Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu

/in , , /by

Intervju: Ramiza Memedi, predsjednica Udruge žena Romkinja „ Bolja Budućnost“

Opći cilj projekta je suprotstavljanje netoleranciji i diskriminaciji prema romskim zajednicama kroz samopričanje i informiranje u medijima, čineći pripadnike romske zajednice aktivnim protagonistima informiranja. Od same realizacije projekta očekujemo educirane romske osobe , u ovom slučaju posebno žene te povećanje kontakata između pripadnika Roma i novinara i/ili blogera koji rade u svijetu informacija. Cilj nam je kroz edukacije i informiranost podići svijest žena da pričaju istinu, same o sebi bez predrasuda koje u mnogim medijima pišu o njima.

 -Nedavno ste u Savjetu za nacionalne manjine predstavili projekt „Pričajmo o nama“  kojem je cilj ojačati kapacitete romskih aktivista u Hrvatskoj, Italiji i Srbiji po pitanju medijske pismenosti i komunikacijskih vještina. O kakvom se projektu radi, možete li malo šire predstaviti njegove ciljeve, sadržaj, pa i motive za njegovo pokretanje ? 

Projekt „Pričajmo o nama“  provode  Romni APS iz Italije, Udruga Žena Romkinja u Hrvatskoj „Bolja budućnost“ i Klub za zapošljavanje Roma iz Srbije. Projekat je započeo je u rujnu 2023. godine. Od rujna 2023 do lipnja 2024 provedeno je sedam online radionica za korisnike kojim se ojačala medijska pismenost i njihove kapacitete u tome području. Radionice je organizirala Roman Press Association, talijanska organizacija koja se sastoji od novinara i novinarskog osoblja i koja već godinama radi s manjinama i pitanjima vezanim uz inkluziju i posebno je osjetljiva i fokusirana na tu temu. Inače sam projekt dio je Erazmus programa.

Opći cilj projekta je suprotstavljanje netoleranciji i diskriminaciji prema romskim zajednicama kroz samopričanje i informiranje u medijima, čineći pripadnike romske zajednice aktivnim protagonistima informiranja. Projektne aktivnosti imaju za cilj niz vještina koje bi korisnici trebali steći kroz radionice, a među njima su: osnove novinarskog pisanja, kako govoriti o sebi i predstavljati se, a da ne upadnete u stereotipe, digitalne vještine na društvenim mrežama i kako ih koristiti s tim ciljem, foto i video vještine te druga potrebna i korisna medijska znanja.

Jedna od radionica kao dio projekta održana je i Zagrebu?

Da, u  lipnju je održan trening  „Novinarstvo i jačanje kapaciteta Roma u medijskom području“ gdje su svoje znanje i iskustvo prenijeli sudionicima treninga stručni romski novinari iz Srbije, Bosne i Hercegovine  i Kosova.  Ciljevi radionice su bili upoznati sudionike sa teorijom i pristupom novinarskom radu, upoznati sudionike sa strukturom alata koji se koriste u tom procesu, priprema materijala za izvještavanje, prepoznavanje problema i potreba, itd. te razviti kapacitete sudionika za samostalno pristupanje u kreiranju medijskog sadržaja. Osim treninga gosti su imali prilike posjetiti i hrvatske institucije koje rade na problematici nacionalnih manjina poput spomenutog Savjet za nacionalne manjine RH ali i drugih tijela koja provode aktivnosti poboljšanja položaja Roma.

VAŽNOST KVALITETNE INFORMACIJE

-Što očekujete da projekt konkretno donese romskoj, posebno ženskoj romskoj zajednici u Hrvatskoj ? 

Od same realizacije projekta očekujemo educirane romske osobe , u ovom slučaju posebno žene te povećanje kontakata između pripadnika Roma i novinara i/ili blogera koji rade u svijetu informacija. Cilj nam je kroz edukacije i informiranost podići svijest žena da pričaju istinu, same o sebi bez predrasuda koje u mnogim medijima pišu o njima. Kao što je poznato vrlo često se u medijima o Romima pišu neistinite priče, a ovaj (i drugi slični projekti) znače puno za promjenu tog stanja . Pričati sam o sebi je jedna kvalitetna informacija, posebno za romsku zajednicu.

