Ne mogu shvatiti kada roditelji šalju svoju djecu prositi

/in /by

Popričali smo s jedinom Romkinjom na Splitskom sveučilištu koja je prva od svoje rodbine dospjela do visoke škole

Melanija je jedna od 30-ak hrvatskih Roma studenata koji ruše predrasude o neobrazovanoj nacionalnoj manjini. Njen djed Alija Mešić osnovao je romsku udrugu u Zagrebu i dosta je vremena provodila s njim, pomagala mu je u radu, gdje je nastala i njezina ljubav prema ekonomiji, računima, računovodstvu, knjigovodstvu. Melanija je studentica Ekonomskog fakulteta te je jedina Romkinja na splitskom sveučilištu.

– Kao dijete bila sam jako živahna, išla sam na sve sportove koji su bili u mojoj blizini. Trenirala sam odbojku, rukomet, atletiku, folklor… Odrasla sam na Peščenici, to je kvart gdje su svi navikli na velik broj Roma, tako da se tamo nisam susretala s puno predrasuda. U osnovnoj školi u mom razredu nas je bilo petero Roma, samo sam ja završila školu. U srednju školu išla sam u centar grada, mama se malo bojala kako će me tamo prihvatiti.

Jesu li te prihvatili?

– Na početku prvog razreda jedan dečko ubacio je mobitel u moju torbu da ispadne da sam prijateljici ja ukrala mobitel. Hvala Bogu, mobitel je bio od cure s kojom sam bila dobra i ona je znala da to nisam ja, ipak nastala je neugodna situacija. Sebi sam kazala da ta situacija nije zbog toga što sam Romkinja, već zato što sam ja bila najbliža koja je do nje sjedila. Uvijek u svemu pokušam naći nešto pozitivno. Kasnije se nisam nalazila u neugodnim situacijama. Bila sam dobar učenik te sam išla i na tečaj engleskog jezika i tu sam bila dobro prihvaćena. Smatram da sam jako opuštena osoba, ili mi se sviđaš ili ne, nemoj me vrijeđati neću ni ja tebe.2017-04-09-10-05-8819-

Što te dovelo u Split?

– Dolazak u Split nije bio planiran, bila sam čak i protiv dolaska. Uvijek sam više voljela Zagreb kojeg sam smatrala svojim domom. Pošto nisam uspjela upisati fakultet u Zagrebu, iako su bili viši kriteriji u Splitu, uspjela sam se upisati i bila sam 15-a na listi. Nisam imala nikakvih neugodnih situacija, a neki fakultetske kolege su mi priznali, ako su i slutili da sam Romkinja da sam očito drugačija jer sam na fakultetu pa sam očito ‘normalna’.

Jesi li u Splitu ikada doživjela neugodnu situaciju?

– Imala sam u Splitu samo jednu neugodnu situaciju kada sam išla u pekaru. Djeca su u školi pokraj pekare imala odmor te su mi vikali ‘Ubi, zakolji da cigan ne postoji’.

Je li te to zasmetalo?

– Malo me je dirnulo jer mi to nikad nitko nije pjevao, nikada me nisu vrijeđali direktno zato što sam Romkinja. Kasnije sam shvatila da nije vrijedno moje brige već da više govori o njihovoj kulturi. Smatram da imam dobar kućni odgoj, te da su njihovi roditelji krivi jer sve ide iz obitelji. Naše ponašanje je odraz roditelja dok smo bili djeca.

Jesi li promijenila sliku o Splitu sada nakon tri godine života tu?

– Nikada se više ne bih vratila u Zagreb. Ovdje mi je savršeno. Kada sam u Zagrebu kažem mami da idem doma u Split. Tu mi je sve super, navikla sam na samostalni život dok je kod kuće drugačija situacija. Imam super grupu na fakultetu, svi smo iz različitih mjesta, samo njih par je iz Splita. Skupa se družimo i izvan fakulteta idemo vanka i jedno sve veliko dobro društvo.2017-04-09-10-06-4208-

Koji dio Splita ti je najljepši?

– Prije tjedan dana prvi put sam bila na Marjanu i bilo mi je prekrasno, išli smo pješke prijateljica i ja. Sigurna sam kako ću sada ići češće tamo. Kavu volim popiti u kvartu oko Kampusa. Ima nekoliko lokalnih kafića gdje smo se već skompali s zaposlenicima.

Jedina si u svojoj obitelji koja si upisala fakultet jeli ti to otežavalo situaciju ili si imala njihovu punu podršku?

– Imala sam ogromnu podršku svoje obitelji. Još u osnovnoj školi zacrtala sam si kako moram upisati četverogodišnju školu kako bi poslije mogla ići na fakultet. Nisam htjela gimnaziju, upisala sam ekonomiju kako bi nakon završene srednje škole ipak imala neku struku.

Otkud ljubav prema ekonomiji?

– Moj djed ima udrugu Roma u Zagrebu tako da sam već tamo nakon srednje škole mogla raditi. Tajnica koja je radila u udruzi puno vremena je provodila sa mnom, često sam joj pomagala u njenim poslovima i tako sam zavoljela ekonomiju. Nakon srednje škole nisam se mogla zamisliti da radim, željela sam se dalje obrazovati i tako sam upisala Ekonomski fakultet.2017-04-09-10-06-7901-

Koje je tvoje mišljenje zbog čega se Romi manje obrazuju?

– Te se stvari polako mijenjaju. Pričajući s Romima savjetujem im da je obrazovanje važno. Počevši od moje obitelji, ima dosta primjera gdje su odustajali od škole. Prvi moj brat je prestao sa školovanjem i to stalno prebacujem mami na nos, zašto mu je to dopustila. Oni ne shvaćaju da djeci oduzimaju znanje i kruh iz usta. Pitam se što će oni raditi ako ne steknu neko obrazovanje.

Koji problemi još muče Rome?

– Kod nas se djeca već sa 15 godina, pogotovo muška, smatraju odraslima. Kod nas i dalje postoji mala diskriminacija između muškarca i žene. Ja sam pojela svoje živce kako bi u svojoj obitelji ravnopravnost izbalansirala. U mojoj obitelji često mi kroz zezanciju kažu kako sam crna ovca te da sam posebna.

Najveći problem leži u tome što djeca već kao mala prose na ulici…

– Ti roditelji i djeca nisu svjesni svojih sposobnosti. Njih roditelji odgajaju da oni prose, oni su unutar kutije, oko njih su zidovi, uvjereni kako su oni cigani koji znaju samo prositi. Uvjeravaju ih da tako mogu zaraditi novce za igračke, a na žalost će to kasnije biti cigare, alkohol, a ponekad i droga. Većinom se ti novci djeci oslade. Smatram da su svi oni sposobniji od toga i kako mogu puno više u životu.

Kazala si kako si im pokušala ukazati važnost obrazovanja…

– Kažem im da moraju ići u školu, često kažu kako oni ne mogu pronaći posao i da im u tome neće pomoći edukacija. Smatram da bi trebali završiti bar neku trogodišnju srednju školu kako bi imali neke kvalifikacije. Dosta njih ne želi raditi fizički posao i misle da je sve teže od prošenja. Meni je to grozno i ne mogu shvatiti kada roditelji šalju svoju djecu prositi. Ja bih ih sve zatvorila u zatvor, davala takve kazne. Bila bih Hitler kada bi bila zastupnica u saboru za Rome. Povećala bih kazne čim staviš dijete na ulicu, a ne školuješ ga, kaznila bi ih sa sto tisuća kuna pa bi vidjeli kako bi se svi školovali. Pravila se trebaju postrožiti jer mi između sebe znamo kakva je loša situacija po ovim pitanjima.2017-04-09-10-06-5975-

Na Splitskom sveučilištu jedina si Romkinja i tako rušiš sve spomenute predrasude. Misliš li da si svojim primjerom potaknula mnoge na razmišljanje?

