Roditelji iz Pribislavca više zbog Roma ne upisuju djecu u okolne škole

February 24, 2017/in Događanja, Hrvatska /by romnihos_robaza

Djeca bi Rome za prijatelje, a dio roditelja bi ih istjerao iz škole

February 24, 2017/in Događanja, Hrvatska /by romnihos_robaza

U školama koje pohađaju i Romi stavovima djece prema njima puno su pozitivniji, a prema Romima negativnija su djeca koja nisu s njima u kontaktu
Djeca hrvatske nacionalnosti koja nemaju nikakvog kontakta s romskim vršnjacima imaju mnogo više negativnih stavova prema Romima nego djeca koja su u svakodnevnom kontaktu s njima. Pokazalo je to istraživanje koje je među 106 učenika i njihovih roditelja u dvije osnovne škole u Varaždinskoj županiji provela Melita Horvat, mag. psihologije. Odlučila je provjeriti valjanost tzv. Allportove teorije međugrupnog kontakta, prema kojoj bi djeca koja imaju kontakt s Romima trebala imati i manje negativnih stavova prema njima. Tu je hipotezu u diplomskom radu i potvrdila.
Istraživanje o stavovima osnovnoškolske djece prema Romima provedeno je u jednoj školi u koju zajedno dolaze hrvatski i romski učenici te u drugoj u kojoj su samo Hrvati. U prvoj bi 57,4 posto učenika pristalo na to da im dječak ili djevojčica romske nacionalnosti bude najbolji prijatelj, dok je u drugoj takvih samo 17,3 posto!

Suprotnost roditelja i djece
Kod roditelja je, zanimljivo, obrnuta situacija. Na prijateljstvo s romskom djecom pristalo bi u prvoj školi 7,4 posto roditelja, a u drugoj, u kojoj nema romske djece, 19,2 posto. Djeca su odgovarala i na pitanje bi li, ako već ne žele Rome za prijatelje, barem sjedila s njima u školskim klupama i, kao treću opciju, žele li uopće biti s njima u istom razredu. Na neku od te tri mogućnosti pristaje ukupno 83,3 posto djece iz škole koju pohađaju i Romi, 57,7 posto djece iz škole u kojoj ih nema, te samo 40,8 posto roditelja djece iz prve i 63,4 posto roditelja iz druge škole.
Čak 20,4 posto roditelja i 1,9 posto djece iz prve škole najradije bi istjerali Rome iz Hrvatske, dok iz druge škole to želi 7,7 posto djece i 15,4 posto roditelja. U školi u kojoj nema Roma dječaci pokazuju znatno više negativnih stavova prema njima od djevojčica. Prosječna dob anketirane djece je osam godina.
– Rezultati ovog istraživanja potvrđuju da već i sama prisutnost Roma u školi rezultira značajno pozitivnijim stavovima djece prema njima, u odnosu na stavove djece koja pohađaju školu bez ijednog pripadnika romske nacionalnosti – ističe M. Horvat, koja je istraživanje predstavila na Psihošpanciru u organizaciji Društva psihologa Varaždina, gdje je istaknuto da se negativni stavovi prema Romima kao nacionalnoj manjini javljaju već u ranoj dječjoj dobi, i da su druženje i prijateljstvo ključni za razbijanje predrasuda.
– Praktični doprinos ovog istraživanja očituje se u mogućnostima djelovanja na djecu osnovnoškolske dobi radi smanjenja negativnih stavova prema Romima – napominje M. Horvat.

Piše: Ivica Beti

Informacije

February 23, 2017/in Događanja, Hrvatska, Zanimljivosti /by romnihos_robaza

”Isplata stipendija za redovite učenike polaznike srednjih škola pripadnike romske nacionalne manjine u školskoj godini 2016./2017. za siječanj 2017. godine

13. veljače 2017.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavljuje da su 10. veljače 2017. godine isplaćene stipendije za redovite učenike polaznike srednjih škola pripadnike romske nacionalne manjine koji su ostvarili pravo na stipendiju sukladno Odluci o kriterijima i načinu ostvarivanja prava na stipendiju za redovite učenike polaznike srednjih škola pripadnike romske nacionalne manjine za školsku godinu 2016./2017. Isplaćene su stipendije za siječanj 2017. godine.”

S poštovanjem,

Mirko Marković

Zagrebačka strategija jedinstvene politike za zaštitu od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016.

February 17, 2017/in dokumenti /by romnihos_robaza

Na temelju članka 38. točke 2. Statuta Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 19/99, 19/01, 20/01 – proč.tekst, 10/04, 18/05, 2/06, 18/06, 7/09, 16/09, 25/09 i 10/10), Gradska skupština Grada Zagreba, na 31. sjednici, 29. studenoga 2011., donijela je

ZAGREBAČKU STRATEGIJU

zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. godine

UVOD

Nasilje u obitelji ima visoku cijenu koju plaćaju žrtve nasilja, počinitelji i čitavo društvo. Pitanje zaštite od različitih oblika nasilja, kao područje zaštite osnovnih ljudskih prava, definirano je brojnim međunarodnim i nacionalnim dokumentima, politikama i zakonima. Na području zaštite od nasilja u obitelji u međunarodnim dokumentima osobito se ističe potreba za odgovarajućim brojem skloništa, savjetovališta i drugih servisa namijenjenih žrtvama nasilja kao i postojanje jasnih postupaka i protokola za primjenu zakona kojima se uređuje ovo područje.

Propisima Republike Hrvatske ženama i muškarcima se osigurava jednakost te život bez diskriminacije, a žrtvama kaznenih i prekršajnih djela nasilja osigurava se pravna zaštita. Polazeći od činjenice da je nasilje oblik diskriminacije i jedan od najtežih oblika kršenja osnovnih ljudskih prava, te da su žene najčešće žrtve nasilja u obitelji, ovom području potrebno je posvetiti posebnu pozornost. Pri tome je, pored provedbe zakonskih obveza, potrebno poduzimati i niz drugih mjera kojima će se djelovati na prevenciju nasilja u obitelji kao i osiguravanje pravodobne pomoći svim žrtvama nasilja, uz poticanje kontinuirane suradnje među svim nadležnim tijelima.

Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. godine (Narodne novine 20/11, u daljnjem tekstu: Nacionalna strategija) Vlada Republike Hrvatske donijela je u veljači 2011. godine uzimajući u obzir da je borba protiv nasilja u obitelji i unapređenje kvalitete života žrtava nasilja dugoročan proces koji zahtijeva međusobnu suradnju svih nadležnih tijela. Kao i prethodna Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine (Narodne novine 126/07) i aktualna Nacionalna strategija naglašava nužnost pravovremenog prepoznavanja problema i poduzimanja različitih društvenih akcija usmjerenih suzbijanju i prevenciji nasilja u obitelji, kao i osiguranja kontinuiteta provedbe mjera na ovom području.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave označene su u Nacionalnoj strategiji kao nositelji i/ili sunositelji pojedinih mjera te su dužne izraditi propise za provedbu mjera iz svoje nadležnosti i uvrstiti ih u svoje godišnje planove i proračune. Grad Zagreb provodi obveze koje proizlaze iz njegovog samoupravnog djelokruga preko tijela Grada Zagreba, tijela mjesne samouprave, gradskih upravnih tijela i javnih službi. Gradska skupština Grada Zagreba kao predstavničko tijelo građana Grada Zagreba ima svoja stalna radna tijela koja razmatraju prijedloge odluka i drugih akata te druga pitanja koja su na dnevnom redu Gradske skupštine. U donošenju strateških dokumenata Grada Zagreba na području zaštite od nasilja u obitelji sudjeluju nadležna radna tijela Gradske skupštine Grada Zagreba prvenstveno Povjerenstvo za ravnopravnost spolova.

Programom socijalne politike Grada Zagreba od 2009. do 2012. godine koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 7/09) predviđen je niz mjera i aktivnosti usmjerenih poboljšanju uvjeta života svih građana grada Zagreba, a žrtve obiteljskog nasilja u ovom dokumentu prepoznate su kao skupina izložena povećanom riziku od socijalne isključenosti te je njihova zaštita i zbrinjavanje predviđeno nizom mjera u sustavima socijalne skrbi, zdravstvene zaštite, stanovanja i obiteljske politike.

Politika zaštite žrtava nasilja u obitelji na području grada Zagreba prati nacionalne strategije i dokumente. Tako je sukladno Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji od 2008. do 2010. godine (Narodne novine 126/7) bila donesena Zagrebačka strategija jedinstvene politike za zaštitu od nasilja u obitelji od 2008. do 2010. (Službeni glasnik Grada Zagreba 9/08), dok se aktualna Zagrebačka strategija zaštite od nasilja u obitelji donosi za razdoblje od 2011. do 2016. godine.

ANALIZA STANJA NA PODRUČJU GRADA ZAGREBA

Prema podacima Policijske uprave zagrebačke, u razdoblju od 2008. do 2010. raste broj prijavljenih počinitelja prekršaja “Nasilničko ponašanje u obitelji” (članak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji) te su u 2008. ukupno prijavljena 2196 počinitelja ovog prekršaja, u 2009. ukupno 2209, a u 2010. ukupno 2322 počinitelja. Prosječan broj počinitelja godišnje u promatranom razdoblju iznosi 2242 osoba. Prema kategoriji spola, počinitelji navedenog prekršaja dominantno su osobe muškoga spola (u 2008. čine 71,3% počinitelja, u 2009. ukupno 66,3%, a u 2010. ukupno 68%). Također u promatranom razdoblju, u kontekstu odnosa počinitelj-žrtva, kao najčešći počinitelji evidentirani su bračni drugovi i to: suprug (u preko 40% slučajeva), zatim roditelj (prosječno oko 22%), ostali srodnici (prosječno oko 14%), a najmanje supruge (oko 8%). U razdoblju od 2008. do 2010. najveći broj žrtava obiteljskog nasilja evidentiran je u 2009. (3384 žrtava), a prosječan broj žrtava godišnje u istom razdoblju iznosi 2984 osobe, od čega prosječno godišnje 26% djece. Osobe ženskog spola su više od polovice žrtve u promatranom razdoblju (djevojčice, maloljetnice, odrasle žene) te je njihov udio 67,6% žrtava u 2008., 68,8% žrtava u 2009. i 68,4% žrtava u 2010.

U vezi s kaznenim djelom „Nasilničko ponašanje u obitelji“ (članak 215a Kaznenog zakona), u razdoblju od 2008. do 2010. prijavljeno je prosječno godišnje 125 počinitelja i to: 130 počinitelja u 2008., 151 u 2009. i 108 počinitelja u 2010. Počinitelji ovog kaznenog djela većinom su osobe muškog spola te njihov udio u ukupnom broju počinitelja iznosi 79,3%, u 2008., 72% u 2009. i 82% u 2010. U kontekstu odnosa počinitelj-žrtva najveći broj počinitelja evidentiran je u ulozi supruga spram oštećene osobe (u 2008. iznosi 59,8%, u 2009. iznosi 46,6%, a u 2010. iznosi 50%). U razdoblju od 2008. do 2010. porastao je broj počinitelja koji se u odnosu na žrtvu nalaze u ulozi roditelja (otac, majka, poočim ili pomajka) te oni čine u 2008. ukupno 12,2% počinitelja, u 2009. ukupno 22,8%, a u 2010. ukupno 26,4% počinitelja. Najveći broj oštećenih osoba su osobe ženskog spola i to ženska djeca, maloljetnice ili odrasle žene te je njihov udio 2008. ukupno 80,5% žrtava, u 2009. ukupno 73,3% žrtava, a u 2010. ukupno 74,9% žrtava.

Analizom podataka Policijske uprave zagrebačke u vezi sa počinjenje kaznenog djela „Zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe“ (članak 213. Kaznenog zakona), u razdoblju od 2008. do 2010. utvrđeno je da je prosječno godišnje bilo oštećeno 55 djece, a među oštećenom djecom više od polovice bila su djeca ženskog spola. U kontekstu odnosa počinitelj – žrtva, u promatranom razdoblju, otac kao počinitelj javljao se prosječno u 52% slučajeva, majka u 45,6% slučajeva, a ostali članovi obitelji u 2,4% slučajeva.

U vezi sa kaznenim djelom „Silovanja“ (članak 188. Kaznenog zakona) počinjenim u obitelji, u razdoblju od 2008. do 2010. policija je otkrila i prijavila ukupno 13 počinitelja (najveći broj u 2009. godini, ukupno 6 počinitelja). S obzirom na spol počinitelja u svim prijavljenim slučajevima radilo se o počinitelju muškoga spola. Oštećene osobe bile su punoljetne ženske osobe, osim zabilježenog slučaja u 2010. u kojem je ovo kazneno djelo bilo počinjeno nad maloljetnicom. U kontekstu odnosa počinitelj – žrtva, počinitelji ovog kaznenog djela dominantno su bili partneri (bračni, izvanbračni, bivši supružnici), osim u jednom slučaju gdje je kao počinitelj evidentiran svekar žrtve.

U vezi s kaznenim djelom „Spolni odnošaj sa djetetom“ (članak 192. Kaznenog zakona) počinjenim u obitelji, u 2008. policija je otkrila i prijavila 2 slučaja, a u 2009. i 2010. po 4 slučaja. U jednom prijavljenom slučaju (u 2010.) evidentirana je kao počiniteljica majka djeteta, dok su se svi ostali slučajevi odnosili na osobe muškog spola (najčešće otac i poočim). U promatranom vremenskom periodu među oštećenim osobama prema spolnoj strukturi isključivo se radilo o ženskoj djeci.

