Najljepše Romkinje u Crnoj Gori
Sad već tradicionalno, do kasne sati u noći, u istom kolu, ruku za ruku, igrali su Romi, Egipćani i njihovi susjedi, pripadnici neromske populacije.
“Gotovo svim lijepim ženama koje sam poznavao, kao da je nedostajalo samouvjerenosti”, kazao je Henri Miler. Međutim, djevojkama koje su učestvovale na izboru za najljepšu Romkinju za 2016. godinu samouvjerenosti nije nedostajalo. Titulu najljepše Romkinje osvojila je petnaestogodišnja Rosalinda Toska iz Podgorice, učenica osmog razreda.
“Puno mi znači to što sam pobjedila. Sada ću moći prijavljivati se i na druga natjecanja. Iako su i ostale djevojke lijepe, očekivala sam pobjedu”, kazala je Roselinda nakon proglašenja misice.
Kandidatkinje nisu, kako to pisano pravilo nalaže, obećale da će se zalagati za mir u svijetu, ali je zato prva pratilja, Gentijana Gaši iz Budve rekla da će, ako se ikada dogodi da osvoji neku novčanu nagradu iskoristiti će ju da pomogne siromašnoj djeci bez roditelja.
“Ovo je za mene veliki uspjeh, mada moram priznati da je važno sudjelovati, a ne pobijediti. Čestitam djevojci koja je pobijedila, a zahvalila bih se žiriju i djevojkama. Želja mi je da upišem pravni fakultet i dati ću sve od sebe da mi se ta želja ostvari”, rekla je sedamnaestogodišnja Gentijana.
Dvije godine starija Almedina Bečaj iz Podgorice, koja je prošle godine bila prva pratilja, a ove godine je bila druga. Kako je kazala očekivala je da uđe u uži izbor jer ne bi se ni prijavila za natjecanje da misli da je ružna.
“Kao i svake godine zadatak žiriju nije bio lak. Teško je bilo izabrati misicu. Dvije djevojke su imale isti broj bodova, ali je presudilo to što je jedna kandidatkinja imala više petica. Nijanse su odlučile”, kazao je predsjednik žirija Momčilo Mićunović.
Romski bal, na kome se bira najljepša Romkinja u Crnoj Gori, organizirala je Koalicija NVO “Romski forum za integracije”. Ismet Kurti se zahvalio donatorima, prije svega Fondu za manjine, koji su pomogli da se uspješno organizira četvrti romski bal.
“Cilj manifestacije je očuvanje i razvoj kulturnog identiteta i baštine romske populacije u Crnoj Gori”, kazao je Kurti.
Sad već tradicionalno, do kasno u noći, u istom kolu, ruku za ruku, igrali su Romi, Egipćani i njihovi susjedi, pripadnici neromske populacije. Za dobro raspoloženje zadužen je bio Aldin Avdijaj, ali su se mikrofona latili i Sebastijan Bajra, Valentina Delija, čak i član žirija Dragan Marojević.
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Ne opravdavajte nasilnika, nasilje nije romantično!
Feministički kolektiv fAKTIV apelira na medije da posebnu pažnju posvete načinu pisanja o nasilju nad ženama te u svom mediju objave smjernice za izvještavanje o ovoj problematici
Povodom obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, feministički kolektiv fAKTIV medijima je poslao priopćenje u kojemu apelira na odgovorno izvještavaju o nasilju nad ženama.
Njihovo priopćenje, koje sadrži upute kako pokrenuti društvene promjene, te kako izvještavati o ovom iznimno osjetljivom društvenom problemu, prenosimo u cijelosti:
Prije sedamnaest godina na zagrebačkom su općinskom sudu ubijene tri i ranjena jedna žena. Počinitelj je bio suprug jedne od njih. Dan njihova ubojstva, 22. rujna, obilježavamo kao Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Ove godine Feministički kolektiv fAKTIV poziva Vas, novinare/ke i urednike/ce, da posebnu pažnju posvetite načinu pisanja o nasilju nad ženama. Pozivamo vas na odgovorno izvještavanje o nasilju nad ženama tijekom cijele godine.