– Svakim danom se mijenjaju stvari. Baš sam jučer pričala s jednim članom romske zajednice i kazao mi je kako jedna organizacija ‘Roma versitas’ ima ideju poticati Rome na studiranje i školovanje. Ta organizacija pomagat će u smislu prilagodne, financijske pomoći i svega što ti treba prilikom obrazovanja. Organizacija će djelovati na nivou Hrvatske i nadam se da će biti značajna za sve one koji žele, a nemaju mogućnosti obrazovanja.

Koliko ti je djedova udruga pomogla u drugačijem shvaćanju potrebe za obrazovanjem?

– Koliko sam upoznata u Splitu nema puno Roma, vidjela sam po popisu stanovnika da ima možda samo dvoje koji su se izjasnili kao Romi. Tako da mislim da u Splitu nema potrebe za udrugom. S druge strane, djedova udruga pomogla je mnogim Romima u raznim pitanjima, tako i meni. Tamo sam sudjelovala u brojnim projektima. Već u petom razredu bila sam na informatičkom tečaju, to su bile brojne radionice, kada bi bili neki intervjui djed bi mi kazao da ja odgovaram na pitanja… Danas vidim kako sam kroz njegove projekte ‘Droga, ne hvala’, ‘KUD Romska duša’ i druge stekla brojna znanja i vještine.

Koji su ti planovi nakon što završiš fakultet?

– Trenutno ne razmišljam daleko u budućnost, ali mi je prvi cilj završiti fakultet. Kasnije ću se nastojati zaposliti. Djed mi često kaže kako ću ga naslijediti u udruzi, ali ne znam jesam li ja za to.

Iako kažeš da ne razmišljaš o poslu, ljetnu studentsku pauzu provodiš radeći….

– I ovo ljeto sam mislila otići kod tetke u Italiju odraditi sezonu, sada mi je cilj očistiti godinu na fakultetu do šestog mjeseca kako bih tri mjeseca mogla raditi. Imam plan upisati vozački, želim zaraditi svoje novce kako bih si to mogla priuštiti. Također, volim se šminkati, imam plan zavrišti neki tečaj, a najčešće novce trošim na kozmetiku tako da koja kuna viška neće škoditi.2017-04-09-10-07-3107-

Za kraj, koju bi poruku poslala svima koji se boje napraviti prvi korak pri ostvarenju svojih snova…

– Iako će zvučati kao klišej, kazala bih im neka vjeruju u sebe, neka budu jaki bez obzira na to što će ljudi reći. Ljudi će govoriti kako nisi vrijedan, u stvari jesi, trebaš znati pokazati da nisu u pravu. Volim se jako inatiti, kada mi netko kaže ‘ne možeš’ tek tada odlučim pokazati koje su moje krajnje gornje granice. Kasnije mi je to veći gušt nego da sam dobila na lotu. Mogu kazati kako je mene inat gurao naprijed. Bilo je situacija u osnovnoj školi, profesorica iz povijesti kazala mi je kako zbog loših ocjena neću upisati željenu školu. Nisam voljela učiti povijest. Odlučila sam sve ocjene povisiti, profesori su bili u šoku kako sam u tome uspjela. Danas evo mene na Ekonomskom fakultetu i u jednu ruku sam zahvalna profesorici što me na taj način potaknula, ne samo njoj, već svim profesorima koji su me gurali i podržavali u svemu. Smatram da predrasude dolaze od pojedinca. Svejesno je jesi li Rom, crn, žut ili bijel, Hrvat, Bosanac ili Srbin ako želiš uspjeti u onome što silno želiš. Mene profesor baci ispit zbog toga što nisam znala ili sam lijena za taj put naučiti i to je jedini razlog, a ne što sam Romkinja.

Antonia Klanac

Preuzeto sa: Dalmatinski portal.hr

‘Domovina je tamo gdje me ne tuku’

/in /by

Svjetski je dan Roma, a Split ga je obilježio na najljepši mogući način, ugostivši jednog od najvećih romskih pisaca i pjesnika, Jovana Nikolića

Onaj koji se rodi kao Rom, u startu mu se sve loše dogodi, samim rođenjem, ne treba ti više ništa od loših stvari, dovoljno je da si rođen kao Rom

  1. travanj daleke 1970. godine proglašen je za Svjetski dan Romai tada je bio prvi međunarodni kongres romske inteligencije razasute po čitavom svijetu. Tog dana donešene su odluke koje svijet do dana današnjeg poštuje i obilježava, Romi su dobili svoju zastavu na kojoj je tradicionalan točak kao simbol njihove vječne migracije, ali i progona, zastavu koja je taj dan postala i službenom zastavom svih Roma. Usvojena je i himna romskog naroda, vječni “Gelem Gelem”, no tog dana europskim institucijama poslano je pismo koje će zauvijek promijeniti svijet, bolje rečeno svjetski odnos prema Romima. Do tada uvriježeni etnonim “Ciganin”“, po preporuci Kongresa Roma, mora se izbrisati, kako iz službenih akata, tako i iz institucionalnih dokumenata, žargona. Tog dana uspostavio se unutarnji etnonim među romskim intelektualcima i dogovoreno je da se u službeni naziv naroda uvede “Rom” (čovjek) i “Romni” (žena), što je u konačnici značilo – Romi.

Ta odluka promjene naziva jednog naroda imala je duboke konotacije, ne zbog promjene statusa jednog naroda, već zbog užasnih stradanja Roma u Drugom svjetskom ratu, u logorima smrti Auschwitz Birkenau, Matthausenu, Treblinki i brojnim drugima. U tim logorima ljudi, Romi, obilježavani su tintom i to početnim slovima C1, C2, CM, a te tetovaže označavale su Rome po porijeklu, po drugom koljenu itd. Početno slovo oznake, koja se tintom obilježavala na nadlakticu značilo je – Cigan.

Osim tih obilježja, Romi su kroz holokaust morali nositi žute trake oko ruke koje su imale iste i slične oznake C, a koje su obilježavale cjelokupni narod kao Cigane, i romski intelektualci u svom dopisu svjetskim institucijama, naglasili su kako je sintagma “Cigan” izgorjela u pećima Auschwitza, i da ona toliko otrova u sebi nosi, toliko je izgubila svoj značaj, da je se Romi, kao narod službeno odriču. Tada se istaklo da se riječ ubila, kako metaforički, tako i stvarno, riječ Cigan koje je grčkog podrijetla, a znači “ne dirati”, da je ta riječ, od tog dana iz pijeteta prema masovnim žrtvama i užasnom stradanju jednog naroda, zamjenjena riječju – Romi. Taj prvi kongres pokazao je da Romi kao narod imaju svoje intelektualce, pisce, koji su osnovali Romsku Uniju, kojoj je bio zadatak da budućim naraštajima opiše patnju svog naroda, ali i da budno pazi da se prema Romima svi narodi odnose sa dužnim poštovanjem. Romi su ušli taj dan i službeno u članstvo UN-a, kao i u europski parlament.