U vezi s kaznenim djelom „Ubojstva“ i „Teškog ubojstva“ (članak 90. i članak 91. Kaznenog zakona) počinjenim u obitelji, u razdoblju od 2008. do 2010. porastao je broj prijavljenih kaznenih djela. Policija je u promatranom razdoblju otkrila ukupno 12 počinjenih kaznenih djela ubojstva u obitelji. U svim prijavljenim slučajevima radilo se o počinitelju muškoga spola. Oštećene osobe većinom su bile osobe ženskog spola, osim u dva slučaja evidentirana tijekom 2010. U kontekstu odnosa počinitelj-žrtva tijekom 2008. i 2009. kao počinitelji evidentirani su partneri žrtve (bračni ili izvanbračni supružnici) te u jednom slučaju sin. U 2010. među počiniteljima nema supružnika već su to u najvećem broju slučajeva očevi, te po jedan slučaj sin, brat i poočim žrtve. U vezi sa kazneni djelom „Pokušaj ubojstva“ u obitelji, vidljiv je trend opadanja počinjenja ovog kaznenog djela, kao i broja prijavljenih osoba za njegovo počinjenje (najveći broj počinitelja nalazimo u 2008. i to 4 slučaja, dok 2010. pada na 2 slučaja). U praćenom razdoblju, evidentiran je podjednak broj osoba muškog i ženskog spola među oštećenim osobama. U kontekstu odnosa počinitelj-žrtva, najveći broj počinitelja evidentiran je u partnerskim odnosima (supružnici i to bračni, izvanbračni ili bivši supružnici), podjednako osobe muškog i ženskog spola.

Prema analizi podataka Centra za socijalnu skrb Zagreb u razdoblju od 2008. do 2010. porastao je broj slučajeva nasilja u obitelji (u 2008. evidentirana su 1652 slučaja, u 2009. evidentirano je 1698 slučaja, a u 2010. ukupno 2185 slučajeva). U promatranom razdoblju preko 40% slučajeva obiteljskog nasilja odnosilo se na nasilje prema djeci. Prema podacima za 2007. i 2008. od ukupnog broja počinjenih nasilnih djela u obitelji u 70,4% slučajeva nasilje je učinjeno prema osobama ženskog spola (od toga u 75% slučajeva prema odraslim ženama) te u 29,6% slučajeva prema osobama muškog spola (od toga u 56,7% slučajeva prema muškoj djeci). Počinitelji nasilja u obitelji u 88,1% evidentiranih slučajava su osobe muškoga spola (u 59,2% slučajeva muškarci u dobi od 30 do 50 godina života). Prema kriteriju trajanja nasilja u obitelji najveći broj evidentiranih slučajeva odnosi se na jednokratno nasilje u obitelj (49,6%) te potom na nasilje u obitelji koje traje od 1 do 5 godina (22,5%). Prema vrsti počinjenog nasilja evidentiran je najveći broj psihičkog nasilja u obitelji (48,6% slučajeva), zatim fizičkog (39,4% slučajeva) i ekonomskog (12% slučajeva). U kontekstu odnosa počinitelj-žrtva najveći broj počinjenog nasilja odnosi se na nasilje među partnerima (58,5% slučajeva).

Prema podacima Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u razdoblju od 2008. do 2010. u vezi s počinjenjem kaznenog djela “Nasilničko ponašanje u obitelji” (članak 215a Kaznenog zakona), vidljiv je kontinuirani porast (u 2008. evidentirano ih je ukupno 25, u 2009. ukupno 27, a u 2010. ukupno 35). Od ukupnog broja počinjenih kaznenih djela “Nasilničko ponašanje u obitelji” u 2008. izrečena je pravomoćna presuda u 84% slučajeva, u 2009. u 88,9%, a u 2010. pravomoćna sudska presuda izrečena je u 82% slučajeva. Prema kategoriji spola svi počinitelji ovog kaznenog djela u promatranom razdoblju su osobe muškog spola, a u kontekstu odnosa žrtve i počinitelja najveći broj počinitelja u promatranom razdoblju su supružnici spram oštećene osobe (prosječno 73%). Među oštećenim osobama dominantno su osobe ženskog spola i to u 2008. u 87,5% slučajeva, u 2009. u 100% slučajeva, a u 2010. u 91,4% slučajeva.

Prema podacima Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu u 2008. zaprimljene su 154 kaznene prijave za počinjenje kaznenog djela „Nasilničko ponašanje u obitelji“ u odnosu na koje je u 68,2% slučajeva podnesen optužni prijedlog. U 2009. radi počinjenja istog kaznenog djela, Općinsko državno odvjetništvo zaprimilo je 169 kaznenih prijava, od kojih je u 47,9% slučajeva podnesen optužni prijedlog, dok je u 2010. prijavljeno ukupno 108 osoba, te podneseno ukupno 79 optužnih prijedloga.

Prema podacima Visokog prekršajnog suda u Zagrebu za počinjenje prekršaja „Nasilničko ponašanje u obitelji“ u razdoblju od 2008. do 2010. prosječno je godišnje izrečeno 1714 pravomoćnih presuda. S obzirom na spol, počinitelji su bile osobe muškog spola u 97,1% slučajeva

ZBRINJAVANJE I POTPORA ŽRTVAMA NASILJA U OBITELJI U 2010.

Skloništa za žrtve nasilja u obitelji na području grada Zagreba djeluju u sklopu jedne gradske ustanove (Dom za djecu i odrasle – žrtve obiteljskog nasilja „Duga – Zagreb“, u daljnjem tekstu: Dom „Duga – Zagreb“) te dviju organizacija civilnog društva (skloništa udruga „Autonomna ženska kuća Zagreb“ i „Ženska pomoć sada“).

Djelatnost Doma „Duga – Zagreb“ u cijelosti se financira iz proračuna Grada Zagreba dok se djelovanje skloništa koje vode udruge „Ženska pomoć sada“ i „Autonomna ženska kuća Zagreb“ dijelom financiraju iz proračuna Grada Zagreba, a dijelom iz državnog proračuna Republike Hrvatske i proračuna Zagrebačke županije. Kapaciteti za smještaj u 2010. iznosili su u „Autonomnoj ženskoj kući“ ukupno 40 osoba, u Udruzi „Ženska pomoć sada“ ukupno 10 osoba, a u Domu „Duga – Zagreb“ ukupno 18 osoba. Navedena skloništa primala su žrtve na smještaj u bilo koje doba dana ili noći i njihov rad organiziran je u smjenama sa noćnim dežurstvima Djelatnost skloništa obuhvaća smještaj izvan vlastite obitelji, psihosocijalnu potporu i savjetovanje te pravno savjetovanje smještenih žrtava. Navedena su skloništa pružala i usluge savjetovanja i dežurnih SOS telefona žrtvama nasilja u obitelji koje nisu smještene u skloništu.

U navedena tri skloništa tijekom 2010. bile su smještene ukupno 184 osobe (88 odraslih i 96 djece) koje su bile uključene i u aktivnosti psihosocijalne podrške i savjetovanja. Žrtvama koje nisu bile smještene u navedena skloništa pruženo je ukupno 1450 usluga savjetovanja, a zaprimljeno je i ukupno 5374 poziva na dežurne SOS telefone. Tijekom 2010. provodio se i psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji (za ukupno 47 osoba) te savjetovanja potencijalnih počinitelja nasilja u obitelji (ukupno 94 poziva na besplatnu telefonsku liniju) na izdvojenoj lokaciji Doma „Duga – Zagreb“. Besplatnu psihosocijalnu i pravnu i pomoć žrtvama nasilja u obitelji (savjetovališta, dežurne SOS linije), davale su i udruge „Ženska soba“, B.a.b.e. i „Hrabri telefon“. Svoje su usluge pružile ukupno 2341 osobi.

Pored zbrinjavanja i potpore žrtvama nasilja u obitelji tijekom 2010. educirali su se stručnjaci i unapređivala međuresorna suradnja, provodili brojni programi i projekti prevencije i suzbijanja nasilja u obitelji namijenjeni široj populaciji djece i odraslih osoba te informirala i senzibiliziala javnosti za ovu problematiku (tisak i distribucija informativnog materijala, obilježavanja značajnih datuma i sl.).

Za provedbu svih navedenih aktivnosti Zagrebačke strategije jedinstvene politike za zaštitu od nasilja u obitelji u razdoblju od 2008. do 2010. (skloništa, savjetovališta, dežurni SOS telefoni, edukacija stručnih osoba, međuresorna suradnja, programi i projekti prevencije i informiranja javnosti) iz Proračuna Grada Zagreba za 2010. godinu utrošeno je ukupno 8.895.243,00 kn.

CILJEVI ZAGREBAČKE STRATEGIJE ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE OD 2011. DO 2016.

Provedba Zagrebačke strategije jedinstvene politike za zaštitu od nasilja u obitelji u razdoblju od 2008. do 2010. pokazala je važnost daljnje provedbe zbrinjavanja i potpore žrtvama nasilja u obitelji, osiguranja kontinuirane financijske podrške skloništima i savjetovalištima za žrtve obiteljskog nasilja, informiranja i senzibiliziranja javnosti za ovu problematiku, međuresorne suradnje među svim stručnjacima i službama na ovom području kao i na važnost mjera prevencije i partnerstva s civilnim društvom. Mjerama je potrebno obuhvatiti i osobe s invaliditetom te osobe treće životne dobi kao posebno osjetljivu skupinu žrtava nasilja u obitelji.

Mjere Zagrebačke strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. (u daljnjem tekstu: Zagrebačka strategija) uskladit će se i s Nacionalnom politikom za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011. do 2015. (Narodne novine 88/11), a koja sukladno Preporuci (2002) 5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o zaštiti žena od nasilja, uključuje i akcijski plan za uklanjanje svih drugih oblika nasilja nad ženama kao što su: osvještavanje javnosti o pojavama, problemima i načinima suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja, unapređenje zaštite prava žena žrtava svih oblika nasilja kao i sustava vođenja statističkih podataka, međusektorske suradnje, koordinacije nadležnih državnih tijela, institucija i organizacija civilnog društva te edukacije nadležnih tijela.

Također, Zagrebačka strategija usklađivat će se s Konvencijom Vijeća Europe o prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, koja jasno definira nasilje nad ženama, navodi uzroke i pojavne oblike nasilja te predlaže konkretne mjere za njegovo suzbijanje.

Sukladno navedenome, ciljevi Zagrebačke strategije su:

osiguranje uvjeta za zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji;
poticanje zapošljavanja žrtava nasilja u obitelji i njihovo uključivanje u društvo;
osiguranje različitih oblika potpore žrtvama nasilja u obitelji psihosocijalnom pomoći; savjetovanjem, dežurnom SOS linijom i drugim servisima namijenjenim žrtvama;
zaštita posebno osjetljivih skupina žrtava nasilja u obitelji, i to prvenstveno osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi;
unapređivanje međuresorne suradnje;
osiguranje kontinuirane izobrazbe stručnjaka;
provođenje mjera informiranja i senzibilizacije javnosti te prevencije nasilja u obitelji.

PODRUČJA DJELOVANJA ZAGREBAČKE STRATEGIJE:

ZBRINJAVANJE I POTPORA ŽRTVAMA NASILJA U OBITELJI
ZAŠTITA POSEBNO OSJETLJIVIH SKUPINA ŽRTAVA NASILJA U OBITELJI

ZAPOŠLJAVANJE ŽRTAVA NASILJA U OBITELJI

IZOBRAZBA STRUČNIH OSOBA
UNAPRJEĐENJE MEĐURESORNE SURADNJE
PSIHOSOCIJALNI TRETMAN POČINITELJA NASILJA U OBITELJI

SENZIBILIZACIJA JAVNOSTI ZA PROBLEMATIKU NASILJA U OBITELJI
PREVENCIJA NASILJA U OBITELJI

ZBRINJAVANJE I POTPORA ŽRTVAMA NASILJA U OBITELJI

MJERA 1.

Osigurati zbrinjavanje i potporu žrtvama nasilja u obitelji na području grada Zagreba

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelji: Dom „Duga – Zagreb“, organizacije civilnog društva koje vode skloništa i savjetovališta za žrtve nasilja u obitelji

Aktivnosti:

osigurati kontinuiranu financijsku potporu radu skloništa za žrtve nasilja u obitelji kojih je osnivač Grad Zagreb;
osigurati kontinuiranu financijsku potporu radu skloništa i savjetovališta za žrtve nasilja u obitelji koje vode organizacije civilnog društva na području grada Zagreba;
osigurati žrtvama obiteljskog nasilja (koje nisu na smještaju u skloništima) dostupnost savjetovališta i dežurnih SOS telefona;
nadzirati i pratiti program rada skloništa, savjetovališta i dežurnih SOS telefona;

provoditi redovnu evaluaciju provedbe programa rada skloništa, savjetovališta i dežurnih SOS telefona namijenjenih žrtvama nasilja u obitelji.

