Nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj

/in , /by

Nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj ima 328.738 pripadnika nacionalnih manjina: Albanaca 17.513, Austrijanaca 297, Bošnjaka 31.479, Bugara 350, Crnogoraca 4.517, Čeha 9.641, Mađara 14.048, Makedonaca 4.138, Nijemaca 2.965, Poljaka 672, Roma 16.975, Rumunja 435, Rusa 1.279, Rusina 1936, Slovaka, 4.753, Slovenaca 10.517, Srba 186.633, Talijana 17.807, Turaka 367, Ukrajinaca 1.878, Vlaha 29 i Židova 509.

Kao i na području Hrvatske i u gradu Zagrebu žive pripadnici 22 nacionalne manjine ili 41.550 pripadnika prema popisu stanovništva iz 2011.

Na području Zagrebačke županije živi oko šest tisuća pripadnika osam nacionalnih manjina; Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Česi, Mađari, Makedonci, Romi i Srbi.

Vlada Republike Hrvatske skrbi o nacionalnim manjina putem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a posebno se stimulira očuvanje nacionalnog identiteta.
Nacionalna manjina u smislu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina skupina je hrvatskih državljana čiji su pripadnici tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja.

Republika Hrvatska, sukladno pozitivnim propisima, osigurava ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina koja oni uživaju pojedinačno ili zajedno s drugim osobama koje pripadaju istoj nacionalnoj manjini:

  • izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini;
  • uporabu imena i prezimena na manjinskom jeziku i pismu;
  • dobivanje osobne iskaznice i na manjinskom jeziku i pismu;
  • služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
  • odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
  • uporabu svojih znamenja i simbola;
  • kulturnu autonomiju održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicije;
  • pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
  • pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
  • samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;
  • zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
  • sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.