– Kako vidite poziciju žena Romkinja u hrvatskom društvu danas? Da li su njihovi problemi još istaknutiji nego problemi ukupne romske populacije i kako se očituju?

Pozicija Romkinja je i dalje loša. Njihovi problemi su uvijek istaknutiji od muške romske populacije. I dalje su zlostavljane, fizički, psihički i ekonomski itd. Postoje još uvijek one tradicionalne romske obitelji da moraju biti poslušne starijim članovima obitelji. Ali na svu sreću počele su promjene posebno među mlađim ženskim generacijama koje su sve svjesnije svoga odabira.

– Kakav je odnos lokalnih romskih struktura prema ženama u njihovoj zajednici ? Da li lokalne zajednice pomažu da se problemi prevaziđu ili pojedine romske tradicije u romskim lokalnim zajednicama probleme žena još više usložnjavaju i otežavaju ?

Nažalost, iako možda lokalna struktura želi nešto pomoći ženama u zajednici, uvijek postoje barijere. Ako imaju neki interes mogu saslušati, ali nakon toga problemi ostaju isti.  Mnogi se ne žele odreći svoje tradicije. Ali povećanjem broja educiranih mladih djevojaka čemu će doprinijeti i ovaj projekt  mijenja se i svijest o ranoj udaji i rađanje velikog broja djece kao i svijest da ne moraju trpjeti zlostavljanje.

EDUKACIJOM PROTIV BARIJERA

– Ovo je međunarodni projekt. Imate li uvida kakav su iskustva i pozicije žena Romkinja u nekim drugim europskim (posebno našim susjednim državama ) zemljama. Ima li primjera dobre prakse koje bi mogli implementirati u našim uvjetima i mogućnostima ?

Uvijek ima mjesta za promjene ako se želi. Inače slušajući partnerske organizacije, manje-više problemi su slični ili isti. Problem žena u Italiji i Srbiji je daleko teži nego li u Hrvatskoj, ali to možemo pripisati i tome što je broj Roma u Italiji i Srbiji  daleko veći od broja Roma u Hrvatskoj.

– Koje bi bile ključne prioritetne akcije koje društvo mora poduzimati kako bi se poboljšavao položaj Roma u cjelini i žena Romkinja unutar romske zajednice napose?

U Republici Hrvatskoj nedostaju kampanje o dobroj praksi. Nema niti jednog uzora. Nema zaposlenih deklariranih Roma u državnim institucijama, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.  U strukturama Grada Zagreba kao glavnom i najvećem gradu u Hrvatskoj niti jedan Rom/Romkinja nije zaposlen/na. Ako gledamo susjedne države kao što je Srbija, Makedonija, Crna Gora, oni imaju Rome zaposlene u Vladi, ministarstvima, državnim uredima i dr.

ROMA SE SJETE SAMO ZA IZBORE

– Kako lokalne romske strukture (vijeća, predstavnici, udruge, romski članovi lokalnih predstavničkih tijela) djeluju kada su u pitanju romski problemi. Što bi u njihovom djelovanju trebalo eventualno mijenjati kako bi učinkovitost bila veća? Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane   za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima romske zajednice ? 

Kada govorimo o lokalnim romskim strukturama oni daju svoj doprinos onoliko koliko su u mogućnostima. Ali gledajući realno oni ništa ne mogu ako ne postoji politička volja. Uzet ćemo samo jedan primjer: mnogi Romi su dobili stanove prije 5-6 godina. Ali što se sada događa? Mnogi od njih deložirani su iz tih stanova i jednostavno rečeno završili su na ulici. Također Romi iz Struga i Plinarskog naselja deložirani su iz naselja i smjestili na raznim lokacijama uz obećanje da će im naći adekvatan smještaj. Ali sada ih deložiraju iz tih stanova gdje su privremeno smješteni i nemaju nikakvo alternativno rješenje. Pitanje je gdje će oni sada završiti.

