zaposlenosti neromskog stanovištva koje živi u njihovoj blizini je bila 27 %, dok je opšta stopazaposlenosti bila 40 %.
Izvještaj navodi kako 63 posto Roma uključeno u neformalni rad, za razliku od samo 17 % onih koji nisu Romi, a koji žive u njihovoj blizini.
Kako bi ukazali na neophodnu integraciju Roma, njihovo zapošljavanje, stanovanje, obrazovanje, Vijeće za regionalnu saradnju (RCC) danas je predstavilo i Plan o integraciji Roma za 2019-2021. godinu.
„Skoro 520 osoba je prošlo kroz naše programe zapošljavanja i samozapošljavanje, ali to su ograničeni programi i samo njih 20-25 je zadržalo posao“, rekla je pomoćnica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Saliha Đuderija, navodeći da je i cilj današnje konferencije da se uvidi koji su dobri primjeri i prakse na osnovu kojih će se zasnivati pristup.
Saliha Đuderija
Jedan od osnovnih ciljeva je, prema riječima Đuderije, poboljšanje kvalifikacione strukture obrazovanja u kontekstu zagovaranja drugih programa koji bi omogućili da se Romi prekvalifikuju, dokvalifikuju i budu konkurenti za tržište rada.
„Ono što je sigurno bitno za BiH jestte da je BiH napravila akcioni plan 2017-2020. i da je potpisala Deklaraciju o Romima u Poljskoj u okviru procesa integracija BiH i na taj način dala obećanje da će do procesa pridruživanja ponuditi aktivne mjere za poboljšanje socialno-ekonomskog položaja Roma“.
Kao izazov navela je kvalifikacionu i obrazovnu strukturu Roma, koja bi se trebala unaprijeditit kao i pristupiti i drugim vidovima zapošljavanja.
Voditelj tima pri RCC-u u okviru projekta Integracija Roma Orhan Usein navodi kako je romska populacija najčešće zaposlena u neformalnom sektoru i to uglavnom sezonske poslove, uslužne djelatnosti, čišćenje i sakupljanje sekundarnih sirovina.
„Dosadašnji projekti integracije Roma dali su dobre rezultate, jer broj obrazovanih Roma koji pohađa tercijalno obrazovanje je utrostručen i zato smatram da je obrazovanje prvi korak u integraciji“, rekao je Usein.
Orhan Usein
Osim problema sa visokom stopom nezaposlenosti Usein navodi kako se romska populacija suočava i sa problemom stambenog zbrinjavanja.
„Kada je u pitanju stanovanje podaci kažu da je oko 2500 porodica u BiH žive u neformalnim naseljima. U sljedeće tri godine naši prioriteti bit će stanovanje i zapošljavanje“, rekao je Usein.
Predsjedavajući Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH Mujo Fafulić je potvrdio da BiH izdvaja sredstva za stambeno zbrinjavanje i zapošljavanje Roma, ali su ograničena jer nema dovoljno kvalificirane romske populacije, ali postoje i predrasude pri zapošljavanju u privatnom sektoru.
„Odgovorno tvrdim da je Odbor za Rome na konstituirajućoj sjednici dogovorio da je obrazovanje Roma prioritet i da bi tu trebalo uložiti značajnija sredstva za stambeno zbrinjavanje, zapošljavanje, zdravstvo. Obrazovanje je put za romsku zajednicu da bi se integrisala u savremeno društvo i imala istu startnu poziciju kao i svi drugi građani koji žive na području BiH“, naglasio je Fafulić.
Mujo Fafulić
Na današnjoj konferenciji, aključeno je, između ostalog, i to kako je neophodno napraviti dugoročno strateško programiranje kako i na koji način pristupiti zapošljavanju Roma.
Zaključci će biti uključeni u pristupanju novih projekata pomoći koju pruža RCC Projekt za integraciju Roma, finansiran od Evropske unije i Fondacije za otvoreno društvo.
Pravda za djevojčice – povijesni trenutak za pokretanje promjena
(Foto: Petra Domaćinović)
Snažne, borbene i humane poruke odaslane su danas sa Trga kralja Tomislava u Zagrebu na prosvjedu Pravda za djevojčice, u znak podrške svim žrtvama seksualnog nasilja. Više tisuća prosvjednika/ca, malih, velikih, starih i mladih, djevojčica i dječaka, žena i muškaraca okupilo se danas u 10 sati na Trgu i brojnim transparentima iskazalo ogorčenost nad stanjem u državi te glasnim uzvicima podržalo zahtjeve organizatora/ica prosvjeda.
Emotivnost i empatiju pobudilo je čitanje Pisma djevojčici te pojavljivanje djevojčica čija je pjesma o moći mijenjaja svijeta razgalila građanke i građane, koji su svojim velikim odazivom pokazali snagu volje i odlučnost u borbi za bolje sutra.
Uz Zagreb, još 14 je gradova diljem Hrvatske ustalo danas da kaže kako je nekažnjavanje zločina zločin, čime započinje borba protiv sustava kojem je strukturno i institucionalno usađena priroda nasilja nad ženama.
