Drage, dragi,

javljamo se u ime inicijative ‘Preuzmite odgovornost za ubojstva žena’ koja se okupila ovih dana potaknuta najnovijim ubojstvima žena u siječnju i koja svoju prvu akciju organizira u subotu.
U subotu, 6. veljače planiramo akciju u Zagrebu na Cvjetnom trgu od 11 do 13 sati. U 11 sati počet ćemo kredom na podu crtati obrise, koji će simbolizirati žene ubijene od strane njihovih supruga, partnera i sinova od početka 2015. godine do danas. Unutar svakog obrisa stajat će osoba s transparentom na kojem će pisati neki značajan citat iz medija o ubojstvu, koji ukazuje na propuste sustava ili prešućivanje i nijekanje društva. U 12 h bismo krenule s čitanjem proglasa.

Cilj inicijative jest ukazivati na problem i uzroke nasilja nad ženama, osvijestiti ulogu društva koje to nasilje prešućuje i odobrava te vršiti pritisak na institucije izvršne i zakonodavne vlasti RH da poduzmu sve moguće korake za umanjivanje uzroka i posljedica obiteljskog i partnerskog nasilja.

Samo u posljednjih mjesec dana ove godine dogodila su se četiri ubojstva žena koje su počinili njihovi partneri, supruzi, očevi i sinovi. U nešto više od godinu dana 16 je žena ubijeno od strane muškaraca s kojima su bile u obiteljskoj ili partnerskoj vezi. Ubijene su žene svih generacija – kćeri, majke i bake.

U Republici Hrvatskoj svakih 28 dana jednu ženu ubije njezin sadašnji ili bivši partner. Više od 30 žena svakog dana trpi fizičko nasilje od strane sadašnjeg ili bivšeg supružnika. Svakih 11 dana, jedna žena prijavi silovanje koje je počinio njezin partner ili suprug.
Prijavljeno nasilje policija pri očevidu tretira kao ‘kršenje javnog reda i mira’, često dolazi do dvostrukog uhićenja (nasilnika i žrtve). Policija prosljeđuje i agresora i žrtvu u ruke sudaca koji su prema nasilnicima blagi – daju im premale novčane i prekratke zatvorske kazne, ne izdaju potrebne zaštitne mjere ili ih neadekvatno primjenjuju. S druge strane, žrtve žene koje su preživjele nasilje tretirane su neprimjereno, suočene sa zastrašivanjem i dodatno traumatizirane. Takve ‘kazne’ i postupanje ne samo što direktno ugrožavaju život žena, već šalju i poruku kako nasilje nad ženom nije ozbiljan zločin. Žena koja je prijavila nasilje s pravom shvaća da nije zaštićena, da se zlostavljač brzo vraća kući, još agresivniji i spreman da ubije.

Pozivamo vas da nam se pridružite na iduće načine:

• obzirom na to da će većina nas iz uže organizacije imati uloge redarki na akciji, potrebno nam je dvadesetak osoba koje se s priličnom sigurnošću mogu obvezati na sudjelovanje 6. veljače od 11 sati na način da stoje unutar obrisa i drže po transparent kroz tih sat vremena;
• pozivamo vas da podržite akciju svojim dolaskom bez obzira na držanje transparenata;

• pozivamo vas da akciji kao udruge pružite službenu podršku koju ćemo navesti u medijima, što ovoj i budućim akcijama omogućava veću vidljivost u javnosti;

• pozivamo vas da nam se javite ako želite sudjelovati u organizaciji, a i svi konstruktivni prijedlozi i komentari su dobrodošli.