Rok: Kontinuirano

Pokazatelj uspješnosti:

broj skloništa i iznos osiguranih sredstava za rad skloništa kojih je osnivač Grad Zagreb;
broj skloništa i iznos osiguranih sredstava za rad skloništa koja vode organizacije civilnog društva na području grada Zagreba;
broj zahtjeva za smještaj u skloništa i broj osoba smještenih u skloništa (djece i odraslih osoba);
trajanje smještaja i razlozi prestanka smještaja u skloništima;
vrste i broj usluga koje dobivaju korisnici smješteni u skloništima (smještaj, psihosocijalna podrška i savjetovanje te pravno savjetovanje žrtava);
broj žrtava nasilja u obitelji koje koriste usluge savjetovanja i dežurnih SOS telefona, a koje nisu smješteni u skloništima;
radno vrijeme i dostupnost skloništa, savjetovališta i dežurnih SOS telefona žrtvama nasilja u obitelji;
provedene redovne godišnje evaluacije programa rada skloništa, savjetovališta i dežurnih SOS telefona iz kojih je razvidna uspješnost provedenih aktivnosti.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba

MJERA 2.

Osigurati jedinstveno prikupljanje podataka i praćenje rada skloništa i drugih servisa namijenjenih potpori žrtvama nasilja u obitelji na području grada Zagreba

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelj: Povjerenstvo za zaštitu od nasilja u obitelji

Aktivnosti:

donošenje Kriterija prikupljanja podataka i praćenja rada skloništa i drugih servisa namijenjenih žrtvama nasilja u obitelji (savjetovališta, dežurni SOS telefoni), kojima će se razraditi vrsta podataka, način i vrijeme/periodi njihovog prikupljanja i obrade;
definiranje pokazatelja uspješnosti rada skloništa i drugih servisa namijenjenih žrtvama nasilja u obitelji, sukladno usvojenim Kriterijima;
praćenje usklađenosti rada skloništa i savjetovališta za žrtve nasilja koje vode organizacije civilnog društva s Kriterijima za dodjelu financijske potpore organizacijama civilnog društva u provedbi programa rada savjetovališta i skloništa za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji, ministarstva nadležnog za obitelj;
izrada analize usklađenosti broja potrebnih skloništa, savjetovališta, dežurnih SOS telefona i drugih servisa za žene žrtve svih oblika nasilja s obzirom na broj stanovnika u gradu Zagrebu, sukladno Preporuci (2002)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o zaštiti žena od nasilja.

Rok:

Aktivnost 1. i 2.: 2012. godina

Aktivnost 3.: kontinuirano

Aktivnost 4.: 2013. godina

Pokazatelji uspješnosti:

doneseni Kriteriji praćenja rada i prikupljanja podataka o radu skloništa i drugih servisa namijenjenih žrtvama nasilja u obitelji;
definirani pokazatelji uspješnosti rada skloništa i drugih servisa namijenjenih žrtvama;
izrađeni prikazi uspješnosti i rezultata rada skloništa i drugih servisa namijenjenih žrtvama nasilja u obitelji, sukladno usvojenim Kriterijima, kao sastavni dio godišnjih izvještaja o provedbi Zagrebačke strategije;
izrađena analiza usklađenosti broja potrebnih skloništa, savjetovališta, dežurnih SOS telefona i drugih izvaninstitucionalnih servisa sukladno Preporuci (2002)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o zaštiti žena od nasilja.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba

MJERA 3.

Osigurati stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji

Nositelj: Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada

Sunositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Aktivnosti:

izrada mišljenja o potrebi stambenog zbrinjavanja i utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje;
stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji;

vođenje posebne evidencije o podnositeljima zahtjeva za stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji;
vođenje posebne evidencije o stambenom zbrinjavanju žrtava nasilja u obitelji.

Rok: Kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti

broj podnesenih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje;
broj izrađenih mišljenja o potrebi stambenog zbrinjavanja;
broj stambeno zbrinutih osoba žrtava nasilja u obitelji;
utrošena financijska sredstva za stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

MJERA 4.

Povećati dostupnost psihološkog tretmana djeci i mladima traumatiziranim nasiljem u obitelji

Nositelji: Gradski ured za obrazovanje kulturu i šport, Gradski ured za zdravstvo i branitelje, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelji: ustanove odgojno-obrazovnog, zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi, organizacije civilnog društva, savjetovališta, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

Aktivnosti:

utvrditi postojeće kapacitete odgojno-obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog sustava kao i savjetovališta pri organizacijama civilnog društva koja pružaju stručnu podršku djeci i mladima s iskustvom izloženosti nasilju u obitelji;
osigurati stručnu pomoć djeci i mladima s iskustvom svjedočenja nasilju u obitelji, kroz odgojno-obrazovni sustav, socijalni i zdravstveni sustav te sustav savjetovališta koje vode organizacije civilnog društva;
osigurati financijska sredstva za pružanje stručne podrške djeci i mladima s iskustvom izloženosti nasilju u obitelji kroz navedene sustave.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

utvrđeni postojeći kapaciteti sustava za pružanje stručne podrške djeci i mladima s iskustvom izloženosti nasilju u obitelji;
dostupnost stručne podrške djeci i mladima s iskustvom izloženosti nasilja u obitelji kroz kapacitete odgojno-obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog sustava te savjetovališta koja vode organizacije civilnog društva;
broj djece i mladih s iskustvom izloženosti nasilja u obitelji kojima je pružena stručna podrška (s obzirom na dob, vrstu problematike, vrstu pružene pomoći i tretmana i sl.).

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

ZAŠTITA POSEBNO OSJETLJIVIH SKUPINA ŽRTAVA NASILJA U OBITELJI

MJERA 1.

Kontinuirano unaprjeđivati sustav zaštite prava i položaja žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelji: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, organizacije civilnog društva koje programski djeluju s ciljem zaštite i skrbi o osobama s invaliditetom

Aktivnosti:

redovito održavati sastanke, okrugle stolove i konferencije u vezi s problematikom žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji;
provoditi izobrazbu djelatnika različitih sustava o specifičnim potrebama žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji;
osiguravati redovitu financijsku potporu aktivnostima organizacijama civilnog društva koje programski djeluju s ciljem zaštite prava i unaprjeđenja položaja žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji;
provesti evaluaciju financiranih i provedenih projekata i programa organizacija civilnog društva koje djeluju s ciljem zaštite prava i unaprjeđenja položaja žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti

broj održanih sastanaka, okruglih stolova i konferencija u izvještajnom periodu;
procjena korisnosti održanih sastanaka, okruglih stolova i konferencija od strane sudionika utvrđena temeljem provedene evaluacije na kraju svakog skupa;
provedena evaluacija financiranih i provedenih projekata i programa organizacija civilnog društva koje djeluju s ciljem zaštite prava i unaprjeđenja položaja žena s invaliditetom žrtava nasilja u obitelji.

Potrebna financijska sredstva

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

MJERA 2.

Štititi osobe treće životne dobi od nasilja u obitelji

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelji: Zaklada „Zajednički put“, domovi za starije i nemoćne osobe, centri za socijalnu skrb

Aktivnosti:

izraditi upitnik za prikupljanje podataka o pojavnosti obiteljskog nasilja prema osobama treće životne dobi;
prikupiti podatke i napraviti analizu;
distribuirati rezultate analize relevantnim službama;
održati stručne skupove o temi međuresorne suradnje na području zaštite osoba treće životne dobi od nasilja u obitelji;
organizirati aktivnosti senzibilizacije šire javnosti o pravima starijih osoba u vezi sa zaštitom od nasilja u obitelji (tribine, kampanje i sl.).

Rok:

Aktivnost 1. – 3.: 2012. godina

Aktivnost 4. – 5..: 2013. godina i nadalje

Pokazatelji uspješnosti:

izrađen upitnik za prikupljanje podataka o pojavnosti obiteljskog nasilja prema osobama treće životne dobi;
prikupljeni podaci i izrađena analiza zastupljenosti i pojavnosti fenomena zlostavljanja u obitelji osoba treće životne dobi;
distribuirani rezultati analize stručnjacima relevantnih službi (broj subjekata kojima je analiza dostavljena);
održani stručni skupovi o temi međuresorne suradnje na ovom području;
održavanje kampanja, tribina i sl. aktivnosti u vezi sa senzibilizacijom javnosti.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

III. ZAPOŠLJAVANJE ŽRTAVA NASILJA U OBITELJI

MJERA 1.

Planirati i programirati zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji

Nositelj: Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područna služba Zagreb

Sunositelji: Gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Centar za socijalnu skrb Zagreb, poslodavci, ustanove i organizacije civilnog društva koje se bave zbrinjavanjem i zaštitom žrtava nasilja u obitelji

Aktivnosti:

evidentirati i pratiti nezaposlene osobe – žrtve nasilja u obitelji preko Područne službe za zapošljavanje;
poticati zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji mjerama i programima namijenjenim toj kategoriji nezaposlenih osoba;
pratiti zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

izrađena zasebna evidencija nezaposlenih osoba žrtava nasilja u obitelji;
razvijene mjere poticanja zapošljavanja ove kategorije nezaposlenih osoba;
redovito praćenje provedbe aktivnosti zapošljavanja žrtava nasilja u obitelji;
godišnji broj zaposlenih osoba – žrtava nasilja u obitelji.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

Sredstva za aktivnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područne službe Zagreb osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske u okviru Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja.

MJERA 2.

Poticati poslodavce na zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji

Nositelj: Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područna služba Zagreb

Sunositelji: Gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, poslodavci

Aktivnosti:

informirati poslodavce o mogućnostima i prednostima zapošljavanja žrtava nasilja u obitelji;
izraditi program uvođenja potpora poduzetnicima koji zapošljavaju žrtve nasilja u obitelji na području grada Zagreba;
pratiti uvođenje potpora poduzetnicima koji zapošljavaju žrtve nasilja u obitelji na području grada Zagreba.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

izrađen program uvođenja potpora poduzetnicima koji zapošljavaju žrtve nasilja u obitelji na području grada Zagreba;
broj poslodavaca – poduzetnika koji su ostvarili pravo na potporu zapošljavanjem žrtava nasilja u obitelji;
broj žrtava obiteljskog nasilja koje su ostvarile zaposlenje provedbom programa uvođenja potpora poduzetnicima;
broj održanih predavanja, tiskanih materijala i sl. te broj sudionika.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

Sredstva za aktivnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područne službe Zagreb osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske u okviru Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja.

IZOBRAZBA STRUČNIH OSOBA

MJERA 1.

Provoditi izobrazbu stručnih osoba vezano uz problematiku i postupanja u slučajevima nasilja u obitelji

Nositelji: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Gradski ured za zdravstvo i branitelje

Sunositelji: odgojno-obrazovne ustanove, ustanove socijalne skrbi, zdravstvene ustanove, policija, pravosuđe, organizacije civilnog društva

Aktivnosti:

održavati stručne skupove i radionice namijenjene odgojno-obrazovnim djelatnicima, djelatnicima u sustavu socijalne skrbi, zdravstvene zaštite, policije i pravosuđa te organizacija civilnog društva na temu provedbe Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu: Protokol);
provoditi izobrazbu stručnih djelatnika u drugim subjektima koji postupaju prema Protokolu;
u vezi s područjem seksualnog nasilja, svim relevantnim ustanovama uključivši osnovne i srednje škole, distribuirati protokol kojim će se propisati postupanje u slučajevima seksualnog nasilja (sukladno Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011. do 2015., Narodne novine 88/11);
evaluacija stručnih skupova i programa izobrazbe.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

broj i kvaliteta provedenih stručnih skupova i radionica;
broj i kvaliteta provedenih programa izobrazbe;
broj i zadovoljstvo stručnih djelatnika koji su sudjelovali u programima izobrazbe;
rezultati evaluacije provedenih programa izobrazbe.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

UNAPRJEĐENJE MEĐURESORNE SURADNJE

MJERA 1.

Unaprjeđivati međuresornu suradnju u području zaštite žrtava nasilja u obitelji na području Grada Zagreba

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Povjerenstvo za zaštitu od nasilja u obitelji

Sunositelji: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Gradski ured za zdravstvo i branitelje, svi subjekti koji postupaju prema Protokolu (policija, centri za socijalnu skrb, zdravstvene ustanove, odgojno obrazovne ustanove i pravosudna tijela), nacionalni i županijski tim za međusektorsku suradnju

Aktivnosti:

osnivanje i početak rada Centra za koordiniranje postupanja u slučajevima nasilja u obitelji na području Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: Centar za koordinaciju), koji će omogućiti: brzu i efikasnu akciju u kriznom trenutku nasilja u obitelji, kontinuirano praćenje postupanja svih subjekata na području Grada Zagreba, razmjenu informacija među subjektima o poduzetim radnjama i vođenje evidencije o svim pojedinim slučajevima u jedinstvenoj bazi podataka;
održavanje tematskih sastanaka za predstavnike svih sustava uključenih u zaštitu žrtava nasilja u obitelji na području Grada Zagreba u cilju razmjene iskustava i stvaranja dobre prakse;
prikupljanje relevantnih statističkih podataka o nasilju u obitelji imajući u vidu rodnu perspektivu (sukladno Konvenciji Vijeća Europe o prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja).

