Romi, Aškalije i Egipćani traže radna mjesta

Danas su predstavnici civilnih društava Roma, Aškalija i Egipćana izrazili nezadadovoljstvo velikom nezaposlenošću pripadnika ovih zajednica, protestujući ispred zgrade vlade. Protest su pridružili i poslanici iz redova ovih zajednica.
Jedan od organizatora protesta, Beškim Ibiši smatra da je protest jedini način da se vladi skrene pažnja na težak položaj pripadnika romske, aškalijske I egipćanske zajednice.
“Ono što mi želimo je da imamo više predstavnika Roma, Aškalija i Egipćana na lokalnom I centralnom nivou. Ja ću tražiti da se u budućnosti nastavi sa ovakvim protestima, jer ćemo samo na taj način skrenuti pažnju na ovaj problem”, rekao je Ibiši.
Osim protesta članova civilnog društva, danas su u Prištini protestovali i poslanici iz ovih manjinskih grupa. Poslanik egipćanske zajednice Danuš Ademi je pružio podršku ovim civilnim društvima.

“Uvek moramo postavljati pitanje institucijama, posebno onim na centralnom nivou, kada će početi primenjivanje zakona koji garantuje zapošljavanje 10% manjinskih zajednica, koji se sada ne sprovodi. Takođe, moramo stalno da dižemo glas, jer su zahtevi veoma visoki”, rekao je Ademi.
U razgovoru za RTK2 Branimir Stojanović, zamenik premijer Kosova, rekao je da će naredne nedelje zasedati međuministarska grupa u kojoj će učestvovati pripadnici svih manjinksih zajednica na Kosovu, a glavna tema će biti zapošljavanje manjina.
Romi, Aškalije i Egipćani su najugroženije zajednice na Kosovu, a još uvek ne postoje precizni podaci o procentu nezaposlenih. Predstavnici civilnog društva smatraju da bi taj problem trebalo da podstakne građane da se na ovakvim protestima pojavljuju u većem broju, kako bi se njihov glas čuo.
Marko Lekić, RTK2
10.02.2016