A kada govorimo o lokalnim i regionalnim strukturama vlasti i njihovo osposobljenje i  educiranje za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima romske zajednice i njihovim problemima treba nažalost podsjetiti da kada su izbori, bilo lokalni ili parlamentarni, da se nađe i obiđe svako romsko naselje , naravno uz napomenu da glasaju za njih i uz obećanja da će se sve srediti i izgraditi kako bi se poboljšao položaj romske zajednice. Ali nakon izbora oni ostaju i dalje tamo gdje su i bili i ne mijenja se ništa. Mislim da bi romske organizacije trebale  pokretati više kampanja kako bi poboljšali političku volju za rad i boljitak položaja romske zajednice, ali  da ne nasjedaju na obećanja i dobru riječ političara već da se nađe načina kako ih politički obavezati da se  više, odgovorno i konkretno, zauzmu oko romske problematike.

– Kakva je suradnja među nacionalnim manjinama ( i u vašem slučaju s većinskim stanovništvom ) i da li ta suradnja i na koji način može unaprijediti bolju poziciju vaše nacionalne manjina u lokalnim zajednicama?

Iskreno rečeno i ostale manjine se često susreću s istim ili sličnim problemom, posebno s financijskim problemima za rad organizacija, osobito na lokalnom nivou. Istovremeno  udruge većinskog stanovništva žele što više projekata pisati  o  poboljšanju položaja Roma ali u stvarnosti projekat realiziraju sami bez uključivanja Roma. Financijska sredstva  završavaju tamo  gdje inicijalno nisu namijenjena.   Značajni su i važni   Operativni program Vlade za nacionalne manjine ali njihova realizacija i rezultati upravo puno ovise i o tome kako će manjinske zajednice lobirati i kakvu će suradnju imati.

Autor: Stojan Obradović

PRIČAJMO O NAMA

/in , /by

Pričajmo o nama – novi projekt koji će doprinjeti razvoju romskih medija

Novo razdoblje dovodi nove projekte te ove godine imamo zanimljiv partnerski projekt koji provodi Romni APS iz Italije, zajedno s Udrugom Žena Romkinja u Hrvatskoj „Bolja budućnost“ te Klubom za zapošljavanje Roma u Srbiji.

U projektu sudjeluju 15 sudionika koji su vrlo zadovoljni edukacijom.

Neka od priopćenja sudionika iz Srbiji.

Pod istim krovom

Radeći duži niz godina na realizaciji projekata, mahom humanitarnog karaktera, koji su namenjeni starim Romima u pirotskom okrugu, tim našeg udruženja nailazio je kako na pozitivne tako i negativne kritike kako od strane samih Roma tako i ne romskog stanovništva.

Zašto?

Od Roma koji su bili uključeni u projekte, kao i članova  njihovih porodica dobijali smo pozitivna mišljenja i komentare kao i moralnu podršku da nastavimo sa takvim i sličnim aktivnostima. Međutim od ostalih Roma koje nismo obuhvatili projektima, jer smo imali kriterijume kojih smo morali da se pridržavamo i da ih primenimo, dobijali smo kritike da ne pomažemo svima kojima je pomoć potrebna, da vršimo ,,diskriminaciju,, među samoj romskoj populaciji i da pomažemo jednim te istim ljudima.

S druge strane, ne romsko stanovništvo nas kritikuje jer pomažemo samo Romima a toliko siromašnih ne Roma ima koji žive u težim uslovima nego Romi koji su uključeni u projekte.

Ono što nas u zadnjih par godina pogađa je i to što Lokalna samouprava ne želi više da nas podržava u ovakvom  vidu projekata i pomoći starim Romima, i ako par ne romskih udruženja realizuje identične projekte za stare osobe i osobe u stanju socijalne potrebe, međutim u njima nema romske populacije kao korisnika njihovih usluga.

Šta se dešava sa medijima?