Jedan od najvećih romskih pisaca i pjesnika, Jovan Nikolić, čovjek koji je sudjelovao u sastavljanju Deklaracije, učinio je čast Splitu i u kavani Bellewue, pod moderatorskom palicom Nebojše Lujanovića, razgalio Splićane svojom poezijom i kratkim pričama. Pjesnik, novinar i dramski pisac iza kojeg stoje zbirke poezije prevedene na brojne svjetske jezike, rođeni Beograđanin sa adresom u Kölnu, čovjek koji je zastupljen u nekoliko antologija, najcitiraniji i najnagrađivaniji romski književnik, suradnik Emira Kusturice u kultnom klasiku “Crna mačka – Beli mačor”, predstavio se Splitu, povodom Svjetskog dana Roma i romske kulture, progovorio je o sebi, svojoj političkoj emigraciji, Emiru Kusturici, Goranu Bregoviću, Neli Karajliću i brojnim drugima sa kojima je surađivao.

ivoijovan-680x342

Split je, Jovane, svojevrstan “baksuz” tvog života, prvo ranjavanje u vojsci, pa sad i nakon toliko godina kada si ponovo u Splitu?

Hvala udrugi “Kurs” koja me ugostila u Splitu, to sa “ranjavanjem” je bilo zapravo na Visu, jer sam pošto – poto htio u Split, pa sam izmislio “ranjavnje” samo da sjednem na trajekt za Split samo da šetam rivom i gledam tako lijepe žene koje su prolazile kroz mene.

Kako kroz tebe?

Pa one nisu prolazile pored, već kroz mene, tada Splićanke nisu baš interesirali vojnici sa maslinastim šinjelima i vojničkim torbam preko ramena u kojima je bio CSO, a ne vjerujem da ih interesiraju i danas, ali sada kada sam nakon toliko godina u Splitu odlučio sam samo da šetam i da se divim gradu i naravno, predivnim Splićankama, a zaglavio sam, da, ponovo u bolnici zbog neke male rane. Tako se moja šetnja Splitom ponovo svela od kupatila do dnevne sobe splitskog KB-a.

Toliko si dugo vani, u Njemačkoj, da te iznenadilo koliko Splićanke psuju?

Ja se družim u Koelnu sa brojnim Splićankama i sa njima imaš specifični audio doživljaj, ali ovih dana, hodajući mojim Splitom zbilja sam ostao oduševljen sa toliko slatkih, toliko sočnih, onih pravih, literalnih psovki, citirat ću samo jednu, preko puta mog apartmana ima jedna Splićanka i ona svom mužu kaže: “Jesi ti bija tamo?”, a on će: “Nisan!”, na što će ona:“E pa odi u tri kurca!” Sada zamislite tu divnu psovku koju prvi puta čujem, zamislite tu neman sa tri glave kako po Splitu plaši kineskinje sa fotoaparatima, mene te psovke vesele, čine mi život i kolorit onog Splita kojeg pamtim iz svojih mladih dana.

Devedesetih zbog političkog progona odlaziš u Njemačku i tamo nastavljaš svoju karijeru.

Ja sam morao otići, situacija je postala nepodnošljiva, zamjerio sam se tadašnjim vlastima, a pisci, nepodobni, počeli su da nestaju preko noći, kao i novinari, osjetio sam da je vrijeme, nakon šest knjiga, pisanja za etablirane časopise, rock grupe, koji su naručivali tekstove od mene, da jednostavno ostavim sve, sve do tada što sam radio i – odem. U Njemačkoj sam nastavio pisati, u sedamnaest godina koliko sam gore imam potpunu slobodu, šutim i radim, pišem.

Tvoj otac je bio muzičar, saksofonist, a majka pjevačica, tvoji roditelji na neki su način obilježili tvoj životni put? Tvoju poetiku sažeo je Dragoslav Dedović u jednostavnu frazu kako si na majčinom jeziku našao formulu očevog svijeta?

Porijeklo, onaj koji se rodi kao Rom, u startu mu se sve loše dogodi, samim rođenjem, ne treba ti više ništa od loših stvari, dovoljno je da si rođen kao Rom, a moja obitelj imala je sreću da nije boravila na jednom mjestu. Na jedom festivalu moja majka i moj otac su se zagledali i ona je jednostavno pobjegla s njim. Drugačije nije ni moglo. Moja majka je bila iz dobrostojeće, ugledne beogradske obitelji sa Čubure, obitelji koja nikada ne bi pristala da se uda za Cigana. Taj njen podvig, ta njna životna karma, odluka da zbog ljubavi, zbog srca koje je vodilo izbere takav život razlog je što ja postojim i moju majku ja duboko poštujem zbog toga. Ta romantična priča provlači se kroz moje knjige.

Srbija, Njemačka, gdje je tvoja domovina, gdje se osjećaš kod kuće?

Postoji jedna stara Romska izreka da je domovina tamo gdje te ne tuku, domovina je tamo gdje ima kruha, no ja ću ti sada izrecitirati jednu svoju pjesmu, a ona se bš zove Domovina i neka ti bude odgovor na tvoje pitanje: “Moja je domovina memljiva soba/krevet, ćilim i česma/hladno je, bledi sijalica, i snovi i nedovršena pesma/U mojoj domovini ostaci na stolu hleba i sira, legnem, šutim, pušim, uključim radio da svira”.

Crna mačka – beli mačor, film koji te na neki način proslavio, pjesma Bubamara, kako je ona nastala?

Jednoga dana kod mene na Čuburu je došao Nele Karajlić, i reko slušaj ti ovo najbolje radiš, nema ko drugi. Pustio mi je neku svoju kasetu i objasnio mi da snimaju film, on i Kusturica. Ta pjesma koju mi je pustio parafraza je čardaša, imao je nekakav tekst i muziku, uzeo sam malo gledao, pa dodao “điđi – miđi bubamara”, i taj refren, Šaban Bajramović, koji je isto dopisao svoje, odmah je istaknuo kao ključan, ne samo za pjesmu, već za cijeli film. Ovo je hit, rekao je Šaban i to je bilo to.

U tvojoj poeziji osnovni motivi su san, magija, sudbina, fatalizam.

To su odlike i glavne koordinate romske poezije. Taj naturalistički, izravan i jezgrovit izraz. Nema tu suvišnih ukrasa i praznog hoda, nema tu iluzija i uljepšavanja, sirova je to poezija, kao što je sirov i romski život. Znaš, svi muzičari Romi umiru mladi i svi umiru od oboljenja pluća, svoju muziku punu tjeskobe oni njome napune prostorije u kojima sviraju, pa je udišu ponovo, onako tešku i punu dima. Život je opasan po život, tako bih ja to nazvao u slučaju nas Roma.

Romi su generalno razjedinjeni. Danas je Romski kongres, jedini dan nakon Đurđevdana kada su Romi ujedinjeni?

Problemi su veliki i ne traju od jučer. Romi generalno u svojim redovima imaju dosta i previše onih koji gledaju osobne koristi, a ne koristi opće, romske zajednice. Tužno je to, ali je tako, nažalost.

Kusturica? Bregović?