Molimo vas da nam svoje sudjelovanje i način na koji želite sudjelovati potvrdite na na e-mail: preuzmite.odgovornost@gmail.com

Pratite nas i putem FB grupe u kojoj možete pronaći i više informacija o akciji: https://www.facebook.com/events/1723925481176416/

*Prosvjednu akciju organizira novoformirana i neformalna Inicijativa ‘Preuzmite odgovornost za ubojstva žena’, uz podršku relevantnih udruga. Neposredan povod osnivanju Inicijative i akciji su učestala ubojstva žena od strane bliskih osoba tijekom protekle i početkom ove godine, koja se kao i svih prethodnih godina događaju uslijed neodgovornosti i propusta nadležnih institucija i cijeloga društva koje ignoriranjem problema i prešutnim odobravanjem omogućava ubojstva žena*

Organizacijski odbor:

Sanja Kovačević, Elizabeta Matković, Ines Minđek, Ana Mrvoš, Eva Mrvoš, Martina Horvat, Martina Nekić, Otilia Široka, Jelena Tešija, Josipa Tukara i Ivana Živković.

Puno pozdrava!

Ante Pavelić s Romima koji su isti dan pogubljeni

Četrdesetak povijesnih snimaka svjedoči o progonu, mučenjima, omalovažavanju i odlasku u smrt pripadnika romske zajednice neposredno prije početka i tijekom Drugog svjetskog rata u Europi
Kako bi se divne smeđe oči mogle uklopiti u učenje nacističke eugenike o rasnoj čistoći nego kao primjer nečega negativnog, rasno inferiornog. Postoje strašne fotografije koje prikazuju eksperimente nad romskom djecom vezane za boju očiju. Kao i fotografije koje prikazuje genetske razlike u crtama lica između Nijemaca, Židova i Roma.
I… jedna fotografija poglavnika Ante Pavelića s dva Roma snimljena na Glavnom kolodvoru 1941. Obojica su isti dan, navodno, pogubljeni.
Četrdesetak potresnih fotografija koje prikazuju progon Roma u Holokaustu, ali i ranije, može se od jučer vidjeti u Židovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel u kojoj je postavljena izložba “Romi u Holokaustu” do 11. ožujka.

Romi u zatočeničkom kampu 1942. godine
I dan danas postoji ogromna praznina u istraživanjima romskih žrtava.
– Židovi i Romi zajedno s drugim žrtvama – invalidima, homoseksualcima i protivnicima nacističkog režima – trpjeli su nacističke progone, patnje, omalovažavanja te odlazak u smrt – kaže pravnik Ivan Rumbak, jedan od organizatora izložbe, po struci sociolog i žurnalist sa Sorbonne.
Romska zajednica smatra da je među bezimenim žrtvama Holokausta izuzetno veliki broj Roma.
– Ne želim se vezati ni za kakvu poznatu i izrečenu brojku pogubljenih Roma jer ona je zasigurno puno, puno veća od prikazane. Sama činjenica da je u Holokaustu na razne načine pogubljeno do 80 posto Roma govori sve, jer Romi nikada nisu bili mali narod – ističe Ivan Rumbak.

Zatočena Romkinja i njemački vojnici 1942.
Anticiganski zakon
Holokaust Roma na romskom jeziku ima više naziva – Holokosto, Porajmos, Porrajmos ili Pharrajimos. Na Balkanu su se neki znanstvenici, kao i sami Romi, opredijelili za naziv Samudaripen.
Međutim, progoni Roma traju od davnina. Započinju 1000 godine prije Krista sa sultanom Mahmudom od Ghaznija te se nastavljaju prodorom Džingis Kana i Aleksandra Velikog na prostore tadašnje Indije.
– Romi napuštaju matičnu zemlju Indiju i kreću se putem do Europe. Oduvijek su voljeli slobodu i tražili slobodu. No, dolaskom na prostore Europe započinju progoni tadašnjih vladara nad Romima koji se nastavljaju kroz cijelu povijest – priča Ivan Rumbak.