U prethodnom periodu redovno su izveštavali o aktivnostima našeg Udruženja na lokalnoj televiziji. Međutim, u zadnjih nekoliko godina ni jedan izveštaj nisu uradili i ako smo im slali elektronske dopise, zvali telefonom, slali pisana obaveštenja ….i onda smo prestali sa moljakanjem

i okrenuli se društvenim mrežama. Uz podršku organizacija koje imaju veće iskustvo u oglašavanju na društvenim mrežama, prezentiramo naš rad i aktivnosti za koje mislimo da treba da zna šira javnost.

Zato je projekat ,,Mediji kod Roma,, za nas, a i za mene lično, veoma interesantan jer nam daje odgovore na pitanja ,,šta,,  ,,kako,, i ,,gde,,.

Interesantno je čuti mišljenja  i iskustva kolega koji su duži niz godina u medijima i bave se medijskim pitanjima naročito kroz ovakav vide inter aktivne komunikacije koju imamo na ovom projektu.

Nadam se da će i ostali naši ,,časovi,, biti zanimljivi  a od nas samih zavisi da li će biti i produktivni.

                                                                                             Ivica Durmišević

                                                                                             UG ,, Đurđevdan,,

Mediji I Romi

Uloga medija u procesu društvene inkluzije Roma u zemljama Zapadnog Balkana je osnažena nizom međunarodnih donatorskih projekata koji su trebali i na ovom polju da stabilizuju postkomunističke države i razviju poštovanje ljudskih prava prema takozvanim marginalizovanim grupama.

 U fokusu su bili kako mainstream mediji koji su trebali da intenzivnije i kvalitetnije izveštavaju o problemima Roma i na taj način naprave zbližavanje i senzibilizaciju, prije svega većine, tako i manjinski, u ovom slučaju romski mediji, koji su trebali da jačaju homogenost same romske manjine i pospeše njihovo obrazovanje i informisanje.

Za informisanje Roma u zemljama bivše Jugoslavije na vlastitom jeziku su i u vreme socijalizma, kao i sve do prij par godina unazad, bili najznačajniji elektronski mediji. Krupan razlog je edukaciona osnova većinske romske populacije kojoj pisani mediji nisu bili pogodno informaciono sredstvo. Zvučni, a posebno audio-vizuelni programi, su, zbog kombinacije različitih informativnih kanala i sadržine koja je uglavnom jednostavnije i atraktivnije obrađena, bili mnogo bliži prosječnom konzumentu.

Međutim, opšta digitalizacija je zahvatila sve slojeve društva. Mlađe generacije su 24-časovno vezane za svoje smatrfone koji im, pored komunikacionog sredstva, predstavljaju i gotovo jedinstven kanal pristupa medijima. Prije svega Facebooku, što je u informativnom smislu vrlo selektivno, ali vođeno u pozitivnom pravcu (aktivistički), osnova koju ranije medijski praktičari i teoretičari, nisu mogli ni pojmiti.

Neprofesionalno izvještavanje o Romima u medijima ima svoj kontinuitet i za sada nema značajnijih naznaka koje pokazuju da se taj trend menja.

Izveštavanje se kreće u rasponu između otvorenog pokazivanja neptrpeljivosti prema Romima, namernog pisanja nacionalnosti prije imena i prezimena, do jedne te iste priče koja se ciklično ponavlja iz godine u godinu tokom praznika koje Romi proslavljaju..

Svakako, u moru ovakvih tekstova, s vremena na vrieme se pojavi i vrlo pozitivan, angažovan tekst koji može poslužiti kao model svim drugim medijima kako treba objektivno pisati o Romima.

 Međutim, njegova vrijednost se umanjuje pojavljivanjem narednog sadržaja koji u osnovi sadrži sve stereotipe i predrasude koje imamo o ovoj nacionalnoj manjini.

Izuzetno nam je drago da smo uključeni u projekat I da ćemo mi naučiti da menjao sliku p Romima pišući profesionalne tekstove pozitivnog karaktera o Romima .