Goran Bregović, ja o njemu naime imam jako loše mišljenje, on je romske narodne pjesme, konkretno pjesmu Ederlezi i Đurđevdan ukrao turskim Romima, to su dvije narodne pjesme koje je Bregović potpisao u svoje ime. On je jako dobar matematičar, genije zla, on je bio svjestan, kada uzmeš narodnu pjesmu da te nema tko tužiti, a matematičar je jer ga mnogi tuže za milion ili dva, a on je na njihovim pjesmama zaradio desetke miliona. Bregović je mangup, ali na osnovu tih stvari on je napravio i puhački band sa kojim trenutno svira, no problem je što u multikulturalnom svijetu sada percipiraju romsku muziku kroz taj novi pravac kojeg je Bregović uspostavio, ja ga zovem GMO muzikom, u tome je recimo problem koji ja imam s Bregovićem. A Kusturica, mislim da njegov film “Underground” najbolje govori o njegovom stanju, njegove psihe iako mu se mora priznati da je veliki radoholičar i pošten u isplati honorara. Njegov svjetonazor, s druge strane je kao i njegova osobnost, jako, jako problematična.

Ivo Anić

splitskidnevnik.rtl.hr

 

Svjetski Dan Roma

/in , , /by

Dragi naši čitatelji,

Sutra se diljem svijeta obilježava Svjetski dan Roma. Povodom svjetskoga dana Roma dajemo kratku povijest te razlog obilježavanja.

Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja u znaku sjećanja na prvi kongres Roma. Ovaj datum označava dan kada  su se Romi intelektualci sastali prije 46 godina na prvome kongresu Roma, održanog od 8 do 12  travnja 1971. godine u Londonu (Engleskoj).

Tijekom 60-ih godina uspostavljene su brojne romske organizacije u Francuskoj i Velikoj Britaniji. U ovom periodu nastaju i prve romske organizacije u Srednjoj i Istočnoj Europi. Zajedno sa rastom broja nacionalnih romskih organizacija, rastao je i interes za stvaranje međunarodne romske organizacije. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Romi iz brojnih europskih zemalja, susreli su se u Londonu u travnju 1971. godine. Delegacija Roma iz tadašnje Jugoslavije predvodio je Slobodan Berberski, a u njoj su sudjelovali i Nusret Seharsoj iz Prizrena ( Kosova) i Faik Abdi iz Skopja ( Makedonije).

532298_3231219814224_1078480524_32973286_463787918_n

Na prvome Kongresu, za koji se smatra da je prvi istinski međunarodni sastanak Roma,  raspravljalo se poglavito o jeziku, kulturi, obrazovanju, društvenom položaju Roma, Stop rasizmu, diskriminaciji i egzilu.

Kongres je rezultirao prihvaćanjem naziva Rom a dotadašnji nazivi Cigan, Zigeuner Gitanos itd.  označeni su kao nedostojni i uvredljivi! Dogovoren je izgled romske zastave plava boja u gornjoj polovici simbolizira nebo i mir, zelena boja u donjoj polovici simbolizira put i slobodu kretanja, crveni kotač u sredini simbolizira mukotrpnu povijest romskoga naroda i donesena je odluka da službeno bude romska himna „Dželem, dželem“.

Formiran je prvi međunarodni saveza Roma (International Romani Union – IRU) koji još dan danas djeluje.

Održavanje Kongresa doprinijelo je povećanju uključenosti Roma u društveni život i potaklo osude diskriminacije i rasizma nad pripadnicima romskoga naroda.

Nakon prvog Kongresa Roma dolazi do porasta broja romskih nevladinih organizacija, klubova i kulturno-umjetničkih društava.

Romi su  tradicionalni miroljubiv narod, potiču sa prostora današnje Indije.

Nakon prvih znakova diskriminacije i progona napuštaju Indiju i u traganju za boljim uvjetima života.

U Hrvatskoj službeno živi 16.975 Roma iako se zna da je brojka puno veća. Procjenjuje se da je oko 30 do 50 tisuća Roma. U Europi živi 12 do 15 milijuna Roma. A u svijetu se procjenjuje da živi oko 25 milijuna Roma.

Iako čine najveću “manjinsku” zajednicu, često su tretirani kao građani drugog reda. Brojne romske udruge, predstavnici Roma, Vlade i pojedinci pokušavaju zadnjih 20 godina promijeniti sliku o Romima, napredak je jako spor ali vidljiv je te ima poboljšanja.

Povodom  Svjetskog dana Roma u Hrvatskoj i svijetu se organiziraju različite manifestacije, tribine i  programi u kojima se predstavljaju jezik, običaj i kultura Roma, kao i brojne prigode u kojima se nastoji u javnosti podići razina svijesti o važnosti integracije Roma u društvo. Osobito su važna  usmjerenja na obrazovanje romske djece, zaštitu prava djece kako bi im se osigurala dostupnost odgoja i obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite te svih ostalih prava koja imaju svi građani.

Vlada Republike Hrvatske nastavlja raditi na unaprjeđivanju položaja i ostvarivanje prava romske nacionalne manjine Provedbom nacionalnih dokumenata posvećenim romskoj nacionalnoj manjini, Nacionalna strategija za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013.-2020. godine i Akcijskog plana za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, na sustavan se način pomaže poboljšanju uvjeta života te integraciji, kao i suzbijanju svih oblika diskriminacije, uz očuvanje romskog identiteta, kulture i tradicije.

Nacionalna platforma za Rome „Živjeti jednakost“, projekt je Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kojeg sufinancira Europska unija, preko posebnog natječaja za dodjelu bespovratnihslika nac platforma za Romesredstava za sve države članice u okviru kreiranja nacionalnih platformi za Rome u skladu s Europskom platformom raspisanog krajem 2015 godine.

Cilj ovog projekta je potaknuti provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma na lokalnoj i regionalnoj razini za razdoblje od 2013. – 2020. godine. Time se želi unaprijediti suradnja i uskladiti djelovanje provedbenih partnera i drugih dionika čije su aktivnosti usmjerene na uključivanje i poboljšanje socio-ekonomskoh položaja Roma u Hrvatskoj.

Ključno dokidanje društvene isključenosti Roma jest osigurati da sva romska djeca moraju završiti osnovnu školu, a to je odgovornost države. U Hrvatskoj je također izražen problem napuštanja redovnog školovanja romske djece, osobito djevojčica. Nastavak diskriminacije Roma u 21. stoljeću je neprihvatljiv.

Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a, u članku 1. navodi: “Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.”

Iako se gotovo nitko ne bi odlučio suprotstaviti izrečenoj istini, svjedoci smo da Romi trpe nepravdu u brojnim zemljama svijeta. Unatoč nastojanjima što je svaka vlada obećavala rješenje tog problema, njihov se položaj nije bitno promijenio. Romi su i dalje segregirana grupa kojoj treba pomoć jer su slabijeg obrazovnog i imovnog stanja, obilježena trajnim siromaštvom, zbog uvjeta života su kraćim životnim vijekom te su zapostavljeni – a sve zato što pripadaju jednoj određenoj nacionalnoj skupini.

Prije svega, romska djeca imaju bitno slabije šanse postići uspjeh u životu. To je činjenica koja treba poticati na promišljanje o stanju društva koje je dužno o tome voditi računa. Briga o njegovanju kulture, jezika i običaja Roma, određuje stupanj tolerancije i demokratičnosti društva u kojem oni žive.

Predrasude prema Romima dovode do njihove sustavne diskriminacije u svim područjima društvenog života: od obrazovanja do zdravstvene i socijalne skrbi, te zapošljavanja. Uvjeti stanovanja ispod su nivoa za očuvanje ljudskog dostojanstva i ne daju osnova za nadu sretnoga života Roma u zajednici. Činjenica da se brojni Romi ne žele izjašnjavati Romima, već pripadnicima većinske nacije, dovoljno govori o tome.

Nažalost, predrasude prema Romima manifestiraju se i u medijskim istupima javnih osoba i političara, koji pri tome olako prelaze preko činjenice da se radi o grupi kojoj niti jedna zajednica u povijesti nije dala jednaku priliku.

