Predrasude i diskriminacija značajan su faktor marginaliziranosti Roma i Romkinja’

Povodom objave publikacije  “Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka” kojom su predstavljeni podaci sveobuhvatnog i multi-metodološkog istraživanja o Romima i Romkinjama u Hrvatskoj razgovarali smo sa Sarom Lalić iz Centra za mirovne studije.

U srpnju ste objavili publikaciju “Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka” kojom su predstavljeni podaci sveobuhvatnog i multi-metodološkog istraživanja o Romima i Romkinjama u Hrvatskoj.  Što je bio povod istraživanju? 

Osnovni cilj i povod za provedbu ovoga istraživanja, koje uključuje podatke dobivene anketnim ispitivanjem u ukupno 1550 romskih kućanstava i intervjuima te fokus grupama s predstavnicima_ama romske nacionalne manjine, organizacijama civilnog društva te institucijama u 15 županija Republike Hrvatske, je prikupljanje baznih podataka na temelju kojih bi se kroz godine trebao pratiti napredak u provedbi politika za uključivanje Roma i Romkinja, s obzirom na to da postojeći administrativni podaci i službena statistika ne daju uvid u sve ključne pokazatelje o položaju Roma i Romkinja u Hrvatskoj.

Nedostatak podataka dugo je bio kamen spoticanja u provedbi politike uključivanja Roma i Romkinja u Hrvatskoj koji su prepoznali mnogi međunarodni i domaći akteri, a Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je osmišljavanjem i vođenjem ovog projekta odlučio to ispraviti, što je doista velik napredak. Podaci koji su prikupljeni predstavljaju jako dobar temelj za sve buduće aktivnosti koje će se poduzimati. Istraživanje je dio projekta kojem je cilj cjelovito i učinkovito ostvarivanje ljudskih prava te poboljšanje i olakšanje aktivnog te potpunog sudjelovanja romske nacionalne manjine u gospodarskom, kulturnom i društvenom životu hrvatskog društva, čuvajući vlastiti identitet, kulturu i tradiciju. Inicirao ga je i osmislio Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske. Taj projekt, IPA 2012 “Prikupljanje i praćenje baznih podataka za učinkovitu provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma”, koji je trajao od veljače 2017. do kolovoza 2018. provodile su tvrtka Ecorys Hrvatska d.o.o. i mi, udruga Centar za mirovne studije. Osim istraživanja, aktivnosti projekta su uključivale konzultacije s ključnim dionicima_ama o prioritetnim mjerama uključivanja Roma i Romkinja na lokalnoj i regionalnoj razini, a pokrenuta je i internetska stranica koja će institucijama i drugim akterima, zaduženima za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, olakšati i unaprijediti praćenje aktivnosti, te dati javnosti uvid u to kakav je napredak po pitanju uključivanja Roma i Romkinja u Republici Hrvatskoj.

Ukratko, što podrazumijeva Nacionalna strategija za uključivanje Roma 2013. – 2020.?

Nacionalna strategija za uključivanje Roma 2013. – 2020. (NSUR) je strateški dokument Vlade Republike Hrvatske čiji je opći cilj “poboljšati položaj romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj smanjivanjem višedimenzionalnog socio-ekonomskog jaza između romskog i ostalog stanovništva te na usklađen, otvoren i transparentan način postići potpuno uključivanje Roma u sve segmente društva i zajednice”.

Prioritetna područja unutar NSUR uključuju obrazovanje, zapošljavanje i uključivanje u gospodarski život, zdravstvenu zaštitu, socijalnu skrb, prostorno uređenje, stanovanje i zaštitu okoliša, uključivanje u društveni i kulturni život, statusna rješenja, suzbijanje diskriminacije i pomoću ostvarivanju prava za romsku nacionalnu manjinu te unapređenje prikupljanja statističkih podataka, što pokazuje da je relevantnost prikupljanja adekvatnih podataka prepoznata i pri donošenju same strategije.

Unutar svakog od ovih područja definirani su opći i posebni ciljevi, kao i pokazatelji učinka. Uz NSUR je donesen i prateći Akcijski plan za razdoblje od 2013. do 2015. godine, kojim su definirane mjere, odnosno konkretne aktivnosti koje bi trebale biti poduzete kako bi se ostvarili zacrtani ciljevi. Trenutno je u proceduri donošenje novog akcijskog plana, za razdoblje od 2018. do 2020. godine.

Prema Vašem iskustvu na području rada s romskom nacionalnom manjinom, kakav je položaj Roma i Romkinja unutar hrvatskog društva?

Ovo istraživanje je potvrdilo ono što se već dugo zna iz raznih izvora – romska populacija je u lošijem položaju u odnosu na opću populaciju po gotovo svim prikupljanim pokazateljima, u većini područja društvenog, ekonomskog, političkog i kulturnog života. Romi i Romkinja danas su jedna od najmarginaliziranijih društvenih skupina u Europi, ali i Hrvatskoj. To je rezultat raznih faktora, među kojima je zasigurno velik utjecaj predrasuda o Romima, i uz to vezane diskriminacije.