U osvještavanju i senzibilizaciji javnosti, mediji igraju važnu, ako ne i ključnu ulogu. Ta uloga i utjecaj donose odgovornost – za formiranje javnog stava i pokretanje društvene promjene. Umjesto da budu saveznici žrtava nasilja i svih onih koji/e se protiv tog nasilja bore, mnogi mediji svojim izvještavanjem perpetuiraju pa i stvaraju atmosferu koja problem produbljuje. Žrtvama takva situacija otežava borbu te ih odvraća od prijavljivanja nasilja i traženja pomoći.
Zločini nasilja nad ženama (silovanja, ubojstva, premlaćivanja…) nisu ‘dobre priče’ za crne kronike. To su zločini kojima svi odgovorni za kreiranje, objavljivanje i emitiranje medijskih sadržaja moraju pristupiti s posebnom pažnjom. Postoji gomila smjernica, priručnika, uputa – namijenjenih upravo vama! Sažele smo najvažnije:
1. Što ćemo točno sa svim tim nepotrebnim detaljima?
Izbjegavajte pisati samo ‘sočne’ detalje priče klikova, čitanosti, gledanosti radi. Nije riječ o jednom slučaju, bitno je ukazivati na društvenu odgovornost i propuste institucija. Mediji mogu pomoći u kreiranju društva koje ne odobrava nasilje.
2. Gledajte širu sliku. Uključite brojke u tekst.
Umjesto nepotrebnih detalja, ubacite brojke. Prikažite statistiku kako bi se ukazalo na širu sliku i učestalost nasilja nad ženama. Brojkama izvršite pritisak na nadležne institucije – objavite statistike o neprijavljenim i prijavljenim zlostavljanjima žena, procesuiranim nasilnicima i izrečenim kaznama. Upozorite na rupe u sustavu i manjkave legislative. Više izvještavajte o sudskim praksama i pratite sudske postupke.
3. U nasilju nema ništa romantično ni tragično i jasno je tko je nasilnik. Ne opravdavajte ga!
Kad kao razlog nasilja navodite ‘bračnu svađu’ ili pišete o ‘tragičnom kraju jedne ljubavi’, zapravo govorite da se uopće ne radi o nasilju, nego o nečemu što se može staviti u kategoriju ljubavi te da oba aktera snose odgovornost. To nije istina. U slučajevima silovanja ne koristite riječi ‘seks’, ‘obljubio’, i sl., jer te riječi impliciraju pristanak. ‘Zločin iz strasti’ je isto tako neprihvatljiva sintagma. Ne implicirajte kako postoje situacije u kojima muškarci imaju pravo reagirati nasilno – time se solidarizirate s nasilnikom.
4. Piti alkohol nije zločin, silovati jest!
Koncentrirajte se na ponašanje počinitelja, ne na ponašanje žrtve. On je silovao, udario, ubio. Ona ima pravo odijevati se kako želi, piti alkohol, družiti se s kim želi. Ništa od toga nije kazneno djelo niti je nasilje posljedica ženina ponašanja. Žena nije kriva.
5. On nije zvijer, nažalost!
Nasilnike ne nazivajte čudovištima i zvijerima jer time pogodujete mitu kako nasilje čine neki ‘drugi’, neki izvan naše zajednice. Nasilnici nisu ‘drugi’, često su i vrlo cijenjeni članovi zajednice koja odobrava i prešućuje nasilje.
6. Tako miran i povučen susjed? Koga briga i kako je to relevantno?
Javno mišljenje je znatno oblikovano kulturom silovanja – izjave i stavove počiniteljevih poznanika, obitelji i susjeda, kao i proizvoljno odabrana mišljenja važno je kritički prikazati – dobro je navode popratiti objašnjenjem zašto su problematični i što potiču.
7. Identitet žrtve se štiti. Osim ako ona ne traži drugačije. Ne otežavajte!
Ukoliko se objavljuje fotografija žrtve, njezino lice mora biti zamućeno ili žrtva treba biti fotografirana s leđa kako bi se izbjeglo prepoznavanje. Ime žrtve i pojedinosti po kojima bi mogla biti identificirana moraju ostati zaštićeni. Objavljivanje identiteta djeteta žrtve zabranjeno je zakonom. Potrebno je zatražiti dozvolu za objavljivanje onoga što je žrtva povjerila i objasniti joj kako će se koristiti informacije koje je dala.