Poboljšani položaj i uspješnost Roma svakako će dati i povoljniju sliku o društvu u kojem živimo.

Stoga želimo na ovaj dan koji se jednom u godini obilježava uputiti poruku, prije svega političarima i javnim osobama, ali i svima ostalima, da prihvate kao svoje načelo citiranu misao iz članka 1. Opće deklaracije o pravima čovjeka.

«Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.»

Sa e Romnjenge thaj e Romenge baxtalo lumako dive!

Svim Romkinjama i Romima želimo sretan Međunarodni dan Roma!

E.M

Jakovčić: Istra i Međimurje primjeri su trajne brige o pravima Roma

/in /by

Iskustva Istre i Međimurja pokazuju pravi put za integraciju Roma i poštivanje njihovih manjinskih prava, istaknuo je zastupnik Ivan Jakovčić (IDS-ALDE) u ime Kluba zastupnika europskih liberala u raspravi u povodu Međunarodnog dana Roma

“Uz Rome se, na žalost i danas, vežu pojmovi kao što su segregacija, rasizam i netrpeljivost. Sve to je u izravnoj suprotnosti s vrijednostima za koje se mi, u Europskoj uniji, zalažemo- za toleranciju i uvažavanje različitosti”, kaže Jakovčić.

Romi su, uz Židove, najviše stradali u Drugom svjetskom ratu. Uz nacističku Njemačku, rekao je Jakovčić, i ustaška NDH bila je jedna od zemalja u kojoj su se ljudi proganjali i ubijali samo zato što su bili pripadnici “krivog” naroda, rase ili vjere.

“Uz sve te tragedije iz prošlosti, danas u Hrvatskoj postoje odlični primjeri sustavne brige o manjinskim pravima Roma. Podsjećam da sam, kao istarski župan, pokrenuo i realizirao niz projekata na korist romske manjine i njihove integracije. Otvaranjem posebnih vrtića i stipendiranjem školovanja romske djece, organiziranjem medijskih nastupa kako bi Romi predstavili svoju kulturu, pružanjem potpore njihovim poduzetničkim projektima te njihovim uključivanjem u nacionalna vijeća za pripadnike manjina uvelike se poboljšava položaj i uključivost romske zajednice”, istaknuo je Jakovčić.

I Međimurje, gdje postoje romska naselja, uz sve probleme, dobar je primjer brige o Romima. No nacionalni i europski programi, upozorio je Jakovčić, neće zaživjeti ako se u njihovu provedbu u potpunosti ne uključe regionalne i lokalne vlasti.

“Pozivam Europsku komisiju da razmisli kako europski novac izravno usmjeriti prema lokalnim i regionalnim vlastima jer je to najučinkovitiji put za što uspješniju integraciju Roma”, zaključio je Jakovčić.

TV Istra

OKRUGLI STOL „Iskustva u radu s romskom djecom u dječjim vrtićima, školama i knjižnicama na koprivničkom području“

/in , /by

U povodu Svjetskog dana Roma, koji se obilježava 8.travnja, u koprivničkoj Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ održan je 8. okrugli stol „Iskustva u radu s romskom djecom u dječjim vrtićima, školama i knjižnicama na koprivničkom području“ na temu „Suradnja s roditeljima Romima“. Uz Knjižnicu, suorganizatori su bili Udruga Roma „Korak po korak“ Koprivničko-križevačke županije, Pučko otvoreno učilište „Korak po korak“ iz Zagreba i Mreža podrške romskoj djeci REYN Hrvatska.

Izlaganja o programima i projektima osnaživanja romske djece i njihovih roditelja održali su viša stručna savjetnica za obrazovanje Roma u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Ermila Pozaić, koordinatorica Mreže podrške romskoj djeci REYN Hrvatska i predstavnica POU Korak po korak Zagreb Asja Korbar te učiteljica razredne nastave u OŠ Dr. Ivana Novaka Macinec Vesna Perhoč. Primjere dobre prakse sa šireg koprivničkog područja predstavile su ravnateljica Gradske knjižnice Đurđevac Antonija Mandić, roditelji Romi Željko Oršoš iz Reke i Alen Balog iz Botova te romski pomagač u nastavi Mladen Bogdanić i učiteljica u Osnovnoj školi „Prof. Blaž Mađer“ Novigrad Podravski – Područna škola Plavšinac, Višnjica Šestak.

U ime Koprivničko-križevačke županije Okruglom su stolu prisustvovale pročelnica Upravnog odjela za zdravstveno-socijalne djelatnosti Željka Koluder Vlahinja, viša savjetnica za kapitalne projekte u školstvu Ana Mušlek i viša savjetnica za kulturu, udruge, sport i nacionalne manjine Vesna Peršić Kovač.

Pročelnica Koluder Vlahinja pohvalila je Knjižnicu koja brojnim projektima i programima pomaže romskoj zajednici, za što je primila i nekoliko nagrada, te je naglasila kako će primjeri dobre prakse poslužiti kao smjernice za daljnje aktivnosti.

„Koprivničko-križevačka županija od 2015. godine ima Vijeće romske nacionalne manjine, čiji rad Županija financijski podržava, kao i kulturne i edukativne aktivnosti udruga na našem području s kojima ostvarujemo odličnu suradnju. Važno je istaknuti i kako smo krajem prošle godine donijeli Akcijski plan za socijalno uključivanje Roma, a jedna od ključnih mjera je poticanje romske djece na obrazovanje, a njihovih roditelja na suradnju s odgojno-obrazovnim ustanovama.“, kazala je pročelnica Koluder Vlahinja.

Uvod u stručni skup s pregledom tema i zaključaka s dosadašnjih okruglih stolova dala je ravnateljica Dijana Sabolović-Krajina, a okupljenima se obratio i predsjednik Udruge „Korak po korak“ Franjo Horvat, koji je istaknuo: „ I dalje je najveći problem nepoznavanje hrvatskog jezika, posebno kod djece koja dolaze iz romskih naselja, i zato nam je važno što više uključiti romsku djecu u vrtiće kako bi od najranije dobili mogla krenuti s učenjem, što će im pomoći u daljnjem obrazovanju i integraciji u društvo.“

Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ od 2010. godine organizira okrugle stolove koji imaju nekoliko ciljeva. Prvi cilj je poboljšati životne šanse romskoj djeci koja žive u siromaštvu i teškim uvjetima kroz formalne i neformalne oblike obrazovanja kako bi se što lakše uključila u život lokalne zajednice i društva.

Drugi je cilj potaknuti što veću i kvalitetniju uključenost romske djece i mladih u obrazovni proces, a treći poboljšati stručne kompetencije stručnjake različitih profila koji rade s pripadnicima romske zajednice te omogućiti umrežavanje stručnjaka iz različitih područja i različitih profila i njihovu suradnju s romskim udrugama, predstavnicima Grada Koprivnice, Koprivničko-križevačke županije i općina na širem koprivničkom području.

Preuzeto sa: prigorski.hr

Hrvatska kriva jer nije istražila zločin motiviran mržnjom prema Romima

/in , /by

Strasbourg: Hrvatska kriva jer nije istražila zločin motiviran mržnjom prema Romima

Evropski sud za ljudska prava objavio je danas presudu u predmetu Škorjanec vs. Hrvatska u kojoj je Hrvatska proglašena krivom jer nije istražila slučaj napada motiviran mržnjom prema Romima. Sud u Strasbourgu je utvrdio da je Hrvatska time podnositeljici zahtjeva Maji Škorjanec povrijedila pravo na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja a u vezi sa zabranom diskriminacije, odnosno da je prekršila članak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda vezano s člankom 14.