Pod vodstvom Alfreda Dillmanna u Münchenu se 1899. osniva Centralni ured koji prikuplja sve podatke o kretanju Roma u svim njemačkim pokrajinama. Taj ured službeno je zatvoren tek 1970. godine. Bavarska policija donosi poseban anticiganski zakon.
– Dillmann uz pomoć policije provodi identifikaciju više od 3500 Roma iz cijele Europe. Potom objavljuje i knjigu pod nazivom “Zigeuner” s uvodom u kojem se utvrđuju argumenti za kontrolu Roma. Knjiga se sastoji od 310 stranica indeksa s podacima više od 5000 Roma. U knjizi se tvrdi da njemački narod pati od “kuge” Roma – kaže Ivan Rumbak.
Od 1905. pa nadalje, i na području Francuske osnovane su mobilne policijske brigade, pod nazivom “La brigade des gitans”, čija je misija bila fotografirati i stvoriti datoteke Roma koji žive na francuskom teritoriju.
– U Njemačkoj se uvodi pojam “život nedostojan života” sugerirajući da Romi trebaju biti sterilizirani i eliminirani kao ljudi. Taj pojam, s istim nazivom, ugrađen je u nacističkoj rasnoj teoriji 1933. Ulazak drugih Roma na područje Njemačke posve je zabranjen. Godine 1926. u Bavarskoj je donesen “Zakon o suzbijanju Cigana” – priča Ivan Rumbak.

Uhićeni Romi 1941.
Projekt istrebljenja
Švicarska Udruga Pro Juventute počinje sa svojim radom “vodeći računa o teorijama eugenike i napretka”.
Uzmaju romsku djecu te ih prisiljavaju da promijene ime i prezime i šalju ih u sirotišta.
– Taj program nastavit će se primjenjivati sve do 1973. Njegovu primjenu švicarske vlasti neće priznati sve do 1980. kada se Švicarska ispričala Romima, ali je rigorozno odbila odobriti pristup datotekama kako bi Sinti i Romi mogli pronaći i podići svoju djecu – ističe Ivan Rumbak.
Profesor Hans Günter F. pisao je tada: “Cigani su donijeli stranu krv u Europu.”

Hitler je s progonima Roma započeo već 1934., a prve je poslao u logore tijekom Olimpijskih igara u Berlinu 1936. Iste godine odabrani su za sterilizaciju i kastraciju te ih se šalje u logore u Dachau, Dieselstrasse, Sachsenhausen…
– U svibnju je u Njemačkoj, uhićeno oko 500 Sinta i Roma koji su odvedeni u logor Venlörstrasse kod grada Kölna… – kaže Ivan Rumbak.
Znanost i politika našli su se ujedinjeni u projektu istrebljenja.
– Studije profesora Rittera i njegove pomoćnice Eve Justin morale su dokazati da je 30.000 njemačkih Sinta i Roma, od kojih su oko 5000 još uvijek nomadi, rasna grupa pod nazivom “hibridni” i stoga su namijenjeni za eliminaciju – iznosi Rumbak.
Početkom 1940. krenula je sustavna deportacija Roma iz Njemačkog Reicha u okupiranu Poljsku. Iste godine dekretom je zabranjeno kretanje nomada preko cijelog teritorija Francuske.
– Prvi masovni genocidi u Njemačkoj slijede kada se 250 romske djece koristi za testiranje plina cijanida u logoru Buchenwald – kaže Rumbak.
Tisuće Roma ubijeno je u dolini Babi Yar, zatim Einsatzgruppen D spaljuje tijela 800 pogubljenih Roma u Simferopolu. U studenome 1941. već je bilo osnovano oko šezdeset bordela na okupiranim područjima u kojima su prisilno radile Romkinje zarobljenice logora.
Testiranja