8. Etnički i nacionalni identitet nasilnika je nebitan.
Izbjegavajte opise ili komentare koji sadrže ili navode na diskriminacijski stav prema određenim grupama, odnosno upućuju da je nasilje uobičajeno ili učestalo ponašanje osoba koje pripadaju nekim ‘drugim’ ili manjinskim grupama. Ne navodite njihov etnički, nacionalni i sl. identitet, jer ga ne navodite ni za pripadnike/ce ‘većinskih’ grupa.
9. Uklonite komentare čitatelja/ica koji su govor mržnje.
Upravljanje društvenim mrežama postalo je neizostavna karika u medijskoj industriji. Budući da je javno mišljenje značajno oblikovano kulturom silovanja, komentari na društvenim mrežama često su puni osude i vrijeđanja prema – žrtvi. Takvi komentari trebaju biti uklonjeni u najkraćem roku.
10. Oprema prodaje, ali oprema i najviše šteti.
Posebno su važni konstrukti i izrazi korišteni u naslovu i podnaslovu jer se njima sugerira odnos publike prema sadržaju teksta. Kada kreirate naslov, razmišljajte o svemu gore navedenom. Dakle: bez senzacionalizma, bez seksizma, bez seksualiziranja, bez upitnika i izraza koji ukazuju na nevjerovanje žrtvi (navodno i sl.). Isto vrijedi i za fotografije, video-priloge te svu opremu koja prati tekst.
Vijesti.hr
Žrtve trebaju prijavljivati nasilje
U povodu obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u srijedu je u organizaciji Ministarstva socijalne politike i mladih održana konferencija „Možemo zajedno“ – međuresorna suradnja u suzbijanju nasilja na kojoj sudionici upozorili kako je važno podizati svijest kod žrtava da prijavljuju nasilje ali i kod drugih građana da nasilje niti smiju provoditi niti će se tolerirati.
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 22. rujna u spomen na ubojstvo sutkinje Ljiljane Hvalec, odvjetnice Hajre Prohić i stranke u brakorazvodnoj parnici Gordane Oraškić, čiji je suprug Mato Oraškić na Općinskom sudu u Zagrebu prije 17 godina ubio sutkinju, odvjetnicu i svoju suprugu, a sudsku službenicu teško je ranio.
Na konferenciji koja je pod pokroviteljstvom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović održana u Tribinama Grada Zagreba, ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić poručila je da je nasilno ponašanje jedan od najozbiljnijih i sveprisutnijih problema modernog društva kao i djelom naše svakodnevnice na svim razinama društva neovisno o tipu obitelji, obrazovanju i spolu.
Konferencijom se stoga želi skrenuti pozornost institucijama i javnosti da je temama nasilja u obitelji i nasilja nad ženama i djecom i dalje potrebno pridavati posebnu međuresornu pozornost.
Juretić je najavila da njezino ministarstvo do kraja ove godine namjerava održati prvi ciklus edukacijskih radionica za postupanje u slučajevima nasilja u obitelji.Istaknula je pritom da je cjelovitu zaštitu žrtava na razini države moguće postići samo zajedničkim poduzimanjem mjera od državnih tijela do udruga civilnog društva.
Ministrica je također najavila da bi ovih dana trebala biti formirana radna skupina za izradu nove strategije borbe protiv nasilja.
Ministar zdravlja Dario Nakić kazao je pak da se kroz zdravstveni sustav često vide posljedice i razmjere nasilja kao i psihičke posljedice.
Društvo – od vrtića i škola, zdravstvenog sustava i socijalne službe do policije i pravosuđa treba na vrijeme poslati jasnu poruku da neće tolerirati one koji provode nasilje i da će zbog toga biti kažnjeni te da će se dati prilika za normalan život žrtvama nasilja, rekao je Nakić.
