ROMSKA SUDBINA
Povijest romskog stanovništva od njihovih migracija s Indijskog potkontinenta do europskih država bila je većinom obilježena razdobljima progona što je dovodilo i do njihovih (nerijetkih) stradanja. Romske migracije bile su usmjerene i na hrvatska područja koja naseljavaju od druge polovine 14. st., a njihov suživot s neromskim stanovništvom bio je slično konfliktan kao i u drugim europskim zemljama. Jedan od vrhunaca progona romskog stanovništva u mnogim europskim zemljama dogodio se za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Posljedica takvog progona bilo je stradanje nekoliko stotina tisuća Roma diljem Europe.
Jedan od izvora koji se koristio jesu svjedočanstva Roma i neroma o odnosu prema njima u navedenom logoru, a koja su većinom zabilježena nakon rata.
Početkom Drugoga svjetskog rata u nacistički model prema Romima uvrštene su mjere poput deportacije Roma u koncentracijske logore, gdje su bili mučeni, korišteni kao radna snaga i ubijani što je dovelo do njihova masovnog stradanja.
Rezultat takve politike bio je genocid nad Romima koji sami Romi nazivaju porajmos („komadanje“, „fragmentacije“, „uništenje“) ili sve češće samudaripen (hrv. potpuno uništenje/ubijanje), pojmovima sličnim pojmu holokausta.1
RASNI ZAKONI
Profašistički ustaški pokret predvođen Antom Pavelićem instaliran je na vlast početkom travnja 1941. uz pomoć i podršku sila u državi koju je nazvao Nezavisna Država Hrvatska.
Ustašku vlast karakterizirao je diktatorsko-autoritaran režim koji je provodio rasističku nasilno-represivnu politiku prema manjinskom stanovništvu, posebice prema srpskom, židovskom i romskom stanovništvu. Ustaški pokret je ubrzo po dolasku na vlast preuzeo nacistički anticiganski model, koji je ponajprije bio vidljiv usvajanjem rasnih zakona: 30. travnja 1941. vlasti su donijele Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti i Zakonsku odredbu o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda.
Istoga dana donesena je Zakonska odredba o državljanstvu kojom je državljanstvo definirano pripadnošću arijevskom porijeklu stanovnika. Tim zakonima Romi su kao dio nearijevskog stanovništva ostali bez zaštite države i svojih građanskih prava. Osim toga, u navedenim zakonima primjetan je utjecaj Nürnberških zakona, posebice u definiranju arijevskog porijekla.
Romi su bili zatočeni i sustavno ubijani u logorima nacističke Njemačke, kao i u logorima zemalja nacističkih saveznika. U znak sjećanja na jedan od najstrašnijih genocida, diljem Europe na današnji se dan 2. 08., održavaju se komemoracije, a obilježavanje tog datuma podržalo je i Vijeće Europe. Na ovaj datum, 2. kolovoza 1944. godine, ubijeno je preostalih 2897 Roma u koncentracijskom logoru Auschwitz.
Središnje obilježavanje u Hrvatskoj održava se na romskom groblju Uštica u Spomen području Jasenovac.
Prema podacima koje posjeduje Memorijalni centar u Jasenovcu, u tom logora nastradalo je 16.173 Roma ubijenih u Jasenovcu, od kojih je 5688 muškaraca, 4877 žena i 5608 djece , a najveći broj Roma je ubijen u ljeto 1942. godine. Iz podataka s popisa stanovništva nakon 1945. godine.
Najveća masovna hapšenja i pokolji dogodili su se sredinom 1942. godine, a nakon što su ustaške vlasti 19. svibnja donijele odluku o deportaciji Roma u Jasenovac. Popis romskih žrtava u Jasenovcu i drugim stratištima tog vremena nikad neće biti konačan jer se Rome po dolasku u sabirne centre nije poimence popisivalo već su se brojali vagoni Roma dovezeni na stratište. Tako npr., prema arhivi logora Jasenovac 5. lipnja 1942. godine u Jasenovac iz Županje je dovedena željeznička kompozicija s 83 vagona koja su bila prepuna slavonskih i srijemskih Roma.
Selo Uštica u kojem se održava komemoracija bilo je svojevrsno predvorje koncentracijskog logora Jasenovac, a kojem su prije Drugog svjetskog rata živjeli Srbi, a u njega su se dovozili deportirani Romi. Mnogi su već tamo likvidirani. Na mjestu stradanja danas je 21 grobnica što je rijetkost za stradanja Roma u Drugom svjetskom ratu.
Na obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, sudjeluju predstavnici Roma iz Hrvatske i susjednih zemalja, najviših državnih institucija, veleposlanstava, vjerskih zajednica, romskih nevladinih organizacija, organizacija za ljudska prava, udruga antifašista te jedinica lokalne i područne samouprave.
Ramiza Memedi