“Mi zapravo želimo srušiti tabue”

Midiji u Srbiji trebaju da potaknu narod da sruše tabue i da se čuje njihov glas i njihove priče, jer svaki pojedinac u romskoj naciji može odjeknuli jako snažno. Tako će omogućiti mnogim drugim da se otvore i počnu pricati da jedni od drugih vide da ima nade za njihovu situaciju i za neku bolju budućnost. 

Cilj je potaknuti ljude da pričaju o različitostima. Svaka različitost je bogatstvo a ne nešto čega bi smo trebali da se sramimo i biti stigmatiziran u društvu. 

Niko nema problem stim što je gej, ili što je invalid, problem je u tome što drugi ljudi to osuđuju što je neko takav ili onakav. Mediji treba gledati na širok spektar tema gde se svaki pojedinac može naći i njegov glas se čuti. Sa našim radionicama ohrabljujemo ljude i učimo kako da postupaju sa medijima koji šire laži i propagande zbog toga što što nacionalna manjina i različiti. 

U Nišu 06.04.2024

Argentina Gidzic

Pričajmo o nama – novi projekt koji će doprinjeti razvoju romskih medija

/in , /by

Novo razdoblje dovodi nove projekte te ove godine imamo zanimljiv partnerski projekt koji provodi Romni APS iz Italije, zajedno s Udrugom Žena Romkinja u Hrvatskoj „Bolja budućnost“ te Klubom za zapošljavanje Roma u Srbiji.

Iako je projekt započeo u rujnu 2023. godine, početkom  godine su započele online radionice za korisnike te smo pohađali iste  koje su namijenjeni Romima kako bi se ojačala medijska pismenost i njihove kapacitete u tome području. Trenutno na projektu sudjeluje 15 sudionika, iz svake zemlje po pet sudionika, a radi se o participativnim radionicama u kojima aktivno sudjeluju svi korisnici projekta, zajedno s facilitatorima.

Kao što smo napomenuli, partner iz Hrvatske je Udruga Žena Romkinja u Hrvatskoj „Bolja budućnost“ koja već preko dva desetljeća djeluje na području Hrvatske. Projekt im se dojmio zbog tematike i područja u kojem djeluju skoro dva desetljeća te tiskaju kontinuirano romski časopis „Budućnost-Anglunipe“.

– Mislim da je ovo hvalevrijedan projekt koji će ojačati kapacitete sudionika u tome području te samim time stvarati nove sudionike koji će sudjelovati u kritičkom osvrtu svakodnevnih aktivnosti koji se događaju za Rome. Trenutno imamo dvoje korisnika iz Slavonskog Broda te tri iz Grada Zagreba, a cilj nam je ojačati njihove kapacitete kojima će u budućnosti kreirati medijski sadržaj za naše građane. To uvijek mogu kroz  naš časopis „Budućnost“ ili web portal www.romni.net, a uvijek mogu očekivati podršku u kreiranju novih medija jer pluralni medijski sadržaj dovodi do veće transparentnosti i raznolikosti. – istaknula je Ramiza Memedi, predsjednica udruge.

Trenutno su provedene dvije radionice, a predavače čine iskusni novinari Roman Press Associationa, talijanske organizacije koja je sastavljena od novinara i novinarskog osoblja koji godinama rade s manjinama i ženama te obuhvaćaju pitanja vezana uz inkluziju, posebno osjetljiva na tu temu.

Projektne aktivnosti imaju za cilj niz vještina koje bi korisnici trebali steknuti kroz radionice, a među njima su; osnove novinarskog pisanja, kako govoriti o sebi i predstavljati se, a da ne upadnete u pozitivne stereotipe, digitalne vještine na društvenim mrežama i kako ih koristiti s tim ciljem, foto i video vještine te mnogobrojne druge vještine.

Nadamo se uspješnoj provedbi aktivnosti o kojima ćemo još pisati jer su organizatori najavili još mnogobrojne druge aktivnosti koje uključuju gostovanje poznatih romskih novinara u Hrvatskoj te gostovanje partnerskih organizacija u svrhu provedbe aktivnosti.

Projekt je financiran kroz Erasmus+ program te vjerujemo da će u budućnosti biti više ovakih projekata za romsku zajednicu u Hrvatskoj.