Na konferenciji su sudjelovali predstavnici ministarstava pravosuđa, policije, odgoja i obrazovanja, sudova, državnog odvjetništva, pravobraniteljstva, centara za socijalnu skrb, domova zdravlja, psihijatrijskih bolnica i udruga.
Po podatcima iznesenima na konferenciji u Hrvatskoj je od 1. siječnja do 31. kolovoza 2015. zabilježeno 10 ubojstava osoba ženskog spola i 11 pokušaja ubojstava, dok je u prvih osam mjeseci ove godine zabilježeno po 11 ubojstava i pokušaja ubojstava.
Kada govorimo o nasilju nad ženama ne možemo preskočiti nasilje u obitelji, jer u tom okruženju koje bi trebalo najtoplije i najsigurnije ona bude ubijena ili izložena ostalim oblicima nasiljima, rekla je sutkinja Visokog prekršajnog suda Branka Žigante Živković. (Hina)
Ovo je najveća sramota ovih izbora o kojoj se šuti
Najnoviji, deveti saziv Hrvatskog sabora imat će najmanji broj zastupnica od 90-ih godina prošlog stoljeća. Od ukupno 151 zastupničkog mjesta, mizernih 12-ak posto osvojile su žene, a feministkinja i politologinja Tajana Broz iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) ističe da je riječ o posljedici apsolutnog nerada po ovom pitanju u političkim strankama
Podzastupljenost žena u području zakonodavne vlasti došla je do izražaja već na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima kada je u Sabor izabrano najmanje žena od uspostave parlamentarne demokracije u Republici Hrvatskoj – svega 15 posto, nasuprot 85 posto muškaraca. No da od goreg uvijek može i gore, pokazalo se već nakon samo 10 mjeseci pa je nakon jučerašnjih prijevremenih parlamentarnih izbora jasno da smo se prema broju izabranih žena u Sabor vratili čak 20 godina unatrag.
Tko će činiti ženski klub u Saboru?
Nakon što je Državno izborno povjerenstvo (DIP) obradilo sva biračka mjesta, zasad se među 19 budućih zastupnica nalazi najviše njih iz Narodne koalicije: Vesna Pusić (HNS), Anka Mrak Taritaš (HNS), Marija Puh (HNS), Ana-Marija Petin (HSS), Marta Luc Polanc (SDP), Milanka Opačić (SDP), Nada Turina Đurić (HNS), Romana Jerković (SDP), Ana Komparić Devčić (SDP) i Sabina Glasovac (SDP).
Kolegice im iz HDZ-a i partnera su Bruna Esih, Ivana Maletić, Irena Petrijevčanin Vuksanović, Branka Juričev Martinčev i Grozdana Perić, mostovke Ines Strenja Linić i Ivana Ninčević Lesandrić te Vladimira Palfi iz Živog zida i Ermina Lekaj Prljaskaj kao jedina zastupnica iz redova nacionalnih manjina.
Kako smo se nakon 10 mjeseci vratili 20 godina unatrag
‘Broj izabranih žena je najniži od devedesetih. Svega 11,9 posto je osvojilo direktni mandat što znači da mi uporno idemo unatrag umjesto unaprijed. Postotak će se vjerojatno nešto povećati kada muškarci odu u Vladu, ali teško da ćemo dohvatiti i 20 posto. Stranačke elite jednostavno pri slaganju lista nisu vodili računa o rodnoj ravnopravnosti i žene su smještali na dno lista. To je posljedica apsolutnog nerada po ovom pitanju u političkim strankama. Možemo se opet vratiti obaveznim kvotama, ali bez stvarnog razumijevanja zašto je ravnopravna politička participacija žena važna teško da možemo očekivati ikakve pomake’, upozorava feministkinja te politologinja Tajana Broz iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI).
I među onima koji su osvojili najveći broj preferencijalnih glasova prednjače muškarci. Naime, samo su dvije žene ušle u top 10, a to su članice Narodne koalicije SDP-ova Milanka Opačić na 6. mjestu i HNS-ova Anka Mrak Taritaš na 9. mjestu preferencijalne elite. Njima još treba, premda nije u spomenutoj desetki, ali jest ušla u Sabor temeljem preferencijalnih glasova, kao i Mrak Taritaš, ‘dodati’ Brunu Esih.