Prijašnja istraživanja jasno pokazuju raširenost negativnih stavova o Romima i Romkinjama. Na primjer, istraživanje Centra za mirovne studije u suradnji s istraživačkom agencijom IPSOS iz 2017. godine pokazuje da četvrtina građana RH (25,2 %) smatra da Romi i Romkinje predstavljaju opasnost za sigurnost građana i njihove imovine.  Takvi stavovi dovode do diskriminacije Roma i Romkinja, pa tako istraživanje Ureda pučke pravobraniteljice iz 2016. godine pokazuje da čak 20 % građana smatra da su upravo Romi i Romkinje grupa koja se najčešće susreće s diskriminacijom u Hrvatskoj.

I rezultati istraživanja Uključivanje Roma u hrvatsko društvo pokazuju da su Romi i Romkinje često izloženi_e diskriminaciji – više od četvrtine, čak 28 % ispitanika pripadnika_ca romske nacionalne manjine smatra da je bilo diskriminirano u godini koja je prethodila provedbi istraživanja. Sve ovo, naravno, ima utjecaj na ostvarivanje prava i položaj Roma i Romkinja u svim sferama života – od obrazovanja, preko zapošljavanja, do stanovanja, socijalne skrbi, zdravstvene zaštite i tako dalje.

Po pitanju obrazovanja, nalazi provedenog istraživanja pokazuju da relativno visok postotak djece u dobi od 7 do 14 godina pohađa redovito osnovnu školu (95%) no, znatno manji postotak mladih Roma_kinja u dobi od 15 do 18 godina pohađa srednju školu (31%). Koji su najčešći razlozi prekida daljnjeg obrazovanja?

Ispitanici_e u anketnom istraživanju su navodili da su najčešći razlozi zašto se njihovi ukućani u dobi od 15 do 18 godina ne školuju financijskih razlozi (23,3 %), lošiji raniji obrazovni rezultati ili neuspjeh pri upisu (18,1 %), sklapanje braka (14,0 %) i trudnoća/postajanje roditeljem (11,8 %). Kad gledamo financijske razloge za nepohađanje srednje škole, važno je naglasiti kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a i pojedine jedinice lokalne i regionalne samouprave dodjeljuju stipendije romskim srednjoškolcima_kama, no one po iznosu vrlo često nisu dovoljne da se pokriju osnovni životni troškovi. To je nešto na čemu bi se zasigurno moglo više poraditi, kao i na programima koji bi olakšali mladim majkama i očevima da pohađaju srednjoškolsko obrazovanje.

Uz ovo, postoji i pitanje motivacije za obrazovanje. U kvalitativnom istraživanju, odnosno intervjuima i fokus grupama, više se puta pojavljivao stav kako su Romi_kinje zbog diskriminacije i kasnije nemogućnosti pronalaska posla demotivirani_e za ostanak u obrazovnom sustavu, pri čemu su se navodili primjeri Roma i Romkinja koji jesu završili srednjoškolsko ili visoko obrazovanje, no svejedno se nisu mogli zaposliti.

Pozitivnih primjera ima, i to ne malo, no potrebna je dodatna inicijativa kako bi se kreirala atmosfera koja bi doprinijela višoj motiviranosti za obrazovanje u romskoj zajednici, a u tome šira zajednica i institucije sigurno mogu i trebaju pomoći.

Istaknuli ste u publikaciji kako su rezultati istraživanja pokazala da je 48% ispitanika_ca reklo da je neki član njihovog kućanstva barem jednom išlo spavati gladno u mjesecu koji je prethodio provedbi istraživanja, te kako je medijan ukupne potrošnje kućanstva iznosio svega 2500 HRK – što nam ti podatci govore u uključenosti Roma_kinja na tržište rada? 

Podaci koje navodite govore da je unutar romske zajednice u Hrvatskoj rašireno siromaštvo, što je, naravno i posljedica nedovoljne zaposlenosti Roma_kinja. Podaci o zapošljavanju ocrtavaju sljedeću sliku: samo 12% muškaraca i 3% žena ima stalan plaćeni posao na puno radno vrijeme, dok je 15% muškaraca i 3% žena uključenih u istraživanje navelo da rade povremene honorarne ili privremene poslove. Na razini uzorka ispitanika u dobi od 15 do 65 godina, njih ukupno 46% nikad ne radi plaćene poslove (60% žena i 32% muškaraca).

Demonstriraju li ti podatci romsku kulturu ili su ogledalo pasivnosti države po pitanju adekvatnije integracije pripadnika_ica romske nacionalne manjine na tržište rada?

Ovakva slika rezultat je raznih faktora, što se očituje i u mišljenjima predstavnika relevantnih institucija i predstavnika_ca romske nacionalne manjine prikupljenima kroz intervjue i fokus grupe.