Hrvatska zbog toga oštećenoj građanki mora platiti 12.500 eura na ime nematerijalne štete te još 2.200 eura za troškove postupka, odnosno ukupno oko 110.000 kuna.

Riječ je o događaju iz lipnja 2013. godine kada su Maju Škorjanec i njezinog partnera na tržnici u Zagrebu, nakon verbalnog sukoba, fizički napale dvije osobe. Napadači su ih vrijeđali na nacionalnoj osnovi, jer je partner Maje Škorjanec bio Rom, uz salvu pogrdnih izraza poput „Sve Cigane treba ubiti“, „Sve ćemo vas protjerati!“ i „Sve vas treba istrijebiti!“. Par je pokušao pobjeći, ali su ih napadači sustigli. Maju Škorjanec srušili su na zemlju udarajući je u glavu, a njezinog partnera je jedan od napadača zarezao nožem po ruci.

Policija je istoga dana ispitala napadnuti par, a dan kasnije podnijela je prijavu zbog zločina iz mržnje protiv dva napadača zagrebačkom Općinskom državnom odvjetništvu, ali samo za slučaj napada na mladića, a ne i djevojku koju su naveli samo kao svjedokinju. Istovjetno je postupilo kasnije i Općinsko državno odvjetništvo. I policija i državno odvjetništvo smatrali su da napad na Maju Škorjanec nije motiviran rasnom mržnjom, jer ona nije Romkinja, te su istragu za zločin iz mržnje koncentrirali isključivo zbog napada na njezinog partnera.

Evropski sud za ljudska prava ocijenio je da su policija, a pogotovo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu,  propustili ispitati okolnosti napada, odnosno jesu li napadači i prijaviteljicu percipirali kao Romkinju te moguću povezanost između njezine partnerske veze s mladićem i napada na oboje. Sud u Strasbourgu je utvrdio i to da su tijela kaznenog progona pogriješila što su ustrajala na tome da je bitno to što sama podnositeljica nije romskog porijekla. Sve je to, stoji u presudi, dovelo do manjka istrage i ocjene njezinog slučaja.

Sud u Strasborugu u presudi upozorava da netko može biti žrtva zločina iz mržnje iako nije pripadnik manjinske skupine, već da može biti žrtva zločina iz mržnje i zato što ima “stvarnu ili pretpostavljenu“ vezu s osobom koja je napadnuta zbog manjinske pripadnosti.

„Države imaju obavezu prepoznati oba ova tipa kao zločine iz mržnje i primjereno tome ih istražiti. U ovom slučaju, hrvatske vlasti su opetovano propustile posvetiti primjerenu pozornost prepoznavanju nasilja prema podnositeljici zahtjeva kao mogućem zločinu iz mržnje. Odbijajući žalbu tužiteljice, država je prekršila obaveze iz Konvencije“, stoji u presudi Suda.

Presuda Evrpskog suda za ljudska prava nije konačna. Postat će konačna ako u roku tri mjeseca nijedna strana ne podnese žalbu Velikom vijeću.

Veronika Rešković

Nema povratka, sad je vrijeme otpora

/in , /by

Oko šest tisuća ljudi na Noćnom maršu: Nema povratka, sad je vrijeme otpora!

“Nemate šanse. Žene ne pristaju. Nema povratka. Ne računajte na nas u vašoj velikoj demografskoj obnovi! Iako je žalosno da danas branimo nešto izboreno prije skoro 40 godina, to nas ne smije obeshrabriti”, poručile su organizatorice zagrebačkog Noćnog marša – 8. mart, najvećeg prosvjeda za prava žena u Hrvatskoj u novijoj povijesti.

Prosvjedni osmomartovski noćni marš održava se drugu godinu zaredom, a sinoć je u borbi za reproduktivna prava žena okupio između pet i sedam tisuća tisuća prosvjednica i prosvjednika. Marširalo se od Trga žrtava fašizma do Zrinjevca, gdje je održan kratki program uz zborske pjesme i čitanje proglasa.

Međunarodni dan žena ove je godine obilježen marševima u više gradova u Hrvatskoj i regiji, a u Zagrebu su članice feminističkog kolektiva fAKTIV iznijele zahtjev, između ostalog, ne samo za dostupan, siguran i legalan, već i potpuno besplatan pobačaj kako bi svoje pravo na medicinsku uslugu uistinu mogle ostvariti sve žene.

“Ako nas je povijest ičemu naučila, to je da ništa nećemo dobiti, a ni obraniti bez borbe. Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljedstvo”Pozvale su na otpor te prozvale političke elite i Katoličku crkvu koje “pretvaraju društvo u kojem živimo u neprijateljsko za sve one koji odudaraju od njihove vizije ispravnih Hrvata i Hrvatica”, te se osvrnule na politiku trenutne Vlade. “Premijer i Vlada lažu, uvaljuju nam najkonzervativnije politike nad kojima se zgraža čak i europska demokršćanska parlamentarna većina. To nisu ni politike, već fašističke metode koje žene pokušavaju svesti na obezvrijeđene ropkinje bez prava glasa – na ‘inkubatorice’ nacije i ‘proizvođačice’ obespravljene radne snage i topovskog mesa”, upozorile su iz fAKTIV-a i poručile: “E, pa nećete! Nećete nas niti prevariti, niti zastrašiti. Nećemo vam to dopustiti!”.

“Svatko tko se usudi dirnuti u prava žena, mora znati da žene neće stajati sa strane i gledati. Nećemo reći da će biti lako jer znamo da feministička borba nikad nije laka, ali baš zato ne smijemo odustati, ne smijemo im dopustiti da nas uvjere da smo bespomoćne, jer to nikako nismo. Ako nas je povijest ičemu naučila, to je da ništa nećemo dobiti, a ni obraniti bez borbe. Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljedstvo”, poručeno je na Maršu na kojem su se glasno tražile ostavke ministra Davora Ive Stiera i njegove desne ruke Ladislava Ilčića.

Sumnjiva borba protiv diskriminacije

/in , /by

Antidiskriminacijski plan donosit će konzvervativci i anonimne udruge

Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije preduvjet je za povlačenja 6,8 milijardi eura iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija EU

ZAGREB – Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina zaprimio je 22 prijave za članstvo u Radnoj skupini koja bi trebala doraditi Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije 2017. – 2022. godine. Ured je objavio tko je od prijavljenih izabran, ali nije objavio tko se sve prijavio. Naše pitanje poslano Uredu koje su sve organizacije civilnog društva poslale svoje prijave i koje su kandidate predložile za sada je još bez odgovora. Baš kao i pitanja na temelju kojih kriterija je izabrano pet kandidata te je li provedeno bodovanje pristiglih prijava i ako jest na temelju kojih parametara i kriterija.

Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije preduvjet je za povlačenja 6,8 milijardi eura iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija EU. Prethodna je verzija Nacionalnog plana u vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića prošla javnu raspravu, a sva su ministarstva i druga državna tijela dala o njoj pozitivno očitovanje. U Vladi Andreja Plenkovića, pri ponovnom očitovanju, negativno mišljenje dalo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, a tom su se Nacionalnom planu protivile radikalno konzervativne udruge Grozd i Vigilare.