Ugovoreni brakovi – kriminal, a ne tradicija

Crna Gora početkom lipnja preuzima predsjedanje “Desetljećem Roma” – inicijativom koju je prije 10 godina potpisalo 8 država jugoistočne Europe. Jedan od najtežih problema s kojim se treba suočiti jesu “ugovoreni” brakovi.
“Evo, ja sad imam 17 godina, pa, života mi, kad gledam, nekoga od 12-13 godina, da je majka, ja se svega toga sjećam” – ovako gotovo uvijek počinje priču Sabaheta Radosavljević. Priču, koja se razlikuje od većine tinejdžerskih.
U trošnoj kući u romskom naselja Konik, u predgrađu Podgorice, Sabaheta gleda u svoju dvogodišnju kćerku i objašnjava da se prvi put udala sa 14 godina. Tada je njezinoj obitelji, mladoženjin otac dao 2.000 eura kao poklon za mladu. Dva mjeseca kasnije, Sabaheta je saznala da je obitelj njenog muža novac posudila, uz obvezu da ga vrati sa velikom kamatom. Tada su pare tražili nazad od njezinih roditelja.
“Oni nisu to rekli izravno, znači: tražimo svoje pare. Nego, ja sam bila maltretirana, bila sam mučena, zatvorena. Znali su da me vežu lancima, da me biju, da me maltretiraju “, priča Sabaheta i dodaje da je shvatila da kroz pakao prolazi zbog novca tek kad je otac njenog muža od nje tražio da obuče vjenčanicu i otputuje s njim u drugi grad. “Svekar me htio prodati, kako mu ne bi ti ljudi kojima je on bio dužan pod kamatom, kako mu ne bi uzeli kćer.”
Od prodaje ju je spasila odluka njene obitelji da je, devet mjeseci poslije prvog “vjenčanja”, ponovo “udaju”, a novac koji bi dobili na taj način, vrate obitelji njenog prvog muža. Drugi muž, s kojim je dobila i dijete, bio je još nemilosrdniji. “On je još više počeo me maltretira, dok svekar nije pokušao, jer svekar mi je bio alkoholičar, pokušao je i on tri puta da me siluje. To ja više nisam mogla izdržati i došla sam kući “, kroz suze se prisjeća Sabaheta.
Sabaheta nije jedina maloljetna Romkinja koja iza sebe ima potresnu priču o ugovorenoj udaji i nasilju u obitelji. Zna da je puno sličnih primjera u kampu Konik 1, najvećem izbjegličkom kampu na Balkanu, gdje je, nakon požara koji je prije skoro godinu uništio kartonske kuće i barake, većina od oko 1.500 uglavnom romskih izbjeglica s Kosova, smještena u kontejnere.
Nedaleko od kontejnerskog naselja živi Behija Ramović, jedina Romkinja zaposlena u kabinetu premijera. Upravo zato što je i sama bila žrtva obiteljskog nasilja, ona je prije deset godina počela borbu protiv ugovorenih brakova i prodaje djevojčica.
“Pošto sam ja većina vremena na terenu, kada saznam da se radi o tome, naravno da odmah kontaktiram Upravu policije i prijaviti taj slučaj”, objašnjava Ramović. “Prijavim da je, na primjer, djevojčica od 14 godina prodana, da su jednostavno date pare za nju i da je prisilno udana, da su prekršena njezina dječja prava.”
Ramović je jedna od tri pripadnika romske populacije, zaposlena u državnoj administraciji. Mnogo teži posao u susjedstvu radi poslije radnog vremena, u okviru romske nevladine organizacije “Prva”.
Institucije, za sad, samo pomažu
Crna Gora početkom lipnja preuzima predsjedanje “Desetljećem Roma 2005-2015” – inicijativom koju je prije deset godina potpisalo osam država jugoistočne Europe. Tada bi trebalo da zemlja predstavi što je sve učinjeno za proteklih osam godina i što se planira u naredne dvije, kako bi se poboljšao položaj te manjine. Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava Sabahudin Delić, godinama se bavi tim pitanjem. On tvrdi da se problemi Roma u Crnoj Gori ne razlikuju mnogo od problema s kojima se ta zajednica sreće u mnogo razvijenijim zemljama Europe.
Delić kaže da je važno da se problemima poput Sabahetinog, konačno progovori. “To jeste nešto što je mimo pozitivno-pravnih propisa Crne Gore i ti prisilni maloljetnički brakovi su apsolutno nešto protiv čega se mi u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava borimo”, kaže Delić i objašnjava da su po tom pitanju do sada surađivali sa dvije nevladine organizacije koje su osnovale Romkinje: “Mi smo do sada proveli nekoliko obuka, pomogli im da angažiraju svoje kapacitete, snimljen jedan film o prisilnim brakovima, tiskali smo brošuru koja je podijeljena u osnovnim i srednjim školama, kao i centrima za socijalni rad.” Međutim, kaže Delić, da do sada nitko nije uhićen zbog činjenja tog, i po njegovom mišljenju, krivičnog djela.
Kaznena djela pravdaju tradicijom
“To je postao biznis u romskoj i egipćanskoj populaciji. Djevojčice se prodaju po cijeni od četiri-pet, pa do 20.000 eura. Mislim da je tu veliki problem što se oni oslanjaju na tradiciju, što kažu da je to dio običaja “, objašnjava Behija Ramović i daje najupečatljivije primjere. “Recimo djevojčicu od 12-13 godina ispišu iz škole, da bi je pripremili za brak.”
Behija vjeruje da će upravo opismenjavanje i obrazovanje mladih Romkinja i Egipćanki, makar suzbiti problem. Zato njena nevladina organizacija drži radionice i predavanja o ženskim pravima u romskim naseljima, ali nema podršku ni razumijevanje romskih predstavnika. Ona priča da odbijanje zajednice da prihvati ono što ona zastupa ide toliko daleko da su jednom kamenovali automobil kojim su ona i njezine kolegice došle u kamp Konik 1 držati predavanje o ugovorenim brakovima i ženskim pravima. Čak ni to nije najveća neprijatnost koju je doživjela:
“Jednom dok smo ja i moja kćerka spavale, polomljeni su nam prozori na kući. Smatram da je to učinio netko od romskih lidera, jer sam ja na neki način htjela prekinuti taj lanac trgovine, tj. prekinuti taj njihov biznis. “Ramović je, naravno, čim se to dogodilo, sat poslije ponoći, zvala policiju. “Čak policajac koji je išao na seminar sa mnom i sa skupinom mojih kolegica, motivacijski seminar o radu s romskom populacijom, kada sam rekla da hoću da se uradi uviđaj, jednostavno mi je odgovorio da nisu u stanju da dođu i obave uviđaj i da mi je to netko od djece možda slomio. ”
Kad završi posao u Vladi, Behija drži radionice u svom ili nekom drugom romskom naselju. Često se s tih radionica vraća razočarana ili uznemirena zato što nije imala uvjeta da ih održi do kraja, bez uznemiravanja i neprijatnosti. Ipak, kaže da ne odustaje. I iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava obećavaju da će, pored borbe protiv prosjačenja, borba protiv prisilnih brakova biti prioritet do lipnja sljedeće godine, tj. tijekom godine crnogorskog predsjedanja “Desetljećem Roma 2005-2015”.
Autorica: Ana Bogavac, Podgorica
Odgovorni urednik: Ivan Đerković