U Hrvatskoj je 1941. osnovan koncentracioni logor u Jasenovcu. Nasuprot Jasenovcu, između rijeka Save i Une smjestilo se selo Uštica. U njemu je od 1942. do 1945. djelovao ustaški logor za Rome – “ciganski logor”. U njega su bile smještene romske obitelji koje nakon deportiranja zbog prenatrpanosti nisu mogle biti smještene u logor III Ciglana Jasenovac.
– Od početka Drugog svjetskog rata Romi su prisutni i na područjima drugih europskih zemlja, onih koje su bile okupirane ili su surađivale s nacističkim režimom. Oko pet stotina Romkinja s djecom dovedeno je i u logor Sajmište kod Zemuna u Srbiji – kaže Rumbak i nastavlja: – Od 1942. pa sve do 1945. unutar logora Auschwitz, Birkenau, Mauthausen, Rabensbruch, Buchen-wald, Chelmo, Lodz, Dachau i Sachsenhausen Lackenbach, Sinti i Romi trpe kolektivne masakre, pogubljenja, mučenja svih vrsta, te su nad njima vršeni kemijski i medicinski eksperimenti. Samo u logoru Auschwitz upisano je 20.933 Roma, uključujući i 360 romske djece rođene unutar samog logora.
Slijedi transport Sinta i Roma iz Njemačke u logor Auschwitz-Birkenau, gdje je samo u jednom danu 4000 Sinta i Roma pogubljeno otrovnim plinom.
– Trideset i devetoro romske djece prebačeno je iz St. Josefspflege u sirotište u Mulfingenu u Njemačkoj gdje je 35 pogubljeno tijekom provođenja raznih eksperimenata nad njima – navodi Ivan Rumbak.

Samo jedan preživjeli
Kada 27. siječanja u Auschwitz ulaze prvi sovjetski vojnici, među preživjelim logorašima pronalaze samo jednog Roma.
– Na nürnberško suđenje nitko od preživjelih Sinta i Roma nije pozvan kao svjedok – ističe Ivan Rumbak.
Kada se progoni Roma spominju u podacima žrtava genocida unutar Drugog svjetskog rata, smatra Rumbak, njihova viktimizacija ili se ignorira, ili se banalizira, ili se iskrivljuje.
– Za razliku od Židova, od kojih je većina nestala u plinskim komorama, Romi su umirali i pogubljivani i izvan logora, bili su pojedinačno ili grupno ubijani tamo gdje su zatečeni ili su stradali na samome putu u logore – smatra Ivan Rumbak.
Eva Justin popisuje Rome u romskom naselju
Samo su u Danskoj i Finskoj Romi pošteđeni od progona, i to zbog vlada koje nisu bile spremne na suradnju s nacistima po tome pitanju.
– Moralne posljedice počinjenog nacističkog genocida moraju biti priznate i samim Romima, jer samo priznajući prošlosti možemo razumjeti kako mržnja prenesena u sadašnjosti predstavlja prijetnju – zaključuje Rumbak, hrvatski branitelj koji je i sam bio ratni zarobljenik srpskih logora.
I dr. Šalomon, predsjednika Bet Israela, ističe da se, kada se govori o Holokaustu, misli najčešće na stradanje Židova.
– Nepravda je to prema Romima, narodu koji već stoljećima u Europi doživljava progone i nesreće… Sudbinska je to i poveznica Židova i Roma. Raseljeni po cijeloj Evropi, uvijek su bili u manjini, simboli su manjinske zajednice – kaže Šalomon.

Autor: Korana Sutlić

Nacionalna zaklada je objavila Poziv za predfinanciranje i Poziv za međufinanciranje u okviru Programa Europa Plus u 2016.

Cilj je poziva je omogućiti financijsku stabilnost i plativost organizacija civilnoga društva i nesmetanu provedbu odobrenih projekata iz strukturnih fondova Europske unije. Poziv je kontinuirano otvoren za prijavu do 28. listopada 2016.

Više informacija o pozivima u okviru Programa Europa Plus kao i potrebnu dokumentaciju za prijavu možete pronaći ovdje – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/category/106/subcategory/340

Izvor: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva – http://zaklada.civilnodrustvo.hr/frontpage

Ramiza Memedi
UŽRH “Bolja budućnost”
Av. Marina Držića 4
10 000 Zagreb
Tel/fax: +3851 611 03 11
mob. 098 298 967
e-mail: ramiza.mehmedi@zg.t-com.hr
uzrh.boljabuducnost@yahoo.com
www.uzrh-bb.hr