Država i sustav opet su zakazali, a građani/ke su nanovo bili primorani sami/e nešto poduzeti. Traži se pravda za sve djevojčice, djevojke, žene, žrtve nasilja koje je sustav iznevjerio.
Društvo moramo mijenjati, moramo pokazati kako nećemo šutjeti dok god izostaju i ne funkcioniraju prevencije nasilja, dok god se žrtvama ne pruža adekvatna pomoć i zaštita i dok god se nasilnici ne kažnjavaju u skladu sa zločinima koje su počinili, već se provlače sa minimalistički određenim kaznama koje dodatno narušavaju mir i sigurnost svake žrtve. Treba nam više solidarnosti, humanosti i empatije, esencijalna je poruka koju možemo osvijetliti.
Ono što hitno trebamo mijenjati su načini postupanja prema žrtvama, prestati ih dodatno, sustavno traumatizirati i omalovažavati. “Moramo postati društvo podrške i promjene, a ne ostati društvo šutnje” naglasili/e su organizatori/ce. U toj težnji za revolucionarnim promjenama u našem društvu prigodno se uklopio i citat beskompromisne i borbene Rose Luxemburg “bijah, jesam, bit ću” koji je jedna od organizatorica prosvjeda dodatno približila kazavši “bile smo, jesmo, bit ćemo!” te isto tako istaknula kako je vrijeme za buđenje društva i promjene jer ovo nije borba za izolirani slučaj koji već danima potresa našu javnost, već borba za društvo kao slučaj, koji iziskuje promjenu vrijednosti. Naša stvarnost zahtijeva od svih nas da se ne pitamo kako im je “ona” dala povod nego kako joj možemo pomoći.
Jedan od organizatora prosvjeda poručio je i kako u našem društvu definicija frajera ne prolazi, usadili su nam krivo tumačenje kako muškarci koji plaču ne mogu biti frajeri zato takvi frajeri nikada neće biti muškarci kakve ovo društvo zahtijeva. Istaknuo je kako je previše frajera oko nas i samoprozvanih heroja, a našem društvu treba čovjek. Naglasak je na odbacivanju mizoginije koja nas je okovala te rješavanju trenutno najvećeg problema u našem društvu.
Svaka djevojčica, djevojka, žena, danas se pitala “što da sam to bila ja?”. Naučile smo obrazac kako je nasilje s kojem se svaka od nas susrela u nekom periodu svog života normalna stvar, a nasilnike nismo naučili boljem ponašanju, društvo ih nije naučilo.
Razumljivo je da takvo stanje društva izaziva osjećaj nemoći i očaja kod sve većeg broja ljudi. Neodgovornost u postupanju institucija potaknula je građanke i građane na revolt i promišljanje o nužnim, drastičnim promjenama ka ljudskosti i ravnopravnosti u društvu. Definicije muškarca i žene nisu ravnopravne, to moramo osvijestiti kako bi krenuli/e ka izgradnji pravednijeg i sigurnijeg društva za sve djevojčice. Uspjeh svih nas bio je biti danas na Trgu kralja Tomislava te pokazati kako rodnom nasilju treba konačno stati na kraj.
Današnji prosvjed tek je početak ka sigurnijem društvu. “Feministkinje su izborile sva prava koja imamo i prava koja danas trebamo braniti” rečenica je koju ne smijemo zaboraviti, ni danas, ni sutra, nikada.
Godinu dana sedam je mladića iz okolice Zadra više puta silovalo maloljetnu djevojku. Kad je taj pakao počeo djevojka je imala svega 15 godina. Mladići su jedva punoljetni, a neki i maloljetni. Djevojka je silovana najmanje šest puta, uglavnom grupno. Silovanja su snimana i slikana mobitelom. Te su snimke i slike postojale na uređajima barem sedam osoba. Godinu dana njima su ucjenjivali djevojku prijeteći joj da će snimke i fotografije prikazati javno – njenoj obitelji, prijateljima, poznanicima. Kako bi dodatno osigurali njenu šutnju, uz silovanje, upotrijebili su i šake. Bivši dečko ju je pretukao.
Godinu dana nitko nije primijetio da se nešto događa s djevojkom. Nitko nije prijavio silovanja. Godinu dana postojale su pornografske snimke i fotografije maloljetnice. Mladići su se zabavljali. Godinu dana djevojka je živjela u paklu.
Nakon godinu dana policija je prijavila sedmoricu mladića (dvojicu 19-godišnjaka, tri 18-godišnjaka i dvojicu 17-godišnjaka). Ispitano je tek njih pet. Nakon godinu dana i nekoliko dokaznih materijala oni su pušteni da se brane sa slobode.
Da se izrazim u floskulama: ‘prema neslužbenim informacijama, sudac istrage Ivan Marković nije našao razloge zašto bi ih zadržao u istražnom zatvoru’. Ipak, odredio je zabranu prilaska djevojci i zabranu komunikacije. Za to mu, bit će, trebamo zapljeskati.
