Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu

Intervju: Ramiza Memedi, predsjednica Udruge žena Romkinja „ Bolja Budućnost“

Opći cilj projekta je suprotstavljanje netoleranciji i diskriminaciji prema romskim zajednicama kroz samopričanje i informiranje u medijima, čineći pripadnike romske zajednice aktivnim protagonistima informiranja. Od same realizacije projekta očekujemo educirane romske osobe , u ovom slučaju posebno žene te povećanje kontakata između pripadnika Roma i novinara i/ili blogera koji rade u svijetu informacija. Cilj nam je kroz edukacije i informiranost podići svijest žena da pričaju istinu, same o sebi bez predrasuda koje u mnogim medijima pišu o njima.

 -Nedavno ste u Savjetu za nacionalne manjine predstavili projekt „Pričajmo o nama“  kojem je cilj ojačati kapacitete romskih aktivista u Hrvatskoj, Italiji i Srbiji po pitanju medijske pismenosti i komunikacijskih vještina. O kakvom se projektu radi, možete li malo šire predstaviti njegove ciljeve, sadržaj, pa i motive za njegovo pokretanje ? 

Projekt „Pričajmo o nama“  provode  Romni APS iz Italije, Udruga Žena Romkinja u Hrvatskoj „Bolja budućnost“ i Klub za zapošljavanje Roma iz Srbije. Projekat je započeo je u rujnu 2023. godine. Od rujna 2023 do lipnja 2024 provedeno je sedam online radionica za korisnike kojim se ojačala medijska pismenost i njihove kapacitete u tome području. Radionice je organizirala Roman Press Association, talijanska organizacija koja se sastoji od novinara i novinarskog osoblja i koja već godinama radi s manjinama i pitanjima vezanim uz inkluziju i posebno je osjetljiva i fokusirana na tu temu. Inače sam projekt dio je Erazmus programa.

Opći cilj projekta je suprotstavljanje netoleranciji i diskriminaciji prema romskim zajednicama kroz samopričanje i informiranje u medijima, čineći pripadnike romske zajednice aktivnim protagonistima informiranja. Projektne aktivnosti imaju za cilj niz vještina koje bi korisnici trebali steći kroz radionice, a među njima su: osnove novinarskog pisanja, kako govoriti o sebi i predstavljati se, a da ne upadnete u stereotipe, digitalne vještine na društvenim mrežama i kako ih koristiti s tim ciljem, foto i video vještine te druga potrebna i korisna medijska znanja.

Jedna od radionica kao dio projekta održana je i Zagrebu?

Da, u  lipnju je održan trening  „Novinarstvo i jačanje kapaciteta Roma u medijskom području“ gdje su svoje znanje i iskustvo prenijeli sudionicima treninga stručni romski novinari iz Srbije, Bosne i Hercegovine  i Kosova.  Ciljevi radionice su bili upoznati sudionike sa teorijom i pristupom novinarskom radu, upoznati sudionike sa strukturom alata koji se koriste u tom procesu, priprema materijala za izvještavanje, prepoznavanje problema i potreba, itd. te razviti kapacitete sudionika za samostalno pristupanje u kreiranju medijskog sadržaja. Osim treninga gosti su imali prilike posjetiti i hrvatske institucije koje rade na problematici nacionalnih manjina poput spomenutog Savjet za nacionalne manjine RH ali i drugih tijela koja provode aktivnosti poboljšanja položaja Roma.

VAŽNOST KVALITETNE INFORMACIJE

-Što očekujete da projekt konkretno donese romskoj, posebno ženskoj romskoj zajednici u Hrvatskoj ? 

Od same realizacije projekta očekujemo educirane romske osobe , u ovom slučaju posebno žene te povećanje kontakata između pripadnika Roma i novinara i/ili blogera koji rade u svijetu informacija. Cilj nam je kroz edukacije i informiranost podići svijest žena da pričaju istinu, same o sebi bez predrasuda koje u mnogim medijima pišu o njima. Kao što je poznato vrlo često se u medijima o Romima pišu neistinite priče, a ovaj (i drugi slični projekti) znače puno za promjenu tog stanja . Pričati sam o sebi je jedna kvalitetna informacija, posebno za romsku zajednicu.

– Kako vidite poziciju žena Romkinja u hrvatskom društvu danas? Da li su njihovi problemi još istaknutiji nego problemi ukupne romske populacije i kako se očituju?

Pozicija Romkinja je i dalje loša. Njihovi problemi su uvijek istaknutiji od muške romske populacije. I dalje su zlostavljane, fizički, psihički i ekonomski itd. Postoje još uvijek one tradicionalne romske obitelji da moraju biti poslušne starijim članovima obitelji. Ali na svu sreću počele su promjene posebno među mlađim ženskim generacijama koje su sve svjesnije svoga odabira.

– Kakav je odnos lokalnih romskih struktura prema ženama u njihovoj zajednici ? Da li lokalne zajednice pomažu da se problemi prevaziđu ili pojedine romske tradicije u romskim lokalnim zajednicama probleme žena još više usložnjavaju i otežavaju ?