Rokovi:

Aktivnost 1:

2012.: izrada elaborata o radu Centra za koordinaciju, upoznavanje svih subjekata koji postupaju prema Protokolu s planom i načinom rada Centra za koordinaciju te osiguranje formalno-pravnih, prostornih, tehničkih i stručnih uvjeta za njegov rad

2013.: početak rada Centra za koordinaciju

Aktivnost 2 i 3: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

izrađen elaborat o radu Centra za koordinaciju;
informiranost svih subjekata koji postupaju prema Protokolu na području Grada Zagreba o planu i načinu rada Centra za koordinaciju;
osigurani formalno-pravni, tehnički i stručni uvjeti za rad Centra za koordinaciju;
osnivanje i početak rada Centra za koordinaciju;
provedena evaluacija rada Centra za koordinaciju nakon godine dana djelovanja;
broj održanih tematskih sastanaka i broj sudionika – predstavnika svih sustava uključenih u zaštitu žrtava nasilja u obitelji na području Grada Zagreba;
prikupljeni relevantni statistički podaci o nasilju u obitelji u pravilnim razmacima (godišnje).

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

PSIHOSOCIJALNI TRETMAN POČINITELJA NASILJA U OBITELJI

MJERA 1.

Osigurati financijska sredstva i unaprjeđivati uspostavu sustava psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji kao dijela cjelovitog sustava suzbijanja obiteljskog nasilja

Nositelji: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sunositelji: pravne i fizičke osobe ovlaštene za provedbu psihosocijalnog tretmana

Aktivnosti:

osigurati sredstva u proračunu Grada Zagreba za provođenje psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji;
pratiti utrošak sredstava namijenjenih provedbi aktivnosti psihosocijalnog tretmana;
u financijskim planovima predvidjeti stavke usmjerene osiguravanju sredstava za provođenje psihosocijalnog tretmana;
provoditi psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji kao dio redovitog sustava;
pratiti dinamiku razvoja mreže tretmanskih centara (pravnih i fizičkih osoba) za provedbu tretmana počinitelja nasilja u obitelji na području Grada Zagreba.

Rok: Kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

broj osoba upućenih na psihosocijalni tretman, broj osoba uključenih u psihosocijalni tretman, udio osoba koje su tretman završile u cijelosti, duljina trajanja tretmana;
broj ovlaštenih fizičkih i pravnih osoba koje provode psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji na području Grada Zagreba;
informacije o broju počinitelja kaznenih i prekršajnih djela nasilja u obitelji, a koji su bile uključeni u psihosocijalni tretman;
redovito praćenje utroška sredstava namijenjenih provedbi psihosocijalnog tretmana te osiguran uvid u način i namjenu utroška sredstava.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

VII. SENZIBILIZACIJA JAVNOSTI ZA PROBLEMATIKU NASILJA U OBITELJI

MJERA 1.

Osigurati dostupnost informacija o zaštiti od nasilja u obitelji

Nositelj: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Gradski ured za zdravstvo i branitelje

Sunositelji: gradske ustanove (Dom „Duga – Zagreb“, Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba, Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom – URIHO) i organizacije civilnog društva

Aktivnosti:

izraditi i tiskati informativne pisane materijale, adresare i vodiče namijenjene žrtvama nasilja u obitelji kao i široj javnosti u cilju informiranja o svim mogućnostima koje stoje na raspolaganju unutar različitih sustava;
distribuirati tiskani materijal stručnim službama (odgojno-obrazovnim ustanovama, ustanovama socijalne skrbi, zdravstvenim i drugim ustanovama), organizacijama civilnog društva i široj javnosti;
organizirati i provoditi radionice, predavanja, tribine i okrugle stolove o problemu rodno uvjetovanog nasilja uključujući trgovanje ljudima i prostituciju, nasilje nad pripadnicima seksualnih i rodnih manjina te tiskati, distribuirati publikacije i edukativne materijale o svim oblicima nasilja nad ženama radi informiranja i podizanja javne svijesti o pojavi, problemima i načinima suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja (sukladno Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011. do 2015.).

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

broj i kvaliteta izrađenih i distribuiranih materijala stručnim službama, gradskim ustanovama, odgojno-obrazovnim, zdravstvenim i socijalnim ustanovama, organizacijama civilnog društva i široj javnosti;
informiranost žrtava (obraćanje savjetovalištu, skloništu ili nadležnoj ustanovi temeljem dobivenih informacija);
informiranost ciljanih skupina građana.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

MJERA 2.

Redovito obilježavati datume koji su vezani za ljudska prava i provoditi medijske kampanje s ciljem senzibilizacije javnosti za problematiku nasilja u obitelji

Nositelj: Ured gradonačelnika, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Gradski ured za zdravstvo i branitelje, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo

Sunositelji: Policijska uprava Zagrebačka, ustanove, organizacije civilnog društva, mediji

Aktivnosti:

redovito obilježavati datume koji su vezani uz promicanje i zaštitu ljudskih prava i poboljšanje položaja žrtava nasilja u obitelji;
provoditi medijske kampanje za suzbijanje obiteljskog nasilja s naglaskom na potrebu i obvezu prijavljivanja nasilja u obitelji;
inicirati uvođenje programskih sadržaja u lokalne medije u cilju senzibilizacije javnosti za problematiku nasilja u obitelji.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

broj i kvaliteta provedenih aktivnosti obilježavanja značajnih datuma;
broj i kvaliteta provedenih medijskih kampanja;
istraživanje učinaka provedenih aktivnosti i medijskih kampanja.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

VIII. PREVENCIJA NASILJA U OBITELJI

MJERA 1.

Financijski poduprijeti provođenje projekata i programa organizacija civilnog društva koje rade na prevenciji pojave i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji

Nositelji: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Gradski ured za zdravstvo i branitelje

Sunositelji: organizacije civilnog društva

Aktivnosti:

osigurati financijska sredstva za provođenje projekata i programa organizacija civilnog društva koje rade na prevenciji pojave i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji;
provesti evaluaciju financiranih i provedenih projekata i programa organizacija civilnog društva.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

izvještavanje o provedbi projekata i programa organizacija civilnog društva koje rade na prevenciji pojave i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji;
izvještavanje o broju organizacija civilnog društva koje provode projekte i programe prevencije i suzbijanja nasilja u obitelji u odnosu na porast/pad obiteljskog nasilja;
statistika broja projekata i programa organizacija civilnog društva na prevenciji i suzbijanju nasilja u obitelji provedenih s partnerima, s potporom pretpristupnih i pristupnih fondova EU te s partnerima iz regije.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

MJERA 2.

Razvijati i provoditi programe primarne prevencije nasilja u partnerskim vezama u populaciji djece i mladih osoba u gradu Zagrebu

Nositelj: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport

Sunositelji: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Gradski ured za zdravstvo i branitelje, odgojno – obrazovne ustanove, Centri za kulturu, Vijeća gradskih četvrti Grada Zagreba, organizacije civilnog društva

Aktivnosti:

kontinuirano razvijanje programa primarne prevencije nasilja za djecu i mlade;
provođenje evaluacije učinaka programa primarne prevencije.

Rok: kontinuirano

Pokazatelji uspješnosti:

provođenje preventivnih programa u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama te drugim ustanovama koje okupljaju populaciju djece i mladih u Gradu Zagrebu;
broj provedenih preventivnih programa u odnosu na broj učenika obuhvaćenih programima;
broj i zadovoljstvo djece uključenih u preventivne programe;
broj odgojno-obrazovnih i drugih ustanova u kojima su provedeni preventivni programi;
provedena evaluacija učinaka preventivnih programa.

Potrebna financijska sredstva:

Planirat će se u proračunu Grada Zagreba.

ZAVRŠNE ODREDNICE

Donošenje i provedba Zagrebačke strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. zahtijeva sustavnu i stalnu koordinaciju među nositeljima provedbe mjera i aktivnosti, nadležnih gradskih upravnih tijela te ustanova i institucija koje djeluju na ovom području, a funkciju praćenja provedbe i koordinacije na razini Grada Zagreba obavljat će Povjerenstvo za zaštitu od nasilja u obitelji koje je imenovao gradonačelnik Grada Zagreba, Zaključkom o osnivanju i imenovanju Povjerenstva za zaštitu od nasilja u obitelji (Službeni glasnik Grada Zagreba 12/11, u daljnjem tekstu: Povjerenstvo). Zadaće Povjerenstva su između ostaloga i sudjelovanje u izradi Zagrebačke strategije i Prijedloga plana provedbe Zagrebačke strategije te razmatranje izvješća o provedbi mjera i aktivnosti iz Zagrebačke strategije.
Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom u suradnji s drugim nadležnim gradskim upravnim tijelima i Povjerenstvom predložit će gradonačelniku Grada Zagreba donošenje Plana provedbe Zagrebačke strategije u roku od mjesec dana od dana njezina donošenja.
Provoditelji mjera Zagrebačke strategije će do 15. veljače svake godine Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom dostavljati izvješća o provedbi mjera i aktivnosti iz svoje nadležnosti za prethodnu godinu, koji će ih do 1. ožujka objediniti.
Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom će, do 15. ožujka svake godine, gradonačelniku Grada Zagreba dostaviti objedinjeno izvješće o provedbi mjera i aktivnosti iz Zagrebačke strategije koji će o tome izvijestiti Gradsku skupštinu Grada Zagreba.
Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom objavit će Zagrebačku strategiju na web stranicama Grada Zagreba.
Zagrebačka strategija biti će objavljena u Službenom glasniku Grada Zagreba.

KLASA: 021-05/11-01/433

URBROJ: 251-01-04-11-4

Zagreb, 29. studenoga 2011.

PREDSJEDNIK

GRADSKE SKUPŠTINE

Boris Šprem, v. r.

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA

February 17, 2017/in dokumenti /by romnihos_robaza

DIO I.

Član 1.

Za svrhe ove konvencije, dijete je ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina života, ako se, na osnovu zakona koji se odnosi na dijete, punoljetstvo ne stiče ranije.

Član 2.

Države članice ove konvencije poštuju i osiguravaju prava sadržana u Konvenciji svakom djetetu pod njihovom jurisdikcijom, bez ikakve diskriminacije i bez obzira na rasu, boju kože, pol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovno stanje, onesposobljenost, rođenje ili drugi status djeteta ili njegovog roditelja ili zakonitog staratelja.
Države članice preduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala zaštita djeteta od svih oblika diskriminacije ili kazne zasnovane na statusu, aktivnostima, izraženom mišljenju ili uvjerenju roditelja, zakonitih staratelja ili članova obitelji djeteta.

Član 3.

U svim aktivnostima koje se tiču djece od primarnog značaja su interesi djeteta bez obzira na to da li ih provode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela.
Države članice se obavezuju da djetetu osiguraju takvu zaštitu i brigu koja je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i obaveze njegovih roditelja, zakonitih staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete i preduzimaju u tom cilju sve potrebne zakonodavne i administrativne mjere.
Države članice se staraju da institucije, službe i ustanove koje su odgovorne za brigu ili zaštitu djece budu u skladu sa standardima koje su utvrdili nadležni organi, posebno u oblasti sigurnosti i zdravlja, i broju i podobnosti osoblja, kao i stručnog nadzora.

Član 4.

Države članice preduzimaju sve odgovarajuće zakonodavne, administrativne i ostale mjere za ostavarivanje prava priznatih u ovoj konvenciji. U vezi sa ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, države članice preduzimaju takve mjere maksimalno koristeći svoja raspoloživa sredstva, a gdje je to potrebno, u okviru međunarodne saradnje.

Član 5.

Države članice poštuju odgovornosti, prava i dužnosti roditelja ili, ako je takav slučaj, članova šire porodice ili zajednice, kako je predviđeno lokalnim običajima, zakonskih staratelja ili drugih lica zakonski odgovornih za dijete, da na način koji je u skladu sa razvojem sposobnosti djeteta osiguraju, upute i usmjeravaju dijete u ostvarivanju njegovih prava koja su priznata u ovoj konvenciji.

Član 6.

Države članice priznaju da svako dijete samom rođenjem ima pravo na život.
Države članice osiguravaju u najvećoj mogućoj mjeri opstanak i razvoj djeteta.

Član 7.

Dijete se prijavljuje odmah nakon rođenja i od rođenja ima pravo na ime, pravo na staranje, državljanstvo i, ako je to moguće, pravo da zna ko su mu roditelji i pravo na njihovo staranje.
Države članice osiguravaju ostvarivanje ovih prava u skladu s nacionalnim zakonima i svojim obavezama u skladu s odgovarajućim međunarodnim instrumentima iz ove oblasti, posebno u slučajevima u kojima bi dijete inače bilo osoba bez državljanstva.

Član 8.

Države članice se obavezuju da poštuju pravo djeteta na očuvanje svog identiteta, uključujući državljanstvo, ime i porodične veze, kako je to priznato zakonom, bez nezakonitog miješanja.
U slučajevima kada je dijete nelegalno lišeno nekih ili svih elemenata svog identiteta, države članice pružaju odgovarajuću pomoć i zaštitu kako bi mu što brže bio vraćen identitet.

Član 9.