Navodno su roditelji i obitelj mladića komentirali da je djevojka svojim ponašanjem mladiće provocirala. Navodno se radi o mladićima koji su poznati po delinkventnom ponašanju. Navodno su iz ‘dobrih obitelji’ i navodno imaju ‘dobre odvjetnike’. Sve su to navodi lokalnih portala i društvenih mreža.
Na kraju svega, uopće nije bitno jesu li ti navodi točni.
Čitajući članke o ovim silovanjima (ovo nije jedan slučaj, već se radi o množini) zaprepašteni/e smo, ljuti/e smo, ne možemo vjerovati. Zašto smo šokirani/e? Ovo su samo posljedice; načina ophođenja prema djevojkama i ženama u našem društvu, odgoja mladića, pravosudnog sustava u kojem se možeš izvući ‘gotovo sa svime’. I naposljetku – posljedica nedostatka odgovornosti za vlastita djela. Od ostavljanja komentara na društvenim mrežama, preko izravnog vrijeđanja pa sve do fizičkog zlostavljanja/pokušaja ubojstva/ubojstva – preuzimanje odgovornosti za vlastita djela ne postoji na listi vrijednosti našeg društva.
Sve dok će komentari na ovakve strahote optuživati djevojke i žene da hodaju u prekratkim suknjama, dok će se opravdavati činovi mladića, neovisno o tome ‘jesu li premladi da shvate posljedice svojih djela’ – uopće nije bitno iz kakvih oni obitelji dolaze, imaju li odvjetnike i jesu li znali što rade.
I nakon svega još uvijek se optužbe žena spram muškaraca, posebice za silovanja, pišu pod ‘navodno je silovana’. Još uvijek moralne vertikale traže nešto sumnjivo u pričama silovanih žena, traže način kako su one to isprovocirale, opravdavaju mladiće u maniri ‘dečki su dečki’.
Što nakon toga preostaje žrtvi? Da iznova i iznova dokazuje istinitost svoje priče. I da svaki dan biva izložena stigmi društva čim napusti prag svog doma. A ponekad i u samom domu.
Zato ne bi trebali/e biti iznenađeni/e, šokirani/e ili zaprepašteni/e. Trebamo se suočiti s neuspjehom. Čitavog društva i preuzeti odgovornost za mase ubijenih, silovanih i/ili zlostavljanih žena u čiju zaštitu nismo ustali/e.
Tek kad shvatimo da se ovi slučajevi mogu prevenirati, možda ostvarimo neki napredak. Možda i naučimo dječake i muškarce da silovanje nije zabava i da postoje drugi načini ‘dokazivanja’. Možda ih naučimo da svako djelo ima posljedice i da za njih treba preuzeti odgovornost. Možda ih naučimo i da žene nisu ‘stvari i drugotna bića’ koja su tu da ispunjavaju njihove želje i potrebe. Tko zna, možda naučimo i djevojke da one nisu ‘stvari i drugotna bića’ te da njihovo poslanje ‘na ovom svijetu’ nije poniznost. Možda ih naučimo da mogu odgovoriti, da se mogu braniti, da imaju dovoljno jak glas.
Kad bi to naučili mnogo bi osoba izgubilo moć. Moralne vertikale ne bi više komentirale članke na društvenim mrežama. Svećenici ne bi bili oni koji odlučuju o moralu i prihvatljivom ponašanju žena. Političari ne bi odlučivali o sudbinama žena i njihovim tijelima. Suci ne bi donosili odluke o puštanju višestrukih silovatelja. Mladići ne bi ‘dokazivali muškost’ nasiljem.
No, mi nemamo preventivne programe (ili ih barem nemamo dovoljno), ne kažnjavamo počinitelje, ne preuzimamo odgovornost i zbilja rijetko prosvjedujemo. Duboko želimo promjene dok tipkamo komentare i pod uvjetom da nas te promjene previše ne inkomodiraju.
Zato nemojmo biti šokirani/e. Ovaj slučaj posljedica je vrijednosti koje smo si kao društvo postavili. I onih koje si nismo postavili. A za to smo odgovorni i VI, i Mi, i TI, i JA
Orhan Usein: Integracija Roma je deo procesa integracije prema Evropskoj uniji
Orhan Usein (Foto: RCC)
Orhan Usein je šef Kancelarije za integraciju Roma koja djeluje pri Regionalnom vijeću za saradnju. U intervjuu za naš portal, Usein je govorio o nedavno potpisanoj Deklaraciji o integraciji Roma i šta ona donosi romskoj zajednici na zapadnom Balkanu.
Šta Romima i Romkinjama u zemljama proširenja donosi Deklaracija zapadnog Balkana o Romima i proširenju Evropske unije?