Jedan od tih faktora je već spomenuta loša obrazovna struktura, odnosno nedostatak obrazovanja i kvalifikacija, što za posljedicu ima nezapošljivost nekih pripadnika_ca romske nacionalne manjine. Nadalje, diskriminacija pri zapošljavanju je također prepoznata kao jedna od prepreka zapošljavanju Roma i Romkinja, što potvrđuju i već spomenuti rezultati anketnog istraživanja. Kao prepreku za zapošljavanje je nespremnost na kontinuirani rad i ispunjenje određenih zahtjeva poslodavaca i poslodavki spomenutih kod manjeg broja intervjuiranih osoba, i mislim da to nije i ne može se smatrati odrednicom romske kulture. Svaka takva generalizacija je netočna i može imati teške posljedice po romsku zajednicu.

Što se tiče prepreka za zapošljavanje, važno je spomenuti i općeniti nedostatak radnih mjesta na određenim područjima u Hrvatskoj, koji onemogućavaju zapošljavanje cjelokupne populacije, a što se posebice teško odražava na romsku populaciju.

Postoji li neka stavka istraživanja koju prema Vašem mišljenju je nužno dodatno naglasiti?

Mislim da, uz zapošljavanje i obrazovanje, posebno valja dati naglasak rezultatima istraživanja koji se tiču stanovanja i prostornog uređenja. Istraživanje je pokazalo da od 1483 ispitana kućanstva, podaci o životu u kućama koje su u vrlo lošem stanju/ruševnim kućama i barakama ili straćarama govore da je takvih objekata 32%. 73% kućanstava nema kanalizaciju, 54% WC u kući/stanu, 50% nema kupaonicu s kadom ili tušem, 43% nema vodu dobivenu iz vodovoda, 20% nema kuhinju u stanu, a 11% struju.

Također, istraživanje je ukazalo na to da je pristup pojedinoj komunalnoj infrastrukturi nedostupan cijelim naseljima. Pa tako pristup kanalizacijskoj mreži nema 55 od 128 istraživanih lokaliteta, a pristup plinovodu nema 74 lokaliteta. Loši stambeni uvjeti sigurno su jedan od najvećih problema s kojima se susreće romska nacionalna manjina, i time bi se nadležne institucije trebale posebno pozabaviti.

Sukladno rezultatima istraživanja, koji su, prema Vašem mišljenju, nužni koraci prilikom izrade nacrta Akcijskog plana za uključivanje Roma 2018.-2020. kako bi se kvaliteta života pripadnika_ica romske nacionalne manjine poboljšala?

Koliko mi je poznato, Akcijski plan za razdoblje od 2018. do 2020. godine je izrađen i uskoro bi trebao biti upućen u javno savjetovanje. Što se tiče nužnih koraka za izradu budućih strategija i akcijskih planova za uključivanje Roma_kinja na nacionalnoj, ali i lokalnoj razini, rezultati istraživanja su pokazali da ključni_e sudionici_e vide da se prioritetno treba nastaviti raditi na poboljšanju uvjeta u područjima obrazovanja, zapošljavanja i stanovanja. Ova tri područja na neki način, pojednostavljeno, čine zatvoreni krug isključenosti Roma_kinja u Hrvatskoj – loši obrazovni rezultati i struktura utječu na šanse za zapošljavanje, a zbog nezaposlenosti i malih primanja, ljudi si ne mogu osigurati adekvatne stambene uvjete. Loši pak stambeni uvjeti predstavljaju poteškoću pri pohađanju škole i učenju. To su zasigurno tri područja koja bi trebala biti prioritet politike u ovome trenutku, i poboljšanje na ovim poljima, pokazalo bi rezultate i na drugim. Isto tako, buduće politike trebale bi biti kreirane na osnovu rezultata ovog istraživanja, s tim da je važno imati na umu da bi se na podacima koje smo prikupili još trebale raditi dodatne analize – kako tematske, tako i s obzirom na pojedine općine, gradove i županije. Na taj bi način i lokalne aktivnosti za uključivanje Roma i Romkinja mogle biti adekvatnije oblikovane i uroditi rezultate.

Također, važno je reći da je ključno ulagati dostatna financijska sredstva iz nacionalnog i lokalnih proračuna, te, gdje je to smisleno, povlačiti sredstva i iz fondova Europske unije. Posebno je važno ulagati u kadrove – u obrazovnom sustavu, u sustavu socijalne skrbi, u sustavu zdravstvene zaštite. Bez adekvatnih sredstava i ljudi, nemoguće je provesti i najbolje zamišljene mjere i politike. I na kraju, možda i najvažnije, treba posebno voditi računa da se sve aktivnosti za Rome_kinje osmišljavaju i provode s Romima_kinjama, s njihovim izabranim predstavnicima_ama, udrugama, ali i s konkretnim zajednicama, pri čemu je uključivanje žena i mladih zasigurno prioritet.