Države članice osiguravaju da nijedno dijete ne bude odvojeno od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležni organi na osnovu sudskog uvida odluče, u skladu s odgovarajućim zakonom i procedurama, da je takvo razdvajanje prijeko potrebno i u najboljem interesu djeteta. Takva odluka može biti prijeko potrebna u određenom slučaju, kao npr. ako roditelji zlostavljaju ili zanemaruju dijete ili ako žive odvojeno pa se mora donijeti odluka o mjestu stanovanja djeteta.
U svakom postupku, u skladu sa stavom 1, sve zainteresirane strane dobit će priliku da učestvuju u postupku i da iznesu svoje mišljenje.
Države članice poštuju pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da održava lične odnose i neposredne kontakte sa oba roditelja na stalnoj osnovi, osim ako je to u suprotnosti sa najboljim interesima djeteta.
U slučajevima kada je razdvajanje posljedica mjere koju je preduzela država članica, kao što su pritvor, zatvor, izgnanstvo, deportacija ili smrt (uključujući smrt koja iz bilo kog razloga nastupi dok je na brizi države) jednog ili oba roditelja ili djeteta, država članica će, na zahtjev, roditeljima, djetetu ili, ako je takav slučaj, drugom članu obitelji osigurati osnovne informacije o mjestu boravka odsutnog člana/članova obitelji ako davanje takve informacije ne ide na štetu dobrobiti djeteta. Države članice se nadalje staraju da podnošenje takvog zahtjeva samo po sebi ne povlači nikakve štetne posljedice za zainteresirano lice/lica.

Član 10.

U skladu sa obavezom država članica, shodno članu 9. stav 1, zahjteve djeteta ili njegovih roditelja da uđe u državu članicu ili je napusti radi spajanja obitelji, države članice rješavaju na pozitivan, human i ekspeditivan način. Države članice, također, osiguravaju da podnošenje takvog zahtjeva ne povlači nikakve štetne posljedice za podnosioce zahtjeva i članove njihove obitelji.
Dijete čiji roditelji žive u različitim državama ima pravo da održava lične veze i neposredne kontakte sa oba roditelja na stalnoj osnovi, osim pod izuzetnim okolnostima. U tom cilju i u skladu sa obavezom država članica, shodno članu 9. stav 2. države članice poštuju pravo djeteta i njegovih roditelja da napuste svaku zemlju, uključujući i vlastitiu, kao I da uđu u svoju zemlju. Pravo na napuštanje svake zemlje podliježe samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su potrebna radi zaštite nacionalne sigurnosti, javnog reda (ordre public), javnog zdravlja i morala ili prava i sloboda drugih i koja su u skladu sa ostalim pravima priznatim u ovoj konvenciji.

Član 11.

Države članice preduzimaju mjere za borbu protiv nelegalnog transfera i nevraćanja djece iz inozemstva.
U tom cilju, države članice podstiču zaključivanje bilateralnih ili multilateralnih sporazma ili pristupanje postojećim sporazumima.

Član 12.

Države članice osiguravaju djetetu koje je sposobno formirati svoje vlastito mišljenje pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja o svim pitanjima koja se tiču djeteta, s tim što se mišljenju djeteta posvećuje dužna pažnja u skladu sa godinama života i zrelošću deteta.
U tu svrhu, djetetu se posebno daje prilika da bude saslušano u svim sudskim i administrativnim postupcima koji se odnose na njega, bilo neposredno ili preko zastupnika ili odgovarajućeg organa, na način koji je u skladu sa proceduralnim pravilima nacionalnog zakona.

Član 13.

Dijete ima pravo na slobodu izražavanja koja obuhvaća i slobodu da traži, prima i daje informacije i ideje svih vrsta, bez obzira na granice, bilo usmeno ili pismeno ili preko štampe, umjetnosti ili nekog drugog medija po izboru djeteta.
Ostvarivanje ovog prava može da podliježe izvjesnim ograničenjima, ali samo onim koja su određena zakonom i koja su prijeko potrebna:
radi poštovanja prava ili ugleda drugih; ili
radi zaštite nacionalne sigurnosti, ili javnog reda (ordre public), ili javnog zdravlja ili morala.

Član 14.

Države članice poštuju pravo djeteta na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti.
Države članice poštuju prava i dužnosti roditelja i, ako je takav slučaj, zakonitih staratelja da usmjeravaju dijete u ostvarivanju njegovog prava na način koji je u skladu sa razvojem njegovih sposobnosti.
Sloboda ispoljavanja vjeroispovijesti ili uvjerenja može da podliježe samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su prijeko potrebna radi zaštite javne sigurnosti, reda, zdravlja ili morala ili osnovnih prava i sloboda drugih.

Član 15.

Države članice priznaju prava djeteta na slobodu udruživanja i slobodu mirnog okupljanja.
Ne mogu se nametnuti nikakva ograničenja na ostvarivanje ovih prava, osim onih koja su u skladu sa zakonom i koja su prijeko potrebna u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti ili javne sigurnosti, javnog reda (ordre public), zaštite javnog zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

Član 16.

Ni jedno dijete ne smije biti izloženo samovoljnom ili nezakonitom miješanju u njegov privatni i obiteljski život, dom ili ličnu prijepisku, kao ni nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled.
Dijete ima pravo na zaštitu zakona od takvog miješanja ili napada.

Član 17.

Države članice priznaju značajnu ulogu sredstava javnog informiranja i omogućavaju pristup djeteta informacijama i materijalima iz različitih nacionalnih i međunarodnih izvora, posebno onih čiji je cilj unapređenje njihovog socijalnog, duhovnog i moralnog dobra i fizičkog i mentalnog zdravlja. U tom cilju, države članice:

podstiču sredstva javnog informiranja da šire informacije i materijale od socijalnog i kulturnog interesa za dijete i u skladu sa duhom člana 29;
podstiču međunarodnu saradnju u proizvodnji, razmjeni i širenju takvih informacija i materijala iz različitih kulturnih, nacionalnih i međunarodnih izvora;
podstiču objavljivanje i širenje dječijih knjiga;
podstiču sredstva javnog informiranja da posvete posebnu pažnuju lingvističkim potrebama dijeteta koje pripada manjinskoj grupi ili koje je autohtonog porijekla;
podstiču razvoj odgovarajućih smjernica za zaštitu djeteta od informacija i materijala koji štete njegovom dobru, imajući u vidu odredbe članova 13. i 18.

Član 18.

Države članice uložit će sve napore kako bi se uvažavalo načelo da oba roditelja imaju zajedničku odgovornost u podizanju i razvoju djeteta. Roditelji ili, u zavisnosti od slučaja, zakoniti staratelji imaju glavnu odgovornost za podizanje i razvoj djeteta. Interesi djeteta su njihova osnovna briga.
Radi garantiranja i unapređivanja prava sadržanih u ovoj konvenciji, države članice pružaju roditeljima i zakonitim starateljima odgovarajuću pomoć u obavljanju dužnosti odgajanja djeteta i osiguravaju razvoj institucija, objekata i službi za brigu o djeci.
Države članice preduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se djeca zaposlenih roditelja koriste uslugama dječijih ustanova i objekata.

Član 19.

Države članice preduzimaju sve odgovarajuće zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne mjere radi zaštite djeteta od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povreda ili zloupotrebe, zanemarivanja ili nemarnog odnosa, maltretiranja ili eksploatacije, uključujući i seksualnu zloupotrebu, dok je na brizi kod roditelja, zakonitih staratelja ili nekog drugog lica kome je povjerena briga o djetetu.
Takve zaštitne mjere treba da obuhvate, po potrebi, efikasne postupke za ustanovljavanje socijalnih programa za osiguranje podrške prijeko potrebne djetetu i onima kojima je povjerena briga o djetetu, kao i ostale oblike sprječavanja, utvrđivanja, prijavljivanja, prosljeđivanja, istrage, postupanja i praćenja slučajeva ovdje navedenog zlostavljanja djeteta i, po potrebi, obraćanja sudu.

Član 20.

Dijete koje je privremeno ili trajno lišeno obiteljske sredine ili kome, u njegovom najboljem interesu, nije dozvoljeno ostati u tom krugu ima pravo na posebnu zaštitu i pomoć države.
Države članice, u skladu sa svojim nacionalnim zakonima, osiguravaju alternativno staranje za takvo dijete.
Takvo staranje treba da obuhvaća, između ostalog, smještaj u drugu obitelj, kafalah prema islamskom pravu, usvojenje ili, ako je prijeko potrebno, smještaj u odgovarajuće ustanove za brigu o djeci. Pri razmatranju rješenja, treba obratiti dužnu pažnju i na činjenicu da je poželjan kontinuintet u podizanju djeteta, kao i na etničko, vjersko, kulturno i lingvističko porijeklo djeteta.

Član 21.

Države članice koje priznaju i/ili dozvoljavaju sistem usvojenja osiguravaju da najbolji interesi djeteta budu odlučujući i:

osiguravaju da usvojenje djeteta odobrava samo nadležni organ koji utvrđuje, u skladu sa odnosnim zakonom i procedurama i na osnovu svih relevantnih i pouzdanih informacija, da se usvojenje dozvoljava s obzirom na položaj djeteta u vezi sa roditeljima, rođacima i zakonitim starateljima i, po potrebi, da su zainteresirana lica svjesno dala saglasnost za usvojenje na osnovu takvog savjeta koji može biti potreban;
priznaju da se međudržavno usvojenje može smatrati alternativnom mogućnošću brige o djetetu ako se dijete ne može smjestiti u drugu obitelj ili biti usvojeno ili ako se o njemu ne može voditi briga na pogodan način u zemlji njegovog porijekla;
osiguravaju da dijete na koje se odnosi međudržavno usvojenje uživa zaštitu i standarde jednake onima koji postoje u slučaju usvojenja u okviru jedne zemlje;
predzimaju sve odgovarajuće mjere kako u slučaju međudržavnog usvojenja smještaj ne bi imao za posljedicu neopravdanu finansijsku korist za one koji u tome ne učestvuju;
unapređuju, gdje je to pogodno, ciljeve ovog člana zaključivanjem bilateranih ili multilateralnih aranžmana ili sporazuma i nastoje, u tom okviru, da smještaj djeteta u drugoj zemlji izvrše nadležni organi ili tijela.

Član 22.

Države članice preduzimaju odgovarajuće mjere kako bi djetetu koje traži status izbjeglice ili koje se smatra izbjeglicom, u skladu sa odgovarajućim međunarodnim ili nacionalnim zakonom i procedurama, bez obzira na to da li je dijete u pratnji svojih roditelja ili nekog drugog lica ili ne, omogućile da dobije odgovarajuću zaštitu i humanitarnu pomoć u ostvarivanju prava sadržanih u ovoj konvenciji i u drugim međunarodnim instrumentima o pravima čovjeka ili o humanitarnim pitanjima čije su članice pomenute države.
U tom cilju, države članice, ako smatraju za shodno, učestvuju u svim naporima Ujedinjenih naroda i drugih nadležnih međuvladnih ili nevladinih organizacija koje sarađuju sa Ujedinjenim narodima, u cilju zaštite i pružanja pomoći takvom djetetu i nalaženja roditelja ili drugih članova obitelji djeteta izbjeglice radi pribavljanja informacija prijeko potrebnih za spajanje sa njegovom obitelji. U slučajevima kada se ne mogu pronaći roditelji niti ostali članovi obitelji, djetetu se pruža jednaka zaštita kao i svoj drugoj djeci koja su stalno ili privremeno lišena obiteljskog kruga iz bilo kog razloga, kako je to navedeno u ovoj konvenciji.

Član 23.

Države članice priznaju da mentalno zaostalo ili fizički invalidno dijete treba da uživa pun i dostojan život, u uvjetima kojima se osigurava njegovo dostojanstvo, podstiče samostalnost i olakšava aktivno učešće djeteta u zajednici.
Države članice uvažavaju pravo invalidnog djeteta na posebnu njegu i podsticat će i osiguravati pomoć djetetu koje za to ispunjava uvjete i onima koji su odgovorni za staranje o njemu, a za koju je podnesen zahtjev, zavisno od raspoloživih sredstava i koja odgovara stanju djeteta i uvjetima roditelja ili drugih lica koja se staraju o djetetu.
Uvažavajući posebne potrebe invalidnog djeteta, pomoć u skladu sa stavom 2. pruža se besplatno, uvijek kad je to moguće, imajući u vidu finansijska sredstva roditelja ili drugih lica koja se staraju o djetetu, i koja je tako osmišljena da invalidno dijete ima efikasan pristup i dobija obrazovanje, obuku, usluge zdravstvene zaštite i rehabilitacije, pripremu za zapošljavanje i mogućnost rekreacije na način koji doprinosi ostvarivanju što potpunije društvene integracije i ličnog razvoja djeteta, uključujući kulturni i duhovni razvoj.
Države članice unapređuju, u duhu međunarodne saradnje, razmjenu odgovarajućih informacija u oblasti preventivne zaštite zdravlja i medicinskog, psihološkog i funkcionalnog liječenja invalidnog djeteta, uključujući i širenje i dostupnost informacija u vezi sa metodama obuke u cilju rehabilitacije i stručnog osposobljavanja, kako bi se državama članicama omogućilo da poboljšaju svoje mogućnosti i vještine i prošire svoja iskustva u tim oblastima. U tom cilju, posebna pažnja poklanja se potrebama zemalja u razvoju.

Član 24.