-Deklaracija Zapadnog Balkana o Romima i proširenju Evropske unije predstvalja garanciju da će vlade Zapadnog Balkana, u okviru svojih reformi i aktivnosti za pristupanje prema Evropskoj uniji, osigurati da će Romi napredovati u najmanju ruku istim tempom kao i ostali na tom putu. To znači da zemlje ne mogu ići napred prema Evropskoj uniji bez svojih sugrađana Roma. To znači da će napredovati svi u obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju, zdravstvu, a Romi neće izostajati u tom napretku.
Takođe Deklaracija znači da će Evropska unija budno pratiti kolko su zemlje uistinu postigle napredak, kolko su uistinu poboljšali obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje i pristup zdravstva Romima. A to praćenje će biti u odnosu na konkretne ciljeve koje je Deklaracija uspostavila. Pored svega ovoga, bitno je i to da su se vlade obavezale da obezbede da svaki Rom ima dokumente koji će omogućiti pristup svim javnim uslugama, pravima i slobodama kao i svakom drugom građaninu. Možda najbitnije u ovom trenutku za nas, zbog toga što je ta tema bila delimično zapostavljena, jeste to da su se vlade obavezale da mnogo ozbiljnije rade ne suzbijanje diskriminacije prema Romima, što je srž i koren svih problema sa kojima se Romi suočavaju. Ukoliko se radi ozbiljno na to pitanje, sigurno je da ćemo imati mnogo boljih rezultata u svim oblastima.
Smatrate li da je Deklaracijom „romsko pitanje“ u zemljama proširenja stavljeno na najveći mogući nivo?
-Šta znači najveći nivo i kako to određujete? Integracija Roma jeste deo procesa integracije prema Evropskoj uniji. Takođe je gotovo u pravilu jedan od prioriteta vladinih programa na Zapadnom Balkanu. Što se tiče Evropske unije, to je jedino pitanje manjina koje ima svoju oficijalnu politiku na tom nivou. Dakle, integracija Roma je i do sad bila visoko na agendi. To pitanje nikad nije bilo pitanje državne bezbednosti, zato što se etnička tenzija, iako latentna i sveprožimajuća kada je reć o prisustvu anti-ciganizma, nikad nije eskalirala ili imala naznake eskalacije. Uglavnom zato što Romi imaju taj pozitivni, pa mogu slobodno reći čak i patriotski stav prema njihovim matičnim zemljama.
Dakle, integracija Roma nije i ne može se gledati kao pitanje hitnosti ili alarmantno pitanje sa te strane, iako je očigledno da neka stanja su nedopustiva u 21. veku. To je pitanje dugotrajnog i konzistentnog napora da se promeni duboko ukorenjeno stanje nepravde prema Romima. Takođe je pitanje nacionalnog konsenzusa, odnosno pitanje dali i kako svi mi zajedno želimo da živimo u zajedničkoj državi na način da svima nama bude dobro.
Dakle, da zaključim, integracija Roma jeste visoko na agendama Evropske unije i vlade, na mesto dostojanstveno i odgovarajuće potrebi i realnog stanja na terenu. Pitanje koje Deklaracija teži da reši otvarajući put, jeste pitanje ozbiljnosti u sprovođenju datih obećanja i zagarantovanih prava, kao i rasprostranjivanje te odlučnosti da se integracija Roma postigne, na svim mogućim nivoima, uključujući i lokalni nivo vlasti.
Orhan Usein, šef Kancelarije za integraciju Roma pri Regionalnom savetu za saradnju (Foto: Roma Integration/Facebook)
Dokument koji je potpisan u Poznanu sa sobom nosi i određene obaveze za ostvarivanje ciljeva zemalja potpisnica. Koji su to ciljevi, odnosno obaveze?
Ovo pitanje koje ste mi postavili je ključno i suštinski daje odgovor i na prethodna dva pitanja, odnosno šta Romi treba da očekuju i da pozivaju svoje vlade na odgovornost u tom smislu, kao i kakav je nivo prioriteta integracije Roma. Deklaracija Zapadnog Balkana o Romima i proširenju Evropske unije postavlja konkretne ciljeve u ključnim oblastima:
U obrazovanju je postavljen cilj da 90% Roma završava osnovno i 50% Roma završava srednje obrazovanje.
U zapošljavanju je postavljen cilj da najmanje 25% Roma bude zapošljeno, a da stopa zapošljenosti u javnom sektoru bude proporcionalna udelu Roma u stanovništvu.
U stanovanju je postavljen cilj da se svaka kuća i svako naselje gde žive Romi legalizje, gde god je to moće, a ukoliko to nije moguće, da se obezbedi adekvatno stanovanje za Rome.
U zdravstvu je cilj da 95% Roma ima takozvano univerzalno, ili osnovno zdravstveno osiguranje.
Na polju ličnih dokumnata cilj je da svi Romi budu registrovani u matičnim knjigama kako bi imali pristup takvim dokumentima.