Sanela Nikolić

Mi bi da se ženimo

/in , , /by

Dejan i Valentina su Romeo i Julija s Kozari Boka: Teatar Roma u KNAPU premijerno izveo predstavu “Mi bi da se ženimo”

Valentina Stanić i Dejan Seferović par su nešto više od dvije godine.

Desetak su minuta udaljeni jedno od drugoga, no kako govori Valentina, “nismo se susretali prije”. On je zaposlen, radi na odjelu miješanja sirovina u jednoj tvrtki, a ona je trenutačno doma. Kako nam kaže, čekaju prvo dijete. Ženit će se. Jesu li naišli na protivljenje okoline? “Ne. Moji Dejana poznaju već neko vrijeme i drag im je. Nije im ni u jednom trenutku bilo problem to što je Rom”, govori Valentina.

Autor:  Patricia Kiš, Jutarnji list

Novac iz EU
Valentina Stanić i Dejan Seferović, par u stvarnom životu, postali su par i na kazališnim daskama. U kazalištu Knap na Peščenici u produkciji TeatraR u utorak, 4. lipnja premijerno je izvedena predstava “Mi bi da se ženimo” u kojoj su glumci Romi. Naime, Udruga žena Romkinja “Bolja budućnost”, u partnerstvu s udrugama iDEMO Institut za demokraciju i Kultura nova osmislila je i provela projekt TeatarR, koji se sufinancira sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Sve se odvija u sklopu ESF natječaja Umjetnost i kultura za mlade. Projekt je namijenjen mladim Romima od 15. do 25. godine i na njemu su radili više od godinu, s četrdesetak sudionika, koliko ih se izmijenilo.

Oni koji su bili najuporniji i najtalentiraniji od njih, a devetnaest ih je, na premijeri su pokazali neosporno glumačko umijeće. Sudionici su sami birali temu, sami su izmislili fabulu, sami su kreirali sve scene i dijaloge, pa čak i ples, imali su samo pomoć profesionalnog koreografa na samo nekoliko proba. Edukatori su, dakle, samo dali formu, sadržaj je njihov. Svi su amateri. Imena su njihova prava imena. Par je stvarno par, u životu. I neće stati samo na jednoj predstavi, na premijeri su najavili i osnivanje Romskog kazališta u Zagrebu.

Tema je predstave koju su sami osmislili ukratko sljedeća: Valentina i Dejan mladi su romski par koji se odlučio ženiti. Valentina dolazi iz imućnije obitelji, a Dejan iz obitelji koja godinama živi na rubu egzistencije. Valentinina je želja da njihovo vjenčanje ne bude u skladu s romskom tradicijom, nego suvremeno. Valentinin otac ne prihvaća njihovu odluku, želi da sve bude u skladu s tradicijom i za Valentinu traži novac, 10.000 eura. Dejanovi roditelji su siromašni i ne mogu platiti.

Poklon od kamatara
Dolazi do svađe između dviju obitelji i vjenčanje se otkazuje. No, Valentina i Dejan ne odustaju. Dejan se zapošljava u građevinskoj tvrtki. Ona, pak, želi biti kozmetičarka, no nude joj plaću od 1800 kuna, kažu joj da će je prijaviti na četiri sata, no da će zapravo raditi osam. Odlaze i u banku, kako bi zatražili kredit, no službenik im odbija zahtjev jer nemaju uvjete. Dejan, očajan, odlazi kod kamatara i traži zajam.

Usred razgovora kamataru javljaju iz bolnice da je dobio blizance i on odlučuje Dejanu darovati novac. Dejanov otac u međuvremenu uplaćuje loto i dobiva poveću svotu novca pa se njih dvojica odlučuju naći s Valentininim ocem. U međuvremenu, Valentinin otac popušta pod pritiskom svoje žene i kćeri te odlučuje da neće tražiti novac za udaju. Vrhunac je predstave vjenčanje.