Države članice priznaju pravo djeteta na najviši nivo zdravstvene i medicinske zaštite i na rehabilitaciju. Države članice će nastojati da ni jednom djetetu ne bude uskraćeno pravo na takvu zdravstvenu zaštitu.
Države članice će se zalagati za potpuno ostvarivanje ovog prava i, posebno preduzimati odgovarajuće mjere za:

smanjenje smrtnosti odojčadi i djece;
osiguranje prijeko potrebne medicinske pomoći i zdravstvene zaštite svoj djeci, s naglskom na razvoj primarne zdravstvene zaštite;
suzbijanje bolesti i pothranjenosti, uključujući u okviru primarne zdravstvene zaštite, između ostalog primjenu lako dostupne tehnologije i osiguravajući adekvatne hranljive namirnice i čistu vodu za piće, uzimajući u obzir opasnosti i rizik zagađenja životne sredine:
osiguranje odgovarajuće zaštite majke prije i poslije rođenja djeteta;
omogućavanje svim segmentima društva, posebno roditeljima i djeci, da budu informirani i da im se pruži podrška u korišćenju osnovnih znanja o zdravlju, ishrani djeteta, prednostima dojenja, higijeni i higijenskim uvjetima životne sredine, kao i sprječavanju nesreća;
razvoj preventivne zdravstvene zaštite, savjete roditeljima i obrazovanje i pružanje usluga u vezi s planiranjem obitelji.

Države članice preduzimaju sve efikasne i odgovarajuće mjere za ukidanje tradicionalne prakse koja šteti zdravlju djece.
Države članice preuzimaju na sebe obavezu da unapređuju i podstiču međunarodnu saradnju u cilju postepenog postizanja potpune realizacije prava iz ovog člana. U tom pogledu, posebno će se uzeti u obzir potrebe zemalja u razvoju.

Član 25.

Države članice uvažavaju pravo djeteta, koje su nadležni organi zbrinuli radi staranja, zaštite ili liječenja njegovog fizičkog ili mentalnog zdravlja, na periodične provjere liječenja koje se osiguravaju djetetu i svih ostalih okolnosti od značaja za njegovo zbrinjavanje.

Član 26.

Države članice uvažavaju pravo svakog djeteta da koristi socijalnu zaštitu, uključujući socijalno osiguranje, i preduzimaju sve mjere prijeko potrebne za puno ostvarivanje tog prava u skladu s nacionalnim zakonima.
Ove povlastice treba da budu priznate, ako to odgovara, uzimajući u obzir sredstva i uvjete djeteta i lica koja su odgovorna za izdržavanje djeteta, kao i sve ostale uvjete značajne za zahtjeve za povlastice koje podnese dijete ili koji se podnesu u njegovo ime.

Član 27.

Države članice priznaju pravo svakog djeteta na životni standard primjeren fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju djeteta.
Roditelj(i) ili druga lica odgovorna za dijete imaju prvenstveno odgovornost da, u okviru svojih sposobnosti i finansijskih mogućnosti, osiguraju životne uvjete potrebne za razvoj djeteta.
Države članice, u skladu sa nacionalnim uvjetima i svojim mogućnostima, preduzimaju odgovarajuće mjere za pomoć roditeljima i drugim licima odgovornim za dijete, radi ostvarivanja ovog prava i, u slučaju potrebe, osiguravaju materijalnu pomoć i programe pomoći, posebno u pogledu ishrane, odjeće i stanovanja.
Države članice preduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurali da dijete dobija izdržavanje od roditelja ili drugih lica koja su finansijski odgovorna za dijete, kako u okviru države članice tako i iz inozemstva. Posebno, ako lice koje je finansijski odgovorno za dijete ne živi u istoj državi u kojoj i dijete, države članice podstiču pristupanje međunarodnim sporazumima, odnosno zaključenje takvih sporazuma, kao i drugih odgovarajućih aranžmana.

Član 28.

Države članice priznaju pravo djeteta na obrazovanje i, radi postepenog ostvarenja tog prava na osnovu jednakih mogućnosti, posebno:

proglašavaju osnovno obrazovanje obaveznim i besplatnim za sve;
podstiču razvoj različitih oblika srednjoškolskog obrazovanja, uključujući opće i stručno obrazovanje, koje je dostupno svoj djeci i preduzimaju odgovarajuće mjere kao što su uvođenje besplatnog obrazovanja i pružanje finansijske pomoći u slučaju potrebe;
svima omogućavaju sticanje visokog obrazovanja na osnovu sposobnosti, koristeći prikladna sredstva;
svoj djeci stavljaju na raspolaganje obrazovne i stručne informacije i usluge profesionalne orijentacije;
preduzimaju mjere za podsticanje redovnog pohađanja škole i smanjenje ispisivanja iz škole.

Države članice preduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi se disciplina u školama mogla provoditi na način koji je u skladu sa ljudskim dostojanstvom djeteta i ovom konvencijom.
Države članice unapređuju i podstiču međunarodnu saradnju o pitanjima koja se odnose na obrazovanje, posebno radi doprinosa eliminaciji neznanja i nepismenosti u svijetu i olakšanja pristupa nauci, tehničkom znanju i savremenim metodama nastave. U tom pogledu, posebna pažnja se poklanja zemljama u razvoju.

Član 29.

Države članice saglasne su da obrazovanje djeteta traba da bude usmjereno na:

razvoj ličnosti djeteta i razvoj obdarenosti i mentalnih i fizičkih sposobnosti do krajnjih granica;
razvoj poštovanja prava čovjeka i osnovnih sloboda, kao i poštovanje principa sadržanih u Povelji Ujedinjenih naroda;
razvoj poštovanja roditelja djeteta, njegovog kulturnog identiteta, jezika i vrijednosti, nacionalnih vrijednosti zemlje u kojoj dijete živi i zemlje iz koje ono potiče, kao i civilizacija koje su različite od njegove;
pripremu djeteta za odgovoran život u slobodnom društvu, u duhu razumijevanja, mira, tolerancije, jednakosti polova i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama i licima autohtonog porijekla;
razvoj poštovanja prirodne sredine.

Ni jedna odredba ovog člana kao ni člana 28. ne smije se tumačiti tako da se ograničava sloboda pojedinaca i tijela da osnivaju i upravljaju obrazovnim ustanovama, imajući uvijek u vidu poštovanje principa izloženih u stavu 1. ovog člana i pod uvjetom da je obrazovanje u takvim institucijama u skladu sa minimalnim standardima koje može propisati država.

Član 30.

U onim državama u kojima postoje etničke, vjerske ili jezičke manjine ili lica autohtonog porijekla, dijete koje pripada takvoj manjini ili je autohtonog porijekla ne smije biti lišeno prava, u zajednici sa ostalim pripadnicima grupe, na svoju kulturu, ispovijedanja svoje vjere i vršenje vjerskih obreda ili upotrebu svog jezika.

Član 31.

Države članice priznaju pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme, na igru i rekreaciju koja odgovara uzrastu djeteta i slobodno učešće u kulturnom životu i umjetnosti.
Države članice poštuju i unapređuju pravo djeteta na puno učešće u kulturnom i umjetničkom životu i podstiču pružanje odgovarajućih i jednakih mogućnosti za kulturne, umjetničke, rekreativne i slobodne aktivnosti.

Član 32.

Države članice priznaju pravo djeteta na zaštitu od ekonomske eksploatacije i rada na poslu koji može biti opasan ili ometati obrazovanje djeteta ili štetiti zdravlju djeteta, odnosno njegovom fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom ili socijalnom razvoju.
Države članice preduzimaju zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne mjere za primjenu odredaba ovog člana. U tom cilju, a imajući u vidu odgovarajuće odredbe drugih međunarodnih instrumenata, države članice posebno:

određuju minimalnu starost za zapošljavanje;
osiguravaju reguliranje radnog vremena i uvjeta rada;
određuju odgovarajuće kazne ili druge sankcije kako bi se osigurala efikasna primjena odredaba ovog člana.

Član 33.

Države članice preduzimaju sve odgovarajuće mjere, uključujući zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne mjere, za zaštitu djece od nelegalne upotrebe opojnih droga i psihotropnih supstanci, kako je definirano odgovarajućim međunarodnim ugovorima, i za sprječavanje korišćenja djece u nelegalnoj proizvodnji i trgovini tim supstancama.

Član 34.

Države članice obavezuju se zaštititi dijete od svih oblika seksualnog izrabljivanja i seksualne zloupotrebe. U tom cilju, države članice posebno preduzimaju sve odgovarajuće nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere za sprječavanje:

navođenja ili prisiljavanja djeteta da učestvuje u nezakonitim seksualnim aktivnostima;
eksploatatorskog korišćenja djece u prostituciji ili drugim nezakonitim seksualnim radnjama;
eksploatatorskog korišćenja djece u pornografskim predstavama i časopisima.

Član 35.

Države članice preduzimaju sve odgovarajuće nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere za sprječavanje nasilnog odvođenja, prodaje ili trgovine djecom u bilo kom cilju i u bilo kom obliku.

Član 36.

Države članice štite dijete od svih drugih oblika eksploatacije štetne za dijete.

Član 37.

Države članice osiguravaju da:

ni jedno dijete ne bude izloženo mučenju ili drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupcima ili kazni. Smrtna kazna i doživotna robija bez mogućnosti puštanja na slobodu ne može se izreći za krivična djela koja su učinila lica mlađa od osamanest godina;
ni jedno dijete ne može biti lišeno slobode nazakonito ili samovoljno. Hapšenje, pritvor ili zatvor za dijete mora biti u skladu sa zakonom i koristiti se samo kao posljednja moguća mjera i za najkraće moguće vrijeme;
sa djetetom lišenim slobode postupa se tako što se poštuje dostojanstvo ljudske ličnosti, kao i na način kojim se uzimaju u obzir potrebe lica njegovih godina. Svako dijete lišeno slobode odvaja se od odraslih, osim ako se ne smatra da je to u najboljem interesu djeteta i ima pravo održavati kontakt sa svojom obitelji preko pisama i posjeta, osim u izuzetnim slučajevima;
svako dijete lišeno slobode ima pravo na hitnu pravnu i drugu odgovarajuću pomoć, pravo da pred sudom ili drugim nadležnim, nezavisnim i nepristrasnim organom postavi pitanje zakonitosti lišavanja slobode, kao i pravo na hitnu odluku o tom pitanju.

Član 38.

Države članice obavezuju se da poštuju i osiguravaju poštovanje pravila međunarodnog humanitarnog prava koja se primjenjuju na njih u oružanim sukobima, a koja se odnose na dijete.
Države članice preduzimaju sve praktično izvodljive mjere kako lica koja još nisu navršila petnaest godina života ne bi neposredno učestvovala u sukobima.
Države članice se uzdržavaju od regrutiranja u oružane snage lica koja još nisu navršila petnaest godina života. Pri regrutiranju onih lica koja su navršila petnaest godina života ali ne osamanest, države članice nastoje da daju prednost najstarijima.
U skladu sa obavezama na osnovu međunarodnog humanitarnog prava da štite civilno stanovništvo u oružanim sukobima, države članice preduzimaju sve praktično izvodljive mjere kako bi osigurale zaštitu i brigu o djeci pogođenoj oružanim sukobom.

Član 39.

Države članice preduzimaju sve odgovarajuće mjere za bolji fizički i psihički oporavak i socijalnu reintegraciju djeteta koje je žrtva nekog oblika zanemarivanja, eksploatacije, zloupotrebe, mučenja ili nekog drugog oblika okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja ili oružanih sukoba. Takav oporavak i reintegracija se odvijaju u sredini koja podstiče zdravlje, samopoštovanje i dostojanstvo djeteta.

Član 40.

Države članice priznaju pravo svakog djeteta za koje se tvrdi ili koje je optuženo ili za koje je priznato da je prekršilo krivični zakon da se s njim postupa na način kojim se podstiče njegovo osjećanje dostojanstva i vrijednosti, što jača njegovo poštovanje prava čovjeka i osnovne slobode drugih i pri čemu se uzimaju u obzir uzrast djeteta i želja da se poboljša njegova reintegracija i da ono preuzme konstruktivnu ulogu u društvu.
U tom cilju, imajući u vidu odgovarajuće odredbe međunarodnih instrumenata, države članice posebno osiguravaju da se:

ni za jedno dijete neosnovano ne tvrdi, da ne bude optuženo ili da ne prizna da je prekršilo krivični zakon zbog djela ili propusta koji nisu zabranjeni nacionalnim ili međunarodnim zakonima u vrijeme kada su učinjeni;
svakom djetetu za koje se tvrdi ili koje je optuženo za kršenje krivičnog zakona daju bar slijedeće garancije:

da se smatra nevinim dok se krivica ne dokaže po zakonu;
da bude odmah i direktno obaviješteno o optužbama protiv njega i ukoliko je potrebno njegovih roditelja ili zakonskih staratelja i da ima pravnu ili drugu odgovarajuću pomoć u pripremi i prezentiranju svoje odbrane;

da se postupak vodi bez zakašnjenja od strane nadležnog, nezavisnog i nepristrasnog organa ili sudskog tijela, u pravičnom saslušanju u skladu sa zakonom, u prisustvu pravne ili druge odgovarajuće pomoći, i osim ukoliko se ne smatra da to nije u interesu djeteta, posebno uzimajući u obzir njegove godine, ili položaj njegovih roditelja ili zakonskih staratelja;

da ne bude prisiljeno da svjedoči ili da prizna krivicu; da se ispituju ili da budu ispitani svjedoci druge strane i da se osigura učešće i ispitivanje njegovih svjedoka pod jednakim uvjetima;
da ukoliko se smatra da je prekršilo krivični zakon, ovu odluku i svaku dosuđenu mjeru koja iz toga proizilazi, ponovo razmatra viši, nadležni, nezavisni i nepristrasni organ ili sudsko tijelo u skladu sa zakonom;
da ima besplatnu pomoć prevodioca ukoliko dijete ne može da razumije ili ne govori jezik koji se koristi;

da se poštuje njegova privatnost na svim nivoima postupka.