Takođe se postavlja zadatak u oblasti anti-diskriminacije, a to je da u okviru postojećih tela za jednakost bude osnovana jedinica koja bi se temeljno bavila pitanjima diskriminacije Roma. Iako u ovoj oblasti možda zadatak nije dovoljno ambiciozan, s obzirom na to da smo dosad jako slabo napredovali u ovoj oblasti, smatramo da bi ovo moglo biti dobar početak.
Ovo su ciljevi, i to takvi ciljevi da će Evropska unija budno pratiti dali smo ih ostvarili pre nego postanemo njene članice. Pored ovoga, Deklaracija definiše i određene institucionalne mehanizme kao minimum neophodan da bi se radilo na dostizanju ovih ciljeva. Takođe, Deklaracija poziva Evropsku uniju da naš region mnogo čvršće uklopi u svoj sistem po odnosu na pitanje Roma.
Da li ovo znači da će Romi i Romkinje sa zapadnog Balkana direktno preko EU tražiti kvalitetnije uslove života?
-U suštini znači da i bez posebnog traženja Romi bi trebali dobiti ono što im sleduje kao građanima od strane njihovih vlada. Naravno da očekujemo da Evropska unija pomogne vladama da omogući Romima sva garantovana prava. Uostalom, eto, projekat Integracija Roma koji je finansiran od strane Evropske unije i Fonda Otvoreno društvo je tu baš sa tom misijom – da pomogne vladama da svoj sistem uspostave tako da Romi nisu više isključeni i na marginama, nego pretstavljaju važan deo naših društava.
Proces približavanja EU treba maksimalno iskoristiti za poboljšanje uslova života Roma na zapadnom Balkanu. Kroz ovu Deklaraciju, vlade zemalja su se obavezale da će raditi na tome. Na koji način će sama romska zajednica u tim zemljama biti dio ovog velikog procesa?
-Eto, zanimljivo je da je ovo peto pitanje koje ste mi postavili, a baš paragraf 5 Deklaracije obavezuje naše vlade da uspostave formalne procedure i mehanizme za zajedničko uključivanje lokalnih uprava i romskih zajednica u formulaciju politika, donošenja odluka, sprovođenja i praćenja ostvarivanja ciljeva Deklaracije. Ovom obavezom reafirmišemo princip „Ništa za Rome bez Roma“.
Da li će se kroz Deklaraciju, zemlje potpisnice, između ostaloga, obvezati i na borbu protiv antigypsyizma?
-Na žalost, u regionu smo još uvek na putu da prepoznamo taj negativni fenomen, da shvatimo potrebu da se uspostavi sistem borbe protiv anti-ciganizma i da ozbiljno radimo na tome. Sama Deklaracija ne specificira borbu protiv anti-ciganizma kao takvu, iako smo mi veoma svesni te potrebe. Međutim, Deklaracija odlučno otvara put borbi protiv diskriminacije prema Romima, a diskriminacija prema Romima jeste manifestacija anti-ciganizma koju treba suzbiti. Deklaracija obevezuje da se pojačaju strukture zaštite protiv diskriminacije i da se uspostave posebna pod-tela u okviru tela protiv diskriminacije, koja bi se bavila specifično ne-diskriminacijom Roma, uključujući preko procesiranja žalbi od strane Roma, obezbeđivanja pravne pomoći potencijalnim i faktičkim žrtvama i utvržđivanja diskriminativnih šema, kako institucionalne, tako i pikrivene diskriminacije. Smatramo da će ovo biti ozbiljan poduhvat koji će indirektno uticati na suzbijanje anti-ciganizma i nadamo se da će rad na ovom zadatku iz Deklaracije doprineti definiciji i prepoznavanju anti-ciganizma, kao fenomen protiv kojeg se moramo zajedno boriti.
Orhan Usein, (Foto: Udar arhiva)
Koliko je realno očekivati da će se vlade zemalja ZB u budućnosti mnogo ozbiljnije baviti „romskim pitanjem“, nego do sada?
-To je pitanje poverenja prema vladama. Premijeri vlada Zapadnog Balkana su usvojili Deklaraciju. Za mene lično to jeste garancija i ja verujem da će se vlade ozbiljno baviti integracijom Roma. Ukoliko to ne bude slučaj, Deklaracija je instrument da i Evropska unija, ali prevashodno mi kao građani ovih zemalja, pozovemo vlade na odgovornost, što nam demokratski sistem omogućava. Ja sam lično duboko uveren da će se Premijeri naših vlada držati usvajanja ove Deklaraciju na Samitu u Poznanu u okviru Berlinskog procesa i u okviru procesa proširenja Evropske unije. Duboko sam uveren u to.
Pope Francis to a Roma community in Romania: “I ask for forgiveness on behalf of the Church, the Lord and to you for the moments when, in the course of history, we have discriminated you”
The Pontiff sovereign came to the Greek-Catholic Roma community in the “Barbu Lăutaru” neighborhood of Blaj.
Pope Francis entered the church where he was gladly welcomed by the people. The Pope spoke with some children in the worship place and gave them the blessing.