Iako su naturščici, iako su igrali pred prepunim kazalištem, trema se niti malo nije mogla osjetiti tijekom predstave. Valentina mi govori da joj je drago što se trema nije vidjela, iako su je, kaže, kako su poslije otkrili u međusobnom razgovoru, svi imali cijelo vrijeme tijekom trajanja predstave.

Tema s radionice
Ni ona niti bilo tko drugi od njih, kaže, nije prije mislio da će se naći u glumačkim vodama. Sve je počelo spontano: “Na radionicama koje smo pohađali došli smo do teme o našim običajima. To je bilo nešto što smo željeli ispripovijedati.

Uključili smo se preko gospođe Ramize koja nas je pozvala da sudjelujemo. Ideja o glumi došla je kasnije.” Misle li se nastaviti baviti glumom? “Da, svakako, to nam je želja.”

Mladoženja u stvarnom životu i u predstavi Dejan Seferović govori da im nije bila otegotna okolnost zajedno stvarati iako su par, naprotiv: “Mogli smo i doma dodatno uvježbati neke scene kad je bilo potrebno. Želja nam je bila gledatelje upoznati s našim običajima i tradicijom, da vide kako je to u našoj kulturi.” I Dejan kaže da su imali tremu, no, nastavlja, tonom pravog profesionalca, “trema je dobrodošla jer paziš da ne pogriješiš”.

Među glumcima je uz ovaj par i Muhamed Husejni koji u predstavi igra bogatog i poprilično strogog oca. Kako nam govori: “Zabavno je glumiti ovu ulogu. Ipak i taj otac ima nešto u srcu, u duši, pa naposljetku popusti i oženi kćer bez traženog miraza. Nije ni kod njega sve u novcu, kako se na kraju ispostavi”.

O ulogama su odlučivali kako je tekla predstava, Muhamed je prvo trebao biti kamatar, no kasnije mu je, dakle, dodijeljena druga uloga. Vjerovali su, zajedno odlučili, i kako se pokazalo bili u pravu, da mu bolje leži uloga mladenkina oca. Kamatara je, pak, poprilično uživljeno glumio Ivan Stanić, Valentinin brat u stvarnom životu.

Na preksinoćnjoj premijeri u Knapu svako se malo čuo smijeh jer je predstava iznimno humoristična, niz je skečeva, duhovitih rečenica. Sav je taj humor rezultirao i ovacijama na kraju predstave.

Zvjezdana Bubnjar, koja je radila na predstavi i usmjeravala glumce sa Sanjom Matasić, kaže: “Naš se romski par ne razlikuje od mladog para u Hrvatskoj, njih muče isti problemi, kako kupiti stan, kako podići kredit, kako preživjeti, kako dobiti najbolje moguće od života. Pokušali smo napraviti predstavu na humorističan način i mislim da smo u tome uspjeli, a ono što me najviše veseli je činjenica što će romski teatar ići dalje. Moram reći i da bismo bez Ramize teško napravili predstavu, ona je motivirala ljude, došli su nam zbog njezina prijašnjeg rada.”

Talent za glumu
“Drago mi je što smo pokrenuli Romsko kazalište u Zagrebu jer postoji potreba za tim. U Rijeci je postojao Romski teatar Chaplin”, rekla je Ramiza Memedi, predsjednica Udruge žena Romkinja Bolja budućnost. “Oni koji glume, to su moji miljenici. Vjerujem da su mnogi otkrili talent tijekom ovih predstava i da će nastaviti glumiti i dalje.”

Projekt se odvijao na dvije razine, objasnila je Sanja Matasić. “Prvo smo održali radionice komunikacija i slično, u drugom dijelu su učili scenski pokret. No, najvažnije je da smo im mi davali samo smjernice, a oni su sami napravili scenarij.”