Izvor: Deutche Welle

Odbor za ljudska prava UN-a potvrdio pobačaj kao ljudsko pravo

U jednom od povijesnih slučajeva za reproduktivna prava, Peru je morao financijski kompenzirati ženu zbog odbijanja izvršavanja medicinski induciranog pobačaja. Prije punih 15 godina, tada sedamnaestogodišnja djevojka, poznata jedino pod inicijalima K. L., saznala je da fetus koji nosi ima anencefaliju – tešku fetalnu malformaciju koja je gotovo uvijek fatalna. Prosječno vrijeme preživljavanja, u slučaju da se dijete rodi, jest 55 minuta, prema rezultatima posljednjih studija. Iako je u tom slučaju pobačaj bio legalan, direktor bolnice odbio je njen zahtjev za izvršenjem pobačaja i time je prisilio na izdržavanje trudnoće i rođenje djeteta koje je preživjelo svega četiri dana.
U suradnji s odvjetnicima/cama za ljudska prava, K. L. je podnijela tužbu Odboru za ljudska prava Ujedinjenih naroda, koji je 2005. godine donio odluku da je Peru prekršio nekoliko članaka Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te naredio financijsku kompenzaciju. Petnaest godina poslije, kompenzacija je konačno stigla, što je ujedno označilo i prvi put da je odbor UN-a proglasio državu odgovornom za propust u osiguravanju pristupa sigurnom, legalnom pobačaju i potvrdio time da je pobačaj ljudsko pravo.
“Ovo je bio ogroman korak prema pravdi za K. L. i povijesna odluka za Ujedinjene narode”, rekla je Lilian Sepúlveda, jedna od odvjetnica koja je radila na slučaju, Centru za reproduktivna prava. Dodala je kako je, prateći slučaj od početka do kraja, svjedočila inspirirajućem povijesnom trenutku: “Svjedočimo rezultatima upornosti odvjetnika/ica i snazi UN-a i drugih međunarodnih tijela da osiguraju naša temeljna ljudska prava na dostojanstvo, zdravlje i zaštitu od lošeg tretmana”.
Većina žena koje dobiju prenatalnu dijagnozu anencefalije odabire opciju pobačaja – u pregledu recentne svjetske literature, istraživači/ce Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) navode kako se ukupno 83 posto žena u takvoj situaciji odlučuje za pobačaj, što varira od 59 do 100 posto u pojedinačnim studijama, a potvrdilo je već poznate podatke.
U uvjetima u kojima legalan pobačaj nije moguć, žene s fetalnom dijagnozom anencefalije moraju nastaviti s trudnoćom koja će rezultirati smrću djeteta. Rizik komplikacija za ženu je također visok – u nedavnom izvještaju o 26 slučajeva iz Irske, većina je žena morala imati induciran porod, budući da trudnoće s ovom dijagnozom obično traju dulje od uobičajenog. Kod sedam se žena (27 posto) razvila ekstenzivna amnionska tekućina oko fetusa, od kojih se kod tri žene morala iglom vaditi više puta u kasnom stadiju trudnoće.
Godine 2014., Peru je usvojio nacionalne smjernice za usluge sigurnog pobačaja, što bi trebalo omogućiti lakši pristup pobačaju za žene. Iako je još duga borba pred njima, ovo je, uz UN-ovu presudu, pozitivan korak unaprijed.

Tea Stipan

02. 02. 2016

EUROPSKI SUD PROGLASIO MAĐARSKU KRIVOM ZA DISKRIMINACIJU ROMA

EUROPSKI sud za ljudska prava proglasio je Mađarsku krivom za diskriminaciju, zbog izostanka istrage o rasističkom napadu na Roma 2012. godine, javlja Europski centar za prava Roma.

Europski centar za prava Roma pozdravio je odluku Suda. Rom iz Szegeda koji je pokrenuo tužbu bio je žrtva rasističkog napada čovjeka koji je tvrdio da ga je policijski službenik nazvao “prljavim ciganom”.

Sud se u svojoj presudi složio kako je potrebna “temeljita istraga” o navodima vezanima uz rasističko nasilje protiv Roma. Mađarske vlasti zakazale su tom pogledu, zbog čega su proglašene krivima za diskriminaciju.

Piše: D.H.
utorak, 27.10.2015.

Francuska silom evakuirala više od 11 000 Roma prošle godine

VIŠE od 11.000 Roma evakuirano je silom iz svojih naselja u Francuskoj u 2015., po izvješću koje su u utorak objavile dvije udruge osuđujući “nedostojnu, nehumanu i ponižavajuću” politiku francuskih vlasti.

“Tijekom 2015. godine vlasti su sa 111 lokacija silom evakuirale 11.128 osoba”, ističu Liga za ljudska prava i Europski centar za prava Roma u godišnjem izvješću.

Uz to, “410 osoba moralo je napustiti pet prebivališta nakon požara”, dodaje se u izvješću, sastavljenom na bazi podataka prikupljenih iz “najpouzdanijih izvora” (novinski članci, priopćenja, izravna svjedočanstva prikupljena od nevladinih organizacija).

Ukupno je “60 posto osoba iz improviziranih naselja evakuirano silom tijekom 2015., od kojih polovica tijekom ljetnih mjeseci”, dodaju udruge.

Iako je opća tendencija za 2015. u padu nakon 13.500 protjeranih 2014. te 19.000 u 2013. godini, udruge upozoravaju na gotovo potpun nedostatak prebivališnih rješenja.

Piše: Hina
utorak, 12.1.2016. 17:35