Pope Francis sent a sensitive message, with great significance, talking about discrimination and making a comparison with Cain and Abel’s parable.
“I still have a weight on my heart. It is the weight of discrimination, segregation and mistreatment suffered by your communities. History tells us that neither Christians nor Catholics have been strangers to this great evil. For this I would like to ask you for forgiveness. I ask for forgiveness on behalf of the Church, the Lord and you for the moments when, in the course of history, we have discriminated you, maltreated or looked in the wrong way, with Cain’s and not with Abel’s eyes. We did not know how to recognize, cherish and defend you in your specificity, the Holy Father said.
Uoči Europsropskog dana sjećanja na romske žrtve holokausta odajemo počast 500.000 Roma stradalih u holokaustu, navodi se u priopćenju prvog potpredsjednika Europske komisije Fransa Timmermansa i povjerenica EK za pravosuđe, potrošače i ravnopravnost spolova Vere Jourove.
– Ove godine s velikom tugom obilježavamo 75. godišnjicu ubistva posljednjih Roma koje je okrutni i zločinački režim zatvorio u „ciganski logor” u Auschwitzu, odakle su odvedeni u smrt samo zbog svojega porijekla – navodi se u priopćenju.
Dodaje se da u suvremenom evropskom društvu i političkom diskursu nema mjesta za dehumanizaciju Roma ili bilo koje druge manjinske skupine.
Zvjerstva počinjena u prošlosti podsjetnik su na to da su jednakost i nediskriminacija vrijednosti za koje se trebalo izboriti: njihovo očuvanje zahtijeva stalnu budnost i spremnost da se suprotstavimo onima koji bi ih mogli ugroziti, navode predstavnici EK.
– Prošlo je već 75 godina, ali ništa nije zaboravljeno. Sjećanje na užase iz prošlosti mora nas potaknuti da se borimo za vrijednosti u koje vjerujemo te da svoje sugrađane promatramo kao osobe i da se pitamo kako bismo se osjećali na njihovom mjestu. Tu smo lekciju naučili od roditelja te baka i djedova, koji su doživjeli ta najteža vremena. Zbog toga ćemo se zajedno s državama članicama i lokalnim zajednicama nastaviti boriti protiv svih oblika rasizma i diskriminacije na osnovi etničke pripadnosti, u Europi, ali i u ostatku svijeta – navodi se u izjavi.
Pozivali su sve države članice da priznaju holokaust nad Romima te da se 2. kolovoz u cijeloj EU obilježava kao Dan sjećanja na romske žrtve holokausta.
Masovna ubistva Roma
Podsjetimo, Europski parlament 2015. proglasio je 2. kolovoz „Europskim danom sjećanja na romske žrtve holokausta”, na koji se odaje počast 500.000 Roma – četvrtini njihove ukupne populacije u to vrijeme – koji su ubijeni u Europi pod nacistima.
U svibnju1944. nacisti su počeli planirati „konačno rješenje” za „ciganski logor” u Auschwitzu. Zatvaranje „ciganskog logora” prvotno je planirano za 16. svibnja 1944.
Kada su vojnici SS-a pokušali zatočenike istjerati iz baraka, naišli su na žestok otpor Roma – muškaraca, žena i djece, koji su kao oružje imali samo štapove, kamenje i alat, te se SS morao povući.
Nova je naredba stigla 2. kolovozaa 1944., nakon čega je približno 3.000 romskih muškaraca, žena i djece ubijeno u plinskim komorama logora Auschwitz-Birkenau. Procjenjuje se da je od 23.000 Roma poslanih u Auschwitz njih 19.000 ondje izgubilo život.
Europske institucije i svaka država članica snose zajedničku odgovornost za borbu protiv diskriminacije i netrpeljivosti prema Romima te za poboljšanje njihove integracije. Europska komisija pozvala je 2011. na donošenje nacionalnih strategija za integraciju Roma.
Bez obzira na žestoke i verbalne prosvjedie i fizičkih blokada zgrade kojoj su pribjegli prošloga tjedna nisu pomogli stanovnicima Novog Petruševca da spriječe doseljavanje romskih obitelji u svoje susjedstvo.
07 2019 gone u devet sati policija je dopratila konvoj iz Plinarskog naselja, čiji su bivši stanovnici i počeli useljavati u zgradu u Petruševcu, gdje im je stanove dodijelio Grad Zagreb. Preseljenje je prošlo mirno, iako su Romi iz Plinarskog ranije upozoravali da će se suprotstaviti izbacivanju iz svojeg nelegalnog naselja, zbog nekoliko prijašnjih prosvjeda stanovnika Petruševca sada njihovih susjeda i koji su prije nekoliko dana blokirali zgradu i spriječili ulazak predstavnika Grada Zagreba.
Također prosvjed održan je pred zgradom u Novom Petruševcu prošlog četvrtka koji je bio na rubu ozbiljnog incidenta. Desetak građana je privela interventna policija jer su “drugima onemogućili pristup stanovima koje su dobili na korištenje, a ulazak u stanove nisu dozvolili niti nadležnim osobama iz ureda Grada Zagreba”,
objavljeno je iz PU zagrebačke. Tada smo razgovarali s Kristijanom Rašićem, vijećnikom Mjesnog odbora Petruševec.