Anka Mrak Taritaš Ranko Šuvar, Izvor:Cropix
Zašto i kako birači (ne) prepoznaju žene?
Ima li dijelom i odgovornosti i svijesti, odnosno zašto ona izostaje, kod birača za ovakvo stanje jer ipak imaju priliku izabrati i žene, naravno, ne samo jer su žene, nego zbog njihova rada, a ipak to ne čine? ‘Pa učinili su u slučajevima Brune Esih i Anke Mrak Taritaš. Po meni je najveće pitanje koliko su stranke svjesne potrebe da profiliraju žene unutar svojih redova. Tu i tamo neka od žena iskoči, ali nikako ne možemo govoriti o stranačkim naporima da tome pripomognu’, zaključuje Broz.
Naime, čak i kada bi žene bile jednako tretirane od svojih političkih stranaka primjerice kad ne bi bile smještane na začelje liste ili u smislu izborne promocije (isti broj plakata, letaka i slično), prisutne u medijima barem onoliko koliko i njihovi kolege te kad bi tjerale birače da glasaju za njih, to još uvijek nije dovoljno da budu izabrane. Zakon, podsjetimo, nalaže da se preferirane glasove za pojedine kandidate uvažava samo ako broj preferiranih glasova pojedinog kandidata/kandidatkinje iznosi najmanje 10 posto glasova koje je osvojila pojedina lista.
Hoće li biti žena u Vladi i lupanja po džepu stranaka?
Na prijevremenim parlamentarnim izborima 2016. od 177 prijavljenih lista čak njih 54 nije poštovalo odredbu o 40 posto podzastupljenog spola propisanu Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor i Zakonom o ravnopravnosti spolova, a među onima koji nisu ispunili žensku kvotu su i SDP i HDZ. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se nadležne institucije odrediti ove godine po tom pitanju i hoće li kazniti stranke, baš kao i kako će, kad jednom bude složena vlada, izvršna vlast izgledati s obzirom na ravnopravnost spolova.
Što se zakonodavne vlasti tiče po pitanju prosjeka u širim razmjerima, u jednodomnim parlamentima ili donjim domovima u svijetu je prosjek 22,8 posto, a u Europi 25,7 posto žena. Najveća prosječna zastupljenost žena trenutačno je u nordijskim parlamentima (41,1 posto), a najmanja u parlamentima zemalja Pacifika (13,4 posto).
Neki bi čak možda primijetili da i u Saudijskoj Arabiji, apsolutnoj monarhiji u kojoj je ženama zabranjeno upravljati automobilom, a tijelo im u javnosti mora biti pokriveno od glave do pete i koja je do prošle godine bila jedina zemlja u kojoj ženama nije bilo dozvoljeno glasati niti se kandidirati na izborima, u tamošnjem ‘parlamentu’ odnosno savjetodavnom tijelu Shura Council, među 150 članova broji i 30 žena, koje je, doduše, odabrao jedan muškarac – pokojni kralj Abdullah.
Autor: A. Žapčić
NI KRIV NI DUŽAN
Dijeca su vrijeđala moje djete u vrtiću, a učiteljice nisu ništa napravile još su optužile mene i mog sina da je mlitavac
Pozdrav od Sandre.
Plakala sam dugo kad se sve to dogodilo. Nisam mogla doći sebi što su drugi ljudi u stanju napraviti. Pa koliko ima zla na ovome svijetu? Nevjerojatno koliko sam tužna.