Javni poziv za predstavnike udruga u Radnoj grupi proveden je i prije tri godine, kada se radila sad već prošla, neusvojena verzija Nacionalnog plana, ali tad su udruge morale priložiti i popis provedenih aktivnosti u suzbijanju diskriminacije i jačanja provedne Zakona o suzbijanju diskriminacije, što ove godine nije bio slučaj već je postavljen općenit uvjet opisa provedenih aktivnosti na području zaštite i promicanja ljudskih prava. Takva šira odredba omogućila je da se prijavi mnogo veći broj organizacija, a neke među njima možda i nemaju nikakve veze s borbom protiv diskriminacije.
Među pet izabranih su Ivan Zvonimir Čičak (HHO), Don Markušić (Transparency International Hrvatska), Ivana Eterović (Hrvatski pravni centar), Filip Markanović (HUM – Hrvatska udruga mladih) i Jasna Petrović (Sindikat umirovljenika Hrvatske).

Transparency International Hrvatska udruga je čijeg bi se predstavnika moglo zamisliti u radnoj skupini za borbu protiv korupcije, a s obzirom na transparentnost te udruge upitno je može li biti i u takvoj radnoj skupini. Naime, na internetskim stranicima udruge čija je prva riječ transparentnost u rubrici donacije navodi se da je lani primljeno tisuću kuna »anonimna donacija građanina«. Problematično je i to što je TIH-u u ožujku prošle godine ukinuta licenca, odnosno Transparency International kojemu je sjedište u Berlinu obavijestio je svoju (bivšu) hrvatsku podružnicu da mu ukida licencu i to zbog »neispunjavanja minimalnih uvjeta koji su postavljeni pred organizaciju«.

Predstavnik TIH-a u Radnoj skupini je Don Markušić, odvjetnik rodom iz Australije, dugogodišnjii član i potpredsjednik udruge. Markušić je bio jedan od sudionika Tradfesta, festivala tradicije i konzervativnih ideja, kojega je organizirala Zaklada Vigilare čiji je najpoznatiji aktivist u javnosti Vice Batarelo, također rodom iz Australije.

Nejasno je i na temelju kojih kriterija je odabran predstavnik Hrvatske udruge mladih. Ta udruga na svojoj internetskoj stranici navodi da je osnovana s ciljem promicanja interesa i aktivnosti mladih i to »kroz osmišljavanje i provedbu novih te usavršavanje postojećih edukativnih, poduzetničkih, kulturnih, zabavnih i športskih sadržaja i projekata integriranih u svakodnevni život ljudi«. Sudeći prema onome što udruga sama piše o svom radu jedna od njenih ključnih aktivnosti je govornička škola koja se odvija kroz debatne klubove.

Vladin Ured u svojoj odluci navodi da je bilo nužno »napraviti takav odabir organizacija civilnog društva koji će najbolje odgovoriti na trenutne izazove u sutavu zaštite od diskriminacije« i uvažiti područja u kojima je diskriminacija najučestalija odnosno najteža po posljedicama, a odabirom »navedenih predstavnika nastoji se osigurati sudjelovanje organizacija civilnog društva s različitim fokusima na diskriminaciju«

Tihomir Ponoš
Objavljeno: 16. ožujak 2017. u 22:30

ANU RUCNER PROLAZE TRNCI OD ROMSKE GLAZBE: ‘Kako se to obično događa kod nas umjetnika, jednog dana uzela sam violončelo i odsvirala ‘Đelem, đelem’

/in /by

ana-rucner14-210217

Nakon petnaest godina uspješne glazbene karijere Ana Rucner odlučila je krenuti u novi glazbeni izazov. Atraktivna 34-godišnja glazbenica na skorašnjim slavljeničkim koncertima u Zagrebu i Osijeku predstavit će svoj novi program romske glazbe, a oba ta nastupa imat će i humanitarni karakter.

– U zagrebačkom HNK 19. ožujka, kao i u osječkom HNK 23. ožujka, održat ću, u suradnji s Rotary klubom Zagreb Maksimir, čija sam i sama članica, koncerte na kojima ću izvesti svoje najizvođenije skladbe, ali i predstaviti svoj novi glazbeni pravac. U Zagrebu će moji gosti biti Goran Karan, Danijela Pintarić, Ivan Jelić i vokalni ansambl Arije, a u Osijeku će sa mnom nastupiti Danijela Pintarić, Ivan Jelić i HKUD Osijek 1862. Prihod od koncerta darovat ćemo udruzi Baranjski leptirići za nabavu medicinskih pomagala, Udruzi sv. Martina za pomoć ugroženim obiteljima i dječjem vrtiću Radost iz Darde te društvenom domu u Popovcu za gradnju dječjeg igrališta.

Petnaest godina je lijepa obljetnica i jako me veseli da ću je obilježiti sa svojim prijateljima i dragim posjetiteljima na koncertima. Moja ljubav prema Baranji počela je prošle godine kad smo snimali spot u Kopačkom ritu, tom netaknutom prirodnom raju. Otada pomažem nekim obiteljima u Baranji, a sad ćemo prihod usmjeriti na društveno dobro – najavljuje Ana, koja će svoj novi glazbeni pravac na tim nastupima premijerno izvesti uz vokalni sastav Arije, sastavljen od bivših ladarica. Zbog čega se odlučila baš za romsku glazbu?

Dugo razmišljanje

– Ta ideja dugo je u meni nastajala, godinama sam o tome razmišljala. Romska glazba iznimno je puna emocija i uvijek kad bih je slušala, prolazili su me trnci. Istovremeno je tužna i nosi u sebi životnu strast i veselje. Kako se to obično događa kod nas umjetnika, jednog dana uzela sam violončelo i odsvirala ‘Đelem, đelem’. Budući da se ništa u životu ne događa slučajno, kad sam počela raditi na toj glazbi, sjetila sam se sjajnih pjevačica koje poznajem godinama: Jadranke Gračanin, Aleksandre Ptičar, Janje Ivančan i Vere Radić.

One poznaju moj novi opus pjesama, sjajno su se uklopile i vrlo su važan dio ovog projekta… Godinama su nastupale u Folklornom ansamblu Lado i u Ladaricama. Počela sam suradnju i s bendom Filipa Gjuda i kad se to sve spojilo, stvarno je zazvučalo fantastično. Ta glazba – to sam ja, a sve te emocije i ja prolazim u životu – otkriva glazbenica koja će za potrebe novog pravca promijeniti i modni stil, pa će na pozornicama zasjati u kostimima koje za nju kreira Juraj Zigman. Ipak, kako će romska glazba zvučati u izvođenju glazbene “klasičarke”?

– Romska glazba je istina i izvodit ću je na način na koji se treba izvoditi. Zvučat će vrlo jednostavno, što ne znači da je izvedba jednostavna. Romska glazba je meni tuga i veselje u jednom, s ogromnom količinom strasti. U životnom sam razdoblju kad me ova glazba hrani, ona je i hrana i lijek za moju dušu. Osim vokalnog ansambla Arije i benda, na sceni će mi se pridružiti trubači koji su vrlo važni za ovaj tip glazbe – kaže Ana, koja, dakako, nije prva glazbenica s ovih prostora koja poseže za romskom glazbom. Publici je po tome možda najpoznatiji Goran Bregović. Treba li bivši šef Bijelog dugmeta strepjeti od mlade zagrebačke violončelistice?