Prosvjed održan pred zgradom u Novom Petruševcu prošlog četvrtka bio je na rubu ozbiljnog incidenta. Prosvjed održan pred zgradom u Novom Petruševcu prošlog četvrtka bio je na rubu ozbiljnog incidenta. Desetak građana je privela interventna policija jer su “drugima onemogućili pristup stanovima koje su dobili na korištenje, a ulazak u stanove nisu dozvolili niti nadležnim osobama iz ureda Grada Zagreba”, objavljeno je iz PU zagrebačke. Tada smo razgovarali s Kristijanom Rašićem, vijećnikom Mjesnog odbora Petruševec.
Kristijan Rašić vijećnik Mjesnog odbora Petruševec kazao je da je prosvjed organiziran zbog toga što je riječ o zgradi koja nije namijenjena za stanovanje, nego je bila predviđena za uredske prostore. “Popucali beton, nema protupožarnih stepenica, jedino grijanje u tim stanovima su po dva električna radijatora. Tu ne može živjeti nitko, a kamoli 200 ljudi koje Grad ovamo namjerava useliti”.
Kazao je, da je stanovnicima Novog Petruševca rečeno kako će u zgradu biti smješten Tehnološki park, a nezadovoljstvo je izbilo kada je otkriveno da Bandić tamo zapravo namjerava useliti siromašne obitelji. Nešto kasnije ipak je otkrio što ih zapravo muči: “Ne želimo da se Novi Petruševec pretvori u geto”, kazao nam je.
Jozo Jurić, predsjednik mjesnog odbora Petruševec, izjavio je za 24 sata. “Nemaju nikakvu dokumentaciju, uporabnu dozvolu niti je gradska skupština prenamijenila prostor. Ovo je nikakvo rješenje. Nama ne smetaju Romi, mi s njima živimo već godinama, već nam smeta ovakav način funkcioniranja Grada Zagreba”. Dodao je da su stanovnici Petruševca za sada odustali od prosvjeda. “Niti institucije rade svoj posao, niti ima pravde za male stanovnike kao što smo mi. Povrijeđeni smo, a mislim da su isto tako i doseljenici povrijeđeni”, kazao je.
Iako je bilo organizirano više prosvjeda Grad zagreb nije promjenio svoj stav te je pismone obrazložio Pročelnik Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada, Damir Lasić. “Grad Zagreb u te stanove ima namjeru useliti stambeno nezbrinute osobe, odnosno obitelji strogo poštujući redoslijed na Konačnoj listi reda prvenstva za davanje u najam gradskih stanova koja je utvrđena nakon provedenog natječajnog postupka. Radi se o osobama odnosno obiteljima koje nemaju mogućnost sami riješiti stambeno pitanje, koji prebivaju u Zagrebu neprekidno duže od deset godina i čiji prihod ne prelazi propisani cenzus te čekaju već godinama na stambeno zbrinjavanje najmom gradskog stana”.
Jednu mamu ozbiljno je zabrinulo stanje zgrade
Ali, čuli smo puno. Rečeno je da će se tu useliti Romi i da će to biti romsko naselje. Međutim, svi doseljenici u zgradu u Novom Petruševcu nisu Romi
Reporter Telegrama Andrej Dimitrijević tako je prije tjedan dana razgovarao s Tinom Premužić, čija je obitelj nakon višegodišnjeg čekanja dobila stan u Novom Petruševcu. Riječ je o nezaposlenoj majci troje djece, od kojih je jedno s invaliditetom trećeg stupnja, pa je vijest o dodjeli gradskog stana dočekala kao spas iz 18-godišnjeg podstanarskog staža. Mišljenje je promijenila kada je stigla na lice mjesta.
“Ni sama ne znam kako sam s curicom od 12 godina došla do zgrade u Petruševcu. To je zgrada s popucanim zajedničkim balkonima, uredska zgrada oko koje je sve zapušteno”, rekla je gospođa Premužić reporteru Telegrama, opisujući kako su je dodatno preplašili radnici koje je susrela pokraj zgrade. “Rekli su mi da dolazimo u pakao”, ispričala je mama, zabrinuta zbog mogućeg sukoba sa stanovnicima Petruševca koji je tamo, jasno joj je, ne žele.
Gospođa je zatim ispričala kako su joj radnici rekli da “Bandić hoće da živi u getu” gdje će je “pljuvati, čupati, naguravati i tko zna što”. Potom je izrazila svoje sumnje u prikladnost zgrade za život svog bolesnog sina. Dodala je da su joj iz Grada rekli da će biti uklonjena s liste čekanja za gradski stan ako ovo rješenje odbije, ali i dalje je odlučna u namjeri da se ne preseli u Novi Petruševec. “Moja djeca nikad neće tamo provesti ni sekunde, nek me skinu petsto puta, ne treba mi”, zaključila je Tina Premužić.