ČASOPIS “BUDUĆNOST”

/in , /by

Prvi pomak na putu razbijanja predrasuda o Romima, svakako je temeljno upoznavanje njihove prošlosti i sadašnjosti, kulturu i svakodnevicu, religiju i običaje. Ta kulturna raznolikost Roma u Republici Hrvatskoj se daleko razlikuje od drugih manjina na području Republike Hrvatske. Također Romi nisu homogena skupina, govore različitim jezikom, imaju svoje običaje, jezik i vjeroispovijest za koju su se opredijelili. Postoje muslimanske, katoličke, pravoslavne, jevanđelističke i novo nastele vjere. Obzirom da Romi nemaju matičnu državu te svaka podskupina (pleme)  Roma manifestira svoje tradicijske običaje i kulturu ovisno o mjestu, porijekla i nastanjenosti u Hrvatskoj i naš cilj je da to putem časopisa prezentiramo široj javnosti.

Cilj ovoga časopisa je prikazivanje realnog položaja Roma, njihovu kulturu i običaje gdje s ovime pokušavamo ublažiti predrasude prema Romima koje ih stoljećima prati do današnjih dana te ujedno širiti u romskoj zajednici nove informacije o trenutnim događajima i novostima koje su dio njihovog života i okruženja. Kao medij ima dvosmisleni cilj. Smatramo ga važnim u razbijanju predrasuda učvršćena  negativnim izjavama medija, dok drugi cilj služi kao informativni medij svim zainteresiranim o položaju romske zajednici kako u Hrvatskoj tako i izvan Republike Hrvatske.

U svim aktivnostima naglasak je na probleme odnosno uspjehe koje želimo dijeliti sa svim čitateljima časopisa te ujedno s time i ublažavati štetu komercijalnih medija koje nanose romskoj zajednici, stvarajući negativnu sliku odnosno stereotip, ne mareći na sve veći jaz između romske zajednice i građana Republike Hrvatske. Isključivo je manjinski časopis i sadržaj se odnosi na njihovu problematiku sa sadržajem problematike žena i djece.

Časopis se tiska od 2003 godine.

Kao ključan izvor financiranja časopisa je Savjet za nacionalne manjine Vlade RH, koji nažalost financijska sredstva smanjije svake godine.

Svi zainteresirani koji žele dati svoj doprinos i objaviti svoje aktivnosti, događanja,  članke i dr. poslati na adresu urednuštva ili e-mail;

UŽRH “Bolja budućnost”

Av. M. Držića 4,

10 000 Zagreb

tel/fax 00385 1 6110311

uzrh.boljabuducnost@yahoo.com

Ramiza Memedi

TEATER ROMA

/in , /by

Udruga žena Romkinja Hrvatske BOLJA BUDUĆNOST, zajedno s udrugama Kultura Nova i iDEMO – Institutom za demokraciju, pokrenula je veljači 2018. godine projekt TeatarR, u trajanju od 18 mjeseci, a provodi se u Zagrebu.

Cilj projekta je unaprijediti mogućnosti uključivanja romske djece i mladih osoba, kao populacije u nepovoljnom položaju, povećanjem njihovih kompetencija u umjetničkom izražavanju, jačanju njihovih osobnih i međuosobnih vještina.

Kroz projekt će se održati 12 radionica osobnog razvoja (samosvijest, samopouzdanje, komunikacija, timski rad, osobne i međuosobne vještine…) prilagođenih za ciljnu skupinu, te edukativna radionica kazališne produkcije. Održat će se niz redovitih proba koje će pokrivati glumu, scenografiju, produkciju, a koje će biti snimane za potrebe rada sa sudionicima. Javni nastup na kraju je kruna, no proces je ključan.

Očekivani rezultat projekta je učinkovit odgovor na potrebu integracije mladih Roma, jačanje njihovih socijalnih i kreativnih vještina i znanja kroz dramski rad, kazalište i edukaciju, a s ciljem kvalitetnije integracije u društvo i kasnije boljom pozicijom na tržištu rada tj. većom zapošljivosti.

BOLJE SPRIJEČITI NEGO LIJEČITI

/in /by

Osnovni cilj projekta je edukacija mladih, osobito mladih Romkinja, o spolno prenosivim bolestima, utjecaju i komplikacija koje mogu izazvati na reproduktivno zdravlje te načinima i važnosti očuvanja svoga zdravlja. Projekat je financiran od Ministarstva zdravlja.