Nažalost, iako možda lokalna struktura želi nešto pomoći ženama u zajednici, uvijek postoje barijere. Ako imaju neki interes mogu saslušati, ali nakon toga problemi ostaju isti.  Mnogi se ne žele odreći svoje tradicije. Ali povećanjem broja educiranih mladih djevojaka čemu će doprinijeti i ovaj projekt  mijenja se i svijest o ranoj udaji i rađanje velikog broja djece kao i svijest da ne moraju trpjeti zlostavljanje.

EDUKACIJOM PROTIV BARIJERA

– Ovo je međunarodni projekt. Imate li uvida kakav su iskustva i pozicije žena Romkinja u nekim drugim europskim (posebno našim susjednim državama ) zemljama. Ima li primjera dobre prakse koje bi mogli implementirati u našim uvjetima i mogućnostima ?

Uvijek ima mjesta za promjene ako se želi. Inače slušajući partnerske organizacije, manje-više problemi su slični ili isti. Problem žena u Italiji i Srbiji je daleko teži nego li u Hrvatskoj, ali to možemo pripisati i tome što je broj Roma u Italiji i Srbiji  daleko veći od broja Roma u Hrvatskoj.

– Koje bi bile ključne prioritetne akcije koje društvo mora poduzimati kako bi se poboljšavao položaj Roma u cjelini i žena Romkinja unutar romske zajednice napose?

U Republici Hrvatskoj nedostaju kampanje o dobroj praksi. Nema niti jednog uzora. Nema zaposlenih deklariranih Roma u državnim institucijama, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.  U strukturama Grada Zagreba kao glavnom i najvećem gradu u Hrvatskoj niti jedan Rom/Romkinja nije zaposlen/na. Ako gledamo susjedne države kao što je Srbija, Makedonija, Crna Gora, oni imaju Rome zaposlene u Vladi, ministarstvima, državnim uredima i dr.

ROMA SE SJETE SAMO ZA IZBORE

– Kako lokalne romske strukture (vijeća, predstavnici, udruge, romski članovi lokalnih predstavničkih tijela) djeluju kada su u pitanju romski problemi. Što bi u njihovom djelovanju trebalo eventualno mijenjati kako bi učinkovitost bila veća? Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i  educirane   za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima romske zajednice ? 

Kada govorimo o lokalnim romskim strukturama oni daju svoj doprinos onoliko koliko su u mogućnostima. Ali gledajući realno oni ništa ne mogu ako ne postoji politička volja. Uzet ćemo samo jedan primjer: mnogi Romi su dobili stanove prije 5-6 godina. Ali što se sada događa? Mnogi od njih deložirani su iz tih stanova i jednostavno rečeno završili su na ulici. Također Romi iz Struga i Plinarskog naselja deložirani su iz naselja i smjestili na raznim lokacijama uz obećanje da će im naći adekvatan smještaj. Ali sada ih deložiraju iz tih stanova gdje su privremeno smješteni i nemaju nikakvo alternativno rješenje. Pitanje je gdje će oni sada završiti.

A kada govorimo o lokalnim i regionalnim strukturama vlasti i njihovo osposobljenje i  educiranje za kvalitetniju  suradnju i partnerski odnos s predstavnicima romske zajednice i njihovim problemima treba nažalost podsjetiti da kada su izbori, bilo lokalni ili parlamentarni, da se nađe i obiđe svako romsko naselje , naravno uz napomenu da glasaju za njih i uz obećanja da će se sve srediti i izgraditi kako bi se poboljšao položaj romske zajednice. Ali nakon izbora oni ostaju i dalje tamo gdje su i bili i ne mijenja se ništa. Mislim da bi romske organizacije trebale  pokretati više kampanja kako bi poboljšali političku volju za rad i boljitak položaja romske zajednice, ali  da ne nasjedaju na obećanja i dobru riječ političara već da se nađe načina kako ih politički obavezati da se  više, odgovorno i konkretno, zauzmu oko romske problematike.

– Kakva je suradnja među nacionalnim manjinama ( i u vašem slučaju s većinskim stanovništvom ) i da li ta suradnja i na koji način može unaprijediti bolju poziciju vaše nacionalne manjina u lokalnim zajednicama?

Iskreno rečeno i ostale manjine se često susreću s istim ili sličnim problemom, posebno s financijskim problemima za rad organizacija, osobito na lokalnom nivou. Istovremeno  udruge većinskog stanovništva žele što više projekata pisati  o  poboljšanju položaja Roma ali u stvarnosti projekat realiziraju sami bez uključivanja Roma. Financijska sredstva  završavaju tamo  gdje inicijalno nisu namijenjena.   Značajni su i važni   Operativni program Vlade za nacionalne manjine ali njihova realizacija i rezultati upravo puno ovise i o tome kako će manjinske zajednice lobirati i kakvu će suradnju imati.

Autor: Stojan Obradović