Ni Romi nisu oduševljeni preseljenjem
Progovorili su i neki od ljudi iz Plinarskog naselja koje su preseljeni u Petruševec. “Ucjenjivali su me, nisam zadovoljan jer je ovo geto cigana. Ne Roma, nego cigana što ih je napravio gospodin Bandić. Za godinu dana će se tu vješati tepisi, bit će tučnjave. Ne tražim bolji život, tražim baraku”, kazao je jedan od novih stanara, Smajo Bađić, prenosi Večernji list.
Možda pomalo iznenađujuće, gospodin Bađić je kazao da razumije i argumente Petruševčana. “I ovi građani koji žive ovdje su u pravu – ako jedan od nas napravi neku glupost, svi ćemo ispasti krivi. Razumijem, ovo se nije smjelo napraviti. Misli da će dobiti glas? Romska udruga dobila je novac u džepove samo da nas strpaju ovdje. Nemam novca da kupim namještaj, šta da djecu stavim na pod, na laminat?”.
Da je u Petruševcu jutros vladao popriličan kaos vidljivo je iz slučaja Zuhre Šečić, koja je čekala pokraj zgrade uopće ne znajući je li na popisu za dobivanje stana. “Deset godina tražim smještaj, uvijek su me odbili, sa šestero maloljetne djece. Molila sam i romsku udrugu i Grad Zagreb. Svima su dodijelili stanove, na ulici sam i ne znam svoj status”, rekla je za Večernji.
Bageri ruše Plinarsko naselje, romske obitelji sele se u Petruševec
U zagrebačkom Plinarskom naselju u blizini Radničke cesta, romske obitelji koje su ondje žive Grad želi preseliti u Petruševec.
Predsjednik Mjesnog odbora Petruševec Jozo Jurić Hini je rekao da je preseljenje u punom tijeku, a stanovnici Petruševca koji su se ranije tom preseljenju protivili i organizirali prosvjede, smatrajući da ta zgrada nije prikladna za stanovanje, ovaj put su svoje buduće susjede dočekali mirno.
Jurić je rekao da su romske obitelji u Petruševec došli u konvoju, pod policijskom pratnjom i Hitnom pomoći. Bilo je oko 40 vozila, dodao je. “Danas nismo prosvjedovali. Vidjeli smo s kim i s čim imamo posla. Očito, niti institucije rade svoj posao, niti ima pravde za male stanovnike kao što smo mi. Povrijeđeni smo, a mislim da su isto tako i doseljenici povrijeđeni. Došlo je 15 policijskih kombija sa specijalcima, zaštitarima, tri Hitne pomoći. Tu nešto ne štima čim se 2019. građani na takav način preseljavaju”, izjavio je Jurić.
Kaže kako je glavni problem cijelog slučaja koji traje već šest mjeseci zgrada koja je izgrađena u Radničkoj 21 u Plinarskom naselju kojoj treba prostor za parkiralište. Upravo na mjestu Plinarskog naselja s romskim kućama namjerava se izgraditi parkiralište za zgradu i možda još neki sadržaji takoda je Plinarsko naselje sigurno smetalo investitoru zgrade, rekao je. “Kako se sada najedanput Plinarsko naselje preseljava, a postoji već 30 godina i nitko se dosad nije sjetio tih Roma da ih se nekuda preseli”, čudi se Jurić.
Ocijenio je da je to sukus cijele priče te da je zakazala pravna država. Nijedna od institucija kojima smo se obraćali da na normalan, dostojanstven način riješi situaciju nije nas slušala niti prihvatila bilo kakav naš argument, kaže Jurić.
Iz Grada Zagreba jutros Hini još nisu odgovorili je li srušeno Plinarsko naselje i jesu li njegovi stanovnici preseljeni u Petruševec. Prije tjedan dana iz Grada Zagreba su poručili kako ne odustaju od useljenja socijalno ugroženih obitelji u zgradu u zagrebačkom naselju Petruševec. Rekli su da su u tu zgradu već uselili 14 obitelji, a da će u preostale stanove biti organizirano useljenje idućih dana.
Grad Zagreb u te stanove ima namjeru useliti stambeno nezbrinute osobe odnosno obitelji, strogo poštujući redoslijed na listi reda prvenstva za davanje u najam gradskih stanova koja je utvrđena nakon natječaja. Radi se o obiteljima koje nemaju mogućnost same riješiti stambeno pitanje, koje prebivaju u Zagrebu neprekidno duže od deset godina i čiji prihod ne prelazi propisani cenzus te čekaju već godinama na stambeno zbrinjavanje, kažu u Gradu.
Stanovnici zagrebačkog naselja Petruševec 27. lipnja su blokirali zgradu u koju se trebalo useliti 29 socijalno ugroženih romskih obitelji, a interventna policija privela je deset osoba, dok je jedna odvezena u bolnicu.