Negdje prije 5 mjeseci sin mi je nekoliko dana za redom dolazio uplakan doma. Kad bih ga pokupila iz vrtića bio je sav u suzama. Naravno odmah sam ga pitala što je bilo? Ali ni jedanput nisam dobila konkretan odgovor od njega. Kao nešto posvađao sam se sa drugima. Inače je super dečko i ima svoje društvo s kojima je ok pa sam mislila da je to neka faza trenutno. Malo su se kao klinci zakačili, bit će to sve ok. Ali to se nastavilo i kako on nije ništa govorio odlučila sam pričati sa tetama u vrtić da vidim u čemu je problem. Tek tada sam doživjela šok. Ne samo jer sam saznala da mojeg sina vrijeđaju druga djeca, nego da je i on sam kriv jer je mlitavac pa si dopušta da mu drugi to rade. Mlitavac?!?! Nisam mogla vjerovati da izlazi to iz usta jedne učiteljice ili odgajateljice koja radi u vrtiću. Koja se školovala da pomogne djeci kad se nalaze u teškim situacijama i da ih nauče nositi se s time. Prestrašno. Nastavila je ona naravno. Da smo i mi roditelji krivi što je dijete toliko mlitavo, da smo ga previše razmazili. Razmazili? Pa što da radim? Jedinac je i volim ga najviše na svijetu, pa nema stvari koje za njega ne bi napravila. I nismo sad roditelji koji mu dopuštamo baš baš sve. Mislim financijski mu ni ne možemo jer nemamo puno novaca. Možemo mu dati samo ljubav što svako dijete zaslužuje. Ne znam kako da to kažem, ali naš sin je jedno normalno i mentalno zdravo biće. I uvijek zahvalan. Dobar je dečko za svoje godine. I znam da nije u njemu nikada bio problem. Znam. Počela sam se sva tresti tamo pred tom odgajateljicom i ostala potpuno bez riječi. Bila sam ljuta, bila sam tužna. Ma bila sam sve. Kad sam došla sebi pitala sam je tko su ta djeca koja ga vrijeđaju i koja su loša prema njemu? Htjela sam bez obzira na sve što je rekla to civilizirano riješiti. Grupa je mala tako da sam znala o kojoj dijeci se radi jer su imali priredbe i rođendane pa vidiš s kojom klincima ide u grupu. Znači to je par klinaca koji su za glavu veći od njega. Ma i viši. I što je najbolje znala sam da su neki radili i prije probleme, ali je prestalo. Pa je očito opet počelo i sad im je moj sin pao na pik.
Nevjerojatno u svemu tome je što je ta odgajateljica stala u njihovu obranu, a ne u obranu moga sina. Kasnije sam saznala zašto i onda mi je sve bilo potpuno jasno. Inače pošto nismo imucni roditelji kao roditelji druge djece ne možemo mu kupovati i skupu odjeću i igračke pa na neki način mi se ni ne uklapamo u taj nivo u kojem se ostali nalaze. Zapravo su nas se htjeli i riješiti, pa su dopustili da mi sina vrijeđaju. Nisu ga tukli, ali su ga vrijeđali i to dosta. Eto, platili smo mu taj vrtić i koji nam je zbilja bio skup, ali očito je bitno i kakav statusni simbol imate. Htjeli smo mu samo najbolje. To smo mu priuštili na ostalim stvarima smo štedili. I eto statusni simbol naravno drugima daje pravo da se tako ponašaju. A mojeg sina onda nazivati mlitavcem. A ni kriv ni dužan. Prestrašno. Nisam dugo dvoumila i ispisala sam ga odmah sljedeći dan iz tog vrtića. Nismo išli u nikakve sukobe dalje s tim vrtićem i odgajateljicom. Jednostavno nismo imali snage za to, a i vjerujem da bi nas to samo dodatno dotuklo. I mene i supruga i mojeg sina. Naravno suprug je sudjelovao u svim tim našim odlukama. Bio je stravično ljut, ali i on je shvatio s kakvim ljudima imamo posla. I iskreno mislim da ne bi ništa postigli jer je bilo vidljivo da sustav ne funkcionira. Od početka. Da sam plakala, jesam. Jer nisam mogla doći sebi koliko je sve to naopako i kako su stvari krivo postavljene. Da moraju mala dijeca ispaštati zbog toga. Prestrašno gdje živimo. Sad sam preko ljeta našla za svoga sina novi vrtić i pričala sa tetama preko telefona i bile su zaista ljubazne i idemo pogledati ovaj tjedan kako to sve izgleda i toplo se nadam da neće biti više takvih stvari.