Sedlarov film

– Istina je, postoji jako puno glazbenika koji izvode ovaj tip glazbe. Moj brat Mario također je jedan od njih i on izvodi ovu glazbu na svoj način. No, mislim da se nitko nikoga ne treba bojati kad je glazba u pitanju, jer za sve ima mjesta. Što se gospodina Bregovića tiče, izuzetno ga cijenim i iskreno se divim njegovu radu – govori glazbenica o čijem je radu i životu snimljen i dokumentarni film u režiji njezina dugogodišnjeg prijatelja Jakova Sedlara, koji će se prikazati na njezinim slavljeničkim koncertima.

ana-rucner15Žao mi je što će za ovu prigodu, jer se prikazuje na koncertu, film trajati samo 10 minuta, no u planu je i snimanje jednosatnog dokumentarnog filma jer smatram da to Ana definitivno zaslužuje zbog velike promocije Hrvatske u svijetu putem turističkih videa. Ova kraća verzija filma sastoji se od sekvenci koje će prikazati sam početak Anina umjetničkog rada, dakle, vidjet ćemo kako je njezina karijera tekla od prvih nastupa do danas. Sastojat će se od nastupa, spotova i osvrta na humanitarne događaje jer je Ana poznata i po humanitarnom djelovanju – kaže Sedlar, koji Anu prati od početka njezine karijere. Može li Ana odrediti koji joj je trenutak u proteklih petnaest godina bio najdraži?

Diplomacija

– Svaki na svoj način, no pamtim veće promjene. Sjećam se prvog trenutka kad sam u ruke uzela električno čelo, sjećam se izazovnih nastupa kad su me spuštali s petnaest metara visoke zgrade, nastupa u Gruziji, snimanja spota na Kineskom zidu… – prisjeća se Ana koja je, kaže, oduvijek znala da će se u životu baviti glazbom.

– Moje jedino zanimanje, zapravo, moj život jest glazba. Odmalena sam znala da ću se baviti glazbom. Budući da sam odrastala u glazbenoj obitelji, to je bio prirodan odabir. Najvažnije je uživati u onome što radite, osjećati da radite nešto dobro, a ja uživam u glazbi svih ovih godina i sigurno će tako biti i dalje. Uz glazbu, vrlo mi je zanimljivo područje i diplomacija te management u kulturi jer se i sama njime bavim – kaže velika glazbena zvijezda koja, kad se ugase svjetla pozornice, ne živi nikakvim glamuroznim životom.

Putovanja

– Kad sam u Zagrebu, moj dan izgleda uobičajeno, samo možda nešto dinamičnije. Osim što brinem o sinu, pomažem mu u učenju, kuham, pospremam, peglam i obavljam sve kućanske poslove. Uz još jedan dodatak – vježbanje čela po nekoliko sati na dan. Dopustim si koji dan pauze od vježbanja samo ponekad, kad se ne osjećam dobro ili kad su praznici. U glazbi je jako važan kontinuitet. Kao i u svim profesijama, i ja imam neke dobre i neke lošije dane kad me žice jednostavno ne slušaju i koliko god pokušavala, ne ide, pa ne ide. Tada je najbolje stati i posvetiti se nečem drugom. Jako volim sama prošetati Maksimirom i u prirodi napuniti baterije.

Tjelovježba je važan dio mog rasporeda jer nama glazbenicima jako je važno biti u dobroj formi. Tu su, iako ne baš česta, i druženja s prijateljima. Kad sam na putovanjima, raspored je malo drukčiji. Uključuje intenzivno vježbanje prije puta, zatim putovanje koje ponekad traje gotovo cijeli dan, vježbanje nakon dolaska na destinaciju, prije koncerta i na kraju koncert. Sjećam se lani, kad smo išli u Gruziju, na humanitarni koncert, kako smo između dolaska u hotel i odlaska na primanje kod njihova patrijarha imali samo petnaestak minuta vremena za spremanje i cijeli dan smo bili angažirani na primanjima i susretima. Stigli smo u hotel u 17 sati, odmorili se pola sata i otišli na generalnu probu koja je trajala do dva sata. To je manje glamurozan dio mog posla. No, kad izađem na pozornicu, sve je to zaboravljeno i postojimo samo moja glazba i ja, što je predivan osjećaj – ističe bivša supruga Vlade Kalembera s kojim je i nakon razvoda ostala u odličnim odnosima.

– A zašto ne? Što je tu čudno? Meni je čudno što se drugi čude, jer po meni to bi tako trebalo biti među ljudima koji se razvedu, osobito ako imaju djecu, jer ona su najvažnija. Ljudi ponekad nisu svjesni koliko djeca zbog razvoda pate jer im se mijenjaju životne okolnosti, a još kad gledaju kako mama govori protiv tate ili obrnuto, njihova je bol još veća. Jako je važno poštovanje i ako više niste s bračnim partnerom, to ne znači da ste u ratu. Vlado i ja zajedno odgajamo Dariana, dogovaramo se i između nas postoji veliko poštovanje i razumijevanje, što je važno. Na prvo mjesto stavili smo brigu o djetetu i njegovu dobrobit. Nažalost, često ljudi djeluju iz svog ega i osvećuju se bivšem partneru, ne shvaćajući da zapravo štete prije svega svom djetetu. Osoba sam koja nikad ne zatvara vrata za sobom – ističe Ana koja je i Vladu Kalembera pozvala na svoje slavljeničke koncerte.

ana-rucner19Svoju mamu će na sceni gledati i desetogodišnji Darian koji, kako sad stvari stoje, neće krenuti stopama svojih roditelja.

– Darian voli glazbu, ali na drukčiji način. Voli je slušati, znamo ponekad zajedno pjevati dok se vozimo u autu, no on je zaljubljen u robotiku i elektroniku. Jako voli raditi zvučnike, odnosno voli raditi novo od starog. Spretan je i precizan pa me ponekad začudi svojim izumima. Jako voli prirodu, biljke i životinje – kaže ponosna mama koja je dosad trideset i dva puta nagrađivana za svoj rad.

– Svaka od tih nagrada jako mi puno znači, jer mi je velika motivacija za daljnji rad i pokazatelj da struka cijeni to što radim, a i da se publici sviđa. Osim nagrada, puno mi znači oduševljenje gledatelja na koncertima kad vide na spotovima ljepote Hrvatske – govori Ana koja je zahvaljujući poslu proputovala pola svijeta. Gdje joj je bilo najljepše?

Bez objašnjenja

– Vrlo mi je zanimljiva bila Kina. Tamo sam nastupala više puta, čak su me proglasili počasnom ambasadoricom. Ta zemlja je posebna, specifična, s drukčijom tradicijom od naše. Ljudi su jako dragi, ljubazni i jako cijene glazbu – govori Ana koja je lani u timu Bosne i Hercegovine nastupala na Eurosongu. Ima li kakav savjet za Jacquesa?

– Neka bude svoj i da sve od sebe. Nije jednostavno na Eurosongu, no u isto vrijeme posebno je iskustvo to doživjeti, upoznati puno ljudi, a to je i prilika za neke poslovne mogućnosti. Jacquesu želim svu sreću – iskreno govori atraktivna crnka koja je već tri godine, što se ljubavi tiče, slobodna i sama. Kako objašnjava to što joj se u proteklom razdoblju nitko nije svidio, što ni jednom nije bila zaljubljena?

– Ponekad objašnjenja ne postoje. Jednostavno se nije dogodilo. Puno radim, fokusirana sam na posao i na svog sina, imam u planu puno novih projekata i to mi je prioritet. Trenutačno nisam spremna za veze i ne želim se vezivati u skoroj budućnosti – kaže Ana Rucner.

AUTOR:
Klara Rožman
jutarnji