Države potpisnice će nastojati da podstiču donošenje zakona, postupaka, uspostavljanje organa i ustanova primjenljivih na djecu za koju se tvrdi, koja su optužena i za koju se smatra da su prekršili krivični zakon, a posebno:

utvrđivanje najniže starosti ispod koje djeca ne mogu biti smatrana sposobnim za kršenje krivičnog zakona;
kad god je moguće i poželjno, mjere za postupanje sa takvom djecom, bez pribjegavanja sudskom postupku, s tim da ljudska prava i zakonska zaštita budu u potpunosti poštovana.

Raznolikost raspoloživih mogućnosti kao što su briga, savjetovanje, nadzor, pravno zastupanje; uvjetno kažnjavanje; prihvat; obrazovanje i programi stručnog usmjeravanja i druge mogućnosti institucionalne brige bit će na raspolaganju da bi se osiguralo da se sa djecom postupa na način koji odgovara njihovom dobru i koji je proporcionalan i okolnostima i učinjenom djelu.

Član 41.

Ni jedna odredba ove konvencije neće uticati na bilo koje druge odredbe koje više doprinose ostvarivanju prava djeteta, a koje se eventualno nalaze:

u zakonima države članice ili
u međunarodnom pravu koje ta država primjenjuje.

DIO II.

Član 42.

Države članice obavezuju se da s principima i odrebama Konvencije što šire i na odgovarajući i aktivan način upoznaju kako odrasla lica tako i djecu.

Član 43.

Radi razmatranja postignutog napretka država članica u izvršavanju obaveza preuzetih na osnovu ove konvencije, osniva se Komitet za prava djeteta koji vrši funkcije navedene u daljem tekstu.
Komitet sačinjava deset eksperata visokih moralnih kvaliteta i priznate kompetentnosti u oblasti na koju se odnosi ova konvencija. članove Komiteta biraju države članice iz redova svojih državljana i oni obavljaju svoje dužnosti u ličnom svojstvu, pri čemu se vodi računa o podjednakoj geografskoj zastupljenosti, kao i o glavnim pravnim sistemima.
Članovi Komiteta biraju se tajnim glasanjem sa liste lica koja nominiraju države članice. Svaka država članica može nominirati jedno lice iz redova svojih državljana.
Prvi izbori za Komitet održavaju se najkasnije šest mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove konvencije, a nakon toga svake druge godine. Najmanje četiri mjeseca prije datuma svakih izbora, Generalni sekretar Ujedinjenih naroda upućuje pismo državama članicama pozivajući ih da podnesu svoje nominacije u roku od dva mjeseca. Generalni sekretar nakon toga pripremu listu svih tako nominiranih lica prema abecednom redu, naznačujući i države članice koje su ih nominirale i podnosi je državama članicama ove konvencije.
Izbori se održavaju na sastancima država članica koje saziva Generalni sekretar u sjedištu Ujedinjenih naroda. Na tim sastancima na kojima kvorum čine dvije trećine država članica, u Komitet se biraju lica koja dobiju najveći broj glasova i apsolutnu većinu glasova predstavnika država članica koji su prisutni i koji glasaju.
Članovi Komiteta biraju se na period od četiri godine. Mogu se ponovo birati ako budu ponovo nominirani. Mandat petorice članova izabranih na prvim izborima ističe nakon dvije godine. Odmah nakon prvih izbora, imena te petorice članova žrijebom utvrđuje predsjedavajući sastanka.
Ako neki član Komiteta umre ili podnese ostavku ili izjavi da iz nekog drugog razloga ne može više da obavlja dužnost u Komitetu, država članica koja je nominirala tog člana imenuje drugog eksperta iz redova svojih državljana na isto mjesto za preostali dio mandata u zavisnosti od odobrenja Komiteta.
Komitet utvrđuje svoj poslovnik.
Komitet bira svoje funkcionere na period od dvije godine.
Sastanci Komiteta obično se održavaju u sjedištu Ujedinjenih naroda ili u nekom drugom pogodnom mjestu koje odredi Komitet. Komitet se obično sastaje jednom godišnje. Dužina trajanja sastanka Komiteta određuje se i, po potrebi, preispituje na sastanku država članica ove konvencije, u zavisnosti od saglasnosti Generalne skupštine.
Generalni sekretar Ujedinjenih naroda osigurava potrebno osoblje i uvjete za efikasno obavljanje funkcija Komiteta na osnovu ove konvencije.
Uz saglasnost Generalne skupštine, članovi Komiteta osnovanog na osnovu ove konvencije primaju plaću iz sredstava Ujedinjenih naroda pod uvjetima koje odredi Skupština.

Član 44.

Države članice obavezuju se da Komitetu preko Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda podnose izvještaje o mjerama koje su usvojile, a koje doprinose ostvarivanju prava koja su ovdje priznata, kao i o napretku postignutom u ostvarivanju tih prava:

u roku od dvije godinje od stupanja Konvencije na snagu u državama članicama;
nakon toga, svakih pet godina.

U izvještajima pripremljenim u skladu s ovim članom ukazat će se na faktore i teškoće, ako ih ima, koji utiču na stepen ostvarivanja obaveza po ovoj konvenciji. Izvještaji treba da sadrže dovoljno informacija na osnovu kojih će Komitet imati potpun uvid u primjenu Konvencije u odnosnoj zemlji.
Država članica koja je podnijela sveobuhvatan prvi izvještaj Komitetu ne mora u svojim narednim izvještajima koji se podnose u skladu sa stavom l. (b) ponavljati osnovne informacije koje je prethodno već dala.
Komitet može zatražiti od država članica dodatne informacije koje se odnose na primjenu Konvencije.
Komitet podnosi Generalnoj skupštini , preko Ekonomskog i socijalnog savjeta, svake dvije godine izvještaje o svojim aktivnostima.
Države članice stavljaju izvještaje na uvid javnosti u svojim zemljama.

Član 45.

Radi podsticanja efikasne primjene Konvencije i ohrabrivanja međunarodne saradnje u oblasti o kojoj je riječ u ovoj konvenciji:

specijalizirane agencije, UNICEF i drugi organi Ujedinjenih naroda imaju pravo na prisustvo svog predstavnika prilikom razmatranja primjene onih odredaba ove konvencije koje su u njihovoj nadležnosti. Komitet može pozvati specijalizirane agencije, UNICEF i druge organe Ujedinjenih naroda da podnesu izvještaje o primjeni Konvencije u oblastima koje su u okviru njihovih aktivnosti;
Komitet, ako smatra za shodno, dostavlja specijaliziranim agencijama, UNICEF-u, i drugim nadležnim tijelima izvještaje država članica koji sadrže zahtjev ili ukazuju na potrebu za stručnim savjetima ili pomoći, zajedno sa eventualnim zapažanjima i prijedlozima u vezi s tim molbama ili potrebama;
Komitet može dati preporuku Generalnoj skupštini da zamoli Generalnog sekretara da u ime Komiteta preduzme studije o konkretnim pitanjima koja se odnose na pravo djeteta;
Komitet može davati prijedloge i opće preporuke koje se zasnivaju na informacijama primljenim u skladu sa članovima 44. i 45. ove konvencije. Takvi prijedlozi i opće preporuke dostavljaju se zainteresiranim državama članicama, a Generalna skupština se o njima obavještava uz eventualne komentare država članica.

DIO III.

Član 46.

Ova konvencija je otvorena za potpisivanje svim državama.

Član 47.

Konvencija podliježe ratifikaciji. Instrumenti o ratifikaciji deponiraju se kod Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.

Član 48.

Ova konvencija ostaje otvorena za pristupanje svim državama. Instrumenti o pristupanju deponiraju se kod Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.

Član 49.

Ova konvencija stupa na snagu tridesetog dana od datuma deponiranja dvadesetog instrumenta o ratifikaciji ili instrumenta o pristupanju kod Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.
Za svaku država koja ratificira Konvenciju ili joj pristupi nakon deponiranja dvadesetog instrumenta o ratifikaciji ili instrumenta o pristupanju, Konvencija stupa na snagu tridesetog dana od datuma deponiranja instrumenta o ratifikaciji ili instrumenta o pristupanju.

Član 50.

Svaka država članica može predložiti amandman i podnijeti ga generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda. Generalni sekretar nakon toga dostavlja predloženi amandman državama članicama uz molbu da naznače da li su za konferenciju država članica radi razmatranja i glasanja o prijedlozima. U slučaju da se u roku od četiri mjeseca od datuma dostavljanja takvog amandmana najmanje jedna trećina država članica izjasni za konferenciju, generalni sekretar saziva konferenciju pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda. Svi amandmani koje usvoji većina država članica koje su prisutne i koje glasaju na konferenciji, podnose se na odobrenje Generalnoj skupštini.
Amandman usvojen u skladu ss stavom (I) ovog člana stupa na snagu nakon odobrenja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda i prihvaćanja od strane dvije trećine država članica.
Kada stupi na snagu, amandman postaje obavezan za one države članice koje su ga prihvatile, a ostale države članice i dalje obavezuju odredbe ove konvencije i svi eventualni amandmani prihvaćeni ranije.

Član 51.

Generalni sekretar Ujedinjenih naroda prima i dostavlja svim državama tekst o rezervama koje izraze države u vrijeme ratifikacije ili pristupanja.
Rezerva koja nije u skladu s ciljem i namjenom ove konvencije nije dozvoljena.
Rezerve se mogu povući u bilo koje vrijeme pismenim obavještenjem upućenim Generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda, koji o tome obavještava sve države. Takvo obavještenje stupa na snagu na dan kada ga primi Generalni sekretar.

Član 52.

Država članica može otkazati ovu konvenciju pismenim obavještenjem Generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda. Otkaz stupa na snagu godinu dana nakon što Generalni sekretar primi ovo obavještenje.

Član 53.

Generalni sekretar Ujedinjenih naroda je određen za depozitara Konvencije.

Član 54.

Original ove konvencije, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom jeziku podjednako vjerodostojni, deponira se kod Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.

U potvrdu čega dole potpisani opunomoćenici, propisno ovlašteni od njihovih vlada, potpisali su ovu konvenciju.

TKO SE BOJI BIJELOG ČOVJEKA?

February 16, 2017/in Događanja /by romnihos_robaza

„Miranda – holokaust Roma. TKO SE BOJI BIJELOG ČOVJEKA?“: NSK uključena u međunarodnu turneju izložbe o holokaustu Roma

Uoči Međunarodnoga dana sjećanja na žrtve holokausta, koji se prema odluci Opće skupštine Ujedinjenih naroda svake godine obilježava 27. siječnja, u parlamentu Republike Finske u Helsinkiju 26. siječnja 2017. godine najavljena je međunarodna turneja izložbe Miranda – holokaust Roma. TKO SE BOJI BIJELOG ČOVJEKA? (Miranda – the Roma Holocaust. WHO’S AFRAID OF THE WHITE MAN?) u organizaciji finske kreativne udruge za umjetnost i kulturu DROM. Autor je izložbe predsjednik udruge DROM Veijo Baltzar, koji je ujedno savjetnik za kulturu predsjednika Republike Finske, te je jedan od vodećih svjetskih romskih književnika i umjetnika. U sklopu najavljene turneje, krajem lipnja 2017. godine domaćin izložbe bit će i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Izložba je od 2012. godine do danas putovala po Finskoj, a tijekom sljedeće dvije godine činit će središnjicu međunarodnoga putujućeg projekta Kroz Mirandine oči 2017. – 2018. (Through Miranda’s Eyes 2017–2018, TME), za ostvarenje kojega su osigurana sredstva iz programa Europske unije Europa za građane te iz kulturnih fondova Švedske i Norveške. Izložba Miranda – holokaust Roma. TKO SE BOJI BIJELOG ČOVJEKA? bavi se tihim genocidom Roma za vrijeme Drugoga svjetskog rata, a tijekom njezine turneje po Finskoj, u sklopu koje je od rujna 2013. do ožujka 2014. godine bila postavljena i u Nacionalnome muzeju Finske, razgledalo ju je približno milijun posjetitelja.

Cilj je projekta Kroz Mirandine oči potaknuti međukulturni dijalog te na primjeru u javnosti nedovoljno spominjanoga holokausta Roma na nov način sagledati europsku povijest kako bi se spriječilo ponavljanje njezinih mračnih dijelova. Predstavljajući Mirandu kao romsku Anu Frank, Miranda – holokaust Roma. TKO SE BOJI BIJELOG ČOVJEKA? svojim je inovativnim načinom postavljanja, dosadašnjim uspjehom u javnosti, kao i zbog činjenice da predstavlja prvu izložbu o holokaustu Roma čiji su autori sami Romi, dosad postigla izrazitu međunarodnu prepoznatljivost.

Tijekom njezina međunarodnog predstavljanja u sklopu spomenutoga šireg projekta Kroz Mirandine oči ova vrijedna izložba bit će postavljena i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a osim Hrvatske, posjetit će i Albaniju, Argentinu, Belgiju, Češku, Dansku, Estoniju, Francusku, Island, Latviju, Mađarsku, Norvešku, Njemačku, Rumunjsku, Rusiju, Slovačku, Švedsku, Ukrajinu te Veliku Britaniju. Vrhunac izložbe predviđen je u proljeće 2018. godine, kada će biti postavljena u Europskome parlamentu u Bruxellesu.

“Učim volontirati”

February 16, 2017/in Hrvatska /by romnihos_robaza

Integracija u društvo

Započeo projekt “Učim volontirati” za djecu iz romskog naselja Kuršanec

ACT Grupa u partnerstvu s Udrugom Sfera i Osnovnom školom Kuršanec započela je provedbu projekta Učim volontirati koji financijski podupire Ministarstvo znanosti i obrazovanja. U projekt će biti uključena djeca iz romskog naselja Kuršanec koja će kroz niz edukativnih i volonterskih aktivnosti učiti o volonterstvu, ekologiji i aktivnom uključivanju u zajednicu.

Uključivanjem romske djece i mladih u odgoj za volontiranje i organizacijom edukativnih tematskih volonterskih aktivnosti za 20-ak osnovnoškolaca romske nacionalne manjine iz naselja Kuršanec, želi se unaprijediti njihova životna znanja i vještine radi što bolje integracije u društvo te utjecati na razvoj romske lokalne zajednice. Korisnici projekta bit će djeca romske nacionalne manjine i mladi s područja Međimurske županije za koje će biti kreirani volonterski programi prema njihovim interesima i mogućnostima. Osim uključivanja u volontiranje, odnosno odgoj za volontiranje, iskustva romske djece bit će pretočena u dvojezičnu slikovnicu koja će služiti za daljnje promicanje volonterstva među djecom i mladima.

U projektu će aktivno sudjelovati i Volonterski ured Međimurja, kao i učenici nekoliko srednjih škola iz Čakovcu te studenti Učiteljskog fakulteta. Projekt traje od prosinca 2016. do kolovoza 2017. godine.

Izvor: Margareta Mihalic

JEDINA ROMKINJA MEĐU PRAVEDNICIMA

February 15, 2017/in Događanja, Zanimljivosti /by romnihos_robaza

NOVI GLOBUS DONOSI

JEDINA ROMKINJA MEĐU PRAVEDNICIMA Kako je Romkinja Hajrija iz logora izvukla Židovku Ester i odgajala je kao svoje vlastito dijete

AUTOR; Jutarnji.hr objavljeno; 25.01.2017. u 15:28

Nacisti nisu primijetili da je Hajrija iz logora izašla s jednim djetetom više u naručju. Daje joj ime Miradija i odgaja je zajedno sa šestoro vlastite djece.U proljeće 1941. nakon nacističke okupacije Židovi s Kosova masovno bježe u Albaniju, ali se već 1942. mnogi vraćaju, vjerujući da će moći nastaviti živjeti u svojim domovima. No, tada ih četnici odvode u logor u Kosovskoj Mitrovici.

Suočeni s prijetnjom da ih zadesi takva sudbina, Židovka Bukica i njen suprug Blagoje odlaze u partizane, dok njihova jednogodišnja kćerkica Stela, rođena 27. prosinca 1940. i po baki nazvana Ester, zajedno s bakom završava u logoru.

Tada se na ulazu logora pojavljuje Romkinja Hajrija, koja je pomagala po njihovoj kući u Kosovskoj Mitrovici. Niska, sitna tamnoputa 35-godišnja žena okruglog lica, velikih crnih očiju i s kosom u pletenicama, sa svoje troje djece dolazi u logor i spašava život malene Stele. Baka Ester predaje joj svoju unučicu uz riječi: “Ja sam stara i nije važno što će mi se dogoditi, ali ovo dijete mora živjeti. Ako netko od obitelji preživi rat, doći će po nju. Ako ne, podigni je kao da je tvoje dijete i jednog joj dana reci tko su joj roditelji i obitelj.”

Nacisti nisu primijetili da je Hajrija iz logora izašla s jednim djetetom više u naručju. Daje joj ime Miradija i odgaja je zajedno sa šestoro vlastite djece.

Malena je spavala u krevetu s Hajrijom i njenim suprugom, koji su je na taj način pažljivo čuvali u strahu da je netko ne odvede. U prvih šest godina svog života djevojčica je Hajriju zapamtila po nesebičnoj majčinskoj ljubavi koju je pružala. Iako ih je život razdvojio 1946., nije bilo večeri da Stela Ester Levy nije usnula s mislima na ženu koju, kako otvoreno priznaje za Globus, voli i više od svoje biološke majke.

Hajrija Imeri-Mihaljić jedina je Romkinja čije je ime uklesano na Zidu časti u Vrtu pravednika Memorijalnog muzeja Yad Vashem u Jeruzalemu. Na tom zidu stoje imena više od 23.000 ljudi iz cijeloga svijeta koji su dobili odlikovanje Pravednika među narodima, a koje izraelska država od 1953. godine dodjeljuje nežidovima koji su u doba holokausta riskirajući vlastiti život spašavali živote Židova.

Kad je rat završio, Hajrija nije uspjela pronaći Stelinu obitelj, pa ispunjava obećanje dato baki Ester i djevojčici otkriva tko su joj pravi roditelji. No, zbog jedne svađe Hajrijin susjed policiji prijavljuje njezina muža pod optužbom da je ukrao židovsko dijete. Tada dolazi policajac Josef Josipović, Židov koji je u Kosovskoj Mitrovici bio zadužen pronaći židovsku siročad, i šalje djevojčicu u sirotište za židovsku djecu u Beogradu. Ester u to vrijeme razumije samo romski jezik, koji je naučila u jedinom domu kojeg poznaje, tamo da danima ne progovara.

Jednog dana na romskom joj se obratila mlada žena i djevojčica joj govori svoje ime i imena svojih pravih roditelja. Žena je gotovo pala u nesvijest i jedva kolegici izustila: “Upravo sam pronašla svoju kćer.” Bila je to Bukica. Stelina majka preživjela je rat, za razliku od Stelinog oca koji je poginuo.

Nakon godinu dana Hajrija doznaje gdje je Stela smještena i dolazi je vidjeti. Bio je to dirljiv susret dviju majki i njihove djevojčice. Bukica se nakon toga udala za kolegu iz sirotišta i 1948. sa Stelom odlaze u Izrael.

Kao već odrasla žena i majka troje djece, Stela Levy vratila se sredinom 70-ih kako bi pronašlla rođake i doznala bilo što o svojoj voljenoj Hajriji, barem njeno prezime i mjesto gdje živi.

Usprkos velikom trudu uloženom u istraživanje s kojim ni do danas nije prestala, uspjela je saznati samo ta dva podatka koja su bila potrebna da se ime Hajrije Imeri-Mihaljić upiše na Zid časti.

Po ovoj nevjerojatnoj ‘filmskoj’ priči Jakov i Dominik Sedlar snimili su dokumentarni film ‘Pravednica Romkinja’ koji se danas prvi put prikazuje u Zagrebu. Na premijeri će u publici sjediti i jedna gledateljica koja je zbog toga došla iz Izraela – Stela Ester Levy.

Iscrpnije detalje ove dirljive životne priče doznajte u novom izdanju tjednika Globus.

Hrvatska napravila važan iskorak u zaštiti dječjih prava

February 15, 2017/in Događanja, dokumenti, Hrvatska /by romnihos_robaza

UNICEF: Hrvatska napravila važan iskorak u zaštiti dječjih prava ratifikacijom Fakultativnog protokola

Sukladno Fakultativnom protokolu, pojedinac, skupina pojedinaca ili njihov predstavnik može uputiti pritužbu Odboru za prava djeteta pri UN-u, u slučaju kršenja bilo kojeg prava zajamčenog Konvencijom o pravima djeteta

Hrvatska je napravila važan iskorak u zaštiti dječjih prava ratifikacijom Fakultativnog protokola koji omogućuje podnošenje pritužbi UN-ovom Odboru za prava djeteta, priopćio je u ponedjeljak ured UNICEF-a za Hrvatsku.

Hrvatski sabor je u petak 10. veljače potvrdio Fakultativni protokol koji, kako navodi UNICEF, potvrđuje položaj djeteta kao nositelja prava i osobe s dostojanstvom te omogućuje izravnije zahtijevanje zaštite i ostvarivanja dječjih prava.

UNICEF ističe da podržava Vladu u provođenju sustavnih promjena za ostvarivanje boljeg pristupa pravdi za djecu te pozdravlja potvrđivanje ovog važnog mehanizma zaštite dječjih prava.

Pritom dodaje da je Hrvatska treći fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta ratificirala kao 13. zemlja u Europskoj uniji i ukupno 32. zemlja u svijetu, te da će protokol stupiti na snagu tri mjeseca od datuma ratifikacije.

Sukladno Fakultativnom protokolu, pojedinac, skupina pojedinaca ili njihov predstavnik može uputiti pritužbu Odboru za prava djeteta pri UN-u, u slučaju kršenja bilo kojeg prava zajamčenog Konvencijom o pravima djeteta i fakultativnim protokolima uz Konvenciju koje je država ratificirala. Pritužbe Odboru moguće je uputiti u slučajevima kada su iscrpljena sva raspoloživa domaća sredstva pravne zaštite i kad je primjena domaćih sredstava pravne zaštite bezrazložno produljena ili nije vjerojatno postizanje učinkovitog rješenja.

Odbor na temelju pritužbe može izdati mišljenje ili preporuku državi, ali i pokrenuti istražni postupak u slučajevima teških ili sustavnih kršenja prava iz Konvencije o pravima djeteta ili njezinim fakultativnim protokolima. Nakon primitka pritužbe, a prije negoli odluči o njezinoj osnovanosti, Odbor za prava djeteta UN-a može državi stranci proslijediti zahtjev za poduzimanjem privremenih mjera kako bi se izbjegla moguća nepopravljiva šteta za žrtvu ili žrtve navodnih kršenja.

Fakultativnim protokolom također je omogućeno podnošenje međudržavnih pritužbi u kojima jedna država stranka tvrdi da druga država stranka ne ispunjava svoje obveze na temelju Konvencije o pravima djeteta ili njezinih fakultativnih protokola, navodi se u priopćenju.

Hina

Objavljeno: 14.02.2017

Nema boljitka za osobe s invaliditetom

February 15, 2017/in Događanja, Hrvatska /by romnihos_robaza

Nema boljitka za osobe s invaliditetom sve dok se vladajuće strukture ne boje žestoke reakcije građana.

Kao obitelj relativno smo novi u ovoj priči s invaliditetom. Sinu nam je dijagnosticirana spinalna mišićna atrofija prije nešto više od dva mjeseca, ali je to dovoljan period vremena (tko zna šta nas kasnije čeka?) da zaključimo kako smo jadna država i društvo.
Vama kao portalu i drugim pojedincima koji se bore rukama i nogama svaka čast na trudu i Bože daj nam više takvih ljudi koji svoj život na ovoj zemlji troše da budu korisni društvu i onima kojima je teže na bilo kakav način.
Osobno mislim da jedino kada se ta gospoda u Vladi i oko njih osjete ugroženo i kada se baš budu bojali reakcije građana – tek tada se nešto može promijeniti. Jer nisu, primjerice, u Austriji, Njemačkoj ili negdje drugdje političari bolji ljudi, nego se boje posljedica svojih poteza i odluka (zatvor, oduzimanje imovine, i tome slično) dok se naši političari ne boje ničega.
Zvuči ružno, grozno i nerealno ovo što pišem, ali svaka veća promjena u povijesti je nastala jakom reakcijom građana protiv vlasti. Bilo kojim načinom…
Veliki pozdrav dobrim ljudima In Portala!

Ivan Kovačić, Objavljeno: 20.01.2017

Roditelji iz Pribislavca više zbog Roma ne upisuju djecu u okolne škole

Djeca bi Rome za prijatelje, a dio roditelja bi ih istjerao iz škole

Informacije

Zagrebačka strategija jedinstvene politike za zaštitu od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016.

ZAGREBAČKU STRATEGIJU

zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. godine

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA

DIO I.

Član 1.

TKO SE BOJI BIJELOG ČOVJEKA?

“Učim volontirati”

Započeo projekt “Učim volontirati” za djecu iz romskog naselja Kuršanec

JEDINA ROMKINJA MEĐU PRAVEDNICIMA

JEDINA ROMKINJA MEĐU PRAVEDNICIMA Kako je Romkinja Hajrija iz logora izvukla Židovku Ester i odgajala je kao svoje vlastito dijete

Iscrpnije detalje ove dirljive životne priče doznajte u novom izdanju tjednika Globus.

Hrvatska napravila važan iskorak u zaštiti dječjih prava

UNICEF: Hrvatska napravila važan iskorak u zaštiti dječjih prava ratifikacijom Fakultativnog protokola

Sukladno Fakultativnom protokolu, pojedinac, skupina pojedinaca ili njihov predstavnik može uputiti pritužbu Odboru za prava djeteta pri UN-u, u slučaju kršenja bilo kojeg prava zajamčenog Konvencijom o pravima djeteta

Nema boljitka za osobe s invaliditetom

Impressum

Kontakt

Donatori

Zamolba za donacije

Disclaimer/odricanje